Upload
others
View
7
Download
0
Embed Size (px)
Citation preview
Makroekonomske performanse privrede reprezentiraju četiri osnovna pokazatelja:
stopa privrednog rasta,
stopa inflacije,
stopa nezaposlenosti i
neto izvoz
Pod ekonomskim rastom se podrazumijeva porast vrijednost roba i usluga proizvedenih od strane neke zajednice u određenom vremenu, odnosno porast bogastva ili dohotka jedne države ili zajednice.
Ekonomski rast se uglavnom izražava BDP-om ili BDP-om per capita.
BDP pokazuje cjelokupnu vrijednost proizvodnje svih finalnih dobara i usluga u jednoj zemlji u godini dana i pokazuje sposobnost nekog društva da zadovoljava svoje potrebe za dobrima koja se na tržištu koriste kao predmet tržišne razmjene.
Nominalni indeksi BDP Realni indeksi BDP
2007 100 100
2008 111,4 103,37
2009 99,07 96,42
2010 100,29 99,71
2011 103,09 101,76
2012 102,59 100,07
2013 103,21 102,64
2014 99,97 100,26
2015 104,59 103,84
2016 104,3 102,92
85 90 95 100 105 110 115
2007
2008
2009
2010
2011
2012
2013
2014
2015
2016
Realni indeksi BDP
Nominalni indeksi BDP
Država 2007 2008 2009 2010 2011 2012 2013 2014 2015 2016
Austrija 3,6 1,5 - 3,8 1,9 2,8 0,7 0,1 0,6 1,0 1,5
Hrvatska 5,2 3,1 - 7,4 - 1,7 - 0,3 - 2,2 - 1,1 - 0,1 1,6 2,9
Italija 1,5 - 1,1 - 5,5 1,7 0,6 - 2,8 - 1,7 0,1 0,8 0,9
Mađarska 0,4 0,9 - 6,6 0,7 1,7 - 1,6 2,1 4,0 3,1 2,0
Njemačka 3,3 1,1 - 5,6 4,1 3,7 0,5 0,5 1,6 1,7 1,9
Poljska 7,0 4,2 2,8 3,6 5,0 1,6 1,4 3,3 3,8 2,7
Slovenija 6,9 3,3 - 7,8 1,2 0,6 - 2,7 - 1,1 3,1 2,3 2,5
Crna Gora - 2,7 3,5 1,8 3,4 2,4
Srbija 5,9 5,4 - 3,1 0,6 1,4 - 1,0 2,6 - 1,8 0,8 2,8
Turska 7,1 5,0 0,8 - 4,7 8,5 11,1 4,8 8,5 5,2 6,1
Francuska 2,4 0,2 - 2,9 2,0 2,1 0,2 0,6 0,9 1,1 1,2
Makedonija 6,5 5,5 - 0,4 3,4 2,3 - 0,5 2,9 3,6 3,8 2,4
stopa rasta BDP
Ekonomski rast može potaknuti razvoj i dovesti do rasta
životnog standarda .
Da bi imao povoljan uticaj na razvoj i životni standard,
ekonomski rast mora proizlaziti iz konkurentnosti koja de se modi održati kroz određeno
vremensko razdoblje, ali i biti utemeljena na znanju, istraživanju i razvoju i
inovacijama.
Ekonomski razvoj može se definirati kao dinamični
proces povedanja stepena zadovoljenja ljudskih
potreba.
To je proces stalne promjene ljudskih potreba
i mogudnosti njihovog zadovoljenja.
Ekonomski razvoj, kao šira kategorija, obuhvata ne samo rast obima nacionalne proizvodnje, nego i sve neophodne privredno-sistemske i strukturne promjene.
Promjena ukupne društvene strukture je jedna od osnovnih komponenti ekonomskog razvoja i zajedno sa ekonomskim rastom obezbjeđuje rast društvenog proizvoda i nacionalnog dohotka.
Prirodni resursi predstavljaju značajan
faktor ekonomskog razvoja, jer od vedeg ili manjeg prisustva ovih
dobara u nekoj zemlji, pri datim drugim faktorima, ovisi dinamika i struktura
privrednog razvoja.
Prirodna bogatstva ne predstavljaju limitirajudi
faktor razvojara za zemlje koje imaju veliko
nacionalno tržište i koje raspolažu i sa
raznovrsnijim prirodnim resursima zbog veličine
teritorije.
Planeta Zemlja ima površinu od 510 miliona
km² ili 51 milijardu hektara, pri čemu se pod morima se
nalazi 71% ove površine, dok na kopno otpada 29%.
Azijski kontinent zahvata 1/3 suhozemne površine, dok na Evropu otpada 3%.
Od ukupne kopnene površine jedna polovina se koristi u privredne svrhe: kao obradivo zemljište, kao pašnjaci i kao šume.
Najmanje zemlje otpada na jednog stanovnika u Aziji, gdje je stacionirano najbrojnije agrarno stanovništvo (Indija i Kina), a produktivnost rada u agraru je niska.
Najbolji položaj ima Sjeverna Amerika (USA i Kanada) u kojoj po stanovniku pripada najviše obradive površine, a i produktivnost rada u agraru je najveda na svijetu.
Voda predstavlja izuzetno značajan
elemenat privrednog i ekonomskog razvoja.
U savremenim uslovima bilježi se sve vedi obim angažiranja ovog resursa, kako u procesu proizvodnje, tako i radi naglašene
urbanizacije i koncentriranja stanovnika u gradovima. I
Danas u svijetu ssu prisutna sve
značajnija ulaganja u pronalaženje
podzemne slatke vode i radi čega se
preduzimaju veliki poduhvati u uređenju
dolina rijeka.
Rijeke Hidropotencijal Iskorišteno (u %)
MW GWh/god MW GWh/god
Una 318 1400 88 40 3
Vrbas 839 1799 188 719 40
Bosna 356 1818 8 40 2
Drina 1342 4912 135 1100 22
Neretva 1846 4606 703 2768 60
Trebišnjica 953 3392 746 2515 74
Cetina 80 169 - - -
Ukupno 5734 18096 1868 7182 40
Brojnost stanovništva je u prvom redu značajan faktor dimenzioniranja unutrašnjeg tržišta svake zemlje.
Potrošački potencijal u jednoj državi je determiniran brojnošdu stanovništva i društvenom produktivnošdu rada, što
svoj izraz ima u visini dohotka po stanovniku, dok je struktura potrošnje
uslovljena raspodjelom dohotka što obuhvata pojedinačno učešde u
novostvorenoj vrijednosti.
Struktura stanovništva se odnosi na kvalitativna
svojstva populacije i ona je od posebnog značaja za ulogu stanovništva u procesu privređivanja.
Kao najvažniji elementi strukture stanovništva se mogu izdvojiti : aktivno i
pasivno stanovništvo, obrazovna, odnosno
kvalifikaciona struktura i ekonomsko-socijalna
struktura.
Tehnološki napredak je proces koji osigurava brz ekonomski rast, a sljedstveno tome i
ekonomski razvoj .
Najbogatije zemlje svijeta postigle su to najviše zahvaljujudi neprekidnom toku investicija i
tehnoloških promjena.
Tehnološka promjena predstavlja poboljšanje proizvodnje ili uvođenje novih proizvoda, tako da se s istim troškovima dobije više proizvoda.
Temelj tehnoloških promjena predstavljaju tehnički izumi i inovacije.
Proizvedeno bogatstvo čine ona dobra kojima određena društvena zajednica raspolaže, a
koja su rezultat rada, odnosno djelovanja ljudi u procesu proizvodnje.
Dva su osnovna metoda izračunavanja proizvedenog bogatstva:
naturalni
vrijednosni.
Prvim metodom se proizvedeno bogatstvo izračunava na osnovu inventarisanja,
odnosno popisa proizvedenih dobara i dobra se izražavaju u fizičkim jedinicima.
Drugi metod je vrijednosni i pretpostavlja da se proizvedeno bogatstvo izražava u novčanom obliku, na bazi cijena kao
novčanog izraza vrijednosti proizvedenih dobara.
Strukturu proizvedenog bogatstva u osnovi čine dvije vrste dobara:
potrošna i proizvodna.
Potrošna dobra čine raznovrsni predmeti, odnosno robe i usluge, što
su namijenjeni finalnoj potrošnji.
Proizvodna dobra čine raznovrsni fondovi, odnosno osnovna i obrtna
sredstva kao materijalna osnova privrednog razvoja.
U ekonomskom dijelu akumulacija znači odricanje
dijela novostvorene vrijednosti od uvedanja
tekude potrošnje u korist osiguravanja materijalne
osnove za privredni razvoj.
Akumulacija i potrošnja se nalaze u obrnutoj ovisnosti,
odnosno, ako je veda akumulacija, manja je
potrošnja, i obrnuto, veda finalna potrošnja, znači da
je manja akumulacija.
izvori akumulacije dijele na osnovne i dodatne.
U osnovne izvore ulaze oni oblici formiranja sredstava akumulacije koji su rezultat poslovanja privrednih subjekata.
Dodatni izvori akumulacije su rezultat ekonomsko-političkih mjera i njihova zajednička karakteristika je da omogudavaju formiranje sredstava na ime akumulacije izvan novostvorene vrijednosti (amortizacija, potpunije korištenje proizvodnih faktora, dobrovoljni javni radovi, ekspanzivna monetarno-kreditna politika, inflacija itd).