Primjena digitalne fotografije u reprodukcijskim medijima

Katedra za grafički dizajn i slikovne informacije Grafički fakultet Sveučilišta u Zagrebu

USPOREDBA TIMELAPSE, HYPERLAPSE I DRONELAPSE FOTOGRAFIJE

SEMINARSKI RAD

Nositelji kolegija i voditelj rada: Dr. sc. Maja Strgar Kurečić, doc.

Ime i prezime studenata: Alexander Stankov Franko Komljenović

Tin Jerger

Prosinac 2017.

Popis korištenih kratica

FPS - Slika po sekundi (engl. frames per second)

ND Filter - neutralne gustoće (engl. neutral desity)

DSLR - Digitalni refleksni fotoaparati sa zrcalom (engl. Digital single lens reflex)

DOF - Dubinska oštrina (engl. depth of field)

WB - Balans bijele boje (engl. white balance)

HDR - Široki dinamički raspon (engl. high dynamic range)

SAŽETAK

Putem ovog seminarskog rada prikazat će se postupci u pripremi, snimanju i završnoj obradi

relativno modernim tehnikama fotografiranja, a to je timelapse, hyperlapse i dronelapse.

Također ukazat će se na pojedine nuspojave i probleme koje se javljaju prilikom

fotografiranja navedenim tehnikama.

SADRŽAJ

1. UVOD .................................................................................................................................. 1

2. TIMELAPSE......................................................................................................................... 1

2. 1. Definicija........ ............................................................................................................... 1

2.2. Motivi u Time-lapse fotografiji........................................................................................1

2.3. Povijest Time-lapse fotografije........................................................................................1

2.4.Snimanje Time-lapse videa...............................................................................................1

3. HYPERLAPSE ..................................................................................................................... 3

3.1. Definicija......................................................................................................................... 3

3.2. Razlika između Timelapse i Hyperlapse tehnike............................................................ 3

3.3. Izrada Hyperlapse videa...................................................................................................4

3.4. Snimanje i postprodukcija............................................................................................... 5

4. DRONELAPSE .................................................................................................................... 9

4.1. Postavke drona za dronelapse...........................................................................................9

4.2. Postavke načina fotografiranja.........................................................................................9

5. ZAKLJUČAK .................................................................................................................... 11

6. LITERATURA ................................................................................................................... 12

2. TIMELAPSE

2.1. Definicija

Time-lapse je tehnika fotografije koja kroz određeni vremenski interval snima seriju

fotografija istog kadra. U kasnijoj post produkciji se snimljene fotografije spajaju u

kontinuiranom prikazu od 24/25 slika u sekundi (FPS) odnosno 30 fps-a za TV produkciju.

Time da smo iskoristili 24 slika u jednoj sekundi dobijemo efekt ubrzanog videa. Dobiveni

video uradak se naziva Time-lapsom.

2.2. Motivi u Time-lapse fotografiji

Motivi u Time-lapse fotografiji mogu biti različitog izgleda, no najčešći oblici su:

- Nebo, kretanje oblaka

- Cvjetanje biljaka

- Truljenje voća

- Snimanje izgradnje cjelokupnih građevinskih projekata

- Ulične scene (kretanje ljudi, automobila/prometa...)

2.3. Povijest Time-lapse fotografije

Začetnikom Time-lapse tehnike smatra se Eadweard Muybridge. Muybridgje je po

narudžbi Lelanda Stanforda 1872. Godine uslikao seriju od 12 fotografija ( svaka fotografija

je bila snimljena posebnim fotoaparatom) konja u galopu kako bi dokazao da su mu za

vrijeme trka sve četiri noge u zraku. Bio je to početak fotografije u pokretu.

Slika 1. Konj u galopu Eadwearda Muybridgea

Prva prava primjena Time-lapse fotografije javlja se početkom 20. Stoljeća dok je prvi

veliki napredak zabilježen tridesetak godina kasnije. Veliki utjecaj u popularizaciju Time-

lapse tehnike ima je John Ott, koji je svoju karijeru započeo kao bankar te se počeo baviti

fotografijom kao hobijem u slobodno vrijeme. Glavni motiv Ottove fotografije je bio veliki

staklenik prepun biljaka. Ott je uz svoju veliku kolekciju fotografske opreme stvarao i

pokretne dijelove za snimanje i time kreirao prvi „motion control“ sustav na svijetu.

Slika 2. John Ott – portret

U današnje vrijeme je najutjecajnija ustanova vezana uz Time-lapse fotografiju

Oxford Scientific Institute.Oxfordov institut je specijaliziran za izradu Time-lapse i slow-

motion sustava. Dvojca najpoznatijih imena s naših područja što se Timelapse tehnike tiče su

Dražen Stojčić i Mario Romulić. Njihov referentni popis se proteže od niza hrvatskih

poslovnih i državnih klijenata (Agrokor, Hrvatska turistička zajednica, Istraturist, Valamar,

Sunčani Hvar, EPH, Belje, Rixos, Bruketa & Žinić, National Geographic Hrvatska, RTL,

Hypo Alpe Adria Bank, Hrvatski lovački (National Geographic, Discovery Channel, WTN,

Reuters, CNN, BBC, ABC, ZDF, ARD, RTL, Sky News, Sky Sports, ORF), velikih

međunarodnih korporacija (Hrvatskih autocesta, Hrvatske šume, Hrvatske vode, Matica

Hrvatska, TV Dubai, CBS David Letterman Show, Al Jazeera, Aga Khan Development

Network itd.). U svom radu Tim Romulić-Stojčić koristi najsofisticiraniju fotografsku i

videografsku opremu koja im omogućuje prikazivanje svojih radova u ogromnim formatima,

preciznost, profesionalnost i predanost detaljima postali su ikonski potpis njihove produkcije.

2.4. Snimanje Time-lapse videa

Frekvencija izmjene slike (eng. frame rate) označava broj statičnih slika koje kamera

snimi u sekundi te se zbog toga najčešće izražava u slikama po sekundi (fps).

Frame rate se standardizirao na 24 fps-a iz nekoliko razloga. Prvi razlog je bio čisto

ekonomske prirode. Naime, snimalo se na fizički medij – film, te je bilo potrebno naći

minimalni broj slika u sekundi potreban za percepciju fluidnog pokreta bez nepotrebnog

trošenja filma. Također, 24 je djeljiv s 2, 3, 6 i 12 što je olakšavalo posao montažeru s

obzirom na to da je morao fizički rezati filmsku vrpcu.

Kad je počelo emitiranje TV signala, pojavila su se još 2 standarda frekvencija izmjene slika.

Prvi je 25 slika u sekundi koji je nastao iz europskog televizijskog standarda (50Hz) koji se

koristi u PAL sustavu, a drugi je 30 slika u sekundi koji se koristi u NTSC televizijskom

standardu (60Hz) koji se koristi u Americi.

Svaki time-lapse uradak definiran je osnovnim uvjetima:

- Duljina ekspozicije jedne snimljene fotografije (jednog frame-a)

- Interval između snimanja dvije fotografije

- Ukupno vrijeme ekspozicije za snimanje svih fotografija

- Ukupan broj snimljenih fotografija

Najvažnija je zadaća pravilno odrediti interval između snimanja dvije fotografije. Ukratko,

što je scena snimanja “brža”, to će naš interval biti kraći. Suprotno tome, sporija scena

podrazumijeva dulje intervale. Motive možemo podijeliti u nekoliko skupina, po trajanju

intervala između okidanja:

- 1 sekunda:

• Automobili u prometu

• Brzo kretanje oblaka

- 1-3 sekunde:

• Izlazak/zalazak sunca

• Sporije kretanje oblaka

• Ljudi na ulici

• Sunce i mjesec

- 15-30 sekundi:

• Kretanje sjena

• Sunce (kada je dalje od horizonta)

• Kretanje zvijezda

- Dulji intervali:

• Rast biljaka (90-120 sekundi)

• Građevinski projekti (5-15 minuta)

2.5. Izrada Time-lapse videa

a) Priprema

Kada krećemo u izradu Time-lapse videa priprema je jedan od najvažnijih koraka.

Pod pripremu spadaju odabir lokacije, odabir vrste objekata koji se žele prikazati, predviđanje

problema pri snimanju, izračunavanje duljine snimanja kadra, potrebne opreme. Od opreme

za snimanje je potrebno imati DSLR kameru, objektive, memorijske kartice, pune baterije,

stativ, intervalometar i po potrebi ND filteri i motorizirani Slider.

Slika 3. Oprema - Manfrotto tripod

Nakon što smo odredili sve parametre snimanja i postavili kameru na odabranoj

lokaciji bitno je znati da nakon što krene snimanje u intervalima ne smijemo više dirati ili

pomicati fotoaparat. Rezultat ako slučajno potresemo stativ ili kameru bi bio serija fotografija

koje nisu iskoristive, što bi značilo da je potrebno ponavljanje kadra.

Kod odabira motiva vrlo je bitno imati elemente u kadru koji se kroz određeni period

pomiču kao što su na primjer oblaci, automobili ili ljudi, te nekoliko statičnih predmeta koji

dodatno gledaocu pojačavaju efekt kretnje ostalih elemenata.

b) Snimanje

Prilikom snimanja, do izražaja dolaze ranije odabrani parametri (intervali, duljina

ekspozicije, broj fotografija…). Već je ranije navedeno kako fotoaparat prilikom snimanja

mora biti fiksan i nepomičan, kako bi kadar ostao nepromijenjen od početka do kraja.

c) Postavke fotoaparata

Kod Time-lapse tehnike snimanja izrazito je bitno koristiti aparat u manualnom modu

kako tijekom fotografiranja ne bi došlo do automatske promjene postavki slikanja i time se

poremetila uniformiranost serijala fotografija. Prva postavka je otvor zaslona. Otvor zaslona

je dobro držati što zatvorenijim jer njime dobivamo na dubinskoj oštrini koja nam je potrebna

kod izrade Time-lapse videa. Veći otvor zaslona, s druge strane, daje nam manju dubinsku

oštrinu, koja je pogodna za snimanje određenih objekata koje želimo naglasiti i fokusirati.

Poželjno je da ISO osjetljivost bude što manja, između 100 i 400. Time ćemo izbjeći pojavu

šuma na snimci.

Duljinu ekspozicije odredit ćemo ovisno o okolini i željenom efektu. Ako je kretnja predmeta

na fotografijama brza i želimo ju zamrznuti izabrat ćemo brzo vrijeme ekspozicije dok noćne

scene zahtijevaju čak do 20 sekundi ekspozicije kako bi dobili dovoljno svjetlosti.

White balance određuje temperaturu naših fotografija. Ljudsko oko može samo odrediti

temperaturu svijetla te uvijek znamo što je bijela boja, a što nije. Dok DSLR fotoaparatu

moramo zadati koja je temperatura kako bi fotografija bila ispravna. Jedinica je Kelvin (K).

Temperaturu možemo jednostavno promijeniti u postprodukciji pomoću fotografija u RAW

(sirovom) formatu, ali veoma je važno da se postavke ne mijenjaju tijekom izrade time-

lapsea, odnosno da sve snimljene fotografije imaju jednake postavke.

Također ne smijemo koristiti Autofokus to jest moramo koristiti manualno fokusiranje

kod izrade Time-lapse videa, kako fotoaparat ne bi automatski mijenjao fokus tijekom

snimanja pojedinih fotografija. Time bi se narušio konačan “ujednačeni” izgled videa.

d) Postprodukcija

Nakon završetka snimanja, fotografije je potrebno prebaciti na računalo. Kako bi

stvorili Time-lapse video potrebno je izvesti nekoliko jednostavnih koraka:

1. Prebacivanje fotografija s memorijske kartice na računalo

2. Importanje fotografija u Adobe Lightroom

3. Editiranje fotografije (ekspozicija, highlights, shadows itd..)

4. Sinkroniziranje fotografija (opcija Sync u Lightroomu)

5. Odabir završnog formata i FPS-a

6. „Export video“ opcija

3. HYPERLAPSE

3.1. Definicija

Hyperlapse koristi istu tehniku fotografiranja kao Timelapse, ali umjesto fiksnog

stajališta kamera se pomiče dajući dojam glatkog klizanja ili masivnu brzinu, osim brzog

prolaska vremena.

3.2. Razlika između Hyperlapse i Timelapse tehnike

Kod Hyperlapse tehnike, pokretnom Timelapseu, ubrzanom u realnom vremenu,

dodaje se još i prostorna komponenta. Kamera je obično usmjerena na fiksne točke oko kojih

se vrti dok se pomiče za velike udaljenosti. Pokreti kamere su dinamični, što znači da se

može kretati bočno i vertikalno, te zumirati. Glavna razlika između Hyperlapse i Timelapse

tehnike fotografiranja je pokret. Izrada Hyperlapse videa složeniji je i kompleksniji proces.

Što se tiče potrebne opreme je skoro pa identična kod Timelapse tehnike, jedina razlika je što

nam trebaju metar i kreda ili traka za mjerenje.

3.3. Izrada Hyperlapse videa

Priprema

Pomoću jednostavnih formula se izračunava udaljenost koliku treba pomicati

fotoaparat da bi dobio video određene duljine. Prvi korak fotografa je da odabire koliko će se

fotografija snimiti, ovisno o željenom FPS-u i duljini trajanja videa.

a) željena duljina videa x broj slika u sekundi = broj potrebnih fotografija

Nakon što se izračuna broj potrebnih fotografija, može se izračunati za koliko treba

pomaknuti fotoaparat pri snimanju nove fotografije. To se izračunava tako da se izmjerenu

ukupnu udaljenost po kojoj će se kretati stativ s fotoaparatom podijeli s brojem potrebnih

fotografija izračunatih prvom formulom.

b) ukupna udaljenost za snimanje / broj potrebnih fotografija = duljina za koju se

pomiče fotoaparat pri svakom novom okidanju fotografije

3.4. Snimanje i postprodukcija

U hyperlapse tehnici postoje dva različita načina snimanja. Jedan se naziva

Hyperlapse with pan dok se drugi naziva Hyperlapse with fixed point. Hyperlapse with fixed

point je dobio svoj naziv jer je potrebno u svim kadrovima imati jednu određenu točku uvijek

na istom mjestu unutar kadra. Ta fiksna točka se može nalaziti bilo gdje u kadru samo joj je

bitno da ima fiksno stajalište unutar samog kadra.

Kod Hyperlapse with pan potrebno je fotoaparat uvijek držati u istom položaju

tijekom kretnje fotoaparata. Jedna od rješenja kako bi se to moglo postići je upotreba

skateboarda, kolica ili čak izrada kotača za sami stativ. Bitno je jedino da su prednji kotači

uvijek zaključani što se tiče rotacije.

Prvi korak pri fotografiranja Hyperlapse videa je pozicioniranje fotoaparata na stativ

te određivanje intervala.Udaljenosti koje prelazimo tijekom snimanja Hyperlapse moraju biti

jednake za svaku fotografiju. Put koji ćemo prijeći s fotoaparatom mora biti dobro odabran

kako kasnije ne bi došlo do problema poput zaobilaženja predmeta na cesti i slično. Veliku

ulogu u ovoj tehnici igra stativ koji koristimo. Najviše o njemu ovisimo jer nam on daje

sigurnost da će svaka sljedeća fotografija biti isto pozicionirana. Tako da je bitno koristiti

stativ veće kvalitete

Za mjerenje udaljenosti može se koristiti metar, traka, kreda, nekakav alat ili predmet

koji će poslužiti za mjerenje, a prisutan je na mjestu snimanja. Na primjer, vlastito stopalo, pa

se stativ pomiče za udaljenost vlastitog stopala u odnosu na prijašnju točku. Potrebno je

obratiti pažnju na svaki novi položaj stativa, provjeriti je li u skladu s položajem ranije, inače

će snimke izgledati uzburkano i time ćemo si ili uništiti kadar ili otežati postprodukciju što se

tiče stabilizacije videa.

Nakon fotografiranja svih željenih fotografija, sljedeći korak je otvaranje fotografija u

Lightroomu. Način na koji obrađujemo fotografije je isti kao kod Timelapse tehnike. Kada

smo exportali video najčešće je sljedeći korak stabilizacija. Programi poput Adobe After

Effects imaju efekte koji sami stabiliziraju određenu sekvencu, efekt poznat pod nazivom

Warp Stabilization. Kada smo sve kadrove koje smo snimili posebno stabilizirali i spremili

možemo krenuti na završnu montažu videa, program kojim to radimo je Adobe Premiere.

4. DRONELAPSE

4.1. Uvod

Ime Dronelapse proizlazi iz engleske riječi "hyperlapse". Hyperlapse je timelapse s

pokretnom kamerom. Timelapse je slijed fotografija koje su napravljene s konstantnim

intervalom te sastavljene u film. Dronovi su savršeni za pomični timelapse, jer se mogu

samostalno kretati.

Slika 4.. Phantom 4 Pro drone

4.2. Postavke drona za dronelapse

Za snimanje dronelapsa, dron mora letjeti stazom dulje vrijeme uz konstantnu brzinu.

Budući da je to vrlo teško raditi ručno s upravljačem, najbolje rezultate daju automatske

postavke za kretanje .

DJI dronovi poput Mavic Pro-a, Phantom-a ili Inspire-a imaju tu funkciju ugrađenu u

aplikaciji. Najveća prednost te aplikacije je mogućnost programiranja pravca kretanja na

zemlji, odnosno prije samoga leta.

DJI GO Aplikacija

Kada podignemo dron u zrak pomoću aplikacije DJI GO, možemo uključiti inteligentni način

rada što nam otvara mnoštvo korisnih opcija odnosno načina leta. Za dronelapse jedna od

boljih načina rada je Waypoints. Ovaj način rada nam omogućava određivanje smjera,

brzine te udaljenosti određenog leta kojeg će dron kasnije precizno slijediti.

Slika 5. DJI GO Aplikacija

Postavke fotoaparata moraju biti postavljene u intervalni način rada, a postavke intervala

između svake fotografije najviše ovise o sceni snimanja.

Na primjer:

• oblaci se kreću polako - duži intervali između fotografije

• automobili se kreću brže - kraći intervali između fotografije

Fotografiranje u DNG (Raw) formatu daje nam veći dinamički raspon fotografije odnosno

više mogućnosti kod korekcije boje, balansa bijele, ekspozicije, itd.

4.3. Dodatna oprema

Posljednja stvar koju želimo kada „letimo“ je upozorenje o malom postotku baterije ili

popunjen prostor na memorijskoj kartici. Za intervalno snimanje fotografije potrebno je

dosta vremena jer radimo pauzu između svake fotografije, a vrijeme trajanja baterije drona je

oko 30 min. Zato bi bilo korisno ponijeti nekoliko rezervnih baterija, odnosno memorijskih

kartica.

Slika 6. Dodatna oprema za drone

4.4.Vremenski uvjeti

Najveći neprijatelj dronu u letu je vjetar. Iako se dronovi sada oslanjaju na satelitski

položaj , vjetar još uvijek može poremetiti smjer kretanja za nekoliko metara te vam

upropastiti snimak. Dok letimo dronom treba pripaziti da je snaga vjetra minimalna i da smo

spojeni na minimalno 6 satelita kako bismo nagle pomake drona sveli na minimalnu razinu

tijekom snimanja.

4.5. Postprocesiranje

Većina modernih dronova je sada opremljena sa stabilizacijom u 3 osi, ali zbog

nemirne prirode drona, snimke će se morati stabilizirati u postprocesu kako bi eliminirali

„treskajuće“ kadrove snimki.

Programi koji imaju najviše opcija i daju najbolje rezultate u stabiliziranju slike su Adobe

After Effects i Adobe Premiere.

Slika 7. Naknadna obrada

5. Zaključak Živimo u medenom vremenu u kojem su tehnike snimanja u stalnom razvoju. Svaki novi

način snimanja zahtjeva prilagodbu postojeće tehnologije, razvoj nove tehnologije te potrebu

stalnog izučavanja kako bi ostali u toku s novitetima. Putem ovog seminarskog rada

prikazana je opsežnost i količina postupaka koje je potrebno obaviti prilikom fotografiranja,

odnosno pretvaranje velikog broja fotografija u video sekvencu s navedenim tehnikama

6.Literatura http://www.learntimelapse.com/how-to-select-a-time-lapse-interval/ http://en.wikipedia.org/wiki/Time-lapse_photography http://repro.grf.unizg.hr/media/download_gallery/predavanje.pdf