Strategija za zaštitu vodnih resursa s konceptom održivog razvoja prekograničnog projektnog

područja

Strategiju su pripremili: ERTC

Međimurske vode Univerza v Mariboru – Ekoremediacijski center

Center za zdravje in razvoj Občina Križevci

Občina Razkrižje Občina Ljutomer

Občina Središče ob Dravi Međimurska priroda

Hrvatske vode

Celje, ožujak 2015

SADRŽAJ 1 | UVOD ................................................................................................................................................. 1

2 | ANALIZA STANJA ................................................................................................................................ 3

2.1 | NOSIOCI I SUDIONICI IZRADE STRATEŠKOGA RAZVOJNOGA DOKUMENTA I METODOLOGIJA ...... 3

1. Analiza podataka područja prekograničnog projekta (Regionalni razvojni planovi, Lokalne.............. 3

3. Priprema radionica sa sudionicima o predloženoj viziji, ciljevima i mjerama koje treba poduzeti. .. 3

2.2 | PREDSTAVLJANJE PREKOGRANIČNOG PROJEKTNOGA PODRUČJA ................................................ 4

2.2.1 | Gospodarstvo ............................................................................................................................. 11

2.2.1.1 | Poljoprivreda .......................................................................................................................... 13

2.2.1.2 | Turizam ................................................................................................................................... 13

2.2.2 | Urbane površine i prometna infrastruktura .............................................................................. 14

2.2.3 | Okoliš ......................................................................................................................................... 15

2.2.3.1 | Obnovljivi izvori energije ........................................................................................................ 15

2.2.3.2 | Upravljanje otpadom .............................................................................................................. 15

2.2.3.3 | Kanalizacija, uređaji za pročišćavanje otpadnih voda ............................................................ 16

2.2.3.4 | Industrija ................................................................................................................................. 17

2.2.3.5 | Vodni resursi ........................................................................................................................... 18

2.2.3.5.1 | Kvaliteta vodotoka ............................................................................................................... 18

2.2.3.5.2 | Kvaliteta stajaćih voda ......................................................................................................... 19

2.2.3.5.3 | Kvaliteta podzemnih voda ................................................................................................... 19

2.2.3.5.4 | Kvaliteta pitke vode ............................................................................................................. 20

2.2.4 | Svjesnost .................................................................................................................................... 21

2.2.5 | Kvaliteta života .......................................................................................................................... 22

2.2.6 | Opravdanost prekograničnog projektnog područja kao zatvorene regije ................................ 24

3 | VIZIJA DALJNJEG RAZVOJA PREKOGRANIČNOG PROJEKTNOGA PODRUČJA ................................. 25

3.1 | UPRAVLJANJE VODNIMI RESURSIMA ........................................................................................... 26

3.2 | EDUKACIJA I PODIZANJE SVIJESTI STANOVNIŠTVA ....................................................................... 27

3.3 | KONKRETNI PRIJEDLOZI ZA ZAŠTITU VODNIH RESURSA ............................................................... 28

4| USKLAĐENOST VIZIJE S POLITIKAMA EU I NACIONALNIM STRATEGIJAMA I PROGRAMIMA ........... 28

4.1 | UTJECAJ POSTOJEĆIH RAZVOJNIH DOKUMENATA ....................................................................... 28

4.1.1 | Na razini EU ................................................................................................................................ 28

4.1.2 | Na razini Republike Slovenije ..................................................................................................... 30

4.1.3 | Na razini Republike Hrvatske ..................................................................................................... 33

5| KLJUČNI CILJEVI PREKOGRANIČNOG PROJEKTNOG PODRUČJA S OSNOVAMA OPERATIVNIH PROGRAMA (OP) ................................................................................................................................... 35

5.1 | CILJEVI I RJEŠENJA OP, I. STUP: GOSPODARSTVO ......................................................................... 35

5.1.1 |EKOLOŠKA POLJOPRIVREDA ....................................................................................................... 35

5.1.1.1 |EKOREMEDIACIJE ZA ZAŠTITU VODNIH RESURSA ................................................................... 36

5.1.1.1.1 | Vegetacijski pojasevi (filtri) (VP) – čišćenje otjecajnih voda s poljoprivrednog zemljišta ... 37

5.1.1.1.2 | Fitoremedijacija podzemnih voda ....................................................................................... 38

5.1.1.1.3 | ERM melioracijski jarak ........................................................................................................ 39

5.1.1.1.4 | Vegetacijski sustav jaraka (zelenih jaraka) (VJ) .................................................................. 39

5.1.1.1.5 | Gredice za pročišćavanje (GČ) u vodotoku .......................................................................... 40

5.1.1.1.6 | Biljni plutajući otoci (BPO) ................................................................................................... 41

5.1.1.1.7 | Prirodne ekoremedijacije .................................................................................................... 42

5.1.1.2 | MJERE PRIRODNOG ZADRŽAVANJA VODE/RETENCIJE ......................................................... 44

5.1.1.2.1 | Tehničke i ne-tehničke mjere za povećanje zadržavanja vode u pokrajini ......................... 44

5.1.1.2.1.1 | Zadržavanje u krajolicima ................................................................................................. 45

5.1.1.2.1.2 | Tehničko zadržavanje vode .............................................................................................. 46

5.1.1.2.2 | Procjena zadržavanja vode .................................................................................................. 47

5.1.2 | TURIZAM .................................................................................................................................... 48

5.1.2.1 | EKO TURIZAM ......................................................................................................................... 48

5.1.2.2 | OBRAZOVNI ILI EDUKATIVNI TURIZAM ............................................................................... 48

5.1.2.3 | ZDRAVSTVENI TURIZAM ......................................................................................................... 49

5.1.2.4 | ETNOLOŠKI TURIZAM .............................................................................................................. 49

5.2 | CILJEVI I OSNOVE OP, II. STUP: OKOLIŠ ......................................................................................... 50

5.2.1 | KOMUNALNA INFRASTRUKTURA ............................................................................................... 51

5.2.1.1 | MALI KOMUNALNI UREĐAJI ZA PROČIŠĆAVANJE ................................................................... 53

5.2.1.1.1 | Konvencionalni mali komunalni uređaji za pročišćavanje ................................................... 54

5.2.1.1.1.1 | UPOV S disperziranom biomasom (aktivnim muljem) ..................................................... 55

5.2.1.1.1.2 | UPOV s pričvršćenom biomasom (biofilmom) ................................................................. 55

5.2.1.1.2 | Biljni uređaji za pročišćavanje (BUP) ................................................................................... 57

5.2.1.2 | USPOREDBA KONVECIONALNIH UPOV I BUP....................................................................... 60

5.2.1.3 | OSTALI PRIRODNI SISTEMI PROČIŠĆAVANJA .......................................................................... 62

5.2.1.4 | PRIRODI PRIHVATLJIVA RJEŠENJA ZA TRETMAN OTPADNOGA MULJA IZ KOMUNALNIH UREĐAJA ZA PROČIŠĆAVANJE ............................................................................................................... 68

5.2.1.4.1 | Biljna gredica za obradu mulja od trske .............................................................................. 68

5.2.2 | DEPONIJE I DIVLJA ODLAGALIŠTA .............................................................................................. 70

6 | IZVORI I LITERATURA ....................................................................................................................... 73

II

LISTA SLIKA Slika 1: Područje projekta (omeđeno crvenom linijom) .......................................................................... 4

Slika 2: Fizičko-geografske jedinica prekograničnog projektnog područja ............................................. 5

Slika 3: Hidrografija prekograničnog područja projekta.......................................................................... 6

Slika 4: Korištenje zemljišta u prekograničnom području projekta ......................................................... 8

Slika 5: Raštrkano naselje na području Jeruzalemskih gorica ................................................................. 9

Slika 6: Aglomeracije i područje raštrkanih naselja u prekograničnom području projekta .................. 10

Slika 7: Rukavci rijeke Mure (Općina Črenšovci, 2010) ......................................................................... 11

Slika 8: Izvori otpadnih voda ................................................................................................................. 12

Slika 9: Shematski prikaz upravljanja vodnim resursima (Voda i ..., 2009) ........................................... 26

Slika 10: Cijeli presjek filterskog vegetacijskog pojasa .......................................................................... 38

Slika 11: Shematski prikaz biljaka s dubokim korijenskim sustavom i visokim stupnjem

evapotranspiracije, za potrebe pročišćavanja podzemnih voda ........................................................... 39

Slika 12: Struktura ekoremedijacijskog melioracijskog jarka i slika ERM jarka između ........................ 39

Slika 13. Vegetacijski jarak za pročišćavanje, koji ima sposobnost samočišćenja i povećanja

bioraznolikosti ....................................................................................................................................... 40

Slika 14: Gredice za pročišćavanje u vodotoku ..................................................................................... 41

Slika 15. Tehnička konstrukcija BPO I slika (desno) prikaz biljnih trakastih filtra u akumulaciji ........... 42

Slika 16. Primjeri plutajućih otoka i plutajuće trske (Phragmites australis).......................................... 42

Slika 17. Shematski prikaz poplavne nizine na meandru potoka (lijevo) i slika poplavne nizine u času

poplave (desno) ..................................................................................................................................... 43

Slika 18: Gajševsko jezero ..................................................................................................................... 44

Slika 19: Centraliziran sistem ................................................................................................................. 51

Slika 20: Decentraliziran sistem ............................................................................................................. 52

Slika 21: Primjer konvencionalnog malog komunalnog uređaja za pročišćavanje (Praznenje ..., 2015)

............................................................................................................................................................... 55

Slika 22: Struktura biljnog uređaja za pročišćavanje ............................................................................. 59

Slika 23: Djelovanje BUP ........................................................................................................................ 59

Slika 24: BUP se lijepo uklapa u krajolik ................................................................................................ 60

Slika 25: Laguna za stabilizaciju onečišćujućih tvari .............................................................................. 62

Slika 26: Kameni filtri ............................................................................................................................. 63

Slika 27: Čišćenje otpadne vode uz pomoć energije šume s navodnjavanjem (Hill, 2013) ................... 64

Slika 28: Čišćenje otpadne vode uz pomoć biofiltriracijskog jarka ....................................................... 64

Slika 29: Sustav čišćenja otpadne vode uz pomoć usjeva i močvare .................................................... 65

Slika 30: Čišćenje otpadne vode u pješčanom filtru .............................................................................. 66

Slika 31: Pregrada za pročišćavanje s prisilnom ventilacijom ............................................................... 67

Slika 32: Žive tvornice ............................................................................................................................ 67

Slika 33: Mulj se odloži na gredicama, a njegova količina smanjuje se do sadržaja suhe tvari do 30%

(Making nature ..., 2007) ....................................................................................................................... 68

Slika 34: Sustav za su-prirodnu sanaciju deponija ................................................................................. 71

Slika 35: Proces održive sanacije odlagališta otpada ............................................................................ 72

III

POPIS TABLICA Tablica 1: Općine prekograničnog projektnog područja ......................................................................... 4

Tablica 2: Klasificiranje mjesta uzorkovanja Mota na Muri u razrede ekološkoga stanja po modulima i

ovisno o specifičnim onečišćujućim tvarima za godinu 2011 (preuzeto od Cvitanič i sur. (2013)) ....... 19

Tablica 3: Kemijsko stanje vodnih tijela podzemne vode na projektnom području u godinama 2007–

2013 ....................................................................................................................................................... 19

Tablica 5: Razine programa, rokovi i zakonski definirani datumi .......................................................... 30

Tablica 6: Prijelazna razdoblja (Plan provedbe vodno-komunalnih direktiva, 2010) ............................ 33

Tablica 7: Sistemi i metode zadržavanja vode u poljoprivrednim područjima ..................................... 44

Tablica 8: Prijedlog mjera za zaštitu vodnih resursa u novom programskom razdoblju....................... 50

Tablica 9: Centralizirani i decentralizirani sustavi odvodnje ................................................................. 52

Tablica 10: Tehnički aspekti usporedbe konvencionalnih UPOV i BUP ................................................. 61

Tablica 11: Ekološki aspekt konvencionalnih UPOV i BUP .................................................................... 61

1

1 | UVOD Brz ekonomski razvoj i brzi rast svjetske populacije u posljednjih nekoliko desetljeća sve više pokazuje svoje posljedice, posebno u značajnom iscrpljivanju prirodnih resursa i njihovom zagađenju, te je upravo neodrživo korištenja sirovina dovelo do promjene u materijalnim i energetskim krugovima ekosustava. Prirodni ekosustavi ne poznaju otpad, i ne posjeduju mehanizme za reciklažu dodatno antropogeno unijetih materija i energije. Sve to se iskazuje kao okolišno opterećenje odnosno zagađenje prirodnih resursa i posljedično transformacija kvalitete životne sredine čovjeka. Pri upravljanju vodama sukobljavaju se različiti interesi. Za postizanje značajnijih ciljeva prepreke su urbano korištenje zemljišta, poljoprivreda i transport na prekograničnom projektnom području, no veliki problem je prije svega stvaranje velike količine nepročišćenih otpadnih voda. Europska unija od država članica traži da se za pojedina naseljena područja u određenom roku (Slovenija do 2017. godine, Hrvatska do 2023) obavezno moraju izgraditi sustavi javne odvodnje s odgovarajućim pročišćavanjem na komunalnim uređajima za pročišćavanje otpadnih voda (UPOV). (Operativni program ... 2013 Operativni program ... 2014-2020, 2014; Plan provedbe ..., 2010). Ovi programi rješavaju odvodnju samo velika naselje i nepravedni su prema svima onima koji ne žive u aglomeraciji. Postupajući na isti način kao i do sada, zadane ciljeve će biti teško postići. Kroz primjenu alternativnih pristupa, pokušava se zadovoljiti zahtjeve EU-a, te razvoj učiniti više održivim. Integralni pristup upravljanja vodama, definiran raznim dokumenatima usvojenim na globalnoj, nacionalnoj i lokalnoj razini, teži prema ekonomskoj učinkovitosti s jedne strane i na održivom upravljanju s druge. Upravljanje vodama jedna je od glavnih tema 21. stoljeća, jer se kao rezultat povećane potrošnje, količina vodnih resursa brzo smanjuje, a posebno je ugrožena njihova kakvoća. Fokus je na vodnim resursima na globalnoj razini, a osobito je važan mentalni pomak, od pukog iskorištavanja vodnih resursa u održivo upravljanje vodnim resursima (WORLD BANK 1998, European Commision 2011: Roadmap to a Resource Efficient Europe). Voda je prirodni resurs koji omogućava čovjekov opstanak i zdrav život, te ekonomski razvoj. Voda je jedan od najvažnijih strateških resursa svake nacije, svakog naselja i svakog ljudskog bića. Voda se mora tretirati na način koji će budućim generacijama osigurati dovoljnu količinu i odgovarajuću kvalitetu vode. Za prekogranično projektno područje karakteristična je raspršenost naselja, što je posljedica reljefnih datosti. Područje Prekomurja, Donje Podravine i Međimurja povezuju mnoge zajedničke zemljopisne, kulturne, razvojne i ekološke karakteristike, prije svega geografski položaj između riječnih slivova rijeke Mure i Drave. Kako bi se postigla zadovoljavajuća razina održivog demografskog i gospodarskog razvoja prekograničnog projektnog područja, potrebno je osigurati adekvatno zajedničko održivo upravljanje vodama, osobito pravilno skupljanje i čišćenje otpadnih voda i zaštita vodnih resursa područja. Onečišćenost t podzemnih i površinskih voda je uglavnom posljedica opterećenja iz difuznih izvora intenzivne poljoprivrede i raspršene naseljenosti, tipične za cijelo prekogranično projektno područje. Strategija s jedne strane analizira stanje na području projekta, s naglaskom na izvore vode, bavi se prisutnim aktivnostima i opterećenjima (poljoprivreda, otpadne komunalne vode) na vodna tijela, a s druge strane, definira ciljeve i mjere potrebne za postizanje održivog upravljanja vodnim resursima. Strategija kao dokument će omogućiti općinama učinkovito planiranje i upravljanje vodnim resursima i postaviti ključne indikatore za praćenje stanja u budućnosti. Predloženi ciljevi i mjere su u skladu s nacionalnim strategijama zaštite okoliša i preporukama dviju zemalja, Republike Hrvatske i Republike Slovenije.

2

Za uspješan razvoj projektnog područja potrebno je provesti sljedeće korake:

definirati vizije i strategije razvoja projektnoga područja,

uspostaviti partnerstvo u različitim smjerovima i razinama,

privuči ključne čimbenika važne za razvoj i

osigurati izvedbu projekata koji podržavaju razvojne ciljeve općina.

Na prvom mjestu treba biti vizija sa strategijom, jer je to od ključnog značaja za daljnji razvoj. Strategija postavlja konkretne projekte u ciljno usmjerenu i povezanu cjelinu, a provedba projekata je jedan od zadnjih koraka. U praksi, u većini slučajeva, događa se suprotno i provedba projekata je na prvom mjestu, što smanjuje vjerojatnost uspjeha projekta i mogućnosti za razvoj područja.

Sa strategijom projektno područje dobiva odgovore na sljedeća pitanja:

Kakvo je stanje na različitim područjima (gospodarske djelatnosti, društvene djelatnosti, okoliš i prostor …)?

Koje su razvojne mogućnost i koja su razvojna ograničenja?

Koji su ciljevi i prioriteti razvoja projektnoga područja?

S kojim mjerama se mogu postići ciljevi?

Koji projekti dovode do postavljenih ciljeva? Ovaj ključni i temeljni razvojni dokument prekograničnog projektnoga područja uzima u obzir:

svjetska kretanja,

najnovije teoretske i empirijske rezultate na području zaštite vodnih resursa,

vrijednosti, stavove i potrebe lokalnog stanovništva,

stavove općinskih uprava,

mišljenja o razvoju područja obuhvaćenih pojedinaca.

3

2 | ANALIZA STANJA Prije razmatranja same strategije i vizije budućeg razvoja prekograničnog projektnoga područja, potrebno je napraviti analizu tog područja. Iako strategija naglašava zaštitu vodnih resursa s konceptom održivog razvoja, ne može se zanemariti analiza gospodarske aktivnosti u tom području, jer gospodarstvo je izvor opterećenja na okoliš. Zaštita vodnih resursa se ne može razdvojiti od gospodarske aktivnosti, jer utječe i na kvalitetu života stanovništva na području projekta.

2.1 | NOSIOCI I SUDIONICI IZRADE STRATEŠKOGA RAZVOJNOGA DOKUMENTA I METODOLOGIJA

Nosioci i sudionici pripreme strateškog razvojnog dokumenta

Prilikom izrade ovog strateškog razvojnog dokumenta prekograničnog razvojnog projektnog područja sudjelovali su:

partneri projekta,

predstavnici lokalne vlasti (gradonačelnici i predstavnici općina),

gospodarstvenici i poduzetnici,

predstavnici šire javnosti i lokalno stanovništvo.

Metodologija

Metodološki je strateški dokument pripreman u sljedećim koracima:

1. Analiza podataka područja prekograničnog projekta (Regionalni razvojni planovi, Lokalne razvojne strategije, općinske web stranice ...). 2. Skupljanje dostupnih podataka (web stranice, zavod za statistiku, GURS ...).

3. Priprema radionica sa sudionicima o predloženoj viziji, ciljevima i mjerama koje treba poduzeti.

4

2.2 | PREDSTAVLJANJE PREKOGRANIČNOG PROJEKTNOGA PODRUČJA

Prekogranično projektno područje zauzima prostor Podravine, Međimurja i Međimurske županije. 14 Pomuskih i 9 Podravskih općina na slovenskoj i 6 općina Međimurske županije na hrvatskoj strani. Pokriva površinu od 1327 km2.

Slika 1: Područje projekta (omeđeno crvenom linijom)

Tablica 1: Općine prekograničnog projektnog područja

SLOVENSKE OPĆINE HRVATSKE OPĆINE

PODRAVLJE: - Benedikt - Cerkvenjak - Juršinci - Lenart - Sveti Andraž v

Slovenskih goricah - Ormož - Sveta Ana - Središče ob Dravi - Sveti Tomaž

POMURJE: - Apače - Beltinci - Črenšovci - Gornja Radgona - Križevci - Lendava - Ljutomer - Murska Sobota - Radenci - Razkrižje - Sveti Jurij ob Ščavnici - Tišina - Velika Polana - Veržej

MEĐIMURSKA ŽUPANIJA: - Sveti Martin na Muri - Gornji Mihaljevec - Selnica - Grad Mursko Središće - Sveti Juraj na Bregu - Štrigova

5

Prekogranično projektno područje obuhvaća brdoviti prostor Slovenskih gorica s relativnom nadmorskom visinom između 50 i 100 m n.m. na zapad i jug, gdje graniči s rijekom Dravom. Na jugoistoku obuhvaća Međimurske gorice, koje predstavljaju nastavak brdovitog svijeta Slovenskih gorica. Na istoku graniči s Lendavskim goricama, na sjeveru je granica Goričko odnosno državna granica s Austrijom. U sklopu projektnog područje u smjeru sjeverozapad-jugoistok pruža se Murska ravnina koja se nastavlja na hrvatskoj strani. Prekogranično projektno područje tako uključuje dva morfološka elementa - brda i ravnice.

Slika 2: Fizičko-geografske jedinica prekograničnog projektnog područja

Dobru polovicu projektnog područja karakterizira usklađen reljef na poplavnim nizinama uz rijeku Muru, a u srednjem i donjem toku rijeke Ledave i u donjem toku Ščavnice. Drugu polovicu teritorija karakterizira velika reljefna raznolikost na području Slovenskih i Međimurskih gorica, čija visina ne prelazi 350 metara . U tim područjima dominiraju erozijski i gravitacijski procesi, zbog čega je ovdje reljef vrlo izlomljen (Prostrani plan ..., 2010). Površine na projektnom području u velikoj su mjeri pokrivene trošnim stijenama i debelim slojem zemlje, a pokrivenost šumom je velika, posebno u brdskim područjima gorica. U projektnom području dominiraju različite kvartarne i pliocenske sedimentne stijene na kojima su se razvila plodna tla. Brda Ljutomerskih i Međimurskih gorica su izgrađena od pijeska, ostatak Slovenskih gorica iz lapora, što je pogodovalo razvoju vinogradarstva i voćarstva. U dnu doline vodnih tokova i podno padina dominiraju glinviti muljni sedimenti, a nizine uz rijeku Muru prekriva silikatni šljunak. Ovdje se je razvila intenzivna poljoprivreda (Brečko GRUBAR, 2009). Za prekogranično projektno područje je karakteristična umjereno kontinentalna klima. Opća obilježja klime određuje područje Panonske nizine, čiji se utjecaj proteže na prekogranično projektno područje. Zbog ravnica i riječne mreže u nizinama se zbog viška vlage u tlu i zraku u zimskim i prijelaznim razdobljima često pojavljuje magla (Prostorni plan ... 2010). Pojavljuje se višak oborina ljeti, što je tipično za kontinentalno podneblje Europe. Zime su hladne, a ljeta topla i suha. Murska nizina u prosjeku ima 897 mm oborina. Većina oborina ispari, a vrlo mali dio njih otječe (200 mm). Najviše oborina je u slivu rijeke Mure primi predio Slovenskih i Međimurskih gorica, gdje je količina oborina oko 1000 mm godišnje. Visoke ljetne temperature, unatoč relativno umjerenim oborinama, uzrok su velikim isparavanjima, koja su na projektnom području velika u usporedbi s količinom oborina. Na samo isparavanje lokalno najviše utječe zemljišni pokrov. Najveća isparavanja su u šumskim predjelima na čitavom području. Rastući trendovi temperature zraka povećavaju isparavanja, tako da se u budućnosti mogu očekivati još veća isparavanje, a time i produženje sušnih razdoblja već ionako suhe regije (Frantar, 2009).

6

Slika 3: Hidrografija prekograničnog područja projekta

7

Osim oborina vodu u područje donosi glavna vodena žila - rijeka Mura. Rijeka Mura ima snježno- kišni režim, koji karakterizira vodostaj s ljetnim maksimumom i zimskim minimumom (Prostrani plan ..., 2010). Količine vode u rijekama projektnog područja su u najvećoj mjeri ovisne o prostornoj raspodjeli oborina u projektnom području. Iznimka je rijeka Mura, čiji se veći dio sliva prostire izvan Pomurja. Osim Mure je značajniji vodotok u regiji je rijeka Šavnica (rijeka Drava samo graniči s projektnim područjem). Ščavnica je sve do regulacijskih radova ozbiljno plavila i s tim ozbiljno ugrožavala prometnu povezanost i naselja. Nizinska područja su područja poplava, koja dodatno ugrožavaju brdske bujice. One u svojim divljim tokovima teku prema ravnicama, gdje se potom većinom izlijevaju u melioracijske kanale (Vodnogospodarska osnova slivnog područja vodotoka u Međimurju, Hrvatske vode Zagreb). Na projektnom području zalihe podzemnih voda su vrlo skromne i ograničene su samo na vodonosnike s međuzrnskom poroznošću, koji se nalaze u ravninskom dijelu uz rijeku Muru. U brežuljkastim područjima dominiraju stijene s međuzrnskom ili pukotinskom poroznošću, koje mogu zadržati samo malu količinu oborina, tako da su izvori uglavnom manje izdašnosti i često presušuju. U dolinama manjih vodotoka su sedimentne stijene, niske poroznosti a njihova debljina ne dopušta nakupljanje velikih količina podzemnih voda. Mala dinamička izdašnost vodonosnika uz Muru je rezultat njihove skromne debljine, koja uglavnom ne prelazi 10 m, kao i skromne količine oborina i poroznost deponiranih sedimenata, zbog čega su vrlo osjetljivi na onečišćenje. Za obnavljanje zaliha podzemnih voda, uglavnom je važniji neposredni dotok oborina, nego dotok vode iz korita vodenih tokova (Brečko Grubar, 2009). Za projektno područje je zato karakteristična velika krajobrazna osjetljivost područja s podzemnim vodama, koja je uvjetovana plitkošću podzemnih voda i propusnošću gornjeg sloja tla i stijena iznad vodonosnika. Posljedice urbanizacije i velikog udjela poljoprivrednog zemljišta uzrok su pretjeranoj količini hranjivih tvari u vodi (razni zagađivači, posebno nitrati i pesticidi, čak i prelaze granične vrijednosti) i značajnim hidromorfološkim opterećenjima na većini vodnih tijela. Tako se je razina podzemnih voda u razdoblju od 1980. do 1995. godine u Pomurju smanjila za 20 do 25 cm, a od početka 20. stoljeća do danas oko 2 m. Zemljište nizinskog reljefa je zbog visoke razine podzemnih voda često pretjerano zasićeno vodom. Na ravnim pleistocenskim dijelovima i u brdovitom dijelovima, osim na najvišim područjima, najveće površine zauzimaju podzoli. To su s velikom količinom oborina isprana glinena i pješčana ilovasta tla, na kojima se u gornjem dijelu nalazi bogati humusni horizont. Ova tla su relativno plodna i uglavnom su namijenjena za uzgoj žitarica i povrća (Prostorni plan ..., 2010). Najveći udio zagađenja i pogoršanja kvalitete tla odnosi se na poljoprivrednu proizvodnju. Svaki oblik poljoprivrede dovodi do značajnog biološke degradacije (smanjenje biološke raznolikosti i uvođenje stranih vrsta), dok korištenje poljoprivredne mehanizacije vodi do zbijanja tla. Flora je zbog dominantne silikatne podloge, dugotrajnog i ekstenzivnog čovjekovog utjecaja prilično jednolična (smanjenje biotske raznovrsnosti). Problematičnije od zasićenosti vodom su bile pogrešne agrotehničke mjere sredinom prošlog stoljeća, s kojima se željelo dobiti što više poljoprivrednih površina. Loša kvaliteta stvorenih njiva i travnjaka nije opravdala ulog, jer su se isušila mnoga vlažna staništa, što je prouzrokovalo nestanak johe i breza, te postepeno propadanje domaćeg hrasta.

Uz vode tekućice su pojasevi šume bijele topole, a oko stajaćica su šume crne johe. Područja dolina koja su izvan utjecaja visokih podzemnih voda su područja subpanonske šume bijelog graba.

8

Slika 4: Korištenje zemljišta u prekograničnom području projekta

9

Trenutno se veći broj njiva ostavlja neobrađenim, pa se njihove površine smanjuju, a rastu površine travnjaka. Povećava se udjel šuma, uglavnom na račun pašnjaka i oranica. Površine njiva se napuštaju u velikoj mjeri na brjegovima, gdje je primjetno također značajno napuštanje nasada, posebno voćnjaka. U ovom dijelu također najbolje napreduju šumske površine. Potencijalna vegetacija u ovom području su prije svega šume crne johe, bijelog graba i bukve. Reljefno viši dijelovi imaju više erodiranog tla koji dolazi na površinu matične podloge. To je posljedica krčenja šuma. Veću pozornost stoga treba posvetiti borbi protiv erozije. Na reljefno najuzvišenijim područjima (preko 260 m) dominiraju mineralno karbonatna tla. Nastala su s površinskom erozijom vapnenih lapora glinenog i ilovastog sastava. Tla imaju veliki potencijal prinosa, što se smanjuje zbog ispiranja fizioloških biljnih hranjivih tvari, uslijed brzog otjecanja površinskih voda. Tlo se ovdje koristi za vinograde što pozitivno djeluje na sprječavanje erozije (Prostorni plan Međimurske županije, (Prostorni plan ..., 2010). Na predmetnom području se uz poljoprivredna zemljišta nalazi veliki dio šumskih površina, dok na sunčanim padinama dominiraju voćnjaci i vinogradi. Područje ima zbog svoje rasprostranjenosti, pejzaža i mozaične strukture poljoprivrednih područja, također veliku estetsku vrijednost. Ugroženost područja uglavnom raste, zbog povećanog izgradnje vikendica na grebenima brežuljaka, što još više povećava rascjepkanost (Prostrani plana ..., 2010). Još više zabrinjavaju promjene u nizinama gdje su tla najdeblja i najpogodnija za poljoprivrednu proizvodnju. Tamo najbrže napreduju upravo izgrađene površine (Repe, 2009). Za prekogranično projektno područje karakteristična su dva tipa naselja. Osim tipičnih dugih sela uz cestu u nizinama, za brjegovito područje vinograda tipična su raštrkana naselja. U oba slučaja se radi o raspršenoj naseljenosti s izuzetkom nekoliko regionalnih i lokalnih centara s većom gustoćom naseljenosti (npr. Murska Sobota, Gornja Radgona, Beltinci, Lendava, Mursko Središče, Selnica). Prosječna gustoća naseljenosti područja je 105,8 stanovnika/km2 (Popis 2011, 2013; SURS, 2014b).

»Raspršena naseljenost je obrazac naseljenosti, koji se odlikuje većim brojem razasutih manjih naselja ili dijelova naselja s niskom gustoćom naseljenosti, bez jasne unutarnje strukture naselja i bez jasnih hijerarhijskih odnosa između njih « (IPOP, 2015).

Raštrkana naselja gorica su oblik naselja na brežuljkastim, blago valovitim položajima, gdje nema guste izgrađenosti, nego su seoske kuće razmještene na većem području, a među njima su poljoprivredna zemljišta.

Slika 5: Raštrkano naselje na području Jeruzalemskih gorica

10

Slika 6: Aglomeracije i područje raštrkanih naselja u prekograničnom području projekta

11

Povezano naselje je najrašireniji oblik naselja. Pri povezanim naseljima razlikuju se naselja uz cestu i grupirana/združena. Naselja uz cestu su prije svega u nizinama, grupirana u brdovitim krajevima. U selima uz cestu, koja su karakteristična za nizinski dio projektnog područja, središnji prostor je cesta, uz koju su nanizane seoske kuće. Pripadajuće poljoprivredno zemljište nalazi se iza kuća.

Prekogranično projektno područje je područje Nature 2000, prije svega zbog rijeke Mure, koje obuhvaća područje uz rijeku, okolne poplavne površine i staro korito rijeke. Muru karakteriziraju raznolika staništa i veliki broja ptica. Za njih su najvažnija staništa poplavne šume uz rijeku, s bogatom vodenom i močvarnom vegetacijom, obrasli mrtvi rukavci i erodirane riječne obale. U manjem opsegu ovdje se nalazi jedni od zadnjih nizinskih vlažnih travnjaka u sjeveroistočnoj Sloveniji. Rukavci obrasli trskom posebno su važni za ptice. Rukavci su vrlo ugrožena staništa u poplavnom pojasu Mure, jer kao rezultat izostanka poplava, nestaju. Osim toga, oni se uništavaju širenjem poljoprivrednog zemljišta i nekontroliranim zahvatima mnogih ribara (Božić, 2003). Područje rijeke Mure je stavljeno pod preventivnu zaštitu i ima karakteristike zaštićenog područja kategorije Regionalnog parka. Područje je zaštićeno kao regija velike krajobrazne vrijednosti i biološke raznolikosti i sadrži vrijedne kulturne i povijesne elemente. Područje predstavlja jedinstvene funkcije prostora namijenjenog za odmor i rekreaciju. Pored Nature 2000 su na projektnom području također pojedinačni krajobrazni parkovi (Jeruzalemsko-Ormoške gorice i Negova i Negovsko jezero) i ekološko značajna područja, što značajno doprinosi očuvanju biološke raznolikosti (ARSO, 2015).

Slika 7: Rukavci rijeke Mure (Općina Črenšovci, 2010)

2.2.1 | Gospodarstvo Važnu ulogu na tom području još uvijek ima malo gospodarstvo, koje uglavnom zbog ekonomske krize u posljednjih nekoliko godina stagnira, a u nekim industrijama i opada. Istaknutiju ulogu ima ugostiteljstvo, transport i trgovina, dok je građevinarstvo u posljednjih nekoliko godina naglo smanjeno. Razvoj su doživjele uslužne djelatnosti - posebno u području računovodstva, pravnog savjetovanja i klasične uslužne djelatnosti. Manjkaju djelatnosti u prijenosu novih znanja, tehnologija i inovacija (Lokalna razvojna strategija LAS Prlekiji, 2008. godine). Ovisno o pravno-organizacijskom

12

obliku dominira društvo s ograničenom odgovornošću, a u odnosu na veličinu dominiraju manje tvrtke. U strukturi gospodarskih subjekata prevladavaju samostalni obrtnici. Ovisno o broju zaposlenih kod malih tvrtki dominiraju mikro poduzeća do 5 zaposlenika. To su male obiteljske ili partnerske tvrtke, koji su orijentirane prvenstveno na domaće tržište (Lokalna razvojna strategija »LAS Pri dobrih ljudeh«, 2008). Prednosti geografskog položaja područja, koje se nalazi u blizini granice s Austrijom, Hrvatskom i Mađarskom, najbolje koriste transportne i turističke djelatnosti. Potražnja je u porastu za poljoprivrednim i mesnim proizvodima, ali još uvijek ispod razine koja bi omogućila opstanak malih poljoprivrednih gospodarstava. Prerađivačka industrija se pokušava provoditi prvenstveno kroz povezivanje i regionalne robne marke. Tako se povećava sama kvaliteta prerađivačke industrije i njezinih proizvoda. Povećava se broj gospodarstava koja se orijentiraju na odabir dopunske djelatnosti na farmama - kombinacija poduzetništva i poljoprivrede. Druga relevantna dopunska djelatnost je turizam. Ovdje je on poveznica između poljoprivredne i prehrambene proizvodnje, zanatskih proizvoda i ponude noćenja u seoskim područjima (Lokalna razvoja strategija LAS Prlekija, 2008). U posljednjih nekoliko godina, bilježi se rast turističkih odnosno izletničkih seoskih kuća(kmetija), vinoteka i trgovine vinom (Local Development Program Prlekiji, 2013.)

Gospodarstvo obuhvaća aktivnosti koje uzrokuju pritisak na okoliš. Strategija je usredotočena na okolišne pritiske na vodne resurse. Najveći onečišćivači voda su oborinske vode, industrija, kućanstva (otpadne komunalne vode) i poljoprivreda. Na projektnom području dominira onečišćenja vodnih resursa u prvom redu iz dva posljednja nabrojana izvora.

Slika 8: Izvori otpadnih voda

Veličina utjecaja ljudske djelatnosti na stanje površinskih i podzemnih voda ovisi o veličini opterećenja i osjetljivosti prirodnog sustava. Opterećenje vodnog tijela nastaje zbog određenih aktivnosti i predstavlja, primjerice, količinu onečišćujućih tvari koje se ispuštaju u vodno tijelo ili količinu oduzete vode iz vodnog tijela. Utjecaj je djelovanje opterećenja na ekološko, kvantitativno ili kemijsko stanje voda, koje se ogleda u promjeni stanja vodnog ekosustava (NUV, 2011. godine).

NUV (2011) se u okviru analize opterećenja i utjecaja bavi onečišćenjem površinskih voda iz točkastih i raspršenih izvora onečišćenja. Točkasti izvori se obrađuju na temelju podataka iz emisijskog monitoringa, i obuhvaćaju: industrijska ili poljoprivredna postrojenja, komunalno pročišćavanje

13

otpadnih voda, odlagališta i rudnike. Kao raspršeni izvori zagađenja ističu se opterećenja iz poljoprivrede i opterećenja koja dolaze iz naselja koja nisu povezana s komunalnim uređajem za pročišćavanje otpadnih voda.

2.2.1.1 | Poljoprivreda Razmatrano područje je izrazito agrarno. Poljoprivreda je u prošlosti bila prevladavajuća gospodarska djelatnost, a i danas se s njom izdržava veliki broj stanovništva. Velika većina poljoprivrednog zemljišta je u privatnom vlasništvu. Najveći problem učinkovite poljoprivredne proizvodnje je visok stupanj razdrobljenosti i male obradivie površina. Problem je također nepovoljna starosna struktura poljoprivrednika i kratkoročna ovisnost o potrebama tržišta. Prema djelatnosti dominiraju poljoprivredna gospodarstva koja se bave ratarstvom, nakon čega slijede poljoprivrednici koji se bave biljnom proizvodnjom i stočarstvom. U strukturi poljoprivrednih kućanstava prevladavaju mješovita kućanstava, što znači da je jedan ili više članova obitelji zaposleno ili primaju mirovinu iz posljednjeg redovitog zaposlenja. Zbog orijentacije na proizvodnju usjeva potrebnih tržištu, ovo područje karakterizira osiromašena poljoprivredna rotacija usjeva. Siju se uglavnom usjevi poput kukuruza, silažnog kukuruza, pšenice, šećerne repe, krumpira, ječma i zobi. U stočarskom sektoru dominiraju govedarstvo i svinjarstvo. Po empirijskim procjenama poljoprivredne mehanizacije je dovoljno, ali je često zastarjela i nerentabilno korištena. U brdovitim područjima kojima dominiraju vinogradi, uzgajaju se većinom bijele sorte vinske loze (Lokalna razvojne strategije »LAS Pri dobrih ljudeh«, 2008).

Kao onečišćivač poljoprivreda može biti točkasti (staje, farme) i linearni (navodnjavanje i ispiranje poljoprivrednog zemljišta) izvor. Iako bi septičke jame trebale prema zakonu biti nepropusne, u mnogim slučajevima to nije tako i fekalne otpadne vode slobodno otječu u okoliš. Problem također predstavlja upotreba fitofarmaceutskih sredstava i mineralnih gnojiva, koji se pri pretjeranoj uporabi ispiru u površinske i podzemne vode. U projektnom području najviše poljoprivrednih površina je u porječju Mure, gdje se rasprostiru na više od dvije trećine toga područja. Gotovo trećinu porječja Mure zauzimaju šume.

2.2.1.2 | Turizam Prirodna i kulturna baština je najveće bogatstvo koje ima prekogranično projektno područje. Značajan potencijal za razvoj turizma su prirodni resursi: ribolovne vode, lovišta, termalni izvori, turističko zanimljiva događanja i postojeća turističke infrastruktura. Počinje se buditi svijest o pozitivnim stranama provedbe održivog turizma, što bi moglo dovesti do veće prepoznatljivosti ovoga prostora na turističkom tržištu. Turistička ponuda koja bi se temeljila na autohtonim, kvalitetnim i domaćim proizvodima i uslugama, doprinijela bi daljnjem jačanju vrijednosti i prepoznatljivosti turističke ponude. U projektnom području ubrzano se razvija eko-turizam na farmama, a već je dobro uspostavljen zdravstveni turizam (spa Radenci, Terme Lendava, Spa Moravia, Sveti Martin na Muri, itd). Organske farme nemaju značajan negativan utjecaj na okoliš, jer i one rade na principu održivog upravljanja, a zbog eko-turizma na farmama je povećano zahvaćanje voda, odnosno ispuštanje otpadnih voda, što opterećuje okoliš. Zdravstveni turizam na okoliš utječe drastičnije, jer zahtijeva puno prostora i intervencija u okolišu, zbog velikog broja turista povećava se potrošnju vode i energije, odlaže se u većoj količini otpad i proizvodi više otpadnih voda, što predstavlja značajan teret za okoliš (Izvješće o stanju okoliša Međimurske županije, 2014; Območni razvojni program Prlekija 2014–2020).

14

Područje je bogato kulturnim nasljeđem, koje je zadržalo svoju autentičnost i izvornost. Stanovništvo često nije svjesno vrijednosti kulturnog značaja, pa ga i ne prihvaća kao važan društveni i duhovni kapital (Lokalna razvojna strategija LAS Prlekiji, 2008. godine). Važno je da s pravilnim promicanjem kulturne baštine među lokalnim stanovništvom i posjetiteljima dođe do stvaranja uvjeta za učinkovitu promjenu u stavu društva prema kulturnom blagu i tako utječe na očuvanje i prijenos vrijednosti na nove generacije. Raznolika kulturna scena nudi brojne kulturne institucije. Kulturni domovi, knjižnice, muzeji, kina i višenamjenske dvorane predstavljaju mjesta na kojima se mogu izvoditi različite priredbe. Na području djeluje veliki broj kulturnih udruga koje se amaterski bave kulturom. Kultura svakako poboljšava duhovno blagostanje ljudi i ima pozitivan učinak na njihovu kreativnost i kreativne sposobnosti u lokalnom okruženju (Regionalni razvoj Program Prlekiji 2014-2020)

Turizam se smatra jednom od najperspektivnijih gospodarskih grana i ima veliki potencijal na razmatranom području. U blizini se nalazi bogata prirodna i kulturna baština, te blizina već uspostavljenih turističkih destinacija. Važnu ulogu ima i tradicija vinogradarstva i iznimna gostoljubivost lokalnog stanovništva. Zbog dobre dostupnosti i kvalitete termalne vode ovdje ima važnu ulogu zdravstveni turizam (Lokalna razvojna strategija LAS Prlekiji, 2008). Na ovom području zdravstvena aktivnost igra važnu ulogu u jednodnevnim i višednevnim posjetima. Turistička infrastruktura se je u početku odnosila na potrebe termalnog turizma, koji se je razvio naglo, a danas predstavlja vodeću turističku granu, s modernom i dovršenom infrastrukturom, koja ne uključuje samo kapacitete za kupanje i smještaj, nego i svu prateću infrastrukturu. Turisti često povežu višednevnu posjetu lječilištu s raznim lokalnim praznicima i događanjima koji se odvijaju unutar projektnog područja ili u neposrednoj blizini.

2.2.2 | Urbane površine i prometna infrastruktura Urbane površine i prometna infrastruktura su oni antropogeni čimbenici koji na onečišćenje voda djeluju posredno. Sami po sebi ne onečišćuju vodu, ali predstavljaju površine na kojima se talože čestice i druge nečistoće iz zraka kao posljedica odvijanja prometa i drugih ljudskih djelatnosti. Sva zagađenja iz navedenih površina se s oborinama ispiru u okoliš, koji je više ili manje opremljen slivnicima za odvodnju oborinskih voda. Onečišćenje se inače ispire sa svih cestovnih površina, a količina onečišćenja ovisi o gustoći prometa. Prometna mreža obuhvaća cestovnu mrežu, željezničku mrežu i vodene putove. Cestovna mreža u ovom području sastoji se od državnih, regionalnih i lokalnih cesta i putova. Državne ceste su u cijelosti asfaltirane. Prometno opterećenje cesta je u prošlosti bilo veliko, ali se s izgradnjom pomurske autoceste stanje uvelike poboljšalo (Območni razvojni program Prlekija 2014–2020). Zbog povećanja tranzitnog teretnog prometa u posljednjem desetljeću nekie prometnice postale su preopterećene i treba ih obnoviti. . Regionalne i lokalne ceste su asfaltirane, ali bi ih zbog česte izgradnje kanalizacijske i plinske mreže trebalo obnoviti. Biciklistički, te drugi tematski putovi djelomično vode po biciklističkim stazama i po šumskim, poljskim i manje prometnim putovima (Lokalna razvojna strategija »LAS Pri dobrih ljudeh«, 2008). Velikih urbanih područja, koja bi moglo štetiti okolišu, na projektnom području u Međimurju nema, a najveće mjesto je Mursko Središće s oko 3.500 stanovnika. U projektnom području u Sloveniji je nekoliko većih gradova, a najveće urbano područje je grad Murska Sobota sa 12.500 stanovnika. Geografske karakteristike i reljefna dinamičnost određuju strukturu naselja na ovom području i uzrokuju ograničenja u izgradnji infrastrukture. To zahtijeva veće i kompleksnije investicije,

15

prvenstveno u izgradnju komunalne i prometne infrastrukture. Prometne poveznice su na području dobre. Područje se također nalazi u neposrednoj blizini glavnih prometnica i povezano je s drugim gradskim i općinskim centrima. Sve to utječe na dobru pokretljivost lokalnog stanovništva, što predstavlja preduvjet za razvoj područja. U projektnom području, regionalne i lokalne ceste povezuju među sobom naselja i središte općine (Prostorni plana ..., 2010).

2.2.3 | Okoliš

2.2.3.1 | Obnovljivi izvori energije

Obnovljivi izvori energije (biomasa, solarna, vjetar, hidro i geotermalna energija, dizalice topline) su važan izvor primarne energije. U ovom području dostupan je veći broj različitih načina korištenja obnovljivih izvora energije (Območni razvojni program Prlekija 2014–2020). Potencijal iskorištavanja imaju svi prije navedeni obnovljivi izvori energije. Najveću prednost u ovoj oblasti ima geotermalna energija, zbog dostupnosti, čime je procedura reinjekcije termalne vode jednostavnija i ekonomičnija. Važan obnovljiv izvor je biomasa i solarna energija. Hidroenergetski potencijal imaju svi veći vodotoci na ovom području. Na području postoje i tri bioplinske elektrane (Območni razvojni program Prlekija 2014–2020). Pored korištenja obnovljivih izvora energije također je važno i učinkovito korištenje energije. Ovo se odnosi na upotrebu boljih, modernijih i energetski štedljivih uređaja, upotrebu energetski učinkovitih izolacijskih materijala i tehnologija i materijala koji omogućuju bolju energetsku iskoristivost. Izborom obnovljivih izvora energije i tehnologijom pridobivanja, također se smanjuje onečišćenje vodenih resursa.

2.2.3.2 | Upravljanje otpadom Odlagališta otpada koja nisu adekvatno zaštićena, predstavljaju veliki izvor onečišćenja. Tipične onečišćujuće tvari iz ovih točkastih izvora su različiti organski spojevi, metali i dušik, koji dolaze u podzemne procjeđivanjem voda iz odlagališta, kao i zagađivači koji se proizvode procesima oksidacije-redukcije u tlu pod tijelom deponije.

Odlagališta za neopasni i opasni otpad moraju biti propisno zaštićena i sakupljene procjedne vode odgovarajuće tretirane za sigurno ispuštanje u okoliš. Veliki rizik za okoliš predstavljaju divlje deponije, na kojima se vrši nekontrolirano odlaganje otpada nepoznatog porijekla, što uzrokuje otjecanje potencijalno vrlo opasnih voda u okoliš. Zbog toga je neophodno da se divlje deponije lociraju, saniraju i da se zabrani dalje odlaganje. U projektnom području ima veliki broj divljih deponija, koje treba sanirati. Poprilično ih se nalazi neposredno uz vodna tijela. Neke su sanirane, većina nije. Nažalost, često se događa da ponovno već sanirane divlje deponija postanu ponovo aktivne.

U slovenskom dijelu projektnog područja postoji organizirano prikupljanje komunalnog otpada, koji komunalna poduzeća tjedno odvoze na odlagališta. Organizirano je prikupljanje glomaznih komada i kemijskog otpada (Lokalna razvojna strategija »LAS Pri dobrih ljudeh«, 2008). Količina otpada se na godišnjoj razini smanjuje. Na području djeluju odlagališta za neopasni otpad, gdje se odlaže otpad iz nekih općina. Unatoč dobroj organizaciji javnih službi za upravljanje otpadom, problem i dalje predstavljaju divlje deponije (Območni razvojni program Prlekija 2014–2020).

U području upravljanja otpadom Međimurska regija (Sl. Glasnik Međimurske županije 13/2011) je usvojila plan upravljanja otpadom, u kojem se navodi da se otpadci sakupljaju na ekološki način i potom odvoze Regionalni centar za gospodarenje otpadom sjeverozapadne Hrvatske - Piškornica.

16

2.2.3.3 | Kanalizacija, uređaji za pročišćavanje otpadnih voda Sustavi javne odvodnje u nekim dijelovima područja još uvijek nisu završeni i u fazi su realizacije. Unatoč izgradnji kanalizacijskog sustava i uređaja za pročišćavanje, na njih je priključen vrlo mali broj stanovništva. To je zbog niske gustoće naseljenosti, raštrkanosti naselja i visokih financijskih izdataka za izgradnju mreže, što opterećuje općinske proračune. Trenutno na projektnom području djeluje nekoliko uređaja za pročišćavanje. Sakupljanje i tretman otpadnih voda je reguliran samo djelomično. Postojeći kanalizacijski sustavi su uglavnom izgrađeni u glavnim gradskim centrima i uz neke iznimke nisu povezani u cjelinu. Rubna naselja nisu povezana. Stanovništvo u područjima bez izgrađene kanalizacije problem odvodnje rješava individualno i često neadekvatno, što dovodi do daljnjeg onečišćenja vodnih resursa (Območni razvojni program Prlekija 2014–2020). Kućanstva koja su uglavnom u područjima s raspršenom izgradnjom, nemaju izgrađenu javnu odvodnju, te po količini otpada i nepročišćene vode predstavljaju najveće točkaste izvore onečišćenja. Tu su uključene i sve turističke djelatnosti, objekti u javnoj uporabi, proizvodne i uslužne djelatnosti, itd . U smislu zaštite izvorišta pitke vode, najveći problem je na manjim područjima opskrbe, tj. 50-1000 stanovnika, gdje je još uvijek u velikoj mjeri prisutno fekalno onečišćenje (E.coli). Svi ispusti otpadnih voda koje dolaze u dodir s površinskim ili podzemnim vodama u poznatoj točki, na vrlo ograničenom prostoru, kontinuirani su točkasti izvori onečišćenja, koji se razlikuju po tome, ispuštaju li se izravno u okoliš, ili neizravno putem javnog sustava odvodnje (sa ili bez uređaja za pročišćavanja). Ovisno o tome kako onečišćene tvari dospijevaju do podzemnih ili površinskih voda, postoje ispusti izravno u tlo, u tlo preko septičkih jama, u rijeku od kud mogu također proći u tlo, itd. Otpadna voda se tretira kao potencijalni izvor onečišćenja jer sadrži organske, anorganske ili toksične tvari koje mogu biti opasne za ljude i druge oblike života, pogotovo kada se ispuštaju u okoliš nepročišćene ili samo djelomično pročišćene. Ispuštene otpadne vode, posebno ako su nepročišćene ili su samo djelomično pročišćene, smanjuju također količinu otopljenog kisika u vodi što može prouzrokovati loše ekološko stanje voda (NUV 2011).

Na hrvatskoj strani projektnog područja nalazi se jedan izgrađeni sustav javne odvodnje i to u naselju Podturen, koje nije unutar projektnog područja, ali je predviđeno da u budućnosti prikuplja i čisti komunalne otpadne vode iz dijela Grada Mursko Središće i naselja Križevec. Sustav javne odvodnje u gradu Mursko Središće je vječine delom mješovitog tipa, a pročišćavanje otpadnih voda će se vršiti na planiranom UPOV u Murskom Središču. Na području općine Sveti Martin na Muri za naselja Hlapčina, Marof, Žabnik, Vrhovljan, Sveti Martin na Muri, Brezovec, Jurovec, Lapšina, Čestijanec i Gradiščak planira se sustav javne odvodnje s planiranim priključenjem na postoječi sustav u Murskom Središču. Ostala naselja na hrvatskoj strani projekta nemaju organiziranu javnu odvodnju, ali su u pripremi projekti koji će ovo stanje promijeniti. Trenutno je kot tih ostalih naselja odvodnja i pročišćavanje otpadne komunalne vode na brizi pojedinca. Najčešće se koriste septičke jame. Nakon uvođenja javne vodoopskrbe, ove jame su postale premale i često dolazi do izlijevanja otpadnih voda u okoliš ili do odvodnje do neodgovarajućih prijemnika. Jasno je da ova situacija ima negativan utjecaj na okoliš i potencijalno može dovesti do pojave bolesti (Izvješće o stanju okoliša Međimurske županije, 2014).

17

Brdsko područje na hrvatskoj strani projektnog područja iznosi 110 km2 (15% od ukupne površine Međimurske županije) s ukupno 10.072 stanovnika, što predstavlja 9% stanovništva županije. Teren je vrlo brdovit, a vodostaj vodotoka je tijekom največih djela godine nizak. Brdovita konfiguracija područja je glavna prepreka za izgradnju klasičnog kanalizacijskog sustava, a UPOV u Čakovcu je predaleko (Jambrović, 2013).

Dio Pomurja (14 općina), zahvaća veliki dio projektnog područja u Sloveniji. Brojne općine na projektnom području, kao Lendava, Murska Sobota, Črenšovci, Odranci i druge, već su uspostavile ili planiraju kompletnu izgradnju sustava odvodnje i pročišćavanja komunalnih otpadnih voda. Neka od mjesta diljem Pomurja, kao što je slučaj u Apačah, još uvijek nemaju izgrađenu kanalizacijsku mrežu (Gibanje za mladino, 2012).

Pregled postojećih centralnih uređaja za pročišćavanje na slovenskom dijelu projektnog područja pokazuje dvije krajnosti. Manje aglomeracije na Murskoj nizini proizvode puno manje otpadnih voda, nego što je kapacitet izgrađenih UPOV. S druge strane, UPOV u većim aglomeracijama (npr. Lendava i Ljutomer) više nisu u stanju očistiti sve otpadne vode, budući da su potkapacitirani. Prostorni raspored UPOV je logičan; većina ih se nalazi u Murskoj nizini, a samo nekoliko na brdovitom području Slovenskih gorica.

2.2.3.4 | Industrija Industrija predstavlja izvor različitih vrsta onečišćenja , ovisno naravno o tome o kojoj industriji je radi. Onečišćenje industrijske vode prije svega ovisno o vrsti tehnologije, u kojoj otpadna voda nastaje. U otpadnim vodama je prisutan širok raspon onečišćujućih tvari - otpadna toplina (koja nastaje tijekom procesa hlađenja), razne kemikalije, a zatim tragovi proizvoda industrijskih procesa i sredstava za čišćenje.

Emisije industrijskih otpadnih voda predstavljaju točkaste izvore onečišćenja, što potencijalno može uzrokovati loše stanje vode. Ispusti mogu biti usmjereni izravno u vodna tijela ili se odvode kanalizacijom koja ne završava s UPOV.

U NUV (2011) su analizirani industrijski ispusti u Sloveniji i napravljen pregled godišnjih količina emisije prioritetnih tvari i prioritetno opasnih tvari. Točkastim onečišćenjem, osim industrijskih otpadnih voda tretiraju se i ispusti iz objekata za uzgoj stoke (ispusti s farmi), industrije (rudarstvo i proizvodni sektor), energetike (proizvodni pogoni za proizvodnju električne energije i pogoni za opskrbu parom i vrućom vodom), javnih usluga (deponije, građevinarske djelatnost, zdravstvena i veterinarska djelatnosti, itd.) i drugih aktivnosti (održavanje i popravljanje motornih vozila, skladištenje i transport, ugostiteljske usluge, pranje i kemijsko čišćenje). Parametri koji najviše pridonose ukupnoj emisiji su prije svega kemijska potreba za kisikom (KPK), BPK5 i suspendirane tvari.

Na slovenskoj strani rijeke Mure nema velikih hidroelektrana. Vlada Republike Slovenije je u 2005. Izdala uredbu o koncesiji za korištenje voda za proizvodnju električne energije na dijelu VT rijeke Mure od Sladkega Vrha do Veržeja (Uradni list RS, št. 120/05) (NUV, 2011). Na projektnom području nema potencijalno opasne industrije koja bi zagadila vodne resurse i zahvate pitkih voda (Posavec i Bačani 2014).

18

2.2.3.5 | Vodni resursi Dvojezična strategija prekograničnog projektnog područja ima naglasak na zaštitu vodnih resursa s konceptom održivog razvoja, zato će se u nastavku detaljnije analizirati stanje kvalitete vodnih tijela na području projekta.

Projektno područje obuhvaća dijelove sljedećih većih vodotoka; Mure, Drave, Ščavnice i Ledave. Od nabrojanih vodotoka, Mura je zastupljena u najvećoj mjeri, i nastavlja se na hrvatsku stranu. Značajnija vodna tijela su još Gajševsko i Selniško jezero i vodonosnik murske nizine kao izvor pitke vode.

2.2.3.5.1 | Kvaliteta vodotoka Ocjena kemijskog stanja rijeka predstavlja opterećenje rijeka prioritetnim tvarima za koje su na području Europske zajednice uspostavljeni jedinstveni okolišni standardi kvalitete. U vodeni okoliš se ispušta tisuće različitih kemikalija, od kojih se na europskoj razini 33 tvari ili skupine tvari identificiraju kao prioritetne. Te tvari su identificirane kao relevantne za područje svih zemalja Europske Unije, zbog njihove raširene upotrebe i zbog otkrivenih povišenih koncentracija u površinskim vodama. Trinaest od ukupno 33 tvari su s obzirom na visoku otpornost, bioakumulaciju i toksičnost, identificirane kao prioritetno opasne tvari (npr. kadmij, živa srebro, endosulfan, nonilfenol ...). Na temelju izračunatih srednjih godišnjih vrijednosti pojedinačnih parametara i vremenske serije godišnjih prosječnih vrijednosti parametara iz popisa prioritetnih tvari, koje se utvrde u sedimentima, a uzimajući u obzir hidrometeorološke uvjete u svakom uzorkovanju , odredi se ocjena kemijskog stanja površinskih vodotoka ( dobro ili. loše), za svako posebno mjerno mjesto za određenu godinu. Promjene u državnim vodama odražavaju akumulaciju tvari koje su rezultat ljudskih aktivnosti na vodi i vodnim područjima. Neki načini korištenja i opterećenja voda mogu na različite načine utjecati na neke elemente tekućica, što dovodi do njihove degradacije a time se utječe na ukupno ekološko i kemijsko stanje.

2011. godine u monitoring su bile uključene rijeke Mure, Ščavnica, Ledava i Drava i na svakoj je bilo određeno više mjernih točaka. Za sva mjerna mjesta na projektnom području konstatirano je dobro kemijsko stanje.

Ekološko stanje površinskih voda procjenjuje se na temelju kvalitete i sastava bioloških zajednica. Razvrstava se u pet kvalitetnih razreda: vrlo dobro, dobro, umjereno dobro, slabo i loše. Ocjena ekološkog stanja površinskih voda predstavlja promjenu vrijednosti fizikalno-kemijskih, bioloških i hidromorfoloških elemenata u odnosu na referentno stanje, a to je stanje bez ili gotovo bez ljudskog utjecaja. Stanje na odabranim mjestima uzorkovanja u 2011. godini, u odnosu na opterećenja ocijenjeno jeprema tri modula: trofičnosti, saprobnosti i hidromorfoloških promjena / opće degradacije, te uzimajući u obzir prisutnost specifičnih onečišćujućih tvari.

Od uzorkovanih mjesta na vodotocima prisutnim u projektnom području, relevantno mjesto uzorkovanja je Mota na Muri. Dobiveni rezultati ocjene ekološkog stanja vodotoka po modulima i ovisno o specifičnim onečišćjućim tvarima za 2011. godinu, prikazani su u sljedećoj tablici (Tablica 2).

19

Tablica 2: Klasificiranje mjesta uzorkovanja Mota na Muri u razrede ekološkoga stanja po modulima i ovisno o specifičnim onečišćujućim tvarima za godinu 2011 (preuzeto od Cvitanič i sur. (2013))

Saprobnost Trofičnost Hidromorfološka promijenjenost Posebni

onečišćivači Bentosni beskičmenjaci

Fitobentos i makrofiti

BPK5 Fitobentos i

makrofiti Nitrati

Bentosni beskičmenjaci

VRLO DOBRO DOBRO VRLO

DOBRO DOBRO DOBRO UMJERENO DOBRO

Stanje vodotoka na tretiranom području u 2001. godini, je bilo uzimajući u obzir specifične onečišćujuće tvari ocijenjeno kao dobro, izuzev mjesta uzorkovanja Gančani, Murska šuma i Benica-Pince na Ledavi, gdje je stanje u odnosu na specifične onečišćujuće tvari, bilo umjereno zbog povećane koncentracije metolaklora (herbicid).

2.2.3.5.2 | Kvaliteta stajaćih voda

Monitoring uključuje praćenje kemijskog i ekološkog stanja vodnih tijela. U program monitoringa jezera u 2013 godini na slovenskom dijelu projektnog područja bile su uključene 2 vodene površine, koje spadaju u kategoriju znatno promijenjenih vodenih tijela – velike riječne akumulacije Ormoško jezero i Gajševsko jezero. Potonje je u slabom ekološkom stanju (Remec Rekar, 2014).

Na hrvatskom projektnom području ima nešto manje voda stajačica. Na Gornjem potoku je izgrađena retencija Selnica, s namjenom zaštite od poplava. Jezero Selnica je bilo 2012 godine uključeno u monitoring kvalitete vode, gdje se pokazalo loše ekološko i kemijsko stanje. Voda je bila opterećen hranjivim tvarima (amonijak, nitrati, ukupni dušik), što je posljedica ispuštanja otpadnih voda neposredno u okoliš.

2.2.3.5.3 | Kvaliteta podzemnih voda

Ocjena kemijskog stanja vodnih tijela podzemne vode pokazuje zasićenost s nitratima, pesticidima i njihovim relevantnim metabolitima i nekim lako isparljivim halogeniranim ugljikovodicima.

U program monitoringa kvalitete podzemne vode u godini 2013 su bile na projektnom području uključena četiri podzemna vodna tijela, i to Dravska kotlina, Zapadne Slovenske gorice, Murska kotlina i Istočne Slovenske gorice. Slabo kemijsko stanje je bilo ustanovljeno na tri od četiri vodna tijela na projektnom području (Dravska kotlina, Zapadne Slovenske gorice i Murska kotlina).

Tablica 3: Kemijsko stanje vodnih tijela podzemne vode na projektnom području u godinama 2007–2013

Kemijsko stanje vodnog tijela podzemne vode

2007 2008 2009 2010 2011 2012 2013

Dravska kotlina slabo slabo slabo slabo slabo slabo slabo

Zapadne Slovenske gorice dobro dobro dobro dobro dobro dobro dobro

Murska kotlina slabo slabo slabo slabo slabo slabo slabo

Istočne Slovenske gorice slabo dobro dobro dobro dobro dobro dobro

20

Razlog za veliko opterećenje vodnih tijela podzemnih voda na području projekta su vodonosnici s intergranularnom poroznošću i intenzivnom ljudskom aktivnosti. Opterećenje nitratima je vjerojatno zbog poljoprivrede, ali također može biti rezultat nekontroliranog ispuštanja industrijskih i komunalnih otpadnih voda na tim područjiima.

Podzemna voda je bila najviše opterećena nitratima, pesticidima i njihovim razgradnim produktima (atrazin, destil-atrazin, metolaklor, prometrin, metribuzin, bromacil, bentazon, kloridazon, zbroj pesticida i kloriranih organskih otapala (tetrakloretilen)). Jača zagađenost kloriranim organskim otapalima pronađena je u središnjem dijelu Murske kotline. Navedeni parametri su najčešći uzrok prekoračenja standarda kakvoće, odnosno graničnih vrijednosti, a što posljedično dovodi do lošeg kemijskog stanja podzemnih voda (Mihorko i Gaćina, 2014).

Dio Međimurja koji je uključen u projektno područje, jedno je od rijetkih područja bogato podzemnim vodama dobre kakvoće. Zato se razvoj sustava javne vodoopskrbe temelji na iskorištavanju podzemnih voda, čija će kvaliteta u budućnosti prvenstveno ovisiti o zaštiti putem izgrađenih sustava javne odvodnje. U projektnom području u Hrvatskoj je u 2011. godini proveden monitoring na jednom mjernom mjestu, Križovac. Utvrđeno je loše kemijsko stanje u odnosu na sadržaj nitrata. Sadržaj pesticida i drugih izmjerenih tvari pokazao je dobro kemijsko stanje (Musić i sur., 2012).

2.2.3.5.4 | Kvaliteta pitke vode Područje strategije se bavi prvenstveno upravljanjem vodama. Tamo gdje se resursi koriste ili su rezervirani za javnu vodoopskrbu potrebna je zaštita od namjernog ili nenamjernog onečišćenja i drugih utjecaja koji bi mogli imati negativan utjecaj na stanje voda i zdravstveno stanje stanovništva. Zaštita vodnih resursa unutar zone sanitarne zaštite voda provodi se po odluci o zaštiti područja. Zone sanitarne zaštite nalaze se u glavnim i naseljima aglomeracija u kojima je potrebno izgraditi sustave za prikupljanje i pročišćavanje otpadnih voda kako bi se spriječilo zagađivanje izvorišta pitke vode. Područje u slivu rijeke Dunav u cijelosti je klasificirano kao osjetljivo područje. Zato plan za provedbu vodno - komunalnih direktiva na cijelom dunavskom području zahtijeva uspostavu sustava za pročišćavanje otpadnih voda.

Lokalno stanovništvo se na slovenskom dijelu projektnog područja pitkom vodom opskrbljuje iz javnih vodoopskrbnih mreža. U nekim područjima, vodoopskrba je loša. Postojeći kapaciteti vodosprema, često zbog tipične konfiguracije zaštićenih područja nisu dovoljni za optimalan rad crpnih stanica i jednakomjernu opskrbu svih potrošača. Karakteristika javnih vodoopskrbnih sustava je također mala specifična potrošnja vode. Zbog konfiguracije terena izvedbe su često složene, specifična duljina vodovodne mreže veloka, što opet znači veće troškove poslovnja. Značajne razlike između količina isporučene i potrošene vode pokazuju značajne gubitke vodoopskrbnog sustava. Raspoređenost vodosprema i konfiguracija terena ne omogućavaju jednakomjernu opskrbu svih potrošača. Za neka periferna područja karakterističan je nedovoljan tlak, koji je kritičan u iznimnim događanjima kao što je gašenje požara. Zbog konfiguracije zaštićenog područja koja je vrlo raznolika, često je potrebno vodu do krajnjeg korisnika više puta prepumpavati. U nekim područjima je problematična također kvaliteta pitke vode. Stvaranjem sustava za kontrolu ispiranja toksičnih tvari može se spriječiti onečišćenje podzemnih voda. U ovom području, također je potrebno izgraditi i obnoviti vodoopskrbnu infrastrukturu (Lokalna razvoja strategija LAS Prlekija, 2008).

Glavni izvor za javnu vodoopskrbu u Međimurju su podzemne vode. Vodoopskrbni sustav uključuje dva vodocrpilišta "Nedelišće" i "Prelog", koje nisu u projektnom području ( Izvješće o stanju okoliša Međimurske županije, 2014). Iz provedenih analiza kakvoće vodocrpilišta "Nedelišće" i "Prelog" očito

21

je da voda zadovoljava uvjete utvrđene u »Zakonu o vodi za ljudsku potrošnju (NN 056/2013)« odnosno ni jedan parametar ne prelazi maksimalnu dopuštenu koncentraciju za pitku vodu (Posavec i Bačani, 2014). Vodovodni sustav je izgrađen u svim područjima Međimurske županije uključenih u projektno područje.

Tablica 4: Mjerna mjesta državnog monitorinoga kvalitete podzemnih voda na crpnim stanicama u području projekta i sukladnost sa standardima za podzemne vode u 2013 godini. (preuzeto iz Mihorko i Gacin (2014))

Vodno tijelo podzemne vode Mjerno mjesto Zadovoljenje standarda

Dravska kotlina Ormož Zadvoljava

Zahodne Slovenske gorice Zavrh pri Lenartu Zadovoljava

Murska kotlina

Rankovci Zadovoljava

Krog Zadovoljava

Vučja vas Ne zadovoljava (prekoračena je koncentracija bromacila)

Istočne Slovenske gorice

Spodnji Ivanci Zadovoljava

Lukavci Zadovoljava

Žihlava Zadovoljava

Na projektnom području opskrba stanovništva kvalitetnom pitkom vodom predstavlja zdravstveni i socijalni problem, budući da je područje vodo-deficitarno. Problematika ukupne opskrbe pitkom vodom i zaštita pomurskih vodnih resursa povezana je sa:

pomanjkanjem uređenih javnih vodoopskrbnih sustava u nekim pomurskim općinama,

osiguranjem dovoljne količine pitke vode,

osiguranjem potrebne kvalitete vode iz pojedinih izvora (osobito povišeni nitrati i pesticidi na Apaškom području i dijelu Prekomurskoga polja; sporna mikrobiološka kakvoća vode manjih i manje zaštićenih slivova).

Ipak, uzimajući u obzir predviđenu potrebu pitke vode za opskrbu stanovništva i procijenjena količine vodnih resursa, vode u projektnom području ima dovoljno. Zbog važnosti, složenosti i cjelovitosti problematike, opskrba stanovništva sa zdravom pitkom vodom i zaštita vodnih resursa u projektnom području uvrštena je u prioritetne zadatke (NUV, 2011).

2.2.4 | Svjesnost Ekološka osviještenost, , i identificiranje problema vezanih uz okoliš i danas je vrlo česta tema, o kojoj se može čuti kroz različite medije. Na ulicama nas na svakom koraku upozoravaju natpisi i upozorenja o gospodarenju s otpadom, kroz državne i općinske organe se usvajaju zakoni i uredbe za čišći okoliš, a što je najvažnije, u školama i vrtićima se o značaju čistog okoliša educiraju naše buduće generacije. Mišljenja ljudi o hitnosti akcija za život u čistom okolišu su podijeljena. Ekološka svijest se polako pozitivno mijenja, ali to zahtijeva promjene kroz generacije.

Ekološka svijest se odnosi na cijeli proces ljudskog djelovanja na okoliš i prati dnevne navike pojedinca. Među važnijim područjima koje pokriva, spada također transport, prehrana i energetsko obnovljive i štedljive investicije na području nekretnina. To su područja u kojima svaki pojedinac može učinkovito doprinijeti zaštiti okoliša i time dokazati svoju ekološku svijest. Za razinu okolišne svijesti istaknuti će se pokazatelji o količini komunalnog otpada skupljenog javnim odvozom po stanovniku i investicije za zaštitu okoliša.

22

Komunalni otpad sakupljen javnim odvozom po stanovniku: Velika je razlika između slovenskog dijela istraživanog područja, i hrvatskog dijela. Na slovenskom dijelu je 2008. godine proizvedeno gotovo 400 kg / stan., godine 2013 ta je brojka pala na oko 290 kg / stan. (Odabrani pokazatelji ..., 2015.). S druge strane, hrvatski dio istraživanog područja pokazuje znatno manju količinu skupljenog otpada (cca. 160 kg/stan.) (Izvjesće o ..., 2011), koja se ne smanjuje drastično u posljednjih nekoliko godina. Investicije u zaštitu okoliša: Investicije u zaštitu okoliša na proučavanom području već deset godina unazad se za pojedine godine neznatno razlikuju, ali ne pokazuju nikakve trendove, vezane za porast ili opadanje u ulaganju. To znači da države nisu prepoznale problematiku ili predmetnom području ne poklanjaju dovoljnu pozornost vezanu uz sanaciju okoliša, energetsku učinkovitost, održiv razvoj, i drugo. Odabrani pokazatelji ukazuju na to da se svijest stanovništva povećava samo površno. Pri tome se misli na činjenicu da su svi prihvatiti manje zahtjevne mjere, kao što su odvajanje otpada i štednja energije (štedne žarulje). Premalo je učinjeno u smjeru većih i zahtjevnijih mjera štednje.Potrebno je uspostaviti održiviji način prijevoza s kojima bi se poboljšala kvaliteta životne sredine i smanjila emisija ugljik dioksida. Potrebno je provesti energetske sanacije objekata (fasade, prozori, izvor grijanja, štedljiva elektronska i tehnička oprema), povećati količine i prodaju lokalno uzgojene hrane, jer bi s time došlo do povećanja prihoda lokalnog stanovništva, što bi pridonijelo boljem socijalnom statusu. Ulaganje u osvješćivanje stanovništva i uspostava mjera prema stanovništvu za poboljšanje zaštite okoliša, predstavljaju na početku veliki financijskih napor, koji se vrlo brzo počinje isplaćivati. Zbog veće preventivne uloge lokalnog stanovništva u zaštiti okoliša i ulaganjem u zelene tehnologije je posljedično potrebno manje financijskih sredstava za sanaciju okoliša, zbog čega se više sredstava može namijeniti za subvenciju i ulaganje u okolišno prikladniju infrastrukturu. Kada se govori o ekološkoj svijesti stanovništva, koriste se isključivo teme o odvajanju otpada i energetskoj obnovi objekata, mekoj mobilnosti, itd. Nikad se ne govori o preuzimanju odgovornosti pojedinaca za čišćenje otpadne komunalne vode, koju također sami proizvodimo. Ta pitanja se ne doživljavaju kao vlastiti problem odnosno kao izvor onečišćenja okoliša, već još uvijek kao nešto što nameće država odnosno Europska Unija, za što je potrebno platiti i/ili dati svoju zemlju. Nismo svjesni problema, i nismo ga još usvojili kao npr. razdvajanje otpada, pa je stoga izvršenje predviđenih mjera, veliki problem.

2.2.5 | Kvaliteta života Učinci onečišćenja vodnih tijela na okoliš razlikuju se ovisno o vrsti onečišćujućih tvari i njihovih koncentracija. Na projektnom području su vodna tijela onečišćena uglavnom zbog ispiranja hranjiva i pesticida iz poljoprivrednih površina i ispuštanja nepročišćenih otpadnih voda izravno u okoliš. Svako onečišćenje u okolišu uzrokuje neravnotežu u ekosustavu. Povećanje koncentracije hranjivih tvari u stajaćoj vodi uzrokuje brzo množenje algi u vodenom tijelu, koje prerastaju površinu vodenog tijela. Ovaj fenomen se naziva cvjetanje vode. Kada ta količina algi odumre, tada se pri bakterijskoj razgradnji odumrlog organskog materijala intenzivno koristi kisik. To uzrokuje pad koncentracije kisika u vodi, koja postaje neadekvatna za opstanak drugih organizama (kukaca, riba i slično). Njihovo odumiranje još ubrzava eutrofikaciju. Takvo onečišćenje vodnih tijela s hranjivim tvarima utječe na cijeli ekosustav, a posljedično također ima utjecaja na život lokalnog stanovništva. S ekonomske točke gledišta može utjecati na gubitak prihoda od turizma, jer takvo okruženje nije atraktivno za turiste i ribolovce. Sa socijalnog stajališta, ovakva okolina ima negativan utjecaj na raspoloženje ljudi.

23

Kod cvatnje pojedinih vrsta cijanobakterija ispuštaju se otrovne tvari, cianotoksini, koji mogu utjecati na zdravlje ljudi i životinja pri izravnom kontaktu ili udisanjem. Ekološki čimbenici uzrokuju ili barem imaju značajan utjecaj na razvoj bolesti koja pogađa ljude. Iz tog razloga, znanje i razumijevanje načina kako pojedini štetni čimbenici utječu na zdravlje je od iznimne važnosti za planiranje i provedbu preventivnih mjera (preuzeto od Eržen i sur. 2010). Štetni faktor je definiran kao faktor koji može imati štetne posljedice za zdravlje. U osnovi, to je izvor opasnosti. Među štetne faktore ubrajaju se biološki (bakterije, virusi i drugi patogeni organizmi), kemijski (anorganske tvari poput toksičnih kovina, zagađivači zraka i organske tvari kao što su otapala i pesticidi) ili fizikalni čimbenici (zračenje, tlak) (preuzeto od Eržen i sur. 2010). Pitka voda spada među osnovne namirnice potrebne za život, tako da je opskrba zdravom pitkom vodom je jedna od glavnih zadaća zajednice. Voda je zdrava ako u svom prirodnom stanju ili nakon pripreme odgovara prihvaćenim normativima da je ljudi mogu koristiti za piće, pripremu hrane i osobnu higijenu. Potrošnja vode se povećava, a u isto vrijeme se povećava njezino onečišćenje (preuzeto od Eržen i sur. 2010). Posljedice onečišćenja voda su različite. Kada je u pitanju voda za piće, lako može doći do širenja zaraznih bolesti. Ako je voda zasićena kemijskim tvarima, može izazvati trovanje onih koji uživaju tu vodu. Češće je dnevna količina toliko mala i ne uzrokuju neposredne zdravstvene probleme, već se oni događaju tek nakon dugotrajne upotrebe takve vode za piće (preuzeto iz Eržen i sur., 2010). S aspekta očuvanja i promicanja zdravlja smislen je svaki napor kako bi se postigla bolja kvaliteta vode za piće. Koliko god je to moguće, potrebno je štititi izvor vode od ljudskog onečišćenja i životinjskog otpada, koji sadrže sve vrste bakterija, parazita i virusa. U slučaju nedostataka u zaštiti vodenog izvorišta za piće ili neadekvatnog tretmana pitke vode prije nego što dođe do korisnika, može doći do rizičnog izbijanja masovnih oboljenja uzrokovanih mikroorganizmima. Najugroženije su populacije dojenčadi i male djece, stanovnici koji žive u neodgovarajućim prostorima, bolesni i starije osoba. Općenito, najveći rizik od bolesti je tada kada je voda zagađena ljudskim i životinjskim fekalijama (prilagođeno iz Eržen i sur. 2010). Zdravstveni rizici, kao rezultat onečišćenja voda od strane određenih kemijskih sredstava su različiti od rizika koji proizlaze iz mikrobiološke kontaminacije pitke vode. Kemijska kontaminacija obično ne uzrokuju akutno (trenutno) pogoršanje zdravlja. Problemi povezani s kemijskim tvarima u vodi proizlaze prije svega iz činjenice da se dugoročnim konzumiranjem tih tvari mogu stvoriti negativne zdravstvene posljedice, osobito kada te tvari imaju kumulativni toksični učinak (npr. olovo, kadmij) ili su to tvari koje su povezane s razvojem karcinoma (prilagođeno iz Eržen i sur. 2010). Veća opskrbna područja u slovenskom dijelu projektnog područja općenito imaju odgovarajuću kvalitetu pitke vode. Međutim, rezultati kemijskih pokusa pokazuju onečišćenje pitke vode pesticidima i nitratima, posebice na sjeveroistoku zemlje. U 2013. godini su u analizama uglavnom izraženi pesticidi Atrazin in Desetilatrazina (Gale, Petroviča i Grča 2014. godine). Također je vidljivo znatno manje zagađenja fekalijama kroz prisutnost (E. Coli) u Pomurskoj in Podravskoj regiji (ARSO, 2013). Potrebno je shvatiti važnost zagađenja vodnih resursa i štetnog utjecaja na ljudsko zdravlje. Iz tog razloga, potrebno je osigurati odgovarajuće skupljanje i čišćenje otpadnih voda i smanjiti zagađenje vodnih resursa i s time smanjiti negativne učinke na ljudsko zdravlje.

24

2.2.6 | Opravdanost prekograničnog projektnog područja kao zatvorene regije U nastavku se kratko objašnjava suživot stanovništva na području projekta u upravnom i gospodarskom smislu. Granica, koja je iscrtana prije više od 20 godina, je najviše podijelila regiju, a to se odrazilo i na ulaganja u komunalnu infrastrukturu i upravljanje prirodnim resursima. Kao posljedica geografske blizine , mjesta u regiji već stoljećima dijele sličnu sudbinu. Prirodne prepreke nema, zato su kontakti između stanovništva uvijek bili intenzivni. Međusobni utjecaj se osjeća u svim područjima, uključujući i ekonomskom i kulturnom. Prepreke su u prošlim stoljećima uvijek bile administrativne. Tu je, primjerice išla granica između Austrije i Mađarske, između 2. svjetska rata granica između Mađarske i njemačkog Reicha. Veliki utjecaj u povijesti je imala također Crkvena moć.

Pravnopolitički se je područje između Drave i Mure u Sloveniji i Međimurje u Hrvatskoj nakon Prvog svjetskog rata, naslanjalo na predratnu administrativnu organizaciju Habsburške Monarhije (županije). Područje je bilo između dva svjetska rata, u državi SHS, razdijeljeno pod upravom Mariborske i Zagrebačke vlasti; od 1929 - 1939 između dvaju velikih administrativnih jedinica (Dravska banovina (slovenski dio) i Savska banovina (hrvatski dio)). Nakon Drugog svjetskog rata iz banovine nastaju socijalističke republike. Ovaj proces se ne odnosi na Prekomurje, odnosno Slovensku Krajinu (mađ. "Vendevidek"), koja je činila ugarski dio Habsburške monarhije, koji je bio naseljen Slovencima. Slovenci su se zvali "ugarski Slovenci ", često i "Slovenci između Mure i Rabe." Ime Prekomurje je dobilo nakon utvrđivanja granice po Trianonskom ugovoru 1921 godine. (Zupančič, 2009. godine).

U 90-događalo se je stvaranje neovisnih država Slovenije i Hrvatske. Državna granica je u to vrijeme najviše odrazila na živote stanovnika, jer je u velikoj mjeri smanjila miješanje populacija i smjer migracija, iako i danas gotovo da i nema osobe koja nema rodbine preko granice.,

Prvi od presudnih čimbenika koji utječu na stanje okoliša u regiji a s time i voda, je razvoj poljoprivrede, koja je dominantna industrijska grana u projektnom području. Rijeka Mura je crvena nit koja povezuje poljoprivredne pokrajine projektnog područja, kako na slovenskoj tako i na hrvatskoj strani. Regija je bogata žitnim poljima. Zbog prostorne raširenosti poljoprivrede i intenziteta proizvodnje, pritisak te gospodarske grane na okoliš je veliki i konstantan (Cunder, 2009).

Pogotovo nakon Drugog svjetskog rata, poljoprivredu je formirala agrarna reforma paralelno s procesom industrijalizacije. Na slovenskoj strani dominantni centri razvoja su bili Ptuj i Maribor, koji su također utjecali na ljude na hrvatskoj strani granice između tadašnjih republika.

Poljoprivredno zemljište se nakon rata u procesu nacionalizacije spajalo, a seljaci su mogli pojedinačno zadržati najviše 10 ha zemljišta. Razvoj zadruga je započeo početkom 20. stoljeća, nakon rata prešao je u proces formiranja poljoprivrednih kombinata. Velike poljoprivredne površine su u 60-tim godinama omogućile mehaniziranu poljoprivrednu proizvodnju, konzerviranje hrane za životinje (silaža), ali i širenje stočarstva. Velike farme (u nekim slučajevima monokulturne) bile su vrlo velika opterećenja za okoliš, osobito po pitanju velike potrošnje vode i prekomjerne uporabe kemikalija. Proces okrupnjavanja zemljišta praktički je ukinuo granice između posjeda, a regulacije vodotoka su korjenito promijenile izgled krajolika. Kao posljedica, može se govoriti o velikoj degradacije vodnih resursa i značajnom padu razine podzemnih voda (Mlakar, 2011).

Ulazak u Europsku uniju (EU) je zbog zajedničke poljoprivredne politike Unije potakao reforme koje ponovo promiču nastanak većih poljoprivrednih površina, intenzitetu proizvodnje i smanjivanje broja

25

poljoprivrednih gospodarstava, tako da mali poljoprivrednici ne preživljavaju. Farme su postale višenamjenske, jer se osim proizvodnje hrane posvećuju i drugim, dopunskim, djelatnostima i očuvanju krajolika.

3 | VIZIJA DALJNJEG RAZVOJA PREKOGRANIČNOG PROJEKTNOGA PODRUČJA Iz iskustva na lokalnim radionicama u okviru ovog projekta vidljivo je da vizija područja potiče želju stanovnika za budući razvoj, zdrav okoliš i kvalitetu života. Sve rečeno temelji se prvenstveno na očuvanju prirodnih resursa u regiji, koji su u regiji bogato prisutni. Konkretno, može se govoriti o ljepoti i očuvanosti prirode i poljoprivrednog krajobraza, te ljubaznosti ljudi, koji se sa sve većom odgovornošću obvezuju na njeno očuvanje. Sve navedeno daje izvrsno polazište za održivi razvoj gospodarskih sektora (poljoprivreda, turizam), koji mora biti podržan od strane adekvatne infrastrukture i znanja. Kroz provedbu radionice su sudionici bili informirani o stanju na području projekta i s problematikom u cjelini, jer se s njom stalno suočavaju. Posljedica toga su također želje za promjenama, osobito u upravljanju vodnim resursima i obrazovanju, te podizanju svijesti stanovništva, što će strategiji omogućiti lakšu realizaciju u praksi. Post-moderne vrijednosti (ekološka svijest, razvoj, međusobno povezivanje) sudionika izrade strategije su u velikoj mjeri identične, što je dobra polazna osnova za dalji razvoj projektnog područja u skladu s razvojnim dokumentima EU. Konkretni projekti koji budu slijedili u fazi izvedbe, imaju velike polazne mogućnosti da budu sufinancirani iz izvora EU, naravno, ako u tehničkom smislu budu odgovarajuće pripremljeni. Gore spomenute post-moderne vrijednosti je potrebno kombinirati s tradicionalnim vrijednostima, koje su upravo prisutne u prekograničnom projektnom području. To bi očuvalo identitet području u mjestima i djelatnostima u kojima je to potrebno i korisno (npr. njegovanje kulturnih krajolika, seoski turizam, očuvanje tradicionalnih jela i običaja, folklor ...), a u aglomeracijama bi trebalo na postmodernističkim vrijednostima vezanim uz ekonomski razvoj graditi : inovativnost, poduzetništvo (npr. uvođenje novih oblika turizma, korištenje novih alternativnih tehnologija za čišćenje komunalnih otpadnih voda, itd.).

Post-moderne vrijednosti su posebno važne s aspekta uspješnosti lokalne zajednice na duži rok. Nalazimo se na prekretnici, kada se radna okruženja lokalne zajednice koja su većinom bila hijerarhijski zasnovana , pretvaraju u organizacije učenja, gdje je naglasak je na usavršavanju, nadogradnji znanja i prijenosu istog. Europska unija vrši pritisak na lokalne vlasti da se moraju same pobrinuti za sve stvari, s izuzecima, koji se mogu prebaciti na regionalni nivo rješavanja. Iz tog razloga, danas, ni znanje više nije dovoljno. Inovativnost je proces koji sve više dolazi do izražaja. Inovativnost je rezultat kreativnog razmišljanja, koji postaje obvezno za sve članove lokalne zajednice. Kritične točke koje se u inovacijskim procesima mogu se pojaviti su ljudi (međusobni odnosi), organizacijska kultura i vodstvo. Potonje je važno u upravljanju lokalnom zajednicom i poticanju u traženju inovativnih rješenja. U prvom planu, pored toga, dolazi moć intelektualnog kapitala, koja nadilazi moć drugih proizvodnih čimbenika. Zbog svega nabrojanog je nužna usredotočenost na temeljne kompetencije svakog pojedinca, tvrtke,općine i regije u cjelini.

26

Prema mišljenju sudionika u pripremi strategije i na temeljurezultata radionica, stvorena je vizija za razvoj prekograničnog projektnog područja. Vizija razvoja zaštite vodnih resursa na području projekta ističe dvije smjernice koje će pomoći u provedbi konkretnih operativnih programa :

upravljanje vodnim resursima,

obrazovanje i podizanje svijesti stanovništva. Vizija odražava vrijednosti stanovništva prekograničnog projektnog područja i prirodnih resursa, ali također sadrži temeljne strateške smjernice EU, što je važno za dobivanje sredstava iz europskih i nacionalnih izvora (kvaliteta života, održiv razvoj). To odražava temeljne težnje stanovništva (stvaranje privlačne atmosfere življenja, dobar životni standard i održivost životne sredine).

3.1 | UPRAVLJANJE VODNIMI RESURSIMA Pojam upravljanja vodama je često obuhvaćao samo jedan aspekt: ekonomsko korištenje voda. Međutim, pristup u kome se promiču samo pojedinačni interesi, neovisno o drugim ciljevima , je već viđen, a kako nastaje sve veći pritisak na vode više je i interesnih konflikata.

Planiranjem mjera ne može se samo uzeti u obzir interes različitih aktera i sektora, već se također mora uzeti u obzir činjenica da intervencije ne utječu samo na lokalnoj razini, nego i na nizvodne uvjete. To također uključuje interakcije između površinskih i podzemnih voda. Integrirano upravljanje vodnim resursima, dakle, ne odnosi se samo na neposrednu okolicu zahvata na vodotoku, nego cijelog slivnog područja. Integrirano upravljanje s vodnim resursima podrazumijeva uključenost različitih ciljeva, vremena i prostora.

Slika 9: Shematski prikaz upravljanja vodnim resursima (Voda i ..., 2009)

27

Upravljanje vodama pokriva sve ljudske djelatnosti koje se odnose na korištenje vode, njenu zaštitu i zaštitu od negativnog djelovanja voda. Integrirano upravljanje vodnim resursima nastoji uzeti u obzir i uskladiti ova tri glavna cilja.

Prioritetna zadaća upravljanja vodnim resursima je eliminiranje negativnog utjecaja na vode, osiguranje vode primjerne kvalitete za čovjeka i prirodne ekosustave, te očuvanje biološke raznolikosti. S vodama se upravlja na način koji štiti vodu u svim njezinim pojavnim oblicima, regulira vode i odlučuje o korištenju voda, , uzimajući među ostalim u obzir sljedeća načela:

integraciju u slivu koja uključuje prirodne procese i dinamiku voda, te povezanost i međuovisnost vodnih i priobalnih ekosustava,

zaštitu od štetnog djelovanja voda, što proizlazi iz sigurnosne potrebe stanovništva i zaštite njihove imovine,

očuvanje i reguliranje vodnih količina, postizanje dobrog statusa voda u kvantitativnom i kvalitativnom smislu dugoročnu zaštitu raspoložljivih vodnih resursa, promoviranje održivog korištenja vode, ekonomsku procjena vode (uključujući i troškove od onečišćenja, zaštitu i upravljanje vodama

u cijeni vode), sudjelovanje javnosti pri usvajanju planova upravljanja vodama, uvažavanje najboljih dostupnih tehnika i dostignuća znanosti o prirodnim zakonima u

korištenju i upravljanju vodama (Vode ..., 2015).

Sudionici radionica su izrazili želju za većim povezivanjem aktera na lokalnoj i regionalnoj razini. Na primjer, spajanje više kućanstava na jedan biljni uređaj za pročišćavanje (BUP), koji bi zajedno koristili i održavali. Sličan prijedlog je davanje neiskorištenog travnjaka od strane poljoprivrednika u najam za izgradnju BUP, koji bi koristio veći broj kućanstava. Raspravljalo se je o ekonomski prihvatljivom rješenju za jedinstvenu razvojnu viziju, pri razvoju ERM u predmetnom prostoru, s kojom bi se nadležnosti općina smanjile, ali oko toga prijedloga se nisu svi složili. Predlagane mjere u projektu ne odnose se na veće aglomeracije u kojima ljudi imaju mogućnost priključenja na kanalizacijsku mrežu, već se odnose na raspršena naselja bez izgrađene javne odvodnje.

3.2 | EDUKACIJA I PODIZANJE SVIJESTI STANOVNIŠTVA Podizanje svijesti znači djelovanje s namjerom da neko kritički prosuđuje, spozna svoja ili tuđa djelovanja, mišljenja ili osjeća odgovornost za njih. Osviještenje je sporo mijenjanje ukorijenjenih misaonih obrazaca u našoj svijesti. Može se izvesti na niz različitih načina, koji se među sobom razlikuju po tome kojoj su ciljnoj skupini namijenjeni. Osviještenje se može podijeliti na izravno i neizravno. Takva podjela ovisi o tome utječemo li na ljude informacijama izravno (predavanja, članci, ...) ili tako da ponudimo usluge koje olakšavaju rad i tako potičemo promjenu načina razmišljanja (Svijest ..., 2010) Sudionici radionice su izrazili mišljenje da bi se s obrazovanjem o mogućnostima održivog razvoja lokalne sredine, iskorištavanju turističkog potencijala u skladu s prirodnim, kulturnim i krajobraznim obilježjima, racionalnom upravljanju s raspoloživom energijom, opasnostima od onečišćenja (uglavnom vode i podzemne vode) i o gospodarskom razvoju u skladu s prirodom i okolišem trebalo početi u školama, s učenicima i omladinom. Osviještenje stanovništva moglo bi biti ojačano dodatnim radionicama i javnim obrazovanjem. U vezi s tim prisutni su još predlagali i jednostavnije tumačenje propisa i zakonodavstva, kako bi se olakšalo razumijevanje i djelovanje. Stanovništvo treba dodatno informirati o učinkovitosti i prednostima uređaja za pročišćavanje i ekoromedijacije,

28

jer mnogi još uvijek nisu dovoljno informirani i nemaju dovoljno znanja o ovom pitanju, što dovodi do pogrešnih interpretacija u javnosti. Želja je također da se educiraju zaposlenici u općinama, koji bi mogli sa širim i temeljitijim znanjem lakše pomagati građanima u odabiru malih komunalnih uređaja za pročišćavanje.

3.3 | KONKRETNI PRIJEDLOZI ZA ZAŠTITU VODNIH RESURSA Na radionicama su dati također konkretni prijedlozi za zaštitu vodnih resursa. Prisutni su predložili postavljanje što većeg broja uređaja za pročišćavanje za individualne kuće u raspršenim naseljima, i da problematiku ispuštanja otpadnih voda treba riješiti što je brže moguće na dobrobit sviju. Pri tome je potrebno koristiti zelene tehnologije, pri čemu su bili također prijedlozi za revitalizaciju močvarnih područja i močvara. Naglašeno je da je potrebno proširiti i promicati edukativni turizam, gdje bi mogli zainteresirani vidjeti primjere dobre prakse, kako u drugim mjestima u Sloveniji i Hrvatski, tako i u susjednim zemljama.

Zanimljiv je bio prijedlog korištenje toplinske crpke. Pri tome bi se koristila neznatno onečišćena voda iz plitkih vodonosnika, koja bi se u procesu cirkulacije pročistila pomoću ugrađenih filtara, a potom bi se mogla koristiti za geotermalno grijanje prostorija.

Prisutni čelnici lokalnih vlasti iz Slovenije su se posebno dotakli pitanja reguliranja ispuštanja otpadnih voda, što mora biti riješeno po europskoj direktivi u svim naseljima u Republici Sloveniji do 2017. godine. Ako se to ne dogodi, može Republika Slovenija, kao pojedine općine računati na novčane kazne od strane Europske Unije. U ovom trenutku, u većini raspršenih naselja ispuštanje otpadnih voda nije regulirano, a lokalne vlasti izražavaju sumnju hoće li zbog svih administrativnih prepreka Slovenija uspjeti do zadanog roka zahtjeve ispuniti. Država je potpisala pravilnik o poštovanju toga roka , ali se općine boje da za projekte neće biti državnih i europskih sredstva, a same neće biti u mogućnosti izvršiti financiranje. Tko će onda preuzeti odgovornost u slučaju neuspjeha, općine ili država? Presudno je sudjelovanje lokalnih zajednica i stanovništva. Uostalom, problem otpadnih voda je problem svih, a ne samo pojedinaca. Kao primjer se navodi općina Ormož, koji ima aktivnih 6 biljnih uređaja za pročišćavanje, na primjer u mjestu Sv. Tomaž s 500 ES. Biljne uređaje za pročišćavanje ljudi ne smiju graditi sami, jer su za to potrebna određena stručna znanja i pripadne dozvole. Preporučuje se da građenje provode stručnjaci i osposobljene službe, jer je to jedini način da se osigura učinkovit i pravilan rad, o čemu je na kraju potrebno dobiti potvrdu i ovjeru od strane nadležnih tijela.

4| USKLAĐENOST VIZIJE S POLITIKAMA EU I NACIONALNIM STRATEGIJAMA I PROGRAMIMA

4.1 | UTJECAJ POSTOJEĆIH RAZVOJNIH DOKUMENATA

4.1.1 | Na razini EU Politika zaštite okoliša EU je napravila značajan napredak, ali još uvijek postoje veliki ekološki izazovi koje treba riješiti. Ekološki standardi EU su među najstrožim u svijetu, kako bi zaštitili europski prirodni kapital, potiču europske tvrtke u ekološkom poslovanju i štite zdravlje i dobrobit ljudi u EU.

29

Poznavanje strateških smjernica EU je značajno s aspekta razumijevanja prioriteta razvoja države i s time posljedično, implementacije strategija na predmetnom području.

Od početka donošenja zakona u području zaštite okoliša, zaštita kvalitete europskih vodnih resursa je visoki prioritet za Europsku uniju (EU). Voda je nezamjenjiva prirodna vrijednost, naš životni prostor i izvor mnogih ljudskih aktivnosti. Vodni resursi nisu neograničeni i treba s njima postupati pažljivo, sveobuhvatno i održivo - bez obzira na administrativne i nacionalne granice (MOP, Consensus, 2007). Direktiva Vijeća od 21. svibnja 1991. o obradi komunalnih otpadnih voda (91/271 / EEZ) je jedan od najvažnijih alata vodne politike u Europi. Njezin je cilj zaštita voda od štetnih učinaka ispuštanja komunalnih otpadnih voda iz urbanih područja i biorazgradivih industrijskih otpadnih voda iz poljoprivredno-prehrambenog sektora.

Puna provedba Direktive 91/271 / EEZ je preduvjet za postizanje ciljeva zaštite okoliša u području upravljanja vodama, osobito ciljeva po Okvirnoj direktivi o vodama Europskog parlamenta i Vijeća 2000/60 / EZ od 23. listopada 2000. kojom se uspostavlja okvir za djelovanje Zajednice na području politike voda kao i ciljevi drugih direktiva u području voda, kao što su: Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 2006/7 / EZ od 15. veljače 2006. o upravljanju kakvoćom voda za kupanje. U isto vrijeme provedba Direktive 91/271 / EEZ je jedan od ključnih izazova s aspekta financiranja i planiranja, budući da je provedba propisanih mjera povezana s velikim ulaganjima u infrastrukturu za prikupljanje i obradu komunalnih otpadnih voda (Direktiva ..., 2015.). Članice Europske zajednice su izabrale zajednički pristup promicanju održivog korištenja vodnih resursa, te su u toj namjeri, u 2000. godini prihvatile Okvirnu direktivu o vodama (Direktiva 2000/60 / ES). S usvajanjem Direktive stvoren je pravni temelj za zaštitu voda. Vodna direktiva uspostavlja sveobuhvatan, integrirani i koordinirani međunarodni pristup upravljanju vodama, kako bi se osigurala kontinuirana zaštita resursa i očuvalo dobro stanja voda. Direktiva o vodama je krovna direktiva na području voda, o pod njezinim okriljem također su uključene nitratna direktiva, direktiva o vodi za kupanje, poplavna direktiva , itd. (Vodna direktiva, 2015.). Strategija EU za Podunavlje je prihvaćena 2011. godine i pokriva 9 zemalja članica i 5 zemalja izvan EU, što je čini jednom od najvažnijih makro-regionalnih strategija EU. Produbljivanje suradnje između država i drugih zainteresiranih strana u Podunavlju, ima za cilj unaprijediti kvalitetu života u regiji s prekograničnim projektima: održivo upravljanje prirodnim resursima / voda, šume, hrana; smanjiti rizik od poplava, poboljšanje dostupnosti, plavi rast, održivi turizam. Održivi razvoj prekograničnih riječnih sustava mora se temeljiti na važnosti usluga koje pružaju ekosustavi slivova, osiguranju transfera, prepoznavanju i poštivanju ključnih fizikalnih procesa uzrokovanih vodom (poplave/suše, erozija, taloženje) u lokalnoj sredini, podržavajući važnu ulogu okolišnog zakonodavstva EU.

Politika zaštite okoliša EU je osmišljena tako da promiče rješavanje problema okoliša na nadnacionalnoj razini. Republika Slovenija i Republika Hrvatska su ulaskom u EU preuzele spomenutu politiku i standarde, a s time i odgovornost za njihovo ostvarivanje.

Dvojezična strategija za zaštitu vodnih resursa s konceptom održivog razvoja prekograničnog područja projekta je u skladu s Operativnim programom prekograničnoga sudjelovanja Slovenija-Hrvatska 2007-2013. Program razvoja je pripremljen od strane Slovenije i Hrvatske na rješavanju zajedničkih problema, da bi se iskoristili zajednički potencijali. Sedmogodišnje razdoblje je prošlo, a za potrebe izrade novog programa razvoja 2014-2020 države ponovno sudjeluju u oblikovanju procesu izrade programa. Vizija programa koji financira EU u okviru Instrumenata za pretpristupnu pomoć (IPA) jest da prekogranično područje između Hrvatske i Slovenije postane visoko konkurentno,

30

te stvaranje održivih životnih uvjeta i blagostanja svojih stanovnika, putem korištenja razvojnih mogućnosti koje proizlaze iz prekograničnih mjera. Razvojna politika i struktura izvođenja Operativnog programa u skladu su s pravnim osnovama i smjernice kojima se uređuje IPA, u velikoj mjeri s ciljevima Lisabonske strategije (konkurentnosti) i Göteborške (održivost) agende (Slovenija - Hrvatska Operativni program 2007 - 2013, 2007).

4.1.2 | Na razini Republike Slovenije Krovni zakoni i drugi dokumenti, koja su u skladu s politikom zaštite okoliša EU i rješavaju pitanja upravljanja vodama u Sloveniji:

Zakon o vodama (Uradni list RS, št. 67/02, 2/04 - ZZdrI-A, 41/04 - ZVO-1, 57/08, 57/12, 100/13 in 40/14),

Zakon o zaštiti okoliša (Uradni list RS, št. 39/06 - uradno prečiščeno besedilo, 49/06 - ZMetD, 66/06 - odl. US, 33/07 - ZPNačrt, 57/08 - ZFO-1A, 70/08, 108/09, 108/09 - ZPNačrt-A, 48/12, 57/12 in 92/13),

Zakon o zaštiti okoliša (Uradni list RS, št. 96/04 - uradno prečiščeno besedilo, 61/06 - ZDru-1, 8/10 - ZSKZ-B in 46/14),

Uredba o nacrtu upravljanja vodama za vodno područje Dunava i Jadranskog mora (Uradni list RS, št. 61/11 in 49/12)

Uredba o stanju podzemnih voda (Uradni list RS, št. 25/09 in 68/12),

Uredba o stanju površinskih voda (Uradni list RS, št. 14/09, 98/10 in 96/13),

Uredba o opskrbi pitkom vodom (Uradni list RS, št. 88/12),

Uredba o emisiji tvari i topline kod ispuštanja otpadnih voda u vode i javnu odvodnju (Uradni list RS, št. 64/12 in 64/14),

Uredba o odvodnji i čišćenju komunalne i oborinske otpadne vode (Uradni list RS, št. 88/11, 8/12 in 108/13),

Uredba o emisiji tvari kod odvodnje otpadne vode iz malih komunalnih UPOV (Uradni list RS, št. 98/07 in 30/10),

Uredba o graničnim vrijednostima unosa štetnih tvari i gnojiva v tlo (Uradni list RS, št. 84/05, 62/08, 62/08, 113/09 in 99/13),

Uredba o posebnim zaštitnim područjima (područja Natura 2000) (Uradni list RS, št. 49/04, 110/04, 59/07, 43/08, 8/12, 33/13, 35/13 - popr., 39/13 - odl. US in 3/14),

Pravilnik o pitkoj vodi (Uradni list RS, št. 19/04, 35/04, 26/06, 92/06 in 25/09),

Pravilnik o metodologiji za određivanje vodnih tijela podzemnih voda (Uradni list RS, št. 65/03),

Pravilnik o kriterijima za određivanje vodozaštitnog područja (Uradni list RS, št. 64/04, 5/06 in 58/11).

Provedbu pravnih stečevina EU na područje izazova i prioriteta vodne politike u Sloveniji omogućuju ključni provedbeni akti, kao što je Operativni program odvodnje i pročišćavanja komunalnih otpadnih voda. Tablica 4: Razine programa, rokovi i zakonski definirani datumi

ROK ZAHTJEVI KAPACITET ES

OSNOVNI PROGRAM

31. 12. 2010 odvodnja u sustav javne odvodnje i sekundarno

pročišćavanje

>100.000 ES na dunavskom slivu

31

ROK ZAHTJEVI KAPACITET ES

31. 12. 2015 odvodnja u sustav javne

odvodnje i tercijarno pročišćavanje

>100.000 ES na dunavskom slivu

31. 12. 2010 odvodnja u sustav javne odvodnje i sekundarno

pročišćavanje

>15.000 ES nije u osjetljivom području niti na dunavskom

slivu

31. 12. 2010 odvodnja u sustav javne odvodnje i sekundarno

pročišćavanje

između 15.000 ES i 100.000 ES u dunavskom slivu, izvan

osjetljivog područja

31. 12. 2015 odvodnja u sustav javne

odvodnje i tercijarno pročišćavanje

između 15.000 ES i 100.000 ES u dunavskom slivu, izvan

osjetljivog područja

31. 12. 2015 odvodnja u sustav javne

odvodnje i primarno pročišćavanje

2.000 ES i 15.000 ES nije na osjetljivim slivnim područjima

31. 12. 2008 odvodnja sustav javne odvodnje i tercijarno

pročišćavanje

> 10.000 ES na osjetljivim slivnim područjima

31. 12. 2015 odvodnja u sustav javne

odvodnje i tercijarno pročišćavanje

između 10.000 ES in 15.000 ES na dunavskom slivu, izvan

osjetljivog područja

31. 12. 2015 odvodnja u sustav javne

odvodnje i primarno pročišćavanje

između 2.000 ES i 10.000 ES na osjetljivim slivnim područjima

31. 12. 2015 odvodnja u sustav javne

odvodnje i primarno pročišćavanje

Između 50 ES in 2.000 ES i gustoćom opterećenja od 20 ES/ha, odnosno većom od 10

ES/ha na područjima s posebnim zahtjevima

DODATNI PROGRAM 1. STUPANJ

31. 12. 2017 primarna odvodnja i

pročišćavanje

između 900 ES i 2.000 ES i gustoćom opterećenja između

10 ES/ha i 20 ES/ha

DODATNI PROGRAM 2. STUPANJ

31. 12. 2017 primarna odvodnja i

pročišćavanje

između 450 ES i 900 ES i gustoćom opterećenja10 ES/ha

i 20 ES/ha

DODATNI PROGRAM 3. STUPANJ

31. 12. 2017 primarna odvodnja i

pročišćavanje

između 50 ES i 450 ES i gustoćom opterećenja 10 ES/ha

i 20 ES/ha

DODATNI PROGRAM 4. STUPANJ

31. 12. 2015

za odgovarajuću odvodnju i pročišćavanje naseljenih područja izvan prethodno nabrojenih stupnjeva, na područjima s posebnim zahtjevima, u kojima je sustav javne odvodnje ili odgovarajuće komunalno, zajedničko ili malo komunalno postrojenje za pročišćavanje s kapacitetom od preko 50 ES već izgrađeno ili je investicija već započeta s više od 5% od ukupnog opterećenja

32

ROK ZAHTJEVI KAPACITET ES

komunalnom otpadnom vodom i u skladu je s državnim operativnim programom, koji su bili na snazi prije provedbe ovog programa

DODATNI PROGRAM 5. STUPANJ

31. 12. 2017

za odgovarajuću odvodnju i pročišćavanje područja izvan naselja,i izvan prethodno nabrojenih stupnjeva u područjima s posebnim

zahtjevima,u kojima je javni sustav odvodnje ili odgovarajući komunalni, zajednički ili mali komunalni uređaj za pročišćavanje s

kapacitetom od preko 50 ES već izgrađen ili je ulaganje već započelo s više od 5% od ukupnog opterećenja komunalnom

vodom

PROGRAM KOJI NIJE VEZAN ZA POJEDINAČNE STUPNJEVE

31. 12. 2015 rok za dodatnu obradu komunalnih otpadnih voda za naseljena

područja obuhvaćena prethodno nabrojenim stupnjevima, a koja se nalaze u području utjecaja na vode za kupanje

DODATNI PROGRAM 6. STUPANJ

31. 12. 2015 rok za odvodnju i pročišćavanje u malim UPOV za pojedinačne zgrade, koje nisu uključene u prethodno nabrojane stupnjeve u

područjima s posebnim zahtjevima

DODATNI PROGRAM 7. STUPANJ

31. 12. 2017 rok za odvodnju i pročišćavanje u malim UPOV za pojedinačne zgrade, koje nisu uključene u prethodno nabrojene stupnjeve

Ispunjenje gore navedenih zahtjeva u zadatim, odnosno dolazećim rokovima u 2015. i 2017 godini predstavlja veliki izazov za Sloveniju, kako financijski, ekološki tako i operativni. Samo troškovi aglomeracija s manje od 50 ES u RS procjenjuje se na 400 milijuna eura (Stanič Racman, 2015). Ovim će se mjerama kontrolirati onečišćenja voda iz točkastih izvora. Voda je prirodni resurs koji omogućuje život na Zemlji i predstavlja neiscrpan izvor za gospodarstvo. Upravo zato se zaštita i upravljanje vodama ne treba zaustaviti na nacionalnim granicama. Porječje Drave i Mure, koje pokriva predmetno područje pripada crnomorskom slivu ili slivu rijeke Dunav. Vodno područje rijeke Dunav ima međudržavni status, koji je u Sloveniji reguliran Zakonom o rektifikaciji Konvencije o suradnji na zaštiti i održivoj uporabi rijeke Dunav (Konvencija o zaštiti rijeke Dunav) (Uradni list RS – Mednarodne pogodbe, št. 12/98). Važno je također napomenuti da su trenutno u fazi izrade Nacrt upravljanja vodama za vodno područje Dunava i Jadranskog mora 2015-2021 (NUV II) i Program mjera za upravljanje vodama (PU NUV II), koji su mehanizmi za postizanje važnog cilja EU , a to je dobro stanje svih voda na području EU do 2015. godine, s potencijalnim iznimkama, do 2021. ili najkasnije 2027. godine. Ključne poteškoće koje su bile spoznane u prvom NUV također su identificirane na projektnom području:

raspršeno onečišćenje iz poljoprivrednih izvora,

prekomjerno opterećenje ispustima iz industrijskih postrojenja i/ili komunalnih UPOV. Strategija je također u skladu s Državnim razvojnim programom 2007.-2013., koji ima sljedeće specifične ciljeve: povećati gospodarski, socijalni i ekološki kapital, te povećati učinkovitost u smislu gospodarske konkurentnosti, kvalitete života i održivog korištenja prirodnih resursa.

33

4.1.3 | Na razini Republike Hrvatske Horizontalni zakoni i drugi dokumenti, koji su u skladu s politikom zaštite okoliša EU a koji se bave pitanjem upravljanja vodama u Hrvatskoj su:

Uredba o kakvoći voda za kupanje (NN 51/2010),

Odluka o određivanju osjetljivih područja (NN 81/2010),

Pravilnik o graničnim vrijednostima emisija otpadnih voda (NN 80/2013, 43/14),

Uredba o standardu kakvoće voda (NN 73/2013, 151/14),

Pravilnik o posebnim uvjetima za obavljanje djelatnosti ispitivanja vodonepropusnosti građevina za odvodnju i pročišćavanje otpadnih voda (NN 1/2011),

Pravilnik o posebnim uvjetima za obavljanje djelatnosti sprečavanja širenja i otklanjanja posljedica izvanrednih i iznenadnih onečišćenja voda i vodnoga dobra NN 1/2011, 118/12),

Pravilnik o tehničkim zahtjevima za građevine odvodnje otpadnih voda, kao i rokovima obvezne kontrole ispravnosti građevina odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda (NN 3/2011),

Državni plan mjera za slučaj izvanrednih i iznenadnih onečišćenja voda (NN 5/2011),

Pravilnik o posebnim uvjetima za obavljanje djelatnosti uzimanja uzoraka i ispitivanja voda (NN 74/2013),

Odluka o određivanju područja voda pogodnih za život slatkovodnih riba (NN 33/2011),

Zakon o vodama (NN 153/09, 130/11 i 56/13),

Zakon o zaštiti okoliša (NN 80/13),

Zakon o zaštiti prirode (NN 80/13),

Strategija upravljanja vodama (NN 091/2008),

Uredba o ekološkoj mreži (NN 124/13),

Pravilnik o parametrima sukladnosti i metodama analize vode za ljudsku potrošnju (NN 125/2013),

Zakon o vodi za ljudsku potrošnju (NN 056/2013),

Zakon o poljoprivrednom zemljištu (NN 039/2013),

Pravilnik o zaštiti poljoprivrednog zemljišta od onečišćenja (NN 009/2014),

Pravilnik o uvjetima za utvrđivanje zona sanitarne zaštite izvorišta( NN 66/11,47/13),

Zakon o prostornom uređenju (NN 153/13),

Zakon o šumama (NN 140/05, 82/06, 129/08, 80/10, 124/10, 25/12, 68/12,148/13, 94/14). Plan provedbe vodno-komunalnih direktiva, Vlada Republike Hrvatske je u 2010. godini usvojila kao dio dokumentacije za pristupne pregovore s EU u poglavlju 27. Okoliš. Plan provedbe vodno-komunalnih direktiva se odnosi na razdoblje od 2010. do 2023. godine, s naglaskom na rješavanju 294 aglomeracije s opterećenjima većim od 2.000 ES. Očekivani rok za potpunu provedbu Direktive je kraj 2023. Rokovi koji su prikazani u donjoj tablici, ovise o veličini aglomeracije i osjetljivosti područja odvodnje. Tablica 5: Prijelazna razdoblja (Plan provedbe vodno-komunalnih direktiva, 2010)

Osjetljivost Veličina aglomeracije (ES)

2.000-10.000 10.000-15.000 15.000-50.000 50.000-150.000 >150.000

Crnomorski sliv – osjetljivo područje

prikupljanje otpadnih voda sekundarno pročišćavanje

prikupljanje otpadnih voda tercijarno pročišćavanje

prikupljanje otpadnih voda tercijarno pročišćavanje

prikupljanje otpadnih voda tercijarno pročišćavanje

34

Operativni program "Okoliš" 2007-2013 je programski dokument za prethodno 7 godišnje razdoblje za apsorpciju fondova EU namijenjenih Hrvatskoj za provedbu kohezijske politike EU, dok je za financijsko razdoblje 2014.-2020. pripremljen novi Operativni program iz područja konkurentnosti i kohezije. Strategija Operativnog programa temelji se na koncentriranom ulaganju u deset tematskih ciljeva. Poboljšanje stanja voda (vodenih tijela) kroz razvoj sustava i mreža za odvodnju i pročišćavanje otpadnih voda spada pod pet temeljnih ciljeva, odnosno prioritetnoj osi br. 5 - zaštita okoliša, prilagodba na klimatske promjene i održivost resursa. U financijskom razdoblju 2007.-2013. Hrvatska je sudjelovala u dva transnacionalna programa (Jugozapadna Europa i Mediteran), dok će u novom financijskom razdoblju 2014.-2020. sudjelovati u četiri transnacionalna programa. S točke gledišta kreiranja Strategije, najvažniji je dokument Program Dunav 2014.-2020., koji će biti sadržajno vezan za prioritetna područja strategije EU za Dunavsku makroregiju. Završni dokument još nije usvojen, ali tematski cilj nacrta "Okoliš, učinkovitost resursa" ima mjesto za drugu prioritetnu os. Specifični ciljevi su:

Jačanje zajedničkog pristupa valorizaciji prirodne i kulturne baštine na održivi način (područje djelovanja: kulturne raznolikosti, održivi turizam).

Jačanje utjecaja očuvanja, povratka i upravljanja velikim brojem bio koridora, močvara za doprinos stabilnosti ekosustava (područja djelovanja: integracija ekološke mreže i zelene infrastrukture, zajedničko upravljanje rizicima od poplava, prilagodbe klimatskim promjenama).

31.12.2023. (12)

31.12.2020. (9)

31.12.2018. (7) 31.12.2018. (7)

Jadranski sliv – osjetljivo područje (ispuštanje na kopnenom i na dijelu osjetljivog područja mora)

prikupljanje otpadnih voda sekundarno / odgovarajuće* pročišćavanje

prikupljanje otpadnih voda

tercijarno pročišćavanje

prikupljanje otpadnih voda tercijarno pročišćavanje

prikupljanje otpadnih voda

tercijarno pročišćavanje

31.12.2023. (12)

31.12.2020. (9)

31.12.2018. (7) 31.12.2018. (7)

Jadranski sliv – područje „normalnoga mora“

prikupljanje otpadnih voda odgovarajuće pročišćavanje

prikupljanje otpadnih voda

sekundarno pročišćavanje

prikupljanje otpadnih voda

sekundarno pročišćavanje

prikupljanje otpadnih voda

sekundarno pročišćavanje

prikupljanje otpadnih voda

sekundarno pročišćavanje

e

31.12.2023. (12)

31.12.2023. (12)

31.12.2018. (7)

31.12.2020. (9)**

31.12.2018. (7) 31.12.2018. (7)

*- priobalna područja

** - priobalne aglomeracije sa značajnim udjelom turizma u ukupnom opterećenju (većem od 30%)

35

5| KLJUČNI CILJEVI PREKOGRANIČNOG PROJEKTNOG PODRUČJA S OSNOVAMA OPERATIVNIH PROGRAMA (OP)

5.1 | CILJEVI I RJEŠENJA OP, I. STUP: GOSPODARSTVO Na području je potrebno uspostaviti i ojačati gospodarstvo, koje se temelji na uspješnom iskorištavanju lokalnih prednosti, relevantnih prirodnih resursa i ljudskom potencijalu (Prostrani plan Međimurske županije (Prostorni plan ..., 2010). Prednosti i mogućnosti prekograničnog projektnog područja za razvoj, koji će uzeti u obzir zaštitu vodenih resursa, su u ekološkoj poljoprivredi odnosno u intenzivnoj poljoprivredi, koja će uzeti u obzir mjere za zaštitu vodnih resursa, razvoju više vrsta turizma i poduzetništva i gospodarstva na temelju spomenutih gospodarskih aktivnosti.

5.1.1 |EKOLOŠKA POLJOPRIVREDA

Ekološka poljoprivreda predstavlja oblik i način poljoprivrede koji u slovenskom i globalnom okruženju postaje sve važniji. Ekološka poljoprivreda je usmjerena na održivo upravljanje s neobnovljivim prirodnim izvorima, promicanje načela dobrobiti životinja i komplementarnost biljne proizvodnje i uzgoja životinja (MKGP, 2015.). Ekološki uzgoj je način uzgoja, koji uzima u obzir ravnotežu u sustavu tlo-biljke-životinje-čovjek i osigurava kruženje hranjivih tvari i protok energije u sustavu. To je oblik održivog upravljanja kulturnim krajolikom i prirodnim izvorima (Ekološko kmetovanje, 2015.). Upravo se tu kriju najveći potencijal Slovenije. Bogati prirodni resursi, različite vrste krajolika i veliki dio planinskih farmi, kao i ostalih područja s manje razvijenim mogućnostima za poljoprivredne aktivnosti, kod ekološkog uzgoja ne predstavljaju prepreke i probleme, za najučinkovitije prodaju proizvoda i iskorištenje proizvodnih površina, ali je potrebno trenutne potencijale koje imaju ove vrste površina usmjeriti u održivu proizvodnju i privređivanje. Glavni ciljevi ekološke poljoprivrede su (Ekološko kmetovanje, 2015):

održavanje plodnosti tla

prikladni uzgoj životinja i hranjenje

proizvodnja zdrave hrane

zaštita prirodnih životnih bogatstava (tlo-voda-zrak)

minimiziranje opterećenja na okoliš

aktivna zaštita okoliša i biološke raznolikosti

ekonomično korištenje energije i sirovina

osiguranje radnih mjesta u poljoprivredi Cilj ekološke poljoprivrede je da se cijeli sustav ne temelji na kvantiteti (što većoj proizvodnji), koja proizlazi iz uporabe pesticida, mineralnih gnojiva i stočne hrane, već da se sustav temelji na kvaliteti poljoprivrednih prinosa. Kvalitetu proizvodnje i prirasta postižu poljoprivrednici s dobrim razumijevanjem prirodnih procesa u prostoru i kruženju tvari u prirodi. Ekološki uzgoj ne znači povratak u prošlost, već kombinaciju više stoljetnih iskustava s korištenjem novih tehnologija. Ekološka poljoprivreda se može izvoditi i na većim prostorima (gdje trenutno dominira intenzivna

36

poljoprivreda), s upotrebom mehanizacije koja je prilagođena potrebama ekološke poljoprivrede. (Ekološko kmetovanje, 2015). U cijelom sustavu je također osigurana kontinuirana i transparentna kontrolu nad proizvodnjom i preradom proizvoda i hrane, te tako jamči veća zaštita potrošača. U tekućoj proizvodnji najviše dominiraju trajni travnjaci i stočarstvo, iako je najveća potražnja za svježim povrćem, voćem i ne-mesnih prerađevinama (stajski i mliječni proizvodi) (MKPG, 2015.). Važnost ekološke poljoprivrede za Sloveniju potencira Akcijski nacrt razvoja ekološke poljoprivrede u Sloveniji - ANEK (ekološke poljoprivrede, 2015.). Poljoprivredno najvažnija područja u Sloveniji nalaze se unutar predmetnog područja projekta. Veći udio najkvalitetnijeg slovenskog poljoprivrednog zemljišta se nalazi u Pomurju. Upravo zbog prostorne raširenosti poljoprivrede i intenzivne proizvodnje njezin je pritisak na okoliš ovdje veoma veliki i konstantan (Cunder, 2009). Na ovom području su već učinjeni neki pomaci u smjeru održivog razvoja turizma. Pored ekoloških košarica i sajmova ekološki proizvedene hrane, potrebno je istaknuti prvu slovensku ekološku kozmetiku, koja također potječe iz ovog područja. Ipak, treba biti svjestan da je projektno području intenzivno poljoprivredno područje. Pošto je održivi razvoj orijentiran na razvoj gospodarstva, potrebno biti oprezan u zaštiti vodnih resursa, imajući na umu da se projektom ne načini šteta najjačem sektoru gospodarstva i da se isti ne istiskuje. Stoga se predlažezbližavanje intenzivne poljoprivrede s ekološkom poljoprivredom upravo s bioremedijacijskim mjerama, koje osiguravaju zaštitu vodnih resursa s postojećim gospodarenjem poljoprivrednim zemljištem.

5.1.1.1 |EKOREMEDIACIJE ZA ZAŠTITU VODNIH RESURSA Opterećenje nitratima i pesticidima iz poljoprivrede, divlja odlagališta otpada, sve veća urbanizacija i promet, industrija, itd. ugrožavaju izvorišta pitke vode. Zaštita vodnih resursa je niz mjera i aktivnosti za sprječavanje unošenja onečišćujućih tvari i odstranjivanje opterećenja iz tla, površinskih i podzemnih voda, kao i uklanjanje štetnih tvari na samom izvorištu pitke vode. Aktivnosti i mjere se odvijaju u kontekstu utvrđivanja izvora onečišćenja, pripremi operativnih nacrta sanacija uz uvođenje preventivnih i kurativnih mjera, te pripremu daljnjeg plana nadzornih mjera i podizanje javne svijesti. Bioremedijacijske mjere za zaštitu vodnih izvora uključuju standardne hidrotehničke mjere, kao i inovativna rješenja u području bioremedijacije koja predstavljaju prirodne sustave sprječavanja širenja zagađenja povećanjem funkcija ekosustava i usluga u prirodnom okruženju.

Intenzivna poljoprivreda uzrokuje onečišćenje tla i stvaranje onečišćenih sedimenata i procjednih voda, koje iz takvih površina ulaze u podzemne vode. Bioremedijacijska rješenja uz integriranu biootehnologiju su u tom slučaju jedna od obećavajućih, razvojnih i cjenovno pristupačnih metoda sanacije degradiranih tala i sedimenta i sprječavanja širenja onečišćenja. Bioremedijacija degradiranih tala i sedimenata omogućuju:

prevenciju od onečišćenja odnosno širenja onečišćenja ,

cjenovno pristupačna rješenja u usporedbi s iskopom tla i njihovom mehaničkom, kemijskom i fizikalnom obradom,

uspostavu novog ekosustava i povećanje biološke raznolikosti,

smanjenje djelovanja vjetra i erozije,

37

uklanjanje onečišćujućih tvari ugradnjom u biljnu biomasu, mikrobiološku pretvorbu i vezanje u supstrat,

mogućnost korištenja nastale biomase za toplinsku energiju, biogoriva, druge industrijske sirovine,

ugradnju CO2 tijekom rasta biljki - doprinos smanjenju emisije stakleničkih plinova,

mogućnost brže sekundarne uporabe revitaliziranog područja

prirodni i održivi pristup koji olakšava prihvaćanje degradiranih površina od strane javnosti.

Intenzivna poljoprivreda (opterećenje s nitratima i pesticidima), glavna je prijetnja izvorima vode. Zaštita vodnih resursa je niz mjera i aktivnosti za sprječavanje unošenja onečišćujućih tvari i odstranjivanje opterećenja iz tla, površinskih i podzemnih voda. Aktivnosti i mjere se odvijaju u kontekstu utvrđivanja izvora onečišćenja, pripremi operativnih planova sanacija uz uvođenje preventivnih i kurativnih mjera, te pripremu daljnjeg plana nadzornih mjera i podizanje javne svijesti.

5.1.1.1.1 | Vegetacijski pojasevi (filtri) (VP) – čišćenje otjecajnih voda s poljoprivrednog zemljišta Vegetacijski pojasevi su uži i širi pojasevi drveća, grmlja, travnate i miješane vegetacije. Niže biljke rastu na obje strane vegetacijskog pojasa, u unutrašnjosti slijede grmaste vrste i u središtu pojasa višie drvenaste biljake. Izbor biljnih vrsta koje čine vegetacijski pojas temelji se na osnovu popisa autohtonih biljaka. Vegetacijski pojasevi često predstavljaju prijelaz između vodenih i kopnenih ekosustava i od suštinskog su značaja za ekološko zdravlje vodnog tijela. Nude zaštitu od raspršenog onečišćenja vodotoka. Omogućuju poboljšanje kvalitete vode, jer pojasevi guste trave i zelenilo na brežuljku zadržavaju površinsko otjecanja, zarobljavaju sedimente i odstranjuju onečišćujuće tvari.

Grade se, odnosno sade na sljedećim područjima:

na granici između poljoprivrednog zemljišta (ograde),

uz rijeke, potoke i jezera (filterski vegetacijski pojas),

uz ceste i industrijske objekte(barijera protiv prašine i buke, žive ograde, živice),

uz izvore pitke vode (zaštitni vegetacijski pojas ),

kao zelene površine oko gradova ili velikih monokulturnih poljoprivrednih područja (tampon zone i koridori), itd.

38

Slika 10: Cijeli presjek filterskog vegetacijskog pojasa Vegetacijski pojasevi su pojasevi drvenastog grmlja i biljne vegetacije koji štite vode stajačice i tekućice, tlo i/ ili zrak od raspršenih onečišćenja. Osim toga, vegetacijski pojasevi također imaju estetski/krajobrazni aspekt, jer su barijere najčešće od kultiviranih ili autohtonih biljaka, koje se sade prema određenom uzorku na granici između problematične lokacije i njene okoline.

Vegetacijski pojasevi se upotrebljavaju prvenstveno za:

sprečavanje raspršenog onečišćenja voda s ruralnih i urbanih područja, zaštitu poljoprivrednog zemljišta od erozije, zaštitu i prevencije negativnih učinaka vjetra, širenja buke i smrada i ostalih aerosolnih

spojeva (smanjivanje negativnih učinaka prometa) sprječavanje ili smanjivanje čestica prašine, očuvanje prirodnih ekosustava u kulturnom krajoliku.

5.1.1.1.2 | Fitoremedijacija podzemnih voda Biljke mogu sanirati također dublje slojeve podzemnih voda. Sanacija se provodi preko dubokog korijenskog sustava, koji kroz kapilare crpi onečišćenja iz podzemnih voda, te ih čisti. Za čišćenje podzemnih voda je potreban veći broj stabala ili veće područje na kojem su drveća posađena. Obično se koriste vrste drveća s visokim razinama evapotranspiracije i koja brzo rastu. Osim drveća i trava može razviti duboko korijenje i postići visoku razinu evapotranspiracije. Podzemna voda se tako zbog djelovanja kapilarnog sustava, transportira od nižih prema višim slojevima. Biljke s visokom mogućnošću evapotranspiracije usporavaju protok onečišćenih podzemnih voda i tako djeluju kao neka vrsta fito-crpke. Osim hidrauličkog učinka korijenski sustav ima visoku mogućnost pročišćavanja, tako što predstavljaju sloj filtra kroz koji se odvija čišćenje podzemnih voda. Tu se odvijaju različiti postupci čišćenja, kao što su: adsorpcija, fitostabilizacija, fitodegradacija, kapilarna degradacija i mikrobiološke aktivnost. Područja kapilarnog dometa moraju biti dovoljno široka da izdrže sezonske oscilacije i promjene koje se događaju u evaporaciji zbog rasta biljaka i starosti. Uspjeh postupka ovisi o dubini podzemne vode, strukturi tla i klimatskim uvjetima.

39

Slika 11: Shematski prikaz biljaka s dubokim korijenskim sustavom i visokim stupnjem

evapotranspiracije, za potrebe pročišćavanja podzemnih voda

5.1.1.1.3 | ERM melioracijski jarak S ekoremedijacijskom (ERM) metodom sanacije melioracijskih jaraka voda se uspješno zadržava u jarku, stvara novi habitat, učinkovito čisti ostatke pesticida, višak hranjivih tvari i drugih onečišćivača, koji kao posljedica poljoprivrednih djelatnosti neposredno prelaze u vodotoke i podzemne vode, te time ugrožavaju zdravlje ljudi i životinja. S ERM melioracijskim jarcima štite se podzemne vode i vodotoci od poljoprivrednog onečišćenja i smanjuje utjecaj suša, ali često i omogućuje adekvatna protočnost sustava. Obično se postojeći jarak podijeli u 4 dijela, od kojih svaki ima specifičnu funkciju (zadržavanje vode, čišćenje poljoprivrednih onečišćenja, povećanje biorazlikosti i stvaranje novog staništa različitih životinja), s time da zadnji dio objedinjuje sve tri funkcije prethodnih dijelova i osigurava ravnotežu između njih.

Slika 12: Struktura ekoremedijacijskog melioracijskog jarka i slika ERM jarka između

poljoprivrednih površina

5.1.1.1.4 | Vegetacijski sustav jaraka (zelenih jaraka) (VJ)

40

Funkcija vegetacijskih jarka za pročišćavanje (VJ) je filtriranje suspendiranih i drugih čestica, adsorpcija i anaerobno-aerobna razgradnja. Glavni doprinos daju bakterije koje žive na korijenu ili između njih. Biljke u medij tla uvode kisik i tako stvaraju oksična područja. Između oksičnih zona se nalaze anoksične zone. U tako mozaično postavljenim područjima s kisikom i bez njega dolazi do razgradnje tvari u otpadnoj vodi i ugradnji u mikrobnu biomasu. Uloga biljaka se uglavnom ogleda u činjenici da njihovi korijenski sustavi pružaju stanište bakterijama a u biljno tkivo ugrađuju mineralizirane soli (npr. fosfate, nitrate i mnoge otrovne tvari). Mehanizmi za uklanjanje dušika u jarku za čišćenje su prije svega nitrifikacija, denitrifikacija i biološki unos, dijelom također sedimentacijom, mehanizmima zadržavanja fosfora i naseljavanjem suspendiranih čestica, vezivanjem za sediment i biološki unos. U jarku za pročišćavanje dolazi i do smanjenja bakterija ljudskog i životinjskog podrijetla, uključujući i patogene bakterije.

Slika 13. Vegetacijski jarak za pročišćavanje, koji ima sposobnost samočišćenja i povećanja

bioraznolikosti

5.1.1.1.5 | Gredice za pročišćavanje (GČ) u vodotoku

Specifičnost biljnih gredica za čišćenje može se vidjeti prije svega kod povećanog protoka i štetnog utjecaja visokih voda. Kod ugradnje u vodotok cilja se prvenstveno na čišćenje malih protoka. Tako je moguće pročistitiviše od polovice malih protokai time znatno smanjiti onečišćenje i povećati sposobnost pročišćavanja. Cilj pročišćavanja su prije svega patogeni mikroorganizmi, hranjive tvari i pesticidi. Za zaštititu od velikih voda GČ se mogu postaviti uz bočnu stranu korita. Pri tome se GČ zaštititi GČ od velikih voda, točnije, dozira se dotok, a prije toga uklone sedimenti. Tako se zbog održavanja protoka u glavnom koritu izbjegavaju poteškoće u kretanju riba. Glavno korito može biti zaštićeno od erozije s većim frakcijama supstrata na površini, zaštitnom mrežom, ili se može korito može proširiti toliko da se smanji vučna sila toka i spriječi odnošenje supstrata iz GČ. Gredice za čišćenje se mogu postavljati vertikalno ili horizontalno.

41

Slika 14: Gredice za pročišćavanje u vodotoku

5.1.1.1.6 | Biljni plutajući otoci (BPO) Građene biljne močvare ili takozvani "otoci" su umjetni sustavi koji se grade u svrhu jačanja procesa i interakcija koji se događaju u prirodnim močvarama, između vode, biljaka, mikroorganizama, tla (dno) i atmosfere. BPO se koriste u svrhu uklanjanja onečišćujućih tvari iz zagađenih voda na relativno pasivan i prirodan način. Izgrađeni plutajući otoci uglavnom se koriste za smanjenje eutrofikacije (poremećaj primarne proizvodnje i potrošnje) u stajaćim vodama posebno u sustavu jezera (akumulacije, rezervoari), kao i tekućim vodama manjih brzina tečenja. Kao primjeri dobre prakse u inozemstvu (Kina, Japan, Indija) plutajuće močvare se koriste za čišćenje otpadnih komunalnih voda.

Umjetni otok se odveze na željeno mjesto u akumulaciji i tamo se usidri. Uvođenjem otoka povećava se udio obale, t.j., mjesta koja su najviše biološki aktivna i najviše doprinose pročišćavanju vode i povećavanju biorazlikosti. Budući da su otoci nedostupni za predatore i ljude, predstavljaju idealno mjesto za gniježđenje mnogih vrsta ptica. Korijeni biljke na otocima slobodno se kreću u vodi i čine značajan doprinos u uklanjanju štetnih tvari (eutrofikacija) iz slobodne površine vode. U korijenu se odvija rizofiltracija s biljnom i mikrobnom pretvorbom organske tvari i ugradnja hranjivih tvari iz vode. Zbog unosa kisika u vodu preko korijenja poboljšava se režim kisika u području otoka. Otok omogućuje stvaranje novog staništa za vodene životinje koje se skrivaju pod vodom u korijenskom dijelu.

Otočići mogu biti postavljeni poprečno na cijelo vodno tijelo, tako da se dobije biljna zavjesa - filtar. Biljke rastu u uvjetima koji se mogu pratiti i jednom ili nekoliko puta godišnje kositi, čime se pridonosi uklanjanju hranjivih tvari iz vodnog tijela. Kako bi se pospješilo uklanjanje hranjivih tvari koriste se biljke s visokom proizvodnjom biomase.

42

Slika 15. Tehnička konstrukcija BPO I slika (desno) prikaz biljnih trakastih filtra u akumulaciji

Slika 16. Primjeri plutajućih otoka i plutajuće trske (Phragmites australis)

5.1.1.1.7 | Prirodne ekoremedijacije U ovom poglavlju su predstavljene prirodne ekoremedijacije projektnog područja uz rijeku Muru i predstavljen je njihov povoljan učinak na riječni ekosustav. Cilj ovog poglavlja je podizanje svijesti o funkcijama i uslugama ekosustava, koje imaju prirodne ekoremedijacije na okoliš, kako bi se izbjegla degradacija tih ekosustava.

Obalni pojas djeluje kao tampon i poboljšava kvalitetu vode, jer filtrira i uklanja onečišćujuće tvari koje donosi voda. S bočnim otjecanjem visoke nadzemne vode iz korita i otjecanjem vode u poplavno područje, iz vode se uklanjaju sedimenti, pesticidi, razni oblici nitrata i fosfata. Kod protoka podzemnih voda kroz priobalna područja se uklanjaju nitrati. U priobalnom područja gdje rastu biljke, one mogu sa svojim korijenjem i rizomima stabilizirati tlo na obali i dnu korita, što može spriječiti eroziju obala. Pored stvaranja sjene i filtracije kod odvodnje vode iz krajolika, vegetacija također utječe na otpadno lišće i količinu otopljene organske tvari u vodotoku (npr. meandru), koji su hrana odgovarajućim populacijama beskralježnjaka i mikroorganizama koji su hrana ribljim populacijama.

Pojas vegetacije uz vodotok služi kao prijelaz između vodenih i kopnenih ekosustava, te je suštinskog značaja za ekološko zdravlje vodenih tijela. Pruža zaštitu vodotoku od raspršenih onečišćenja , npr. iz poljoprivrede, stvara sjenu iznad potoka, što značajno ograničava rast algi, štiti nasip od erozije i pruža stanište za mnoge životinjske vrste.

43

Poplavna nizina i močvare: pri niskom vodostaju poplavne nizine su suhe, tj. nema površinskih voda, međutim, razina vode u tlu je visoka i omogućava rast močvarnih biljaka. Poplavne nizine mogu uključivati i nešto dublja područja u kojima se površinska voda zadržava duže vrijeme i stvara malu močvaru. Osim zadržavanja vode i smanjenja poplavnog vala, poplavne nizine imaju važan doprinos u pročišćavanju vode. Zbog dužeg vremena zadržavanja i mnogobrojnih različitih zajednica biljaka i životinja, ovdje se mogu odvijati biološki i fizikalno-kemijske procesi razgradnje i pretvorbe organskih tvari, hranjivih tvari i drugih onečišćujućih tvari. Zbog toga se mogu određeni dijelovi nasipa između korita i poplavne nizine sniziti i formirati u protočne kanale . Da bi se olakšao proces čišćenja na poplavnim nizinama i povećala bioraznolikost, od ključnog značaja je sadnja odgovarajućeg bilja u nizini.

Slika 17. Shematski prikaz poplavne nizine na meandru potoka (lijevo) i slika poplavne nizine u času

poplave (desno)

Meandrirani kanal (meandar): zakrivljen u vijugave kanale produžava put vode, a time i njezino zadržavanje, što omogućuje daljnje pročišćavanje (pesticida, gnojiva). Raznolikost kanala omogućuje bolju aeraciju odnosno unos kisika, imobilizaciju finih čestica odnosno sedimentaciju, aerobne i anaerobne procese, kao i unos hranjivih tvari u biljno tkivo makrofita i mikrobne biomase. Kanali nepravilnog oblika povećavaju broj mikrostaništa i time biološku raznolikost i stabilnost ekosustava. Meandar često pruža stanište za rijetke i ugrožene vodene i priobalne vrste. U meandru je značajna prisutnost močvarnih biljaka. One smanjuju snagu valova i time štite obalu od erozije, povećavaju stabilnost dna i taloženje čestica s usporavanjem protoka. Močvarne biljke pomažu regulirati temperaturu vode, ublažavaju utjecaj sunčevog zagrijavanja (razvoj alga - eutofikacija) i suše padinu uz vodotok.

Bočni rukavac: Bočni rukavac nastaje prirodno promjenom meandra. Za razliku od mrtvog riječnog rukavca (mrtvaje) bočni rukavac ima kontakt sa svježom vodom. U odnosu na zaljev ili udubljenje, bočni rukavac zahtjeva više tla uz korito. Takva mjera ima pozitivan utjecaj na strukturu staništa (povećanje biološke raznolikosti), sposobnosti samočišćenja i smanjenje poplavnih valova (omogućuje zadržavanje vode). Pruža zaklon za ribe tijekom visokih voda, stanište je za mnoge marginalne biljke, vodozemce, neke vrste ptica i neke beskralješnjake. Na odljevu vode iz bočnog rukavca natrag u matično korito može se izvesti šljunkoviti umetak, čime se dodatno poboljšava kvaliteta vode, jer omogućuje filtriranje vode i uklanjanje suspendiranih čestica. Tako se dobije neka vrsta gredice za pročišćavanje, koja završava bazenom s umirenom vodom koji pruža stanište za mnoge vrste. Kako bi se spriječilo punjenje bočnog rukavca, može se napraviti šljunčani malo spušteni umetak koji se zasadi močvarnim biljkama. Ovo rješenje predstavlja doprinos stabilizaciji šljunčane posteljice, odgovarajuću hidrauličku vodljivost gredice za čišćenje i dodatno uklanjanje onečišćujućih tvari. Na ulaznom dijelu u bočni rukavac jednostavno je formirati preljev, koji određuje količinu vode potrebne za dotok u rukavac.

44

5.1.1.2 | MJERE PRIRODNOG ZADRŽAVANJA VODE/RETENCIJE Prekogranično projektno područje je intenzivno poljoprivredno područje, gdje je zbog rastućeg problema klimatskih promjena tijekom ljetnog razdoblja sve češća suša (utjecaj panonske/kontinentalne klime) i s time nedostatka vode. Kada se radi o mjerama za zadržavanja vode, radi se u najširem smislu te riječi na tehničkim i ne-tehničkih mjerama usmjerenih na poboljšanje vodne ravnoteže s povećanjem kapaciteta retenciranja. Mogući su različiti oblici zadržavanja vode, npr. krajolik (staništa), tlo, površinsko zadržavanje (površinske vode). Mjere prirodnog zadržavanja voda se razlikuje od drugih mjera zadržavanja jer ih je teže kontrolirati, a sposobnost retenciranja je teže procijeniti. Povećanje površinskog retenciranja, vrste tala, površinskih i podzemnih, utječu na izmjene u ciklusu voda, a taj proces se ne može kontinuirano regulirati. Povećanjem prirodnog zadržavanja povećava se mogućnost potencijalnog zadržavanja tijekom vodnih viškova, te produženo zadržavanje u tlu i na površini (Mioduszewski 1997). Pregled mjera koje se mogu koristiti kako bi se poboljšala struktura vodne ravnoteže je prikazano u tablici 7.

Dodatna klasifikacija prirodnog retenciranja razlikuje tehničke i ne-tehničke mjere (prirodne ili skoro prirodne).

Slika 18: Gajševsko jezero

5.1.1.2.1 | Tehničke i ne-tehničke mjere za povećanje zadržavanja vode u pokrajini

Tablica 6: Sistemi i metode zadržavanja vode u poljoprivrednim područjima

Vodni izvori Sustavi i postupci

Površinsko zadržavanje (staništa)

Sustavi koji oblikuju odgovarajuću strukturu korištenja zemljišta kroz:

sustav obradivih polja, livada, šuma, ekološkog zemljišta i ribnjaka,

pošumljavanje, sadnja zaštitnih pojaseva, grmlje, uređivanje terasa,

povećanje vlažnih površina (močvare, tresetišta i ritovi).

Zadržavanje u tlu

Sustavi obrade utječu na učinak koji voda ima na tlo:

Poboljšanje strukture tla, poljoprivredna odvodnja, kalcifikacija, odgovarajuće poljoprivredne tehnike, odgovarajući plodoredi, povećanje organske tvari u zemljištu

Tlo i podzemne vode

Obrada tla i odvodni sustavi ograničavaju površinsko otjecanje:

ograničenje površinskog otjecanja

povećanje filtracijskih sposobnosti zemljišta

protuerozijske mjere, fitodrenaže i mjere poljoprivredne odvodnje

45

regulacija otjecanja iz sustava odvodnjavanja

ribnjaci i infiltracijski zdenci za pohranjivanje kišnice iz zatvorenih površina

Površinske vode

Hidrotehnički sustavi odvodnje i pohranjivanja vode:

mali vodni ribnjaci,

regulacija vode u sustavima odvodnje i jarcima,

zadržavanje vode u sustavima odvodnje i jarcima,

zadržavanje vode iz sustava odvodnje,

povećanje zadržavanje vode u riječnim dolinama izgradnjom nasipa.

Tehničke mjere. Ovdje se može uvrstiti većina hidrotehničkih građevina i drenaža , usmjerenih na usporavanje otjecanja voda s površina. Tehničke mjere uključuju izgradnju malih vodospremnika, pregrađivanjem jezera, vodotoka, jaraka i kanala, zadržavanje drenažne vode, uporabu odgovarajućih metoda odvodnje sa zatvorenih površina (krovovi, trgovi i ulice), koji omogućuju otjecanje vode na susjedne otvorene površine, obnova malih vodotoka i poplavnih nizina uz korištenje tehničkih mjera.

Metode planiranja (ne-tehničke). Odgovarajuće prostorno planiranje slivnog područja igra važnu ulogu u upravljanju vodama. Ove mjere se usmjeravaju na prostorno planiranje kojim se može ograničiti brzo otjecanje kišnice i vode kada se topi snijeg. Izrada odgovarajuće strukture polja, pašnjaka i šuma, te biljnih tampon zona (grmlje, drveće), obnova mnogih ekoloških zemljišta, uključujući i malih ribnjaka i močvara, itd, može se uključiti u ove mjera.

Agrotehničke (poljoprivredne) mjere. Ove mjere ovise o načinu korištenja zemljišta, uključujući korištenje odgovarajućih metoda obrade polja u slivu. Osnovne aktivnosti u ovoj skupini su: poboljšanje strukture tla u šumama i poljima, protuerozijske mjere , adekvatna zaštita šumskog staništa, koji će spriječiti odvodnju primarne vode u šumu, očuvanje infiltracijskih površina u urbanim područjima.

S druge strane, nije poželjno da se poljoprivredno zemljište koristi za retenciranje vode, iako mnoge agrotehničke mjere značajno utječu na poboljšaanje strukture bilance vode u zahvaćanju.

Povećanje organske tvari u tlu, uklanjanje nepropusnih slojeva (zatvoreni sloj nastao kao rezultat oranja) i poboljšanje strukture teških zemljišta mogu povećati zadržavanje vode. Čak i blagi porast sposobnosti zadržavanja vode može zadržati značajnu količinu vode. Npr. povećano zadržavanje vode od 10 mm (10 l po 1m2) može da zadrži 100.000 m3 vode po hektaru. Sa stajališta potrebe biljaka za vodom ta količina nije značajna, ali je u smislu retencije značajna zbog smanjenja vjerojatnostipojava poplava.

5.1.1.2.1.1 | Zadržavanje u krajolicima

Sve mjere koje su povezane s povećanjem zadržavanja vode u porječju, koje su rezultat promjena u prostornom planiranju i načinu korištenja zemljišta, mogu biti uključene u ne-tehničke oblike prirodnog zadržavanje vode. To su načini koji su najsličniji prirodnom zadržavanju vode. Ograničavanjem površinskog otjecanja vode samo raste potencijal zadržavanja i pohranjivanja vode u krajoliku i mogućnost zadržavanja vode u tlu. Sposobnost zadržavanja vode močvara i šuma je detaljnije opisano u nastavku.

Močvare. U odnosu na sposobnost zadržavanje vode močvare imaju:

46

sposobnost zadržavanja vode u tlu močvara zadržavanjem vode u zračnim dijelovima/zonama (pore u zemlji);

sposobnost zadržavanja vode u močvarama (barama) zadržavanjem vode na površini močvara;

sposobnost zadržavanja vode u razinama javlja se kao posljedica smanjenja otjecanja površinskih voda uz oblikovanje tresetišta na grebenu vodonosnika.

Kišnica se može zadržati u porama tla (zračni dijelovi / zone, između razine tla i razine podzemne vode). Visoke razine podzemnih voda smanjuju sposobnost zadržavanja vode (definirana kao sposobnost retenciranja dotoka od poplava ili obilniha kiša). Šume. I šume karakterizira značajan kapacitet zadržavanja vode. Više znanstvenih publikacija je posvećeno ulozi utjecaja šume na strukturu vodne ravnoteže u slivu. Poznato je da šume reguliraju vodni ciklus pomoću zadržavanja vode za vrijeme kiša i povećanja protoka rijeka tijekom razdoblja bez oborina.

Šume igraju nesumnjivo pozitivnu ulogu u ublažavanju poplava tijekom obilnih kiša i topljenja snijega na područjima gdje se mnogo snijega topi i tla su slabo propusna. S druge strane, teško je dokazati koliki je utjecaj šume u evaluaciji / procjeni protoka rijeke. Šume igraju važnu ulogu, osobito u područjima na kojima se nalaze raznovrsne površine terena i slabo propusna tla. Zadržavanjem vode u tlu ograničavaju brzo otjecanje vode s površina.

5.1.1.2.1.2 | Tehničko zadržavanje vode

Sve mjere kojima se izgradnjom građevina i konstrukcija postiže povećanje količina vode zadržane u slivu, nazivaju tehničkim mjerama za zadržavanja voda.

Vodeni spremnici. Spremnici imaju važnu ulogu u ljudskom gospodarstvu i u okolišu. S obzirom na ulogu koju imaju, oni se mogu podijeliti u sljedeće kategorije:

spremnici za skladištenje vode za gospodarske svrhe: zadržavanje vode za navodnjavanje u poljoprivredi i šumarstvu, za ljudske i poljoprivredne potrebe za vodom, za uzgoj ribe, zaštitu od poplava, proizvodnju električne energije (male hidroelektrane);

spremnici za rekreativne i estetske svrhe: kupališta, estetska područja (parkovi), ribnjaci (nekomercijalni uzgoj ribe);

ekološki rezervoari: enklave vodne flore i faune, biofiltri (biljni uređaji za pročišćavanje ) ili spremnici koji služe kao filtracijska mjesta za čišćenje vode;

Vodeni spremnici koji se upotrebljavaju za poboljšanje strukture bilance vode: zaliha za vodonosnike, zaštita od poplava, ograničavanje erozije, zadržavanje površinskih odvoda na zatvorenim površinama.

Drenažni sustavi. Značajan broj manjih vodotoka je bilo uređeno i produbljeno s ciljem intenziviranja poljoprivrede. Također su izgrađeni brojni tzv. dolinski drenažni sustavi, što je rezultiralo stvaranjem guste mreže drenažnih jaraka. Razina podzemne vode je smanjena na ogromnom području močvara. U mnogim slučajevima je moguće i potrebno povećati i obnoviti razinu podzemnih voda, bez štete u poljoprivredi. Zbog potreba usjeva drenažni sustavi (drenažni jarci) odvode vodu tijekom razdoblja kada je ima previše, a pritom se obično razina podzemnih voda smanjuje više nego što je potrebno.

Općenito, za potrebe poljoprivredne proizvodnje dovoljna je drenaža koja može osigurati zračnu zonu od 6-8% u slojevima tla. Postoje tehnička rješenja koja ograničavaju prekomjerno otjecanje vode iz

47

drenažnih sustava. Ovaj učinak se može postići pomoću tzv. reguliranog otjecanja iz drenažnog sustava ili izgradnjom pregradnih građevina (pregradne konstrukcije) u drenažnim jarcima. Uređaji koji se mogu montirati u drenažni zdenac, omogućuju kontrolu razine zahvaćene vode i prilagodbu trenutnim vremenskim uvjetima. Pregrade sa stalnim pragom se grade na jarcima. Razina praga se obično nalazi cca. 40 do 60 cm ispod razine zemlje.

Rezultati brojnih studija dokazuju da ograničavanje količine otjecanja iz drenažnih sustava ili iz sustava jaraka, nemaju negativan utjecaj na poljoprivrednu proizvodnju. Naprotiv, ovaj tip regulacije otjecanja vode omogućuje da pohranjenu vodu biljke mogu koristiti u vegetacijskom razdoblju. U principu, s poljoprivrednog aspekta, vodni uvjeti se mogu poboljšati. Osim toga, voda koja istječe iz uređenog drenažnog sustava manje je opterećena dušikom i fosforom. Stoga, regulacija otjecanje doprinosi poboljšanju kvalitete vode u rijekama.

Drenažni sustavi s reguliranom odvodnjom mogu se lako izvesti na relativno ravnim površinama. Ako je krajolik neravan (značajna denivelacije drenažnih cjevovoda), učinkovitija je izgradnja malih rezervoara za zadržavanje vode na ispustima drenažnih sustava. Voda u tim spremnicima može se očistiti i koristiti za navodnjavanje ili druge gospodarske svrhe. Slična rješenja se mogu koristiti u sustavu odvodnih jaraka.

5.1.1.2.2 | Procjena zadržavanja vode Numeričko modeliranje scenarija, uključujući drenažnu mrežu s preljevnih građevina pokazuju da je moguće poboljšati vodni režim u tlu i povećati razinu podzemnih voda, što može doprinijeti povećanju unosa vode u biljke, a time i povećanje prinosa usjeva.

Brojne studije o stanju vode su provedena na ribnjacima. Ribnjaci su vodospremnici s jasno definiranim funkcijama (stvaranje spremnika za vodu omogućuje uzgoj riba s promjenljivog intenziteta). Ipak, kao i većina drugih spremnika, pored svoje osnovne ekonomske funkcije ti spremnici se također mogu koristiti i za druge namjene (rekreacija, okolišne funkcije, itd). Ribnjaci također utječu na ciklus vode u slivu sa smanjenjujući maksimalne brzine tečenja u rijekama. To se događa kada se za vrijeme velikog protoka spremnik puni.

Zajednička provedba mjera za zadržavanje (tehničkih i ne-tehničkih) može značajno utjecati na vodni režim u slivu.

Spremnici vode mogu biti višestruko korisni. Unatoč svojim niskim kapacitetima, mogu biti važan dio sustava zaštite od poplava, posebno na vodotocima s velikim protocima i kratkim trajanjem povišenog vodostaja.

Zadržavanje vode ima važnu ulogu u ublažavanju negativnih posljedica suše. Povećanje razine podzemnih voda i zadržavanje vode u profilu tla zbog zahtjeva poljoprivrede i okoliša povećava izvore podzemne vode.

Najvažnije koristi od mjera retencije su:

Promjene u riječnom vodnom režimu, smanjenje poplavnog vala, a u nekim slučajevima poboljšanje uvjeta niskog protoka.

Zadovoljenje potreba šumskih i močvarnih ekosustava koji ovise o vodi, te poboljšanje okoliša kao posljedice povećanja razine podzemnih voda.

Ispunjenje određenih ekonomskih potreba, npr. vodospremnici se mogu koristiti kao crpne stanice za vatrogasce, kupališta, ekstenzivne ribnjake, bazene za navodnjavanje i sl.

48

Poboljšanje prirodne vrijednosti okoliša, poboljšanje bioraznolikosti poljoprivrednog krajolika s obnavljanjem močvara, manjih ribnjaka, stvaranje prirodnih vodenih staništa za životinje i biljke, stvaranje čovjeku prijatne mikroklime.

Zaštita kakvoće površinskih voda, zadržavanja suspendiranih čestica, uklanjanje hranjivih tvari (dušika i fosfora) iz oborina.

5.1.2 | TURIZAM

Na projektnom području, zbog prirodnih datosti već je jako razvijen zdravstveni turizam. Međutim, s obzirom na to, da je s aspekta gospodarstvene stabilnosti bitan razvoj u više smjerova, u nastavku se predlažerazvoj različitih oblika turizma u poljoprivrednom krajoliku. Različiti oblici turizma među sobom se mogu snažno povezati, tako da ih je međusobno teško razlikovati, ali će se za potrebe Strategije u sljedećim poglavljima prikazani odvojeno.

5.1.2.1 | EKO TURIZAM

Ekoturizam obuhvaća načela održivog turizma, i načela, koja se razlikuje od šireg koncepta održivog turizma (Quebec Deklaracija o ekoturizma, 2002):

aktivno doprinosi očuvanju prirodne i kulturne baštine,

pri planiranju, razvoju i djelovanju uključuje lokalne zajednice, čime se doprinosi njihovoj dobrobiti,

pojašnjava posjetiteljima prirodnu i kulturnu baštinu na ciljnom području.

»Ekoturizam je putovanje u prirodna područja s namjerom da razumijemo tamošnju kulturu i prirodu; pri tome se vodi briga da se ne mijenja integritet ekosustava; stvara ekonomske uvjete zbog kojih zaštita prirode koristi lokalnom stanovništvu« (definicija The Ecotourism Society). Ekoturizam uključuje različite oblike turizma, kao što su:

športsko-rekreacijske aktivnosti u prirodi,

promatranje divljih životinja,

posjete zaštićenim područjima. Zbog prirodne datosti projektnog područja, te stanja i razvoja turizma, može se do određenje mjere tvrditi da tu postoje začeci ekoturizma. Naravno, pitanje je koliko gostiju i turista u stvari putuje s namjerom da razumije kulturu i prirodu. Većina turističkih posjetitelja je usmjerena na termalni odnosno zdravstveni turizam. Osim toga projektno područje ima neka zaštićena područja koja su od lokalne i regionalne važnosti. Posjetitelji zaštićenih područja mogli bi se određenoj mjeri definirati kao ekoturisti, ali ne u potpunosti, jer definicija ekoturista također uključuje učenje o kulturnoj baštini, koja je na ovom području usprkos svom bogatstvu i raznolikosti slabo promovirana i korištena od strane lokalnog stanovništva. S obzirom na činjenicu da je pojam ekoturizma i na državnoj razini vrlo slabo zastupljen (iako je uključen u strategiju razvoja turizma i sela), na projektnom području nema nuditelja ekoturizma.

5.1.2.2 | OBRAZOVNI ILI EDUKATIVNI TURIZAM

49

Unatoč činjenici da je često zanemaren od strane turističkih ponuđača i marketinga, edukativni turizam igra važnu ulogu u razvoju turizma. Danas, to je jedna od najbrže rastućih grana turističke industrije u svijetu. Obrazovni turizam pokriva vrlo širok spektar turističkih aktivnosti, kao što su sastanci, kongresi, školski izleti, studiji u inozemstvu, seminari i druga slična edukacije. Prednost ove vrste turizma je u tome što često ne ovisi o vremenskim uvjetima i uglavnom ne zahtijeva nikakve dodatne infrastrukture. Obrazovni turizam ima određenu ulogu također na ovom području. To se očituje uglavnom u obliku raznih seminara i sastanaka, koji se često odvijaju unutar kompleksa namijenjenih lječilišnom turizmu. Njegova uloga je također opravdano na području školskih izleta, gdje se učenici i studenti različitih slovenskih škola upoznavaju s kulturom, običajima, kulinarstvom i povijesti. Obrazovni turizam zasigurno imal vrlo veliki potencijal. S obrazovnim turizmom se bave gotovo sve turističke tvrtke na ovom projektnom području, nudeći prostore za održavanje raznih seminara, igara i kulturnih događa, nudeći sadržaje seoskog turizma. Na projektnom području je puno primjera dobre prakse (eko kuće, turistička seoska kućanstva, biljne naprave, permakultura itd.), na osnovu čega se može početi razvijati obrazovni turizam. Pod pretpostavkom da se projektno područje razvija po zacrtanim smjernicama Strategije, može se dobra praksa iz eko turizma ili zaštite vodnih resursa s ekoremedijacijama u intenzivnoj poljoprivredi, nuditi kao obrazovni turizam.

5.1.2.3 | ZDRAVSTVENI TURIZAM Zdravstveni turizam je sektor koji igra najvažniju ulogu turizma u ovom području. Kao i u drugim turističkim djelatnostima i kod termalnog turizma zahtjevi gostiju i konkurencija rastu. Termalni turizam dugo vremena nije više samo ograničen na spa i wellness ponude, već u svojoj ponudi obuhvaća niz sportskih i rekreativnih aktivnosti (planinarenje, biciklizam, fitness, tenis, golf ...), kulinarske i kulturne događaje, te poslovno-kongresne aktivnosti. Osim toga su za različite potrebe gostiju često na raspolaganju mnogi drugi objekti u kojima se nalaze restorani, trgovine, kozmetički i frizerski saloni, te druge slične aktivnosti. U posljednjih nekoliko godina, najvažniji aspekt razvoja turističke ponude održivog razvoja sigurno je razvoj zelenog turizma. Termalni turizam svakako spada u taj sektor turizma, koji je najmanje ovisan o vremenskim uvjetima, kao što su klimatske promjene. Upravo zbog cjelokupne prateće infrastrukture, termalni turizam se može dugo zadržati na ovom području. Nekim gostima koji posjećuju toplice one predstavljaju ekvivalent odmora na moru. Termalni odnosno zdravstveni turizam ima osim opuštanja također i terapeutsku i zdravstvenu ulogu. Veliki broj gostiju svoje zdravstvene probleme rješava posjetom toplicama. Neke toplice zbog svoje izvrsnosti, posebno odabranih i ekskluzivnih ponuda, privlače strane posjetitelje i bogatije goste,koji mogu sebi priuštiti ovaj vid ponude.

5.1.2.4 | ETNOLOŠKI TURIZAM

50

Etnološki turizam je u velikoj mjeri povezan s određenim vrstama turizma koje su već spomenute u strategiji. U etnološkog turizma u prvom planu je upoznavanje posjetitelja područja s običajima, navikama, kulturom, povijesnom baštinom i kuhinjom, kroz niz događanja i festivala koji se odvijaju u tom području. Događaja koji pružaju široki uvid u kulturu i način života, na ovom je području zaista mnogo. Neki događaji se često premalo ili na neodgovarajući način nude. To je nedostatak sveobuhvatne strategije turizma, gdje bi se događaju i turističkoj grani dodijelila uloga u prostoru i povezanost s ostatkom turističke ponude. Mnogo je nedostataka u povezivanju različitih turističkih sektora međusobno i sa etno turizmom, koji zbog toga gubi i pada u zaborav. Etnološki turizam je vrsta obrazovnog turizma i mogao bi se lako, uz odgovarajuću strategiju i razvoj jednom izjednačiti s ekoturizmom.

5.2 | CILJEVI I OSNOVE OP, II. STUP: OKOLIŠ Opći cilj Projekta „Dobra voda za sve“ je stvaranje uvjeta za održivi razvoj odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda pograničnih područja, temeljen na očuvanju i zaštiti okoliša i smanjenju onečišćenja okoliša kroz zajedničko upravljanje otpadnim vodama.

Svrha Operativnog programa je osigurati potrebne tehničko-tehnološke smjernice i kriterije za realizaciju odvodnje predmetnog područja koja se temelji na specifičnom pristupu definiranom u Zajedničkoj strategiji. Temeljni ciljevi Projekta, a time i OP su:

osigurati pružanje učinkovite i održive usluge zbrinjavanja otpadnih voda za sve stanovnike Područja OP,

smanjiti opterećenje nutrijentima površinskih i podzemnih voda primjenom jednostavnih i učinkovitih tehnoloških rješenja s niskim troškovima pogona i održavanja,

planerima, projektantima, zakonodavcima i korisnicima pružiti potrebne podatke i smjernice za realizaciju Projekta.

Prioritetne smjernice mogu se preuzeti iz trenutno dostupnih razvojnih dokumenata regije za razdoblje 2014-2020 (Občinski program varstva okolja občine Ljutomer, 2009; Območni razvojni program Prlekija 2014–2020, Lokalna razvojna strategija partnerskih občin LAS Pri dobrih ljudeh, 2008), a uključuju sljedeće prioritetne smjernice koje se također u novoj financijskoj perspektivi neće značajno promijeniti:

1. Održivo upravljanje s prirodnim resursima, 2. Održiva poljoprivreda, 3. Odgovarajuća opremljenost s okolišnom infrastrukturom.

Svi navedeni ciljevi su neposredno povezani s temom projekta, zaštitom vodnih resursa i kontinuirano se obrađuju u navedenom dokumentu. U donjoj tablici prikazane su konkretni sadržaji mjera s kojima stanovnici regije mogu ostvariti gore postavljene ciljeve.

Tablica 7: Prijedlog mjera za zaštitu vodnih resursa u novom programskom razdoblju

MJERE CILJ MJERA

51

Očuvanje voda i upravljanje s vodama

Poboljšana kvalitete površinskih i podzemnih voda

Osiguranje odgovarajuće kvalitete pitke vode

Smanjene opasnost za ljudsko zdravlje

Cjelovito postupanje s otpadnim vodama

Revitalizacija jezera i rijeka, melioracijskih jaraka

Infrastrukturna opremljenost Poboljšanje kvalitete površinskih i podzemnih voda

Smanjena potrošnja vode

Osiguranje odgovarajuće kvalitete pitke vode

Smanjenje ugroženosti zdravlja ljudi

Održivo upravljanje okolišem

Odgovarajuća izgradnja infrastrukture za poboljšanje životnog standarda čovjeka

Ekološko obrazovanje i svijest Smanjenje ugroženost zdravlja ljudi

Smanjenje potrošnje vode u domaćinstvima i gospodarstvu

Održiva poljoprivreda i ruralni razvoj

Održivost i održiva poljoprivreda (upravljanje s prirodnim resursima i za okoliš prihvatljiv način proizvodnje)

Poboljšanje uvjeta za navodnjavanje poljoprivrednog zemljišta ; održive mjere za zadržavanje vode

5.2.1 | KOMUNALNA INFRASTRUKTURA

Budući da Europske unija od država članica zahtjeva da do određenog roka reguliraju ispuštanje i pročišćavanje otpadnih komunalnih voda, države (općine) žure s izgradnjom kanalizacijskih mreža. Mnogo puta se dogodi da ti projekti nisu ekonomski opravdani, a općine se zadužuju. Centralizirani sustavi koji su ekonomski i ekološki opravdani u velikim aglomeracijama, ekonomski i ekoloških često nisu opravdani u područjima s raštrkanim naseljima, gdje problem također predstavlja i reljef.

Slika 19: Centraliziran sistem

52

Slika 20: Decentraliziran sistem

U područjima s raspršenim naseljima i gdje nepovoljnim reljefom, bolji su decentralizirani sustavi sa više manjih komunalnih uređaja za pročišćavanje. Tablica 9 predstavlja bitne razlike među sustavima. Tablica 8: Centralizirani i decentralizirani sustavi odvodnje

CENTRALIZIRANI SUSTAVI DECENTRALIZIRANI SUSTAVI

koncentrirana investicija Raspršena i podijeljena investicija

Nužnost realiziranja u cijelosti odnosnobarem većeg dijela investicije

Mogućnost parcijalne realizacije

Izostanak upravljanja korisnika Jednostavnije (neposredno) upravljanje i kontrola; neposredno sudjelovanje korisnika

Ravnodušnost korisnika u zaštiti vodenih resursa

Veća odgovornost i briga korisnika u zaštiti vodenih resursa

Slabija preglednost troškova Transparentnija preglednost troškova

Zahtjevnija tehnologija Jednostavnija tehnologija

Nešto pogrešno = sve pogrešno Nešto pogrešno = samo to pogrešno

Neravnoteža regionalnog kruženja vode

Veća ravnoteža lokalnoga kruženja vode

U cilju rješavanja strateških elemenata komunalne infrastrukture na analiziranom području, a uvažavajući stanje mogućnosti centraliziranih odnosno, decentraliziranih sustav odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda, predlažu se sljedeći principi i elementi prikupljanja, obrade i održavanja/upravljanja tim sustavima:

1. Na područjima decentraliziranih sustava predlaže se decentralizirano prikupljanje i obrada otpadnih voda na jedan od primjenjivih načina obrade ali centralizirano upravljanje tim sustavima od strane ovlaštenih komunalnih tvrtki koje su opremljene i obučene za te aktivnosti.

2. Na promatranom području državna granica ne može biti uvjet obuhvata aglomeracija (sustava prikupljanja otpadnih voda i zajedničkog pročišćavanja otpadnih voda) već ekonomski i tehnički kriteriji trebaju biti važniji prilikom odabira rješenja tako da postoje mogućnosti povezivanja prekograničnih naselja u jedan jedinstveni sustav.

53

3. Predlaže se (gdje god je to moguće) gravitacijski razdjelni sustav odvodnje koji će obuhvatiti sanitarno – fekalne i eventualno industrijske otpadne vode manjih zagađivača (npr. vinarije), dok će se tlačna kanalizacija i crpne stanice primjenjivati tamo gdje ne postoje druga rješenja.

4. Potrebno je na razini Operativnih planova predložiti pilot projekte i centraliziranih i decentraliziranih sustava na analiziranom području u cilju provjere predloženih pretpostavki ali i upoznavanja lokalnog stanovništva sa primjerima (pozitivnim, negativnim, realnim troškovima i slično) takovih sustava. To se posebno odnosi na nekoliko vrsta malih komunalnih uređaja za pročišćavanje otpadnih voda.

5.2.1.1 | MALI KOMUNALNI UREĐAJI ZA PROČIŠĆAVANJE

Za zaštitu vodnih resursa je prva mjera pročišćavanje komunalnih otpadnih voda. Klasični sustavi odvodnje na području projekta predviđeni su samo u većim naseljima, a izgradnja takvih sustava na brežuljkastom terenu sa rasštrkanim naseljima je skupa, zbog čega se postavlja pitanje, kako zadovoljiti zahtjeve EU za čišćenje otpadnih voda s alternativnim rješenjima. U nastavku su predstavljeni različiti tipovi uređaja za pročišćavanje (UPOV) komunalnih otpadnih voda iz manjih i raštrkanih naselja. U praksi su otpadne vode uglavnom miješanog tipa s prevlasti jedne vrste. Njihova količina i kakvoća se mijenjaju u ovisnosti o vremenu. Kod izgradnje uređaja za pročišćavanje (UPOV) potrebno je dobro poznavanje različitih tipova i njihovih varijacija zbog ispravne odluku o izboru sustava za pročišćavanje. Univerzalnog rješenja nema. Pojedine vrste (UPOV) su samo više ili manje prikladne za određenu vrstu i količinu otpadnih voda.

Pri odabiru najprikladnijeg (UPOV) je potrebno uzeti u obzir sljedeće kriterije:

učinkovitost i pouzdanost,

troškove izgradnje UPOV,

troškove održavanja UPOV i,

uklapanje odabranog rješenja u krajobraznu arhitekturu. Ove uvjete na različite načine ispunjavaju pojedine vrste bioloških uređaja za pročišćavanje, koji se mogu podijeliti u dvije glavne skupine:

aerobne UPOV i

anaerobne UPOV. Na biološkim UPOV izvode se isti procesi koje nalazimo u prirodi (procesi samopročišćavanja u vodama), s tom razlikom da su u biološkim uređajima za pročišćavanje koncentracije onečišćenja mnogo veće, pa je potrebno na umjetan način ubrzati biokemijsku razgradnju. Kod aerobnih uređaja za pročišćavanje razgradnju onečišćujućih tvari vrše mikroorganizmi kojima je za rast potreban kisik. Ako nema dovoljno kisika proces se odvija u anaerobnim uvjetima s anaerobnim mikroorganizmima, koje kisik ne trebaju. Za pročišćavanje otpadnih voda, prvenstveno komunalnih, obično se koriste aerobni postupci pročišćavanja. Anaerobni procesi su za okoliš manje ugodni, jer nastaju neprijatni mirisi, a također su manje učinkoviti.

54

Po tehnološkim karakteristikama mogu se aerobni biološki UPOV podijeliti u sljedeće glavne kategorije:

konvecionalni,

UPOV s suspendiranom biomasom,

UP s fiksiranom ili pričvršćenom biomasom i

Biljni uređaji za pročišćavanje (BU).

5.2.1.1.1 | Konvencionalni mali komunalni uređaji za pročišćavanje Svaki biološki UPOV po pravilu treba biti opremljen mehaničkim dijelom za prethodno pročišćavanje . U postupke prethodnog pročišćavanja ubrajamo:

različite postupke mehaničkog zadržavanje čestica (rešetke, sita, itd.),

uklanjanje mineralnih grubih čestica ( pjeskolovci, itd.),

odvajanje ulja i masti (separatori ulja, itd.),

flotaciju. Postoje mnoge tehnološke varijante aerobnih UPOV, koje su više ili manje slične. Bakterije koje troše hranjivu tvar iz onečišćenja za vlastiti rast i razmnožavanje, stvaraju biomasu koja se izdvaja iz procesa pročišćavanja. Jedan od najvećih problema u upravljanju biološkim UPOV sa suspendiranom i pričvršćenom biomasom, je višak biomase koji se izdvaja iz procesa pročišćavanja i naziva se višak mulja. U prirodi se otpadna biomasa uključuje u prehrambeni lanac i tako troši. Višak mulja iz uređaja za pročišćavanje se može preraditi u kompost, ali ne smije sadržavati teške metale ili druge toksične tvari iznad dozvoljenih granica. Kad kompostiranja nije moguće, mulj se može anaerobno razgraditi, pri čemu nastaje bioplin i ostali nusprodukti. Bioplin se može korisno upotrijebiti za proizvodnju energije. Mnogo manje problematično je nastajanje mikrobne biomase u biljnim uređajima (BU). U tom se slučaju kod pravilnog dimenzioniranja sustava, višak mulja ne stvara, a dodatni element u ciklusu pročišćavanja predstavljaju biljke. Nastala biljna masa ne zahtijevaju dodatnu fazu obrade. Trska se može lako pokositi i koristiti kao izolacije BU u zimskom vremenu, kao stajska prostirka ili kompostirati.

55

Slika 21: Primjer konvencionalnog malog komunalnog uređaja za pročišćavanje (Praznenje ..., 2015)

5.2.1.1.1.1 | UPOV S disperziranom biomasom (aktivnim muljem)

Uređaji s disperziranom biomasom se koriste za uklanjanje organske tvari iz otpadnih voda. Princip rada uređaja s aktivnim muljem je u tome, da se aktivni mulj miješanjem i/ili aeracijom održava u pokretu. Time se podržava rast aerobnih bakterija, kojima treba kisik i intenzivno miješanje kako bi došle u kontakt s hranjivom tvari. Bakterijska zajednica koristi za svoj rast biološki razgradivo onečišćenje iz otpadne vode, pri čemu se populacija povećava a s njom i količina mulja. Pored žive biomase u vodi su prisutne nerazgradive tvari , anorganske i organske čestice. Neke organske čestice se hidrolizom razgrađuju, druge ostaju inertne. Količina biomase na UPOV se regulira recirkulacijom zgusnutog mulja i uklanjanjem viška mulja. Organske tvari koje ulaze u proces s aktivnim muljem izlaze iz procesa kao: ugljični dioksid, višak mulja i kroz efluent. Konstrukcije uređaja s aktivnim muljem znatno se razlikuju. Odabir se obično određuje na ekonomskoj osnovi. Bez obzira na vrstu uređaja oni moraju biti sastavljeni od dva elementa:

aeracijskih spremnika s određenim volumenom i određenom koncentracijom mulja,

taložnika kod kojeg se pročišćena voda izdvaja na vrhu, a koncentrirani mulj na dnu recirkulira se u aeracijski spremnik radi održavanja visoke koncentracije biomase.

Važni tip UPOV sa suspendiranom biomasom su sekvencijalni ili SBR UPOV, gdje se pročišćavanje odvija sa diskretnim volumenima otpadne vode, a svaka faza pročišćavanja (aeracija, taloženje, dekantiranje) provodi se u jednom spremniku-reaktoru. Pročišćena otpadna voda odlazi u prijemnik u kratkim intervalima (u vrijeme dekantiranja), što može biti problem kod direktnog ispuštanja u male vodotoke. SBR UPOV se proizvode u kapacitetima od jedne porodice do većih gradova.

5.2.1.1.1.2 | UPOV s pričvršćenom biomasom (biofilmom)

U tu skupinu spadaju:

56

prokapnici,

bio-diskovi (biološki okretnici RBC),

bio-filtri. UPOV s pričvršćenom biomasom karakterizira naseljavanje bakterija za tvrdu podlogu u obliku biofilma. Biofilmovi su relativno debeli slojevi bakterija koje su sposobne za vezivanje na tvrdi medij i tvorbu filma polimera, u kojem su bakterije zaštićene od ispiranja. Nosač na kojem se formira biofilm mora imati osiguran dotok zraka (kisika) i treba se stalno vlažiti otpadnom vodom koja donosi hranjivu tvar. Povećanjem debljine biofilma otežava se difuzija kisika i hranjive tvari u isti, pa dolazi do odumiranja mikroorganizama u dubljim naslagama, odvajanja biofilma od podloge i ljuštenja. Ovaj se proces odvija simultano sa stvaranjem novih površina biofilma. Oljušteni biofilm je nusproizvod procesa pročišćavanja, sastoji se mahom od odumrlih mikroorganizama i naziva se humosom. Slabost uređaja s fiksiranom biomasom je niska učinkovitost biomase jer su samo površinski slojevi do kojih lako dospijeva kisik i hranjiva tvar, biološki aktivni. Takvi uređaji moraju biti sposobni za učinkovito pročišćavanje otpadnih voda - uklanjanjem organskih tvari. U tu svrhu, uređaji moraju biti izgrađeni tako da:

se bakterije potrebne za proces mogu pričvrstiti na nosač (filtarski medij),

je omogućen kontakt nosača s biofilmom s otpadnom vodom,

se lako kontrolira rast biofilma, da ne dođe do začepljenja sustava,

je omogućen dotok kisika u biofilm tijekom procesa razgradnje organske tvari. Bakterije imaju veliku sposobnost vezanja na čvrstu podlogu (kamen, drvo, plastika), koji se najčešće koriste kao ispuna reaktora. Veći naglasak je na inženjerskoj kontroli adhezije bakterija, a ne na selekciji bakterija. Bakterije, koje nisu pričvršćene na podlogu isperu se iz sustava. Isto tako, sustav ne zadržava bakterije koje ne mogu razgraditi prisutne supstrate. Oboje ponekad uzrokuje probleme u samom pokretanju procesa. Kako bi se postiglo učinkovito uklanjanje onečišćenja iz vode, voda mora stizati do površine medija,i kontinuirano opskrbljivati biofilm hranjivom tvari. Za tu svrhu je medij fiksan, kao u konvencionalnim prokapnicima ili kontinuirano prolazi kroz vodu, kao što je slučaj kod biodiskova. Učinkovitost ove vrste uređaja uvelike ovisi o načinu kontakta između biofilma i vode. Prokapnici su konvencionalni tip reaktora s biofilmom. U biti, to je poboljšani filtar u tlu. Poboljšanje je u osiguranju efikasnog i kontinuiranog prozračivanja cijele dubine prokapnika. U upotrebi je više različitih vrsta prokapnika. Ovisno o vrsti, prokapnike dijelimo:

nisko opterećeni prokapnici

visoko opterećeni prokapnici Filtarski medij je stacioniran. Prvi prokapnici koristili su kao medij eruptivni kamen, šljaku iz visokih peći i daščice sekvoje. Danas se koristi posebno oblikovani mediji od plastike i keramike. Njihova je prednost u tome što imaju vrlo veliki volumen rupa što pospješuje cirkulaciju zraka, veliku specifičnu površinu po jedinici volumena, što znači i veliku razvijenu površinu bio filma, i mnogo su lakši od klasičnih medija.

57

Otpadne vode se posebnim napravama jednoliku raspršuju po mediju, klize po površini biofilma i skupljaju se pročišćene na dnu prokapnika. Uz pročišćenu vodu na dnu prokapnika sakuplja se i oljušteni mulj-humus koji se u taložnicima odvaja od pročišćene vode... Budući da brzina biokemijske razgradnje ovisi o temperaturi, potrebno je u svim područjima s niskim temperaturama, prokapnik adekvatno toplinski izolirati, a ponekada i grijati. Da bi se osigurao kontinuirani protok zraka kroz filter, obično se osigura prirodna ventilacija kroz dno filtera ili prisilna uz pomoć ventilatora. Glavni problem s prokapnicima je kontrola rasta biofilma, odnosno volumen slobodnog prostora između medija (elemenata ispune prokapnika) Stari tipovi medija imaju mali volumen rupa pa može doći do lokalnih začepljenja i sprječavanja cirkulacije zraka po biofilmu. Tako manji ili veći dijelovi ispune prokapnika mogu postati neaktivni i smanjiti učinkovitost ili čak temeljnu funkciju. Razgradnji biomase također doprinose viši organizmi, kao što su npr. ličinke insekata. To međutim, može predstavljati stvarnu neugodnost jer se oko prokapnika skuplja u rojevima mnogo muha (posebna vrsta muha psychoda) U posljednje vrijeme najviše se koriste plastični materijali, s velikom specifičnom površinom s malom težinom. Te vrste filtra se vrlo učinkovito koriste za pročišćavanje otpadnih voda kao samostalne instalacije, ili kao dio tehnološkog rješenja za vrlo jako opterećene otpadne vode. Biodiskovi (Biološki okretnici (RBC)) UPOV s biodiskom djeluje tako da se bakterijska zajednica naseli na nosač u obliku diska, koji su u većem broju pričvršćeni jedan uz drugi na horizontalnu osovinu. Površina diska je velika, jer je ohrapavljen. Diskovi su s oko 40% svoje površine umočeni u otpadnu vodu, polako se okreću i vlaže, tako da je jedan dio uronjen, a drugi u zraku. Diskovi su uglavnom od plastičnih materijala a cijeli je uređaj obično zatvoren u konstrukciju od čeličnog lima. Postoje rješenja gdje se umjesto diskova rotiraju perforirane košare ispunjene plastičnim „rezancima“ ili posebne sintetske tkanine razapete na metalne konstrukcije, sve u svrhu postizanja što veće efektivne površine biofilma. Biodiskovi su energetski dosta učinkoviti, jer troše vrlo malo energije na rotaciju, a potrebni kisik se dobije otapanjem iz zraka kojem su diskovi izloženi. Višak mulja se akumulira obično u drugim spremnicima ili na dnu, odakle ga je je potrebno redovito odstranjivati. Proizvodnja mulja znatno je manja nego kod uređaja s aktivnim muljem. Biodiskovi se mnogo koriste u malim postrojenjima za pročišćavanje otpadnih voda. Veličina uređaja može biti vrlo različita, u rasponu od 50 do 1.000 ES. Slično drugim uređajima potrebno je mehaničko prethodno pročišćavanje vode prije ulaska u filtar. Montaža biodiska je jednostavna i brza. Kapacitet UPOV je moguće povećati s dodavanjem novih modula. Da bi mogli raditi na niskim temperaturama, potrebno ih je zaštititi i pokrovom koji se redovito montira u samoj proizvodnji biodiska. Rade tiho i bez neugodnih mirisa ako se dobro održavaju. Pogonski elementi ne smiju doći u dodir s vodom kako ne bi došlo do korozije i kratkog spoja. Kod produženih prekida dotoka otpadnih voda, može doći do propadanja biofilma, pa je potrebno nekoliko dana da uređaj ponovo radi punom kapacitetom.

5.2.1.1.2 | Biljni uređaji za pročišćavanje (BUP) Ideja za pročišćavanje s različitim mješavinama supstrata, močvarnim,biljkama i mikroorganizama, ostvaruje se u obliku različitih, ponekad i vrlo inovativnih umjetnih močvara, odnosno biljnih uređaja

58

za pročišćavanje. Tako su sredinom 80-ih godina prošlog stoljeća objavljeni brojni izvještaje o rezultatima rada BUP, koji pokazuju izuzetnu učinkovitost čišćenja. Na temelju toga, EPA je 1988. izdala glavne smjernice za izgradnju BUP. BUP uspješno čiste razne otpadne vode također u Americi, Kanadi, Kini, Novom Zelandu, Australiji, itd. BUP, nisu univerzalna rješenja u svim slučajevima ali se mogu vrlo uspješno uspoređivati skonvencionalnim tehnologijama pročišćavanja, prije svega po učinkovitosti. Učinkovitost je visoka u oba slučaja, ali BUP imaju slijedeće prednosti, pogotovo ako je na raspolaganju lako dostupno i jeftino zemljište za izgradnju:

jednostavnije i jeftinije građenje i održavanje;

vrlo jeftin pogon zbog izostanka složene i skupe elektrostrojarske opreme (eventualno jedna mala crpna stanica)

pri razgradnji organskih tvari se 10–20 % tih tvari a također i teških metala, pesticida i drugih toksičnih tvari odnosno proizvoda razgradnje ugrađuje u biljnu biomasu;

energija, koja se je ugradila u biljnu biomasu, se može ponovno upotrijebiti (briketi, kompost, krmivo itd.);

u slučaju prekida rada ili popravka biodiska mikrobna populacija za svoje obnavljanje treba više vremena, pri čemu nerazgrađene tvari ponovno otječu i onečišćuju okoliš. U sličnom slučaju s BUP, zbog velikih tamponskih sposobnosti, obično do toga ne dolazi;

BUP su iznimno učinkoviti u usporedbi sa biodiskovima pri redukciji fekalnih i coli bakterija (npr. Salmonella spp.);

BUP predstavlja zamjenu za umjetne ekosustave za ptice, vodozemce, itd.;

. Cijena građenja je u prosjeku niža od cijena za klasične male paket uređaje. Osim toga, određene jednostavnije radove pri izgradnji pod stručnim nadzorom mogu provoditi sami vlasnici,što još snižava troškove građenja.

Često je kod gradnje BUP, bez obzira na dokaze o učinkovitosti tehnologije i drugih spomenutih obilježja, sporna površina zemljišta koja je za ovu metodu čišćenja potrebna. Kod građenja BUP planira se 2,5 m2 neto po jednom ES. Oblikovanje BUP BUP uključuje mehaničko prethodno pročišćavanje (septičkih jame, rezervoari, sedimentacijski bazeni), sustav kaseta BUP i moguće i bazen pročišćene vode, koji kao završni član u lancu omogućava pored dodatnog čišćenja i višenamjensko korištenje vode.

59

Slika 22: Struktura biljnog uređaja za pročišćavanje

Nakon mehaničkog predtretmana vode teče u sustav vodonepropusnih kaseta (izolirane s posebnom folijom), gdje se teče horizontalno ili vertikalno pod površinu supstrata, s kojim su kasete napunjene. U supstrat, koji je obično mješavina različitih vrsta pijeska i šljunka, posađene su razne vrste močvarnog bilja, najčešće prirodna trska (Phgramites australis) i rogoz (Thypha latifolia). Zbog korijenskog i rizomskog sustava tih biljaka i mikroorganizama u supstratu, stvaraju se određene strukture rizosfere, koja je vrlo učinkovita u pročišćavanju. Uređaj je vrlo jednostavan za građenje, također jednostavan za rukovanje i održavanje Voda kroz sustav protječe najčešće gravitacijski i stoga za normalan rad ne treba izvor energije ili strojarska oprema. Uređaj se sastoji od nekoliko jedinica s različitim funkcijama (filtracija, anaerobno, aerobno pročišćavanje, poliranje), tako da ih možemo u prostoru graditi dinamično, ovisno o prostornoj datosti.

Slika 23: Djelovanje BUP

60

Da bi se postiglo učinkovito pročišćavanje najvažnija je pravilno oblikovati pojedinačne e kasete BUP,odnosno pravilno dimenzionirati volumene sustava u ovisnosti od hidrauličnih i promjena i promjena broja priključenih stanovnika. Sastavni dio BUP može biti kompostna gredica, koja je namijenjena kompostiranju mulja iz septika/taložnika, tako da UPOV ne stvara dodatni otpad. Voda koja se stvara na kompostiranju, ponovno se odvodi na UPOV. Tako je krug zatvoren. Dobiveni kompost može se dalje koristi (zemlja za cvijeće, gnojidba, utvrđivanje padina). Mehanizmi čišćenja i učinkovitosti Mehanizmi koje se odvijaju na UPOV i koji su odgovorni za smanjenje onečišćenja su, fizikalni, kemijski i biološki procesi. Pri tome glavnu ulogu imaju odgovarajuće mješavine supstrata, mikroorganizama i odabrane močvarne biljake. Supstrat ima važnu ulogu pri filtraciji, sorpciji, taloženju, ionskoj razmjeni i formiranju kompleksa. Dakle, izbor mješavine supstrata, s uzimanjem u obzir hidrauličkih osobina su od iznimne važnosti u realizaciji BUP. Osim toga, supstrat predstavlja uporište za biljke, s dostupnom površinom za naseljavanje raznih vrsta mikroorganizama. Prikladno odabrane močvarne biljke djeluju u procesu čišćenja s otpuštanjem kisika iz korijenskog sustava, sa svojim izlučevinama smanjuju broj patogenih bakterija, preuzimaju hranjive i toksične tvari, te pružaju podršku naseljavanju mikroorganizama. Najznačajniju ulogu u čišćenju imaju anaerobni i aerobni mikroorganizmi. Količina otopljenog kisika je taj čimbenik, koji ograničava razgradnju organskih tvari. Jedno od najvažnijih svojstava BUP je učinkovito uklanjanje dušika i vrlo skromno uklanjanje fosfora. Prilikom uklanjanja N najvažniji ulogu imaju mikroorganizmi i biljke. Glavni odgovorni procesi su denitrifikacija i nitrifikacija, koje se odvijaju u ovisnosti o redoks stanja u supstratu, temperaturi i pH. Dodavanjem posebnih tvari supstratu, može se postići i dobro uklanjanje fosfora.

Slika 24: BUP se lijepo uklapa u krajolik

5.2.1.2 | USPOREDBA KONVECIONALNIH UPOV I BUP U tablicama 10 i 11 prikazani su prednosti i nedostaci konvencionalnih UPOV i BUP s tehničkog i ekološkog aspekta. Svaki primjer implementacije UPOV odnosno BUP zahtijeva analizu kako s tehničke tako i ekološke točke gledišta, kako bi se odredilo što je najprikladnije za odgovarajuću situaciju.

61

Tablica 9: Tehnički aspekti usporedbe konvencionalnih UPOV i BUP

Konvencionalni uređaji za pročišćavanje

Biljni uređaji za pročišćavanje

PREDNOSTI

1. Mala potreba za prostorom; pogonska fleksibilnost.

2. Velika neovisnost u odnosu na vremenske uvjete.

3. Nije potrebno prethodno taloženje (septik ili imhoff).

4. Stabilizacija mulja se odvija v istom reaktoru (aeracijski spremnik).

1. Za rad u većini slučajeva ne treba električnu energiju i strojarsku opremu.

2. Energija ugrađena u biljnu biomasu se može ponovno upotrijebiti (briketi, kompost, itd.).

3. Izgradnja je jednostavna i ne zahtjeva prevelike radove u okolišu.

4. Održavanje je vrlo jednostavno i jeftino. 5. Višenamjenska uporaba prečišćene vode

(zalijevanje i navodnjavanje zelenih površina, akvakultura ...).

SLABOSTI

1. To su sustavi koji koriste relativno veliku količinu električne energije.

2. Velika je zastupljenost ra različite elektro-strojarske opreme

3. Potrebna je obrada i zbrinjavanje mulja (nije potrebna stabilizacija mulja)

1. Veća potreba za zemljištem. 2. Veća osjetljivost u odnosu na anaerobna

stanja.

Tablica 10: Ekološki aspekt konvencionalnih UPOV i BUP

Konvencionalni uređaji za pročišćavanje

Biljni uređaji za pročišćavanje

PREDNOSTI

1. Visok učinak čišćenja i uklanjanja BPK-5.

2. Moguće je biološko uklanjanje N i P.

3. Manja vjerojatnost pojava neugodnih mirisa i insekata.

1. Velika učinkovitost čišćenja, 70–90 % BPK5.

2. Tijekom razgradnje se određeni dio, 10–20 % hranljivih tvari (fosfor, dušik, ugljik itd.), teški metali, pesticidi i druge toksične tvari ugrađuju u biljnu biomasu, na drugim UPOV je potrebno dodavanje različitih kemikalija za zadovoljavanje ispuštanja u okoliš.

3. Zbog potpovršinskoga toka vode, ne dolazi do neprijatnih mirisa i razvoja insekata.

4. Biljni uređaji za pročišćavanje u urbanim sredinama doprinose biološkoj raznolikosti. Predstavljaju stanište za ptice i ostale životinjske vrste.

5. Lijepo se uklapaju u okoliš i doprinose ljepšem izgledu u degradiranim sredinama.

62

5.2.1.3 | OSTALI PRIRODNI SISTEMI PROČIŠĆAVANJA Kratko ćemo se osvrnuti na ostale prirodne sisteme pročišćavanja, o kojima više možete pročitati u knjizi »Naravni čistilni sistemi« (Vovk Korže, 2015). Lagune za stabilizaciju onečišćujućih tvari u Zapadnoj Europi su izgrađeni uz pojedine kuće, apartmanske naselja i ruralnim područjima. Pravilno oblikovane lagune su jednostavne za korištenje, rijetko proizvode višak mulja i ne smrde. Sustav sekundarno čisti vodu, jer voda u njega dotječe nakon primarnog čišćenja. Dodavanjem vapna vodi povećava se pH i taloženje krutih čestica i fosfora. Gašeno vapno se vodi dodaje zbog reakcije s fosforom. Vodu u laguni je potom potrebno zadržati desetak dana. U idealnom slučaju, bilo bi povoljno stvaranje dvije lagune, uz mogućnost prelijevanja. Za ovaj sustav čišćenja su najprikladnije duge i uske lagune, koje imaju povoljne hidrauličke uvjete i lako su dostupne za opremu za uklanjanje mulja s dna. Takvim sustavom je moguće ukloniti više od 90 % fosfora iz otpadne vode. Većina biološkog tereta u otpadnoj vodi se u krutim česticama izlučuje u primarnoj fazi čišćenja, organski vezane frakcije dušika se prikupljaju na dnu jezera, dio anorganskog dušika isparava kao amonijak. pH vrijednost vode bit će zbog dodavanja gašenog vapna visoka (oko 11), i u to vrijeme u vodi omogućava redukciju dušika za 50%. Mulj na dnu lagune se zatim može upotrijebiti kao gnojivo. Zbog visokog pH u laguni će biti uništeni patogeni organizmi, organske tvari i druge onečišćene tvari.

Slika 25: Laguna za stabilizaciju onečišćujućih tvari

SLABOSTI

1. U slučaju nestanka električne energije i popravaka mehaničkih dijelova UPOV, potrebno je neko vrijeme da se mikrobna populacija opet uspostavi.U međuvremenu se otpadne voda ispuštaju u okoliš.

1. U slučaju nepravilnog održavanja, BUPOV ne može dostići potrebnih standarda za pročišćavanje otpadnih voda.

63

Kameni filtri su podzemne jedinice za čišćenje otpadne vode s horizontalnim tokom. Kaseta za pročišćavanje je napunjena grubim zrnatim medijem(promjer 40–200 mm). Postoje neventilacijski i ventilacijski kameni filtri. Neventilacijski su s aspekta ekonomskog ulaganja jedna od najjeftinijih metoda pročišćavanja. Ovaj tip kamenih filtra je pogodan za uklanjanje BKP i supstanci. Glavni nedostatak mu je, da brzo postane anoksičan i izgubi sposobnosti uklanjanja amonijaka iz otpadne vode. Zračni kameni filteri su pogodni za čišćenje otpadnih voda koje su prekomjerno opterećene s amonijakom. Na vrhu filtar ima dodanu kupolu, koja predstavlja ventilator i djeluje slično kao difuzni ventilacijski sustav septičkih jama aktivnog mulja. S pomoću ventilatora se odstranjuje neprijatan miris sumpora, poboljšava BPK, koji omogućava stvaranje uvjeta za nitrifikaciju.

Slika 26: Kameni filtri

Čišćenje otpadne vode uz pomoć energije šume s navodnjavanjem. Ovdje se koristi otpadna voda koja je već bila primarno pročišćena. Otpadna vode isteče u spremnik ili lagunu gdje zadržava neko vrijeme. Rezervoar služi ljeti kao izvor navodnjavanja za šume. Najprikladnije za ovu vrstu tretmana su bjelogorične šume u kojima prevladavaju vrbe, johe, topole i breze - visoki kapacitet vezanja štetnih tvari u korijenu i nadzemnim dijelovima. Kad drveće izraste dovoljno (4-6 godina) služi kao ogrjevno drvo. U ovom sustavu čišćenja stvara se zatvoreni ciklus vode, koji je u principu bez ispusta. U slučaju čišćenja otpadnih voda s navodnjavanjem šume i njezine energije, postiže se ponovno korištenje otpadnih voda. Hranjive travi omogućavaju brži rast stabala, koja se zatim koriste kao energijski materijal, pepeo bogat fosforom, a onda se može koristiti kao gnojivo u poljoprivredi. S dugotrajnim skladištenjem i niskotlačnim navodnjavanjem se smanjuje rizik od širenja patogena. Sigurnost je dodatno pojačana ako se navodnjavanje provodi samo noću. Preporučuje se da su sustavi za pročišćavanje otpadnih voda što dalje od domova stanovništva.

64

Slika 27: Čišćenje otpadne vode uz pomoć energije šume s navodnjavanjem (Hill, 2013)

Čišćenje otpadne vode uz pomoć biofiltriracijskog jarka odvija se u uskom jarku (močvara), a najčešće je smješten paralelno s vodotokom. Svrha jarka je smanjivanje fosfora, dušika i patogenih organizama. Sustav će raditi dobro samo ako se redovito uklanjaju iz jarka naslage i bilja. Otpadne vode se najprije dovedu u crpne stanice, gdje se obavlja primarni korak pročišćavanja. Prvo se crpi do recirkulacijskog sustava kapanja, s namjerom da voda više puta kruži kroz kasetu za pročišćavanje biofiltera. Recirkulacija razrijedi ulazne otpadne vode i stvara nižu razinu BPK i amonijaka, s čime su stvoreni povoljni uvjeti za nitrifikaciju bakterija u biofiltru. Proizvodnja biofilma u procjednom filteru zajedno s muljem prikupljenim u primarnom čišćenju omogućava smanjenje N i P za oko 30%. Biofiltriracijski jarak je izgrađen od ilovače i ima visoke sposobnosti zadržavanje fosfora. 90% smanjenja fosfora postiže se kada je godišnje opterećenje fosforom 40 grama po četvornom metru. Vrijeme potrebno za učinkovito čišćenje ulazne otpadne vode u biofiltracijskom jarku je oko 14 dana - ne uzimajući u obzir gubitke u infiltraciji i transpiraciji.

Slika 28: Čišćenje otpadne vode uz pomoć biofiltriracijskog jarka

65

Visok stupanj nitrifikacije (25-50%) u redovito očišćenom biofiltracijskom jarku, redovito može osigurati učinkovito smanjenje P. Denitrifikacija u jarku dovoljna je za pretvaranje nitrata u procjednom filtru u plinoviti dušik. Duže vremensko zadržavanje će pomoći smanjivanju količini hranjivih tvari i fekalnih mikroorganizama. Visoko je također recikliranje hranjiva. Mulj i materijali uklonjeni iz biofiltracijskih jaraka se mogu nakon stabilizacijskog procesa koristiti na poljoprivrednom zemljištu. Sustav čišćenja otpadne vode uz pomoć usjeva i močvare bio je u područjima s toplom i relativno umjerenom klimom korišten u prošlosti. Za sustav je karakteristično da dolazi do povremenih promjena u korištenju zemljišta i dio se u tom slučaju namjeni za čišćenje otpadne vode. Formiranje močvara (kao BUP) je potrebno započeti nakon žetve/berbe u kasno ljeto ili jesen. Korištenje vode odvija se iz gornjeg dijela, koji je potopljen s nekoliko decimetara vode. U periodu poplava postupci čišćenja otpadnih voda isti su kao kod biofiltracijskog jarka. Faza čišćenja otpadne vode u BUP završava u kolovozu iduće godine, a nakon toga se počinje s isušivanjem i pripremanjem tla za obradu sljedeće godine. Ako je moguće, može se usjev sijati još iste godine, kada se isuši kaseta BUPOV-a. Sljedeće godine tako područje ima dovoljno hranjive tvari. Time se smanjuje potreba za korištenjem kemijskih gnojiva. Također se smanjuje korov, jer redovite i dugotrajne poplave uništavaju zemljišni korov.

Slika 29: Sustav čišćenja otpadne vode uz pomoć usjeva i močvare

66

Čišćenje otpadne vode u pješčanom filtru. Najveći dio procesa čišćenja se provodi u pješčanom filtru koji omogućuje razgradnju organske tvari, zadržava fosfor i omogućava nitrifikaciju dušikovih spojeva. Pješčanih filtri se mogu dodati i močvarama kao polirni sustavi, poglavito za smanjenje dušika kroz proces denitrifikacije. Primarno pročišćavanje iz otpadne vode uklanjanja nerastopljene krute tvari i omogućuje smanjenje BPK. Ova voda onda se potom ispumpa u pješčani filtar, gdje se čišćenje odvija po cijeloj površini, koja je podijeljen u sekcije zbog bolje raspodjele i regeneracije za obnovu sposobnosti infiltracije i vezanja kapaciteta za fosfor. Dimenzije pješčanog filtra su određene obzirom na protok u razdobljima visoke vode, za koji se pretpostavlja da je 70 m3 / dan. Svi postupci pročišćavanja se odigravaju u gornjem sloju 1-2 dm, iako je standardna praksa da je pješčani filtar dubok metar ili više i zakopan u zemlju. Pješčani filtar smanjuje sva onečišćenja i hranjive tvari, stabilan je i djeluje vrlo dobro pri čišćenju patogenih organizama. Pješčani filtar može se koristiti kao standardno rješenje za konačno ispuštanje pročišćenih otpadnih voda iz septika i drugih vrsta UPOV.

Slika 30: Čišćenje otpadne vode u pješčanom filtru

Pregrada za pročišćavanje s prisilnom ventilacijom je nova tehnologija za obradu otpadnih voda koja povećava učinkovitost čišćenja pomoću umjetne močvare. Koristi se kod BUP s horizontalnim i vertikalnim tokom.. Omogućava je pristup zraka u tijelo močvare, čime se postiže veća opskrbljenost kisikom i time se povećava razina obrade onečišćujućih tvari za 15 puta. Ova tehnologija može očistiti visoko opterećene otpadne vode s visokim BPK, suspendiranim česticama i dušičnim spojevima i drugim organskim onečišćujućim tvarima. Pregrada za pročišćavanje s prisilnom vegetacijom obrasla je trskom i postiže slijedeće učinke:

potpuno može odstraniti spojeve dušikove iz otpadnih voda

s ovim sustavom trska može razviti dublji korijenski sustav nego u drugim BUP i time povećava površinu čišćenja za oko 50% u usporedbi s konvencionalnim BUP.

biljke koje rastu u ovom sustavu sprječavaju stvaranje toksičnih tvari koje mogu dovesti do anaerobnog stanja.

67

Slika 31: Pregrada za pročišćavanje s prisilnom ventilacijom

Žive tvornice. Prirodni sustav pročišćavanja žive tvornice spada u vodne UPOV. To su spremnici s biljnim i drugim organizmima. U spremnike se upumpava otpadna vode, koja se zatim čisti i otječe u vodotok. Oni rade na principu močvara. U usporedbi s prirodnim močvarama zahtijevaju manje prostora za pročišćavanje otpadnih voda, a također su učinkovitiji, jer su uvjeti pročišćavanja kontrolirani. Žive tvornice proizvode također nus proizvode poput metana, jestivih biljaka, jestive ribe itd.

Slika 32: Žive tvornice

Više o gore opisanim i ostalim prirodnim sistemima čišćenja si možete pročitati u knjigi »Naravni čistilni sistemi« (Vovk Korže, 2015).

68

5.2.1.4 | PRIRODI PRIHVATLJIVA RJEŠENJA ZA TRETMAN OTPADNOGA MULJA IZ KOMUNALNIH UREĐAJA ZA PROČIŠĆAVANJE Iskustva razvijenih zemalja pokazuju da sustavi odvodnje koji na svom kraju imaju UPOV, iamju problem s muljem. Općenito, praksa je da se ovaj mulja odvozi i termički obrađuje -spaljiva. U procesu spaljivanja stvara se energija koja se koristi za grijanje zgrada u lokalnom području. Tako otpadak postaje sirovina. Međutim odvoz mulja predstavlja značajan trošak. U nastavku je predstavljeno rješenje za mineralizaciju mulja u lokalnom okruženju i njegovu kasniju uporabu u poljoprivredi.

5.2.1.4.1 | Biljna gredica za obradu mulja od trske Sustav se sastoji od podne izolacije (membrane), pješčanog filtra, cijevi za unos mulja, drenažne cijevi za odvod procjedne vode aeraciju mjernih štapova za praćenje visine mulja, i zasađenih biljaka (trstika). Filtarski sloj se sastoji od nekoliko slojeva pijeska i šljunka i završnog sloja rasta za sadnju usjeva. U donjem sloju filtra nalaze se drenažne cijevi. Drenažne cijevi su opremljene s pumpom za zahvaćanje vode, čija je osnovna namjena, ventilacija. Trska se sadi u obliku sadnica (mladih biljaka). Smanjivanje količine mulja provodi se odvodnjom odnosno isušivanjem, evapotranspiracijom i djelomično mineralizacijom mulja. Mineralizaciju dopušta ulazak zraka kroz pukotine na površini od mulja, difuzija kisika kroz korijenje biljaka i aktivni unos zraka s prozračivanjem. Provedba prozračivanja je moguća uz pomoć crpljenje vode iz zbirnih drenažnih cijevi, počevši iznad površine gredice.

Slika 33: Mulj se odloži na gredicama, a njegova količina smanjuje se do sadržaja suhe tvari do 30%

(Making nature ..., 2007)

Utjecaj zasađene trske na koncentraciju i mineralizacije mulja je kako slijedi: (1) razgranati korijenski sustav omogućuje rast mikroorganizama i (kao kod biofilma) koji promiču mineralizaciju; (2) šuplji korijeni omogućuju prijenos kisika; (3) iz kontinuiranog rasta korijena ostaje sloj propusnog mulja koja raste s visinom ispumpanog mulja; (4) zbog visoke evapotranspiracije biljaka (15-25 mm / dan) nastaje manje procjedne vode.

69

Nakon zahtijevane razine kompostiranja ili kada je gredica ispunjena do visine nasipa, gredica se mora isprazniti, a kompost se može prikladno koristiti (zemlja za cvijeće, sanacija neravnina). Nakon iskopa komposta moguće je potrebno dodati odgovarajući supstrat (zemlja) . Otpadne vode koje isteku iz kompostne gredice ponovno teku u spremnik, a zatim u biljni uređaj za pročišćavanje. Otpale biljke je potrebno dosaditi. Drenažne cijevi u kompostnoj gredici treba redovito čistiti. Kompostne gredice treba kositi 2x / godišnje. Rješenje tretmana mulja iz septičkih jama u gredici od trske je razumno primijeniti za male UPOV (do 1000 ES, 50 ES, individualne kuće); za veće sustave je ekonomična anaerobna obrada mulja odnosno centralizirani sustav odvodnje.

Kompostiranje mulja na gredici od trske nudi sljedeće prednosti:

niži troškovi prijevoza mulja u postrojenjima centralnih tretmana za daljnju obradu,

jednostavna izgradnja sustava,

niska potrošnja energije,

minimalna dnevno održavanje,

mogućnost obrade različitih vrsta muljeva sa sadržajem suhe tvari između 0,5-5%

visoka mogućnost da se smanji sadržaj vode u mulju (konačni sadržaj suhe tvari od 30-40%),

količina mulja se smanjuje do 50% s razgradnjom i sušenjem,

donji sloj od isušenog mulja u zasađenim gredicama je aeroban i smeđe boje (u nezasađenim je mulj crn i anaerobni)

u usporedbi s nezasađenim gredicama dolazi do većeg stupnja mineralizacije (unos kisika s biljkama, prozračivanjem), koji se također odražava na nižim razinama BPK i KPK u procjednoj vodi

dolazi do bolje nitrifikacije (smanjuje se sadržaj amonijaka, a nitrat raste) u usporedbi s nezasađnim gredicama

visok stupanj uklanjanje patogenih organizama (nakon 14 mjeseci sušenja mulja na gredici, mulj je upotrebljiv u poljoprivredi)

pražnjenje gredica s osušenim muljem (kompostom) potrebno je poslije više godina (3–8 godina ovisno od veličine sistema),

mogućnost korištenja dobivenog osušenog mulja (kompost) u poljoprivredi kao gnojiva ili organskog kao izvor dušika u procesu kompostiranja organskog otpada.

Moguće slabosti sustava:

prisutnost patogena u mulju je visoka i stoga zahtijeva pažljivo rukovanje,

bazeni zasađena s trskom zahtijevaju relativno veliku površinu,

postoji mogućnost izravnog kontakta ljudi i životinja s muljem, zbog toga je potrebno područje ograditi ,

pri nepravilnom radu i održavanju, postoji mogućnost proširenja neugodnog mirisa, prisutnost insekata,

uklanjanje osušenog mulja zahtjeva lakšu poljoprivrednu mehanizaciju (bager, traktor s kopačem ...) ,

opstanak biljaka ovisi o vrsti unesenog mulja (aktivni mulj, anaerobno stabiliziran, aerobno stabilizirani) i aktivnog prozračivanja: poboljšan opstanak s prozračivanjem i dodavanjem aerobno stabiliziranog mulja,

dobiveni produkt nije nužno higijeniziran.

70

5.2.2 | DEPONIJE I DIVLJA ODLAGALIŠTA Prirodi prihvatljiva sanacija deponija predstavlja inovativan i održiv sustav sanacije odlagališta komunalnog otpada. Sustav uključuje gustu sastavinu stabala, koji predstavlja završni pokrovni sloj, čišćenje procjednih voda na izvoru njihovog nastanka, te sistem za navodnjavanje za ponovnu upotrebu pročišćene vode. Sustav čine dva zatvorena ciklusa, hidrološki i polucijski. Način sanacije sa sustavom omogućava brzu stabilizaciju odlagališta, jer infiltrirana voda omogućava dalju mikrobnu mineralizaciju organskog otpada. I procjednaa voda se vraća preko podzemnog sustava za navodnjavanje do brzo rastućih stabala, koja predstavljaju zadnji pokrovni sloj s visokim stupnjem evapotranspiracije. Sanacija odlagališta sustavom je jednostavna i ekonomična tehnologija, čije je izgradnja i održavanja jednostavno. Osim toga, ona pruža učinkovitu zaštitu vodenog i priobalnog okoliša. Sustav će značajno smanjiti rizik od kontaminacije površinskih i podzemnih voda s amonijakom, teškim metalima i drugim toksičnim tvarima. Kao rezultat toga, to će smanjiti rizik od ugrožavanja zdravlja stanovništva na tome području. Osnivanje gustog drvoreda pridonosi smanjenju emisija stakleničkih plinova (CO2, CH4). Brza stabilizacija odlagališta, estetska i krajobrazna obnova, stvaranje novog ekosustava i povećanje bioraznolikosti će sa sustavom omogućiti brzo i višenamjensko korištenje revitaliziranog prostora. Sustav također predstavlja niskobudžetnu tehnologiju koja omogućuje racionalnije korištenje javnog novca. Cijeli sustav ima sljedeće zadaće:

uspostavljanje zatvorenog kruga vodenog i polucijskoga kružnog toka bez ispuštanja procjedne vode u okoliš,

smanjenje onečišćenja okolnih voda s hranjivim tvarima i otrovnim tvarima,

uklanjanje neprijatnih mirisa,

smanjenje emisije plinova, omogućenjei završetka razgradnje otpada pod kontroliranim pristupom vode u tijelo odlagališta,

uspostava novog krajolika prihvatljivog ekosustava na natkrivenom odlagalištu sa sadnjom stabala,

smanjenje opasnost za zdravlje,

potencijalni prihod od drvne biomase,

Sanacija odlagališta otpadaka uključuje:

gustu sadnju stabala na površini odlagališta, biljni uređaj za pročišćavanje procjednih voda, sustav za navodnjavanje za stvaranje zatvorenog kruga vode unutar odlagališta.

Procjedna voda se pročisti u biljnom uređaju i vegetativnom pokrovu odlagališta. Kombinacijom svih triju elemenata ubrzavaju se procesi razlaganja i stabilizacija odloženog otpada, a s time se omogućuje brža promjena pretvorbe odlagališta. Postupak je jeftin, a krajoliku i ekosustavu dugoročno nudi optimalne uvjete. Planiran izbor vrsta drveta, način njihove sadnje i održavanje nasada omogućuje visoke prinose biomase i time daljnju gospodarsku korist. Ovisno o dobi, veličini i zemljopisnom području metoda odlaganja se kombinira s aktivnom ili pasivnom ekstrakcijom odlagališnog plina (pretvaranje u toplinu, električnu energiju) ili prirodnu mikrobnu oksidaciju metana u prokrovnom sloju.

71

Slika 34: Sustav za su-prirodnu sanaciju deponija

Prednosti sustava:

ekonomičnije rješenja za čišćenje procjednih voda na njihovom mjestu nastanka u usporedbi s drugim rješenjima,

jeftini okolišu više odgovarajući način sanacije, i zatvoreno odlagalište u usporedbi s uklanjanjem otpada ili uporabe umjetnih izolacijskih materijala,

uklanjanje negativnih učinaka odlagališta na okoliš (zagađenje tla, vode, zraka) , uklanjanje onečišćujućih tvari s ugradnjom u biljnu biomasu, mikrobiološke pretvorbe i

vezanje u supstrat, ugradnja CO2 tijekom rasta biljke - doprinos smanjenju emisije stakleničkih plinova, mogućnost konačne razgradnje organskog dijela otpada s povratnim sustavom procjedne

vode, mogućnost korištenja nastale biomase kao goriva, mogućnost korištenja deponijskog plina, uspostava novog ekosustava i povećanje biološke raznolikosti, mogućnost brze sekundarne uporabu revitaliziranog područja, sunaravni i održivi pristup koji omogućuje lakše prihvaćanje degradiranih površina od strane

javnosti. Gdje je moguća primjena?

divlja odlagališta komunalnog otpada,

odlagališta komunalnog otpada koja su pred zatvaranjem,

aktivna odlagališta komunalnog otpada s postupnim zatvaranjem odlagališnih polja.

72

Slika 35: Proces održive sanacije odlagališta otpada

73

6 | IZVORI I LITERATURA

ARSO, 2015. Natura 2000 in ekološko pomembna območja. URL: http://gis.arso.gov.si/atlasokolja/profile.aspx?id=Atlas_Okolja_AXL@Arso (12. 1. 2015).

Božič, L., 2003. Mednarodno pomembna območja za ptice v Sloveniji 2. Predlogi Posebnih zaščitenih območij (SPA) v Sloveniji. DOPPS, Ljubljana. Monografija DOPPS št. 2. str. 95–97. Natura 2000 u Hrvatskoj, 2015. URL: http://natura2000.dzzp.hr/natura/ (12. 1. 2015).

Brečko Grubar, V., 2009. Hidrogeografske značilnosti porečja kot osnova za celostno upravljanje s porečjem Mure. V: Tatjana Kikec (ur.). POMURJE – Trajnostni regionalni razvoj ob reki muri. Murska Sobota, Zveza geografov Slovenije in Društvo geografov Pomurja, str. 84–92.

Concept of landscape sensitivity, 2007. Landscape Sensitivity. Watershed Management. Freie Universitӓt Berlin. URL: http://www.cms.fu-berlin.de/geo/fb/e-learning/geolearning/en/watershed_management/landscape_sensitivity/concept_landscape_sensitivity/index.html (13. 1. 2015).

Cunder, T., 2009. Kmetijstvo v Pomurju danes in jutri str. V: Tatjana Kikec (ur.). POMURJE – Trajnostni regionalni razvoj ob reki muri. Murska Sobota, Zveza geografov Slovenije in Društvo geografov Pomurja, str. 143–156.

Cvitanič, I., Jesenovec, B., Kuhar, U., Rotar, B., Sever, M., 2013. Ocena stanja rek v Sloveniji v letu 2011. Ljubljana, Ministrstvo za kmetijstvo in okolje, Agencija Republike Slovenije za okolje, 29 str.

Direktiva o čiščenju komunalne odpadne vode 91/271/EGS (UWWTD). MGRT. URL: http://www.mkgp.gov.si/si/delovna_podrocja/voda/odvajanje_in_ciscenje_komunalne_odpadne_in_padavinske_vode/direktiva_o_ciscenju_komunalne_odpadne_vode_91271egs_uwwtd (6. 3. 2015).

Državni zavod za statistiku. Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2011. godine. URL: http://www.dzs.hr/Hrv/censuses/census2011/censuslogo.htm (16. 2. 2015).

Ekologi brez meja, 2013. Register divjih odlagališč. URL: http://register.ocistimo.si/RegisterDivjihOdlagalisc/index.jsp?page=izvoz (14. 1. 2015).

Ekološko kmetovanje, 2015. KGZS. URL: http://www.kgzs.si/gv/kmetijstvo/ekolosko-kmetovanje.aspx (20. 2. 2015).

Frantar, P., 2009. Značilnosti vodnega cikla v pomurju. V: Tatjana Kikec (ur.). POMURJE – Trajnostni regionalni razvoj ob reki muri. Murska Sobota, Zveza geografov Slovenije in Društvo geografov Pomurja, str. 71–83.

Gibanje za mladino, 2012. URL: http://sobotainfo.com/novica/lokalno/do-leta-2017-vecina-pomurja-s-kanalizacijo/15415 (14. 1. 2015).

Glenn O. (red), 1993. Soil and Water Conservation Engineering. John Wiley, New York, str. 1–360.

Globevnik, L., 2009. Celosten pogled na vode porečja Mure in upravljanja z njimi. V: Tatjana Kikec (ur.). POMURJE – Trajnostni regionalni razvoj ob reki muri. Murska Sobota, Zveza geografov Slovenije in Društvo geografov Pomurja, str. 93–105.

Gornji Mihaljevec, 2015. URL: http://www.gornjimihaljevec.hr/ (7. 1. 2015).

74

Grbavec, J., 2013. Na rijeci Muri otvoren pročistač otpadnih voda Podturen. URL: http://www.emedjimurje.hr/opcenito/na-rijeci-muri-otvoren-procistac-otpadnih-voda-podturen (26. 1. 2015).

Gutry-Korycka M., Nowicka B., Soczyńska U. (red.), 2003. The role of catchment`s retention in shaping of precipitation floods [in polish]. Uniwersytet Warszawski, str. 1–285.

Hill, E., 2013. 2013 Grand Prize - Environmental Sustainability. Belfair Wastewater and Reclamation Facilities. URL: http://www.aaees.org/e3competition-winners-2013gp-environmentalsustainability.php (21. 5. 2015).

Investicije za varstvo okolja po statističnih regijah (1000 EUR), Slovenija, letno, 2015. Statistični urad Republike Slovenije. URL: http://pxweb.stat.si/pxweb/Dialog/varval.asp?ma=2700010S&ti=&path=../Database/Okolje/27_okolje/01_27000_kazalniki/&lang=2 (19. 2. 2015).

IPOP, 2015. Razpršena poselitev in razpršena gradnja. URL: http://ipop.si/urejanje-prostora/izrazje/razprsena-poselitev-in-razprsena-gradnja/ (12. 1. 2015).

Izbrani kazalniki za odpadke, kohezijske in statistične regije, Slovenija, letno, 2015. Statistični urad Republike Slovenije. URL: http://pxweb.stat.si/pxweb/Dialog/varval.asp?ma=2700010S&ti=&path=../Database/Okolje/27_okolje/01_27000_kazalniki/&lang=2 (19.2.2015).

Izvješće o komunalnom otpadu, 2011. Agencija za zaščitu okoliša, IPA. 74 str. URL: www.azo.hr/lgs.axd?t=16&id=4886 (19.2.2015).

Izvješće o stanju okoliša Međimurske županije, 2014. Republika Hrvatska, Međimurska županija, Upravni odjel za prostorsko uređenje, gradnju i zaštitu okoliša, Odsjek za zaštitu okoliša i prirode, 108 str.

Jambrović, F., 2013. Pročišćavanje otpadnih voda u Čakovcu i Međimurskoj županiji. URL: http://www.google.si/url?sa=t&rct=j&q=&esrc=s&source=web&cd=1&ved=0CCAQFjAA&url=http%3A%2F%2Fhrcak.srce.hr%2Ffile%2F154119&ei=EQDiVLKlK8TEPZC5gbAM&usg=AFQjCNG0wyZTgKW2butSwc7MPXb5Y7jTJQ&sig2=vZla1EpH5XxTouhNFdw2SQ (26. 1. 2015).

Kadi, Ž., 2015. O Općini Sveti Juraj na Bregu. URL: http://www.svetijurajnabregu.hr/sveti-juraj-na-bregu/ (7. 1. 2015).

Kovač, N., Kušar, U., Rejec Brancelj, I., 2014. Kazalci okolja v Sloveniji. URL: http://kazalci.arso.gov.si/?data=about (29. 12. 2014).

Kowalczyk P., Farat R., Kępińska-Kasprzak M., 1997.Hierarchy of the aerial needs of small retention. [in polish] Scientific papers of IMGW, Series: Water management and protection 19, Warszawa ss. 176 str.

Kowalewski Z., 2004. Implementation of small retetnion programmes in Poland. [in polish]. Wrocław: Scientific papers of AR no 502. Inżynieria Środowiska XII, str. 195–210.

LAS Pri dobrih ljudeh, 2008: Lokalna razvojna strategija partnerskih občin Beltinci, Črenšovci, Dobrovnik, Kobilje, Lendava, Odranci, Turnišče in Velika Polana

75

Making nature work for you. Environmentally friendly and cost efficient sludge treatment. Orbicon. URL: http://www.orbicon.com/Projects-and-references.3535/Helsinge-sludge-reed-bed-system.129.aspx (6. 3. 2015).

Medic, A., 2010. Priprava pitne vode. URL: http://www.finance.si/274037/Priprava-pitne-vode?cookietime=1385118280 (14. 1. 2015).

Mihelič, R., Čop, J., Jakše, M., Štampar, F., Majer, D., Tojnko, S., Vršič, S., 2010. Smernice za strokovno utemeljeno gnojenje. Ljubljana, Ministrstvo za kmetijstvo, gozdarstvo in prehrano, 182 str.

Mihorko, P., Gacin, M., 2014. Ocena kemijskega stanja podzemnih voda v Sloveniji v letu 2013. Ljubljana, Ministrstvo za kmetijstvo in okolje, Agencija Republike Slovenije za okolje, 58 str.

Mioduszewski W., 1997. Faces of small retention and conditions of its implementation. [in polish] Informacje Naukowe i Techniczne nr 1, str. 12–18.

Mioduszewski W., 1999. Shaping and protection of water resources in agricultural landscape.[in polish]. Wyd. IMUZ, Falenty ss. 126 str.

MKPG, 2015. Ekološko kmetovanje. URL: http://www.mkgp.gov.si/si/delovna_podrocja/kmetijstvo/ekolosko_kmetovanje/ (20. 2. 2015).

Mlakar, B., 2011. Kmetijstvo v občini Središče ob Dravi. V: Marija Hernja Masten (ur.). Središče ob Dravi. Kronika 1910–2010. Središče ob Dravi, Občina Središče ob Dravi, str. 57–64.

Mura skozi čas, 2014. Wikipedia. URL: http://sl.wikipedia.org/wiki/Mura (31. 12. 2014).

Mursko središče, 2015. URL: http://www.mursko-sredisce.hr/(7. 1. 2015).

Musić, V., Antolić, J., Pojatina Basta, L., 2012. Izvještaj o kemijskom stanju podzemnih voda u republici Hrvatskoj u 2011. Godini. Zagreb, Hrvatske vode, 74 str.

Načrt upravljanja voda za vodni območji Donave in Jadranskega morja 2009–2015 (NUV), 2011. Republika Slovenija, Ministrstvo za okolje in prostor, 524 str. URL: http://www.arhiv.mop.gov.si/si/delovna_podrocja/voda/nacrt_upravljanja_voda_za_vodni_obmocji_donave_in_jadranskega_morja_2009_2015/nuv_besedilni_in_kartografski_del/ (13. 1. 2015).

Nekateri kazalniki transporta po statističnih regijah, Slovenija, letno, 2015. Statistični urad Republike Slovenije. URL: http://pxweb.stat.si/pxweb/Dialog/varval.asp?ma=2221105s&ti=&path=../Database/Ekonomsko/22_transport/01_22211_transport_panoge/&lang=2 ( 19. 2. 2015).

Občina Črenšovci, 2010. Občine v številkah. URL: http://www.stat.si/obcinevstevilkah/Vsebina.aspx?leto=2012&id=22 (12. 1. 2015).

Občinski program varstva okolja občine Ljutomer, 2009. Domžale, 2009.

Območni razvojni program Prlekija 2014–2020, 2013. Gornja Radgona, Ljutomer, Ormož, 85 str.

Općina danas, 2015. Općina Selnica. URL: http://www.selnica.hr/?page_id=95 (7. 1. 2015).

Općina Štrigovo(a) 2015. URL: http://www.opcinastrigova.hr/opcina/opcina-strigovoa/ (7. 1. 2015).

Operativni program iz područja konkurentnosti i kohezije 2014-2020, 2014. URL: http://www.mrrfeu.hr/UserDocsImages/Vijesti/Nacrt%20OPCC,%20svibanj%202014.pdf (16. 2. 2015).

76

Ozaveščanje in obveščanje občanov. Komunalno podjetje Vrhnika. URL: http://www.kpv.si/e_odvoz/osvescanje.aspx (6. 3. 2015).

Plan provedbe vodno-komunalnih direktiva, 2010. Poglavje 27. Okoliš. Vlada Republike Hrvatske. Zagreb, 2010.

Plan provedbe vodno-komunalnih direktiva, 2010. URL: http://www.voda.hr/sites/default/files/dokumenti/plan_provedbe_vodno-komunalnih_direktiva_-_hrvatski.pdf (6. 3. 2015).

Popis stanovništva, kućanstva i stanova 2011. Stanovništvo prema spolu i starosti, 2013. Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske, Zagreb, 681 str. URL: http://www.dzs.hr/ (12. 1. 2015).

Posavec, K., Bačani, A., 2014. Elaborat o zonama zaštite izvorišta Nedelišće, Prelog i Sveta Marija (pročišćeni tekst). Zavod za geologiju i geološko inženjerstvo, Sveučilište u Zagrebu, Rudarsko-geološko-naftni fakultet, 121 str.

Praznjenje nepretočnih greznic, prevzem blata iz MKČN in obstoječih greznic, 2015. Vodovod kanalizacija. URL: http://www.vo-ka.si/informacije/male-komunalne-cistilne-naprave-greznice/praznjenje-nepretocnih-greznic-prevzem-blata-iz (6. 3. 2015).

Prosen Verbič, N., 2013. Poskrbeti bo treba za lastno malo komunalno čistilno napravo. URL: http://www.mojaobcina.si/horjul/novice/gospodarstvo/ucinkovita-raba-energije/poskrbeti-bo-treba-za-lastno-malo-komunalno-cistilno-napravo.html (5. 3. 2015).

Prosnik, A., 2011. Središče in njegovo okolje 1910–2010 V: Marija Hernja Masten (ur.). Središče ob Dravi. Kronika 1910–2010. Središče ob Dravi, Občina Središče ob Dravi, str. 89–124.

Prostorni plan Međimurske županije, (Sl. glasnik MŽ 7/01,8/01), 2010. URL: http://www.zavod.hr/ppz/izvornik (16. 2. 2015).

Remec Rekar, Š. 2014. Ocena stanja jezer v Sloveniji v letu 2013. Ljubljana, Ministrstvo za kmetijstvo in okolje, Agencija Republike Slovenije za okolje, 12 str.

Repe, B., 2009. Izguba rodovitnih prsti prekmurja zaradi trajnih sprememb rabe tal. V: Tatjana Kikec (ur.). POMURJE – Trajnostni regionalni razvoj ob reki muri. Murska Sobota, Zveza geografov Slovenije in Društvo geografov Pomurja, str. 127–142.

Roš, M., Panjan, J., 2012. Gospodarjenje z odpadnimi vodami. Ljubljana, Fit media d.o.o., 148.

Roškar, D., 2005. Pobirki iz domačih krajev, Občina Križevci, 113 str.

Sl. Glasnik Međimurske županije 13/2011, 2011. URL. http://www.google.si/url?sa=t&rct=j&q=&esrc=s&source=web&cd=3&ved=0CC4QFjAC&url=http%3A%2F%2Fwww.medjimurska-zupanija.hr%2Fhome%2Fdokumenti%2FSluzbeni%2520glasnik%2F2011%2FSGMZ1311.pdf&ei=tYX9VNCuFIPjO7WTgYAO&usg=AFQjCNGfKdcCcPtrHslRToSq37N5RId9UA&sig2=F--9HBOTjDhzcJb0z9xRDw (16. 2. 2015).

Slovenija-Hrvaška Operativni Program 2007–2013, 2007. URL: http://www.eu-skladi.si/ostalo/operativni-programi/op-si-hr.pdf (6. 3. 2015).

77

SURS, 2014a. Teritorialne enote in hišne številke po občinah, Slovenija, četrtletno. URL: http://pxweb.stat.si/pxweb/Dialog/varval.asp?ma=0214810S&ti=&path=../Database/Splosno/02_upravna_razdelitev/02148_terit_enote/&lang=2 (7. 1. 2015).

SURS, 2014b. Gostota naseljenosti in indeks feminitete, občine, Slovenija. URL: polletnohttp://pxweb.stat.si/pxweb/Dialog/varval.asp?ma=05C4010S&ti=&path=../Database/Dem_soc/05_prebivalstvo/10_stevilo_preb/20_05C40_prebivalstvo_obcine/&lang=2 (12. 1. 2015).

Sveti Martin na Muri, 2015. URL: http://svetimartin.hr/ (7. 1. 2015).

Uredba o varstvu voda pred onesnaževanjem z nitrati iz kmetijskih virov, 2009. Uradni list, št. 113/2009. URL: http://www.uradni-list.si/1/content?id=95719 (5. 2. 2015).

Varga, M., 2013. Geografski vidik ekoremediacij porečja Rinže. Zaključna seminarska naloga. Ljubljana, Filozofska fakulteta, Oddelek za geografijo, 51 str.

Voda in upravljanje z vodnimi viri, 2009. Poročilo o stanju Alp. Alpska konvencija. Alpski signali – posebna izdaja 2. Stalni sekretariat Alpske konvencije, Bolzano, 67 str.

Vode, 2015. ARSO. URL: http://www.arso.gov.si/vode/ (5. 3. 2015).

Vodna direktiva. IZVRS. URL: http://www.izvrs.si/podrocja-dela/vodna-direktiva/ (6. 3. 2015).

Vovk Korže, A., 2011. Priložnosti občine Središče ob Dravi za trajnostni napredek. V: Marija Hernja Masten (ur.). Središče ob Dravi. Kronika 1910–2010. Središče ob Dravi, Občina Središče ob Dravi, str. 65–88.

Vovk Korže, A., 2015. Naravni čistilni sistemi. Univerza v Mariboru, Mednarodni center za ekoremediacije. Nazarje, GEAart, 94 str.

Zupančič, J., 2009. Ob etničnem in državnem robu na slovenskem vzhodu V: Tatjana Kikec (ur.). POMURJE – Trajnostni regionalni razvoj ob reki muri. Murska Sobota, Zveza geografov Slovenije in Društvo geografov Pomurja, str. 16–26.