24
EKONOMSKI RAST I RAZVOJ Univerzitet u Travniku Fakultet za menadžment i poslovnu ekonomiju

EKONOMSKI RAST I RAZVOJ - fmpe.edu.bafmpe.edu.ba/images/nastava/944/Macro_Ekonomski_rast_i_razvoj.pdf · ekonomskog razvoja i zajedno sa ekonomskim rastom obezbjeđuje rast društvenog

  • Upload
    others

  • View
    7

  • Download
    0

Embed Size (px)

Citation preview

EKONOMSKI RAST I RAZVOJ

Univerzitet u Travniku

Fakultet za menadžment i poslovnu ekonomiju

Makroekonomske performanse privrede reprezentiraju četiri osnovna pokazatelja:

stopa privrednog rasta,

stopa inflacije,

stopa nezaposlenosti i

neto izvoz

Pod ekonomskim rastom se podrazumijeva porast vrijednost roba i usluga proizvedenih od strane neke zajednice u određenom vremenu, odnosno porast bogastva ili dohotka jedne države ili zajednice.

Ekonomski rast se uglavnom izražava BDP-om ili BDP-om per capita.

BDP pokazuje cjelokupnu vrijednost proizvodnje svih finalnih dobara i usluga u jednoj zemlji u godini dana i pokazuje sposobnost nekog društva da zadovoljava svoje potrebe za dobrima koja se na tržištu koriste kao predmet tržišne razmjene.

BDP per capita = BDP / broj stanovnika

RAST = ∆BDP per capita / BDP per capita

Nominalni indeksi BDP Realni indeksi BDP

2007 100 100

2008 111,4 103,37

2009 99,07 96,42

2010 100,29 99,71

2011 103,09 101,76

2012 102,59 100,07

2013 103,21 102,64

2014 99,97 100,26

2015 104,59 103,84

2016 104,3 102,92

85 90 95 100 105 110 115

2007

2008

2009

2010

2011

2012

2013

2014

2015

2016

Realni indeksi BDP

Nominalni indeksi BDP

Država 2007 2008 2009 2010 2011 2012 2013 2014 2015 2016

Austrija 3,6 1,5 - 3,8 1,9 2,8 0,7 0,1 0,6 1,0 1,5

Hrvatska 5,2 3,1 - 7,4 - 1,7 - 0,3 - 2,2 - 1,1 - 0,1 1,6 2,9

Italija 1,5 - 1,1 - 5,5 1,7 0,6 - 2,8 - 1,7 0,1 0,8 0,9

Mađarska 0,4 0,9 - 6,6 0,7 1,7 - 1,6 2,1 4,0 3,1 2,0

Njemačka 3,3 1,1 - 5,6 4,1 3,7 0,5 0,5 1,6 1,7 1,9

Poljska 7,0 4,2 2,8 3,6 5,0 1,6 1,4 3,3 3,8 2,7

Slovenija 6,9 3,3 - 7,8 1,2 0,6 - 2,7 - 1,1 3,1 2,3 2,5

Crna Gora - 2,7 3,5 1,8 3,4 2,4

Srbija 5,9 5,4 - 3,1 0,6 1,4 - 1,0 2,6 - 1,8 0,8 2,8

Turska 7,1 5,0 0,8 - 4,7 8,5 11,1 4,8 8,5 5,2 6,1

Francuska 2,4 0,2 - 2,9 2,0 2,1 0,2 0,6 0,9 1,1 1,2

Makedonija 6,5 5,5 - 0,4 3,4 2,3 - 0,5 2,9 3,6 3,8 2,4

stopa rasta BDP

Ekonomski rast može potaknuti razvoj i dovesti do rasta

životnog standarda .

Da bi imao povoljan uticaj na razvoj i životni standard,

ekonomski rast mora proizlaziti iz konkurentnosti koja de se modi održati kroz određeno

vremensko razdoblje, ali i biti utemeljena na znanju, istraživanju i razvoju i

inovacijama.

Ekonomski razvoj može se definirati kao dinamični

proces povedanja stepena zadovoljenja ljudskih

potreba.

To je proces stalne promjene ljudskih potreba

i mogudnosti njihovog zadovoljenja.

Ekonomski razvoj, kao šira kategorija, obuhvata ne samo rast obima nacionalne proizvodnje, nego i sve neophodne privredno-sistemske i strukturne promjene.

Promjena ukupne društvene strukture je jedna od osnovnih komponenti ekonomskog razvoja i zajedno sa ekonomskim rastom obezbjeđuje rast društvenog proizvoda i nacionalnog dohotka.

Prirodni resursi predstavljaju značajan

faktor ekonomskog razvoja, jer od vedeg ili manjeg prisustva ovih

dobara u nekoj zemlji, pri datim drugim faktorima, ovisi dinamika i struktura

privrednog razvoja.

Prirodna bogatstva ne predstavljaju limitirajudi

faktor razvojara za zemlje koje imaju veliko

nacionalno tržište i koje raspolažu i sa

raznovrsnijim prirodnim resursima zbog veličine

teritorije.

Planeta Zemlja ima površinu od 510 miliona

km² ili 51 milijardu hektara, pri čemu se pod morima se

nalazi 71% ove površine, dok na kopno otpada 29%.

Azijski kontinent zahvata 1/3 suhozemne površine, dok na Evropu otpada 3%.

Od ukupne kopnene površine jedna polovina se koristi u privredne svrhe: kao obradivo zemljište, kao pašnjaci i kao šume.

Najmanje zemlje otpada na jednog stanovnika u Aziji, gdje je stacionirano najbrojnije agrarno stanovništvo (Indija i Kina), a produktivnost rada u agraru je niska.

Najbolji položaj ima Sjeverna Amerika (USA i Kanada) u kojoj po stanovniku pripada najviše obradive površine, a i produktivnost rada u agraru je najveda na svijetu.

Voda predstavlja izuzetno značajan

elemenat privrednog i ekonomskog razvoja.

U savremenim uslovima bilježi se sve vedi obim angažiranja ovog resursa, kako u procesu proizvodnje, tako i radi naglašene

urbanizacije i koncentriranja stanovnika u gradovima. I

Danas u svijetu ssu prisutna sve

značajnija ulaganja u pronalaženje

podzemne slatke vode i radi čega se

preduzimaju veliki poduhvati u uređenju

dolina rijeka.

Rijeke Hidropotencijal Iskorišteno (u %)

MW GWh/god MW GWh/god

Una 318 1400 88 40 3

Vrbas 839 1799 188 719 40

Bosna 356 1818 8 40 2

Drina 1342 4912 135 1100 22

Neretva 1846 4606 703 2768 60

Trebišnjica 953 3392 746 2515 74

Cetina 80 169 - - -

Ukupno 5734 18096 1868 7182 40

Brojnost stanovništva je u prvom redu značajan faktor dimenzioniranja unutrašnjeg tržišta svake zemlje.

Potrošački potencijal u jednoj državi je determiniran brojnošdu stanovništva i društvenom produktivnošdu rada, što

svoj izraz ima u visini dohotka po stanovniku, dok je struktura potrošnje

uslovljena raspodjelom dohotka što obuhvata pojedinačno učešde u

novostvorenoj vrijednosti.

Struktura stanovništva se odnosi na kvalitativna

svojstva populacije i ona je od posebnog značaja za ulogu stanovništva u procesu privređivanja.

Kao najvažniji elementi strukture stanovništva se mogu izdvojiti : aktivno i

pasivno stanovništvo, obrazovna, odnosno

kvalifikaciona struktura i ekonomsko-socijalna

struktura.

Tehnološki napredak je proces koji osigurava brz ekonomski rast, a sljedstveno tome i

ekonomski razvoj .

Najbogatije zemlje svijeta postigle su to najviše zahvaljujudi neprekidnom toku investicija i

tehnoloških promjena.

Tehnološka promjena predstavlja poboljšanje proizvodnje ili uvođenje novih proizvoda, tako da se s istim troškovima dobije više proizvoda.

Temelj tehnoloških promjena predstavljaju tehnički izumi i inovacije.

Proizvedeno bogatstvo čine ona dobra kojima određena društvena zajednica raspolaže, a

koja su rezultat rada, odnosno djelovanja ljudi u procesu proizvodnje.

Dva su osnovna metoda izračunavanja proizvedenog bogatstva:

naturalni

vrijednosni.

Prvim metodom se proizvedeno bogatstvo izračunava na osnovu inventarisanja,

odnosno popisa proizvedenih dobara i dobra se izražavaju u fizičkim jedinicima.

Drugi metod je vrijednosni i pretpostavlja da se proizvedeno bogatstvo izražava u novčanom obliku, na bazi cijena kao

novčanog izraza vrijednosti proizvedenih dobara.

Strukturu proizvedenog bogatstva u osnovi čine dvije vrste dobara:

potrošna i proizvodna.

Potrošna dobra čine raznovrsni predmeti, odnosno robe i usluge, što

su namijenjeni finalnoj potrošnji.

Proizvodna dobra čine raznovrsni fondovi, odnosno osnovna i obrtna

sredstva kao materijalna osnova privrednog razvoja.

U ekonomskom dijelu akumulacija znači odricanje

dijela novostvorene vrijednosti od uvedanja

tekude potrošnje u korist osiguravanja materijalne

osnove za privredni razvoj.

Akumulacija i potrošnja se nalaze u obrnutoj ovisnosti,

odnosno, ako je veda akumulacija, manja je

potrošnja, i obrnuto, veda finalna potrošnja, znači da

je manja akumulacija.

izvori akumulacije dijele na osnovne i dodatne.

U osnovne izvore ulaze oni oblici formiranja sredstava akumulacije koji su rezultat poslovanja privrednih subjekata.

Dodatni izvori akumulacije su rezultat ekonomsko-političkih mjera i njihova zajednička karakteristika je da omogudavaju formiranje sredstava na ime akumulacije izvan novostvorene vrijednosti (amortizacija, potpunije korištenje proizvodnih faktora, dobrovoljni javni radovi, ekspanzivna monetarno-kreditna politika, inflacija itd).