Drago HedlIZBORNA ŠUTNJA

Izborna šutnja OK.indd 1 10/23/14 10:09 AM

b i b l i ot e k a

Graham Greene

Izborna šutnja OK.indd 2 10/23/14 10:09 AM

Zagreb, studeni 2014.

DRAGO HEDL

Izborna šutnja

Izborna šutnja OK.indd 3 10/23/14 10:09 AM

© za hrvatsko izdanjeDrago Hedl i Naklada Ljevak d.o.o., 2014.

ISBN 978-953-303-783-7 (meki uvez)

CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 889012.

ISBN 978-953-303-784-4 (tvrdi uvez)

CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 889013.

Izborna šutnja OK.indd 4 10/23/14 10:09 AM

Svaka je sličnost sa stvarnim osobama i događajima slučajna

Izborna šutnja OK.indd 5 10/23/14 10:09 AM

Izborna šutnja OK.indd 6 10/23/14 10:09 AM

PRVI DIO

Izborna šutnja OK.indd 7 10/23/14 10:09 AM

Izborna šutnja OK.indd 8 10/23/14 10:09 AM

9

1

O božavao je praskozorja na rijeci. Na drugoj obali Osijek je još spavao. Zastao je na sredini pješačkog

mosta, na njegovoj najvišoj točki i zadivljeno pogledao nizvodno, prema istoku. Drava je imala boju živog srebra. Nategnuta i bez bora, glatka poput lica djevojčice, voda je klizila bešumno i lijeno. Činilo se kao da stoji. Nigdje čamca ni brodića, čak ni lahora koji se vječno šulja uz rije-ku, mreškajući joj površinu. Stajao je tako, opčaran, kao da prizor vidi prvi put.

Cvrkut ptica iz malenog obližnjeg šumarka nadjačavao je škripu prvog jutarnjeg tramvaja s druge obale. Sjeo je na bicikl i spustio se niz blagi nagib mosta. Dugo šetalište od ZOO vrta do željezničkog mosta bilo je posve prazno. Džogeri i šetači pasa dolaze kasnije. Uživajući u jutru koje se rađalo, polagano je okretao pedala. Promatrao je dva para divljih pataka kako se brčkaju po plićaku. Bio je zadrti ljubitelj prirode i uvijek bi osjećao neku vrst pobune i bijesa gledajući hrpe otpada uz klupe, tragove mladenačkih noć-nih provoda. I jutros je bilo isto: odbačene limenke piva, papirnata ambalaža McDonald’sovih hamburgera, krhoti-ne razbijenih boca u kojima je bilo vino, poneki prezervativ i prazne kutije cigareta s bezbroj opušaka uokolo. Ali nije dopustio da mu taj nemar mladosti pokvari uživanje.

Na pola puta između visećeg pješačkog mosta i Copa­cabane bilo je njegovo mjesto. Tu je dolazio godinama,

Izborna šutnja OK.indd 9 10/23/14 10:09 AM

10

gotovo svakodnevno, od ožujka do studenoga iako se ne kad ondje znao naći i za toplijih dana prosinca, siječnja ili veljače. Bilo je i boljih mjesta za ribolov, kilometar­dva nizvodno, oko željezničkog mosta, ali se odatle, na drugoj obali vidjela bolnica. Plašio ga je pogled na kompleks tih zgrada, bio je sretniji kad ih ne vidi.

Polagano je odvezao štapove pričvršćene uz prečku bici-kla i malenu mrežu kojom je lovio kedere. Vodostaj je bio nizak pa se između riječnog toka i mladica vrbe uz nasip, isprepletenih bujnim korovom, pojavio uski pojas nasipa-nog kamena koji je učvršćivao obalu. Voda je ovdje gotovo stajala, tromo i jedva primjetno vrteći se u krug. Bio bi to raj za kedere da nije bilo gladnih smuđeva i proždrljivih štuka i naglih zalijetanja njihovih razjapljenih usta, skri-venih iza panjeva ili kamenja pod površinom. Ipak, čim bi zavezao komad kruha o mrežu i spustio je u vodu, srebrne bi se ribice skupile u tren, poput mušica oko neona. Tada bi lagano povukao štap, gledajući kako se kederi, kao ofureni vrelim uljem, praćakaju u mreži. Stavio bi ih u metalnu kantu s poklopcem, izabrao trokuku udicu i privezao je na kraj silka omotanog o rolu. Iako je to činio bezbroj puta, osjećao bi nelagodu zabijajući oštre vrhove udice u meki trbuh malene ribe. Radio je to pažljivo i vješto, pazeći da im ne povrijedi vitalne organe kako bi još neko vrijeme mogle plivati na udici, mameći grabljivice. Potom bi zaba-cio mamac, pet­šest metara daleko od obale, sjeo na kamen i promatrao plovak. To ga je opuštalo. Pomagalo mu je da zaboravi strahote rata i užasne slike koje su mu znale sijev-nuti pred očima.

Ostavio je bicikl na šetalištu, uz sam rub, da ga ima na oku, pa se s pecaljkama i mrežicom počeo spuštati niz strmi nasip. Krovovi Tvrđe, pozlaćeni prvim zrakama sun­

Izborna šutnja OK.indd 10 10/23/14 10:09 AM

11

ca, zablistali su na drugoj obali. Spustivši se do polovine nasipa naglo je zastao. Prizor ga je užasnuo.

– O ne, ne zaboga! Ne ponovno! – izgovorio je glasom očajnika. – Zašto mi opet dolaze pred oči?!

Stajao je čas­dva okamenjen. Trebalo mu je vremena da se pribere. Uzverao se uz nasip. Iz torbe okačene o bicikl izvadio je mobitel. Skupivši hrabrost ponovno se spustio do polovine nasipa da još jednom pogleda uznemirujući prizor. Obala, sakrivena vrbicima i korovom, nije se mogla vidjeti sa šetališta.

“To nije priviđenje, to je stvarnost”, pomisli, ohrabrujući se. Ali htio je biti siguran. Na zaslonu mobitela pritisnuo je ikonicu s fotoaparatom, uhvatio u kadar dio obale ispred sebe i laganim dodirom kažiprsta škljocnuo. Primaknuvši se korak­dva, još je nekoliko puta učinio isto. Zatim je napra-vio pet­šest koraka uzvodno, pa opet dodirnuo ikonicu.

Vratio se do bicikla, sjeo na rub šetališta i duboko uz ­dahnuo. Zabio je glavu među dlanove. Osjećao se poput pacijenta koji sa zebnjom čeka dijagnozu. Ruke su mu drhtale. Teškom se mukom prisilo da na zaslonu mobitela stisne ikonicu “album”. Užasavao se pregledati nekoliko posljednjih slika koje je upravo snimio.

Što ako mu se prizor samo pričinio? Ako su se jeziva priviđenja vratila? Raskomadani, krvavi leševi, naga mrtva masakrirana tijela rascopanih glava. Što ako na slikama bude samo obala bez onoga što mu se učinilo da je vidio? Mobitel ne snima priviđenja, znao je.

Znoj mu je orosio čelo, tijelom je prostrujala neugodna hladnoća. Kolebao se. Smogavši napokon snage otvorio je “album”. Lagano je prstom dotaknuo zaslon i slika je is punila ekran. Palcem i kažiprstom raširio je fotografiju. Prizor koji je vidio na obali bio je stvaran. Zabilježila ga je

Izborna šutnja OK.indd 11 10/23/14 10:09 AM

12

i kamera njegovog Samsung Galaxyja S2. Unatoč užasnom prizoru, osjetio je neopisivo olakšanje, slično onom kada ga je liječnik prije dvije godine ispratio do vrata psihijatrijske klinike i rekao: “Igore, vaše je stanje mnogo, mnogo bolje. Neusporedivo bolje. Smetnje će se možda još povremeno javiti, ali bit će sve rjeđe i sve blaže. Pobijedili ste. Vaša volja bila je fascinantna. I presudna.”

Pogledao je na drugu obalu. Zidine Tvrđe priječile su pogled na bolnicu. Proveo je tamo gotovo godinu dana, pa nično se bojeći da ondje opet ne završi. Bio je sretan što se to danas neće dogoditi.

Fotografija na zaslonu mobitela, međutim, počela ga je uznemiravati. Pregledao je i ostalih sedam netom snimlje ­nih. Ne, to nije bilo priviđenje. Definitivno. Ono što su vi djele njegove oči i registrirao mozak, zabilježeno je i na fotografijama. S “albuma” prebacio je na ikonicu “telefon” i utipkao 112. Tek nakon petog zvona s druge se strane javio pospani ali ugodni ženski glas.

Izborna šutnja OK.indd 12 10/23/14 10:09 AM