21
SVEUČILIŠTE JOSIPA JURJA STROSSMAYERA FILOZOFSKI FAKULTET U OSIJEKU STUDIJSKA GRUPA: HRVATSKI JEZIK I KNJIŽEVNOST I POVIJEST KOLEGIJ: POVIJEST STAROG EIPTA Egipatsko – hetitski ratovi MENTOR: doc.dr. sc. Zlatko Đukić STUDENT: Igor Kretonić

egipatsko hetitski ratovi

Embed Size (px)

DESCRIPTION

seminar o egipatsko hetitskim ratovima

Citation preview

SVEUILITE JOSIPA JURJA STROSSMAYERAFILOZOFSKI FAKULTET U OSIJEKUSTUDIJSKA GRUPA: HRVATSKI JEZIK I KNJIEVNOST I POVIJESTKOLEGIJ: POVIJEST STAROG EIPTA

Egipatsko hetitski ratovi

MENTOR: doc.dr. sc. Zlatko uki STUDENT: Igor Kretoni

Osijek, 2013

Sadraj:1. Uvod2. Hetiti3. Prilike pred bitku kod Kadea4. Kade4.1. Uvod u bitku4.2. Tijek bitke4.3. Nakon bitke5. Zakljuak6. Popis literature

1. UvodU seminaru e biti rijei o ratovima koje je Egipat vodio s Hetitima. Glavnina seminara e biti jedna od najvanijih bitaka u povijesti, bitka kod Kadea, 296. godine pr. Kr., po egipatskom kalendaru - peta godina III- emia dana devetog - smatra se jednom od najveih bitaka staroga doba, a spada i u prve bitke koje se mogu rekonstruirati. U toj bitci su se sukobile dvije velesile tog doba Hetitsko Carstvo i Egipat. Ova bitka se vodila zbog teritorija koji pokriva dananja Sirija, podruje na kojem se sijeku trgovaki putevi triju kontinenata Azije, Europe i Afrike i s kojeg se vrila potpuna kontrola pomorskih puteva u mediteranskom bazenu.

2. HetitiTijekom XIV. i XV.stoljea Hetiti su bili vojniki toliko jaki da su se borili kao ravni protivnici s monim egipatskim i meezopotamskim vojskama. Moni hetitski carevi toga doba upiluliuma, Murili II., Muwatali, Hatuili III. su za to zasluni. Oni i njihovi nasljednici predstavljaju Novo ili Drugo hetitsko carstvo (dananji naziv). Bogazkejski arhiv najvie govori o njihovim djelima. Egipatskim i mezopotamskim dokumentima to se potvruje.uppiluliuma (1380. 1346.) ratuje u sjevernoj Siriji s amoritskim i drugim dinastima i oduzima im znatna podruja. Oblast grada Aleppo i daleku oblast grada Karkemi daje svojim sinovima na upravu. Udara na istok u sjevernu mezopotamiju, na dravu Mitanni, koju dre huritski dinasti. Tu namee svoju vlast i postavlje sebi odane vladare. Njegovi pothvati u sjevernoj Siriji uzbudili su faraonove namjesnike u Biblosu i gradu Katni. Ovi se ale faraonu i trae pomo (podaci iz el-Amarnskih tablica). uppiluliuma, za razliku od svojih prethodnika, istupa kao pravi orijentalni dinast kultnog znaaja. Njegova je titula ''Sunce''. Nakon smrti je diviniziran.Murili II. (1345. 1315.), zbacivi upiluliumina sina nasljednika (Atvuawandu), uzima vlast. Prisliljen je da brani matinu zemlju od pleme na koji upadaju sa sjevera (zovu se Kaka, Kasskejci), s jugoistoka (Khajaa u Kilikiji i Armeniji) i s jugozapada (Akhiawa).Naslijedio ga je: Muwatali (1315. 1290.), koji je vodio teke borbe u Siriji s egipatskim faraonom Ramzesom II. Najvea bitka bila je kod Kadea na rijeci Orontu (1296.godine) u kojoj je Ramzesa ''spasio bog Amon-Ra'' (mitografski opis daje hijeroglifski natpis na hramu u Karnaku), odnosno Muwatali ga nagnao u bijeg (hetitska verzija).Hatuili III. (1282. 1250.), Muwataliev brat i nasljednik, nastavio je rat u Siriji s Ramzesom II. koji je zavrio 1280.godine nagodbom i ugovorom o prijateljstvu i saveznitvu, pismenim ugovorom koji se smatra prvim poznatim ''diplomatskim'' dokumentom. Tekst, uklesan na zidovima hrama u Karnaku i u bogaskejskim dokumentima, govori o prestanku neprijateljstva, o priznanju dotadanjih granica utjecajnog podruja u Siriji, o savezu protiv zajednikih neprijatelja, o neprimanju politikih bjegunaca, o pomaganju u dinastikim pitanjima (kad umre jedan od saveznika, drugi e saveznik pomagati pokojnikovog zakonitog nasljednika).El-amarnske i bogaskejske tablice te monumentalni natpisi na zidovima hrama u Karnaku daju mnotvo pojedinosti o hetitsko-egipatskim odnosima u ratu i miru. uppiluliuma je suvremenik Amenofisa III. (kratko vrijeme), Amenofisa IV.Ehnatona. Tutankhamona i faraona Ai. Ti faraoni nisu u mogunosti da interveniraju vojskom u Siriji i Palestini. uppiluliuma to iskoritava. To iskoritavaju i amoritski kneevi koji prilaze Hetitima. Faraonovi namjesnici alju u Egipat molbe za pomo (el-amarnska pisma). Faraoni Hremheb, Ramzes I. i Seti I.dobri su ratnici. Oni ponovo osvajaju neto od onoga to su im u Siriji i Palestini Hetiti bili oteli. (To je dokumentirano hijeroglifskim natpisima na hramu u Karnaku.) Saada je Murili II. neaktivan u Siriji jer je zauzet na sjeveru. Natpisi i reljefi Ramzesa II.u Karnaku posebno su bogata zbirka dokumenata u svezi sa ugovorom Ramzes-Hattuili. Tu se spominje da je hetitski tekst ugovora donesen faraonu napisan na srebrnoj ploi. Ugovor je pojaan dinastikim brakom (Ramzes uzima hetitsku princezu) koji je epigrafski dokumentiran i reljefima ilustriran u Karnaku. Dokumenata iz tog razdoblja ima puno (u bogaskejskim tablicama prepiska hetitske carice s egipatskom i drugo).

3. Prilike pred bitku kod KadeaDolaskom na prijestolje Hetitskog carstva, car upiluliuma I. uspijeva preporoditi carstvo i pripaja teirtorij kraljevstva Mitana svojoj dravi. U nekoliko manjih bitaka, Hetiti su iskoristili nezainteresiranost Egipta koji je u tom trenutku bio zauzet pri sprovoenju religioznih reformi i uspjeli su, juno od Kadea, umanjiti utjecaj i teritorij Egipta. Nakon smrti faraona Tutankamona, njegova udovica, najverojatnije, Akhesenamon, pokuavajui stupiti u savez sa Hetitima, trai, preko jednog od svojih sinova, od upiluliume I. da joj jedan od njegovih sinova bude mu. Ne vjerujui u priu Akhesenamonovog sina, upiluliuma I.,prvo alje glasnika da se uvjeri u tonost prie pa potom i svog sina prihvaajui ponudu Tutankamonove udovice. Hetitski kraljevi na putu za Egipat najverojatnije po nalogu dvojice ljudi koji su praktiki vladali Egiptom, vezira Ai-a i zapovjednika vojske Horemheb-a, predendenata na egipatsko prijestolje je ubijen pa tako nije dolo do saveza Hetita i Egipta. Nekoliko desetljea kasnije Seti I, drugi vladar XIX. egipatske dinastije, postavio je za jedan od najvanijih ciljeva svoje vladavine, vraanje azijskih posjeda koji su nekada pripadali Egiptu, a samim tim i jaanje egipatskog utjecaja u regiji. U svom prvom vojnom pohodu, Seti I. je doao do sjevernih granica Palastine i osvojio je zemlju Amuru i grad Kade, a uspio je i odbiti napade Hetita koji su prodrli u Siriju. Nedugo zatim, Hetiti ponovo prodiru i Siriju i vraaju grad Kade pod svoju upravu.Ramzes II. je doao na egipatsko prijestolje 1290. godine pr. Kr., a njegova vladavina, koja je trajala 66 godina, predstavlja, kako politiki tako i kulturni vrhunac XIX dinastije. On je, poetkom 1294. godine pr. Kr. otpoeo sa irenjem i jaanjem utjecaja i teritorija. Napao je kraljevstvo Amuru, a samim tim i prekrio dogovor i sporazum koji je njegov otac potpisao sa Hetitima. U to vrijeme na elu Hetitske kraljevine je bio vladar Muwatali II., koji je zbog pobuna u zapadnim podrujima svog kraljevstva obraao manje panje na napredovanje Egipana na jugu Hetitske drave. Kada je uguio pobune na zapadu, Muwatali II. je sproveo veliku vojnu mobilizaciju u svih 16 provincija svoga carstva jer je uvidio da se Ramzes II. sprema za veliki rat. etiri divizije koje su nosile imena egipatskih boanstava Divizija Set, Ptah, Pre i divizija Amon na ijem je elu bio Ramzes II., 1294. godine pr. Kr. krenule su prema gradu Kadeu.

4. KadeKade (takoer Kadesh i Qadesh) bio je drevni grad na Levantu, smjeten na rijeci Orontes, vjerojatno identian ostacima na nalazitu Tell Nebi Mend u dananjoj zapadnoj Siriji.

4.1. Uvod u bitkuJo za faraona Setija I. i hetitskog kralja Murilija II., zbog sukoba interesa na hetitsko -egipatskim granicama dolazilo je do estih sukoba, a njihovi sinovi Ramzes II. i Muwatali vode odlunu bitku koja zavrava neodlueno i rezultira ugovorom o vjenom miru i prijateljstvu.Bitka kod Kadea predstavljala je zadnje suoavanje Egipana i Hetita, koji su dominirali Bliskim istokom 300 do 400 godina. Za Egipat to je bio vrhunac nastojanja da se vrati prevlast nad Sirijom, koja je u 15. st. pr. Kr. bila egipatska provincija.Jo od vremena upilulijuminih osvajanja, Hetiti su smatrali gradove Amuru i Kade svojim vlasnitvom. No, faraoni 19. dinastije htjeli su ponovno zavladati Sirijom i otjerati Hetite to sjevernije. Uspjenom vojnom kampanjom Setija I. (1318.-1304.) Amuru prekida ugovor o poslunosti s Hetitima, a Egipani stiu do Kadea, te je tako samo dio Sirije ostao pod hetitskom vlau.Muwatali je tada kratko bio na vlasti, no ipak je brzo odreagirao i poslao Ramzesu II. poruku o poslunosti Hetita faraonima, iako je zapravo imao drugaije planove: okupljao je vojsku i spremao se za rat. Kada se Ramzes II., u svojim ratovanjima, pribliio Bejrutu i Biblosu, Muwatali je prihvatio izazov.Ramzes II., napada, okupio je vojsku od 20 000 ljudi (podijeljenih na 4 zbora nazvanih po bogovima Amon, Ra, Ptah i Set) te je u proljee 1296. (navode se i 1294. godina te 1286./5. i 1300.; bitka se vodila u petoj godini vladanja Ramzesa II.) godine prije Krista napao Hetite s namjerom da zaustavi njihovu ekspanziju. Cilj mu je bio najvea hetitska tvrava u Siriji Kade. Kao pomonike, osim naroda erden, Ramzes II. je imao i Libijce (iz plemena Kehek i Maua), te Nubijce svi su najvjerojatnije bili zarobljenici, sada su u slubi Ramzesa II. Muwatali je takoer, sklapanjem ratnih saveza s kraljevima i knezovima Arzave, Naharine, Karkemia, Halpe i Kadea i unajmljivanjem plaenika, uspio skupiti vojsku od 20 000 ljudi (od kojih samo deset tisua pjeaka, ostalih deset tisua su bile pratee trupe), iju su okosnicu inila trolana bojna kola (voza, strijelac i titonoa, dok su egipatska bojna kola bila dvolana). Uobiajeno naoruanje egipatskih pjeaka (u vojsci je bilo i oko 200 bojnih kola) su bile sjekire, maevi, koplja i lukovi. Ramzes II. je sm napravio neke preinake u vojsci da bi se ubrzao napad: svaka divizija vojnika se sastojala od tri korpusa pjeatva i odreda bojnih kola; ukupno pet tisua ljudi po diviziji, od kojih dvije tisue Egipana i tri tisue stranaca. Iako je broj bojnih kola bio mnogo manji nego hetitski (kojih je bilo tri i pol tisue), odlikovali su se velikom moblinou i okretnou. Prednost egipatske vojske je bila i homogenost.Hetitska vojska je najvjerojatnije bila profesionalna (pogotovo bojna kola), a kralj je vjerojatno vojne usluge plaao u zemlji. Pjeatvo je takoer tvorilo stalnu vojsku, a postojala je i kraljeva osobna straa. Vojnici su prolazili kroz ceremoniju polaganja zakletve vjernosti.4.2. Tijek bitkeEgipatska vojska se, krenuvi iz baze u Palestini grada Rafija, marirajui mjesec dana sjeverno nala na kanaanskom podruju, zatim su nastavili dolinom rijeke Oront prema Kadeu. Ramzes II. je predvodio Amonovu vojsku, 2 kilometra za njom je bila bila Raova vojska, a na 7 i 10 kilometara su bile Ptahova i Setova vojska.Nedaleko od Kadea, poslije prelaska Oronta i podizanja logora, izviai Amonove vojske su uspjeli uhvatiti nekoliko hetitskih bjegunaca dezertera koji su izjavili da je hetitska vojska uzmakla na sjever (od straha prema velikom kralju) . Ramzes II. nasjeda. Otkriveno je da je povlaenje na sjever samo ratno lukavstvo; Ramzes II. alje glasnike Raovoj vojsci, no ve je bilo prekasno. Muwatali je zaobiao Amonovu vojsku i jednim napadom (bojnih kola) unitio vojsku boga Ra jo u maru prema Amonovoj vojsci i nespremnu za borbu. Nakon toga Muwatali napada neutvren Amonov logor i pobija veinu vojske. Jedino je Ramzes II. pruio otpor s osobnom straom se probio kroz redove Hetita i krenuo prema moru. Na obali je zatekao jedan odred egipatske vojske s kojom je potom iznenadio Hetite. Uskoro se pridruila i Ptahova vojska.Ramzes II. je u poetku bitke pogrijeio. Dopustio je da se povea udaljenost izmeu njegove brigade Amon i preostalih divizija Ra, Set i Ptah. Takve podijeljene snage napala je hetitska vojska i Ramzes II. je za to okrivio svoje zapovjednike jer nisu otkrili prave poloaje neprijatelja. On je pourio dolazak dviju divizija, Ptah i Set, koje su se nalazile na drugoj strani rijeke Oront. No, prije nego to je Ramzes u tome uspio, Mutawalijeve koije napale su diviziju Ra i gotovo je unitile.Egipatska vojska doivjela je velike gubitke te s mrakom Ramzes II. odstupa od Kadea. Hetiti su odbili napad Egipana. Po tradiciji, Hetiti su bili nadmoniji veinom zbog upotrebe eljeza za razliku od egipatske bronce.

Hetitske koije su potom napale logor divizije Amon, s uspjenim probojem kroz logorski zid. To je izazvalo paniku meu Egipanima. No, Hetiti to nisu potpuno iskoristili: napad im je izgubio silinu jer su preostale zapreke u logoru prisilile njihove koije da uspore napredovanje i odreeni broj ih je stradao. Po vlastitim izjavama o bitci, Ramzes se doivio izdanim i opkoljenim:... "Nije bilo nijednoga asnika uza me, nijednoga koijaa, nijednoga vojnika, ak niti titonoe..." Ipak, kako kae, stigla mu je pomo bogova i uspio je poraziti napadae i vratiti se u egipatske linije.Bezizlazna situacija je "pokrenula" faraona i uskoro je osobno predvodio nekoliko juria svoje osobne garde na hetitske redove. U juriima su sudjelovale i neke koije iz sastava divizije Amon te preivjeli vojnici iz razbijene divizije Re. Ratna srea sada se okrenula na egipatsku stranu. Iskoristili su superiornije manevarske odlike svojih koija i daleki domet strijela. Posade i konji hetitskih koija bili su vjerojatno iscrpljeni i prorijeeni prethodnim napadom, a njihovi redovi prerastegnuti.U meuvremenu, Hetiti, koji su povjerovali da je njihov neprijatelj totalno poraen pljakali su egipatski logor i postali ranjivi na Ramzesove protunapade. Odbaeni su natrag prema rijeci Oront, daleko od egipatskoga logora. Lake i bre egipatske koije u potjeri su s lakoom izale na kraj s teim i sporijim hetitskim koijama. Unato nedaama, Mutawali nikako nije bio poraen. Imao je velike priuve koija i pjeatva, a dodatni adut bili su mu i zidovi oblinjeg Kadea. Dostignuvi s koijama sigurniji poloaj kraj rijeke, zapovjedio je novi napad s impresivnih tisuu koija. No, novi proboj Hetita prema neprijateljskom logoru sprijeio je dolazak trupa iz Amurije. Ramzes je krenuo u novi protunapad.Nakon est uzastopnih juria, hetitske snage ostale su gotovo opkoljene. Uslijedilo je povlaenje i spaavanje ivota plivanjem preko rijeke Oront. Mnogi su se utopili.Sljedeega jutra voena je druga bitka, a Ramzes tvrdi da je Mutavali traio primirje. No, to bi mogao biti jasan primjer starovjekovne propagande jer hetitski zapisi ne spominju takav sporazum. Naposljetku, vjerojatno nijedna strana nije izvojevala potpunu pobjedu. Jedino to su obje dobile bili su veliki gubici. Egipani nisu uspjeli slomiti otpor branitelja Kadea, a Hetiti nisu izborili pobjedu koja im je ve bila u rukama.

4.3. Nakon bitkeNakon bitke kod Kadea, Ramzes II. je odustao od planova da uniti hetitsku dravu, te je s Muwatalijevim nasljednikom Hatuilijem III. 1269. sklopio mirovni ugovor. To je moda prvi mirovni ugovor koji je potpisan u starom vijeku. Po tom ugovoru su Egipani ograniili svoj interes na junu Siriju (Palestinu), te je dogovoreno meusobno pomaganje ako budu napadnuti od tree strane. Trinaestak godina kasnije, Hatuilijeva ki vjenala se s Ramzesom II. Iako sama bitka kod Kadea nije zavrila konanim rjeenjem na bojnom polju niti rjeenjem hetitsko egipatskih odnosa po pitanju Sirije, dugorono gledano su ta dva dana borbe imala uinka.Bitka kod Kadea je poznata samo po izvorima s egipatske strane, tako da ih treba uzeti cum grano salis. Na zidovima Ramesseuma u Tebi nalaze se prikazi iz bitke: s lijeve strane su prikazane egipatske koije u napadu (svaka s dva ovjeka jedan baca strijelu, drugi dri tit, dok su uzde privrene za kola), s desne strane hetitska vojska je u rasulu konji i ljudi padaju pogoeni egipatskim strijelama.Reljef u Abydosu takoer prikazuje bitku kod Kadea (prikaz je to egipatskog pjeatva i hetitskih kola) a napravljen je vrlo brzo nakon bitke.Reljef u Luxoru prikazuje predstavnike glavnih saveznika Hetita, njih dvanaest od devetnaest, koliko ih je zapisao Ramzes II., no nisu imenovani.O bitci kod Kadea detaljno pie egipatski pjesnik Pentaur (Pentaurova poema, iako nije sigurno je li Pentaur pravi autor). Poznato je i jedno krae djelo, Buletin, koje se bavi dogaajima prije same bitke. Ramzes II. je dao ugravirati ugovor na zid velikog hrama u Karnaku. Druga egipatska kopija ugovora nalazi se u Ramesseumu (danas sauvano samo desetak redova zapisa). Ugovor na hetitskom jeziku je djelomino sauvan na dvije glinene ploice.Sam ugovor se moe podijeliti na pet dijelova:1. uvod, u kojemu se pie o bitci kod Kadea i prijanjim ugovorima izmeu Hetita i Egipana2. ugovor o meusobnom nenapadanju3. dogovor o meusobnoj pomoi u sluaju napada tree strane4. ugovor o izruivanju izbjeglica i politikih emigranata, te garancija da e biti pomilovani po vraanju u domovinu5. zakletva bogovima

Egipatski pisari su zapisali, danas veoma vane, popise hetitskih saveznika. Po njima, Muvatali je skupio sve zemlje od kraja mora do zemlje Kheta. Redom, ti saveznici jesu: Drdny smatra se da su to Dardanoi, odnosno Trojanci Ms smatra se da je to Maa, odnosno Meiones ili Maiones, to je staro ime za Lidiju; ili su Maiones narod koji je napao Lidiju u ranom eljeznom dobu Pds smatra se da je to Pitaa, grad u zapadnoj Anatoliji, poznat Hetitima; u klasino doba postojala je Pedasa blizu Mileta; Homer je znao za Pedasos na rijeci Satnioeis; Strabon spominje grad Pedasos nasuprot Lezbu, Irwn smatra se da je to Aravana, to se identificira s hetitskim gradom Arinom Krq ili Klq smatra se da je to Karkia ili Karija (CARIA) Rk ili Lk smatra se da su to Lukka, spominjana u hetitskim analima kao nemirno podruje u zapadnoj Anatoliji; no Lk se spominje kod Egipana kao kasnija Likija Nhrn smatra se da je to narod Mitani IrTw smatra se da je to Arzava, zapadnoanatolijsko kraljevstvo QDwn Kizzuwadna Krkm grad Karkemi IkrT grad Ugarit Qd grad Calba Nwgs grad Nuxa MwAnt nije poznato to predstavlja Qd grad Kinza, tj. KadeEgipanima su pomo pruili rdn (erden), plaenici koji su spomenuti u pismu iz Amarne oko 1375. god. pr. Kr.; postoje i tumaenja da je erden samo oblik imenice erdu, tj. sluga, onaj koji je na usluzi. Takoer se spominju i u egipatskim zapisima, kao osobna straa Ramzesa II.: ratnici mora, erden bez vlasnika, kojima se nitko ne moe suprotstaviti. erden je najvjerojatnije narod s egejskih otoka ili maloazijske obale, kasnije se naseljavaju na Sardiniji, koja je po njima i dobila ime. Vjerojatno su se bavili gusarenjem, te ih zarobljavaju Egipani, u ijoj slubi ostaju neko vrijeme.

5. Zakljuak S kraja XIV stoljea pr. Kr. i poetka XIII stoljea pr. Kr. i Egipat i Hetiti su polako poeli nazadovati i gubili su snagu i mo kao velesile. Hetiti su proli kroz razdoblje gladi i tako bili oslabljeni pred napadom naroda s mora, a Egipat se, s druge strane, pod Ramzesom III uspio oduprijeti i obraniti od napada naroda s mora. Razdoblje vladavine XX i XXI dinastije u Egiptu je razdoblje nazadovanja i gubljenja znaaja u vanjskoj politici, a u tom razdoblju se Egipat i raspao na dva neovisna dijela, dok je Hetitska drava prestala postojati.Moe se rei da je bitka kod Kadesha bila, u neku ruku poetak kraja za obje civilizacije. Ta dva carstva nisu vie nikad zasijala starom slavom na svjetskoj pozornici. Vanjski utjecaji su djelovali razliito na unutarnju politiku i na razvoj dogaaja u obje drave. Kod Hetita, vanjski utjecaj je samo produbio unutarnju krizu i dekadenciju drutva, a nerealna vanjska politika Egipta je direktno utjecala na propast Egipatske civilizacije jer je aristokratija poela sumnjati u svoje politike monike i samim time irom otvorila vrata raznim osvajaima Egipta.

6. Literatura:Skupina autora: Povijest, 1. Prapovijest i prve civilizacije, Europress Holding d.o.o., Zagreb 2005 Novak, Grga: Egipat,: Izdavaki zavod Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1967http://dehna.wordpress.com/2011/05/16/hetiti-bitka-kod-kadesa/Shale Henry, Iezle civilizacije: zaboravljeni nardi drevnog svijeta, Beograd Srbija 1965. Urani Igor, Stari Egipat: povijest, knjievnost i umjetnost drevnih Egipana, K, Zagreb, 2004,