OSNOVE EKOLOGIJE

VII

Flora je skup biljnih svojti (vrste, podvrste…) nekog područja.

Prirodna potencijalna vegetacija Hrvatske je šuma (99%).

1. Što je vegetacija?

2. Što je flora?

3. Koja je prirodna potencijalna vegetacija Hrvatske na 99% njenog teritorija?

4. Što je to klimazonalna vegetacija?

5. Nabroji koje se zajednice pojavljuju od obale prema planinskim vrhovima s južne strane

hrvatskih dinarida!

6. Što je od do sada nabrojanih zajednica spadalo u Mediteransku regiju, a što u Eurosibirsko-

sjevernoameričku?

Klimazonalna vegetacija je zajednica koja se razvija pod

dominantnim utjecajem klime nekog prostora.

PONAVLJANJE

• Šume alepskog bora

• Vazazdazelene šume hrasta crnike

• Šume medunca i bijelog graba

• Šume medunca i crnog graba

• Primorska šuma bukve s jesenskom

šašikom

• Šuma bukve i jele s mišjim uhom

• Pretplaninska šuma bukve

• Šume bora krivulja

• Planinske rudine

Mediteranska regija

Vegetacija je skup svih biljnih zajednica (fitocenoza)

nekoga područja.

- Područje sjeverno od Karlovca, prvenstveno

savsko-dravsko međurječje

- Prostire se u rasponu nadmorskih visina od 80-

150 m (i na ličkoj visoravni na od 300-600 m)

- Najniži pojas šumske vegetacije, a na različitost

šumskih zajednica utječu prije svega različiti

režimi podzemnih i nadzemnih voda

- Najznačajnije drvenaste vrste su hrast lužnjak

(Quercus robur), poljski jasen (Fraxinus

angustifolia), crna joha (Alnus glutinosa), obični

grab (Carpinus betulus), bijela i crna topola

(Populus alba i P. nigra) te razne vrste vrba

(Salix spp.)

1) Nizinski pojas (planarni pojas)

Eurosibirsko-sjevernoamerička regija

a) Šume vrba i topola

- Uspijevaju na riječnim obalama i otocima, rubovima

močvara i drugih vodenih površina (ritske šume)

- Manji ili veći dio godine provode pod vodom, što

ovisi o visini terena, udaljenosti od obale, vrsti i

genezi tla

- Glavne vrste drveća i grmlja su rakita (Salix

purpurea), bademasta vrba (Salix triandra), krhka

vrba (Salix fragilis), bijela vrba (Salix alba), bijela i

crna topola (Populus alba i P. nigra)…

- Više tipova zajednica

- Njihov razvitak u prvom redu je ovisan o prisustvu

rijeke

- Ovaj tip šuma vrlo je jednolik na području cijele

Europe, pa se ni naše ritske šume u svom sastavu ne

razlikuju bitno od europskih

Bijela vrba (Salix alba)

Bijela topola (Populus alba) Crna toploa (Populus nigra)

b) Šume poljskog jasena

- Najljepše sastojine rastu u Lonjskom polju, lipovljanskom području i okolici

Jasenovca

- Razvija se na aluvijalnim glinastim tlima

- Zajednica zauzima depresije u tlu u koje se slijeva voda s okolnih viših

područja, (voda se teško cijedi u dublje slojeve i gubi se jedino

isparavanjem)

- Mikroreljefna svojstva terena, režim visokih voda i nepropusnost tla su

osnovni čimbenici koji uzrokuju pojavljivanje baš ovog tipa šume.

- Čine tzv. barsku granica šume

- Od svih nizinskih fitocenoza ova je najizloženija dugotrajnom djelovanju

površinskih i visokih podzemnih voda

- U sloju drveća obično nema drugih vrsta osim poljskog jasena, jer drugo

drveće ne podnose tako velike količine vode.

- Sloj grmlja je siromašan vrstama i vrlo je slabo razvijen

- Sloj prizemnog rašća vrlo je dobro razvijen i čini ga veliki broj vrsta

Poljski jasen

Poljski jasen (Fraxinus angustifolia)

Šuma poljskog jasena s kasnim drijemovcem (Leucojo aestivi-Fraxinetum angustifoliae), Lonjsko polje

c) Šume hrasta lužnjaka s velikom žutilovkom

- Rasprostranjene su u nizinskom dijelu Hrvatske uz Savu, Dravu,

Odru i Kupu (poznate slavonske hrastove šume)

- Uspijevaju iznad šuma vrba, topola, crne johe i poljskog jasena

- Na terenima koji su nekoliko metara iznad normalnog

vodostaja

- Oni su periodično plavljeni stagnantnom vodom, ali poplava

traje kraće vrijeme

- Razina podzemne vode ostaje tijekom cijele godine relativno

visoka, a na površini voda stagnira vrlo dugo (do lipnja ili

srpnja), jer je tlo glinasto i vrlo slabo propusno tako da se voda

gubi hlapljenjem, a ne procjeđivanjem u dublje slojeve

- U sloju drveća prevladava hrast lužnjak (Quercus robur), a

zatim poljski jasen (Fraxinus angustifolius), crna joha (Alnus

glutinosa), nizinski brijest (Ulmus laevis), crna i bijela joha

(Populus alba i P. nigra).

Hrast lužnjak (Quercus robur)

Velika žutilovka (Genista elata)

Šuma hrasta lužnjaka s velikom žutilovkom (Genisto elatae-Quercetum roboris), Lipovljani

d) Šume hrasta lužnjaka i običnog graba

- Rasprostire se duž cijelog toka Save, u spačvanskom području te u

dolini rijeke Mirne

- Javlja se iznad šume hrasta lužnjaka sa žutilovkom, van dohvata

poplavnih voda (na tzv. gredama) pod utjecajem visokih

podzemnih voda i zimi je tlo zasićeno vodom

- Ukoliko poplava i zahvati ove šume ona je kratkotrajna, razina vode

ne premašuje nekoliko centimetara i rijetko se događa

- Obični grab ne podnosi stajaću vodu i dugotrajnu visoku razinu

podzemnih voda

- U toj šumi za razliku od prethodno opisane sloj grmlja je slabo

razvijen, a u njegov sastav kao i u sastav prizemnog sloja ulaze

mnoge vrste koje inače rastu u šumama hrasta kitnjaka i običnog

graba

Obični grab (Carpinus betulus)

- Nastavlja se na nizinski pojas u rasponu nadmorskih visina od 150-500 m

- Prirodno su šume ovog pojasa zbog povoljnih klimatskih i ekoloških prilika bujne i bogate vrstama

- područje izuzetno povoljno i za ljudski život i djelatnosti pa su šume ovog područja od srednjeg vijeka

nadalje pretvarane u antropogene tipove vegetacije kao što su pašnjaci, livade, oranice, vinogradi,

živice, naselja

2) Brežuljkasti pojas (kolinski pojas)

Hrast kitnjak (Quercus petraea)

a) Šume hrasta kitnjaka i običnog graba

- Široko rasprostranjena klimazonalna vegetaciju nižeg kontinentalnog područja

- Raste van dohvata visokih podzemnih voda na brdskim terenima, nižim gorjima i podnožjima

masiva

- Velike površine ovih šuma su iskrčene i pretvorene i različite tipove antropogene vegetacije

- U rasponu nadmorskih visina od 150-450 m

- U odnosu na srodne srednjoeuropske šume, ove se odlikuju znatno bogatijim florističkim sastavom

i specifičnim ilirskim vrstama: mišje uho (Omphalodes verna), kukurjeci (Helleborus niger, H.

artrorubens), žućkasta grahorica (Vicia oroboides), režuhe (Cardamine enneaphyllos, C. trifolia,

C. waldsteiniana), biskupska kapica (Epimedium alpinum), volujsko oko (Hacquetia epipactis)…

- Od drvenastih vrsta najvažnije su hrast kitnjak (Quercus petraea) i obični grab (Carpinus betulus),

a česti su i klen (Acer campestre), divlja trešnja (Prunus avium), zatim brijest (Ulmus glabra), javori

(Acer pseudoplatanus i A. platanoides) te kesten (Castanea sativa) i bukva (Fagus sylvatica)

- Sloj grmlja i prizemni sloj su jako razvijeni

Ilirske šume hrasta kitnjaka i običnog graba s biskupskom kapicom (Epimedio-Carpinetum betuli)

Hrast kitnjak (Quercus petraea)

Mišje uho (Omphalodes verna)

Gorski javor (Acer pseudoplatus)

Javor mliječ (Acer platanoides) Volujsko oko (Haquetia epipactis)Biskupska kapica (Epimedium alpinum)

b) Šume hrasta kitnjaka i pitomog kestena

- Razvijaju se na kiselim tlima iznad silikata i

pješčenjaka, na nešto toplijim staništima, na

platoima, sedlima i blažim padinama gdje se

mogla skupiti veća količina tla

- U rasponu nadmorskih visina od 250-550 m

- Najveće površine razvijene su na Zrinjskoj i

Petrovoj gori, Medvednici te na ostalom gorju

sjeverozapadne Hrvatske.

- Uz pitomi kesten (Castanea sativa) i hrast kitnjak

u sloju drveća mogu rasti i obični grab i bukva

- Zadnjih desetljeća zbog napada parazitske

gljivice mnoge sastojine pitomog kestena su teško

- Sloj grmlja dobro je razvijen, a grade ga

acidofilne vrste kao što je borovnica (Vaccinium

myrtyllus)Borovnica (Vaccinium myrtyllus)

Pitomi kesten (Castanea sativa)

c) Termofilne šume sa crnim grabom i hrastom meduncem (Querco pubescenti-Ostryetum carpinifoliae)

- Razvijaju se na plitkim karbonatnim crnicama iznad dolomitne i vapnenačke podloge, na nagnutim

ocjeditim terenima, južnih i jugozapadnih ekspozicija

- Takve prilike uvjetuju termofilni karakter ovih šuma pa one predstavljaju ekstrazonalno razvijenu

submediteransku vegetaciju

- Rasprostranjene su na Medvednici, Žumberačkom i Samoborskom gorju, Ivanščici, Cesargradskoj gori,

Kalniku, ali mjestimice i u Gorskom kotaru…

- Često su razvijene u obliku prorijeđenih šikara

- Od drvenastih vrsta uz hrast medunac (Quercus pubescens) i crni grab (Ostrya carpinifolia), česte su i

hrast kitnjak (Q. petraea), hrast cer (Q. cerris), crni jasen (Fraxinus ornus), mukinjica (Sorbus aria)…

Hrast medunac Crni grab

- Brdski pojas zauzima prostore iznad 350 m n.m. u panonskom dijelu, odnosno iznad 600 m n.m. u

Dinaridima (gornja granica leži između 700 i 900 m n.m.)

- Prosječna godišnja temperatura kreće se između 7 i 9° C, a prosječna količina oborina iznad 1200 mm,

s tim da u dinarskom području može dostići i bitno veće vrijednosti.

- Dominantna drvenasta vrsta ovog pojasa je bukva

3) Brdski pojas (montani pojas)

• Brdske šume

bukve

• Acidofilne šume

bukve s bekicom

• Primorske šume

bukve s

jesenskom

šašikom

a) Brdske šume bukve (Lamio orvalae - Fagetum sylvaticae)

- U kopnenom dijelu Dinarida, na Kordunu i Banovini te na

panonskom gorju sjeverozapadne Hrvatske u rasponu

nadmorskih visina od 400-800 m.

- Na ravnim terenima i različito eksponiranim, ali ne suviše strmim

padinama

- Jedan od gospodarski najvažnijih tipova šuma

- U sloju drveća prevladava bukva, ali su česti i hrast kitnjak

(Quercus petraea), obični grab (Carpinus betulus), gorski brijest

(Ulmus glabra), javori, obični jasen (Fraxinus excelsior)…

- Sloj grmlja najčešće je vrlo bogat

- U prizemnom sloju raste izuzetno velik broj vrsta i vrlo velik broj

ilirskih vrsta koje su endemi sjeverozapadnog dijela Balkana;

velika mrtva kopriva (Lamium orvala), volujsko oko, kranjski

bijeli bun (Scopolia carniolica), kranjska mlječika (Euphorbia

carniolica), mišje uho… Velika mrtva kopriva (Lamium orvala)

- Na Dinaridima i panonskom gorju razvijen je u rasponu nadmorskih visina od 600

(800) m do 1100 m, dok se na sjevernim padinama Papuka i Medvednice spušta

niže

- Područje umjereno hladne, perhumidne klime

- Prosječne godišnje temperature variraju između 6 i 7° C, a prosječna godišnja

količina padalina iznosi oko 1200 mm u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, a 3000 mm i više

i Gorskom kotaru

- Kao geološka podloga u Dinaridima prevladavaju karbonati i dolomiti, a u

panonskom gorju silikati

- Antropogeni utjecaj je u ovom pojasu bio slab tako da su sačuvani veliki šumski

kompleksi, za razliku od šuma sjeverno od Alpa koje su najvećim dijelom pretvorene

u kulture smreke

- U tom pojasu nalaze se i prave prašume, tj. šume u kojima tijekom povijesti nije bilo

nikakve ljudske djelatnosti (npr. Čorkova uvala kod Plitvičkih jezera, Devčića tavani

i Nadžak bilo na sjevernom Velebitu)

4) Gorski pojas (altimontani pojas)

a) Šume bukve i jele

- Rasprostiru se na oko 130 000 ha u dinarskom prostoru i na oko15 000 ha u panonskom prostoru

- Budući da se ta dva prostora bitno razlikuju klimatski, geološki i edafski, florni sastav tih šuma će

također biti različit

- Dinarske bukovo jelove šume imaju značajan je velik udio ilirskih vrsta, dok su panonske srodne sa

sličnim šumama srednjoeuropskog prostora

Panonske šume bukve i jele

- U odnosu na dinarske, ove šume rastu u uvjetima

toplije klime, s manje oborina i na silikatnoj podlozi

- Rastu na Strahinjčici, Ivančici, Ravnoj gori i Trakošćanu

na karbonatnoj podlozi, a na Maceljskoj gori,

Medvednici i Papuku rastu na silikatnoj podlozi

- Zauzimaju raspon nadmorskih visina od 200-1000

- Važna hidrološku i protuerozijska funkcija

- Malen udio ilirskih vrsta

Dinarske šume bukve i jele

- Zauzimaju pojas nadmorskih visina od

550-1200 m n.m

- Rastu na dolomitnoj i karbonatnoj

geološkoj podlozi

- Uspijevaju manje više na svim

ekspozicijama i nagibima.

Šume jele s rebračom

- Najviše ih je u Gorskom kotaru, zatim na

Velebitu, Kapeli i Plješivici

- Na silikatnim (kiselim) tlima

- Gospodarski predstavljaju jedan od

najvažnijih tipova šuma

Panonske bukovo-jelove šume s brdskom vlasuljom (Festuco drymeiae-Abietum)

5) Pretplaninski pojas

a)Pretplaninska šuma bukve

b)Šume bora krivulja

c) Šume smreke

Bor krivulj (Pinus mugo)

- Centar rasprostranjenosti smreke su više planine srednje Europe i sjeverna Europa

- Kod nas je prirodno rasprostranjena na tri tipa staništa

a) ponikve, uvale i klanci gorske Hrvatske - zbog temperaturne inverzije tu se

skuplja hladan zrak (mrazišta) pa te specifične mikroklimatske prilike omogućuju

konkurentnost smreke u odnosu na druge drvenaste vrste (reliktna vegetacija

ledenih doba) (Aremonio-Picetum)

b) strme vapnenačke stijene s vrlo malo tla - zbog oskudnih uvjeta onemogućen rast

drugih drvenastih vrsta. Smreka je pionirska vrsta (može rasti u vrlo skromnim uvjetima

s malo tla i vode) pa uspješno raste na takvim mjestima (Hyperico grisebachii-Piceetum)

- osim na ovim prirodnim staništima smreka je tijekom 19. stoljeća kao jedna od

najznačajnijih šumarskih vrsta, prije svega zbog brzog rasta i skromnih zahtjeva,

sađena i na mnoga druga područja gdje su iskrčeni drugi tipovi šuma, npr. brdske

bukove šume ili šume bukve

c) Šume smreke

Aremonio-Piceetum, Lazac, Gorski kotar

Veliki Lubebovac, sjeverni Velebit

Hyperico grisebachii-Piceetum – pretplaninska smrekova šuma s alpskom pljuskavicom, Samarske stijene

Bijela vrba1. Nizinski pojas

2. Brežuljkasti pojas

3. Brdski pojas

4. Gorski pojas

5. Pretplaninski pojas

Bukva i jela

Bor krivuljHrast kitnjakHrast lužnjak

Bukva (i jesenska šašika)PONAVLJANJE

Indikatori čega su kesten, rebrača, bekica i borovnica?

Koja je drvenasta vrsta karakteristična za zajednicu koja predstavlja barsku granicu?

Koji hrast preferira vlažna staništa i tolerira povremene poplave i visoke podzemne vode?

Koje šume rastu tik uz obale rijeka?

Šume vrba i toplola

Poljski jasen

Kiselog tla

Hrast lužnjak

Jesu li panonske ili dinarske šume bukve i jele bogatije vrstama u prizemnom sloju?

Dinarske

PONAVLJANJE

Nešumska vegetacija

- Svi tipovi šikara, živica, travnjaka, livada, pašnjaka, oranica itd. nastali su djelovanjem čovjeka

(krčenjem, sječom i paljenjem) prvotne šumske vegetacije

- Prirodni travnjaci u Hrvatskoj :

a) Stepski travnjaci

- Razvili su se u krajnjem sjeveroistočnom dijelu Hrvatske (Baranji) zbog male količine oborina

- Danas su gotovo u potpunosti pretvoreni u obradive površine

b) Visokoplaninski travnjaci

- Nastali zbog jakog djelovanja vjetra, snijega i niskih temperatura pa se nije mogla razviti šuma

- Kod nas su većim dijelom planinski travnjaci nastali krčenjem klekovine bora krivulja

- Antropogene ili sekundarne biljne zajednice nastale

uništavanjem šuma.

a) Nizinsko kontinentalno područje

- Uz rubove šuma, livada, polja i puteva

- Najčešće vrste su svibovina (Cornus sanguinea), kalina

(Ligustrum vulgare), trnina (Prunus spinosa), pasja ruža

(Rosa canina), pavitina (Clematis vitalba)…

b) Submediteransko područje

- Nastali su šibljaci drače (Paliurus spina-christi) ili dračici

- U šumama hrasta medunca i bijelog graba.

c) Eumediteransko vazdazeleno područje

- Termofilne i heliofilne šikare » garizi ili bušici

Vegetacija šikara

Svibovina (Cornus sanguinea)

Pavitina (Clematis vitalba)

Travnjaci i vrištine

- Travnjaci su biljne zajednice građene od zeljastih vrsta među kojima

prevladavaju predstavnici porodice trava (Poaceae)

- Koriste se kao pašnjaci ili livade košanice za dobivanje sijena

- Botanički su važni jer na njima raste velik broj specifičnih biljnih vrsta koje su

vezane isključivo za taj tip staništa

- Danas su neke od tih vrsta postale rijetke i ugrožene:

a) Na nekim nizinskim travnjacima se intenzivira proizvodnja, oni se prihranjuju i

kose i do tri puta godišnje. Vlažni nizinski travnjaci se isušuju, a dio ih se

prevodi u oranice. Time se stvaraju vrlo jednolični životni uvjeti i djelovanje

čovjeka je izrazito, pa to djeluje na smanjenje broja vrsta.

b) Pogotovo brdski pašnjaci i livade se uvelike prestaju koristiti zbog

nemogućnosti korištenja mehanizacije, niske produktivnosti, prestanka

bavljenja stočarstvom ili jednostavno zbog iseljavanja ljudi. Takve travnjake

počinje prerastati šikara i šuma, pa biljke prilagođene na otvorena staništa

nestaju.

Naučiti detaljnije o 1

skupini travnjaka po

izboru iz interne skripte

„Vegetacija Hrvatske”

(Antun Alegro)

- Cretovi su posebne močvarne zajednice u kojima glavnu

ulogu imaju mahovine, a osobito razne vrste maha

tresetara (Sphagnum).

- Na cretovima je bakterijska razgradnja usporena zbog

kiselosti supstrata, tako da se odumrli biljni dijelovi

gomilaju i s vremenom stvaraju treset.

- Redovno su vrlo siromašni hranjivim tvarima, pa na njima

rastu biljke mesožderke kao npr. rosika (Drosera

rotundifolia)

- Kako su cretovi tipična vegetacija sjeverne i atlantske

Europe oni su kod nas rijetki i predstavljaju reliktnu

ledenodobsku vegetaciju

- Zbog za njih nepovoljnih klimatskih prilika u Hrvatskoj su

razvijeni na vrlo malim površinama i prijeti im izumiranje

Cretna vegetacija

Močvarni zmijinac (Calla palustris)

Mah tresetar (Sphagnum)

- S okomitih stijena utjecajem vlaženja, zagrijavanja i hlađenja

otkida se manje ili veće kamenje i obrušava se u podnožje te se

tamo stvara točilo

- Zajednice točilarki (oko 20 opisanih zajednica) međusobno se

razlikuju ovisno o geografskom položaju i nadmorskoj visini točila,

utjecaju vjetra, trajanju snježnog pokrivača, količini sitnog tla

među kamenjem i dr.

- Točila nalazimo duž Dinarida, u vrtačama i kanjonima, između

klisura, na strmim obroncima i sl., a obalna točila nastaju na

vjetru (buri) eksponiranim istočnim obalama otoka Krka, Prvića,

Golog, Raba i Paga

- Biljke točilarke su pioniri vegetacije

- Neke od poznatijih točilarki su mekinjak (Drypis spinosa), malijevo

devesilje (Seseli malyi) i velebitska degenija (Degenia velebitica)

Vegetacija točila (sipara)

Mekinjak (Drypis spinosa),

Malijevo devesilje (Seseli malyi)

- Pukotine stijena su specifična staništa na kojima

vladaju teški životni uvjeti s malo sitnog tla u

pukotinama i velikim dnevnim i godišnjim

kolebanjima temperature i vlage

- Takva staništa osobito su brojna na velikom

području hrvatskog krša

- Na tim staništima rastu specifične biljke pukotinarke

(hazmofiti) kojima pripadaju mnogi endemi hrvatske

flore kao što su: hrvatska bresina (Micromeria

croatica), prozorski zvončić (Campanula

fenestrelata), istarski zvončić (Campanula istriaca),

tommasinijev zvončić (Campanula tommasinii),

kitajbelov jaglac (Primula kitaibeliana)…

Vegetacija pukotina stijena

Prozorski zvončić (Campanula fenestrelata)

Kitajbelov jaglac (Primula kitaibeliana)

• Vegetacija pijesaka

• Vegetacija morskih obala

• Korovna i ruderalna vegetacija

• Močvarna i vodena vegetacija

• Vegetacija pećina

• …

Literatura o vegetaciji Hrvatske (za one koji žele znati više ):

• Alegro, A. (2000) Interna skripta Vegetacija Hrvatske (u repozitoriju)

• Vukelić, J. (2012) Šumska vegetacija Hrvatske. Sveučilište u Zagrebu, Šumarski fakultet, DZZP

• Horvat, I., Glavač, V., Ellenberg, H. (1974) Vegetation Südosteuropas. Gustav Fischer Verlag, Stuttgart, pp. 768.

• Škvorc, Ž., Jasprica, N., Alegro, A., Kovačić, S., Franjić, J., Krstonošić D., Vraneša, A., Čarni, A. (2017): Vegetation of Croatia: Phytosociological classification of the high-rank syntaxa. Acta.Bot.Croat 76(2), pp. 100-224.

Hvala vam puno na pozornosti i

ugodnom druženju kroz proteklih 7

tjedana !

I sretno s učenjem!