Pomorski ratovi I

Poglavlje 9

Uzroci pomorskih ratova

Intenzitet plovidbe morem utječe na ekonomsko blagostanje država. Svijest o tome poticala je države, narode i tvrtke na pokušaje monopolizacije pomorske trgovine, osporavajući drugima pravo na slobodno trgovanje.

Nametnutim ugovorima osiguravali su za sebe osobite povlastice u trgovanju i nastojali uništiti pomorsku trgovinu svojih konkurenata.

Tako se iz ekonomskih sukoba razvijala borba za prevlast na moru. Europski ratovi od 16. stoljeća u kojima je do rješenja dolazilo na kopnu relativno su nevažni u usporedbi s pomorskim ratovima.

Hajredin Barbarossa, gusar iz prve polovice 16. stoljeća, koji je jedno vrijeme bio admiral i zapovjednik čitave turske vojske kazao je Sulejmanu II: “Tko vlada morem, uskoro će zavladati kopnom.”.

Walter Raleigh, utemeljitelj prve engleske kolonije u Sjevernoj Americi, je tu misao formulirao ovako: “Tko vlada morem vlada trgovinom; tko vlada svjetskom trgovinom vlada svjetskim bogatstvima, a prema tome i svijetom.”.

Pomorski ratovi epohe brodova na vesla

Bliski Istok do 1. tisućljeća nove ere

Najstarije civilizacije nastale su uz rijeke Nil, Eufrat, Tigris, Ganges i Yangtze, ali do prvih intenzivnijih doticaja među naroda, do čvršćih trgovačkih veza i do prvih većih sukoba došlo je na Mediteranu.

Do 13. stoljeća p.n.e. ne spominju se u izvorima nikakvi pomorski sukobi ni na Mediteranu, ni drugdje - sukobi se rješavaju na kopnu.

1210 p.n.e. Hetiti su porazili Cipriote blizu Cipra - prva poznata pomorska bitka.

KretaU 3 tisućljeću p.n.e. dolazi uspona Krete - prva velika

pomorska sila koja se proširila po čitavom Mediteranu bez borbe, dok je nisu uništila indo-evropska plemena koja su sa sjevera prodrla na grčko kopno i dalje sve do Egipta.

EgipatEgipatska pobjeda nad indo-evropskim plemenima sa

sjevera kod Peluzija 1190 p.n.e. ujedno je i prva velika pomorska bitka koja se spominje u povijesti.

Egipatski brodovi nakrcani pješacima čekali su ispred delte Nila, a Ramzes III čekao je s vojskom na kopnu one koji su se uspjeli probiti u rukave delte.

FenikijaU vrijeme kad se lomila pomorska moć Krete, javlja se na

Mediteranu nova pomorska sila - Feničani. Samo dva fenička grada – Tir (potkraj 2. tisućljeća p.n.e) i Sidon

(početkom 1. tisućljeća p.n.e) držala su u svojim rukama čitavu mediteransku trgovinu.

Feničani su se služili iskustvima egipatskih brodograditelja i kretskih pomoraca.

Ekspanzija Feničana trajala je nesmetano stoljećima, bez većih sukoba, sve do 725 p.n.e. kada Asirci prisilivši neke feničke gradove da im vojno pomognu opsadu Tira. Opsada je trajala 5 godina, ali bez uspjeha jer su Tirani imali otvorene pomorske putove za opskrbu (s dvadesetak brodova).

Tek početkom 7. stoljeća p.n.e. Asirci su iskoristili sukobe između feničkih gradova. Fenička flota ostaje sve do pomorskog uspona Atene gospodar Sredozemlja, ali u službi Asirije.

KartagaIstodobno s padom Tira počinje jačati pomorska sila tirske

kolonije Kartage na sjevernoj obali Afrike, osnovane oko 814 godine p.n.e.

Jačanje pomorske moći Grka od 7. stoljeća p.n.e. i propast feničke samostalnosti postepeno kidaju veze Kartage i Tira.

Obogativši se trgovinom polovicom 7. stoljeća p.n.e. Kartaga organizira veliku flotu koja joj je omogućila da preuzme protektorat nad brojnim feničkim kolonijama.

Kartažani oko 600 godine p.n.e. stvaraju savez s Etruščanima protiv zajedničkog neprijatelja – Grka.

Porazom Kartažana i Etruščana uspostavljena je ravnoteža sila na Mediteranu.

U to vrijeme počinje na istočnom Mediteranu sukob između Grka i Perzijskog Carstva.

Grčka

Od sredine 8. stoljeća p.n.e. grčka plemena koloniziraju Mediteran. Kolonizacija prestaje u vrijeme stvaranja Perzijskog Carstava i uspona Kartage.

Perziji je Grčka bila opasan konkurent u trgovini i prepreka širenju na zapad.

Za Darija Perzija je učvrstila svoje pozicije u Egiptu i Crnom moru. Želeći dominaciju u Egejskom moru Darije mobilizira cijelu feničku i egipatsku flotu i počinje dugogodišnji rat Grka i Perzijanaca za pomorsku prevlast.

Atenski državnik Temistoklo shvaća važnost prevlasti na moru, pa Atenjani utvrđuju svoju luku, grade brodogradilišta i izgrađuju jaku flotu trijera. Mornarica je organizirana tako da država daje i oprema brodove kojima upravljaju bogati građani.

Nizom pobjeda Atenjani učvršćuju svoju dominaciju na Egejskom moru.

Najpoznatija pomorska bitka iz tog razdoblja je bitka kod Salamine 480 p.n.e. kada su Atenjani s 371 brodova porazili perzijsku flotu pod zapovjedništvom Kserksa s preko 1200 brodova.

Između grčkih gradova dolazi do osnivanja antičkog saveza. Atena mirom stječe dominaciju nad Egejskim morem, ali i sklapa mir sa Spartom.

No politčki dualizam Atene i Sparte ponovo prerasta u rat – Peloponeski rat (431 – 404 p.n.e.), koji završava okupacijom i kapitulacijom Atene. Jedini stvarni pobjednik u ovom ratu je Perzija koja je ponovo stekla vlast nad Malom Azijom.

Rim

Rimska se flota javlja prvi put oko 280 godine p.n.e., a sastojala se od nekoliko ratnih brodova.

Rim je relativno kasno postao pomorska sila i to tek kada je shvatio da Kartagu i Sirakuzu treba pobijediti na moru radi prevlast na Mediteranu.

U punskim ratovima (tri rata od 264 do 146 godine p.n.e.) Rim je pobijedio Kartagu i nakon 7. stoljeća trgovačke premoći Kartage na zapadnom Mediteranu, njenu baštinu su preuzeli Rimljani.

Poslije rata sa Sirijom Rimljani stječu prevlast i na istočnom Mediteranu, a Sredozemlje se od tada naziva Mare Romanum.

Za vrijeme cara Augusta rimska je flota dovoljno jaka da nadzire cijeli Mediteran, no kasnije unutrašnje borbe za vlast, loša organizacija i pobune stanovništava dovode Rimski Imperij u krizu.

Posljedica takvog stanja je razvoj gusarstva u velikim razmjerima.

Među prvim se spominje rat s ilirskim gusarima na istočnoj obali Jadrana.

U Maloj Aziji razvila se gusarska država (u Korakeziju), koja je imala brodogradilišta, jaku flotu i vojsku, pa čak i sklapala ugovore s pojedinim državama.

BizantGodine 395 za vrijeme cara Teodozija I. Rimsko Carstvo je

podijeljeno na istočno i zapadno. U to doba ratna flota praktički ne postoji. Pomorske veze na

Mediteranu prekidaju na istoku Goti, a na zapadu Vandali. Vandali osnivaju svoj pomorski imperij koji obuhvaća u

sjevernu Afriku, Siciliju, Sardiniju, Korziku i Baleare, odakle odlaze u pljačkaške pohode. 455 pljačkaju i sam Rim.

Dok se u zapadnoj Evropi ruši Rimski imperij i rađaju nove države, u nekadašnjoj grčkoj koloniji Bizantiju (Konstantinopolis) počelo formirati središte Istočnog Rimskog Carstva - države koja je 1000 godina bitno utjecala na razvoj evropske povijesti. Bizant je stoljećima bio štit Evrope protiv arapskih i turskih upada.

Međutim 1025, nakon smrti cara Vasilija II., počinje propast Bizanta, što je dovelo 1204 do križarskog osvajanja Carigrada, te do pada Carstva pod Tursku vlast u 15. stoljeću.

Normani

Na Sredozemlju se u 11. stoljeću organizirala jaka Normanska država na Siciliji, Kalabriji i Apuliji.

Oko 1075 dolaze Normani prvi put u dodir s hrvatskom državom. Knez Amiko zarobio je hrvatskog kralja, a normanska flota opsjela Rab i opustošila dalmatinsku obalu. Kroz kratko vrijeme dolaze pod njihovu vlast gradovi: Biograd, Nin, Trogir, Split i Zadar. Mletačka flota uskoro istjeruje Normane iz tih gradova.

Od 1081 do 1085, brodovi Dubrovnika i hrvatske države ratuju zajedno s Normanima protiv bizantsko-mletačke flote.

Ekspanzija Arapa

Otprilike u prvoj polovici 6. stoljeća prvi put se u Bizantu javlja nova opasnost – Arapi. Indijski je ocean postao arapsko more. Arapi su praktički eliminirali svu pomorsku evropsku trgovinu. Jedini je konkurent bio Bizant, koji je preko Crnog mora dobivao proizvode Istoka.

Stoga je sukob između Bizanta i Arapa bio neizbježan. Arapi su u više navrata opsjedali Carigrad, no nisu ga uspjeli zauzeti. Arapi su opsjedali i Dubrovnik (866), te pljačkali dalmatinske gradove i obalu (827).

Tek kad je Bizant osvojio Kretu (10. stoljeće), a Normani Siciliju (11. stoljeće), dominacija Arapa na Mediteranu pomalo prestaje, iako su arapski gusari i stoljećima nakon toga nanosili gubitke sredozemnoj trgovini.

Križarski ratovi (od 1096 do 1487)

Napetost između kršćanskog i islamskog svijeta, dovela je do križarskih ratova.

Konačan neuspjeh kršćanske vojske je početak raspada kršćanskog jedinstva - Universitas Christiana.

Kraj križarskih ratova je početak formiranja nacionalnih država. Talijanski gradovi prvenstveno Pisa, Genova i Venecija, postali su glavni posrednici u trgovini između Istoka i Zapada.

Hanza (Lubeck, Wisby, Riga,...)

U 14. stoljeću Hanza je na vrhuncu moći.

Gospodare Baltičkim i Sjevernim morem.

Diplomacijom i silom Hanza je na prijestolja skandinavskih zemalja dovodila svoje poslušnike. Na raspolaganju su joj bile norveške šume i švedski rudnici, a sleđeve su izvozili po čitavoj Evropi.

Potkraj 15. stoljeća opada maritimna moć Hanze, zbog nizozemskih i ruskih trgovaca, koji su imali potporu svojih država.

Kada je izbačena iz baltičke trgovine, i odsječena od trgovine s Rusijom, pokušava svoju pomorsku aktivnost prebaciti na Atlantik. No 1589 Drake je zaplijenio 60 hanzeatskih brodova, a poslije dvadesetak godina Engleska ukida povlastice Hanze.

Turci na Mediteranu

Pošto su križari i Mlečani u toku križarskih ratova raskomadali Bizantsko carstvo, ono se nije više nikad oporavilo.

Od 1517 u turskim je rukama cijela Mala Azija i čitav istočni dio Balkanskog poluotoka sa Carigradom, te Mezopotamija, Sirija i Egipat. 1529 Turci prvi put opsjedaju Beč.

Pri osvajanju Carigrada znatnu ulogu imala je i turska flota. Ona je jedan od rijetkih primjera u povijesti da se ratna flota stvorila bez razvijene trgovačke mornarice. Važnu ulogu u njenom stvaranju imale su berberske državice u Sjevernoj Africi, koje su u 16. stoljeću razvile gusarsku djelatnost na Mediteranu.

http://en.wikipedia.org/wiki/Naval_battle

U početku Mlečani su uspostavili trgovačke veze s Turcima. No u 16. stoljeću u sklopu Svete lige (Španjolska, Njemačka, Venecija i Papinska država), dolazi do velikih mletačkih akcija na moru. Zapovjednik savezničke mornarice bio je Andrea Doria.

Kad je za zapovjednika čitave turske flote postavljen Hajredin Barbarossa počinje dugotrajna borba Turaka za prevlast na Mediteranu, u kojoj se Turci povezuju s Francuskom.

Turci su pljačkali i po Jadranu. Poharali su i zapalili Korčulu, Hvar, Stari Grad i Vrbosku (1571).

Bitka kod Lepanta, 1571Flota Osmanskoga carstva sukobila s flotom Svete lige. Bitka je završila pobjedom Svete lige, zahvaljujući manevru

za koji povjesničari ne znaju je li smišljen potez ili puki slučaj.

Đenovski su brodovi napustili bojište. No vratili su se i napali turske snage s boka. Turci su uspjeli spasiti manje od polovice flotei to kraj turske premoći na istočnom Sredozemlju.

To je posljednja bitka vođena galijama - brodovima na vesla, i poslijednja bitka na Mediteranu i za Mediteran za dugo stoljeća.

Pirati i gusari

Pirati su morski razbojnici koji djeluju u svom interesu. Piratstvo je staro koliko i sama plovidba i sreće se na svim morima. Kao neovlašteni čin nasilja definirano je u Konvenciji o otvorenom moru.

U vodama Kine i Japana već je odavna razvijeno piratstvo. Japanski pirati bili su naročito aktivni u 15. stoljeću.

Gusari (korsari; engl. Corsairs) pomorci koji su radi pljenidbe i/ili sprečavanja pomorskog prometa poduzimali oružane akcije protiv neprijatelja uz ovlaštenje državne vlasti. Državna vlast započinje reguliranje gusarstva u srednjem vijeku.

Izdavali su se represalijski listovi u ime individualnog namirenja (12. stoljeće), zatim gusarski (korsarski) listovi radi akcija prema svakom neprijatelju.

Zastava piratskog kapetana Johna Rackhama, iz 1719.

Zastava koju su engleski gusari isticali na svom brodu

U starom vijeku gusarili su pomorski narodi sa Sredozemlja, u 11. i 12. stoljeću Normani, a u 15. stoljeću berberski gusari. U 16. i 17. stoljeću, u doba slabljenja španjolsko-portugalske prevlasti na moru, isticali su se engleski (Howkins, Drake) i nizozemski gusari (tzv. Pomorski prosjaci), a u 17. stoljeću i francuski gusari.

Gusarstvo je od 16. do 19. stoljeća postalo posebnim sredstvom borbe za prevlast na moru, te postalo sastavni dio pomorskih ratova (krstarički rat).

1856 ukinut je pojam gusarstva Pariškom deklaracijom, a VII. haškom konvencijom reguliralo se pretvaranje trgovačkih brodova u ratne (1907).

Na istočnom Jadranu gusari (Iliri) djeluju već u 3. stoljeću protiv Rimljana.

S jačanjem mletačke pomorske trgovine razvijala se djelatnost neretvanskih (9. stoljeće), omiških (12.-15. stoljeće), zadarskih (14. stoljeće) gusara i uskoka (15.-16. stoljeće).

Posljednji gusari na Jadranu djeluju početkom 19. stoljeća za ruske i britanske blokade francuskih pomorskih veza. Domaće stanovništvo (Dalmatinci, Dubrovčani...) sudjelovalo je na objema zaraćenim stranama.

Pitanja za ponavljanje1. Koji je osnovni uzrok pomorskih ratova?2. Koja se pomorska bitka smatra prvom pomorskom bitkom u

povijesti i između koga se vodila?3. Navedite prve poznate pomorske velesile.4. Navedite najvećeg suparnika Kartage.5. Navedite najveće suparnike Grka za prevlast na istočnom

Mediteranu (7 stoljeće p.n.e.).6. Rim kao pomorska sila? Kako je došlo do propasti Zapadnog

Rimskog Carstva? Bizanta?7. Između koga su se vodili Križarski ratovi i tko je od njih izvukao

korist?8. Hanza?9. Turci na Mediteranu? Mletačko–turski rat?10. Razlika između pirata i gusara? Gusari na Jadranu?