Društveno-ekonomski razvoj RH u razdoblju 2013.-2017

Zagreb, studeni 1820 .

Studije

Društveno-ekonomski razvoj RH u

razdoblju 2013.-2017.: stanje, trendovi,

izazovi i prilike za prostorni razvoj

Stručna podloga za izradu Izvješća o stanju u prostoru RH 2013.-2017.

e I z

Ekonomski institut, Zagreb

Društveno-ekonomski razvoj RH u razdoblju 2013.- 2017.:

stanje, trendovi, izazovi i prilike za prostorni razvoj


U Zagrebu, 25.11.2018. godine

2

Naručitelj:

Hrvatski Zavod za prostorni razvoj

MB: 04104943

OIB: 84509741075

Izvršitelj:

EKONOMSKI INSTITUT, ZAGREB

Zagreb, Trg J.F.Kennedyja 7

MB:3219925

OIB: 70925432731

Studija:

Društveno-ekonomski razvoj RH u razdoblju 2013.- 2017.:

stanje, trendovi, izazovi i prilike za prostorni razvoj


Voditeljica projekta:

Dr. sc. Irena Đokić

Stručni tim Izvršitelja:

Dr.sc. Dubravka Jurlina Alibegović

Dr.sc. Željka Kordej-De Villa

Dr.sc. Ivana Rašić Bakarić

Dr.sc. Sunčana Slijepčević

Dr.sc. Nenad Starc

Dr.sc. Marijana Sumpor

Stručni tim Naručitelja:

Ravnateljica Hrvatskog zavoda za prostorni razvoj: Irena Matković

Koordinatorica: Sunčana Habrun

Revizija dokumenta: Irena Matković, Vesna Marohnić-Kuzmanović, Sunčana Habrun, Držislav Dobrinić

U Zagrebu, 25.11.2018. godine

3

Sadržaj

Uvod ............................................................................................................................................................................................... 9

1. Demografski trendovi i migracije u Hrvatskoj u razdoblju 2013.-2017. ............................................................. 11

1.1. Pregled općih demografskih trendova i njihov prostorni značaj ............................................................................. 11

1.2. Migracije u izvještajnom razdoblju i njihov utjecaj na hrvatski prostor i njegove pojedine dijelove ..................... 22

1.3. Usporedba hrvatskih migracijskih procesa s migracijskim procesima u zemljama

članicama EU sa sličnim tendencijama ................................................................................................................... 26

1.4. Kratka ocjena stanja i preporuke za praćenje demografskih trendova i migracijskih kretanja ........................... 27

2. Strukturna i prostorna analiza gospodarstva Hrvatske u razdoblju 2013.-2017. .............................................. 29

2.1. Pregled općih trendova hrvatskog gospodarstva .................................................................................................... 29

2.1.1. Bruto domaći proizvod i makroekonomska kretanja ............................................................................................ 29

2.1.1.1. BDP po županijama i NUTS2 regijama ............................................................................................................... 31

2.1.2. Kretanje bruto dodane vrijednosti i analiza strukture gospodarstva i razmještaja

gospodarskih djelatnosti ........................................................................................................................................ 33

2.1.3. Kretanje investicija ................................................................................................................................................. 40

2.1.4. Zaposlenost i nezaposlenost ................................................................................................................................. 45

2.1.4.1. Zaposlenost u NUTS2 i NUTS3 regijama ........................................................................................................... 46

2.1.4.2. Nezaposlenost u NUTS2 i NUTS3 regijama ....................................................................................................... 49

2.2. Propuštene prilike u gospodarskom korištenju prostora (brownfields) .................................................................. 51

2.3. Analiza regionalne razvijenosti i konkurentnosti hrvatskih županija ..................................................................... 54

2.3.1. Analiza prema indeksu razvijenosti na razini županija i JLS ............................................................................... 55

2.3.2. Usporedba indeksa razvijenosti u Uredbama iz 2010. i 2017. ........................................................................... 57

2.3.3. Osvrt na metodološka ograničenja indeksa razvijenosti kao mogućeg pokazatelja

prostorno-gospodarskog razvoja .......................................................................................................................... 59

2.3.4. Regionalni indeks konkurentnosti – Nacionalno vijeće za konkurentnost – RIK 2013. .................................... 60

2.3.5. Indeks gospodarske snage - Hrvatska gospodarska komora 2016. i 2017. ...................................................... 61

2.3.6. EU Regionalni indeks konkurentnosti ................................................................................................................... 63

2.4. Najvažnije odrednice razvoja u proteklom razdoblju ............................................................................................... 64

3. Analiza gospodarskih djelatnosti ........................................................................................................................... 66

3.1. Analiza industrije ....................................................................................................................................................... 66

3.1.1. Analiza industrije na razini NUTS2 i NUTS3 regija ................................................................................................ 72

3.2. Analiza turističke djelatnosti ..................................................................................................................................... 76

3.3. Analiza poljoprivrede ................................................................................................................................................. 81

3.4. Analiza šumarstva ..................................................................................................................................................... 90

3.5. Analiza ribarstva ........................................................................................................................................................ 93

3.6. Analiza vodnogospodarskih sustava ........................................................................................................................ 95

3.7. Analiza poduzetništva, trgovine i obrta .................................................................................................................. 104

3.8. Iskorištavanje mineralnih sirovina i ugljikovodika ................................................................................................ 111

3.9. Ocjena gospodarstva i povezanost sa sustavom prostornog uređenja - Doing Business 2013-2017 .............. 117

3.10. Ocjena gospodarske strukture i prostornog opterećenja razvoja pojedinih djelatnosti ................................... 121

3.11. Ocjena ukupnog stanja hrvatskog gospodarstva s osvrtom na gospodarsko korištenje prostora

i preporuke za prostorno-ekonomsku politiku u sljedećem razdoblju ............................................................... 124

4. Analiza prostorno-gospodarskog razvoja obale i otoka ..................................................................................... 128

4.1. Posebnosti hrvatskog obalnog i otočnog gospodarstva ....................................................................................... 128

4.1.1. Obalno i otočno gospodarstvo Sredozemlja....................................................................................................... 128

4.1.2. Demografska kretanja i gospodarstvo hrvatskog obalnog i otočnog prostora ................................................ 129

4.1.2.1. Demografska kretanja ..................................................................................................................................... 130

4.1.2.2. Zaposlenost i nezaposlenost u obalnim i otočnim JLS .................................................................................. 139

4

4.1.2.2.1. Zaposleni kod pravnih osoba na području obalnih i otočnih gradova i općina u Hrvatskoj ...................... 139

4.1.2.2.2. Nezaposlene osobe na području obalnih i otočnih gradova i općina u Hrvatskoj ...................................... 144

4.1.2.3. Analiza turizma u obalnim i otočnim JLS ......................................................................................................... 149

4.1.2.4. Poljoprivredno zemljište u obalnim i otočnim lokalnim jedinicama ............................................................... 152

4.1.2.5. Indeks razvijenosti obalnih i otočnih JLS (2013. i 2016.) .............................................................................. 153

4.1.2.6. Proračunski pokazatelji za obalne i otočne jedinice lokalne samouprave u razdoblju 2013. - 2017. ........ 156

4.1.3. Opterećivanje prostora i prostorni konflikti na obali i otocima ......................................................................... 157

4.1.4. Osvrt na samodostatnost otočnog gospodarstva ............................................................................................... 159

4.2. Hrvatska otočna razvojna politika ......................................................................................................................... 160

4.2.1. Nacionalni program razvitka otoka ..................................................................................................................... 161

4.2.2. Zakon o otocima .................................................................................................................................................. 166

4.3. Otočna razvojna politika Europske unije i njen odraz na hrvatsku otočnu politiku ............................................. 167

4.3.1. Počeci otočne razvojne politike Europske unije ................................................................................................. 167

4.3.2. Odraz na hrvatsku otočnu politiku ...................................................................................................................... 168

4.4. Predložak pametnog (SMART) otoka i uloga otoka u razvojnom planiranju ........................................................ 170

4.4.1. Pametni otoci ....................................................................................................................................................... 170

4.4.2. Razvoj kružnog gospodarstva i prostorno planiranje ......................................................................................... 172

5. Upravljanje prostorno-gospodarskim razvojem .................................................................................................. 173

5.1. Uvodni osvrt na prostorno relevantne razvojne dokumente i sustav upravljanja regionalnim razvojem ........... 173

5.2. Posebni osvrt na prostorno – gospodarsko upravljanje ruralnim razvojem ......................................................... 175

5.3. Nacionalna razvojna strategija do 2030. ............................................................................................................... 178

5.4. Osvrt na izvješća o izradi i provedbi županijskih razvojnih strategija te na izvješća o izradi

i provedbi strategija razvoja urbanih područja ...................................................................................................... 179

5.4.1. Sustav izvještavanja o provedbi regionalne politike Republike Hrvatske 2012.-2013. godine ...................... 179

5.4.2. Sustav izvještavanja o provedbi regionalne politike Republike Hrvatske nakon 2014. godine ...................... 179

5.5. Osvrt na izvješća o izradi i provedbi lokalnih razvojnih strategija LAG područja ................................................. 181

5.6. Osvrt na izvješća o izradi i provedbi planova javnih poduzeća (Hrvatske šume, Hrvatske vode, HEP) ............. 182

5.6.1. Hrvatske vode ....................................................................................................................................................... 182

5.6.2. Hrvatske šume ..................................................................................................................................................... 184

5.6.3. Energetska društva ............................................................................................................................................. 185

5.7. Osvrt na dokumente i propise od važnosti za otočni razvoj .................................................................................. 186

5.7.1. Nacionalni program razvitka otoka i Zakon o otocima ....................................................................................... 186

5.7.2. Protokol o integralnom upravljanju obalnim područjem .................................................................................... 189

5.7.3. Okvirna direktiva Europskog parlamenta o morskoj strategiji ........................................................................... 192

5.8. Administrativni ustroj RH i gospodarsko i prostorno planiranje; planiranje na razini

mjesnog odbora i gradskih četvrti/kotara ............................................................................................................. 193

5.8.1. Administrativni ustroj Republike Hrvatske .......................................................................................................... 193

5.8.2. Planiranje na razini mjesnog odbora i gradskih četvrti ...................................................................................... 194

5.8.3. Održavanje komunalne infrastrukture i poboljšanje komunalnog standarda ................................................... 197

5.8.4. Financiranje mjesne samouprave ....................................................................................................................... 197

5.9. Institucionalni kapacitet za prostorno i razvojno planiranje ................................................................................. 199

5.10. Ocjena stanja i preporuke za izvješćivanje u sljedećem razdoblju ..................................................................... 203

6. Analiza sustava izvješćivanja o prostoru – gospodarski aspekti s preporukama

i smjernicama za daljnji prostorni razvoj ............................................................................................................. 205

Popis literature: ....................................................................................................................................................................... 209

5

Popis tablica

Tablica 1.1. Broj stanovnika u RH, NUTS2 i NUTS3 regija u razdoblju 2011.-2017. ..............................................................................11

Tablica 1.2. Vitalni indeks stanovništva u RH i NUTS3 u razdoblju 2013.-2016. ...................................................................................12

Tablica 1.3. Gustoća stanovništva u RH, NUTS2 i NUTS3 regijama u 2001. i 2011. godini i procjena za 2016. ...............................13

Tablica 1.4. Koeficijent starosti i indeks starenja u RH i NUTS3 regijama u 2001., 2011. i 2016. godini ...........................................14

Tablica 1.5. Indeks starenja u RH i NUTS3 regijama u 2001. i 2011. godini ..........................................................................................15

Tablica 1.6. Spolna struktura u razdoblju 2013.-2016. ...........................................................................................................................16

Tablica 1.7. Obrazovna struktura u Republici Hrvatskoj 2001. godine – stanovništvo staro 15 i više godina.....................................17

Tablica 1.8. Obrazovna struktura u Republici Hrvatskoj 2011. godine – stanovništvo staro 15 i više godina.....................................18

Tablica 1.9. Broj privatnih kućanstava i prosječnog broja osoba u kućanstvu u Republici Hrvatskoj 2001. i 2011. godine ..............19

Tablica 1.10. Prirodni prirast stanovništva u RH, NUTS2 i NUTS3 regijama u razdoblju 2013.-2017. ................................................20

Tablica 1.11. Broj stanovnika u gradovima u 2001. i 2011. godini .........................................................................................................21

Tablica 1.12. Saldo migracije po županijama, 2013.-2017. ....................................................................................................................23

Tablica 1.13. Migracijski saldo članica Europske unije..............................................................................................................................26

Tablica 2.1. Kretanje odabranih makroekonomskih pokazatelja, 2013.-2017. .....................................................................................30

Tablica 2.2. Bruto domaći proizvod po stanovniku, u kunama, NUTS2 i NUTS3 regije i Republika Hrvatska, 2013.-2015. .............33

Tablica 2.3. Struktura bruto dodane vrijednost po djelatnostima NKD-a, 2013.-2016. ........................................................................34

Tablica 2.4. Visina i efikasnost investicija u Hrvatskoj, 2008.-2016. ......................................................................................................42

Tablica 2.5. Visina i efikasnost investicija u NUTS2 regijama, 2013.-2016. ..........................................................................................43

Tablica 2.6. Struktura i kretanje investicija po županijama, 2013. i 2016. ............................................................................................43

Tablica 2.7. Struktura investicija prema područjima djelatnosti NKD-a; NUTS2 regije i Hrvatska, 2016. ...........................................44

Tablica 2.8. Indeksi promjene vrijednosti investicija prema područjima djelatnosti NKD-a, 2016. (2013.=100) ..............................45

Tablica 2.9. Zaposlenost i nezaposlenost u Republici Hrvatskoj 2013.-2017. ......................................................................................46

Tablica 2.10. Broj zaposlenih osoba, NUTS2 regije, 2013.-2016. (stanje na dan 31.3.) ......................................................................47

Tablica 2.11. Zaposlene osobe, NUTS3 regije, 2013.-2016. ...................................................................................................................48

Tablica 2.12. Stope registrirane nezaposlenosti, NUTS3 regije, 2013.-2016. .......................................................................................50

Tablica 2.13. Vrijednosti indeksa razvijenosti hrvatskih županija, 2013. ...............................................................................................55

Tablica 2.14. Vrijednosti indeksa razvijenosti za jedinice područne (regionalne) samouprave, 2016. ...............................................56

Tablica 2.15. Vrijednosti indeksa razvijenosti općina i gradova, % od nacionalnog prosjeka, 2013. i 2016. .....................................57

Tablica 2.16. Promjene poretka županija na ljestvici konkurentnosti ......................................................................................................60

Tablica 2.17. HGK indeks gospodarske snage, 2016. ..............................................................................................................................62

Tablica 2.18. HGK indeks gospodarske snage, 2017. ..............................................................................................................................62

Tablica 3.1. Bruto dodana vrijednost rudarstva i vađenja, prerađivačke industrije i opskrbe električnom energijom,

plinom, parom i klimatizacija (BDV industrije =100), (BDP RH=100) ................................................................................68

Tablica 3.2. Kretanje osnovnih pokazatelja poslovanja (broj poduzeća, ukupni promet i broj zaposlenih)

u industrijskom sektoru, djelatnosti rudarstva i vađenja, prerađivačke industrije

i opskrbe električnom energijom, plinom, parom i klimatizaciji, 2013.-2016. ..................................................................69

Tablica 3.3. Struktura bruto dodane vrijednosti prerađivačkog sektora prema odjeljcima (C=100), 2013.-2016. ............................70

Tablica 3.4. Indeksi promjene BDV-a prema odjeljcima prerađivačke industrije, 2016. (2013.=100) ................................................70

Tablica 3.5. Struktura prerađivačke industrije prema broju poduzeća, prometu i broju plaćenih zaposlenika, 2016. ......................71

Tablica 3.6. Indeksi promjene broja poduzeća, ukupnog prometa, broja zaposlenih prema odjeljcima

prerađivačke industrije, 2016. (2013.=100) ........................................................................................................................72

Tablica 3.7. Bruto dodana vrijednost sektora prerađivačke industrije, rudarstva i vađenja te ostalih industrija,

NUTS2 regije i RH, (u mil. kuna, i kao % od RH), 2013.-2015. ............................................................................................73

Tablica 3.8. Bruto dodana vrijednost industrijskog sektora (B,C,D,E) i sektora prerađivačke industrije

kao % ukupne bruto dodane vrijednosti hrvatskog gospodarstva, 2015. ..........................................................................74

Tablica 3.9. Bruto dodana vrijednost industrijskog sektora (B,C,D,E) i sektora prerađivačke industrije

kao % ukupne bruto dodane vrijednosti županijskog gospodarstva, 2015. ......................................................................74

Tablica 3.10. Indeksi promjene bruto dodane vrijednosti za sektor industrije, prerađivačku industriju

i ukupna BDV županijskog gospodarstva .............................................................................................................................75

Tablica 3.11. Dolasci turista po županijama, 2013.-2017. ......................................................................................................................77

Tablica 3.12. Noćenja turista u komercijalnim smještajnim objektima po županijama, 2013.-2017. ................................................78

Tablica 3.13. Broj i površina parcela prema ARKOD-u ...............................................................................................................................85

Tablica 3.14. Površina, broj poljoprivrednih gospodarstava i broj parcela po županijama, 2016. .......................................................86

Tablica 3.15. Površina šumskog zemljišta Republike Hrvatske ...............................................................................................................91

Tablica 3.16. Površina šumskog zemljišta prema vlasništvu ....................................................................................................................91

Tablica 3.17. Drvna zaliha i godišnji prirast na šumskogospodarskom području ...................................................................................92

Tablica 3.18. Opskrba vodom u javnom vodovodu prema vrsti izvora, tis. m3 ........................................................................................97

Tablica 3.19. Zahvaćene vode po slivovima, tis.m3 ....................................................................................................................................97

Tablica 3.20. Isporučene vode iz javnog vodovoda, tis. m3 .......................................................................................................................98

Tablica 3.21. Vodovodna mreža i uređaji ....................................................................................................................................................99

Tablica 3.22. Broj crpnih postrojenja i uređaja za popravljanje kvalitete vode u javnom vodovodu .....................................................99

Tablica 3.23. Izvorište, pročišćavanje i ispuštanje otpadnih voda, tis. m3 ...............................................................................................99

Tablica 3.24. Ispuštanje otpadnih voda iz sustava javne kanalizacije po slijevovima, tis.m3 ............................................................. 101

6

Tablica 3.25. Kanalizacijska mreža i uređaji za pročišćavanje otpadnih voda ..................................................................................... 103

Tablica 3.26. Eksploatacijska polja po županijama, 2017. ................................................................................................................... 113

Tablica 3.27. Istražni prostori po županijama, 2017. ............................................................................................................................ 114

Tablica 3.28. Položaj Hrvatske (u odnosu na 189 zemalja), 2013.-2017. .......................................................................................... 118

Tablica 3.29. Detaljan prikaz položaja Hrvatske u kategorijama vezanim za prostorno relevantne teme, 2013.-2017. ............... 120

Tablica 4.1. Zaposleni kod pravnih osoba u obalnim i otočnim gradovima i općinama u Hrvatskoj, 2013.-2017.

(stanje na dan 31. ožujka) ................................................................................................................................................... 141

Tablica 4.2. Nezaposlene osobe u obalnim i otočnim gradovima i općinama u Hrvatskoj, godišnji prosjek, 2013.-2017. ............ 146

Tablica 4.3. Najniže i najviše vrijednosti indeksa razvijenosti obalnih i otočnih JLS-ova obalnih županija, 2013. .......................... 153

Tablica 4.4. Udio obalnih i otočnih JLS-ova u razvojnim skupinama, 2016. ........................................................................................ 154

Tablica 4.5. Najniže i najviše vrijednosti indeksa razvijenosti obalnih i otočnih JLS-ova obalnih županija, 2016. .......................... 154

Tablica 4.6. Vrijednosti indeksa razvijenosti obalnih županija za 2013. i 2016. godinu..................................................................... 155

Tablica 4.7. Pametni projekti na hrvatskim otocima, 2018. ................................................................................................................. 172

Tablica 5.1. Ulaganja javnog sektora u razvoj otoka u razdoblju 2004. – 2014, u kunama .............................................................. 187

Tablica 5.2. Raspored sredstava mjesne samouprave, 2013. - 2017., u kunama .............................................................................. 198

Tablica 5.3. Broj i stručna sprema djelatnika zavoda za prostorno uređenje županija RH, 2018. .................................................... 199

Tablica 5.4. Broj i stručna sprema djelatnika zavoda za prostorno uređenje Jadranske Hrvatske, 2018. ....................................... 200

Tablica 5.5. Broj i stručna sprema djelatnika zavoda za prostorno uređenje Kontinentalne Hrvatske

–sjeverozapadni dio, 2018. .................................................................................................................................................. 201


–istočni dio, 2018. ................................................................................................................................................................ 201

7

Popis slika

Slika 1.1. Visokoobrazovano stanovništvo u dobi od 15 i više godina u županijama u 2001. i 2011. godini ......................................19

Slika 1.2. Vanjska migracija stanovništva Republike Hrvatske, 2013.-2017. ........................................................................................22

Slika 1.3. Migracijski saldo u razdoblju 2013.-2017., kao udio u stanovništvu županije iz 2011., po županijama ............................23

Slika 1.4. Udio stanovništva koje je odselilo u drugu županiju i inozemstvo u razdoblju 2013.-2017.

u stanovništvu županije iz 2011., po županijama .....................................................................................................................24

Slika 1.5. Doseljeni iz druge županije u razdoblju od 2013. do 2017. godine, po županijama .............................................................25

Slika 1.6. Odseljeni u drugu županiju u razdoblju od 2013. do 2017. godine, po županijama .............................................................25

Slika 1.7. Neto migracija na 1.000 stanovnika, 2016. godina .................................................................................................................27

Slika 2.1. Bruto domaći proizvod u stalnim cijenama (referentna godina 2010.), u milijardama kuna

i realna godišnja stopa rasta BDP-a, Hrvatska, 2000.-2017. ..................................................................................................29

Slika 2.2. Bruto domaći proizvod po stanovniku NUTS2 regija (Hrvatska = 100), 2013., 2014. i 2015. ............................................31

Slika 2.3. Bruto domaći proizvod po stanovniku, županije, 2013. i 2015. (RH=100), rang 2015. ......................................................32

Slika 2.4. Realne međugodišnje stope rasta bruto dodane vrijednosti, Republika Hrvatska, 2013.-2016. ........................................34

Slika 2.5. Realna stopa rasta bruto dodane vrijednosti djelatnosti Poljoprivrede, šumarstva i ribarstva;

Rudarstva i vađenja te Prerađivačke industrije, 2014.-2016. ...............................................................................................35

Slika 2.6. Realna stopa rasta bruto dodane vrijednosti djelatnosti Informacija i komunikacija;

Financijskih djelatnosti i djelatnosti osiguranja te Poslovanja nekretninama, 2014.-2016. ...............................................35

Slika 2.7. Realna stopa rasta bruto dodane vrijednosti Stručnih, znanstvenih i tehničkih djelatnosti,

Administrativnih i pomoćnih uslužnih djelatnosti te djelatnosti Javne uprave

i obrane; obveznog socijalnog osiguranja, 2014.-2016. .........................................................................................................36

Slika 2.8. Realna stopa rasta bruto dodane vrijednosti djelatnosti Obrazovanja, Zdravstvene zaštite

i socijalne skrbi te Umjetnosti, zabave i rekreacije, 2014.-2016. ...........................................................................................36

Slika 2.9. Struktura BDV-a NUTS2 regije Kontinentalna Hrvatska, 2015. ..............................................................................................37

Slika 2.10. Struktura BDV-a NUTS2 regije Jadranska Hrvatska, 2015. ...................................................................................................37

Slika 2.11. Indeksi specijalizacije, Kontinentalna Hrvatska, 2013. i 2015. ...........................................................................................38

Slika 2.12. Indeksi specijalizacije, Jadranska Hrvatska, 2013. i 2015. ..................................................................................................38

Slika 2.13. Županije s visokom specijalizacijom u djelatnostima poljoprivrede, ribarstva i šumarstva,

2013. i 2015. godina, padajući rang 2015. godine ................................................................................................................39

Slika 2.14. Županije s visokom specijalizacijom u djelatnostima rudarstva i vađenje te ostalih industrija,

2013. i 2015. padajući rang 2015. godine .............................................................................................................................39

Slika 2.15. Županije s visokom specijalizacijom u prerađivačkoj industriji, 2013. i 2015. godina,

padajući rang 2015. godine ......................................................................................................................................................39

Slika 2.16. Županije s visokom specijalizacijom u građevinarstvu, 2013. i 2015., padajući rang 2015. godine ................................40

Slika 2.17. Županije s visokom specijalizacijom u trgovini na veliko i na malo, prijevozu i skladištenju,

smještaju, pripremi i usluživanju hrane, 2013. i 2015. godina, padajući rang 2015. godine ............................................40

Slika 2.18. Visina investicija u Hrvatskoj (mil. kn), 2001.-2016. .............................................................................................................41

Slika 2.19. Udio investicija u BDP-u Hrvatskoj 2001.-2016. ....................................................................................................................41

Slika 2.20. Struktura Investicija, NUTS2 regije, 2013. i 2016. ................................................................................................................42

Slika 2.21. Zaposleni u pravnim osobama, obrtu i slobodnim profesijama i poljoprivrednici, 2007.-2017. .......................................46

Slika 2.22. Struktura zaposlenih prema vrsti zaposlenja, NUTS2 regije, 31. ožujka 2016. ..................................................................47

Slika 2.23. Stope promjene broja zaposlenih prema vrsti zaposlenja (%), NUTS2 regije, 2016. (2013.=100) ..................................47

Slika 2.24. Stope promjene broja zaposlenih prema vrsti zaposlenja (%), NUTS2 regije, 2016. (2013.=100) ..................................48

Slika 2.25. Indeksi promjene broja zaposlenih, NUTS3 regije, 2016. (2013.=100) ..............................................................................49

Slika 2.26. Stope registrirane nezaposlenosti, NUTS3 regije, 2013. i 2016. .........................................................................................50

Slika 3.1. Industrijska proizvodnja (2015=100) ........................................................................................................................................67

Slika 3.2. Rudarstvo i vađenje - indeksi fizičkog obujma proizvodnje (2015=100) ...............................................................................67

Slika 3.3. Prerađivačka industrija (indeksi fizičkog obujma proizvodnje (2015=100) ..........................................................................67

Slika 3.4. Opskrba električnom energijom, plinom, parom i klimatizacija

- indeksi fizičkog obujma proizvodnje (2015=100) ..................................................................................................................68

Slika 3.5. Udio bruto dodane vrijednost djelatnosti B, C, D i E, te djelatnosti C u ukupnoj

bruto dodanoj vrijednosti prostora, u % ......................................................................................................................................73

Slika 3.6. Dolasci turista u 2017. godini .....................................................................................................................................................76

Slika 3.7. Broj turista na 10 stanovnika* županije u 2017. godini ..........................................................................................................78

Slika 3.8. Prosječna duljina boravka turista po županijama u razdoblju 2013.-2017. ..........................................................................79

Slika 3.9. Broj stalnih postelja 2013.-2017. ..............................................................................................................................................80

Slika 3.10. Broj noćenja po stalnoj postelji po županijama, 2016. godina ..............................................................................................80

Slika 3.11. Broj luka nautičkog turizma .......................................................................................................................................................81

Slika 3.12. Broj poljoprivrednih gospodarstava u Republici Hrvatskoj .....................................................................................................82

Slika 3.13. Broj poljoprivrednih gospodarstava po županijama u 2013. i 2016. godini ........................................................................82

Slika 3.14. Korištena poljoprivredna površina u Republici Hrvatskoj, u ha .............................................................................................83

Slika 3.15. Korištena poljoprivredna površina po županijama, u ha ........................................................................................................83

Slika 3.16. Korištena poljoprivredna površina u 2016. po poljoprivrednom gospodarstvu, u ha ..........................................................84

Slika 3.17. Korištena poljoprivredna površina u 2016. po stanovniku*, u ha ........................................................................................84

8

Slika 3.18. Struktura korištene poljoprivredne površine u Republici Hrvatskoj, 2013. i 2016. ........................................................... 85

Slika 3.19. Broj ekoloških poljoprivrednih subjekata po županijama u 2017. godini ............................................................................. 87

Slika 3.20. Površina ekološki korištenoga poljoprivrednog zemljišta po županijama, u ha ................................................................... 88

Slika 3.21. Struktura ekološki korištene poljoprivredne površine u 2017. godini .................................................................................. 88

Slika 3.22. Broj goveda po županijama ....................................................................................................................................................... 89

Slika 3.23. Veterinarski uredi, ispostave, te granične veterinarske postaje po županijama .................................................................. 89

Slika 3.24. Veterinarske stanice, ambulante, prakse, klinike i službe po županijama ........................................................................... 90

Slika 3.25. Udio šuma u ukupnoj kopnenoj površini RH, 2016 ................................................................................................................ 91

Slika 3.26. Udio površina šuma i šumskog zemljišta s posebnom namjenom po

kategorijama na šumskogospodarskom području .................................................................................................................. 92

Slika 3.27. Ribarstvo, u tonama ................................................................................................................................................................... 93

Slika 3.28. Isporučena voda iz javnog vodovoda u razdoblju 2013.-2017. ............................................................................................ 98

Slika 3.29. Prodana voda u razdoblju 2013.-2017. .................................................................................................................................. 98

Slika 3.30. Otpadne vode u razdoblju 2013.-2017. (tis. m3) ................................................................................................................ 100

Slika 3.31. Ispuštene otpadne vode u razdoblju 2013.-2017. (tis. m3) ............................................................................................... 100

Slika 3.32. Ispuštene nepročišćene otpadne vode u razdoblju 2013.-2017. ..................................................................................... 101

Slika 3.33. Ispuštene pročišćene otpadne vode u razdoblju 2013.-2017. .......................................................................................... 101

Slika 3.34. Nepročišćene otpadne vode po slivovima u razdoblju 2013.-2017. ................................................................................. 102

Slika 3.35. Pročišćene otpadne vode po slivovima u razdoblju 2013.-2017. ..................................................................................... 103

Slika 3.36. Poduzetničke zone po županijama ........................................................................................................................................ 105

Slika 3.37. Poduzetničke zone prema veličini ukupne površine po županijama .................................................................................. 106

Slika 3.38. Poduzetničke zone prema tipu aktivnosti po županijama ................................................................................................... 107

Slika 3.39. Poduzetničke zone prema veličini i intenzitetu aktivacije po županijama ......................................................................... 108

Slika 3.40. Poduzetničke zone po županijama prema prostorno-planskoj dokumentaciji .................................................................. 109

Slika 3.41. Aktivna trgovačka društva i aktivni obrti u Jadranskoj i Kontinentalnoj Hrvatskoj............................................................ 110

Slika 3.42. Promjena broja aktivnih trgovačkih društava i obrta u 2016. u odnosu na 2013. godinu, po županijama ................... 110

Slika 3.43. Karta eksploatacijskih i istražnih polja u Republici Hrvatskoj............................................................................................. 112

Slika 3.44. Prikaz područja istraživanja ................................................................................................................................................... 116

Slika 3.45. Jednostavnost poslovanja, položaj Hrvatske (u odnosu na 189 zemalja), 2013. – 2017. ............................................. 118

Slika 3.46. Položaj Hrvatske (od ukupno 189 zemalja), sve kategorije, 2013-2017. ........................................................................ 119

Slika 3.47. Položaj Hrvatske, kategorije vezane za prostorno relevantne teme, 2013.-2017. .......................................................... 120

Slika 4.1. Prirodni prirast stanovništva u 2017. godini ........................................................................................................................... 130

Slika 4.2. Vitalni indeks u razdoblju 2013.-2017. .................................................................................................................................. 131

Slika 4.3. Migracijski saldo 2013. i 2017. godine – Istarska županija ................................................................................................. 131

Slika 4.4. Migracijski saldo 2013. i 2017. godine – Primorsko-goranska županija ............................................................................. 132

Slika 4.5. Migracijski saldo 2013. i 2017. godine – Ličko-senjska županija ........................................................................................ 132

Slika 4.6. Migracijski saldo 2013. i 2017. godine – Zadarska županija ............................................................................................... 133

Slika 4.7. Migracijsko saldo 2013. i 2017. – Šibensko-kninska županija ............................................................................................ 133

Slika 4.8. Migracijsko saldo 2013. i 2017. – Splitsko-dalmatinska županija ...................................................................................... 134

Slika 4.9. Migracijsko saldo 2013. i 2017. – Dubrovačko-neretvanska županija ................................................................................ 134

Slika 4.10. Procjena broja stanovnika u razdoblju 2013.-2016. – Istarska županija .......................................................................... 135

Slika 4.11. Procjena broja stanovnika u razdoblju 2013.-2016. – Primorsko-goranska županija ..................................................... 135

Slika 4.12. Procjena broja stanovnika u razdoblju 2013.-2016. – Ličko-senjska županija ................................................................ 136

Slika 4.13. Procjena broja stanovnika u razdoblju 2013.-2016. – Zadarska županija ....................................................................... 136

Slika 4.14. Procjena broja stanovnika u razdoblju 2013.-2016. – Šibensko-kninska županija ......................................................... 137

Slika 4.15. Procjena broja stanovnika u razdoblju 2013.-2016. – Splitsko-dalmatinska županija .................................................... 137

Slika 4.16. Procjena broja stanovnika u razdoblju 2013.-2016. – Dubrovačko-neretvanska županija ............................................. 138

Slika 4.17. Procjena broja stanovnika u razdoblju 2013.-2016. u velikim obalnim gradovima ......................................................... 138

Slika 4.18. Dolasci turista u obalne i otočne lokalne jedinice ................................................................................................................ 150

Slika 4.19. Broj turista u obalnim i otočnim lokalnim jedinicama s najvećim brojem turista po stanovniku u 2017. godini .......... 151

Slika 4.20. Noćenja turista u obalnim i otočnim lokalnim jedinicama u 2017. godini ........................................................................ 151

Slika 4.21. Površina poljoprivrednog zemljišta u obalnim i otočnim lokalnim jedinicama po županijama ........................................ 152

Slika 4.22. Površina poljoprivrednog zemljišta u obalnim i otočnim lokalnim jedinicama prema vrstama

uporabe poljoprivrednog zemljišta ......................................................................................................................................... 152

Slika 5.1. Ulaganja javnog sektora u razvoj otoka, u kunama ................................................................................................................ 187

Slika 5.2. Statističke regije i obalno područje RH prema Protokolu o integralnom upravljanju

obalnim područjem Sredozemlja ............................................................................................................................................. 190

9

Uvod

Izvješćivanje o stanju u prostoru dio je sustava prostornog uređenja određenog i uređenog posebnim

zakonom i nizom pravilnika. Samo izvješćivanje uređeno je posebnim pravilnikom koji određuje

izvjestitelja i institucije koje trebaju reagirati na izvješće. O prostoru se izvješćuje i slijedom drugih

zakona i pravilnika van sustava prostornog uređenja tako da izvješćivanje ima svoj uži i širi

institucionalni okvir.

Uži institucionalni okvir izrade i korištenja Izvješća o stanju u prostoru čine:

1. Zakon o prostornom uređenju (Narodne novine, br. 153/2013 i 65/2017)

2. Pravilnik o sadržaju i obveznim prostornim pokazateljima izvješća o stanju u prostoru

(Narodne novine, br. 48/2014 i 19/2015).

Širi institucionalni okvir čini niz zakona i pravilnika o izvješćima o raznim dijelovima odnosno

vidovima prostora. U Izvješću o stanju u prostoru Republike Hrvatske 2008. – 2012. navedeno je 26

takvih zakona. Navedeno je i pet izvješća od kojih su samo tri van sustava prostornog uređenja:

1. Izvješće o obavljenim inspekcijskim nadzorima odlagališta otpada u 2010. (inspekcija

MZOPU)

2. Izvješće o radu građevinske i urbanističke inspekcije 2011.-2012. (Uprava za inspekcijske

poslove, Odjel za dokumentacijske poslove)

3. Izvješće o stanju okoliša i Program zaštite okoliša Zadarske županije, 2006.

4. Izvješće o stanju okoliša u Republici Hrvatskoj za razdoblje 2005. – 2008., Agencija za

zaštitu okoliša, Zagreb, 2012.

5. Izvješće o stanju u prostoru Republike Hrvatske 2003, MZOPU, prosinac 2003.

Interakcija ovih zakona i izvješća nije u cijelosti normirana. Tek nekolicina zakona upućuju na druge

zakone ili obavezuju druge institucije na neku vrst suradnje, najčešće u dostavi podataka. Usto,

učestalost izvješća je vrlo različita i (očito) nesinkronizirana tako da su izvješća sektorska i

nepovezana. Nesklad je očit već prilikom izdvajanja zakona kojima se štiti okoliš i/ili neposredno

uređuje korištenje vitalnih dijelova prostora: voda, šuma i poljoprivrednih površina.

Zakon o zaštiti okoliša (Narodne novine, br. 80/2013 i 78/2015) propisuje izradu Izvješća o stanju

okoliša, Izvješća o sigurnosti, Temeljnih izvješća, Izvješća Europskoj komisiji i Godišnjih izvješća

Inspekcije zaštite okoliša.

Zakon o vodama (Narodne novine, br. 153/2009) propisuje izradu Izvješća o izvršenju Plana

upravljanja vodnim područjima, Izvješća o provedbi Plana (biološkog) monitoringa stanja voda s

tumačenjem rezultata, Izvješća o eksploataciji šljunka i pijeska, Izvješća o stanju i korištenju sustava

za navodnjavanje, te Izvješća o poduzetim radnjama protiv koncesionara koji koriste vode, a ne

poštuju ugovorne obaveze.

Zakon o vodi za ljudsku potrošnju (Narodne novine, br. 56/2013) propisuje izradu Izvještaja o

rezultatima monitoringa zdravstvene ispravnosti vode za ljudsku potrošnju, godišnjih izvještaja

pravnih osoba koje opskrbljuju vodom barem 5.000 stanovnika ili isporučuju dnevno više od 1.000

m³ vode, te godišnjih izvještaja o zdravstvenoj ispravnosti vode za ljudsku potrošnju u Republici

Hrvatskoj.

10

Zakon o šumama (Narodne novine, br. 140/2005) propisuje izradu godišnjih izvješća koje uredi

državne uprave u županijama dostavljaju nadležnom ministarstvu i Izvješća Šumarske savjetodavne

službe o pojavi štetnih organizama u šumama.

Zakon o poljoprivredi (Narodne novine, br. 30/2015) propisuje izradu Izvještaja Europskoj komisiji

o provedbi programa izravnih plaćanja, izvještaja o cijenama poljoprivrednih proizvoda, cijenama

šećera i dodijeljenim državnim potporama, izradu analitičkih izvješća o provedenim fizikalnim,

kemijskim i fizikalno-kemijskim te mikrobiološkim ispitivanjima na izvorima mineralnih voda, i

izradu godišnjeg izvješća o radu Agencije za plaćanja, godišnjeg izvješća o stanju poljoprivrede u

prethodnoj kalendarskoj godini (Zeleno izvješće).

U resorima okoliša, vodoprivrede i šumarstva izvještavanju o prostoru je, čini se, posvećena dovoljna

briga. U resoru poljoprivrede pretežno se izvještava o gospodarskom vidu poljoprivredne djelatnosti.

Izvješćivanje o poljoprivrednom resursu implicitno je prepušteno drugim resorima.

Ministarstvo nadležno za poslove prostornog planiranja i uređenja, u obvezi je podnositi Izvješće o

stanju u prostoru RH za četverogodišnje razdoblje. Izvještava se o promjenama koje su u

promatranom razdoblju imale značajan utjecaj na prostor. Te promjene posljedica su čovjekovog

djelovanja, kao i izostanka djelovanja tamo gdje je ono bilo potrebno i nužno. Stoga izvješće o stanju

u prostoru sadrži informacije o gospodarskim, ali i svim drugim djelovanjima čovjeka kao pojedinca,

društva u cjelini te posljedicama djelovanja prirodnih sila. Kako bi se obuhvatile sve relevantne

informacije o pojavama u prostoru tijekom promatranog razdoblja uobičajena je praksa izrade

stručnih podloga u okviru kojih su obrađene teme od značaja za promjene u prostoru. Podaci su

prikupljaju (uglavnom iz sekundarnih izvora), obrađuju i analiziraju te u odgovarajućem formatu i

obujmu uvrštavaju u Izvješća. Posljednje izvješće o stanju u prostoru izrađeno je za razdoblje 2008.-

2012.

Ovom stručnom podlogom hrvatsko gospodarstvo analizirano je u širem i užem smislu (gdje god je

bilo moguće analiziralo se na razini NUTS2 i na županijskoj razini). Obrađen je i niz tema vezanih

za upravljanje prostorno-gospodarskim razvojem. Pojedini dijelovi analize završavaju ocjenom

stanja i preporukama za buduću plansku perspektivu i odgovorno upravljanje razvojem u hrvatskom

prostoru.

11

1. Demografski trendovi i migracije u Hrvatskoj

u razdoblju 2001.-2017.

1.1. Pregled općih demografskih trendova i njihov prostorni značaj

U ovom dijelu prikazani su opći demografski trendovi u Hrvatskoj u razdoblju 2001.-2017.: prikaz

promjene broja stanovnika, vitalni indeks i gustoća stanovništva, koeficijent starosti i neki drugi

prostorno značajni pokazatelji demografskih kretanja.

U razdoblju 2001.-2017. stanovništvo se Hrvatske smanjilo za 7,1 posto. Pritom se stanovništvo

Kontinentalne Hrvatske smanjilo za 8,9, a Jadranske za 3,2 posto. Stanovništvo je raslo samo u

Zadarskoj (4, 1 posto), Zagrebačkoj (0,6 posto), i Istarskoj županiji (0,9 posto) te u Gradu Zagrebu

(3 posto).

Najveći pad bio je u Vukovarsko-srijemskoj (22,3 posto), Požeško-slavonskoj (18,9 posto), Brodsko-

posavskoj (18,63 posto) i Sisačko-moslavačkoj županiji (17,7 posto).

Tablica 1.1. Broj stanovnika u RH i NUTS2 i NUTS3 regija u razdoblju 2001. -2017.

Županija 2001. 2011. 2013. 2014. 2015. 2016. 2017.

Indeks

2001.-

2017.*

1 Zagrebačka 309.696 317.606 318.837 318.453 316.506 314.549 311.416 100,56

2 Krapinsko-zagorska 142.432 132.892 130.895 129.967 128.905 127.748 126.334 88,70

3 Sisačko-moslavačka 185.387 172.439 167.036 163.975 160.292 157.204 152.546 82,29

4 Karlovačka 141.787 128.899 125.688 124.127 121.840 120.321 118.263 83,41

5 Varaždinska 184.769 175.951 174.434 173.454 171.879 170.563 168.560 91,23

6 Koprivničko-križevačka 124.467 115.584 114.346 113.688 112.357 110.976 109.137 87,68

7 Bjelovarsko-bilogorska 133.084 119.764 116.959 115.536 113.746 111.867 109.822 82,52

8 Primorsko-goranska 305.505 296.195 294.705 293.811 291.654 289.479 286.677 93,84

9 Ličko-senjska 53.677 50.927 49.364 48.670 47.634 46.888 45.943 85,59

10 Virovitičko-podravska 93.389 84.836 83.029 82.162 80.610 79.111 77.086 82,54

11 Požeško-slavonska 85.831 78.034 75.801 74.991 73.473 71.920 69.583 81,07

12 Brodsko-posavska 176.765 158.575 155.956 154.082 151.012 148.373 143.827 81,37

13 Zadarska 162.045 170.017 171.594 171.462 170.168 169.581 168.672 104,09

14 Osječko-baranjska 330.506 305.032 300.950 298.272 294.233 290.412 283.035 85,64

15 Šibensko-kninska 112.891 109.375 106.540 105.532 104.315 103.021 101.436 89,85

16 Vukovarsko-srijemska 204.768 179.521 175.932 173.441 169.224 165.799 159.213 77,75

17 Splitsko-dalmatinska 463.676 454.798 454.711 454.627 453.155 452.035 449.610 96,97

18 Istarska 206.344 208.055 207.793 208.201 208.180 208.105 208.229 100,91

19 Dubrovačko-neretvanska 122.870 122.568 122.197 122.355 122.280 121.970 121.381 98,79

20 Međimurska 118.426 113.804 113.417 113.159 112.576 112.089 110.999 93,73

21 Grad Zagreb 779.145 790.017 795.505 798.424 799.565 802.338 802.762 103,03

Kontinentalna Hrvatska 3.010.452 2.872.954 2.848.785 2.833.731 2.806.218 2.783.270 2.742.583 91,10

Jadranska Hrvatska 1.427.008 1.411.935 1.406.904 1.404.658 1.397.386 1.391.079 1.381.948 96,84

Republika Hrvatska 4.437.460 4.284.889 4.255.689 4.238.389 4.203.604 4.174.349 4.124.531 92,95

Napomena: Podaci za 2001. i 2011. su iz Popisa stanovništva 2001. i Popisa stanovništva 2011. Osnova procjena broja

stanovnika za razdoblje 2013.-2017. su popisni podaci prikupljeni Popisom stanovništva, kućanstava i stanova 2011.

*2001. = 100.

Izvor: DZS, Priopćenje broj 7.4.3.

12

U razdoblju 2013.-2016. vitalni indeks smanjio se u Hrvatskoj sa 79,3 na 72,8 (vidi tablicu 1.2.).

Povećanje vitalnog indeksa zabilježeno je u dvije županije: Sisačko-moslavačkoj i Međimurskoj.

Najveće smanjenje vitalnog indeksa zabilježeno je u Koprivničko-križevačkoj, Brodsko-posavskoj i

Zadarskoj županiji.

Najviši vitalni indeks 2016. godine zabilježen je u Međimurskoj (101,2) i Dubrovačko-neretvanskoj

županiji (93,5) i u Gradu Zagrebu (95,2).

Najniži vitalni indeks 2016. imale su sljedeće županije: Ličko-senjska (44,1), Šibensko-kninska

(52,4) i Karlovačka (55,1).

Tablica 1.2. Vitalni indeks stanovništva u RH i NUTS3 regijama u razdoblju 2013.-2016.

Županija 2013. 2014. 2015. 2016.

1 Zagrebačka 87,8 85,9 73,5 80,6

2 Krapinsko-zagorska 61,2 61,7 56,2 57,3

3 Sisačko-moslavačka 54,5 56,7 48,5 56,7

4 Karlovačka 56,7 50,5 47,0 55,1

5 Varaždinska 70,5 69,7 61,5 68,8

6 Koprivničko-križevačka 76,4 67,3 62,1 60,8

7 Bjelovarsko-bilogorska 63,3 63,1 53,7 57,8

8 Primorsko-goranska 70,4 67,1 61,9 63,3

9 Ličko-senjska 47 41,9 41,0 44,1

10 Virovitičko-podravska 67,4 64,4 61,2 61,9

11 Požeško-slavonska 69,7 70,2 59,1 62,5

12 Brodsko-posavska 78,9 72,2 61,8 64,1

13 Zadarska 94,5 84,6 75,7 80,6

14 Osječko-baranjska 72,8 68,1 62,1 62,9

15 Šibensko-kninska 61,3 62,5 51.4 52,4

16 Vukovarsko-srijemska 70,5 72,7 59,9 62,2

17 Splitsko-dalmatinska 94,0 92,8 79,8 84

18 Istarska 83,1 81,4 70,5 70,9

19 Dubrovačko-neretvanska 95,3 103,8 85,6 93,5

20 Međimurska 97,9 100,5 94,9 101,2

21 Grad Zagreb 98,7 101,1 91,1 95,2

Republika Hrvatska 79,3 77,8 69,2 72,8

Izvor: DZS, Priopćenje broj 7.1.1. T2/2013.

*Vitalni indeks je omjer broja živorođene djece i broja umrlih osoba, tj. broj živorođenih na 100 umrlih osoba.

Godine 2001. gustoća stanovništva u Hrvatskoj iznosila je 78,4 st/km2, 2011. 75,7 st/km2, a 2016.

procijenjena gustoća iznosila je 73,7 st/km2 (vidi tablicu 1.3.). Gustoća stanovništva Jadranske

Hrvatske 2016. je 56,3 st/km2, a Kontinentalne 87,3 st/km2. Ako se izuzme Grad Zagreb s gustoćom

od 1252 st/km2, najgušće su naseljene Međimurska (153,8), Varaždinska (135,2) i Krapinsko-

zagorska županija (104,0).

13

Tablica 1.3. Gustoća stanovništva u RH, NUTS2 i NUTS3 regijama u 2001. i 2011. godini i procjena za 2016.

Županija 2001. 2011. 2016.

1 Zagrebačka 101,2 103,8 102,79

2 Krapinsko-zagorska 115,9 108,1 103,94

3 Sisačko-moslavačka 41,5 38,6 35,18

4 Karlovačka 39,1 35,6 33,18

5 Varaždinska 146,4 139,4 135,15

6 Koprivničko-križevačka 71,2 66,1 63,49

7 Bjelovarsko-bilogorska 50,4 45,4 42,37

8 Primorsko-goranska 85,1 82,6 80,68

9 Ličko-senjska 10,0 9,5 8,76

10 Virovitičko-podravska 46,1 41,9 39,09

11 Požeško-slavonska 47,1 42,8 39,45

12 Brodsko-posavska 87,1 78,1 73,09

13 Zadarska 44,4 46,6 46,51

14 Osječko-baranjska 79,5 73,4 69,89

15 Šibensko-kninska 37,8 36,7 34,52

16 Vukovarsko-srijemska 83,4 73,2 67,56

17 Splitsko-dalmatinska 102,1 100,2 99,57

18 Istarska 73,4 74,0 73,98

19 Dubrovačko-neretvanska 69,0 68,8 68,48

20 Međimurska 162,4 156,1 153,76

21 Grad Zagreb 1215,5 1232,5 1251,70

Kontinentalna Hrvatska 94,4 90,1 87,28

Jadranska Hrvatska 57,8 57,2 56,31

Republika Hrvatska 78,4 75,7 73,76

Izvor: DZS, Popis stanovništva 2011. i procjena za 2016. godini prema podacima DZS-a.

Najrjeđe su naseljene Ličko-senjska (8,8), Karlovačka (33,2) i Šibensko-kninska županija (34,5).

Hrvatsku obilježava nepovoljna dobna struktura stanovništva. Koeficijent starosti jest postotni udio

osoba starih 60 i više godina u ukupnom stanovništvu. Osnovni je pokazatelj razine starenja, a kad

prijeđe vrijednost 12 posto, smatra se da je stanovništvo određenog područja ušlo u proces starenja.

U međupopisnom razdoblju 2001.-2011. udio osoba starijih od 60 godina u ukupnom stanovništvu

povećao se s 21,6 na 24,1 posto, a 2016. godine na 26,5 posto.

Koeficijent starosti 2016. najviši je bio u Ličko-senjskoj i Šibensko-kninskoj (31,8 posto),

Primorsko-goranskoj (30,1 posto) i Karlovačkoj (29,3 posto). Podaci o koeficijentu starosti u NUTS2

i NUTS3 regijama nalaze se u tablici 1.4.

14

Tablica 1.4. Koeficijent starosti i indeks starenja u RH i NUTS3 regijama u 2001., 2011. i 2016. godini

Koeficijent starosti Indeks starenja

Županija 2001. 2011. 2016. 2001. 2011. 2016.

1 Zagrebačka 19,5 22,1 25,1 79,8 100,1 119,4

2 Krapinsko-zagorska 22,4 23,5 25,6 94,7 112,6 130,1

3 Sisačko-moslavačka 24,8 26,2 28,7 109,8 131,1 146,5

4 Karlovačka 26,8 27,3 29,3 128,8 149 161,0

5 Varaždinska 21,1 22,8 25,0 87 107,3 124,4

6 Koprivničko-križevačka 22,4 23,8 26,1 94,4 110,5 125,6

7 Bjelovarsko-bilogorska 23,5 24,8 27,4 97,8 114,9 133,6

8 Primorsko-goranska 22,6 26,6 30,1 109,4 155,3 179,4

9 Ličko-senjska 30,5 31 31,8 145,7 166 172,1

10 Virovitičko-podravska 22,1 23,1 25,3 87 103,3 120,0

11 Požeško-slavonska 21,8 23,6 26,1 81 99,2 119,2

12 Brodsko-posavska 21 23,1 25,3 77,5 96,5 113,8

13 Zadarska 21,6 25,5 28,0 86 117,4 135,5

14 Osječko-baranjska 20,8 22,8 25,3 84,1 106,3 124,9

15 Šibensko-kninska 26,3 29 31,8 113,1 146,1 167,3

16 Vukovarsko-srijemska 20,3 23 25,6 76,5 98,3 115,9

17 Splitsko-dalmatinska 19,9 23,1 25,6 77,8 102,3 121,5

18 Istarska 21,8 24,9 28,4 99,7 136,8 160,1

19 Dubrovačko-neretvanska 21,8 24,4 27,2 86,3 109,4 129,9

20 Međimurska 18,7 21,1 23,9 72 91,8 107,5

21 Grad Zagreb 20,8 23,6 25,2 93,7 118,9 127,7

Republika Hrvatska 21,6 24,1 26,5 90,7 115 132,0

Izvor: DZS, Popis stanovništva 2011. i procjena za 2016. godinu prema podacima DZS-a.

Indeks starenja postotni je udio osoba starih 60 i više godina u odnosu na stanovništvo mlađe od 20

godina. Indeks veći od 40 pokazuje da je stanovništvo određenog područja ušlo u proces starenja.

Hrvatska stari. Tako je 2001. indeks starenja u RH iznosio 90,7, 2011. godine 115, a 2016. 132.

Godine 2001. pet županija imalo je više stanovništva starijeg od 60 i više godina nego stanovništva

mlađeg od 20 (Sisačko-moslavačka, Karlovačka, Primorsko-goranska, Ličko-senjska i Šibensko-

kninska. 2011. godine samo su četiri županije (Požeško-slavonska, Brodsko-posavska, Vukovarsko-

srijemska i Međimurska) imale više mlađih od 20 godina nego starih 60 i više. U 2016. sve županije

imale su više starijeg stanovništva (od 60 i više godina) u odnosu na mlađe (do 20 godina).

Godine 2001. prosječna je starost iznosila 39,3 godine, 2011. 41,7, a 2016. godine 42,8 godina.

Prosječna starost stanovništva 2011. najveća je u Ličko-senjskoj (45,3), potom u Šibensko-kninskoj

(44,1) i Primorsko-goranskoj županiji (43,9). Najmlađe je stanovništvo Međimurske (40), Brodsko-

posavske (40,6) i Splitsko-dalmatinske županije (40,8). Podaci o prosječnoj starosti nalaze se u

tablici 1.5.

15

Tablica 1.5. Prosječna starost u RH i NUTS3 regijama u 2001. i 2011. godini

Županija 2001. 2011.

1 Zagrebačka 38,5 40,6

2 Krapinsko-zagorska 39,6 41,7

3 Sisačko-moslavačka 40,7 43,0

4 Karlovačka 41,9 44,0

5 Varaždinska 39,0 41,2

6 Koprivničko-križevačka 39,7 41,6

7 Bjelovarsko-bilogorska 40,0 42,0

8 Primorsko-goranska 41,0 43,9

9 Ličko-senjska 43,0 45,3

10 Virovitičko-podravska 38,9 41,2

11 Požeško-slavonska 38,2 40,9

12 Brodsko-posavska 37,8 40,6

13 Zadarska 38,9 41,9

14 Osječko-baranjska 38,7 41,2

15 Šibensko-kninska 41,1 44,1

16 Vukovarsko-srijemska 37,8 40,6

17 Splitsko-dalmatinska 38,1 40,8

18 Istarska 40,2 43,0

19 Dubrovačko-neretvanska 39,0 41,5

20 Međimurska 37,6 40,0

21 Grad Zagreb 39,7 41,6

Republika Hrvatska 39,3 41,7

Izvor: DZS, Popis stanovništva 2011.

Napomena: Prosječna starost označuje srednje godine života cjelokupnog stanovništva određenog prostora (zemlje, grada

itd.), a izračunava se kao aritmetička sredina starosti stanovništva.

Analiza spolne strukture ukazuje na odnos muškog i ženskog stanovništva. U Hrvatskoj je 2011. bilo

2.066.335, odnosno 48,2 posto muškog stanovništva i 2.218.554 ili 51,8 posto ženskog stanovništva.

Godine 2016. u Hrvatskoj je bilo 2.014.837 muškog stanovništva, što odgovara 48,3 posto

stanovništva i 2.159.512 ženskog stanovništva, odnosno 51.7 posto ukupnog stanovništva.

Primjećuje se da sve županije imaju veći udio ženskog stanovništva.

Spolna struktura stanovništva u razdoblju 2013.-2016. po županijama prikazana je u tablici 1.6.

16

Tablica 1.6. Spolna struktura u razdoblju 2013.-2016.

2013. 2014. 2015. 2016.

Županija Ukupno Muškarci Žene Ukupno Muškarci Žene Ukupno Muškarci Žene Ukupno Muškarci Žene

1 Zagrebačka 318.837 154.702 164.135 318.453 154.573 163.880 316.506 153.550 162.956 314.549 152.612 161.937

2 Krapinsko-zagorska 130.895 63.727 67.168 129.967 63.252 66.715 128.905 62.689 66.216 127.748 62.128 65.620

3 Sisačko-moslavačka 167.036 81.217 85.819 163.975 79.789 84.186 160.292 78.032 82.260 157.204 76.534 80.670

4 Karlovačka 125.688 60.860 64.828 124.127 60.144 63.983 121.840 59.074 62.766 120.321 58.468 61.853

5 Varaždinska 174.434 84.904 89.530 173.454 84.388 89.066 171.879 83.601 88.278 170.563 82.971 87.592

6 Koprivničko-križevačka 114.346 55.451 58.895 113.688 55.154 58.534 112.357 54.507 57.850 110.976 53.839 57.137

7 Bjelovarsko-bilogorska 116.959 56.936 60.023 115.536 56.373 59.163 113.746 55.524 58.222 111.867 54.598 57.269

8 Primorsko-goranska 294.705 142.276 152.429 293.811 141.762 152.049 291.654 140.547 151.107 289.479 139.486 149.993

9 Ličko-senjska 49.364 24.559 24.805 48.670 24.244 24.426 47.634 23.739 23.895 46.888 23.378 23.510

10 Virovitičko-podravska 83.029 40.261 42.768 82.162 39.818 42.344 80.610 39.046 41.564 79.111 38.361 40.750

11 Požeško-slavonska 75.801 36.977 38.824 74.991 36.631 38.360 73.473 35.924 37.549 71.920 35.165 36.755

12 Brodsko-posavska 155.956 75.900 80.056 154.082 75.006 79.076 151.012 73.409 77.603 148.373 72.140 76.233

13 Zadarska 171.594 84.277 87.317 171.462 84.268 87.194 170.168 83.551 86.617 169.581 83.243 86.338

14 Osječko-baranjska 300.950 145.066 155.884 298.272 143.791 154.481 294.233 141.979 152.254 290.412 140.134 150.278

15 Šibensko-kninska 106.540 52.267 54.273 105.532 51.786 53.746 104.315 51.221 53.094 103.021 50.603 52.418

16 Vukovarsko-srijemska 175.932 85.105 90.827 173.441 83.946 89.495 169.224 81.873 87.351 165.799 80.224 85.575

17 Splitsko-dalmatinska 454.711 221.286 233.425 454.627 221.234 233.393 453.155 220.408 232.747 452.035 219.930 232.105

18 Istarska 207.793 101.031 106.762 208.201 101.237 106.964 208.180 101.147 107.033 208.105 101.216 106.889

19 Dubrovačko-neretvanska 122.197 59.517 62.680 122.355 59.612 62.743 122.280 59.650 62.630 121.970 59.493 62.477

20 Međimurska 113.417 55.524 57.893 113.159 55.440 57.719 112.576 55.165 57.411 112.089 54.917 57.172

21 Grad Zagreb 795.505 371.945 423.560 798.424 373.353 425.071 799.565 374.004 425.561 802.338 375.397 426.941

Kontinentalna Hrvatska 2.848.785 1.368.575 1.480.210 2.833.731 1.361.658 1.472.073 2.806.218 1.348.377 1.457.841 2.783.270 1.337.488 1.445.782

Jadranska Hrvatska 1.406.904 685.213 721.691 1.404.658 684.143 720.515 1.397.386 680.263 717.123 1.391.079 677.349 713.730

Republika Hrvatska 4.255.689 2.053.788 2.201.901 4.238.389 2.045.801 2.192.588 4.203.604 2.028.640 2.174.964 4.174.349 2.014.837 2.159.512

Izvor: DZS.

17

Obrazovanje je jedan je od glavnih generatora razvoja nekog područja. Obrazovana i kvalificirana

radna snaga preduvjet su rasta i razvoja, ne samo na nacionalnoj, već i na regionalnoj i lokalnoj

razini. Ona područja koja zaostaju u razvoju ljudskog kapitala zaostajat će i u sveopćem društvenom

i gospodarskom razvoju.

Prema Popisu 2001. Hrvatska je imala 11,9 posto visokoobrazovanih stanovnika u dobi od 15 godina

i više. Prema Popisu 2011. taj je postotak iznosio 16,4 posto. Samo je pet županija imalo natprosječan

udio visokoobrazovanih od nacionalnog prosjeka: Dubrovačko-neretvanska (18,7 posto), Splitsko-

dalmatinska (18 posto), Istarska (16,6 posto), Primorsko-goranska (20 posto) i Grad Zagreb s 29

posto. Detalji su prikazani u sljedećim tablicama.

Tablica 1.7. Obrazovna struktura u Republici Hrvatskoj 2001. godine – stanovništvo staro 15 i više godina

Županija Ukupno Bez škole 1-3 razreda

OŠ

4-7 razreda

OŠ

Osnovna

škola

Srednja

škola

Visoko

obrazovanje Nepoznato

1 Zagrebačka 255.874 2,46 5,97 12,02 22,68 48,03 7,87 0,97

2 Krapinsko-zagorska 118.139 2,09 5,06 20,78 24,85 40,92 5,81 0,49

3 Sisačko-moslavačka 155.439 4,99 6,80 13,64 23,08 43,46 7,58 0,45

4 Karlovačka 121.266 4,01 7,73 14,58 20,58 43,74 8,61 0,76

5 Varaždinska 152.962 1,50 4,26 15,59 24,46 45,41 8,36 0,42

6 Koprivničko-

križevačka 103.403 2,02 4,77 20,12 30,85 34,48 6,98 0,79

7 Bjelovarsko-

bilogorska 110.279 3,56 5,79 18,37 26,83 38,27 6,57 0,60

8 Primorsko-goranska 262.670 1,08 2,99 7,42 18,50 54,12 15,19 0,71

9 Ličko-senjska 45.477 4,66 9,94 17,37 19,82 40,43 7,07 0,71

10 Virovitičko-podravska 76.427 3,61 5,80 16,07 30,93 37,08 5,75 0,77

11 Požeško-slavonska 68.865 4,76 4,17 16,72 27,39 39,62 6,74 0,61

12 Brodsko-posavska 142.037 4,26 4,84 14,81 25,46 43,09 6,90 0,64

13 Zadarska 132.549 5,12 6,47 9,07 19,70 47,90 10,65 1,09

14 Osječko-baranjska 271.787 3,35 4,32 13,08 25,51 43,95 9,17 0,63

15 Šibensko-kninska 93.938 7,89 6,24 10,47 17,96 47,34 9,45 0,65

16 Vukovarsko-

srijemska 165.409 5,31 5,59 13,70 26,31 41,34 6,62 1,14

17 Splitsko-dalmatinska 378.091 3,52 4,88 7,59 17,76 52,09 13,49 0,66

18 Istarska 175.167 1,45 3,02 9,54 22,75 50,25 12,54 0,45

19 Dubrovačko-

neretvanska 100.403 1,99 3,96 9,38 19,00 51,13 13,95 0,59

20 Međimurska 96.462 1,27 3,21 13,28 30,13 44,82 6,52 0,78

21 Grad Zagreb 656.182 1,14 2,21 5,33 16,28 52,02 22,48 0,54

Kontinentalna

Hrvatska 2.494.531 2,74 4,48 12,42 23,03 45,23 11,42 0,67

Jadranska Hrvatska 1.188.295 3,11 4,59 8,76 19,07 50,90 12,88 0,68

Republika Hrvatska 3.682.826 2,86 4,52 11,24 21,75 47,06 11,89 0,67

Izvor: DZS.

18

Tablica 1.8. Obrazovna struktura u Republici Hrvatskoj 2011. godine – stanovništvo staro 15 i više godina

Županija Ukupno Bez

škole

1-3

razreda OŠ

4-7

razreda OŠ

Osnovna

škola

Srednja

škola

Visoko

obrazovanje Nepoznato

1 Zagrebačka 265.752 1,46 0,87 7,05 22,69 55,25 12,45 0,23

2 Krapinsko-

zagorska 112.950 1,23 1,46 13,93 23,68 50,48 9,17 0,07

3 Sisačko-

moslavačka 147.426 3,00 1,63 9,57 23,60 51,65 10,48 0,07

4 Karlovačka 111.569 2,48 1,44 8,09 24,06 50,63 12,85 0,46

5 Varaždinska 148.834 0,89 0,86 7,05 25,81 53,36 11,92 0,12

6 Koprivničko-

križevačka 97.433 1,49 1,30 6,65 36,97 42,83 10,68 0,09

7 Bjelovarsko-

bilogorska 101.323 2,41 1,34 7,32 32,94 46,50 9,30 0,18

8 Primorsko-

goranska 259.228 0,67 0,43 4,17 16,69 57,74 20,07 0,23

9 Ličko-senjska 44.002 2,49 2,14 14,59 21,09 49,00 10,47 0,23

10 Virovitičko-

podravska 71.344 2,22 1,87 14,56 27,32 45,71 8,24 0,09

11 Požeško-slavonska 64.892 3,13 1,47 9,48 28,33 47,39 10,01 0,19

12 Brodsko-posavska 131.512 2,76 1,04 6,98 28,98 50,69 9,47 0,07

13 Zadarska 143.180 2,90 1,50 7,87 19,38 53,15 14,79 0,42

14 Osječko-baranjska 258.226 2,13 0,98 6,26 26,60 51,23 12,73 0,06

15 Šibensko-kninska 93.925 3,97 2,11 9,27 17,69 53,65 13,21 0,11

16 Vukovarsko-

srijemska 149.070 3,48 0,99 5,91 30,29 49,76 9,45 0,12

17 Splitsko-

dalmatinska 380.366 1,97 0,97 5,89 16,90 56,12 18,00 0,15

18 Istarska 180.239 0,72 0,81 6,41 19,47 55,82 16,57 0,20

19 Dubrovačko-

neretvanska 102.649 1,13 0,75 6,22 17,47 55,54 18,72 0,16

20 Međimurska 94.583 0,93 0,95 13,44 22,59 51,83 10,09 0,17

21 Grad Zagreb 673.958 0,73 0,34 3,87 13,59 52,35 28,98 0,14

Kontinentalna

Hrvatska 2.428.872 1,70 0,93 7,06 23,03 51,18 15,95 0,14

Jadranska

Hrvatska 1.203.589 1,72 1,00 6,44 17,80 55,56 17,26 0,21

Republika

Hrvatska 3.632.461 1,71 0,96 6,86 21,29 52,63 16,39 0,16

Izvor: DZS.

19

Slika 1.1. Visokoobrazovano stanovništvo u dobi od 15 i više godina u županijama u 2001. i 2011. godini

Izvor: DZS

Prosječan broj članova u kućanstvima u Hrvatskoj se u dva međupopisna razdoblja smanjuje. To

smanjenje je rezultat spomenutih demografskih procesa, niskog fertiliteta i dužeg očekivanog trajanja

života. Manji broj djece u kućanstvu i porast broja samačkih kućanstava u starijoj životnoj dobi

doveli su do toga da je prosječan broj članova u privatnim kućanstvima u Hrvatskoj prema Popisu iz

2011. manji od tri, točnije 2,8. No i taj, dosada najniže zabilježen prosjek otkada je popisa

stanovništva, Hrvatsku svrstava u sam vrh unutar Europske Unije u kojoj je prosjek oko 2,4 člana po

privatnom kućanstvu. Unutar Hrvatske, najveći prosječni broj članova u kućanstvu imaju županije u

sjeverozapadnom dijelu zemlje, Međimurska (3,21), Krapinsko-zagorska (3,13), Varaždinska (3,12)

i Zagrebačka (3,11) županija. Istovremeno, najmanji broj članova u kućanstvu nalazimo u Primorsko-

goranskoj (2,51), Ličko-senjskoj (2,56) županiji i Gradu Zagrebu (2,57). Detaljniji podaci nalaze se

u tablici 1.9.

Tablica 1.9. Broj privatnih kućanstava i prosječnog broja osoba u kućanstvu u Republici Hrvatskoj

2001. i 2011. godine

2001. 2011.

Županija Broj privatnih

kućanstava

Prosječan broj osoba

u kućanstvu

Broj privatnih

kućanstava


u kućanstvu

1 Zagrebačka 94.274 3,3 101.274 3,1

2 Krapinsko-zagorska 43.832 3,2 42.040 3,1

3 Sisačko-moslavačka 65.269 2,8 62.601 2,7

4 Karlovačka 49.621 2,8 47.524 2,7

5 Varaždinska 56.095 3,3 55.483 3,1

6 Koprivničko-križevačka 39.584 3,1 37.938 3,0

7 Bjelovarsko-bilogorska 44.269 3,0 41.128 2,9

8 Primorsko-goranska 111.085 2,7 117.009 2,5

9 Ličko-senjska 19.900 2,7 19.617 2,6

10 Virovitičko-podravska 31.578 3,0 29.622 2,9

11 Požeško-slavonska 27.445 3,1 26.408 2,9

12 Brodsko-posavska 54.836 3,2 52.056 3,0

13 Zadarska 52.359 3,1 60.510 2,8

0

5

10

15

20

25

30

35Za

greb

ačka

Kra

pin

sko

-zag

ors

ka

Sisa

čko

-mo

slav

ačka

Kar

lova

čka

Var

ažd

insk

a

Ko

pri

vnič

ko-k

riže

vačk

a

Bje

lova

rsko

-bilo

gors

ka

Pri

mo

rsko

-go

ran

ska

Ličk

o-s

enjs

ka

Vir

ovi

tičk

o-p

od

ravs

ka

Po

žešk

o-s

lavo

nsk

a

Bro

dsk

o-p

osa

vska

Zad

arsk

a

Osj

ečk

o-b

aran

jska

Šib

ensk

o-k

nin

ska

Vu

kova

rsko

-sri

jem

ska

Split

sko

-dal

mat

insk

a

Ista

rska

Du

bro

vačk

o-…

Međ

imu

rska

Gra

d Z

agre

b

2001. 2011.

20

2001. 2011.

Županija Broj privatnih

kućanstava


u kućanstvu

Broj privatnih

kućanstava


u kućanstvu

14 Osječko-baranjska 113.583 2,9 110.009 2,8

15 Šibensko-kninska 39.648 2,8 41.237 2,6

16 Vukovarsko-srijemska 66.977 3,1 61.094 2,9

17 Splitsko-dalmatinska 144.366 3,2 154.528 2,9

18 Istarska 72.379 2,8 78.732 2,6

19 Dubrovačko-neretvanska 39.125 3,1 41.636 2,9

20 Međimurska 35.688 3,3 35.151 3,2

21 Grad Zagreb 275.464 2,8 303.441 2,6

Kontinentalna Hrvatska 998.515 3,1 1.005.769 2,9

Jadranska Hrvatska 478.862 2,6 513.269 2,4

Republika Hrvatska 1.477.377 3,0 1.519.038 2,8

Izvor: DZS.

U tablici 1.10. prikazani su podaci o prirodnom prirastu stanovništva u Republici Hrvatskoj, te na

NUTS2 i NUTS3 razini u razdoblju 2013.-2017. U posljednjoj promatranoj godini ni u jednoj

županiji nije zabilježen pozitivan prirodni prirast stanovništva. Najniže vrijednosti nalazimo u

Primorsko-goranskoj, Osječko-baranjskoj i Sisačko-moslavačkoj županiji. U Međimurskoj i

Dubrovačko-neretvanskoj županiji zabilježene su najmanje nepovoljne, ali još uvijek negativne

vrijednosti.

Tablica 1.10. Prirodni prirast stanovništva u RH, NUTS2 i NUTS3 regijama u razdoblju 2013.-2017.

Županija 2013. 2014. 2015. 2016. 2017.

1 Zagrebačka -428 -482 -980 -663 -871

2 Krapinsko-zagorska -730 -715 -807 -783 -777

3 Sisačko-moslavačka -1.116 -1.072 -1.348 -1.025 -1.211

4 Karlovačka -801 -990 -1.075 -802 -924

5 Varaždinska -635 -635 -911 -681 -854

6 Koprivničko-križevačka -343 -514 -616 -652 -647

7 Bjelovarsko-bilogorska -633 -608 -842 -699 -778

8 Primorsko-goranska -1.018 -1.160 -1.440 -1.329 -1.794

9 Ličko-senjska -446 -522 -533 -469 -478

10 Virovitičko-podravska -382 -408 -440 -423 -518

11 Požeško-slavonska -305 -294 -440 -370 -394

12 Brodsko-posavska -405 -545 -811 -730 -730

13 Zadarska -99 -298 -504 -379 -627

14 Osječko-baranjska -1.039 -1.260 -1.557 -1.418 -1.519

15 Šibensko-kninska -562 -550 -775 -758 -766

16 Vukovarsko-srijemska -668 -619 -962 -871 -1.060

17 Splitsko-dalmatinska -277 -334 -1.042 -787 -1.140

18 Istarska -366 -413 -713 -685 -785

19 Dubrovačko-neretvanska -62 47 -59 -88 -171

20 Međimurska -26 6 -65 15 -127

21 Grad Zagreb -106 93 -782 -408 -750

Kontinentalna Hrvatska -7.617 -8.043 -11.636 -9.510 -11.160

Jadranska Hrvatska -2.830 -3.230 -5.066 -4.495 -5.761

Republika Hrvatska -10.447 -11.273 -16.702 -14.005 -16.921

Izvor: DZS, Priopćenje broj 7.4.1. *Prirodni je prirast razlika između broja živorođene djece i broja umrlih osoba.

21

U tablici 1.11. prikazani su podaci kretanja broja stanovnika u 30 najvećih gradova 2001. i 2011. U

Solinu, Kaštelima, Metkoviću i Zaprešiću zabilježen je porast broja stanovnika za više od 10 posto,

dok se stanovništvo Vukovara, Čakovca, Rijeke i Šibenika smanjilo za više od 10 posto. Najveći

porast broja stanovnika (za više od četvrtine broja stanovnika zabilježenog u 2001. godini) zabilježen

je u Solinu (25,85 posto).

Tablica 1.11. Broj stanovnika u gradovima u 2001. i 2011. godini

Gradovi 2001. 2011. Rast/pad br. st.

(2011./2001.), u %

Zagreb 779.145 790.017 1,40

Split 188.694 178.102 -5,61

Osijek 114.616 108.048 -5,73

Rijeka 144.043 128.624 -10,70

Zadar 72.718 75.062 3,22

Velika Gorica 63.517 63.517 0,00

Slavonski Brod 64.612 59.141 -8,47

Pula - Pola 58.594 57.460 -1,94

Karlovac 59.395 55.705 -6,21

Sisak 52.236 47.768 -8,55

Varaždin 49.075 46.946 -4,34

Šibenik 51.553 46.332 -10,13

Dubrovnik 43.770 42.615 -2,64

Bjelovar 41.869 40.276 -3,80

Kaštela 34.103 38.667 13,38

Samobor 36.206 37.633 3,94

Vinkovci 35.912 35.312 -1,67

Vukovar 31.670 27.683 -12,59

Koprivnica 30.994 30.854 -0,45

Solin 19.011 23.926 25,85

Zaprešić 23.125 25.223 9,07

Požega 28.201 26.248 1,40

Đakovo 30.092 27.745 -5,61

Petrinja 23.413 24.671 -5,73

Metković 15.384 16.788 -10,70

Čakovec 30.455 27.104 3,22

Virovitica 22.618 21.291 0,00

Gospić 12.980 12.745 -8,47

Krapina 12.950 12.480 -1,94

Pazin 9.227 8.638 -6,21

Izvor: DZS, Popis stanovništva 2011.

22

1.2. Migracije u izvještajnom razdoblju i njihov utjecaj

na hrvatski prostor i njegove pojedine dijelove

Od 2013. do 2017. primjetan je proces sve većeg odseljavanja hrvatskog stanovništva u inozemstvo.

U 2017. godini iz Republike Hrvatske su u inozemstvo odselile čak 47.352 osobe.

Slika 1.2. Vanjska migracija stanovništva Republike Hrvatske, 2013.-2017.

Izvor: DZS.

Tijekom cijelog razdoblja od 2013. do 2017. godine saldo vanjske migracije stanovništva bio je

negativan što zajedno s procesom depopulacije utječe na demografsko stanje mnogih regionalnih i

lokalnih prostornih jedinica. U 2017. godini u inozemstvo je odselilo 31.799 osoba više nego što je

doselilo u Republiku Hrvatsku. U cijelom razdoblju od 2013. do 2017. godine iz Hrvatske je odselilo

čak 87.299 osoba više nego što je uselilo.

Promatrano po županijama, migracijski saldo koji uključuje odseljenja i doseljenja iz druge županije

i inozemstva, negativan je u svim županijama osim u Istarskoj i Gradu Zagrebu u kojima se iz godine

u godinu povećava (Tablica 1.12.). Pri tome Jadranska Hrvatska ima manji negativan migracijski

saldo (-3.263 osobe u 2017. godini) od Kontinentalne Hrvatske (-28.536 osoba u 2017. godini).

Pozitivan migracijski saldo u 2017. godini bilježe samo Istarska županija (+999) i Grad Zagreb

(+1.003). Treba, međutim, primijetiti da se pozitivan migracijski saldo Grada Zagreba posljednje

četiri godine smanjuje.

Podatak o saldu ukupne migracije promatranom kao udio u ukupnom stanovništvu županije ukazuju

da su migracijska kretanja u razdoblju od 2013. do 2017. godine smanjila stanovništvo za 0,6 do 9,0

posto u svim županijama, izuzev Istarske županije i Grada Zagreba (Slika 1.3.). Migracijska kretanja

stanovništva zabilježena od 2013. do 2017. godine povećala su stanovništvo Istarske županije za 1,8

posto, a Grada Zagreba za 1,5 posto.

23

Tablica 1.12. Saldo migracije po županijama, 2013.-2017.

Županija 2013. 2014. 2015. 2016. 2017.

1 Zagrebačka 405 -322 -1.366 -1.794 -1.640

2 Krapinsko-zagorska -152 -248 -271 -626 -434

3 Sisačko-moslavačka -1.947 -1.749 -2.186 -2.535 -3.596

4 Karlovačka -678 -830 -664 -995 -1.087

5 Varaždinska -245 -564 -544 -834 -1.183

6 Koprivničko-križevačka -148 -556 -621 -1.001 -1.028

7 Bjelovarsko-bilogorska -715 -747 -1.115 -1.308 -1.234

8 Primorsko-goranska 245 38 -1.153 -922 -1.102

9 Ličko-senjska -83 -304 -404 -259 -557

10 Virovitičko-podravska -443 -706 -1.172 -1.224 -1.590

11 Požeško-slavonska -417 -700 -1.243 -1.462 -1.835

12 Brodsko-posavska -1.289 -1.608 -2.254 -2.751 -3.701

13 Zadarska 361 -369 -618 -168 -377

14 Osječko-baranjska -1.207 -1.770 -2.634 -3.952 -5.460

15 Šibensko-kninska -529 -228 -658 -612 -777

16 Vukovarsko-srijemska -1.624 -2.579 -2.712 -3.526 -5.665

17 Splitsko-dalmatinska 456 -483 -346 -828 -1.274

18 Istarska 650 783 390 855 999

19 Dubrovačko-neretvanska -160 114 -84 -498 -175

20 Međimurska -235 -432 -422 -717 -1.086

21 Grad Zagreb 2.871 3.040 2.132 2.706 1.003

Kontinentalna Hrvatska -5.824 -9.771 -15.072 -20.019 -28.536

Jadranska Hrvatska 940 -449 -2.873 -2.432 -3.263

Ukupno -4.884 -10.220 -17.945 -22.451 -31.799

Napomena: Migracijski saldo je razlika broja doseljenih i odseljenih stanovnika.

Izvor: DZS.

Slika 1.3. Migracijski saldo u razdoblju 2013.-2017., kao udio u stanovništvu županije iz 2011., po županijama

Izvor: autor na temelju podataka DZS.

24

Županije s najvećim negativnim migracijskim saldom u 2017. godinu su Vukovarsko-srijemska (-

5.665), Osječko-baranjska (-5.460), Brodsko-posavska (-3.701) i Sisačko-moslavačka (-3.596)

županija. Pritom je u sve četiri županije primjetan višegodišnji trend povećavanja negativnog

migracijskog salda. Tako je u razdoblju od 2013. do 2017. godine iz Vukovarsko-srijemske županije

odselilo 12 posto stanovništva (slika 1.4.).

Slika 1.4. Udio stanovništva koje je odselilo u drugu županiju i inozemstvo u razdoblju 2013.-2017.

u stanovništvu županije iz 2011., po županijama

Izvor: autor na temelju podataka Državnog zavoda za statistiku.

Podaci o međužupanijskim kretanjima ukazuju da je u promatranom petogodišnjem razdoblju iz

jedne županije u drugu odselilo ukupno 159.128 stanovnika. Najviše stanovnika odselilo je iz Grada

Zagreba i Zagrebačke, Osječko-baranjske i Splitsko-dalmatinske županije. Najviše stanovnika iz

druge županije doselilo je u Grad Zagreb, Zagrebačku, Primorsko-goransku i Splitsko-dalmatinsku

županiju.

25

Slika 1.5. Doseljeni iz druge županije u razdoblju od 2013. do 2017. godine, po županijama

Izvor: autor na temelju podataka Državnog zavoda za statistiku.

Slika 1.6. Odseljeni u drugu županiju u razdoblju od 2013. do 2017. godine, po županijama


Tablice s prikazom doseljenog stanovništvo iz inozemstva, kao i odseljenog stanovništva u

inozemstvo u razdoblju od 2013. do 2017. godine nalaze se u prilogu.

26

1.3. Usporedba hrvatskih migracijskih procesa s migracijskim

procesima u zemljama članicama EU sa sličnim tendencijama

Hrvatska se ubraja među članice Europske unije s negativnim saldom vanjske migracije. Osim

Hrvatske, negativan ukupni migracijski saldo su u razdoblju 2013.-2016. godine zabilježile su

Bugarska (-16.796), Cipar (-26.405), Grčka (-141.512), Latvija (-45.783), Litva (-81.708), Poljska (-

170.988), Portugal (-85.117) i Rumunjska (-260.847). Negativni migracijski saldo pritom bilježe

samo Bugarska, Hrvatska, Litva i Rumunjska, dok su ostale države taj trend uspjele zaustaviti ili

barem donekle usporiti.

Tablica 1.13. Migracijski saldo članica Europske unije

Država 2013. 2014. 2015. 2016.

Austrija 47.795 62.771 109.634 65.081

Belgija 17.421 28.585 56.832 31.231

Bugarska -1.108 -2.112 -4.247 -9.329

Cipar -12.078 -14.826 -2.000 2.499

Češka 4.230 1.429 3.918 25.219

Danska 17.002 23.962 33.867 21.729

Estonija -2.631 -733 2.410 1.030

Finska 18.048 16.021 12.441 16.823

Francuska 98.939 31.608 68.310 68.310

Grčka -59.148 -47.791 -44.905 10.332

Hrvatska -4.884 -10.220 -17.945 -22.451

Irska -11.021 2.412 13.632 23.129

Italija 181.719 141.303 133.123 143.758

Latvija -14.262 -8.652 -10.640 -12.229

Litva -16.807 -12.327 -22.403 -30.171

Luksemburg 10.348 11.049 11.159 9.446

Mađarska 4.277 12.368 15.119 13.729

Malta 6.119 9.346 9.841 8.748

Nizozemska 16.803 32.423 54.542 77.755

Njemačka 433.385 560.672 1.196.686 496.090

Poljska -56.135 -46.024 -40.690 -28.139

Portugal -36.232 -30.056 -10.481 -8.348

Rumunjska -8.109 -36.836 -61.923 -70.123

Slovačka 2.379 1.713 3.127 3.885

Slovenija 487 -490 507 1.051

Španjolska -251.531 -94.976 -1.761 87.421

Švedska 65.130 75.729 78.410 117.127

Velika Britanija 209.112 312.905 332.269 248.553

Izvor: Eurostat.

U prosjeku su u Europsku uniju je u 2016. godini doselile 3 osobe na 1.000 stanovnika (slika 1.7.).

27

Slika 1.7. Neto migracija na 1.000 stanovnika, 2016. godina

Napomena: podatak obuhvaća neto migracije i statističke prilagodbe koje su rezultat svih promjena u broju stanovnika

koje se ne mogu svrstati u neku drugu kategoriju. Podaci za 2016. godinu se djelomično temelje na procjenama Eurostata.

Izvor: Eurostat.

Prema podacima Eurostata, od 10 država Europske unije koje su zabilježile smanjenje broja

stanovnika u 2015. godini, Hrvatska, Latvija i Litva bilježe najsličnije trendove obzirom da je na

smanjenje broja stanovnika u tim državama u najvećoj mjeri utjecalo odseljavanje stanovništva u

inozemstvo, a u manjoj mjeri prirodni pad broja stanovnika. Za razliku od te tri države, pad broja

stanovnika u Bugarskoj, Grčkoj, Mađarskoj, Portugalu i Rumunjskoj prvenstveno je uzrokovan

negativnom stopom prirodnog prirasta stanovnika, a u nešto manjoj mjeri s negativnim migracijskim

saldom. U Estoniji i Italiji, smanjenje broja stanovnika je u potpunosti uzrokovano negativnim

prirodnim prirastom, dok je saldo neto migracija pozitivan.

1.4. Kratka ocjena stanja i preporuke za praćenje

demografskih trendova i migracijskih kretanja

Demografsku sliku Republike Hrvatske karakterizira trend prirodne depopulacije stanovništva. U

razdoblju između dva popisa stanovništva došlo je do smanjenja broja stanovnika uzrokovanog

manjim brojem živorođene djece nego umrlih osoba. Zabilježeno je i povećanje indeksa starenja, te

neravnoteža u dobnoj strukturi stanovništva. Prema popisu stanovništva iz 2011. godine u većini

hrvatskih županija starijih od 60 godina je bilo više nego mlađih od 20. Hrvatsko stanovništvo

trenutno spada u najstarije svjetske populacije, a udio starijih u ukupnoj populaciji kontinuirano raste.

Posebno brzo raste udio najstarijih starih (starih 80 i više godina). Hrvatska se nalazi u europskom

vrhu i prema udjelu starijeg dijela populacije (65 i više godina), unatoč činjenici da je mortalitet

starijih i očekivano trajanje života u starijim dobnim grupama među nižima u usporedbi sa zemljama

članicama EU. Demografsko starenje, odnosno promjene u dobnoj strukturi stanovništva koje se

očituju u smanjenju broja mladih i rastu broja starijih u populaciji, zabrinjavajući su trend na

nacionalnoj, ali i na regionalnoj i lokalnoj razini.

28

U Republici Hrvatskoj zabilježen je i negativni saldo vanjske migracije stanovništva što zajedno s

procesom depopulacije utječe na demografsko stanje u mnogim regionalnim i lokalnim prostornim

jedinicama. U odnosu na države Europske unije, Hrvatska ima nepovoljne demografske pokazatelje

što znači da je u promatranom razdoblju zabilježen negativni prirodni prirast, negativni saldo neto

migracija i pad ukupnog broja stanovnika. Hrvatska se tako nalazi među državama u kojima je

smanjenje broja stanovnika uzrokovano i prirodnim padom broja stanovnika i seljenjem stanovništva

u inozemstvo. Donekle je utješno što je depopulacija stanovništva u većoj mjeri uzrokovana

negativnom migracijskim saldom, a u manjoj prirodnim padom broja stanovnika.

Depopulacija je demografski fenomen koji utječe na prostorni razvoj. Stanovništvo Hrvatske se

smanjuje i proces depopulacije je zahvatio mnoge regionalne i lokalne prostorne jedinice. Slijedom

zajedničkog djelovanja niskog fertiliteta, iskrivljene dobne strukture i iseljavanja mladih u

reproduktivnoj dobi postoji opasnost od izumiranja (pražnjenja) pojedinih područja Hrvatske.

29

2. Struktura i prostorna analiza gospodarstva Hrvatske

u razdoblju 2013.-2017.

2.1. Pregled općih trendova hrvatskog gospodarstva

2.1.1. Bruto domaći proizvod i makroekonomska kretanja

Povoljna kretanja hrvatskog gospodarstva započeta u 2015. godini nastavila su se i naredne dvije

godine. Nakon šest godina uzastopnog pada gospodarske aktivnosti (od 2009. do 2014. godine) realni

BDP se 2015. godine povećao za 2,4 posto, 2016. za 3,5 posto, a 2017. za 2,9 posto. Glavni pokretači

rasta u 2017. godini bili su osobna potrošnja, investicije u kapitalna dobra, te državna potrošnja, dok

je neto izvoz nepovoljno utjecao na ukupni gospodarski rast. Investicije su tako 2017. godine na

međugodišnjoj razini povećane za 3,8 posto, osobna potrošnja za 3,6 posto, a državna potrošnja za

2,7 posto. Osobna potrošnja rasla je najviše zbog rasta realnoga raspoloživog dohotka stanovništva

vezanog ne samo uz učinke porezne reforme, već i uz oporavak tržišta rada odnosno rasta

zaposlenosti. Premda investicijska aktivnost u 2017. godini raste, primjetno je njeno usporavanje u

odnosu na 2016. kada je zabilježila međugodišnji rast od 5,3 posto. Usporavanje investicija

posljedica je značajnog smanjenja investicija opće države, dok se snažan rast investicija privatnog

sektora nastavio i u 2017. (HNB, 2018). Nadalje, pozitivni izvozni trendovi (međugodišnji rast od

6,4 posto), bili su anulirani snažnim rastom uvoza tijekom cijele 2017. godine (8,1 posto) tako da je

robna razmjena s inozemstvom nepovoljno utjecala na rast BDP-a. Rastu izvoza roba i usluga u 2017.

godini najviše su pridonijeli povećani prihodi u turizmu, koji su posljedica dijelom povećanih

ulaganja u kvalitetu i obujam usluga, a dijelom vanjskih činitelja poput nestabilnosti na

konkurentskim tržištima. Ovakvo kretanje vanjskotrgovinske razmjene dovelo je do deficita tekućeg

računa platne bilance.

Slika 2.1. Bruto domaći proizvod u stalnim cijenama (referentna godina 2010.), u milijardama kuna i realna

godišnja stopa rasta BDP-a, Hrvatska, 2000.-2017.

Izvor: DZS.

Desezonirani podaci upozoravaju na usporavanje rasta u drugoj polovici 2017. godine. Nakon rasta

BDP-a u drugom tromjesečju prošle godine od 1,0 posto, uslijedilo je usporavanje rasta od 0,8 posto

u trećem tromjesečju te 0,1 posto u četvrtom tromjesečju. Usporavanje rasta gospodarstva najvećim

je dijelom posljedica pada industrijske proizvodnje u posljednja dva mjeseca prošle godine. Pozitivna

kretanja zabilježena su i na tržištu rada; zaposlenost je rasla, a nezaposlenost padala. U skladu s

rastom ekonomske aktivnosti u Hrvatskoj prosječan broj zaposlenih je u 2017. godini u odnosu na

-12%

-8%

-4%

0%

4%

8%

12%

0

100

200

300

400

2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010 2011 2012 2013 2014 2015 2016 2017

BDP - lijeva os Godišnja stopa rasta - desna os

30

godinu dana ranije povećan za 0,9 posto, a u odnosu na 2013. godinu za 3,0 posto. Registrirana stopa

nezaposlenosti na razini 2017. godine iznosila je 12,1 posto. Za usporedbu, stopa registrirane

nezaposlenosti 2013. godine iznosila je visokih 20,2 posto. Nominalne bruto plaće su u 2017. godini

zabilježile međugodišnji rast od 3,9 posto. Prosječna mjesečna bruto plaća isplaćena u 2017. godini

iznosila je 8.055 kuna, dok je neto plaća iznosila 5.984 kune.

Tablica 2.1. Kretanje odabranih makroekonomskih pokazatelja, 2013.-2017.

Pokazatelj 2013. 2014. 2015. 2016. 2017.

BDP (mil. kuna, tekuće cijene) 331.785 331.570 339.616 351.349 365.643

BDP po stanovniku (EUR) 10.293 10.254 10.616 11.180 11.882

BDP po stanovniku, prema paritetu kupovne moći (EU27=100) 59 59 59 60 61

BDP – realni rast -0,5 -0,1 2,4 3,5 2,9

Potrošnja kućanstava, realna (% promjena) -1,9 -1,6 1,0 3,5 3,6

Državna potrošnja, realna (% promjena) 0,6 -0,8 -1,4 1,9 2,7

Investicije, realne (% promjena) 1,4 -2,8 3,8 5,3 3,8

Industrijska proizvodnja, fizički obujam (%-tna promjena) -1,8 1,2 2,7 2,0 1,4

Tekući račun platne bilance (mil. EUR) 414 858 2.019 1.209 1.904

Tekući račun platne bilance (% BDP-a) 0,9 2,0 4,5 2,6 3,9

Potrošačke cijene (%-tna promjena) 2,2 -0,2 -0,5 -1,1 1,1

Izvoz robe i usluga (% BDP-a) 42,8 45,3 48,1 48,8 51,2

Uvoz robe i usluga (% BDP-a) 42,5 43,4 45,8 45,9 48,8

Prosječna bruto plaća, (%-tna promjena) 0,8 0,2 1,3 1,9 3,9

Stopa registrirane nezaposlenosti 20,2 19,6 17,4 14,8 12,1

Broj zaposlenih (%-tna promjena) -2,2 -1,6 3,6* 0,5* 0,9*

Tečaj kune u odnosu na euro (prosjek razdoblja) 7,57 7,63 7,61 7,52 7,46

BDP deflator -0,1

Inozemni dug (% BDP-a) 104,6 106,8 101,7 89,3 81,8

Dug opće države (% BDP-a) 80,4 84 83,7 80,2 77,5

Napomena: Postotne promjene izražene su u odnosu na isto razdoblje prethodne godine.

*Podaci za 2015., 2016. i 2017. rezultat su obrade podataka iz obrasca JOPPD.

Izvor: DZS i HNB.

Oporavak hrvatskog gospodarstva tijekom posljednje tri godine (od 2015.-2016.) podržan je

ekspanzivnom monetarnom politikom. Središnja banka je putem deviznih intervencija i kunskih

operacija za upravljanje likvidnošću omogućila stvaranje velikog viška kunske likvidnosti, odnosno

slobodnih novčanih sredstava na računima banaka. Višak kunske likvidnosti u prosjeku je u 2017.

iznosio 15,1 milijardi kuna odnosno dvostruko više nego godinu dana ranije. Putem deviznih

intervencija Hrvatska narodna banka ublažila je i eventualne prekomjerne oscilacije nominalnog

tečaja kune prema euru. Tako je u 2017. tečaj kune prema euru tek blago ojačao - prosječni tečaj je

2017. godine bio 7,46 EUR/HRK i bio je za 0,9 posto niži od prosjeka 2016. godine. Za usporedbu,

prosječni tečaj kune prema euru na razini 2013. godine iznosio je 7,57. Povećana likvidnost utjecala

je na pad kamatnih stopa na domaćem tržištu i oporavak kreditne aktivnosti sektora stanovništva i

sektora poduzeća.

Smanjenje neto dužničkih obveza domaćih sektora, popraćeno pozitivnim učincima međuvalutnih

promjena te rastom nominalnog BDP-a, doprinijelo je i poboljšanju pokazatelja inozemne

zaduženosti. Tako je potkraj 2017. ukupan inozemni dug iznosio 81,8 posto BDP-a, što u odnosu na

isto razdoblje prethodne godine predstavlja smanjenje od 7,5 postotnih bodova.

31

Hrvatska je u prvoj polovini 2017. izašla iz procedure prekomjernog deficita zahvaljujući snažnoj

fiskalnoj prilagodbi provedenoj tijekom 2015. i 2016. godine. Povoljna kretanja u javnim financijama

nastavila su se i u 2017., a rezultirala su viškom proračuna opće države u 2017., po prvi puta otkada

postoje podaci prema međunarodno usporedivoj metodologiji Europskog sustava nacionalnih i

regionalnih računa (ESA 2010). Omjer duga opće države i BDP-a započet 2015. godine, nastavio se

smanjivati i u 2017. Smanjenju udjela duga opće države u BDP-u ponajprije su doprinijeli

gospodarski oporavak i jačanje tečaja kune prema euru. Tako je dug na kraju 2017. iznosio 78,0

posto BDP-a, dok je potkraj 2016. godine iznosio 80,2 posto BDP-a. Za usporedbu, udio duga opće

države u BDP je 2013. iznosio 80,4 posto, 2014. 84 posto, a 2015. 83,7 posto. U 2017. godini

zabilježeno je ubrzanje inflacije potrošačkih cijena (na prosječno 1,1 posto u usporedbi s -1,1 posto

u 2016.), ponajviše uslijed jačanja uvoznih inflatornih pritisaka, koji su doveli do rasta domaćih

cijena hrane i naftnih derivata. Ubrzanju inflacije dodatno je doprinijelo i jačanje domaće potražnje.

Za usporedbu inflacija potrošačkih cijena je u 2013. godini iznosila 2,2 posto, 2014. -0,2 posto, a u

2015. godini -0,5 posto.

2.1.1.1. BDP po županijama i NUTS2 regijama

Najveći dio BDP-a Republike Hrvatske (2015.) ostvaruje se u Kontinentalnoj Hrvatskoj, čak 68,1

posto (230.742,8 milijuna kuna), dok Jadranska Hrvatska sudjeluje s 31,9 posto (108.232,2 milijuna

kuna). Samo u Gradu Zagrebu ostvaruje se jedna trećina ukupnog BDP-a Republike Hrvatske (33,1

posto) odnosno gotovo polovica (49,1 posto) BDP-a Kontinentalne Hrvatske. S druge strane, čak

53,0 posto BDP-a Jadranske Hrvatske ostvaruje se u samo dvije županije: Primorsko-goranskoj (26,2

posto) i Splitsko-dalmatinskoj županiji (26,1 posto). Pribroji li im se i BDP Istarske županije, vidljivo

je kako te tri županije ostvaruju 71,7 posto BDP-a NUTS2 regije Jadranska Hrvatska.

Slika 2.2. Bruto domaći proizvod po stanovniku NUTS2 regija (Hrvatska = 100), 2013., 2014. i 2015.

Izvor: izradio autor prema podacima DZS.

Ostvareni bruto domaći proizvod po stanovniku NUTS2 regija ne odstupa značajno od državnog

prosjeka (slika 2.2.). Tako je 2015. godine BDP po stanovniku Kontinentalne Hrvatske iznosio

82.122,7 kuna (10.792 eura), što je 1,9 posto iznad nacionalnog prosjeka, dok je Jadranska Hrvatska

ostvarila 77.405 kuna (10.172 eura) BDP-a po stanovniku, što je 3,9 posto ispod nacionalnog

prosjeka.

101,8

96,3

101,7

96,5

101,9

96,1

92

94

96

98

100

102

104

Kontinentalna Hrvatska Jadranska Hrvatska

2013. 2014. 2015.

32

Za razliku od NUTS2 regija, među županijama (koje su ujedno NUTS3 regije) prisutne su značajnije

razlike u ostvarenom BDP-u po stanovniku. Ispodprosječni BDP po stanovniku 2015. godine

zabilježen je u čak sedamnaest županija (Slika 2.3.). Županije s najnižim BDP-om po stanovniku

2015. godine bile su Virovitičko-podravska s 55,3 posto i Brodsko-posavska s 56,3 posto

nacionalnog prosjeka. Pored Grada Zagreba, koji je s 141.379 kuna (18.579 eura) BDP-a po

stanovniku bio za 75,5 posto iznad nacionalnog prosjeka, iznadprosječni BDP po stanovniku

ostvarile su još tri županije, Istarska (24,9 posto iznad nacionalnog prosjeka), Primorsko-goranska

(20,6 posto iznad nacionalnog prosjeka) i Dubrovačko-neretvanska (1,2 posto iznad nacionalnog

prosjeka). Regionalne razlike ocijenjene su pomoću raspona najmanje i najveće vrijednosti BDP-a

po stanovniku i koeficijenta varijacije (tablica 2.2).

Slika 2.3. Bruto domaći proizvod po stanovniku, županije, 2013. i 2015. (RH=100), rang 2015.

Napomena: Zelenom bojom označene su županije Kontinentalne Hrvatske, a plavom bojom županije Jadranske Hrvatske.

Izvor: izradio autor prema podacima DZS.

Vrijednosti koeficijenta varijacije za tri promatrane godine ukazuju na neznatno smanjenje

regionalnih nejednakosti (s 32 posto u 2013. na 31,8 posto u 2015.). Istovremeno dolazi do povećanja

jaza između županije s najvećim BDP-om po stanovniku i županije s najmanjim BDP-om po

stanovniku. BDP po stanovniku Grada Zagreba 2013. godine je bio 3 puta veći od BDP-a po

stanovniku Virovitičko-podravske županije. 2015. godine omjer je povećan na 3,2. Gledano

dinamički većina županija u 2015. bilježi nominalni rast BDP-a po stanovniku u odnosu na 2013.

godinu. Najveći rast BDP-a po stanovniku bilježe Krapinsko-zagorska (8 posto), Bjelovarsko-

bilogorska (7,6 posto) i Dubrovačko-neretvanska županija (7,2 posto), dok je pad BDP-a po

stanovniku zabilježen u Virovitičko-podravskoj (3,1 posto), Sisačko-moslavačkoj (1,2 posto),

Primorsko-goranskoj (1 posto) i Požeško-slavonskoj (0,8 posto) županiji.

50

70

90

110

130

150

170

190

Gra

d Z

agre

b

Ista

rska

Pri

mo

rsko

-go

ran

ska

Du

bro

vačk

o-n

eret

van

ska

Međ

imu

rska

Var

ažd

insk

a

Ko

pri

vnič

ko-k

riže

vačk

a

Zad

arsk

a

Osj

ečko

-bar

anjs

ka

Šib

ensk

o-k

nin

ska

Zagr

ebač

ka

Split

sko

-dal

mat

insk

a

Ličk

o-s

enjs

ka

Kar

lova

čka

Sisa

čko

-mo

slav

ačka

Bje

lova

rsko

-bilo

gors

ka

Kra

pin

sko

-zag

ors

ka

Vu

kova

rsko

-sri

jem

ska

Po

žešk

o-s

lavo

nsk

a

Bro

dsk

o-p

osa

vska

Vir

ovi

tičk

o-p

od

ravs

ka

33

Tablica 2.2 Bruto domaći proizvod po stanovniku, u kunama, NUTS2 i NUTS3 regije i Republika Hrvatska,

2013.-2015.

BDP/st. 2013. 2014. 2015. 2015.

(2013.=100)

Republika Hrvatska 77.888,4 78.201,5 80.555,0 103,4

Kontinentalna Hrvatska 79.319,6 79.564,8 82.122,7 103,5

Grad Zagreb 138.531,9 138.397,0 141.379,2 102,1

Zagrebačka 59.235,1 60.678,7 62.890,2 106,2

Krapinsko-zagorska 48.537,4 50.146,3 52.404,8 108,0

Varaždinska 64.155,9 65.059,7 67.506,3 105,2

Koprivničko-križevačka 66.832,0 66.027,6 66.894,1 100,1

Međimurska 64.520,0 66.745,3 68.706,4 106,5

Bjelovarsko-bilogorska 51.931,4 53.990,2 55.867,8 107,6

Virovitičko-podravska 45.935,2 43.457,3 44.527,9 96,9

Požeško-slavonska 46.480,4 44.734,1 46.118,8 99,2

Brodsko-posavska 44.593,5 43.472,0 45.368,3 101,7

Osječko-baranjska 61.855,5 61.926,2 64.018,9 103,5

Vukovarsko-srijemska 45.709,1 45.236,6 47.446,1 103,8

Karlovačka 58.734,4 58.388,4 60.931,5 103,7

Sisačko-moslavačka 59.511,6 56.777,8 58.777,5 98,8

Jadranska Hrvatska 74.991,6 75.451,7 77.405,0 103,2

Primorsko-goranska 98.180,9 96.479,8 97.177,3 99,0

Ličko-senjska 59.257,8 59.957,8 62.058,3 104,7

Zadarska 62.012,9 63.048,0 65.474,6 105,6

Šibensko-kninska 60.910,8 62.017,7 63.094,8 103,6

Splitsko-dalmatinska 59.706,1 60.128,5 62.290,0 104,3

Istarska 96.583,6 98.048,9 100.635,4 104,2

Dubrovačko-neretvanska 76.083,0 78.570,3 81.554,2 107,2

Koeficijent varijacije 32,1% 32,3% 31,8% -

Najveća vrijednost/najmanja vrijednost 3,0 3,2 3,2 -

Izvor: obrada autora prema podacima DZS.

2.1.2. Kretanje bruto dodane vrijednosti i analiza strukture gospodarstva

i razmještaja gospodarskih djelatnosti

Dodana vrijednost pokazatelj je povećanja vrijednosti proizvodnje, a izračunava se kao razlika

između bruto vrijednosti proizvodnje1 i međufazne potrošnje2. Hrvatsko gospodarstvo je 2016.

godine ostvarilo bruto dodanu vrijednost u visini od 291.351,4 milijuna kuna (u tekućim cijenama).

U razdoblju od 2013. do 2016. godine bruto dodana vrijednost hrvatskog gospodarstva bilježi

pozitivna kretanja. Nakon međugodišnje stagnacije u 2014. godini (realni rast od 0,02 posto) u 2015.

godini bruto dodana vrijednost hrvatskog gospodarstva raste po godišnjoj stopi od 2,3 posto, a u

2016. bilježi realni rast od 3,5 posto.

1 Bruto vrijednost proizvodnje definira se kao tržišna vrijednost svih proizvedenih roba i usluga, a uključuje vrijednost

tržišne proizvodnje, proizvodnju za vlastitu konačnu uporabu i ostalu netržišnu proizvodnju (proizvodnju individualnih

usluga države i NPUSK te proizvodnju kolektivnih usluga države).

2 Međufazna potrošnja po nabavnim cijenama jest vrijednost proizvoda i usluga koje se transformiraju, kojima se koristi i

koje se troše u procesu proizvodnje.

34

Slika 2.4. Realne međugodišnje stope rasta bruto dodane vrijednosti, Republika Hrvatska, 2013.-2016.

Izvor: izrada autora prema podacima DZS.

Struktura hrvatskog gospodarstva najzornije se može prikazati putem strukture bruto dodane

vrijednosti prema djelatnostima gospodarstva (tablica 2.3.). Prema podacima za 2016. godinu najveći

dio bruto dodane vrijednosti ostvaruje se u prerađivačkoj industriji (15,3 posto), trgovini (11,8 posto)

i u poslovanju nekretninama (10 posto). Udio ostalih djelatnosti kreće se u rasponu od 1,3 posto

(opskrba vodom; uklanjanje otpadnih voda, gospodarenje otpadom te djelatnosti sanacije okoliša) do

6,3 posto koliko bilježe financijske djelatnosti i djelatnosti osiguranja. Najznačajnije povećanje

udjela u ukupnoj bruto dodanoj vrijednosti 2016. u odnosu na 2013. godinu bilježi prerađivačka

industrija (1,1 postotni bod), dok najveći pad udjela bilježi djelatnost rudarstva i vađenja (s 2,9 posto

na 1,7 posto). Ovakva kretanja posljedica su bržeg rasta BDV-a prerađivačke industrije od rasta

ukupne bruto dodane vrijednosti te pada bruto dodane vrijednosti djelatnosti rudarstva i vađenja.

Godišnje stope rasta bruto dodane vrijednosti po djelatnostima NKD-a prikazane su na slikama 2.4.

i 2.5.

Tablica 2.3. Struktura bruto dodane vrijednost po djelatnostima NKD-a, 2013.-2016.

Djelatnost 2013. 2014. 2015. 2016.

A Poljoprivreda, šumarstvo i ribarstvo 4,1% 3,5% 3,6% 3,8%

B Rudarstvo i vađenje 2,9% 2,3% 1,9% 1,7%

C Prerađivačka industrija 14,2% 14,7% 15,1% 15,3%

D Opskrba električnom energijom, plinom, parom i klimatizacija 2,8% 3,1% 3,1% 3,1%

E Opskrba vodom; uklanjanje otpadnih voda, gospodarenje otpadom

te djelatnosti sanacije okoliša 1,3% 1,4% 1,4% 1,3%

F Građevinarstvo 5,4% 5,3% 5,4% 5,3%

G Trgovina na veliko i na malo; popravak motornih vozila i motocikla 11,5% 11,5% 11,8% 11,8%

H Prijevoz i skladištenje 4,3% 4,3% 4,3% 4,5%

I Djelatnosti pružanja smještaja te pripreme i usluživanja hrane 5,2% 5,3% 5,6% 5,7%

J Informacije i komunikacije 4,6% 4,4% 4,5% 4,5%

K Financijske djelatnosti i djelatnosti osiguranja 6,6% 6,7% 6,5% 6,3%

L Poslovanje nekretninama 10,4% 10,5% 10,3% 10,0%

M Stručne, znanstvene i tehničke djelatnosti 6,2% 6,3% 6,1% 5,9%

N Administrativne i pomoćne uslužne djelatnosti 2,2% 2,2% 2,2% 2,4%

O Javna uprava i obrana; obvezno socijalno osiguranje 5,6% 5,6% 5,6% 5,4%

P Obrazovanje 4,9% 4,8% 4,7% 4,8%

Q Djelatnosti zdravstvene zaštite i socijalne skrbi 4,8% 4,8% 4,9% 5,0%

-0,7%

0,0%

2,3%

3,5%

-1%

0%

1%

2%

3%

4%

2013 2014 2015 2016

35

Djelatnost 2013. 2014. 2015. 2016.

R Umjetnost, zabava i rekreacija 1,6% 1,6% 1,6% 1,6%

S Ostale uslužne djelatnosti 1,4% 1,5% 1,5% 1,6%

Bruto dodana vrijednost, ukupno 100,0% 100,0% 100,0% 100,0%

Napomena: Zbroj udjela djelatnosti A do S nije jednak 100 posto jer su izostavljene djelatnosti kućanstava kao

poslodavaca; djelatnosti kućanstava koje proizvode različitu robu i pružaju različite usluge za vlastite potrebe (udio od

0,1 posto) i djelatnosti izvanteritorijalnih organizacija i tijela (udio 0 posto).


Realne godišnje stope rasta bruto dodane vrijednosti hrvatskog gospodarstva za 2014., 2015. i 2016.

godinu prikazane su na slikama 2.5. – 2.8.

Slika 2.5. Realna stopa rasta bruto dodane vrijednosti djelatnosti Poljoprivrede, šumarstva i ribarstva;

Rudarstva i vađenja te Prerađivačke industrije, 2014.-2016.


Slika 2.6. Realna stopa rasta bruto dodane vrijednosti djelatnosti Informacija i komunikacija;

Financijskih djelatnosti i djelatnosti osiguranja te Poslovanja nekretninama, 2014.-2016.


-12,8%-10,5%

4,1%3,8%

-4,9%

4,6%7,3%

1,3%

6,0%

-15%

-10%

-5%

0%

5%

10%

Poljoprivreda, šumarstvo iribarstvo

Rudarstvo i vađenje Prerađivačka industrija

2014 2015 2016

-2,4%

1,6%

-0,2%

4,6%

-0,2% -0,2%

3,8%

0,9%0,3%

-4%

0%

4%

8%

Informacije i komunikacije Financijske djelatnosti i djelatnostiosiguranja

Poslovanje nekretninama

2014 2015 2016

36

Slika 2.7. Realna stopa rasta bruto dodane vrijednosti Stručnih, znanstvenih i tehničkih djelatnosti,

Administrativnih i pomoćnih uslužnih djelatnosti te djelatnosti Javne uprave i obrane;

obveznog socijalnog osiguranja, 2014.-2016.


Slika 2.8. Realna stopa rasta bruto dodane vrijednosti djelatnosti Obrazovanja, Zdravstvene zaštite i

Socijalne skrbi te Umjetnosti, zabave i rekreacije, 2014.-2016.


Podaci o bruto dodanoj vrijednosti po djelatnostima dostupni su i na razini NUTS2 i NUTS3 regija,

pri čemu su posljednji podaci dostupni za 2015. godinu. Na temelju podataka o ostvarenoj bruto

dodanoj vrijednosti po djelatnostima utvrđuju se osnovna obilježja strukture gospodarstva NUTS2 i

NUTS3 regija i razina specijalizacije u pojedinim djelatnostima. Struktura gospodarstva

Kontinentalne i Jadranske Hrvatske za 2015. godinu prikazana je na slikama 2.9. i 2.10. U

Kontinentalnoj Hrvatskoj prevladavaju uslužne djelatnosti (trgovina na veliko i na malo, prijevoz i

skladištenje, smještaj, priprema i usluživanje hrane) s udjelom od 19,5 posto, javne djelatnosti (javna

uprava i obrana, obrazovanje, djelatnosti zdravstvene zaštite i socijalne skrbi) s udjelom od 18,3

posto te prerađivačka industrija koja ostvaruje 17,6 posto ukupne bruto dodane vrijednosti ove regije.

Nasuprot tome, strukturu gospodarstva Jadranske Hrvatske obilježava nešto veća dominacija

uslužnih djelatnosti (trgovine na veliko i na malo, prijevoza i skladištenja, smještaja, pripreme i

usluživanja hrane), koje čine gotovo jednu trećinu BDV-a ove regije (27,6 posto). Slijede javne

djelatnosti s udjelom od 17,8 posto te prerađivačka industrija s udjelom od 14,1 posto.

1,5%2,9%

0,5%

-0,3%

3,5%1,5%

-0,5%

7,8%

-2,5%-4%

0%

4%

8%

12%

Stručne, znanstvene i tehničkedjelatnosti

Administrativne i pomoćneuslužne djelatnosti

Javna uprava i obrana; obveznosocijalno osiguranje

2014 2015 2016

-1,6%-0,6%

1,7%

-0,5%

2,8%2,0%

4,8%

3,2% 3,0%

-4%

0%

4%

8%

Obrazovanje Djelatnosti zdravstvene zaštite isocijalne skrbi

Umjetnost, zabava i rekreacija

2014 2015 2016

37

Slika 2.9. Struktura BDV-a NUTS2 regije

Kontinentalna

Hrvatska, 2015.


Slika 2.10. Struktura BDV-a NUTS2 regije

Jadranska

Hrvatska, 2015.


Izračunom indeksa specijalizacije (omjer udjela pojedine djelatnosti u ukupnoj bruto dodanoj

vrijednosti statističkih NUTS2 regija i prosječnog udjela na razini Hrvatske) izdvojeni su sektori u

kojima pojedina NUTS2 regija ima višu specijalizaciju u odnosu na hrvatski prosjek. Pri tome

vrijednost pokazatelja veća od 1 ukazuje na višu specijalizaciju u određenoj djelatnosti. Tako

gospodarstvo Kontinentalne Hrvatske ima najvišu specijalizaciju u djelatnosti informacija i

komunikacija, zatim u primarnom sektoru (poljoprivreda, šumarstvo i ribarstvo) i u prerađivačkoj

industriji (Slika 2.11.). Usporedba s 2013. godinom pokazuje da nije došlo do značajnih promjena u

specijalizaciji i strukturi gospodarstva ove regije. Jadranska Hrvatska je očekivano specijalizirana u

djelatnostima poslovanja nekretninama (L), zatim u rudarstvu, vađenju i ostalim industrijama (B, D,

E), u građevinarstvu (F) te uslužnim djelatnostima poput trgovine, prijevoza i skladištenja smještaja,

pripreme i usluživanja hrane (G, H, I).

Za razliku od Kontinentalne Hrvatske u kojoj nije došlo do značajnijih promjena razine

specijalizacije u promatranim djelatnostima, u ovoj je regiji uočen pad specijalizacije u djelatnostima

rudarstva, vađenja i ostalih industrija i porast specijalizacije u trgovini, prijevozu i turizmu. Ovakva

kretanja posljedica su pada bruto dodane vrijednosti djelatnosti rudarstva, vađenja i ostalih industrija

od 13,9 posto i porasta BDV-a trgovine, prijevoza i turizma za 9,4 posto.

F; 4,6% A; 5,0%B,D,E; 5,3%

J; 5,4%

K; 7,4%

L; 8,3%

M,N; 8,7%C; 17,6%

O-U; 18,3%

G,H,I; 19,5%

F; 2,4% A; 2,5% B,D,E; 4,2%J; 6,9%

K; 7,3%

L; 8,1%

M,N; 9,2%C;

14,1%

O-U; 17,8%

G,H,I; 27,6%

38

Slika 2.11. Indeksi specijalizacije, Kontinentalna

Hrvatska, 2013. i 2015.


Slika 2.12. Indeksi specijalizacije, Jadranska

Hrvatska, 2013. i 2015.


S obzirom na razinu specijalizacije županija u pojedinim djelatnostima/sektorima, županije se mogu

svrstati u nekoliko skupina: županije s visokom specijalizacijom u primarnom sektoru, u

proizvodnim djelatnostima te u građevinarstvu i uslužnim djelatnostima.

Županije s visokom razinom specijalizacije u primarnom sektoru uglavnom su županije

Kontinentalne Hrvatske. Pri tome je izrazito visoka specijalizacija u primarnim djelatnostima

obilježje Bjelovarsko-bilogorske, Virovitičko-podravske, Vukovarsko-srijemske, Koprivničko-

križevačke i Požeško-slavonske županije. Među županijama Jadranske Hrvatske visoku

specijalizaciju u primarnim djelatnostima ostvaruje Ličko-senjska županija (3,1), a pored nje i

Zadarska županija (1,5). Visoka specijalizacija u djelatnostima rudarstva i vađenja i ostalih

industrija3 obilježje je gospodarstva Primorsko-goranske, Požeško-slavonske i Koprivničko-

križevačke županije. S druge strane, iznadprosječni udio prerađivačkog sektora u strukturi

županijskog gospodarstva bilježe Međimurska, Varaždinska, Krapinsko-zagorska, Karlovačka,

Koprivničko-križevačka, Brodsko-posavska i Zagrebačka županija. Građevinarstvo je najviše

zastupljeno u gospodarstvu Ličko-senjske županije, iza koje slijede ostale županije Jadranske

Hrvatske (Dubrovačko-neretvanska, Zadarska, Šibensko-kninska, Splitsko-dalmatinska i Istarska

županija). U tercijarnom sektoru, visoku specijalizaciju pored županija Jadranske Hrvatske (s

iznimkom Ličko-senjske županije) postižu Zagrebačka županija i Grad Zagreb.

3 Ostale industrije su prema NKD-u 2007: D - Opskrba električnom energijom, plinom, parom i klimatizacija te E - Opskrba

vodom; uklanjanje otpadnih voda, gospodarenje otpadom te djelatnosti sanacije okoliša.

1,20 1,19 1,18 1,16

1,07

1,211,19 1,18

1,16

1,05

1,0

1,1

1,2

1,3

J A C K M,N

2013 2015

1,37 1,36

1,30

1,23

1,38

1,31 1,291,25

1,0

1,1

1,2

1,3

1,4

1,5

L B,D,E F G,H,I

2013 2015

39

Slika 2.13. Županije s visokom specijalizacijom u djelatnostima poljoprivrede, ribarstva i šumarstva,

2013. i 2015. godina, padajući rang 2015. godine


Slika 2.14. Županije s visokom specijalizacijom u djelatnostima rudarstva i vađenje te ostalih industrija, 2013. i 2015. padajući rang 2015. godine


Slika 2.15. Županije s visokom specijalizacijom u prerađivačkoj industriji, 2013. i 2015. godina,

padajući rang 2015. godine


5,04,2

3,7 3,4 3,1 3,0 3,02,5

2,0 1,9 1,5 1,2 1,11

2

3

4

5

6B

jelo

vars

ko-

bilo

gors

ka

Vir

ovi

tičk

o-

po

dra

vska

Vu

kova

rsko

-sr

ijem

ska

Ko

pri

vnič

ko-

križ

evač

ka

Ličk

o-s

enjs

ka

Po

žešk

o-

slav

on

ska

Osj

ečko

-b

aran

jska

Bro

dsk

o-

po

savs

ka

Međ

imu

rska

Sisa

čko

-m

osl

avač

ka

Zad

arsk

a

Zagr

ebač

ka

Kar

lova

čka

2013 2015

3,22,6

2,1

1,2

2,8

1,91,6

1,1 1,1 1,01

2

3

4

Pri

mo

rsko

-go

ran

ska

Sisa

čko

-m

osl

avač

ka

Ko

pri

vnič

ko-

križ

evač

ka

Ista

rska

Zagr

ebač

ka

Ličk

o-

sen

jska

2013 2015

2,62,3 2,2

1,8 1,7 1,6 1,61,3 1,3 1,3 1,2 1,1 1,1

1

2

3

Međ

imu

rska

Var

ažd

insk

a

Kra

pin

sko

-za

gors

ka

Kar

lova

čka

Ko

pri

vnič

ko-

križ

evač

ka

Bro

dsk

o-

po

savs

ka

Zagr

ebač

ka

Sisa

čko

-m

osl

avač

ka

Po

žešk

o-

slav

on

ska

Bje

lova

rsko

-b

ilogo

rska

Ista

rska

Vir

ovi

tičk

o-

po

dra

vska

Osj

ečko

-b

aran

jska

2013 2015

40

Slika 2.16. Županije s visokom specijalizacijom u građevinarstvu, 2013. i 2015., padajući rang 2015. godine


Slika 2.17. Županije s visokom specijalizacijom u trgovini na veliko i na malo, prijevozu i skladištenju,

smještaju, pripremi i usluživanju hrane, 2013. i 2015. godina, padajući rang 2015. godine


2.1.3. Kretanje investicija4

U predstojećem razdoblju proizvodnost rada i efikasnost investicija bit će glavne odrednice dinamike

rasta hrvatskog gospodarstva. Kretanje investicija u razdoblju od 2001. do 2016. godine na razini

hrvatskog gospodarstva prikazano je na slici 2.18. Dok razdoblje od 2001. do 2008. godine obilježava

kontinuirani rast investicija (prosječno 13,4 posto godišnje), nakon 2008. godine investicijska

aktivnost slabi, da bi od 2012. do 2016. godine uslijedio blagi oporavak (prosječna godišnja stopa

rasta investicija od 3 posto). Iznos investicija u hrvatskom gospodarstvu 2016. godine bio je na razini

60,7 posto investicija iz 2008. godine. U terminima BDP-a na razini hrvatskog gospodarstva

4 Ovdje se pod pojmom investicije podrazumijevaju investicije u dugotrajnu imovinu odnosno ulaganja pravnih osoba radi

dobivanja nove imovine, povećanja vrijednosti ili zamjene postojeće dugotrajne imovine (stambene zgrade, ostale zgrade

i građevine, građevne opreme itd.). Nabavljena investicijska dobra mogu biti nova ili rabljena, kupljena od drugih u zemlji

i inozemstvu. Dugotrajna imovina može također biti stečena trampom, primljena kao kapitalni transfer u naturi ili

proizvedena u vlastitoj režiji.

2,1

1,71,4 1,4 1,3 1,3 1,3 1,3 1,2 1,2 1,2 1,2 1,1 1,1

1

2

3

Ličk

o-s

enjs

ka

Du

bro

vačk

o-

ner

etva

nsk

a

Zad

arsk

a

Šib

ensk

o-

knin

ska

Split

sko

-d

alm

atin

ska

Ista

rska

Zagr

ebač

ka

Vu

kova

rsko

-sr

ijem

ska

Osj

ečko

-b

aran

jska

Bro

dsk

o-

po

savs

ka

Sisa

čko

-m

osl

avač

ka

Vir

ovi

tičk

o-

po

dra

vska

Kra

pin

sko

-za

gors

ka

Kar

lova

čka

Pri

mo

rsko

-go

ran

ska

2013 2015

1,9

1,4 1,3 1,2 1,1 1,0 1,0 1,01,0

1,5

2,0

Du

bro

vačk

o-

ner

etva

nsk

ažu

pan

ija

Ista

rska

žup

anija

Zagr

ebač

kažu

pan

ija

Split

sko

-d

alm

atin

ska

žup

anija

Pri

mo

rsko

-go

ran

ska

žup

anija

Zad

arsk

ažu

pan

ija

Šib

ensk

o-

knin

ska

žup

anija

Gra

d Z

agre

b2013 2015

41

investicije pravnih osoba su smanjene s 21,0 posto BDP-a u 2008. godini na 12,6 posto BDP-a u

2016. godini (slika 2.19 i tablica 2.4).

Slika 2.18. Visina investicija u Hrvatskoj (mil. kn), 2001.-2016.

Izvor: Obrada autora prema podacima DZS.

Slika 2.19. Udio investicija u BDP-u Hrvatskoj 2001.-2016.


Gospodarska kriza nepovoljno se odrazila i na efikasnost investicija. Pokazatelj efikasnosti

investicija je omjer investicija iz prethodne godine i prirasta BDP-a u tekućoj godini (izraženog u

stalnim cijenama prethodne godine), kojim se mjeri koliko je potrebno novih investicija za dodatnu

jedinicu BDP-a. Niža vrijednost pokazatelja implicira višu razinu efikasnosti investicija, jer za

dodatnu jedinicu BDP-a treba manji iznos novih investicija što upućuje na njihovu efikasniju

uporabu. Kao što pokazuje tablica 2.4. nakon 2008. godine efikasnost investicija u hrvatskom

gospodarstvu se smanjuje; potrebno je više investicija za manji prirast BDP-a. S obzirom da je u

2009. i 2012. godini došlo do pada BDP-a na razini hrvatskog gospodarstva, vrijednost pokazatelja

efikasnosti investicija za hrvatsko gospodarstvo je u tim godinama negativan, što implicira da su

investicije umanjile BDP umjesto da ga povećaju. U prosjeku je tijekom razdoblja od 2008. do 2016.

godine za jednu jedinicu porasta realnog BDP-a bilo potrebno 10,4 jedinica investicija. Ipak, u

razdoblju od 2013. do 2016. taj pokazatelj je nešto povoljniji te iznosi 6,3, što upućuje na oporavak

investicijske aktivnosti.

20.000

30.000

40.000

50.000

60.000

70.000

80.000

20

01

.

20

02

.

20

03

.

20

04

.

20

05

.

20

06

.

20

07

.

20

08

.

20

09

.

20

10

.

20

11

.

20

12

.

20

13

.

20

14

.

20

15

.

20

16

.

15,6%

21,0%

12,6%

0%

5%

10%

15%

20%

25%

20

01

.

20

02

.

20

03

.

20

04

.

20

05

.

20

06

.

20

07

.

20

08

.

20

09

.

20

10

.

20

11

.

20

12

.

20

13

.

20

14

.

20

15

.

20

16

.

42

Tablica 2.4. Visina i efikasnost investicija u Hrvatskoj, 2008.-2016.

Investicije u mil. kuna,

stalne cijene prethodne

godine

BDP u mil. kuna stalne

cijene prethodne godine

Udio investicija

u BDP-u (%)

Efikasnost

investicija

2008. 69.123,6 329.030,7 21,0% 3,4

2009. 59.456,6 322.393,9 18,4% -10,4

2010. 41.762,5 326.486,3 12,8% 14,5

2011. 41.067,4 328.023,4 12,5% 27,2

2012. 38.774,6 325.784,9 11,9% -18,3

2013. 40.008,2 329.198,1 12,2% 11,4

2014. 41.107,5 331.494,5 12,4% 17,4

2015. 41.809,2 339.529,3 12,3% 5,1

2016. 44.369,8 351.625,5 12,6% 3,5

Indeks 2016./2008. 106,8 64,2 -8,4 p.b. -

Prosječna godišnja stopa

(%) -17,0 -18,1 - 10,4*

Napomena: * obzirom na značajne oscilacije međugodišnjih stopa, prosječna veličina u ovom slučaju nije reprezentativan

pokazatelj.

Izvor: Izračun autora prema podacima DZS.

Analizira li se struktura investicija po NUTS2 regijama, razvidno je da se nešto više od dvije trećine

investicija hrvatskog gospodarstva 2016. godine ostvaruje u Kontinentalnoj Hrvatskoj (65 posto),

dok na Jadransku Hrvatsku otpada 34,5 posto investicija. Pri tome sam Zagreb ostvaruje 45,2 posto

investicija na prostoru Kontinentalne Hrvatske (29,5 posto investicija ukupnog hrvatskog

gospodarstva).

Slika 2.20. Struktura Investicija, NUTS2 regije, 2013. i 2016.


Dinamički gledano, u razdoblju od 2013. do 2016. godine na prostoru Kontinentalne Hrvatske dolazi

do značajnog povećanja investicijske aktivnosti, nominalno za 16,9 posto (realnih 17,9 posto), dok

u Jadranskoj Hrvatskoj investicije bilježe skromniji rast od 1,9 posto (realno od 2,7 posto).

Usporedbe radi, na razini hrvatskog gospodarstva investicije su u 2016. godini bile za 10 posto veće

61,4% 65,2%

37,2% 34,5%

0%

20%

40%

60%

80%

100%

2013. 2016.


43

od investicija u 20135. Investicije u Jadranskoj Hrvatskoj tijekom razdoblja od 2013. do 2015. bile

su u prosjeku efikasnije od investicija u Kontinentalnoj Hrvatskoj (tablica 2.5.). Ipak, podaci za 2015.

govore u korist Kontinentalne Hrvatske u kojoj je za jednu dodatnu jedinicu BDP-a bilo potrebno

uložiti 4,8, a u Jadranskoj Hrvatskoj 6,3 jedinica investicija.

Tablica 2.5. Visina i efikasnost investicija u NUTS2 regijama, 2013.-2016.

Investicije u mil. kuna,

stalne cijene prethodne

godine

BDP u mil. kuna stalne

cijene

prethodne godine

Udio investicija u BDP-u Efikasnost investicija

Kontinentalna

Hrvatska

Jadranska

Hrvatska

Kontinentalna

Hrvatska

Jadranska

Hrvatska

Kontinentalna

Hrvatska

Jadranska

Hrvatska

Kontinentalna

Hrvatska

Jadranska

Hrvatska

2013. 24.554,8 14.892,3 224.111,2 104.679,7 11,0% 14,2% 18,3 8,8

2014. 26.124,1 14.377,8 225.276,1 105.915,3 11,6% 13,6% 21,1 12,1

2015. 26.894,1 14.790,6 230.683,8 108.204,5 11,7% 13,7% 4,8 6,3

2016. 28.951,9 15.298,5 n.p. n.p. n.p. n.p. n.p. n.p.

2016.(2013.=100) 117,9 102,7 103,6 104,9 0,7 p.b. -0,5 p.b.

Ø godišnja realna stopa

(%) 5,6% 4,8% 1,2% 1,6% 9,5* 8,5*

Napomena: *dana je prosječna vrijednost efikasnosti investicija za razdoblje od 2013. do 2015.


Promotri li se struktura investicija po županijama, vidljivo je da se jedna trećina investicija ostvaruje

u gradu Zagrebu, za kojim slijede Primorsko-goranska s udjelom od 8,1 posto, Splitsko-dalmatinska

s udjelom od 8 posto i Istarska županija s udjelom od 7,2 posto (tablica 2.6.). Najmanji intenzitet

investicijske aktivnosti zabilježen je u Požeško-slavonskoj (udio u ukupnim investicijama od 0,7

posto), Ličko-senjskoj (udio od 1,2 posto) i Virovitičko-podravskoj županiji (udio od 1,2 posto).

Dinamički gledano, u odnosu na 2013. godinu pad investicija u 2016. godini bilježi tek pet županija.

Pritom je najsnažniji pad investicijske aktivnosti bio u Karlovačkoj (čak 29,4 posto), a zatim u

Šibensko-kninskoj (14,4 posto) i Dubrovačko-neretvanskoj županiji (12,5 posto). Istodobno,

Požeško-slavonska županija bilježi pad investicija od 9,8 posto, a Ličko-senjska od 2 posto. S druge

strane, najsnažnije povećanje investicija ostvaruju Međimurska (87,2 posto), Krapinsko-zagorska

(80 posto), Virovitičko-podravska (73,8 posto), Vukovarsko-srijemska (69,6 posto), Koprivničko-

križevačka (67,6 posto) te Bjelovarsko-bilogorska županija (58,1 posto).

Tablica 2.6. Struktura i kretanje investicija po županijama, 2013. i 2016.

Investicije Investicije Investicije

(mil. kuna) RH=100% (mil. kuna) RH=100% 2016. (2013.=100)

2013. 2013. 2016. 2016.

Grad Zagreb 12.350,0 30,6% 13.073,0 29,5% 105,9

Primorsko-goranska 3.318,3 8,2% 3.580,3 8,1% 107,9

Splitsko-dalmatinska 3.406,0 8,4% 3.554,6 8,0% 104,4

Istarska 3.092,0 7,7% 3.214,0 7,2% 103,9

Zagrebačka 2.081,9 5,2% 2.985,6 6,7% 143,4

Osječko-baranjska 2.418,9 6,0% 2.454,2 5,5% 101,5

Zadarska 1.506,3 3,7% 1.682,1 3,8% 111,7

Dubrovačko-neretvanska 1.880,7 4,7% 1.645,1 3,7% 87,5

Sisačko-moslavačka 1.208,5 3,0% 1.553,8 3,5% 128,6

5 Riječ je o nominalnom rastu.

44

Investicije Investicije Investicije

(mil. kuna) RH=100% (mil. kuna) RH=100% 2016. (2013.=100)

2013. 2013. 2016. 2016.

Koprivničko-križevačka 792,2 2,0% 1.327,9 3,0% 167,6

Šibensko-kninska 1.282,9 3,2% 1.097,8 2,5% 85,6

Vukovarsko-srijemska 640,8 1,6% 1.086,6 2,5% 169,6

Krapinsko-zagorska 571,7 1,4% 1.029,1 2,3% 180,0

Međimurska 542,9 1,3% 1.016,2 2,3% 187,2

Varaždinska 981,1 2,4% 1.007,3 2,3% 102,7

Bjelovarsko-bilogorska 581,0 1,4% 918,5 2,1% 158,1

Karlovačka 1.198,1 3,0% 845,4 1,9% 70,6

Brodsko-posavska 717,4 1,8% 769,9 1,7% 107,3

Virovitičko-podravska 315,6 0,8% 548,4 1,2% 173,8

Ličko-senjska 523,1 1,3% 512,7 1,2% 98,0

Požeško-slavonska 347,7 0,9% 313,4 0,7% 90,2


Zanimljivo je promotriti strukturu investicija prema područjima djelatnosti NKD-a na razini

nacionalnog gospodarstva i NUTS2 regija. U hrvatskom gospodarstvu najveći dio investicija

usmjerava se u prerađivačku industriju (15,6%), zatim u opskrbu vodom, uklanjanje otpadnih voda,

otpad i sanaciju okoliša (8,7 posto), prijevoz i skladištenje (7,8 posto) te u djelatnost pružanja

smještaja i pripreme i usluživanja hrane (7,7 posto). Značajan dio odlazi i u građevinarstvo (7,0

posto) i opskrbu električnom energijom, plinom, parom i klimatizaciju (7,5 posto). Kada je riječ o

NUTS2 regijama, struktura je nešto drugačija. Tako Kontinentalnu Hrvatsku obilježava

iznadprosječni udio investicija u prerađivačku industriju (19,4 posto), u djelatnost informacija i

komunikacija (8,9 posto), u financijski sektor (8,9 posto), te u primarne djelatnosti (3,6 posto).

Nasuprot tomu, Jadranska Hrvatska ostvaruje iznadprosječni udio investicija u djelatnosti pružanja

smještaja i pripreme i usluživanja hrane (18,3 posto), u djelatnost opskrbe vodom, uklanjanje

otpadnih voda, otpada i sanacije okoliša (10,4 posto), u prijevoz i skladištenje (10,2 posto), u

djelatnost građevinarstva i opskrbe električnom energijom (po 8,6 posto) i u poslovanje nekretninama

(6,2 posto).

Tablica 2.7. Struktura investicija prema područjima djelatnosti NKD-a; NUTS2 regije i Hrvatska, 2016.

Djelatnost Republika

Hrvatska

Kontinentalna

Hrvatska

Jadranska

Hrvatska

Poljoprivreda, šumarstvo i ribarstvo 3,1% 3,6% 2,3%

Rudarstvo i vađenje 1,9% 2,7% 0,1%

Prerađivačka industrija 15,6% 19,5% 8,4%

Opskrba električnom energijom, plinom, parom i klimatizacija 7,5% 6,9% 8,6%

Opskrba vodom, uklanjanje otpadnih voda, otpad i sanacija okoliša 8,7% 7,8% 10,4%

Građevinarstvo 7,0% 6,1% 8,6%

Trgovina na veliko i na malo, popravak motornih vozila i motocikla 6,3% 6,4% 6,2%

Prijevoz i skladištenje 7,8% 6,5% 10,2%

Djelatnosti pružanja smještaja te pripreme i usluživanja hrane 7,7% 2,1% 18,3%

Informacije i komunikacije 7,0% 8,9% 3,1%

Financijske djelatnosti i djelatnosti osiguranja 6,2% 8,9% 1,1%

Poslovanje nekretninama 4,0% 2,9% 6,2%

Stručne, znanstvene i tehničke djelatnosti 1,3% 1,7% 0,7%

Administrativne i pomoćne uslužne djelatnosti 3,2% 3,7% 2,5%

45


Hrvatska

Kontinentalna

Hrvatska

Jadranska

Hrvatska

Javna uprava i obrana, obvezno socijalno osiguranje 4,3% 5,5% 2,2%

Obrazovanje 2,3% 2,0% 3,0%

Djelatnosti zdravstvene zaštite i socijalne skrbi 2,6% 2,7% 2,4%

Umjetnost, zabava i rekreacija 3,0% 1,6% 5,6%

Ostale uslužne djelatnosti 0,4% 0,4% 0,4%


Kretanje investicija po područjima djelatnosti od 2013. do 2016. godine na razini hrvatskog

gospodarstva, upućuje na pozitivne trendove u čak 13 područja djelatnosti (tablica 2.8.). Najveći

porast investicijske aktivnosti obilježje je djelatnosti javne uprave i obrane, obveznog socijalnog

osiguranja, (114,8 posto), umjetnost, zabave i rekreacije (101 posto), administrativne i pomoćne

uslužne djelatnosti (77,5 posto), stručnih, znanstvenih i tehničkih djelatnosti (73,2 posto) te opskrbe

vodom, uklanjanja otpadnih voda, otpada i sanacije okoliša (65,4 posto). Najveći pad bilježi

građevinarstvo te rudarstvo i vađenje.

Tablica 2.8. Indeksi promjene vrijednosti investicija prema područjima djelatnosti NKD-a, 2016. (2013.=100)


Hrvatska

Kontinentalna

Hrvatska

Jadranska

Hrvatska

Poljoprivreda, šumarstvo i ribarstvo 117,4 116,7 119,5

Rudarstvo i vađenje 55,9 116,3 2,7

Prerađivačka industrija 137,3 146,9 106,8

Opskrba električnom energijom, plinom, parom i klimatizacija 95,7 136,1 66,3

Opskrba vodom, uklanjanje otpadnih voda, otpad i sanacija okoliša 165,4 209,5 127,2

Građevinarstvo 52,4 60,4 44,4

Trgovina na veliko i na malo, popravak motornih vozila i motocikla 105,5 99,0 121,0

Prijevoz i skladištenje 92,3 78,7 117,1

Djelatnosti pružanja smještaja te pripreme i usluživanja hrane 161,1 483,9 140,5

Informacije i komunikacije 120,0 117,8 118,4

Financijske djelatnosti i djelatnosti osiguranja 87,8 85,0 171,3

Poslovanje nekretninama 87,5 58,8 152,8

Stručne, znanstvene i tehničke djelatnosti 173,2 207,5 98,5

Administrativne i pomoćne uslužne djelatnosti 177,5 228,6 108,8

Javna uprava i obrana, obvezno socijalno osiguranje 214,8 276,2 153,6

Obrazovanje 113,6 91,2 164,6

Djelatnosti zdravstvene zaštite i socijalne skrbi 132,3 146,3 109,5

Umjetnost, zabava i rekreacija 201,0 155,4 240,0

Ostale uslužne djelatnosti 108,9 133,3 77,7


2.1.4. Zaposlenost i nezaposlenost

U Hrvatskoj je 2017. godine u prosjeku bilo 1.407.198 zaposlenih osoba, od čega su pravne osobe

zapošljavale 1.195.387 (84,9 posto zaposlenih), a vlasnici obrta, njihovi zaposlenici i samostalni

djelatnici 192.233 osoba (13,7 posto zaposlenih). Poljoprivrednici su u ukupnoj zaposlenosti

sudjelovali s 1,4 posto. U usporedbi s 2013. godinom ukupna zaposlenost povećana je za 3,2 posto.

46

Povećanje zaposlenosti isključivi je rezultat porasta broja zaposlenih u pravnim osobama, dok je broj

zaposlenih u obrtu i samostalnih djelatnika smanjen za 7,1 posto, a broj zaposlenih poljoprivrednika

za čak 21,7 posto. Broj nezaposlenih se u razdoblju 2013.-2017. godine gotovo prepolovio (345.112

na 193.967, što je smanjenje od oko 44 posto). Stopa registrirane nezaposlenosti hrvatskog

gospodarstva 2017. godine iznosila je 12,1 posto, 8,1 postotnih bodova manje nego 2013. godine

(tablica 2.9. i slika 2.21.).

Tablica 2.9. Zaposlenost i nezaposlenost u Republici Hrvatskoj 2013.-2017.

Ø 2013. Ø 2014. Ø 2015. Ø 2016. Ø 2017. 2017.

(2013.=100)

Aktivno stanovništvo (tis.) 1.709,4 1.670,3 1.676,9 1.632,3 1.601,2 93,7

Zaposleni (tis.) 1.364,3 1.342,1 1.391,0 1.390,4 1.407,2 103,1

Zaposleni u pravnim osobama (tis.) 1.132,2 1.120,5 1.175,7 1.177,0 1.195,4 105,6

Zaposleni u obrtu i djelatnostima slobodnih profesija (tis.) 206,7 198,9 194,1 193,5 192,2 93,0

Zaposleni osiguranici poljoprivrednici (tis.) 25,4 22,7 21,2 19,9 19,6 77,1

Nezaposleni (tis.) 345,1 328,2 285,9 241,9 194,0 56,2

Stopa registrirane nezaposlenosti 20,2 19,6 17,0 14,8 12,1 59,9


Slika 2.21. Zaposleni u pravnim osobama, obrtu i slobodnim profesijama i poljoprivrednici, 2007.-2017.


2.1.4.1. Zaposlenost u NUTS2 i NUTS3 regijama

Posljednji raspoloživi podaci o broju i strukturi zaposlenih na razini NUTS2 i NUTS3 regija odnose

se na 2016. godinu. U Kontinentalnoj Hrvatskoj je na dan 31. ožujka 2016. godine bila zaposlena

925.481 osoba, što je činilo čak 68,1 posto ukupne zaposlenosti hrvatskog gospodarstva. Istovremeno

je na području Jadranske Hrvatske bilo zaposleno 429.431 osoba (31,9 posto ukupnog broja

zaposlenih u Hrvatskoj). Pritom Kontinentalnu Hrvatsku obilježava iznadprosječni udio zaposlenih

poljoprivrednika (1,9 posto) i osoba zaposlenih kod pravnih osoba (86,7 posto), što je u skladu s

nalazom da ova regija ima višu specijalizaciju u primarnim djelatnostima. S druge strane, prostor

Jadranske Hrvatske obilježava iznadprosječni udio zaposlenih u obrtu i samostalnim djelatnostima,

0

100

200

300

1.050

1.100

1.150

1.200

1.250

1.300

2007 2008 2009 2010 2011 2012 2013 2014 2015 2016 2017

Zaposleni u pravnim osobama svih oblika vlasništva, lijeva os, u tis.

Zaposleni u obrtu i u djelatnostima slobodnih profesija, desna os, u tis.

Zaposleni osiguranici poljoprivrednici, desna os, u tis.

47

čak 18,1 posto, što je opet povezano s visokom specijalizacijom u uslužnim djelatnostima, ponajprije

turizmu.

Tablica 2.10. Broj zaposlenih osoba, NUTS2 regije, 2013.-2016. (stanje na dan 31.3.)

2013. 2014. 2015. 2016. 2016. (2013.=100)

Kontinentalna Hrvatska 917.469 897.357 906.283 925.481 100,9

Jadranska Hrvatska 430.167 425.205 426.543 429.431 99,8


Slika 2.22. Struktura zaposlenih prema vrsti zaposlenja, NUTS2 regije, 31. ožujka 2016.


U odnosu na 2013. godinu broj zaposlenih u Kontinentalnoj Hrvatskoj povećan je za 0,9 posto (8.012

zaposlenih osoba više), dok se u Jadranskoj Hrvatskog smanjio za 0,2 posto (736 zaposlenih osoba

manje). Povećanje broja zaposlenih na prostoru Kontinentalne Hrvatske isključiva je posljedica

povećanja broja zaposlenih kod pravnih osoba, dok je smanjenje broja zaposlenih na prostoru

Jadranske Hrvatske posljedica znatno slabijeg povećanja zaposlenosti kod pravnih osoba,

popraćenog padom zaposlenih u ostale dvije kategorije.

Slika 2.23. Stope promjene broja zaposlenih prema vrsti zaposlenja (%), NUTS2 regije, 2016. (2013.=100)


1,9%

0,7%

11,5%

18,1%

86,7%

81,3%

0% 10% 20% 30% 40% 50% 60% 70% 80% 90% 100%

Kontinentalna Hrvatska

Jadranska Hrvatska

Osiguranici poljoprivrednici Obrt i u djelatnostima slobodnih profesija Pravne osobe

-25,7%

-10,1%-8,5%-5,8%

3,1% 1,3%0,9%

-0,2%

-30%

-25%

-20%

-15%

-10%

-5%

0%

5%


Osiguranici poljoprivrednici Obrt i u djelatnostima slobodnih profesija

Pravne osobe Ukupno zaposleni

48

Struktura zaposlenih po županijama 2016. godine ukazuje na koncentraciju ekonomske aktivnosti u

manjem broju županija. Pritom u Gradu Zagrebu radi trećina zaposlenih hrvatskog gospodarstva, a

pribroje li mu se Splitsko-dalmatinska, Primorsko-goranska, Zagrebačka, Osječko-baranjska i

Istarska županija, udio tih šest županija u ukupnoj zaposlenosti iznosi 63,8 posto. Udio ostalih

županija u ukupnom broju zaposlenih hrvatskog gospodarstva u 2016. godini kretao se u rasponu od

0,9 posto u Ličko-senjskoj do 4,5 posto u Varaždinskoj županiji.

Tablica 2.11. Zaposlene osobe, NUTS3 regije, 2013.-2016.

Županija 2013. 2014. 2015. 2016. 2016. RH=100%

Grad Zagreb 390.469 383.967 389.888 401.642 29,6%

Splitsko-dalmatinska 129.140 128.195 128.528 129.166 9,5%

Primorsko-goranska 103.101 99.958 100.844 101.268 7,5%

Zagrebačka 74.351 73.103 76.605 78.909 5,8%

Osječko-baranjska 80.960 77.092 76.556 77.229 5,7%

Istarska 76.047 75.351 75.363 76.646 5,7%

Varaždinska 58.070 58.177 59.259 61.123 4,5%

Zadarska 43.443 43.574 44.133 43.808 3,2%

Vukovarsko-srijemska 40.259 38.101 38.399 38.696 2,9%

Dubrovačko-neretvanska 37.653 37.678 37.082 38.293 2,8%

Sisačko-moslavčka 39.842 38.421 37.550 36.818 2,7%

Međimurska 35.830 35.200 35.392 36.675 2,7%

Krapinsko-zagorska 32.878 32.809 33.326 33.935 2,5%

Karlovačka 34.619 34.454 33.786 33.697 2,5%

Brodsko-posavska 32.658 31.640 31.973 32.454 2,4%

Koprivničko-križevačka 30.671 29.819 29.818 29.858 2,2%

Bjelovarsko-bilogorska 30.462 28.983 28.683 28.441 2,1%

Šibensko-kninska 27.807 27.552 27.706 27.390 2,0%

Virovitičko-podravska 19.515 18.837 18.294 18.734 1,4%

Požeško-slavonska 16.885 16.754 16.754 17.270 1,3%

Ličko-senjska 12.976 12.897 12.887 12.860 0,9%


Slika 2.24. Stope promjene broja zaposlenih prema vrsti zaposlenja (%), NUTS2 regije, 2016. (2013.=100)


-25,7%

-10,1%-8,5%-5,8%

3,1% 1,3%0,9%

-0,2%

-30%

-25%

-20%

-15%

-10%

-5%

0%

5%


Osiguranici poljoprivrednici Obrt i u djelatnostima slobodnih profesija

Pravne osobe Ukupno zaposleni

49

Porast broja zaposlenih u 2016. u odnosu na 2013. godinu zabilježen je u devet županija. Najveće

povećanje zaposlenosti bilježi Zagrebačka županija (5,8 posto), zatim Varaždinska (4,5 posto),

Krapinsko-zagorska (2,5 posto), te Grad Zagreb s rastom 2,9 posto. S druge strane, najveće smanjenje

broja zaposlenih zabilježeno je redom u Sisačko-moslavačkoj (7,6 posto), Bjelovarsko-Bilogorskoj

(6,7 posto) i Osječko baranjskoj županiji (4,6 posto).

Slika 2.25. Indeksi promjene broja zaposlenih, NUTS3 regije, 2016. (2013.=100)

Napomena: zelenom bojom označene su županije Kontinentalne Hrvatske, a plavom bojom županije Jadranske Hrvatske.


2.1.4.2. Nezaposlenost u NUTS2 i NUTS3 regijama

Visoke stope nezaposlenosti zabilježene su u velikom broju slavonskih županija. Virovitičko-

podravska tako u 2016. godini bilježi stopu nezaposlenosti od 32,7 posto, Sisačko-moslavačka od

32,3 posto, Vukovarsko-srijemska od 29,7 posto, a Osječko-baranjska od 28,8 posto (tablica 2.12.).

Istovremeno, najniže stope nezaposlenosti zabilježene su u Gradu Zagrebu (8,2 posto), Istarskoj (8,4

posto) i Varaždinskoj županiji (9,5 posto). U odnosu na 2013. godinu u 2016. stope nezaposlenosti

smanjuju se u svim županijama, pri čemu najveći pad nezaposlenosti bilježi Brodsko-posavska (s 37

na 27,1 posto), a za njom Požeško-slavonska (s 36 na 23 posto) i Varaždinska županija (s 16,9 na 9,5

posto). Prilikom donošenja zaključka o oporavku tržišta rada, ponajprije na području slavonskih

županija, treba biti oprezan budući da je tijekom istog razdoblja došlo do značajnih migracija

lokalnog stanovništva u inozemstvo.

92 9395 96 96

97 97 98 99 99 99

100 101 101 102 102 102 103 103105 106

85

90

95

100

105

110

Sisa

čko

-mo

slav

čka

Bje

lova

rsko

-bilo

gors

ka

Osj

ečko

-bar

anjs

ka

Vir

ovi

tičk

o-p

od

ravs

ka

Vu

kova

rsko

-sri

jem

ska

Kar

lova

čka

Ko

pri

vnič

ko-k

riže

vačk

a

Pri

mo

rsko

-go

ran

ska

Šib

ensk

o-k

nin

ska

Ličk

o-s

enjs

ka

Bro

dsk

o-p

osa

vska

Split

sko

-dal

mat

insk

a

Ista

rska

Zad

arsk

a

Du

bro

vačk

o-n

eret

van

ska

Po

žešk

o-s

lavo

nsk

a

Međ

imu

rska

Gra

d Z

agre

b

Kra

pin

sko

-zag

ors

ka

Var

ažd

insk

a

Zagr

ebač

ka

50

Slika 2.26. Stope registrirane nezaposlenosti, NUTS3 regije, 2013. i 2016.


Tablica 2.12. Stope registrirane nezaposlenosti, NUTS3 regije, 2013.-2016.

Županija 2013. 2014. 2015. 2016.

Virovitičko-podravska 36,2 38,1 35,8 32,7

Sisačko-moslavačka 34,8 36,2 34,4 32,3

Vukovarsko-srijemska 35,8 38,0 33,6 29,7

Osječko-baranjska 32,1 34,3 31,9 28,8

Bjelovarsko-bilogorska 30,2 32,0 31,0 27,5

Brodsko-posavska 37,0 38,0 30,8 27,1

Splitsko-dalmatinska 27,9 28,6 26,1 24,1

Požeško-slavonska 30,5 31,4 26,2 22,8

Šibensko-kninska 24,8 25,5 23,3 22,5

Ličko-senjska 23,0 24,6 23,3 22,3

Karlovačka 26,2 25,6 24,0 21,2

Dubrovačko-neretvanska 20,5 21,5 20,5 18,3

Koprivničko-križevačka 23,9 24,4 19,7 16,7

Zadarska 22,5 22,5 17,7 16,0

Zagrebačka 21,5 21,9 18,2 15,1

Krapinsko-zagorska 21,3 21,1 17,7 14,6

Primorsko-goranska 17,0 17,9 14,9 13,0

Međimurska 18,7 18,7 14,7 12,1

Varaždinska 16,9 15,8 12,4 9,5

Istarska 12,6 12,9 9,9 8,4

Grad Zagreb 10,8 11,2 9,6 8,2

Izvor: obrada autora prema podacima Državnog zavoda za statistiku.

0%

10%

20%

30%

40%

Vir

ovi

tičk

o-p

od

ravs

ka

Sisa

čko

-mo

slav

čka

Vu

kova

rsko

-sri

jem

ska

Osj

ečko

-bar

anjs

ka

Bje

lova

rsko

-bilo

gors

ka

Bro

dsk

o-p

osa

vska

Split

sko

-dal

mat

insk

a

Po

žešk

o-s

lavo

nsk

a

Šib

ensk

o-k

nin

ska

Ličk

o-s

enjs

ka

Kar

lova

čka

Du

bro

vačk

o-n

eret

van

ska

Ko

pri

vnič

ko-k

riže

vačk

a

Zad

arsk

a

Zagr

ebač

ka

Kra

pin

sko

-zag

ors

ka

Pri

mo

rsko

-go

ran

ska

Međ

imu

rska

Var

ažd

insk

a

Ista

rska

Gra

d Z

agre

b

51

2.2. Propuštene prilike u gospodarskom korištenju

prostora (brownfields)

Prenamjena zapuštenih/ne(is)korištenih nekretnina (brownfield) posljednjih godina poprima sve veće

značenje u kontekstu razvoja gradova i Urbane agende Europske unije (EU)6. Povremene i trajne

migracije u gradove sa sobom nose porast broja korisnika raznih gradskih usluga i infrastrukture te

u urbanim područjima stvaraju pritisak na urbana tkiva. Razvoj tehnologije i pružanja usluga

virtualnim putem u određenoj mjeri umanjuje potrebu za prostorom koji je namijenjen poslovnoj

funkciji, no ipak potreba za prostorima namijenjenih stambenoj, obrazovnoj, turističkoj, kulturnoj,

zabavnoj, sportskoj, rekreativnoj i drugoj svrsi u gradovima postaje sve izraženija. Stoga gradski,

nekada izrazito korišteni, a danas zapušteni prostori predstavljaju vrijedan resurs za daljnji razvoj

grada. Mnogi gradovi u Hrvatskoj u svojim središtima, kao i na svojim rubnim dijelovima imaju

zapuštene prostore koje je potrebno oblikovati u funkcionalne cjeline.

Hrvatski stručnjaci i članovi akademske zajednice u teoriji i praksi bave se temom urbane

regeneracije iz različitih perspektiva (arhitektura, urbanizam, sociologija, prostorno planiranje, i sl.).

Niz je objavljenih radova7 koju omogućuju bolje razumijevanje naoko istih ili sličnih, no ipak

ponešto različitih pojmova povezanih s ponovnim korištenjem zapuštenih/ne(is)korištenih

nekretnina. U literaturi se spominju urbana rekonstrukcija ili urbana regeneracija, urbana

revitalizacija, urbana obnova, urbana sanacija, urbana preobrazba, urbana transformacija, urbana

reciklaža8. Također, dobra su podloga za razumijevanje posljedica i pristupa rješavanju problema

napuštenih/zapuštenih nekretnina na području Republike Hrvatske.

Ne postoji jednostavna definicija urbane regeneracije niti jednoznačan plan za njenu provedbu

(Jakovčić et al., 2016). Urbana regeneracija obično se definira kao strukturna i funkcionalna izmjena

određenih dijelova grada koju financiraju privatni (korporativni), a nekada i državni akteri (Jukić,

2016, str. 52). Sam se pojam često povezuje i s procesima koji se odvijaju u društvu, osobito u društvu

tranzicije. Vraćanje života u devastirana i zapuštena područja podrazumijeva prihvaćanje novih

zahtjeva i specifičnosti područja, s ciljem podizanja kvalitete života. Ovdje se radi o cjelovitim,

opsežnim, dobro promišljenim, organiziranim i dugotrajnim procesima (Jukić, 2016, str. 52).

Ukoliko je proces vezan ponajprije uz sanitarno/infrastrukturno poboljšanje funkcioniranja

određenog područja, u literaturi se koristi i izraz urban renewal odnosno urbana obnova (Jukić,

2016)9.

Pojam urbane obnove bio je definiran u prijašnjem Zakonu o prostornom uređenju i gradnji čl. 2

(Narode novine br. 76/2007, 38/2009, 55/2011, 90/2011, 50/2012 i 55/2012). Opisana je kao skup

planskih mjera i uvjeta za funkcionalnu i kvalitativnu promjenu gospodarskih, društvenih, kulturnih

6 EU ministri odgovorni za urbana pitanja uspostavili su u okviru Pakta iz Amsterdama 30. svibnja 2016. Urbanu Agendu

za EU. Ona se temelji na načelima supsidijarnosti i proporcionalnosti. Urbana Agenda fokusirana je na tri stupa EU politike

i provedbe bolje regulacije, boljeg financiranja i boljeg znanja. Više o Urbanoj Agendi dostupno je na:

http://ec.europa.eu/regional_policy/en/policy/themes/urban-development/agenda/.

7 U lipnju 2016. godine, u organizaciji Hrvatskog zavoda za prostorni razvoj održan je stručni skup pod nazivom Strategije

urbane regeneracije, te je objavljen i istoimeni zbornik koji sadrži 30-tak radova povezanih s temom ponovnog korištenja

zapuštenih/ne(is)korištenih prostora.

8 Urbana reciklaža podrazumijeva manji dio procesa urbane obnove u kojemu se postojeći i zapušteni građevinski fond

poslije intervencija koristi u svojoj prvobitnoj namjeni. Urbana se reciklaža prije svega odnosila na građevine, posebice

industrijske, koje su prestankom proizvodnje izgubile svoju funkciju te su propadale (Dumbović Bilušić, 2016).

9 Termin urban renewal (urbana obnova) različito se koristi u različitim sredinama i ne označava uvijek iste procese u

gradu. Tako se proces urbane obnove u Velikoj Britaniji naziva urbana regeneracija, a u Sjedinjenim Američkim Državama

urbana revitalizacija (Jukić, 2016).

52

i okolišnih nedostataka degradiranih naseljenih i drugih područja. Obuhvaća set projektnih,

građevinskih, ekonomskih, financijskih i društvenih mjera za cjelovito poboljšanje fizičke, kulturne,

gospodarske i socijalne situacije u odabranom području, s naglaskom na fizičkoj obnovi zgrada i

javnih prostora. Usvajanjem novog Zakona o prostornom uređenju (Narodne novine, br. 153/2013)

ne navodi se više pojam urbane obnove, već su predstavljene definicije urbane preobrazbe i urbane

sanacije.

Tako se urbana preobrazba definira kao skup planskih mjera i uvjeta kojima se bitno mijenjaju

obilježja izgrađenog dijela građevinskog područja promjenom urbane mreže javnih površina,

namjene i oblikovanja građevina i/ili rasporeda, oblika i veličine građevinskih čestica. A pod

urbanom sanacijom podrazumijeva se skup planskih mjera i uvjeta kojima se poboljšava karakter

izgrađenog dijela građevinskog područja i urbane mreže javnih površina devastiranih nezakonitim

građenjem. Postupak provedbe urbane sanacije treba biti sveobuhvatan. To podrazumijeva

sagledavanje infrastrukturnih, društveno-ekonomskih, kao i pitanja zaštite okoliša, pri čemu se

trebaju uzeti u obzir stambene potrebe, mogućnosti zapošljavanja, kvaliteta života, turistička

atraktivnost i ostali aspekti razvoja nekog prostora. Izrade planova sanacije potrebno je provoditi u

suradnji s lokalnim stanovništvom, ključnim za uspješnost cjelokupnog procesa.

Razlozi postojanja relativno velikog broja napuštenih kompleksa i nekretnina u Hrvatskoj su prema

Matković (2016, str. 11) „uglavnom posljedica gospodarskih promjena prouzročenih padom

tradicionalnih industrija 80-ih godina prošlog stoljeća, potom ratnih razaranja, promjene državnog

ustroja i procesa pretvorbe i privatizacije, a globalna gospodarska kriza i stanje recesije dodatno su

obilježili posljednja dva desetljeća te ostavili vidljiv trag u prostoru.“ Razdoblje intenzivne

industrijalizacije je završeno, a ono se u slici grada očituje nizom napuštenih tvorničkih pogona, koji

svojim velikim dimenzijama i arhitektonskim obilježjima predstavljaju važne morfološke elemente

gradskog tkiva (Barišić Marenić, 2016). Napušteni industrijski kompleksi predstavljaju značajan

prostorni resurs u urbanim područjima. Unatoč često puta velikoj atraktivnosti lokacije, njenoj

veličini, uređenosti zemljišta te prometnoj dostupnosti, te nekretnine nerijetko su opterećene

neriješenim imovinskopravnim odnosima i otežanom pristupu informacijama važnih za donošenje

odluke o potencijalnom ulaganju. Slijedom navedenog, potencijalni ulagači nerijetko gube za njih

interes. Neriješeni vlasnički i imovinski odnosi velika su prepreka za provođenje programa i

projekata obnove (Dumbović Bilušić, 2016), što je u Hrvatskoj čest slučaj.

Urbanim razvojem, između ostalog, treba se omogućiti stvaranje mogućnosti za novo urbano

gospodarstvo. U postupku prenamjene neiskorištenih ili zapuštenih nekretnina, jedna od najvažnijih

faza je proces čišćenja brownfield lokacije. Ukoliko ne postoje programi za pomoć i poticaj

investitorima, nužna je suradnja s privatnim vlasnicima u namjeri stvaranja mjesta ili grada poželjnog

za život.

Proces urbane regeneracije usmjeren je na promjene u prostoru te nije nužno postupak saniranja

neadekvatnih aktivnosti ili njihovih rezultata u prostoru već i reakcija na izostanak aktivnosti i

‘nečinjenje’ u prostoru radi njegova aktiviranja, a postupak urbane rekonstrukcije ili urbane

regeneracije kontinuirano, u manjem ili većem opsegu, provode gradovi (Jukić, 2016, str. 51).

Gradovi su kompleksni i dinamični sustavi, te prostori odvijanja brojnih fizičkih, socijalnih i

okolišnih promjena, pri čemu su istodobno i generatori tih promjena (Jakovčić et al., 2016). U

gradovima se miješaju utjecaji vanjskih s unutarnjim ili lokalnim čimbenicima, a zadatak je svih

dionika naći način da se spriječi konflikt tih utjecaja (Mumford, 1940). Osim vanjskih, najčešće

ekonomskih faktora, promjene u gradovima pod utjecajem su i različitih unutarnjih čimbenika, poput

53

napuštanja i restrukturiranja industrije, nedovoljnog slobodnog zemljišta, te zapuštenih i napuštenih

lokacija.

Prenamjena brownfield, grayfield10 ili nedovoljno iskorištenih objekata potiče početak procesa

urbane regeneracije. Proces regeneracije moguće je podijeliti u tri faze. Prema Colantonio i Dixon

(2011) u prvoj fazi dolazi do okupljanja zemljišta, remedijacije i ulaganja u infrastrukturu, u drugoj

do razvoja gradnjom ili obnovom objekata, a u trećoj fazi do ulaganja putem prodaje ili najma

objekata, pri čemu svaku od te tri faze karakteriziraju drugi akteri i drugačiji sustav financiranja.

Urbanu regeneraciju može se promatrati kroz proces razvoja u prostorima koji su prije služili nekoj

drugoj svrsi ili su bili devastirani (Hebar, 2016). Nekadašnja industrija u Hrvatskoj gotovo je nestala

u posljednjih 20-tak godina. Nekadašnji pogoni i skladišta sele izvan užih dijelova grada, dok se

prestankom njihova rada otvaraju mogućnosti za njihovu transformaciju u područja zanimljiva

njihovim stanovnicima (Hebar, 2016). Posebnost im daje to što se nekadašnje periferije danas nalaze

gotovo u samom središtu gradova, te nerijetko uz željezničku prugu, što daje posebnu vrijednost i

značenje.

Važna posljedica postsocijalističkih transformacija pojava je brownfielda u prostornoj strukturi grada

nakon što su industrijski i vojni sektor izgubili na značenju. Nakon što je tranzicija započela, samo

je manji broj brownfielda revitaliziran, odnosno prenamijenjen (Katurić et al., 2016). Dio je problema

zbog dugotrajne neaktivnosti i u složenim i često neriješenim imovinskopravnim odnosima, a dio u

nedostatku interesa, mehanizama i oruđa (Slavuj et al., 2009.). Ekonomske promjene, a posebno

deindustrijalizacija, među ostalim, utječu i na način korištenja cijelih područja gradova, a rezultat su

tih promjena veliki napušteni i zapušteni prostori industrijskih i sličnih kompleksa (Rechner Dika,

Stergaršek, 2016).

Europska unija podržava principe održivog razvoja, a prema De Sousi (2003), upravo je redefiniranje

namjene prostora napuštenih industrijskih kompleksa jedna od mjera za poticanje održivog razvoja,

odnosno za poboljšanje kvalitete urbanog okoliša i unapređenje postojećeg prostora unutar granica

grada (umjesto daljnjeg širenja izvan sadašnjih granica). Donošenje odluke o prenamjeni i

obnavljanju degradiranih prostora u urbanoj strukturi dugotrajan je i kompleksan proces koji

zahtijeva interdisciplinaran pristup, a samim time i sudjelovanje stručnjaka širokog spektra profesija

te svih zainteresiranih skupina, s naglaskom na sudjelovanje lokalnog stanovništva (Rechner Dika,

Stergaršek, 2016).

Ključnu ulogu u implementaciji Strategije Europa 202011 imaju gradovi kao predvodnici tranzicije

prema energetski učinkovitijem, zelenijem i konkurentnijem gospodarstvu i budućnosti jer više od

dvije trećine stanovnika EU živi u urbanim područjima. Gradovi imaju ključnu ulogu u pokretanju

ekonomije, oni su mjesta povezivanja, kreativnosti i inovacija te središta rada i usluga za okolno

periurbano i ruralno područje (Katurić et al., 2016). Jedan od mehanizama pomoću kojeg je moguće

usmjeriti sredstva ESI fondova12 u projekte/aktivnosti prenamjene lokacija bivših industrijskih i

vojnih kompleksa je mehanizam Integriranih teritorijalnih ulaganja (ITU). U hrvatskoj su četiri

urbane aglomeracije (Osijek, Rijeka, Split, Zagreb) te tri veća urbana područja (Pula, Slavonski Brod,

10 Greyfield obilježava zemljište koje je ekonomski zapušteno, zastarjelo ili nedovoljno korištena imovina i/ili zemljište.

Pojam se javlja ranih 2000tih i veže se uz obilje sivog asfalta koji se često veže uz takve lokacije.

11 Dostupan na: http://www.strukturnifondovi.hr/UserDocsImages/kako_do_fondova/korak1/uvjeti/eu_hr.pdf

(pristupljeno 1.4.2017.).

12 Odnosi se na Europski fond za regionalni razvoj, Europski socijalni fond te Kohezijski fond.

54

Zadar) korisnici ovog mehanizma. U strategijama razvoja spomenutih sedam urbanih područja

identificirane su takve lokacije, a kroz ciljane pozive te pozive za dostavu projektnih prijedloga, u

navedenim bi se urbanim područjima u narednom razdoblju trebali početi provoditi

projekti/aktivnosti prenamjene. Posebnu pozornost treba posvetiti pristupu urbane revitalizacije u

postsocijalističkim zemljama koji počesto ima negativne posljedice zbog nepripremljenih

mehanizama participativnog planiranja, nedovoljne identifikacije relevantnih aktera te čestog

mijenjanja zakonodavnog okvira (Katurić et al., 2016).

Ne postoji uniformni pristup revitalizaciji, stoga je važno unaprijediti institucionalni kapacitet

djelovanja lokalnih aktera radi integracije lokalne zajednice u strukturu urbanog upravljanja, zbog

njihova doprinosa promišljanju strategijskog razvoja grada (Katurić et al., 2016). Kako bi se urbanoj

regeneraciji pristupilo sustavno, poželjno je na nacionalnoj razini donijeti politiku urbane

regeneracije, s okvirom djelovanja pojedinih dionika uključenih u proces, a takvu politiku ima

primjerice Velika Britanija.

U Strategiji prostornog razvoja Republike Hrvatske (usvojenoj u listopadu 2017. godine) prepoznat

je problem brownfieldsa i nezadovoljavajućeg upravljanja brownfield lokacijama. Kako je istaknuto

u novoj Strategiji prostornog razvoja Republike Hrvatske pri planiranju prostora u funkciji

gospodarskog razvoja, na svim razinama uprave i planiranja, prioritet trebaju biti ulaganja u

napuštene industrijske, vojne i komercijalne lokacije (brownfield lokacije). U cilju sustavnog

upravljanja ovim vrijednim resursom, osobito u područjima u kojima je prostor vrlo ograničen za

korištenje u različite svrhe, započela je izrada baze brownfieldsa s odgovarajućim atributima

svojstvenima svakoj pojedinoj lokaciji. Ova će baza biti javno dostupna za korištenje i koristan alat

u usmjeravanju razvojnih aktivnosti i racionalnom korištenju prostornih kapaciteta.

2.3. Analiza regionalne razvijenosti i konkurentnosti hrvatskih županija

Razvrstavanje (rangiranje) regija i subregija po razvijenosti uobičajen je posao nositelja regionalne

politike. Prvi dio posla, određivanje granica regija, uobičajeno se odrađuje tako da se prihvati

postojeća administrativna podjela. U nas se tako razvrstavaju županije, gradovi i općine što je u

skladu s EUROSTAT-ovom podjelom na statističke regije NUTS3 i LAU 1 i LAU2. Razvrstavanje

županija, gradova i općina postaje alatom nositelja regionalne politike jer popis od najrazvijenijeg

do najmanje razvijenog okvirno upućuje nositelja gdje razvoj treba pokrenuti, a gdje preusmjeriti,

kome treba posebno pomoći i u čemu itd. Opći cilj je pri tom odavno prihvaćen: razvoj regija i

subregija zemlje u kojoj se vodi regionalna politika treba ujednačiti što je u interesu i razvijenih i

nerazvijenih, a u svakoj županiji, gradu i općini treba poticati optimalno korištenje raspoloživih

resursa. Opće je prihvaćeno i da razvoj regija, subregija i cijele zemlje treba biti održiv.

Zahtjev za održivošću vodi, međutim, u razlikovanje razvoja i rasta. To usložnjava razvrstavanje jer

dohodak (na županijskoj razini i BDP), proračun, investicije i ostali uobičajeni pokazatelji rasta

kojima se tumači razvoj, mogu biti visoki na štetu okoliša, mogu implicirati (ne nužno i pokazati)

sve veće nejednakosti, može im izmaći da se resursi troše nerazumno i tako dalje. Grad ili općina

može tako zauzeti visoko mjesto u redoslijedu, a da joj svejedno treba pomoći, ne u daljnjem rastu

nego u optimiranju korištenja resursa, korištenju komparativnih prednosti, razvoju kompetitivnih

prednosti, čuvanju okoliša, prevladavanju demografskih problema i sl. U zemlji naglašene

raznolikosti kao što je Hrvatska, razvrstavati treba prema rastu i razvoju i prema posebnostima

pojedinih regija i subregija. Uz osnovne pokazatelje koji se računaju za sve jednako, u mnogim

regijama i subregijama potrebni su i dodatni kojima će se odmjeriti njihova posebnost.

55

2.3.1. Analiza prema indeksu razvijenosti na razini županija i JLS

U svijetu, a u posljednje vrijeme i u nas regije se ne razvrstavaju na osnovi jednog ili više

jednostavnih razvojnih pokazatelja već se koriste kompozitni pokazatelji do kojih se dolazi

objedinjavanjem više jednostavnih.13 Od raspoloživih pokazatelja u hrvatskoj regionalnoj razvojnoj

praksi najviše se koristi indeks razvijenosti. Riječ je o službenom pokazatelju koji svake tri godine

izračunava i objavljuje Ministarstvo regionalnog razvoja Republike Hrvatske. Indeks razvijenosti je

kompozitni pokazatelj koji se računa kao prilagođeni prosjek standardiziranih vrijednosti 6 odabranih

društveno-gospodarskih pokazatelja koji pokazuju pojedine vidove razvijenosti JLP(R)S. Indeks

objedinjuje sljedeće pokazatelje: prosječni dohodak po stanovniku, prosječni izvorni prihodi po

stanovniku, prosječna stopa nezaposlenosti, opće kretanje stanovništva, stupanj obrazovanosti

stanovništva (tercijarno obrazovanje) i indeks starenja14. U tablicama 2.13. i 2.14. prikazane su

vrijednosti indeksa razvijenosti za jedinice područne (regionalne) samouprave u 2013. i 2016. godini.

Tablica 2.13. Vrijednosti indeksa razvijenosti hrvatskih županija, 2013.

Županija Indeks razvijenosti Skupine

Grad Zagreb 186,44% >125% IV.

Istarska 156,80% >125% IV.

Primorsko-goranska 139,21% >125% IV.

Zagrebačka 124,23% 100-125% III.

Dubrovačko-neretvanska 120,84% 100-125% III.

Zadarska 106,39% 100-125% III.

Splitsko-dalmatinska 93,75% 75-100% II.

Varaždinska 86,34% 75-100% II.

Šibensko-kninska 80,93% 75-100% II.

Krapinsko-zagorska 73,24% <75% I.

Međimurska 69,65% <75% I.

Ličko-senjska 64,82% <75% I.

Koprivničko-križevačka 59,19% <75% I.

Karlovačka 56,34% <75% I.

Osječko-baranjska 46,07% <75% I.

Sisačko-moslavačka 38,70% <75% I.

Požeško-slavonska 33,81% <75% I.

Bjelovarsko-bilogorska 23,29% <75% I.

Vukovarsko-srijemska 18,73% <75% I.

Brodsko-posavska 18,43% <75% I.

Virovitičko-podravska 5,56% <75% I.

Izvor: MRRFEU, 2014.

Napomena: u plavo osjenčanim poljima nalaze se županije čije su vrijednosti indeksa razvijenosti ispodprosječne te su

svrstane u I. skupinu.

13 Indeks društvenog razvoja na primjer (Human Development Index), što ga svakih nekoliko godina izračunava UNDP za

180-ak zemalja izvodi se iz preko 100 raznih pokazatelja razvrstanih u 22 skupine.

14 U izračun vrijednosti indeksa razvijenosti za 2013. godinu ne ulazi indeks starenja. Sukladnoj revidiranoj metodologiji

izračuna, ovaj pokazatelj uključen je u izračun vrijednosti pokazatelja za 2016. godinu.

56

U gornjem dijelu ljestvice, s vrijednošću indeksa većom od 25 posto iznad nacionalnog prosjeka

smjestili su se Grad Zagreb, Istarska te Primorsko-goranska županija. Nacionalnom prosjeku najbliža

je Zadarska županija (106,39 posto). U 2013.-oj 12 županija (57,1 posto) zabilježilo je vrijednost

indeksa manju od 75% nacionalnog prosjeka što ih je svrstalo u I. skupinu. Sve županije u ovoj

skupini izuzev Ličko-senjske, nalaze se u Kontinentalnoj Hrvatskoj, što ukazuje na značajnu

neravnotežu razvoja u hrvatskom prostoru. Na samom začelju smjestile su se Virovitičko-podravska,

Brodsko-posavska i Vukovarsko-srijemska županija, čije su vrijednosti pokazatelja upućuju na

stagnaciju i nazadovanje i osobito su zabrinjavajuće. To su ujedno županije koje i po nekim drugim

pokazateljima pokazuju značajno zaostajanje u razvoju te izostanak ili nezadovoljavajuću provedbu

odgovarajućih razvojnih društveno-gospodarskih i drugih mjera.

Tablica 2.14. Vrijednosti indeksa razvijenosti za jedinice područne (regionalne) samouprave, 2016.

Županija Indeks razvijenosti Skupina

Grad Zagreb 117,76% IV.

Istarska 108,97% IV.

Dubrovačko-neretvanska 108,58% IV.

Zagrebačka 105,89% IV.

Primorsko-goranska 105,27% IV.

Zadarska 104,65% III.

Splitsko-dalmatinska 103,93% III.

Varaždinska 101,71% III.

Međimurska 100,50% III.

Krapinsko-zagorska 98,98% II.

Koprivničko-križevačka 98,49% II.

Šibensko-kninska 97,04% II.

Osječko-baranjska 96,01% II.

Karlovačka 95,19% II.

Požeško-slavonska 93,95% II.

Brodsko-posavska 93,45% I.

Bjelovarsko-bilogorska 92,58% I.

Ličko-senjska 92,39% I.

Vukovarsko-srijemska 91,99% I.

Sisačko-moslavačka 91,70% I.

Virovitičko-podravska 90,67% I.


Napomena: u plavo osjenčanim poljima nalaze se županije čije su vrijednosti indeksa razvijenosti ispodprosječne te su

svrstane u I. skupinu.

Sukladno revidiranoj metodologiji izračuna vrijednosti indeksa razvijenosti prema Članku 34.

Zakona o regionalnom razvoju jedinice područne (regionalne) samouprave su 2016. godine

razvrstane u četiri skupine, pri čemu su iznadprosječno razvijene županije svrstane u treću i najvišu

četvrtu skupinu. U drugu i prvu skupinu svrstane su županije s ispodprosječnom vrijednošću indeksa

razvijenosti. Nešto više od polovice hrvatskih županija, njih 12, svrstane su u prvu i drugu skupinu.

57

Tablica 2.15. Vrijednosti indeksa razvijenosti općina i gradova, % od nacionalnog prosjeka, 2013. i 2016.

Red.br. JLS 2013. Red.br. JLS 2016.

1. Kostrena 153,55 1. Kostrena 117,84

2. Vir 147,88 2. Medulin 116,88

3. Funtana-Fontana 147,32 3. Zagreb 116,56

…

442. Šenkovec 100,18 251. Pribislavec 100,14

441. Lupoglav 100,08 252. Rakovica 100,13

440. Pušća 99,74 253. Draganić 99,97

…

554. Voćin 26,28 554. Biskupija 77,62

555. Donji Kukuruzari 21,50 555. Ervenik 60,35

556. Kistanje 19,62 556. Civljane 37,77

Izvor: MRRFEU, 2014, 2018.

Primjetno je da se u prvoj i drugoj skupini sve županije izuzev Šibensko-kninske i Ličko-senjske,

nalaze u Kontinentalnoj Hrvatskoj i to u središnjem i krajnje istočnom dijelu što ukazuje na značajnu

razvojnu neravnotežu unutar Hrvatske, ali i unutar pojedinih hrvatskih regija. Razvijeni su Grad

Zagreb i županije sjeverno i sjevero-zapadno od njega, te županije Jadranske Hrvatske, izuzev

spomenutih dviju koje su 2016. zabilježile ispodprosječne vrijednosti indeksa razvijenosti.

S obzirom da u izračunu vrijednosti indeksa za 2013. i 2016. godine nije korišten isti skup

komponenti indeksa razvijenosti, nije uputno uspoređivati mjesta županija na ljestvici i donositi

sudove o njihovoj razvijenosti u razdoblju od 2013. do 2016.

2.3.2. Usporedba indeksa razvijenosti u Uredbama iz 2010. i 2017.

Iako nije jedini koji s objavljuje, indeks razvijenosti je jedini službeni pokazatelj koji se koristi

prilikom dodjeljivanja sredstava za poticanje razvoja županija i njihovih gradova i općina.

Ministarstvo regionalnoga razvoja, šumarstva i vodnoga gospodarstva (danas Ministarstvo

regionalnoga razvoja i fondova EU) počelo ga je izračunavati i objavljivati 2010. godine na osnovi

Zakona o regionalnom razvoju (Narodne novine, br. 147/2014), Uredbe o indeksu razvijenosti

(Narodne novine, br. 63/2010) i Uredbe o izmjeni i dopunama Uredbe o indeksu razvijenosti

(Narodne novine, br. 158/2013). Indeks je objedinjavao pet komponenti sve do 2017. godine kad je

donesen novi Zakon o regionalnom razvoju Republike Hrvatske (Narodne novine, br. 123/2017), a

za njim i nova Uredba o indeksu razvijenosti (Narodne novine, br. 131/2017). Uredba je zasnovana

na novom modelu izračuna indeksa razvijenosti po kojem se jedinice područne (regionalne)

samouprave razvrstavaju u četiri skupine, a jedinice lokalne samouprave u osam. Određeno je i

detaljno razrađeno spomenutih šest komponenti, a određeni su i službeni izvori podataka:

Stopa nezaposlenosti - omjer broja nezaposlenih i zbroja svih zaposlenih i nezaposlenih osoba na

području pojedine jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave. Za izračun

pokazatelja koriste se podaci Hrvatskog zavoda za zapošljavanje o broju registriranih nezaposlenih

osoba i podaci Porezne uprave o broju zaposlenih osoba na razini jedinica lokalne, odnosno područne

(regionalne) samouprave tijekom jedne kalendarske godine.

58

Dohodak po stanovniku - omjer ukupnog iznosa dohotka kojega su tijekom jednoga poreznog

razdoblja (kalendarska godina) ostvarili porezni obveznici, fizičke osobe s prebivalištem ili

uobičajenim boravištem na području jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave

za koju se vrši izračun, i broja stanovnika koji žive na području te jedinice. Dohodak se utvrđuje

prema zakonu kojim se uređuje porez na dohodak, a uključuje dohodak ostvaren od nesamostalnog

rada i dohodak ostvaren od samostalne djelatnosti. U ukupan iznos dohotka uračunava se i dobit koju

su ostvarile fizičke osobe od obavljanja samostalne djelatnosti tijekom jednoga poreznog razdoblja

(kalendarska godina) na području jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave za

koju se vrši izračun.

Dohotkom od samostalne djelatnosti smatra se dohodak umanjen za propisana umanjenja i preneseni

gubitak. Dobiti se smatra dobit nakon propisanih umanjenja i uvećanja dobiti, sukladno zakonu kojim

se uređuje porez na dobit. Za izračun pokazatelja koriste se podaci Porezne uprave o isplaćenim

dohocima i podaci Državnog zavoda za statistiku o broju stanovnika na razini jedinica lokalne,

odnosno područne (regionalne) samouprave.

Proračunski prihodi jedinica lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave po stanovniku -

omjer ostvarenih prihoda jedinica lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave, umanjenih

za prihode od domaćih i stranih pomoći i donacija te sredstva fiskalnog izravnanja, prihode iz

posebnih ugovora (sufinanciranje građana za mjesnu samoupravu), prihode ostvarene na osnovi

dodatnih udjela u porezu na dohodak i pomoći za izravnanja za financiranje decentraliziranih

funkcija, prihode od prodaje nefinancijske imovine i prihode od prireza porezu na dohodak, – i broja

stanovnika na području jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave. Za izračun

pokazatelja koriste se podaci Ministarstva financija o prihodima proračuna jedinica lokalne, odnosno

područne (regionalne) samouprave i Državnog zavoda za statistiku o broju stanovnika na razini

jedinica lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave.

Opće kretanje stanovništva - omjer usporedivog broja stanovnika jedinica lokalne, odnosno područne

(regionalne) samouprave u posljednjem dostupnom desetogodišnjem razdoblju. Za izračun

pokazatelja koriste se podaci Državnog zavoda za statistiku o broju stanovnika jedinica lokalne,

odnosno područne (regionalne) samouprave.

Stopa obrazovanosti - udjel stanovništva sa završenim visokim obrazovanjem u ukupnom

stanovništvu, u dobi između 20 i 65 godina, na području jedinice lokalne, odnosno područne

(regionalne) samouprave. Za izračun pokazatelja koriste se podaci Državnog zavoda za statistiku o

obrazovnoj strukturi stanovništva Republike Hrvatske i broju stanovnika u dobi između 20 i 65

godina na razini jedinica lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave.

Indeks starenja - postotni udio stanovnika u dobi 60 i više godina u odnosu na broj stanovnika u dobi

od 0 do 19 godina.

Kompozitni indeksi ne pokazuju samo stupanj razvijenosti nego i stavove nositelja regionalne

razvojne politike. Nositelj će izborom pokazatelja otkriti svoje poimanje razvoja i u kojoj mjeri ga

izjednačava s rastom. Nakon što se vrijednosti ovih šest pokazatelja za svaku pojedinu JL(R)S

izračunaju (5 X 556 pokazatelja), standardiziraju i podijele svaki sa svojom aritmetičkom sredinom,

za svaku JL(R)S se dobiva vrijednost indeksa koji će u redoslijedu od najvišeg do najnižeg zauzeti

svoje mjesto. Indeks se izražava u postocima pri čemu se prosjek za Republiku Hrvatsku izjednačava

sa 100 posto.

59

2.3.3. Osvrt na metodološka ograničenja indeksa razvijenosti kao mogućeg

pokazatelja prostorno-gospodarskog razvoja

Metodološka ograničenja indeksa razvijenosti mogu se uočiti pregledom komponenti iz kojih se

izračunava. Ta ograničenja ne moraju biti značajna pri rangiranju županija, ali pri rangiranju JLS

mogu izazvati ozbiljne zabune i odvesti nositelja razvojne politike na pogrešne zaključke. Od šest

komponenti, njih tri, dohodak, proračunski prihodi i stopa obrazovanosti u nazivniku imaju ukupni

broj stanovnika JLS, a stopa nezaposlenosti zbroj nezaposlenih i zaposlenih što odgovara broju

aktivnih stanovnika. U JLS koje gube stanovništvo, četiri od šest komponenti indeksa razvijenosti

upućivat će da dohodak, proračunski prihodi i obrazovanja rastu, a stopa nezaposlenosti pada pa će

rasti i ukupna vrijednost indeksa, a time i mjesto na rang listi. Kako viša mjesta na službenoj rang

listi umanjuju izglede za dobivanje proračunskih sredstava, slabo (i sve slabije) stojeće općine i

gradovi ostajat će bez poticaja onda kad im najviše treba.

Na metodološka ograničenja ukazuje i pokazatelj opće kretanje stanovništva. Omjer broja stanovnika

izbrojanih prilikom Popisa 2001. i 2011. godine izračunat 2018. godine ne pokazuje današnje stanje

jer je u međuvremenu značajan dio aktivnog stanovništva napustio zemlju u potrazi za poslom.

Vrijednost tako izračunatog pokazatelja je zastarjela i navodi na pogrešne zaključke jer se i ovdje

može raditi o općinama i gradovima koji se, gubeći stanovništvo, penju na ljestvici razvijenosti.

Ova metodološka ograničenja posebno pogađaju specifična krajeve Republike Hrvatske, u prvom

redu brdsko-planinska područja i otoke. Brdsko-planinska područja gube stanovništvo, a

gospodarska struktura im je sve siromašnija što se ne vidi u vrijednostima indeksa razvijenosti ma

kako ih često izračunavali. Pokazatelji koji bi upućivali u stanje gospodarstva, a ne samo prihoda

lokalnog proračuna, ukazivali na prometne probleme i usto točnije pokazivali nezaposlenost bili bi

puno korisniji nositelju regionalne politike od vrijednosti samo jednog indeksa. Na otocima pak,

visoke vrijednosti indeksa razvijenosti prikrivaju tendenciju otočnog gospodarstva prema turističkoj

monokulturi i posljedično ugrožavanje okoliša, sve veću ovisnost otoka o kopnu, a posebno položaj

malih otoka. Indeks se, naime, izračunava za otočne općine i gradove, a ne i za mjesne odbore što

male otoke, iako su zasebne razvojne cjeline, statistički pribraja većoj cjelini njihovih otočnih ili

obalno-otočnih općina i gradova. Specifičnost ovih otoka koju indeks razvijenosti ne prepoznaje je

u uskom i svakako nedovoljnom samoupravnom djelokrugu u kojem otočani nemaju dovoljno ovlasti

i/ili instrumenata za upravljanje svojim razvojem, bilo iz razloga nedostatnih ljudskih potencijala

(slaba naseljenost i starost stanovništva te stoga nemogućnost participacije), ili zbog drugih realnih

okolnosti. Male otoke zanemaruje i službena statistika jer se podaci o razvijenosti prikupljaju na

razini jedinica lokalne samouprave. Indeks razvijenosti iskazuje se tako samo na razini jedinice

lokalne samouprave pa redovno niski stupanj razvijenosti ovih otoka ostaje skriven iza redovno višeg

stupnja razvijenosti njihovih jedinica lokalne samouprave. Otoci i dijelovi otoka koji imaju samo

mjesni odbor (neki nemaju ni to) zaslužuju stoga posebnu razvojnu pažnju koju im treba posvetiti na

svim upravnim razinama.

Korak ka rješenju ovog razvojnog problema učinjen je u Prijedlogu novog Zakona o otocima koji se

trenutno nalazi na saborskim klupama i treba biti izglasan do kraja ove godine. Novi Zakon uvodi

otočne razvojne pokazatelje – skup otocima primjerenih geografskih, demografskih, gospodarskih,

infrastrukturnih, suprastrukturnih i okolišnih pokazatelja kojima se određuje, prati i vrednuje ukupna

razvijenost pojedinog otoka i tako oblikuje osnova za vođenje otočne razvojne politike. Nositelj

razvojne politike ovdje ne odlučuje na osnovi mjesta na rang listi nego odbacuje koncept rangiranja

i pristupa svakom otoku kao posebnoj razvojnoj cjelini i donosi lokalno primjerene razvojne mjere.

Odredbe novog Zakona o otocima o skupu pokazatelja primjenjive su i na ostala specifična područja

Hrvatske i treba ih primijeniti i na kopnu.

60

2.3.4. Regionalni indeks konkurentnosti Nacionalnog vijeća

za konkurentnost – RIK 2013.

Kvaliteta uvjeta poslovanja i življenja znatno se razlikuje u različitim dijelovima Hrvatske.

Regionalnom politikom te razlike se nastoje ukloniti jer se u prostoru u kojem su regije podjednako

razvijene bolje koriste resursi, poslovne prilike se lakše ostvaruju, a lakši je i pristup obrazovanju,

zdravstvu i mnogim drugim komponentama o kojima ovisi kvaliteta poslovanja i življenja u nekoj

sredini. Zbog toga treba mjeriti i regionalnu konkurentnost i tako ocijeniti kvalitetu faktora, politika

i institucija koji svojom isprepletenošću utječu na održivu produktivnost u nekoj podnacionalnoj

upravnoj cjelini/jedinici. U tom kontekstu cilj i uloga praćenja podnacionalne (regionalne)

konkurentnosti leži u procjeni kvalitete poslovnog okruženja i poslovnog sektora i u procjeni

kvalitete njihove interakcije (Vijeće za konkurentnost, 2013.). Regionalni indeks konkurentnosti nije

služben i ne koristi se kao osnova za dodjeljivanje proračunskih razvojnih sredstava. Nacionalno

vijeće za konkurentnost objavilo ga je 2013. godine kao neobavezni, ali vrlo koristan prilog raspravi

o regionalnoj politici. Razmatrane su različite dimenzije (stupovi konkurentnosti) koje utječu na

konkurentnost pojedine županije i kreirani statistički i perceptivni podindeksi (komponente) koji

ulaze u izračun regionalnog indeksa konkurentnosti. U obzir su uzeti sljedeći stupovi konkurentnosti:

demografija, zdravlje i kultura, obrazovanje, osnovna infrastruktura i javni sektor, poslovna

infrastruktura, investicije i poduzetnička dinamika, razvijenost poduzetništva, ekonomski rezultati -

razina te ekonomski rezultati - dinamika. U tablici 2.43. mogu se uočiti promjene poretka županija

tijekom razdoblja 2007.-2013.

Tablica 2.16. Promjene poretka županija na ljestvici konkurentnosti

Županija 2007. 2010. 2013.

Grad Zagreb 1 2 1

Varaždinska 4 1 2

Istarska 3 3 3

Međimurska 2 4 4

Primorsko-goranska 6 7 5

Zadarska 9 6 6

Zagrebačka 5 5 7

Koprivničko-križevačka 7 12 8

Splitsko-dalmatinska 8 8 9

Dubrovačko-neretvanska 10 9 10

Osječko-baranjska 14 13 11

Krapinsko-zagorska 15 11 12

Karlovačka 12 14 13

Šibensko-kninska 13 10 14

Bjelovarsko-bilogorska 11 15 15

Brodsko-posavska 18 16 16

Ličko-senjska 19 18 17

Virovitičko-podravska 17 17 18

Sisačko-moslavačka 16 19 19

Vukovarsko-srijemska 21 20 20

Požeško-slavonska 20 21 21

Izvor: Nacionalno vijeće za konkurentnost, 2013.

61

U posljednjoj godini dostupnih podataka15 na samom vrhu ljestvice bio je, očekivano, Grad Zagreb,

a kao najkonkurentnije županije izdvojile su se Varaždinska, Istarska i Međimurska. Na začelju su

županije koje su ostvarile najslabije vrijednosti regionalnog indeksa konkurentnosti: Sisačko-

moslavačka, Vukovarsko-srijemska i Požeško-slavonska županija. U vremenu od 2010. do 2013.

godine Varaždinska, Primorsko-goranska, Zadarska, Koprivničko-križevačka te Osječko-baranjska

županija značajno su popravile svoje položaje u odnosu na druge hrvatske županije. Za razliku od

njih, Bjelovarsko-bilogorska i Sisačko-moslavačka županija, značajno su pogoršale svoje položaje

što govori o dodatnom slabljenju razvojnog potencijala ovih županija.

2.3.5. Indeks gospodarske snage - Hrvatska gospodarska komora 2016. i 2017.16

Indeks gospodarske snage koji izračunava i objavljuje Hrvatska gospodarska komora (HGK) je

kompozitni pokazatelj koji se računa kao zbroj ponderiranih osnovnih gospodarskih i demografskih

pokazatelja u trogodišnjim prosjecima kako bi se izmjerilo odstupanje gospodarske snage i

gospodarskog potencijala županija od prosjeka Republike Hrvatske (indeks gospodarske snage iznad

100 pokazuje da je pojedina županija iznad prosjeka Republike Hrvatske, dok vrijednost niža od 100

znači da je pojedina županija ispod prosjeka Republike Hrvatske). Ni ovaj indeks nije služben i ne

koristi se kao osnova za dodjeljivanje proračunskih razvojnih sredstava. U stručnim krugovima se,

međutim, smatra da se njime, bolje nego prethodnim indeksima, određuje međusobno pozicioniranje

županija i uočavaju mogućnosti aktiviranja razvojnih resursa pojedine županije. Ovim sustavom

ocjenjivanja i razvrstavanja dobiva se i dobra analitička podloga za praćenje promjena stupnja

gospodarske razvijenosti županija.

Sastavnice indeksa gospodarske snage su BDP po stanovniku (prosjek 2011.-2013.), prosječne neto

plaće po zaposlenom (prosjek 2012.-2014.), ukupni prihodi poduzetnika po zaposlenom (prosjek

2013.-2015.), neto dobit poduzetnika po zaposlenom (prosjek 2013.-2015.), prihod na inozemnom

tržištu po zaposlenom (prosjek 2013.-2015.), stopa nezaposlenosti (prosjek, 2013.-2015., prosjek

Republike Hrvatske u odnosu na županiju) i indeks promjene broja stanovnika 2030./2013.

Indeks se računa s namjerom međusobnog pozicioniranja županija, a prikazuje se kao odnos prema

prosjeku Republike Hrvatske. Njime se još jednom naglašava velika neusklađenost u razvijenosti

koju je potrebno sagledati kroz potencijale i komparativne prednosti oko kojih treba graditi razvoj

pojedinih županija, a time i države u cjelini. U tablicama 2.44. i 2.45 prikazani su indeksi

gospodarske snage za 2016. i 2017. godinu.

15 Regionalni indeks konkurentnosti posljednji je puta izrađen za 2013. godinu.

16 Hrvatska gospodarska komora, 2017, Indeks gospodarske snage, Zagreb: Hrvatska gospodarska komora,

(https://www.hgk.hr/documents/hgk-indeks-gospodarske-snage-07201759803f707ec38.pdf, pristupljeno 22. rujna 2018.)

62

Tablica 2.17. HGK indeks gospodarske snage, 2016. Tablica 2.18. HGK indeks gospodarske snage, 2017.

Ime županije

HGK indeks gospodarske snage,

2016.,

RH=100

Ime županije

HGK indeks gospodarske snage,

2017.,

RH=100

Grad Zagreb 149,3% Grad Zagreb 147,6%

Istarska 127,2% Istarska 127,3%

Primorsko-goranska 105,1% Primorsko-goranska 105,5%

Varaždinska 96,2% Varaždinska 99,6%

Dubrovačko-

neretvanska 93,1% Zagrebačka 95,2%

Zagrebačka 92,5% Dubrovačko-

neretvanska 92,1%

Zadarska 91,1% Zadarska 91,3%

Koprivničko-križevačka 90,1% Međimurska 91,0%

Međimurska 89,2% Koprivničko-križevačka 90,7%

Karlovačka 85,5% Krapinsko-zagorska 87,1%

Krapinsko-zagorska 85,4% Karlovačka 85,8%

Splitsko-dalmatinska 82,2% Osječko-baranjska 80,9%

Šibensko-kninska 80,3% Splitsko-dalmatinska 80,8%

Sisačko-moslavačka 79,6% Sisačko-moslavačka 79,7%

Osječko-baranjska 79,2% Šibensko-kninska 77,6%

Ličko-senjska 75,0% Vukovarsko-srijemska 77,3%

Vukovarsko-srijemska 72,6% Ličko-senjska 76,0%

Brodsko-posavska 70,0% Brodsko-posavska 71,6%

Požeško-slavonska 68,5% Bjelovarsko-bilogorska 68,0%

Virovitičko-podravska 68,2% Požeško-slavonska 67,9%

Bjelovarsko-bilogorska 66,9% Virovitičko-podravska 67,7%

Izvor: HGK, 2017. Izvor: HGK, 2017.

U usporedbi s hrvatskim prosjekom, 2016. i 2017. godine svega su tri županije imale nadprosječne

vrijednosti indeksa gospodarske snage. Radi se o Gradu Zagrebu, Istarskoj te Primorsko-goranskoj

županiji. Te tri županije zadržale su iste pozicije u obje promatrane godine. Županije Varaždinska,

Dubrovačko-neretvanska, Zagrebačka, Zadarska, Koprivničko-križevačka, Međimurska,

Karlovačka te Krapinsko-zagorska neznatno su poboljšale odnosno pogoršale svoje položaje i ostale

unutar raspona 85 - 99,9 posto od nacionalnog prosjeka (prvih jedanaest županija u 2016. ostaju u

istom društvu i u 2017. godini). Značajno poboljšanje vidljivo je u poretku Osječko-baranjske

županije koja je u 2017. poboljšala položaj za tri mjesta u odnosu na položaj u 2016. te u slučaju

Bjelovarsko-bilogorske županije kojoj se položaj u 2017. poboljšao za dva mjesta u odnosu na 2016.

Najniži rang u 2016. te u 2017. godini zauzele su Požeško-slavonska, Virovitičko-podravska te

Bjelovarsko-bilogorska županija. Sve tri županije zabilježile su vrijednost nižu od 70 posto od

nacionalnog prosjeka. U cilju zaustavljanja daljnjeg smanjenja vrijednosti ovog indeksa potrebne su

konkretne mjere gospodarskog razvoja i posebna institucionalna podrška.

63

2.3.6. EU Regionalni indeks konkurentnosti17

Regionalna konkurentnost označava sposobnost neke regije u osiguravanju privlačnog i održivog

okruženja za poslovanje tvrtki i za rad i život stanovnika. Regionalni indeks konkurentnosti (EU-

RIK) razvijen je kako bi se mjerile različite dimenzije konkurentnosti na regionalnoj razini18. Prvi

put je objavljen u 2010. godini. Indeks za 2013.-u godinu otkriva jaku regionalnu dimenziju

konkurentnosti, koju pokazatelji na nacionalnoj razini nisu u stanju obuhvatiti. EU-RIK pokazuje

snage i slabosti EU regija na NUTS2 razini. Može poslužiti kao vodič za daljnje razvojno

usmjeravanje pojedine regije, uzimajući u obzir specifičnu situaciju i njezin opći stupanj razvoja.

Članice EU u kojima je prisutan veliki jaz ili visoka varijacija u regionalnoj konkurentnosti trebaju

razmotriti koliko ti jazovi mogu biti štetni za njihovu nacionalnu konkurentnost i mogu li se smanjiti.

Europska komisija objavila je vrijednosti regionalnog indeksa konkurentnosti za sve europske

NUTS2 regije, za 2010., 2013. i 2016. godinu. Od ukupno 262 europske NUTS2 regije, prema

vrijednosti ovog pokazatelja u 2013. godini Kontinentalna Hrvatska smjestila se na 213.-om, dok se

Jadranska Hrvatska smjestila na 225.-om mjestu. Sukladno kategorizaciji utvrđenoj pri izračunu

regionalnog indeksa konkurentnosti europskih NUTS2 regija, obje se hrvatske regije nalaze u drugoj

kategoriji razvijenosti (od ukupno pet razina razvijenosti pri čemu prva razina predstavlja najnižu

razinu razvijenosti, dok peta predstavlja najvišu razvojnu razinu). Sljedeće europske NUTS2 regije

bile su 2013. na najvišoj (petoj) razvojnoj razini: Utrecht, Bedfordshire and Hertfordshire, Essex,

Inner London te Outer London, dok su se na začelju ljestvice smjestile Dytiki Makedonia (Grčka),

Jugoistočen i Severozapaden (Bugarska), Sterea Ellada (Grčka) i Sud-Est (Rumunjska) .

U 2016. godini, visoke vrijednosti EU-RIK-a omogućile su EU regijama iz 2013. koje su te godine

zauzela prvih pet mjesta (Bedfordshire and Hertfordshire, Essex, Inner London, Outer London i

Utrecht) da svoje pozicije zadrže i u 2016. godini. Kontinentalna Hrvatska je pogoršala svoj položaj

i 2016. se smjestila na 220.-om mjestu, za razliku od Jadranske regije koja je svoj položaj nešto

poboljšala i nalazi se na 222.-om mjestu. Obje godine za koje je EU-RIK objavljen (2013. i 2016.)

relevantne su za Izvješće o stanju u prostoru za razdoblje 2013.-2016. Hrvatske NUTS2 regije našle

su se u donjem dijelu ljestvice (20% najlošijih EU regija) što znači da treba uložiti značajan napor

da bi se taj rezultat popravio.

U novom izdanju EU-RIK-a (za 2016. godinu) postoji jedna novina, a odnosi se na mogućnost

korištenja interaktivnog alata za pregled regija pomoću kojeg se lakše vide rezultati regije u području

inovacija, upravljanja, prometa, digitalne infrastrukture, zdravlja i ljudskoga kapitala.

17 Informacije vezane za EU regionalni indeks konkurentnosti su preuzete s

http://ec.europa.eu/regional_policy/en/information/publications/studies/2013/eu-regional-competitiveness-index-rci-2013

(pristupljeno 21. rujna 2018.).

18 Dimenzije (tzv. pillars) koje se uzimaju u obzir pri izračunu vrijednosti indeksa su sljedeće: institucije, makroekonomska

stabilnost, infrastruktura, zdravlje, osnovno obrazovanje, visoko obrazovanje i cjeloživotno učenje, tržište rada,

učinkovitost, veličina tržišta, tehnološka spremnost, poslovna sofisticiranost, inovacije.

64

2.4. Najvažnije odrednice razvoja u proteklom razdoblju

U daljnjem tekstu istaknute su najvažnije odrednice razvoja hrvatskog gospodarstva u proteklom

razdoblju, a to su:

Pozitivna kretanja hrvatskog gospodarstva započeta u 2015. godini nastavila su se i 2016. i

2017. godini. Nakon šest godina uzastopnog pada gospodarske aktivnosti (od 2009. do 2014.

godine) realni se BDP u 2015. godini na međugodišnjoj razini povećao za 2,4 posto, u 2016.

za 3,5 posto, a u 2017. za 2,9 posto. Glavni pokretači rasta u 2017. godini bili su osobna

potrošnja, investicije u kapitalna dobra, te državna potrošnja, dok je neto izvoz imao

negativan doprinos ukupnom gospodarskom rastu.

Većina županija u 2015. bilježi nominalni rast BDP-a po stanovniku u odnosu na 2013.

godinu. Pritom najveći rast BDP-a po stanovniku bilježe Krapinsko-zagorska (8 posto),

Bjelovarsko-bilogorska (7,6 posto) i Dubrovačko-neretvanska županija (7,2 posto), dok je

pad BDP-a po stanovniku zabilježen u Virovitičko-podravskoj (3,1 posto), Sisačko-

moslavačkoj (1,2 posto), Primorsko-goranskoj županiji (1 posto) i Požeško-slavonskoj (0,8

posto) županiji.

Najznačajnije povećanje udjela u ukupnoj bruto dodanoj vrijednosti hrvatskog gospodarstva

2016. u odnosu na 2013. godinu bilježi prerađivačka industrija (1,1 postotni bod), dok najveći

pad udjela bilježi djelatnost rudarstva i vađenja (s 2,9 posto na 1,7 posto). Ovakva su kretanja

posljedica bržeg rasta BDV-a prerađivačke industrije od rasta ukupne bruto dodane

vrijednosti te pada bruto dodane vrijednosti djelatnosti rudarstva i vađenja.

Iznos investicija u hrvatskom gospodarstvu 2016. godine bio je na razini 60,7 posto investicija

iz 2008. godine. U terminima BDP-a na razini hrvatskog gospodarstva investicije pravnih

osoba su smanjene s 21,0% BDP-a u 2008. godini na 12,6% BDP-a u 2016. godini. U

razdoblju od 2013. do 2016. godine na prostoru NUTS2 regije Kontinentalne Hrvatske dolazi

do značajnog povećanja investicijske aktivnosti, nominalno za 16,9 posto (realni 17,9 posto),

dok u Jadranskoj Hrvatskoj investicije bilježe skromniji rast od 1,9 posto (realno od 2,7

posto).

U usporedbi s 2013. godinom ukupna zaposlenost povećana je za 3,2 posto. Povećanje

zaposlenosti isključivi je rezultat porasta broja zaposlenih u pravnim osobama, dok je broj

zaposlenih u obrtu i samostalnih djelatnika smanjen za 7,1 posto, a broj zaposlenih

poljoprivrednika za čak 21,7 posto. Istovremeno, broj nezaposlenih se u razdoblju 2013.-

2017. godine gotovo prepolovio odnosno smanjio s 345.112 na 193.967, što je smanjenje od

oko 44 posto. Registrirana stopa nezaposlenosti hrvatskog gospodarstva 2017. godine je 12,7

posto iznosila je 22,2 posto, što je za 10,1 postotnih bodova manje nego 2013. godine. U

odnosu na 2013. godinu broj zaposlenih u Kontinentalnoj Hrvatskoj povećan je za 0,9 posto

(8.012 zaposlenih osoba više), dok se u Jadranskoj Hrvatskog smanjio za 0,2 posto (736

zaposlenih osoba manje). Povećanje broja zaposlenih na prostoru Kontinentalne Hrvatske

isključiva je posljedica povećanja broja zaposlenih kod pravnih osoba, dok je smanjenje broja

zaposlenih na prostoru Jadranske Hrvatske posljedica znatno slabijeg povećanja zaposlenosti

kod pravnih osoba, popraćenog padom zaposlenih u ostale dvije kategorije. Porast broja

zaposlenih u 2016. u odnosu na 2013. godinu zabilježen je u devet županija. Najveće

povećanje zaposlenosti bilježi Zagrebačka županija (6,1 posto), zatim slijedi Varaždinska s

rastom od 5,3 posto, Krapinsko-zagorska s 3,2 posto, te Grad Zagreb s rastom 2,9 posto. S

druge strane, najveće smanjenje broja zaposlenih zabilježeno je redom u Sisačko-

moslavačkoj (7,6 posto), Bjelovarsko-Bilogorskoj (6,7 posto) i Osječko baranjskoj županiji

(4,6 posto).

65

Ukoliko se želi usporediti razina razvoja hrvatskih županija, moguće je koristiti indeks

razvijenosti jedinica područne (regionalne) samouprave, službeni pokazatelj MRRFEU.

Prema vrijednosti ovog pokazatelja, Grad Zagreb i Istarska županija su na vodećim

pozicijama za obje dostupne godine (2013. i 2016.), a potom slijede Primorsko-goranska

županija (2013.) i Dubrovačko-neretvanska (2016.)

Najniže vrijednosti indeksa razvijenosti zabilježene su u 2013. u Brodsko-posavskoj i

Virovitičko-podravskoj županiji, a u 2016.-oj godini u Sisačko-moslavačkoj i Virovitičko-

podravskoj županiji. S obzirom da se položaj Virovitičko-podravske županije nije promijenio

u promatranom razdoblju, potrebno je dodatno tražiti uzroke stagnacije u ovoj županiji te

poduzeti konkretne razvojno-gospodarske mjere koje bi doprinijele oporavku ovog dijela

Hrvatske.

U posljednjoj godini dostupnih podataka19 prema regionalnom indeksu konkurentnosti na

samom vrhu ljestvice bio je, očekivano, Grad Zagreb, a kao najkonkurentnije županije

izdvojile su se Varaždinska, Istarska i Međimurska. Na začelju su županije koje su ostvarile

najslabije vrijednosti regionalnog indeksa konkurentnosti: Sisačko-moslavačka, Vukovarsko-

srijemska i Požeško-slavonska županija.

U usporedbi s hrvatskim prosjekom, 2016. i 2017. godine svega su tri županije imale

nadprosječne vrijednosti indeksa gospodarske snage. Radi se o Gradu Zagrebu, Istarskoj te

Primorsko-goranskoj županiji. Te tri županije zadržale su iste pozicije u obje promatrane

godine.

Na temelju vrijednosti indeksa gospodarske snage, najniži rang u 2016. te u 2017. godini

zauzele su Požeško-slavonska, Virovitičko-podravska te Bjelovarsko-bilogorska županija.

Sve tri županije zabilježile su vrijednost nižu od 70 posto od nacionalnog prosjeka. U cilju

zaustavljanja daljnjeg smanjenja vrijednosti ovog indeksa potrebne su konkretne mjere

gospodarskog razvoja i posebna institucionalna podrška.

19 Regionalni indeks konkurentnosti posljednji je puta izrađen za 2013. godinu.

66

3. Analiza gospodarskih djelatnosti

3.1. Analiza industrije

Sektor industrije ključan je za stvaranje dodane vrijednosti i zaposlenosti gospodarstva, za rast

produktivnosti drugih sektora te posredno za gospodarski rast i rast konkurentnosti. Radi se o sektoru,

koji je ključan pokretač strukturnih promjena i transformacija gospodarstva. Uslijed strukturnih

promjena u industriji dolazi i do promjene odnosa i transformacija u sastavu proizvodnih faktora,

proizvodnje, zaposlenosti, ponude, potražnje, investicija i trgovine. Na obilježja strukturnih

promjena gospodarstva i industrije značajni utjecaj ima razvoj tehnologije, pokretači intenzivnog

industrijskog razvoja i strukturnih promjena danas su znanje, vještine, inovacije, tehnologija,

potražnja, efikasnost resursa, ulaganja, veličina kompanija, aktivnosti u lancu vrijednosti,

aglomeracija i industrijska politika.

Analiza industrije obuhvaća analizu stanja i kretanja odabranih pokazatelja za sljedeća područja

djelatnosti NKD-a 2007: B - Rudarstvo i vađenje, C - Prerađivačka industrija i D - Opskrba

električnom energijom, plinom, parom i klimatizacija.

Doprinos industrije bruto domaćem proizvodu (BDP-u) Hrvatske prema zadnjim raspoloživim

podacima iz 2016. godine iznosio je 16,6 posto. Od toga 12,7 posto otpada na prerađivačku industriju,

2,6 posto na opskrbu električnom energijom, plinom, parom i klimatizaciju, te tek 1,4 posto na

rudarstvo i vađenje. Dinamički gledano udio industrije u BDP-u se u 2016. u odnosu na 2013. godinu

neznatno smanjio (s 16,7 posto na 16,6 posto). Ovakvo kretanje posljedica je rasta udjela

prerađivačke industrije (s 11,8 na 12,7 posto BDP-a) i opskrbe električnom energijom, plinom, parom

i klimatizacijom (s 2,4 na 2,6 posto BDP-a), uz istovremeno smanjenje udjela rudarstva i vađenja (s

2,5 na 1,4 posto BDP-a).

Ukupna industrijska proizvodnja već četvrtu godinu zaredom bilježi kumulativni međugodišnji rast

(izvorni podaci). Tako je u 2014. godini industrijska aktivnost povećana za 1,2 posto na

međugodišnjoj razini, u 2015. godini za 2,7, u 2016. za 5,3 posto, a u 2017. godini 1,4 posto. U

usporedbi s 2013. godinom ukupna industrijska proizvodnja se u 2017. godini povećala za ukupno

10,9 posto. Pozitivnim kretanjima industrijske proizvodnja pridonijela su isključivo pozitivna

kretanja na razini prerađivačke industrije, dok rudarstvo i vađenje te opskrba električnom energijom

bilježe pad aktivnosti. Prerađivačka industrija bilježi pozitivna kretanja tijekom promatranog

razdoblja, s naznakom usporavanja rasta u 2017. godini. Prema izvornim podacima ova industrija je

u 2014. godini ostvarila međugodišnji rast od 3,1 posto, u 2015. godini od 3,7, u 2016. od 5,6 posto,

u 2017. je godini ostvaren rast od 2 posto (slika 3.1.). S druge strane, djelatnost rudarstva i vađenja

je nakon negativne međugodišnje stope rasta u 2014. od 6,4 posto, u 2015. godini ostvarila

međugodišnji rast od 5 posto, da bi u naredne dvije godine ova industrija ostvarila međugodišnji pad

od 1,8 i 2,5 posto. Opskrba električnom energijom, plinom, parom i klimatizacija je nakon

međugodišnjeg pada od 6,4 posto u 2014. godini, ostvarila međugodišnji rast od 5 posto u 2015., da

bi u naredne dvije godine ponovno uslijedio međugodišnji pad, i to od 1,8 posto u 2016. i 2,5 posto

u 2017. godini (slika 3.4.).

67

Slika 3.1. Industrijska proizvodnja (2015=100)


Slika 3.2. Rudarstvo i vađenje - indeksi fizičkog obujma proizvodnje (2015=100)


Slika 3.3. Prerađivačka industrija (indeksi fizičkog obujma proizvodnje (2015=100)


80

90

100

110

120si

j-1

1

svi-

11

ruj-

11

sij-

12

svi-

12

ruj-

12

sij-

13

svi-

13

ruj-

13

sij-

14

svi-

14

ruj-

14

sij-

15

svi-

15

ruj-

15

sij-

16

svi-

16

ruj-

16

sij-

17

svi-

17

ruj-

17

Izvorni podaci Desezonirano Trend

80

90

100

110

120

130

140

150

sij-

11

svi-

11

ruj-

11

sij-

12

svi-

12

ruj-

12

sij-

13

svi-

13

ruj-

13

sij-

14

svi-

14

ruj-

14

sij-

15

svi-

15

ruj-

15

sij-

16

svi-

16

ruj-

16

sij-

17

svi-

17

ruj-

17


708090

100110120130

sij-

11

svi-

11

ruj-

11

sij-

12

svi-

12

ruj-

12

sij-

13

svi-

13

ruj-

13

sij-

14

svi-

14

ruj-

14

sij-

15

svi-

15

ruj-

15

sij-

16

svi-

16

ruj-

16

sij-

17

svi-

17

ruj-

17


68

Slika 3.4. Opskrba električnom energijom, plinom, parom i klimatizacija - indeksi fizičkog obujma

proizvodnje (2015=100)


Prema podacima Državnog zavoda za statistiku u industrijskom sektoru hrvatskog gospodarstva

2016. godine bilo je aktivno 20.373 poduzeća koja su s 272.333 zaposlenih ostvarivala promet od

185,8 milijardi kuna. U odnosu na 2013. godinu u 2016. godini sektor bilježi neznatno povećanje

prometa (od 0,6 posto), smanjenje broja poduzeća (od 5 posto) i broja zaposlenih (od 2,4 posto).

Povećanje prometa sektora industrije isključiva je posljedica pozitivnih kretanja prometa

prerađivačkog sektora (kumulativni rast od 22,5 posto), dok je porast broja poduzeća posljedica

porasta broja poduzeća u opskrbi električnom energijom, plinom, parom i klimatizaciji od 30,6 posto.

Analiza strukture industrijskog sektora po djelatnostima (2016.), ukazuje na snažnu dominaciju

prerađivačke industrije koja čini 95,6 posto ukupnog broja poduzeća, 81,2 posto ukupnog prometa

te 93,2 posto zaposlenosti industrijskog sektora hrvatskog gospodarstva.

Tablica 3.1. Bruto dodana vrijednost rudarstva i vađenja, prerađivačke industrije i opskrbe električnom

energijom, plinom, parom i klimatizacija (BDV industrije =100), (BDP RH=100)

Djelatnost 2013. 2014. 2015. 2016.

Rudarstvo i vađenje BDV Industrije =100 14,7% 11,3% 9,4% 8,3%

BDP RH =100 2,5% 1,9% 1,6% 1,4%

Prerađivačka industrija BDV Industrije =100 71,1% 73,4% 75,3% 76,3%

BDP RH =100 11,8% 12,3% 12,5% 12,7%

Opskrba električnom energijom, plinom, parom i klimatizacija BDV Industrije =100 14,2% 15,3% 15,3% 15,4%

BDP RH =100 2,4% 2,6% 2,5% 2,6%

Industrija ukupno BDP RH =100 16,7% 16,8% 16,6% 16,6%


70

90

110

130

150

170si

j-1

1

svi-

11

ruj-

11

sij-

12

svi-

12

ruj-

12

sij-

13

svi-

13

ruj-

13

sij-

14

svi-

14

ruj-

14

sij-

15

svi-

15

ruj-

15

sij-

16

svi-

16

ruj-

16

sij-

17

svi-

17

ruj-

17


69

Tablica 3.2. Kretanje osnovnih pokazatelja poslovanja (broj poduzeća, ukupni promet i broj zaposlenih)

u industrijskom sektoru, djelatnosti rudarstva i vađenja, prerađivačke industrije i opskrbe

električnom energijom, plinom, parom i klimatizaciji, 2013.-2016.

Djelatnost Pokazatelj 2013. 2014. 2015. 2016. 2016.

(2013.=100)

INDUSTRIJA

UKUPNO

Broj poduzeća 21.443 20.892 20.522 20.373 95,0

Promet (mil. kuna) 184.635 185.261 189.534 185.801 100,6

Broj plaćenih zaposlenika 279.064 271.868 272.689 272.333 97,6

B20

Broj poduzeća 257 245 233 228 88,7

Promet (mil. kuna) 28.636 25.497 20.721 2.800 9,8


C

Broj poduzeća 20.673 20.087 19.716 19.475 94,2

Promet (mil. kuna) 123.133 126.444 135.625 150.830 122,5


D

Broj poduzeća 513 560 573 670 130,6

Promet (mil. kuna) 32.866 33.321 33.187 32.171 97,9


Izvor: obrada autora prema podacima DZS (Strukturne poslovne statistike).

Obzirom na značaj prerađivačkog sektora za ukupnu industriju u Hrvatskoj naredni dio analize

obrađuje kretanja u ovom sektoru. Tablica 3.3. prikazuje ekonomski značaj pojedinih odjeljaka

hrvatske prerađivačke industrije mjeren udjelom bruto dodane vrijednosti odjeljka u ukupnoj bruto

dodanoj vrijednosti prerađivačke industrije na razini hrvatskog gospodarstva, kao i kretanja sektorske

bruto dodane vrijednosti tijekom razdoblja od 2013. do 2016. S iznimkom farmaceutske industrije,

najveći dio ukupne bruto dodane vrijednosti prerađivačkog sektora u Hrvatskoj 2016. godine

ostvaruju odjeljci koji pripadaju skupini industrija niske i srednje tehnološke razine. To su redom

proizvodnja hrane (22 posto), proizvodnja gotovih metalnih proizvoda, osim strojeva i opreme (14,5

posto), proizvodnja ostalih nemetalnih mineralnih proizvoda (7 posto). Farmaceutska industrija

istovremeno čini 6,9 posto bruto dodane vrijednosti prerađivačkog sektora. Doprinos ostalih

odjeljaka ukupnom BDV-u prerađivačke industrije u 2016. godini kretao se u rasponu od 0,9 posto

(proizvodnja duhana) do 6,2 posto (proizvodnja pića). Dinamički gledano, povećanje BDV-a u 2016.

u odnosu na 2013. godinu bilježi 16 odjeljaka prerađivačke industrije. Najveći rast bilježi

proizvodnja gotovih metalnih proizvoda, osim strojeva i opreme (51 posto), zatim slijedi drvna

industrija, osim namještaja s rastom od 46,4 posto, proizvodnja električne opreme koja ostvaruje

kumulativno rast BDV-a od 40,5 posto, te proizvodnja računala te elektroničkih i optičkih proizvoda

sa stopom rasta od 39,6 posto. Zanimljiv je podatak da ekonomski značajnije industrije poput

prehrambene i farmaceutske industrije ostvaruju stagnaciju tijekom promatranog razdoblja (pad od

0,1 posto i rast od 0,9 posto). Najveći pad bruto dodane vrijednosti u 2016. u odnosu na 2013. godinu

bilježi proizvodnja duhanskih proizvoda (39,6 posto), industrija koksa i rafiniranih naftnih proizvoda

(pad od 17,2 posto) te proizvodnja metala (pad od 11,4 posto).

20 Negativna kretanja u ovoj djelatnosti se mogu objasniti i činjenicom da se vodeća naftna kompanija u Hrvatskoj tijekom

pojedinih promatranog razdoblja statistički pratila u okviru djelatnosti B, a u 2016. u djelatnosti C.

70

Tablica 3.3. Struktura bruto dodane vrijednosti prerađivačkog sektora prema odjeljcima (C=100), 2013.-2016.

ODJELJAK PRERAĐIVAČKOG SEKTORA 2013. 2014. 2015. 2016.

10 Proizvodnja prehrambenih proizvoda 22,0% 22,0% 22,0% 22,0%

25 Proizvodnja gotovih metalnih proizvoda, osim strojeva i opreme 10,9% 11,0% 12,2% 14,5%

23 Proizvodnja ostalih nemetalnih mineralnih proizvoda 6,1% 6,3% 6,4% 7,0%

21 Proizvodnja osnovnih farmaceutskih proizvoda i farmaceutskih pripravaka 6,9% 7,4% 7,2% 6,9%

11 Proizvodnja pića 6,3% 6,2% 6,2% 6,2%

28 Proizvodnja strojeva i uređaja, d. n. 4,6% 4,9% 5,5% 5,6%

27 Proizvodnja električne opreme 3,9% 4,6% 4,9% 5,5%

16 Prerada drva i proizvoda od drva i pluta, itd. 3,5% 4,0% 4,6% 5,1%

22 Proizvodnja proizvoda od gume i plastike 3,8% 4,4% 5,0% 5,1%

26 Proizvodnja računala te elektroničkih i optičkih proizvoda 3,4% 3,7% 4,1% 4,8%

33 Popravak i instaliranje strojeva i opreme 3,5% 3,7% 4,1% 4,4%

18 Tiskanje i umnožavanje snimljenih zapisa 3,2% 3,4% 3,8% 3,5%

14 Proizvodnja odjeće 3,3% 3,4% 3,2% 3,4%

20 Proizvodnja kemikalija i kemijskih proizvoda 3,4% 3,2% 3,4% 3,3%

31 Proizvodnja namještaja 2,6% 2,8% 2,9% 3,2%

30 Proizvodnja ostalih prijevoznih sredstava 2,9% 2,9% 2,8% 2,7%

17 Proizvodnja papira i proizvoda od papira 1,9% 2,0% 2,2% 2,3%

15 Proizvodnja kože i srodnih proizvoda 1,8% 1,9% 1,6% 1,7%

13 Proizvodnja tekstila 1,4% 1,5% 1,6% 1,5%

24 Proizvodnja metala 1,4% 1,4% 1,2% 1,2%

32 Ostala prerađivačka industrija 1,0% 1,0% 1,1% 1,1%

29 Proizvodnja motornih vozila, prikolica i poluprikolica 0,7% 0,7% 0,9% 1,0%

12 Proizvodnja duhanskih proizvoda 1,4% 1,1% 0,8% 0,9%


Tablica 3.4. Indeksi promjene BDV-a prema odjeljcima prerađivačke industrije, 2016. (2013.=100)

ODJELJAK PRERAĐIVAČKE INDUSTRIJE 2016. (2013.=100)

C Prerađivačka industrija 113,1

29 Proizvodnja motornih vozila, prikolica i poluprikolica 151,6

16 Prerada drva i proizvoda od drva i pluta, osim namještaja; proizvodnja proizvoda od

slame i pletarskih materijala 146,4

27 Proizvodnja električne opreme 140,5

26 Proizvodnja računala te elektroničkih i optičkih proizvoda 139,6

25 Proizvodnja gotovih metalnih proizvoda, osim strojeva i opreme 133,6

22 Proizvodnja proizvoda od gume i plastike 131,7

33 Popravak i instaliranje strojeva i opreme 127,4

31 Proizvodnja namještaja 127,1

17 Proizvodnja papira i proizvoda od papira 122,8

28 Proizvodnja strojeva i uređaja, d. n. 122,6

23 Proizvodnja ostalih nemetalnih mineralnih proizvoda 114,9

18 Tiskanje i umnožavanje snimljenih zapisa 112,1

13 Proizvodnja tekstila 105,9

32 Ostala prerađivačka industrija 104,6

14 Proizvodnja odjeće 101,9

21 Proizvodnja osnovnih farmaceutskih proizvoda i farmaceutskih pripravaka 100,8

10 Proizvodnja prehrambenih proizvoda 99,9

11 Proizvodnja pića 98,5

71

ODJELJAK PRERAĐIVAČKE INDUSTRIJE 2016. (2013.=100)

20 Proizvodnja kemikalija i kemijskih proizvoda 97,9

30 Proizvodnja ostalih prijevoznih sredstava 95,2

15 Proizvodnja kože i srodnih proizvoda 94,6

24 Proizvodnja metala 88,6

19 Proizvodnja koksa i rafiniranih naftnih proizvoda 82,8

12 Proizvodnja duhanskih proizvoda 60,4


Zanimljivo je promotriti strukturu prerađivačke industrije obzirom na udio pojedinog odjeljka u

ukupnom broj poduzeća i ukupnom ostvarenom prometu. Najveći dio čine poduzeća u proizvodnji

gotovih metalnih proizvoda, osim strojeva i opreme (15,9 posto) te poduzeća registrirana u industriji

hrane (14,1 posto), zatim slijedi drvna industrija s udjelom od 8,4 posto, te djelatnost popravka i

instaliranje strojeva i opreme s udjelom od 7,4 posto. Nasuprot tome, prema ostvarenom prometu,

najveći udio bilježi prehrambena industrija (22,5 posto) i proizvodnja gotovih metalnih proizvoda,

osim strojeva i opreme (8,8 posto). Gledano dinamički, na razini pojedinih industrija najveći porast

broja poduzeća zabilježen je u kemijskoj, farmaceutskoj industriji, te u industriji ostalih prijevoznih

sredstava, dok najveće povećanje prometa bilježe industrija odjeće (40 posto), proizvodnja strojeva

i uređaja (33,3 posto) te drvna industrija (30 posto). U terminima broja zaposlenih najveće povećanje

ostvaruju C27 Proizvodnja električne opreme, 19,9 posto C28 Proizvodnja strojeva i uređaja, d. n.

16,8 posto te C29 Proizvodnja motornih vozila, prikolica i poluprikolica, 19,7 posto.

Tablica 3.5. Struktura prerađivačke industrije prema broju poduzeća, prometu i broju plaćenih zaposlenika,

2016.

DJELATNOST PRERAĐIVAČKE INDUSTRIJE Broj

poduzeća

Ukupni

promet

Broj

zaposlenih

C10 Proizvodnja prehrambenih proizvoda 14,1% 22,5% 20,9%

C11 Proizvodnja pića 2,6% 4,0% 2,5%

C12 Proizvodnja duhanskih proizvoda 0,0% 1,0% 0,3%

C13 Proizvodnja tekstila 2,3% 1,4% 1,5%

C14 Proizvodnja odjeće 4,5% 2,5% 5,8%

C15 Proizvodnja kože i srodnih proizvoda 1,0% 2,3% 4,3%

C16 Prerada drva i proizvoda od drva i pluta, osim namještaja; proizvodnja

proizvoda od slame i pletarskih materijala 8,4% 4,3% 6,3%

C17 Proizvodnja papira i proizvoda od papira 1,5% 2,3% 1,7%

C18 Tiskanje i umnožavanje snimljenih zapisa 6,6% 2,8% 3,0%

C19 Proizvodnja koksa i rafiniranih naftnih proizvoda 0,1% t.p. 1,9%

C20 Proizvodnja kemikalija i kemijskih proizvoda 1,8% 3,6% 2,3%

C21 Proizvodnja osnovnih farmaceutskih proizvoda i farmaceutskih pripravaka 0,3% 3,3% 1,9%

C22 Proizvodnja proizvoda od gume i plastike 5,6% 4,2% 4,3%

C23 Proizvodnja ostalih nemetalnih mineralnih proizvoda 5,6% 5,2% 4,5%

C24 Proizvodnja metala 0,7% 1,1% 1,6%

C25 Proizvodnja gotovih metalnih proizvoda, osim strojeva i opreme 15,9% 8,8% 12,4%

C26 Proizvodnja računala te elektroničkih i optičkih proizvoda 2,6% 2,8% 2,1%

C27 Proizvodnja električne opreme 2,1% 4,5% 4,2%

C28 Proizvodnja strojeva i uređaja, d. n. 3,8% 4,4% 4,7%

C29 Proizvodnja motornih vozila, prikolica i poluprikolica 0,6% 0,9% 1,0%

C30 Proizvodnja ostalih prijevoznih sredstava 1,6% 2,1% 3,1%

C31 Proizvodnja namještaja 4,9% 2,4% 4,1%

72


poduzeća

Ukupni

promet

Broj

zaposlenih

C32 Ostala prerađivačka industrija 5,9% t.p. 1,3%

C33 Popravak i instaliranje strojeva i opreme 7,4% 3,0% 4,4%


Tablica 3.6. Indeksi promjene broja poduzeća, ukupnog prometa, broja zaposlenih prema odjeljcima

prerađivačke industrije, 2016. (2013.=100)


poduzeća

Ukupni

promet

Broj

zaposlenih

C PRERAĐIVAČKA INDUSTRIJA 94,2 122,5 101,4

C10 Proizvodnja prehrambenih proizvoda 99,2 101,0 98,0

C11 Proizvodnja pića 104,4 102,8 90,0

C12 Proizvodnja duhanskih proizvoda 100,0 142,3* 102,2

C13 Proizvodnja tekstila 93,4 98,9 86,0

C14 Proizvodnja odjeće 80,2 140,0 83,7

C15 Proizvodnja kože i srodnih proizvoda 94,1 113,7 104,7

C16 Prerada drva i proizvoda od drva i pluta, itd. 92,5 130,3 107,0

C17 Proizvodnja papira i proizvoda od papira 93,9 126,0 101,7

C18 Tiskanje i umnožavanje snimljenih zapisa 83,3 107,3 100,0

C19 Proizvodnja koksa i rafiniranih naftnih proizvoda 100,0 t.p. 1908,2**

C20 Proizvodnja kemikalija i kemijskih proizvoda 107,2 92,2 83,5

C21 Proizvodnja osnovnih farmaceutskih proizvoda i farmaceutskih pripravaka 106,4 103,3 105,3

C22 Proizvodnja proizvoda od gume i plastike 92,6 120,9 115,8

C23 Proizvodnja ostalih nemetalnih mineralnih proizvoda 87,9 110,4 100,9

C24 Proizvodnja metala 87,5 62,1 93,5

C25 Proizvodnja gotovih metalnih proizvoda, osim strojeva i opreme 92,8 119,7 106,5

C26 Proizvodnja računala te elektroničkih i optičkih proizvoda 96,0 122,2 104,0

C27 Proizvodnja električne opreme 94,9 116,8 119,9

C28 Proizvodnja strojeva i uređaja, d. n. 95,1 133,3 116,8

C29 Proizvodnja motornih vozila, prikolica i poluprikolica 96,9 119,5 119,7

C30 Proizvodnja ostalih prijevoznih sredstava 106,1 115,1 63,5

C31 Proizvodnja namještaja 94,0 121,7 102,4

C32 Ostala prerađivačka industrija 97,4 98,9** 95,6

Napomena: t.p. je oznaka za tajni podatak, *2016. u odnosu na 2014., 2015. u odnosu na 2013., ** velika vrijednost

indeksa povezana je sa promjenom statističkog praćenja vodeće naftne kompanije u Hrvatskoj.


3.1.1. Analiza industrije na razini NUTS2 i NUTS3 regija

Analiza industrijske aktivnosti na nižim prostornim razinama temelji se na podacima iz nacionalnih

regionalnih računa (bruto dodana vrijednost prema NKD-u 2007 na razini NUTS3 i NUTS2 regija)

dostupnim za 2013., 2014. i 2015. godinu.

Bruto dodana vrijednost sektora prerađivačke industrije, rudarstva i vađenja te ostalih industrija na

razini hrvatskog gospodarstva u 2015. godini iznosila je 59,2 milijarde kuna. Od toga se 42,8

milijardi kuna bruto dodane vrijednosti ostvaruje u Kontinentalnoj Hrvatskoj (73,9 posto), a ostatak

od 16,4 milijardi kuna (36,9 posto) u Jadranskoj Hrvatskoj. Promotri li se zasebno prerađivačka

industrija, koncentracija ove djelatnosti na prostoru Kontinentalne Hrvatske još je izraženija, tako da

73

ova regija u ukupnoj bruto dodanoj vrijednosti prerađivačkog sektora hrvatskog gospodarstva

sudjeluje s 80,4 posto, dok Jadranska Hrvatska sudjeluje s 19,6 posto.

Tablica 3.7. Bruto dodana vrijednost sektora prerađivačke industrije, rudarstva i vađenja te ostalih industrija,

NUTS2 regije i RH, (u mil. kuna, i kao % od RH), 2013.-2015.

2013. 2014. 2015. 2015. (2013.=100)

B, C, D, E

Kontinentalna Hrvatska 42.834,2 (72,3%) 43.474,3 (72,9%) 44.649,7 (73,9%) 104,2

Jadranska Hrvatska 16.406,2 (27,7%) 16.157,4 (27,1%) 15.773,7 (26,1%) 96,1

Republika Hrvatska 59.240,4 (100%) 59.631,6 (100%) 60.423,4 (100%) 102,0

C

Kontinentalna Hrvatska 31.657,7 (80,2%) 32.832,3 (80,1%) 34.316,5 (80,4%) 108,4

Jadranska Hrvatska 7.824,9 (19,8%) 8.132,2 (19,9%) 8.382,2 (19,6%) 107,1

Republika Hrvatska 39.482,6 (100%) 40.964,5 (100%) 42.698,7 (100%) 108,1


Promotri li se doprinos industrijskog sektora gospodarstvu regije 2015. godine, uočava se da

industrijske djelatnosti (rudarstvo i vađenje, prerađivačka industrija i postale industrije) čine 22,9

posto ukupnog BDV-a ostvarenog na prostoru NUTS2 regije Kontinentalne Hrvatske, te tek 9,2 posto

BDV-a Jadranske Hrvatske. Usporedbe radi, udio tih djelatnosti u ukupnoj bruto dodanoj vrijednosti

hrvatskog gospodarstva iznosi 21,1 posto (2015.). Promotri li se samo prerađivačka industrija, njen

doprinos ukupnom BDV-u Kontinentalne Hrvatske iznosi 17,6 posto, a Jadranske Hrvatske 9,2

posto. Udio prerađivačkog sektora u bruto dodanoj vrijednosti hrvatskog gospodarstva 2015. godine

iznosio je 14,9 posto.

Slika 3.5. Udio bruto dodane vrijednost djelatnosti B, C, D i E, te djelatnosti C u ukupnoj bruto dodanoj

vrijednosti prostora, u %


Gledano na županijskoj razini, najveći udio u BDV-u industrijskog sektora bilježi Grad Zagreb (24,5

posto), zatim slijedi Primorsko-goranska županija s 10,5 posto, Zagrebačka s udjelom od 8,7 posto,

Istarska s udjelom od 6,7 posto te Varaždinska županija s udjelom od 6,5 posto. Promotri li se rang

županija prema ekonomskom značaju za prerađivači sektor, i ovdje najveći udio ima Grad Zagreb u

kojem se ostvaruje 24,2 posto ukupne dodane vrijednosti prerađivačkog sektora, zatim slijedi

22,9%

17,2%

21,1%

17,6%

9,2%

14,9%

0%

5%

10%

15%

20%

25%

KontinentalnaHrvatska

Jadranska Hrvatska Republika Hrvatska

B, C, D, E C

74

Zagrebačka županija (9,7 posto), Varaždinska (8,1 posto), Istarska (6,5 posto) te Osječko-baranjska

županija s udjelom od 6,2 posto.

Tablica 3.8. Bruto dodana vrijednost industrijskog sektora (B,C,D,E) i sektora prerađivačke industrije kao %

ukupne bruto dodane vrijednosti hrvatskog gospodarstva, 2015.

Županija B, C, D, E C

Grad Zagreb 24,5% 24,2%

Primorsko-goranska županija 10,5% 5,1%

Zagrebačka županija 8,7% 9,7%

Istarska županija 6,7% 6,5%

Varaždinska županija 6,5% 8,1%

Osječko-baranjska županija 5,8% 6,2%

Splitsko-dalmatinska županija 4,8% 4,7%

Međimurska županija 4,6% 5,9%

Sisačko-moslavačka županija 4,5% 4,1%

Krapinsko-zagorska županija 3,7% 4,6%

Koprivničko-križevačka županija 3,7% 3,8%

Karlovačka županija 3,2% 4,0%

Brodsko-posavska županija 2,5% 3,0%

Bjelovarsko-bilogorska županija 2,0% 2,3%

Vukovarsko-srijemska županija 2,0% 2,0%

Zadarska županija 1,5% 1,3%

Šibensko-kninska županija 1,4% 1,3%

Požeško-slavonska županija 1,1% 1,2%

Virovitičko-podravska županija 1,1% 1,2%

Dubrovačko-neretvanska županija 0,8% 0,4%

Ličko-senjska županija 0,5% 0,3%

Izvor: obrada autora prema podacima državnog zavoda za statistiku.

Usporedba doprinosa industrijskog sektora ukupnom gospodarstvu županije s nacionalnim

prosjekom ukazuje na razinu specijalizacije županijskog gospodarstva u ovim djelatnostima. Tako je

visoka specijalizacija u prerađivačkoj industriji obilježje županija NUTS2 regije Kontinentalna

Hrvatska, i to redom: Međimurske, Varaždinske, Krapinsko-zagorske, Koprivničko-križevačke,

Sisačko-moslavačke, Zagrebačke i Karlovačke županije.

Tablica 3.9. Bruto dodana vrijednost industrijskog sektora (B,C,D,E) i sektora prerađivačke industrije kao %

ukupne bruto dodane vrijednosti županijskog gospodarstva, 2015.

BDV županije =100 Indeksi specijalizacije

B, C, D, E C B, C, D, E C

Međimurska županija 42,6% 38,6% 2,0 2,6

Varaždinska županija 40,3% 35,4% 1,9 2,4

Krapinsko-zagorska županija 39,7% 34,6% 1,9 2,3

Koprivničko-križevačka županija 35,4% 25,5% 1,7 1,7

Sisačko-moslavačka županija 33,7% 21,9% 1,6 1,5

Zagrebačka županija 31,3% 24,6% 1,5 1,6

Karlovačka županija 30,9% 26,9% 1,5 1,8

Primorsko-goranska županija 26,4% 9,1% 1,3 0,6

Brodsko-posavska županija 25,9% 22,1% 1,2 1,5

Požeško-slavonska županija 23,8% 18,1% 1,1 1,2

75

BDV županije =100 Indeksi specijalizacije

B, C, D, E C B, C, D, E C

Istarska županija 22,8% 15,7% 1,1 1,1

Bjelovarsko-bilogorska županija 22,1% 18,2% 1,0 1,2

Virovitičko-podravska županija 22,0% 17,0% 1,0 1,1

Osječko-baranjska županija 21,9% 16,6% 1,0 1,1

Vukovarsko-srijemska županija 17,4% 12,8% 0,8 0,9

Grad Zagreb 15,4% 10,8% 0,7 0,7

Šibensko-kninska županija 14,8% 10,3% 0,7 0,7

Splitsko-dalmatinska županija 12,0% 8,4% 0,6 0,6

Ličko-senjska županija 11,4% 5,0% 0,5 0,3

Zadarska županija 9,9% 5,9% 0,5 0,4

Dubrovačko-neretvanska županija 5,8% 2,0% 0,3 0,1


Analiza kretanja bruto dodane vrijednosti prerađivačkog sektora po županijama od 2013. do 2015.

godine, pokazuje kako su najveća povećanja BDV-a ostvarena u Splitsko-dalmatinskoj (19,1 posto),

Krapinsko-zagorskoj (16,2 posto), Zadarskoj (14 posto), Varaždinskoj (13,2 posto), Zagrebačkoj

(12,2 posto) i Međimurskoj županiji (12,1 posto). Istovremeno, pad BDV sektora prerađivačke

industrije zabilježen je u Šibensko-kninskoj (15 posto), Požeško-slavonskoj (6,1 posto) i Brodsko-

posavskoj županiji (1,3 posto).

Tablica 3.10. Indeksi promjene bruto dodane vrijednosti za sektor industrije, prerađivačku industriju i ukupna

BDV županijskog gospodarstva

Županija B-E C BDV

Splitsko-dalmatinska 114,6 119,1 103,9

Krapinsko-zagorska 113,8 116,2 106,3

Zadarska 109,8 114,0 104,8

Varaždinska 111,1 113,2 103,7

Zagrebačka 105,6 112,2 105,4

Međimurska 111,0 112,1 105,6

Primorsko-goranska 84,0 111,8 97,9

Sisačko-moslavačka 85,9 109,7 95,1

Grad Zagreb 107,1 108,0 102,6

Koprivničko-križevačka 91,1 107,7 98,3

Dubrovačko-neretvanska 113,3 107,6 107,1

Osječko-baranjska 106,2 107,3 101,3

Vukovarsko-srijemska 105,1 105,8 100,1

Karlovačka 104,7 104,4 100,8

Ličko-senjska 108,3 104,4 101,3

Bjelovarsko-bilogorska 103,1 103,1 104,7

Virovitičko-podravska 100,8 100,9 94,1

Istarska 103,3 100,8 104,3

Brodsko-posavska 94,3 94,0 98,7

Požeško-slavonska 97,0 93,9 96,3

Šibensko-kninska 91,2 85,0 101,5


76

3.2. Analiza turističke djelatnosti

Hrvatska ima mnogobrojne prirodne atrakcije i bogatu kulturno-povijesnu baštinu što ju čini

značajnim turističkim odredištem. Prema podacima Ministarstva turizma Republike Hrvatske,

površina kopna iznosi 56.594 km2, a površina mora 31.479 km2. Ukupno ima 6.278 km dugu obalu,

od čega je 1.880 km kopneni dio obale, a 4.398 km otočni dio obale. Republika Hrvatska ima 1.244

otoka, od čega 602 otoka i otočića, te 642 hridi i grebena.

Turistički rezultati se poboljšavaju u razdoblju od 2013. do 2017. godine. U 2017. godini fizički

pokazatelji ostvarenih dolazaka turista u komercijalnim smještajnim objektima dosegli su rekordnih

17,4 milijuna dolazaka turista što je 42,5 posto više nego u 2013. godini. U 2017. godini većina je

turista (89 posto) došlo iz inozemstva. Osim većeg broja, dolasci stranih turista bilježe i više

međugodišnje stope rasta (13,7 posto u 2017. godini) od domaćih turista (5,1 posto u 2017. godini).

Porast ukupnog broja turista u razdoblju od 2013. do 2017. godine zabilježile su sve županije. Pri

tome su sve županije, osim Virovitičko-podravske, povećale broj turista barem za trećinu u

promatranom razdoblju. Virovitičko-podravska županija je u 2017. godini imala samo 3 posto više

turista nego u 2013. godini.

Slika 3.6. Dolasci turista u razdoblju 2013.-2017.

Izvor: Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske.

Podaci ukazuju na veliku neravnomjernost turističke razvijenosti županija. Tako oko 87 posto turista

dolazi u županije Jadranske Hrvatske, a oko 13 posto u županije Kontinentalne Hrvatske. Najviše

turista posjeti Istarsku, Splitsko-dalmatinsku i Primorsko-goransku županiju. U tim je županijama

2017. godine boravilo 58 posto ukupnog broja turista.

Udio županija koje ostvaruju preko 1,5 milijuna dolazaka godišnje u 2017. godini (Primorsko-

goranska, Zadarska, Splitsko-dalmatinska, Istarska i Dubrovačko-neretvanska županija) u ukupnom

broju dolazaka turista u Hrvatskoj iznosi 82 posto što znači da je više od tri četvrtine dolazaka turista

zabilježeno u 5 od ukupno 21 županije. Jedina županija koja je ostvarila više od milijun dolazaka

turista u 2017. godini, a nije u Jadranskoj Hrvatskoj, je Grad Zagreb.

77

Tablica 3.11. Dolasci turista po županijama, 2013.-2017.

Županija 2013. 2014. 2015. 2016. 2017.

1 Zagrebačka 47.732 53.841 65.653 75.527 86.501

2 Krapinsko-zagorska 75.172 85.367 95.751 124.585 142.313

3 Sisačko-moslavačka 27.224 27.516 29.214 29.579 36.640

4 Karlovačka 195.971 207.876 245.000 278.965 332.991

5 Varaždinska 42.385 45.774 49.614 52.008 61.257

6 Koprivničko-križevačka 15.812 16.764 17.893 18.864 18.537

7 Bjelovarsko-bilogorska 15.048 16.076 20.336 20.490 22.556

8 Primorsko-goranska 2.245.691 2.266.152 2.451.047 2.598.437 2.789.179

9 Ličko-senjska 493.164 522.857 574.736 621.129 736.284

10 Virovitičko-podravska 13.732 12.892 11.308 12.789 14.184

11 Požeško-slavonska 9.835 9.890 10.284 11.654 13.284

12 Brodsko-posavska 23.728 24.295 23.991 26.569 28.614

13 Zadarska 1.086.788 1.186.908 1.289.862 1.362.206 1.559.419

14 Osječko-baranjska 75.177 74.026 79.588 89.060 92.239

15 Šibensko-kninska 716.849 746.177 797.035 817.755 923.233

16 Vukovarsko-srijemska 41.148 43.709 51.566 69.818 88.942

17 Splitsko-dalmatinska 2.037.977 2.212.903 2.473.538 2.737.304 3.159.851

18 Istarska 2.980.663 3.059.226 3.369.905 3.763.174 4.104.018

19 Dubrovačko-neretvanska 1.241.254 1.346.281 1.443.103 1.598.767 1.864.114

20 Međimurska 45.179 48.272 56.442 45.880 70.337

21 Grad Zagreb 802.432 907.597 1.019.617 1.108.600 1.286.087

Kontinentalna Hrvatska 1.430.575 1.573.895 1.776.257 1.964.388 2.294.482

Jadranska Hrvatska 10.802.386 11.340.504 12.399.226 13.498.772 15.136.098

Ukupno 12.232.961 12.914.399 14.175.483 15.463.160 17.430.580

Izvor: DZS.

Promatrano u odnosu na broj stanovnika, u 2017. prosječno je u Hrvatskoj na svakih 10 stanovnika

zabilježen dolazak 41 turista u komercijalne smještajne objekte. U Kontinentalnoj Hrvatskoj

zabilježen je dolazak osam turista na 10 stanovnika, a u Jadranskoj Hrvatskoj čak 107 turista na 10

stanovnika. Promatrano po županijama, najviše turista na 10 stanovnika zabilježile su Istarska (197)

i Dubrovačko-neretvanska županija (152). S druge strane, devet županija je imalo manje od pet turista

na 10 stanovnika. Samo dva turista na 10 stanovnika u 2017. godini imale su Sisačko-moslavačka,

Koprivničko-križevačka, Bjelovarsko-bilogorska, Virovitičko-podravska, Požeško-slavonska i

Brodsko-posavska županija. Po tri turista na svakih 10 stanovnika imale su Zagrebačka, Varaždinska

i Osječko-baranjska županija.

78

Slika 3.7. Broj turista na 10 stanovnika* županije u 2017. godini

Napomena: * broj stanovnika županije na temelju Popisa stanovništva 2011.


U razdoblju od 2013. do 2017. godine ostvareno je 366.443.872 noćenja turista u komercijalnim

smještajnim objektima. U promatranom je razdoblju u Kontinentalnoj Hrvatskoj prosječno godišnje

ostvareno 3.338.928, a u Jadranskoj Hrvatskoj 69.949.846 noćenja turista u komercijalnim

smještajnim objektima.

Obje regije bilježe porast broja noćenja u 2017. u odnosu na 2013. godinu. Pri tome Kontinentalna

Hrvatska bilježi porast od 60 posto, a Jadranska Hrvatska od 32 posto. U Kontinentalnoj Hrvatskoj

najviše noćenja u 2017. godini ostvareno je u Gradu Zagrebu (2.263.758). U Jadranskoj Hrvatskoj

sve su županije u 2017. godini ostvarile više od 2 milijuna noćenja pri čemu je najmanje noćenja

turista ostvareno u Ličko-senjskoj (2.647.025), a najviše u Istarskoj županiji (25.425.476).

Tablica 3.12. Noćenja turista u komercijalnim smještajnim objektima po županijama, 2013.-2017.

Županija 2013. 2014. 2015. 2016. 2017.

1 Zagrebačka 83.382 93.143 111.629 128.255 148.810

2 Krapinsko-zagorska 177.587 210.253 215.831 283.351 330.277

3 Sisačko-moslavačka 84.498 76.232 82.198 84.290 90.142

4 Karlovačka 324.039 331.126 395.348 466.432 565.298

5 Varaždinska 111.549 117.008 129.882 128.595 141.512

6 Koprivničko-križevačka 28.337 31.568 28.017 39.747 38.814

7 Bjelovarsko-bilogorska 32.565 36.614 62.864 67.666 69.756

8 Primorsko-goranska 12.213.852 12.058.711 12.960.470 13.902.568 14.897.443

9 Ličko-senjska 1.949.651 2.030.496 2.198.348 2.322.753 2.647.025

10 Virovitičko-podravska 32.406 31.626 28.909 30.840 33.453

11 Požeško-slavonska 22.376 24.733 24.356 25.917 30.611

12 Brodsko-posavska 43.545 40.668 42.889 46.031 50.791

13 Zadarska 6.747.858 7.184.150 7.816.872 8.209.852 9.218.486

14 Osječko-baranjska 169.952 150.466 158.226 172.945 177.677

15 Šibensko-kninska 4.513.814 4.552.929 4.822.542 4.988.303 5.455.289

16 Vukovarsko-srijemska 75.606 83.159 94.519 102.201 138.470

17 Splitsko-dalmatinska 11.467.965 12.134.612 13.288.805 14.880.891 16.595.717

18 Istarska 19.445.130 19.545.303 20.966.561 23.128.233 25.426.476

79

Županija 2013. 2014. 2015. 2016. 2017.

19 Dubrovačko-neretvanska 5.618.286 5.883.802 6.135.891 6.827.837 7.712.310

20 Međimurska 99.182 111.217 127.190 110.039 168.146

21 Grad Zagreb 1.375.769 1.542.115 1.746.129 1.972.109 2.263.758

Kontinentalna Hrvatska 2.660.793 2.879.928 3.247.987 3.658.418 4.247.515

Jadranska Hrvatska 61.956.556 63.390.003 68.189.489 74.260.437 81.952.746

Ukupno 64.617.349 66.269.931 71.437.476 77.918.855 86.200.261


Prosječno su turisti ostvarili pet noćenja u razdoblju 2013.-2017. Osim što Jadranska Hrvatska ima

veći broj turista, oni se u njoj i u prosjeku duže zadržavaju. U prosjeku turisti se najviše zadržavaju

u Istarskoj, Šibensko-kninskoj i Zadarskoj županiji gdje borave prosječno šest noći. S druge strane,

u 11 od ukupno 21 županije zadržavaju se u prosjeku samo dvije noći.

Slika 3.8. Prosječna duljina boravka turista po županijama u razdoblju 2013.-2017.


U Hrvatskoj je 2016. godine bilo 993.339 stalnih ležajeva redovito raspoloživih za iznajmljivanje

gostima i 155.882 pomoćna ležaja koja se pripremaju da bi u sezoni bili spremni za iznajmljivanje

gostima. Od toga je 94,7 posto stalnih postelja, te 98 posto pomoćnih postelja u objektima u

Jadranskoj Hrvatskoj. Broj stalnih ležajeva za iznajmljivanje gostima je u 2016. godini bio za 13,8

posto veći nego 2013. godine. Prosječno se u razdoblju od 2013. do 2016. godine ostvarilo 75 noćenja

po postelji. Tablica s detaljnim prikazom rasporeda stalnih i pomoćnih postelja po županijama nalazi

se u prilogu.

80

Slika 3.9. Broj stalnih postelja 2013.-2017.


Slika 3.10. Broj noćenja po stalnoj postelji po županijama, 2016. godina


Podaci Državnog zavoda za statistiku o kapacitetima i poslovanju luka nautičkog turizma u 2017.

godini obuhvaćaju 140 luka nautičkog turizma, od čega je 70 marina i 70 ostalih luka nautičkog

turizma. Gotovo trećina luka nautičkog turizma nalazi se u Zadarskoj županiji. Ukupna površina

njihova akvatorija obuhvaća 3.711.951 m2 sa 17.067 vezova.

81

Slika 3.11. Broj luka nautičkog turizma

Izvor: autor na temelju podataka Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske.

U lukama nautičkog turizma na stalnom je vezu bilo je 13.443 plovila. Osim toga, broj plovila u

tranzitu u lukama nautičkog turizma rastao je u razdoblju od 2013. do 2017. godine. U 2017. godini

u tranzitu je bilo preko 200 tisuća plovila što je za 10,4 posto više nego 2013. godine. Detaljni podaci

o lukama nautičkog turizma po županijama nalaze se u prilogu.

3.3. Analiza poljoprivrede

Program ruralnog razvoja za razdoblje 2014.-2020. donijelo je Ministarstvo poljoprivrede Republike

Hrvatske. Europska komisija odobrila ga je 2015. godine. Program određuje 17 mjera koje imaju za

cilj povećanje konkurentnosti hrvatske poljoprivrede, šumarstva i prerađivačke industrije, te

unaprjeđenje životnih i radnih uvjeta u ruralnim područjima. U svibnju 2018. godine Ministarstvo

poljoprivrede Republike Hrvatske donijelo je Strateški plan za razdoblje 2019.-2021. u kojem se

ističe da je mali posjed poljoprivrednih gospodarstava, te dislociranost i usitnjenost parcela jedan od

glavnih razloga niske i neefikasne poljoprivredne proizvodnje, te najveći ograničavajući čimbenik

povećanja konkurentnosti hrvatske poljoprivrede.

U Hrvatskoj je 2016. godine bilo 134.459 poljoprivrednih gospodarstava koja imaju više od 0,4 ha

korištene poljoprivredne površine i više od 0,5 jedinica stoke. Broj poljoprivrednih gospodarstava

bio je za 14,6 posto manji u 2016. nego u 2013. godini. Pri tome se pod poljoprivrednim

gospodarstvom podrazumijeva proizvodno-gospodarska jedinica koja se bavi poljoprivredom, a

djeluje kao trgovačko društvo, obrt ili zadruga ako je registrirana za obavljanje poljoprivredne

djelatnosti te kao seljačko gospodarstvo ili obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo. Od ukupnog

broja poljoprivrednih gospodarstava 71,0 posto je u Kontinentalnoj Hrvatskoj. Treba, međutim,

upozoriti da se u odnosu na 2013. godinu broj poljoprivrednih gospodarstava u Kontinentalnoj

Hrvatskoj smanjio za petinu, odnosno za 20,7 posto. Broj poljoprivrednih gospodarstava u Jadranskoj

Hrvatskoj je u 2016. godini bio za 5,3 posto veći nego u 2013. godini.

82

Slika 3.12. Broj poljoprivrednih gospodarstava u Republici Hrvatskoj u 2013. i 2016.

Izvor: DZS.

Trećina ukupnog broja poljoprivrednih gospodarstava u Republici Hrvatskoj je smještena u pet

županija: Zagrebačkoj (8,3 posto ukupnog broja poljoprivrednih gospodarstava), Splitsko-

dalmatinskoj (7,2 posto), Bjelovarsko-bilogorskoj (7,1 posto), Osječko-baranjskoj (6,9 posto) i

Koprivničko-križevačkoj županiji (6,4 posto).

Slika 3.13. Broj poljoprivrednih gospodarstava po županijama u 2013. i 2016. godini

Izvor: DZS.

Ukupna korištena poljoprivredna površina u Republici Hrvatskoj u 2016. godini iznosila je 1.562.983

ha što je za 0,5 posto manje nego u 2013. godini. Pri tome se pod korištenom poljoprivrednom

površinom podrazumijeva ukupna poljoprivredna površina korištena u promatranoj godini. Korištena

poljoprivredna površina smanjila se u promatranom razdoblju u 13 županija, a najviše u Primorsko-

goranskoj županiji (-77,5 posto), Zagrebačkoj županiji (-33,0 posto), Gradu Zagrebu (-23,9 posto),

te Sisačko-moslavačkoj županiji (-22,1 posto). Korištena poljoprivredna površina najviše se povećala

u Karlovačkoj županiji (162,8 posto).

83

Slika 3.14. Korištena poljoprivredna površina u Republici Hrvatskoj u 2013. i 2016., u ha

Izvor: DZS.

Slika 3.15. Korištena poljoprivredna površina po županijama u 2013. i 2016., u ha

Izvor: DZS.

Prosječna veličina poljoprivrednih gospodarstava povećala se u razdoblju od 2013. do 2016. godine

i to s 10,0 ha na 11,6 ha po gospodarstvu. Takvo kretanje je posljedica smanjenja broja

poljoprivrednih gospodarstava. Analiza korištene poljoprivredne površine po poljoprivrednom

gospodarstvu u županiji ukazuju da se u 2016. godini u odnosu na 2013. godinu smanjila prosječna

poljoprivredna površina po gospodarstvu smanjila u Primorsko-goranskoj županiji, te Ličko-senjskoj

županiji. Pritom je smanjenje prosječne veličine poljoprivredne površine po poljoprivrednom

gospodarstvu u Primorsko-goranskoj županiji uzrokovano smanjenjem ukupne korištene

poljoprivredne površine, a u Ličko-senjskoj županiji povećanjem broja poljoprivrednih

gospodarstava u 2016. u odnosu na 2013. godinu.

84

Prosječna veličina poljoprivredne površine po poljoprivrednom gospodarstvu je u 2016. godini bila

najveća u Ličko-senjskoj (29,4 ha), te Karlovačkoj županiji (25,9 ha), a najmanja u Dubrovačko-

neretvanskoj (2,8 ha) i Krapinsko-zagorskoj županiji (2,8 ha).

Slika 3.16. Korištena poljoprivredna površina u 2016. po poljoprivrednom gospodarstvu, u ha

Izvor: DZS.

Hrvatska je 2016. godine imala 0,36 ha korištene poljoprivredne površine po stanovniku. Korištena

poljoprivredna površina kretala se između 0,2 ha po stanovniku u Gradu Zagrebu i 2,47 u Ličko-

senjskoj županiji. Ukupno gledajući, u Kontinentalnoj Hrvatskoj bilo je 0,38 ha, a u Jadranskoj

Hrvatskoj 0,33 ha korištene poljoprivredne površine po stanovniku.

Slika 3.17. Korištena poljoprivredna površina u 2016. po stanovniku, u ha

Napomena: roj stanovnika na temelju Popisa stanovnika 2011.

Izvor: DZS.

85

Prema podacima Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske, najveći udio u korištenoj

poljoprivrednoj površini u 2016. godini imaju oranice i vrtovi (57,2 posto), a slijede trajni travnjaci

(38,1 posto) i trajni nasadi koji uključuju voćnjake, vinograde, maslinike, rasadnike i košaračku vrbu

(4,6 posto).

Slika 3.18. Struktura korištene poljoprivredne površine u Republici Hrvatskoj, 2013. i 2016.

Izvor: DZS.

2018. godine donesen je novi Zakon o poljoprivrednom zemljištu (Narodne novine, br. 20/2018).

Cilj mu je ubrzati proces raspolaganja poljoprivrednim zemljištem prenošenjem poslova

raspolaganja na jedinice lokalne i regionalne samouprave, potaknuti okrupnjavanje poljoprivrednog

zemljišta, staviti u funkciju zapušteno poljoprivredno zemljište i državno poljoprivredno zemljište

koje nije u funkciji poljoprivredne proizvodnje i povećati učinkovitost kontrole korištenja

poljoprivrednog zemljišta (Ministarstvo poljoprivrede, 2018).

Podaci iz Nacionalnog sustava identifikacije zemljišnih parcela, odnosno evidencije uporabe

poljoprivrednog zemljišta u Republici Hrvatskoj (ARKOD) obuhvaćaju 1.333.720 parcele ukupne

površine 1.124.102 ha.

Tablica 3.13. Broj i površina parcela prema ARKOD-u

Ukupno

Županija Broj parcela Površina parcela, ha

2016. 2017. 2016. 2017.

1 Zagrebačka 124.884 125.373 71.308 71.508

2 Krapinsko-zagorska 76.448 79.827 19.580 20.513

3 Sisačko-moslavačka 61.035 62.797 65.870 66.772

4 Karlovačka 49.008 53.258 27.001 28.962

5 Varaždinska 84.244 84.113 30.342 30.636

6 Koprivničko-križevačka 129.654 129.277 70.966 71.012

7 Bjelovarsko-bilogorska 96.088 96.376 92.519 92.758

8 Primorsko-goranska 14.668 15.921 10.158 10.972

9 Ličko-senjska 60.502 67.066 40.621 45.855

10 Virovitičko-podravska 55.234 55.817 84.088 84.129

11 Požeško-slavonska 42.976 43.822 44.275 44.572

12 Brodsko-posavska 49.337 50.359 66.366 66.777

13 Zadarska 52.469 58.106 35.291 36.364

14 Osječko-baranjska 83.962 84.762 212.007 212.002

15 Šibensko-kninska 36.652 39.935 18.222 18.609

16 Vukovarsko-srijemska 62.167 62.979 129.824 130.155

86

Ukupno

Županija Broj parcela Površina parcela, ha

2016. 2017. 2016. 2017.

17 Splitsko-dalmatinska 53.707 55.621 23.742 20.498

18 Istarska 44.227 46.744 24.158 24.667

19 Dubrovačko-neretvanska 45.492 45.848 10.043 9.907

20 Međimurska 57.543 58.023 29.802 29.893

21 Grad Zagreb 17.230 17.696 7.338 7.541

Kontinentalna Hrvatska 989.810 1.004.479 951.285 957.231

Jadranska Hrvatska 307.717 329.241 162.235 166.871

Ukupno 1.297.527 1.333.720 1.113.520 1.124.102

Izvor: ARKOD baza podataka.

Podaci iz ARKOD baze podataka o vinogradarstvu ukazuju da je 2016. godine u bazu upisano 39.249

poljoprivrednih gospodarstava s 78.142 vinograda. U županijama Kontinentalne Hrvatske nalazi se

60,3 posto vinograda. Vinogradi najveće površine po poljoprivrednom gospodarstvu nalaze se u

Osječko-baranjskoj (3,57 ha po poljoprivrednom gospodarstvu) i Vukovarsko-srijemskoj županiji

(3,25 ha po poljoprivrednom gospodarstvu), a najmanje površine u Krapinsko-zagorskoj (0,14 ha po

poljoprivrednom gospodarstvu), Varaždinskoj (0,14 ha po poljoprivrednom gospodarstvu) i

Koprivničko-križevačkoj županiji (0,15 ha po poljoprivrednom gospodarstvu).

Tablica 3.14. Površina, broj poljoprivrednih gospodarstava i broj parcela po županijama, 2016.

Županija Površina, ha Broj trsova Broj vinograda Broj poljoprivrednih gospodarstava

1 Zagrebačka 905 5.181.016 7.086 4.374

2 Krapinsko-zagorska 740 4.482.702 7.989 5.338

3 Sisačko-moslavačka 237 1.115.009 906 666

4 Karlovačka 109 493.309 596 343

5 Varaždinska 533 2.857.171 5.432 3.735

6 Koprivničko-križevačka 568 2.843.597 5.735 3.669

7 Bjelovarsko-bilogorska 285 1.161.951 1.103 857

8 Primorsko-goranska 193 1.235.842 1.479 338

9 Ličko-senjska 20 120.387 126 77

10 Virovitičko-podravska 456 1.729.227 1.314 1.027

11 Požeško-slavonska 1.425 6.519.450 1.609 745

12 Brodsko-posavska 249 1.050.189 664 484

13 Zadarska 1.479 6.178.086 4.019 2.752

14 Osječko-baranjska 2.386 9.585.805 1.315 668

15 Šibensko-kninska 942 5.236.763 3.241 2.074

16 Vukovarsko-srijemska 1.687 7.600.387 1.269 519

17 Splitsko-dalmatinska 1.754 9.960.262 11.343 4.322

18 Istarska 3.038 12.095.440 6.315 2.689

19 Dubrovačko-neretvanska 2.356 16.212.046 14.410 3.339

20 Međimurska 527 2.540.857 1.179 637

21 Grad Zagreb 99 516.649 1.012 596

Kontinentalna Hrvatska 10.206 47.677.319 37.209 23.658

Jadranska Hrvatska 9.783 51.038.826 40.933 15.591

Ukupno 19.989 98.716.145 78.142 39.249


87

Detaljan prikaz strukture i površine parcela iz ARKOD baze podataka prema vrstama uporabe

poljoprivrednog zemljišta i po županijama nalazi se u tablicama u prilogu.

U Hrvatskoj raste broj proizvođača ekoloških proizvoda. Podaci Državnog zavoda za statistiku o

njima dostupni su za 2016. i 2017. godinu. U 2017. godini bila su registrirana 4.023 poljoprivredna

proizvođača ekoloških proizvoda što predstavlja povećanje od 13,5 posto u odnosu na 2016. godinu.

Najviše proizvođača je u Osječko-baranjskoj (16,4 posto) i Sisačko-moslavačkoj županiji (8,6 posto).

Slika 3.19. Broj ekoloških poljoprivrednih subjekata po županijama u 2017. godini

Izvor: DZS.

Ukupna površina ekološki korištenog poljoprivrednog zemljišta se povećava. 2017. godine iznosila

je 96.618 ha u 2017. godini, 3,2 posto više nego 2016. Skoro trećina ukupne površine ekološki

korištenog poljoprivrednog zemljišta nalazi se u dvije županije: Osječko-baranjskoj (19,5 posto

ukupne površine) i Ličko-senjskoj županiji (12,7 posto). U Osječko-baranjskoj županiji najveći dio

ekološki korištenog poljoprivrednog zemljišta čine oranice i vrtovi, a u Ličko-senjskoj županiji trajni

travnjaci.

88

Slika 3.20. Površina ekološki korištenoga poljoprivrednog zemljišta po županijama, u ha

Izvor: DZS.

Slika 3.21. Struktura ekološki korištene poljoprivredne površine u 2017. godini

Izvor: DZS.

Detaljniji prikaz strukture poljoprivrednih gospodarstava po županijama vidljiv je iz tablice u

prilogu.

Prema podacima Državnog zavoda za statistiku za 2016. godinu, ukupan broj stoke u Hrvatskoj se

smanjuje. Ukupan broj peradi smanjio se na 23,8 posto, svinja za 20,3 posto, a goveda za 7,5 posto

u odnosu na 2013. godinu. Detaljnija tablica po županijama nalazi se u prilogu.

89

Slika 3.22. Broj goveda po županijama

Izvor: DZS.

Podaci Ministarstva poljoprivrede o ukupnom broju veterinarskih ustanova ukazuju da Hrvatska ima

68 veterinarskih ureda i ispostave Uprave za veterinarstvo i sigurnost hrane (UVSH) od čega se 49

nalazi u Kontinentalnoj Hrvatskoj. Osim toga ima i 7 graničnih veterinarskih postaja UVSH,

smještenih u Zagrebačkoj, Primorsko-goranskoj, Brodsko-posavskoj, Vukovarsko-srijemskoj i

Dubrovačko-neretvanskoj županiji.

Slika 3.23. Veterinarski uredi, ispostave, te granične veterinarske postaje po županijama

Izvor: Ministarstvo poljoprivrede Republike Hrvatske.

90

U Hrvatskoj djeluje i 688 veterinarskih stanica, ambulanti, praksi, klinika i službi od čega je 74,6

posto u Kontinentalnoj Hrvatskoj. Promatrano po županijama, najviše ih je u Gradu Zagrebu (94) i

u Osječko-baranjskoj županiji (85).

Slika 3.24. Veterinarske stanice, ambulante, prakse, klinike i službe po županijama

Izvor: Ministarstvo poljoprivrede Republike Hrvatske.

3.4. Analiza šumarstva

Šume i šumska zemljišta dobra su od interesa za Republiku Hrvatsku, te imaju njezinu osobitu

zaštitu, a način njihove zaštite, upotrebljavanja, korištenja i gospodarenja propisan je Zakonom o

šumama (Narodne novine, br. 68/2018). Zakon navodi da su šume i šumska zemljišta specifično

prirodno bogatstvo koje s općekorisnim i gospodarskim funkcijama šuma upućuju na poseban način

planiranja, gospodarenja i korištenja na načelu održivoga gospodarenja šumama. Pri tome se pod

održivim gospodarenjem šumama podrazumijeva korištenje šuma i šumskog zemljišta na način, i u

mjeri, koji održava njihovu bioraznolikost, produktivnost, kapacitet za regeneraciju, vitalnost i

potencijal da trenutačno i ubuduće ispune odgovarajuće ekološke, gospodarske i društvene funkcije

na lokalnoj, nacionalnoj i globalnoj razini te koji ne uzrokuje štetu drugim ekosustavima.

Šumskogospodarska osnova područja Republike Hrvatske koja vrijedi do 2025. godine je

šumskogospodarski plan na temelju kojeg se gospodari šumama i šumskim zemljištem na

šumskogospodarskom području Republike Hrvatske. Njome se utvrđuje ekološka, gospodarska i

socijalna podloga za biološko poboljšavanje šuma i povećanje šumske proizvodnje. Od 2016. godine

šumskogospodarsko područje podijeljeno je na 684 gospodarske jedinice šuma i šumskih zemljišta

u državnom vlasništvu i 407 gospodarskih jedinica šumoposjednika (Hrvatske šume, 2017).

91

Tablica 3.15. Površina šumskog zemljišta Republike Hrvatske

2013. 2014. 2015. 2016.

Šume, ha 2.465.366 2.471.077 2.450.436 2.492.676

Ostalo šumsko zemljište, ha 243.773 240.920 266.334 224.103

Neplodno zemljište, ha 41.961 41.513 42.241 42.260

Ukupno, ha 2.751.100 2.753.510 2.759.011 2.759.039

Izvor: DZS.

Šumska zemljišta su 2016. godine pokrivala 48,9 posto kopnene površine Republike Hrvatske.

Ukupna površina šumskog zemljišta ostala je u razdoblju od 2013. do 2016. godine na približno istoj

razini i iznosi oko 2,76 milijuna hektara, odnosno 0,64 ha po stanovniku. Prema podacima Državnog

zavoda za statistiku (2017), više od 90 posto ukupne površine šumskog zemljišta pokrivaju šume.

Šume pokrivaju 44,0 posto hrvatske kopnene površine, odnosno 0,58 hektara po stanovniku. U

odnosu na države Europske unije, Hrvatska se po površini šuma u odnosu na kopnenu površinu

zemlje nalazi malo iznad prosjeka u Europskoj uniji (slika 3.25.). Pozitivno je što se površina pod

šumama u Hrvatskoj postupno ipak povećava (1,1 posto u odnosu na 2013. godinu).

Slika 3.25. Udio šuma u ukupnoj kopnenoj površini u članicama EU, 2016.

Izvor: Eurostat i DZS.

Tablica 3.16. Površina šumskog zemljišta prema vlasništvu

2013. 2014. 2015. 2016.

Državne šume, ha 2.128.756 2.131.242 2.097.290 2.097.318

Privatne šume, ha 622.344 622.268 661.721 661.721

Ukupno, ha 2.751.100 2.753.510 2.759.011 2.759.039

Izvor: DZS.

92

U državnom vlasništvu nalazi se 76 posto ukupne površine šuma i šumskog zemljišta, pri čemu

trgovačko društvo Hrvatske šume gospodari s 97 posto ukupne površine državnih šuma i šumskog

zemljišta. Gospodarske šume čine 49 posto ukupne površine šumskog zemljišta u državnom

vlasništvu, 19 posto šume posebne namjene i 32 posto zaštitne šume. U privatnom vlasništvu 67

posto šumskog zemljišta čine gospodarske šume, 27 posto zaštitne šume, a 6 posto šume posebne

namjene. Područja zaštićena prema odredbama Zakona o zaštiti prirode čine 93 posto ukupne

površine šuma s posebnom namjenom, pri čemu je najveći dio odnosi na parkove prirode.

Slika 3.26. Udio površina šuma i šumskog zemljišta s posebnom namjenom po kategorijama

na šumskogospodarskom području

Izvor: Hrvatske šume (2017).

Prema podacima važeće Šumskogospodarske osnove, obraslo šumsko zemljište čini 90 posto ukupne

površine šuma i šumskog zemljišta šumskogospodarskog područja. Neplodno zemljište ima udio od

2 posto u ukupnoj površini šumskogospodarskog područja.

Tablica 3.17. Drvna zaliha i godišnji prirast na šumskogospodarskom području

m3 Tečajni godišnji volumni prirast, m3

Vlasništvo RH - Hrvatske šume 315.848.684 7.495.075

Vlasništvo RH - ostali 19.065.335 437.329

Vlasništvo RH - ukupno 334.914.019 7.932.404

Šumoposjednici 83.704.258 2.213.745

Ukupno 418.618.277 10.146.149

Izvor: Hrvatske šume (2017).

Šumskogospodarskom osnovom utvrđena je drvna zaliha na šumskogospodarskom području od

418,6 milijuna m3 drva. Drvna zaliha u šumama u vlasništvu Republike Hrvatske iznosi 275 m3/ha,

a u šumama šumoposjednika 163 m3/ha (Hrvatske šume, 2017). U ukupnoj drvnoj zalihi

najzastupljeniji su bukva (37 posto), te hrast lužnjak (12 posto). Godišnji prirast drvne zalihe u

Republici Hrvatskoj iznosi 10,2 milijuna m3, od čega 7,9 milijuna m3 u šumama u državnom

vlasništvu (tablica 3.17.). U ukupnom prirastu drvne zalihe gospodarske šume sudjeluju sa 74 posto,

93

a šume s posebnom namjenom s 21 posto. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku u 2016.

godini ukupno je posječeno 5,17 milijuna m3 drveta u privatnim i državnim šumama.

U Programu ruralnog razvoja Republike Hrvatske za razdoblje 2014.-2020. navode se neki problemi

u šumskom sektoru koji su važni s aspekta prostornog planiranja. Prvi se odnosi na usitnjenost i

rascjepkanost privatnih šumskih posjeda koji u prosjeku iznose samo 0,43 ha. Drugi problem je

nezadovoljavajuća prosječna gustoća šumskih prometnica koja iznosi 10,13km/1000ha, a trebala bi

biti između 10 i 30km na 1000ha ovisno o reljefu područja. Kao treći problem navode se velika

zatvorena nepristupačna šumska područja.

3.5. Analiza ribarstva

Površina unutarnjih morskih voda i teritorijalnog mora Republike Hrvatske iznosi 31.479 km2

(Državni zavod za statistiku, 2017). U 2017. godini ukupno je ulovljeno 69.476 tona morske ribe što

je 7,6 posto manje nego u 2013. godini. Ukupna proizvodnja ribe i školjkaša u marikulturi iznosila

je 13.843 tone, a u slatkovodnoj akvakulturi 3.272 tone u 2017. godini. U odnosu na 2013. godinu,

u 2017. godine se povećala proizvodnja ribe u marikulturi za 32,2 posto, a u slatkovodnoj akvakulturi

za 1,1 posto.

Slika 3.27. Ribarstvo, u tonama

Izvor: Ministarstvo poljoprivrede i DZS.

U 2018. godini je bilo registrirano 47 uzgajivača slatkovodne ribe u 18 županija (Ministarstvo

poljoprivrede, 2018). U 2016. godini je bilo registrirano 29 šaranskih ribnjaka s ukupnom

proizvodnom površinom od 10.309 ha, te 22 pastrvska ribnjaka s površinom od 4,413 ha (Državni

zavod za statistiku, 2017).

Najznačajnije vrste ribe i školjkaša po ukupnoj proizvodnji prikazane su u tablicama u prilogu. Prema

Nacionalnom strateškom planu razvoja akvakulture za razdoblje 2014.-2020. predviđa se porast

94

ukupne proizvodnje u akvakulturi na 24.050 tona, uz poštivanje načela ekonomske, socijalne i

ekološke održivosti.

Akvakultura je od 2013. godine dio zajedničke ribarstvene politike Europske unije. Zakon o

akvakulturi (Narodne novine, br. 130/2017) osnovni je zakonski propis koji uređuje provedbu

Zajedničke ribarstvene politike Europske unije u dijelu koji se odnosi na akvakulturu, utvrđuje

nacionalne ciljeve razvoja akvakulture, način i uvjete obavljanja djelatnosti akvakulture, nadležna

tijela za provedbu potpore u akvakulturi i uređenje tržišta, nadzor i kontrolu, te druga pitanja bitna

za akvakulturu. U njemu se navodi da je akvakultura strateška grana hrvatskoga gospodarstva.

Nacionalni strateški plan razvoja akvakulture za razdoblje 2014.-2020. utvrđuje ciljeve i prioritete

razvoja akvakulture u Republici Hrvatskoj do 2020. godine.

Razvoj marikulture prati i povećana zabrinutost za utjecaj na okoliš. U Nacionalnom strateškom

planu razvoja akvakulture za razdoblje 2014.-2020. se navodi da u Hrvatskoj postoje visoki ekološki

standardi, te da Hrvatska raspolaže s dovoljnim brojem stručnjaka koji mogu procijeniti prihvatljivost

predloženih uzgojnih tehnologija za okoliš i prirodu. Prijetnju razvoju marikulture i slatkovodne

akvakulture u Republici Hrvatskoj predstavljaju: učestalost prirodnih katastrofa i nepovoljnih

klimatskih događaja i vremenskih prilika, degradacija prirode i okoliša uslijed ljudskih i klimatskih

utjecaja, te štete od ribojednih ptica i drugih životinja (Nacionalni strateški plan razvoja akvakulture

za razdoblje 2014.-2020.).

U Nacionalnom strateškom planu razvoja akvakulture za razdoblje 2014.-2020. istaknute su sljedeće

slabosti marikulture: nedostatni kapaciteti postojećih mrjestilišta, nepostojanje mrjestilišta za

školjkaše, slabo razvijena obalna infrastruktura, neadekvatno odlaganje otpada stvorenog u

proizvodnom procesu, nedefinirane epidemiološke zone i drugo. Kao slabosti razvoja slatkovodne

akvakulture istaknute su: nedostatak prerađivačkih kapaciteta, nedovoljna količina dostupne vode u

pojedinim razdobljima proizvodnog ciklusa, neutvrđene epidemiološke zone, nedostatak selektivnog

uzgoja, neregistrirana mala (obiteljska) uzgajališta i drugo.

Agencija za zaštitu okoliša (2018) objavljuje bazu podataka i pokazatelja stanja morskog okoliša,

marikulture i ribarstva u kojem se navode podaci i zaključci koji upućuju na sljedeće:

U najvećem dijelu akvatorija Republike Hrvatsko ekološko stanje se nije značajno mijenjalo

u odnosu na prethodno razdoblje. Najlošije ekološko stanje (na granici umjereno dobrog)

ustanovljeno je u šibenskoj luci, a moglo bi biti uzrokovano otpadnim vodama iz okolnih

naselja i dijelova grada Šibenika koji nisu uključeni u sustav javne odvodnje.

Na svim istraživanim uzgajalištima utvrđeno je nepromijenjeno stanje ili poboljšanje

zdravstvene kakvoće školjkaša u odnosu na prethodno razdoblje.

Tijekom 2016. godine zabilježeno je smanjenje učestalosti pojavljivanja svih gospodarski

najvažnijih vrsta riba u Jadranskom moru u odnosu na 2015. godinu, iako je učestalost

njihovog pojavljivanja slična onoj iz 2013. godini.

Ukupan godišnji ulov većine vrsta ribe u 2016. godini je bio manji nego u 2013. (ulov plave

ribe se smanjio za 4,4 posto, bijele ribe za 17,4 posto, inćuna za 8,8 posto, te morskih

organizama za 4,6 posto u promatranom razdoblju).

U Registru ribarske flote 2016. godine bilo je registrirano 7.624 plovila što je za 1,9 posto

manje nego u 2013. godini, a posljedica je smanjenja broja gospodarskih ribara i njihovog

prelaska u mali obalni ribolov.

Proizvodnja marikulture je u porastu od 2013. godine.

95

Porast proizvodnje riba i školjkaša predstavlja potencijalni povećani pritisak na okoliš koji

zahtjeva redovito praćenje utjecaja uzgoja na okoliš, te ispravno primjenjivanje

zootehničkih mjera i rješenja.

3.6. Analiza vodnogospodarskih sustava

Sustavi vodoopskrbe

Vodnokomunalno gospodarstvo djeluje na poslovima javne vodoopskrbe, odvodnje i pročišćavanja

otpadnih voda. Pravo na zahvaćanje vode iz vodotoka i drugih prirodnih ležišta, za piće, sanitarne

potrebe i druge osobne potrebe domaćinstva – pravo opće uporabe vode, stječe se iznimno bez

koncesije. Za sve ostale namjene, sukladno Zakonu o vodama, voda se iskorištava temeljem

koncesije.

Stupanj pokrivenosti (udio stanovništva koje ima mogućnost priključka na sustav javne

vodoopskrbe) na razini Republike Hrvatske iznosi u prosjeku 80 – 82 posto21. Stupanj priključenosti

(udio stanovništva priključenog na sustav javne vodoopskrbe) nešto je niži i procijenjen je na

prosječnih 74 posto. Postoje znatne razlike u razini pokrivenosti među regijama.

Vodoopskrba otoka specifičan je problem, koji se rješava na različite načine. Na Krk, Pag, Brač,

Hvar, Šoltu, Korčulu i Lastovo voda se dovodi s kopna. Cres i Lošinj se u cijelosti opskrbljuju iz

vlastitog izvora, a Vis svoje izvore koristi u manjem opsegu. Individualna opskrba ovisi o kišnici

prikupljenoj u cisternama. Mali otoci dobivaju vodu brodovima-vodonoscima, a manja naselja na

većim otocima kamionima cisternama. Desalinacija morske vode ili pak boćate vode iz otočnih

crpilišta uvedena je na Lastovu, Mljetu i Unijama. Krk, Pag, Korčula kombiniraju izvore pa koriste

vodu s kopna i iz vlastitih crpilišta.

Stanovnici koji nisu priključeni na sustave javne vodoopskrbe opskrbljuju se vodom iz tzv. lokalnih

vodovoda ili iz individualnih vodozahvata (bunari, cisterne), kod kojih nije uspostavljen sustav

kontrole kakvoće vode, nego se ona provodi prema potrebi i procjeni korisnika.

Iako se ne očekuje porast stanovništva u sljedećih petnaestak godina, povećanje potrebe za vodom

proizaći će iz povećanja stupnja priključenosti stanovništva na javne vodno-opskrbne sustave. U

turističkim područjima očekuje se povećanje potrebe za vodom zbog očekivanog povećanja broja

turista i postizanja viših kategorija turističkih usluga.

Sustavi javne odvodnje

Javna odvodnja obuhvaća sakupljanje otpadnih voda, njihovo dovođenje do uređaja za pročišćavanje,

pročišćavanje, ispuštanje u površinske vode te obradu mulja koji nastaje u procesu pročišćavanja.

Javna odvodnja uključuje i upravljanje građevinama javne odvodnje te crpljenje i odvoz otpadnih

voda iz septičkih i sabirnih jama. Priključenost stanovništva na sustave javne odvodnje razlikuje se

ovisno o veličini aglomeracije. Za aglomeracije veće od 150.000 ekvivalentnih stanovnika (ES), u

kojima živi 30 posto stanovništva, priključenost stanovništva na sustave javne odvodnje je najveća i

iznosi 74 posto, dok s druge strane za 469 aglomeracija s manje 2.000 ES, u kojima živi oko 13 posto

21 Podatak se odnosi na 2012. godinu.

96

stanovništva, priključenost stanovništva na sustave javne odvodnje iznosi oko 7 posto, što je

posljedica tehnički i financijski zahtjevnijeg načina rješavanja odvodnje.

Prema dokumentaciji Hrvatskih voda22, evidentirano je 256 sustava javne odvodnje (123 na Vodnom

području rijeke Dunav i 133 na Jadranskom vodnom području). Na njih je priključeno 1,9 milijuna

stanovnika (46 posto ukupnog stanovništva). Pročišćavanjem otpadnih voda obuhvaćeno je oko 1,5

milijuna stanovnika (35 posto ukupnog stanovništva), priključenih na 103 komunalna uređaja za

pročišćavanje otpadnih voda različitoga stupnja pročišćavanja. Na Vodnom području rijeke Dunav

prevladava 2. stupanj pročišćavanja, a na Jadranskom vodnom području prethodni stupanj

pročišćavanja s podmorskim ispustom. Bez sustava javne odvodnje je 2,3 milijuna stanovnika (54

posto) od čega 1,6 milijuna stanovnika (56 posto) na Vodnom području rijeke Dunav i 712 tisuća

stanovnika (52 posto) na Jadranskom vodnom području. Taj dio stanovništva sudjeluje u tzv.

raspršenom opterećenju voda.

Uređaji za pročišćavanje otpadnih voda

Pročišćavanjem otpadnih voda obuhvaćeno je oko 1,4 milijuna stanovnika (28 posto ukupnog

stanovništva), priključenih na 103 komunalna uređaja za pročišćavanje otpadnih voda različitoga

stupnja pročišćavanja. Od toga je 26 uređaja s prethodnim stupnjem pročišćavanja otpadnih voda, 21

uređaj je s prvim stupnjem, 55 ih je s drugim stupnjem, a jedan je s trećim stupnjem pročišćavanja

otpadnih voda.

Podmorski ispusti

Sukladno Zakonu o vodama podmorski je ispust vodna građevina za ispuštanje pročišćene otpadne

vode u more, na udaljenosti od obalne crte ne manjoj od 500 m i na dubini većoj od 20 m od površine

vode. Uz izgrađen i funkcionalan sustav javne odvodnje, s uređajima za pročišćavanje otpadnih voda,

izgradnja podmorskih ispusta važna je dopunska mjera zaštite voda. Iako se uz mnoštvo problema,

postojeći uređaji za pročišćavanje voda održavaju, a novi grade, nužna je suradnja i usklađivanje

aktivnosti između vodnogospodarske i komunalne djelatnosti na regionalnom nivou.

22 Pregled značajnih vodnogospodarskih pitanja (str. 31).

97

Tablica 3.18. Opskrba vodom u javnom vodovodu prema vrsti izvora u razdoblju 2013.-2017., tis. m3

2013. 2014. 2015. 2016. 2017.

1. Ukupno vode (2+10) 564.085 501.188 508.541 524.063 527.804

2. Zahvaćene količine vode (3+6) 507.879 456.394 472.568 466.026 461.197

3. Podzemna voda ukupno (4+5) 439.031 402.944 419.889 425.360 419.356

4. Podzemni izvori 272.016 254.516 238.893 256.020 254.753

5. Izvori 167.015 148.428 180.996 169.340 164.603

6. Površinska voda ukupno (7+8+9) 68.848 53.450 52.679 40.666 41.841

7. Vodotok 52.321 37.627 35.817 25.658 27.050

8. Akumulacije 5.620 5.560 7.794 5.479 5.727

9. Jezero 10.907 10.263 9.068 9.529 9.064

10. Preuzeta voda iz drugih vodovodnih sustava 56.206 44.794 35.973 58.037 66.607

Izvor: DZS, Statistika voda – Sakupljanje, distribucija i pročišćavanje voda, Javna odvodnja (baze podataka).

Tablica 3.19. Zahvaćene vode po slivovima u razdoblju 2013.-2017., tis.m3

2013. 2014. 2015. 2016. 2017.

Crnomorski slijev 282.619 250.882 252.619 252.531 244.120

2. Dunav 6.259 5.400 5.459 4.890 5.492

3. Drava 39.318 36.173 40.436 33.705 32.241

4. Mura 6.864 6.192 6.670 7.001 6.758

5. Sava 195.796 171.912 167.082 173.109 166.182

6. Kupa 20.188 19.282 26.071 28.543 28.926

7. Una 1.577 1.551 1.631 1.908 1.027

8. Lonja 4.031 6.702 3.179 2.862 3.015

9. Bosut 8.586 3.670 2.091 513 479

Jadranski slijev 225.260 205.512 219.949 213.495 217.077

11. Mirna 14.136 12.336 19.926 19.350 21.271

12. Krka 21.071 21.343 22.289 22.468 22.140

13. Cetina 17.485 16.213 16.630 21.801 24.192

14. Neretva 11.130 11.334 11.995 7.004 3.637

15. Ostali vodotoci 25.540 19.692 15.548 66.353 66.602

16. Priobalni pojas 124.823 117.967 121.191 69.036 71.987

17. Otoci 11.075 6.627 12.370 7.483 7.248


98

Tablica 3.20. Isporučene vode iz javnog vodovoda u razdoblju 2013.-2017., tis. m3

2013. 2014. 2015. 2016. 2017.

1. Isporučena voda - ukupno (2+5+6) 352.587 307.969 314.906 307.953 315.683

2. Prodana voda (3+4) 278.591 251.892 270.701 251.430 255.182

3. Kućanstvima 194.052 172.207 179.586 174.203 178.382

4. Gospodarstvu - ukupno1) 84.539 79.685 91.115 77.227 76.800

5. Distribuirana nenaplaćena voda 17.790 15.750 18.423 16.398 13.051

6. Distribuirana drugim vodovodnim sustavima 56.206 40.327 25.782 40.125 47.450

7. Ukupni gubici vode 211.498 193.219 193.635 216.110 212.121


Slika 3.28. Isporučena voda iz javnog vodovoda u razdoblju 2013.-2017.


Slika 3.29. Prodana voda u razdoblju 2013.-2017.


0

200.000

400.000

2013. 2014. 2015. 2016. 2017.

Distribuirana drugim vodovodnim sustavima

Distribuirana nenaplaćena voda

Prodana voda

0

50.000

100.000

150.000

200.000

250.000

300.000

2013. 2014. 2015. 2016. 2017.

Gospodarstvo

Kućanstva

99

Tablica 3.21. Vodovodna mreža i uređaji u razdoblju 2013.-2017.

2013. 2014. 2015. 2016. 2017.

1. Naselja obuhvaćena mrežom javnog vodovoda 2.627 2.648 3.915 5.043 5.069

2. Ukupna dužina vodovodne mreže, km 34.159 34.159 34.159 34.587 34.760

3. Vodovodni priključci 1.245.376 1.245.376 1.245.376 1.245.376 1.245.818

4. Ulični hidranti 119.686 119.686 119.686 123.515 123.762

5. Javne crpke 541 544 555 570 762

6. Rezervoari 1.421 1.421 1.421 1.453 1.483


Tablica 3.22. Broj crpnih postrojenja i uređaja za popravljanje kvalitete vode u javnom vodovodu u razdoblju

2013.-2017.

2013. 2014. 2015. 2016. 2017.

1. Crpna postrojenja 1.381 1.407 1.479 1.583 1.599

2. Uređaji za pripremu vode za piće 124 129 132 132 139

3. Taložnici 92 93 96 112 117

4. Filtri 254 267 339 360 372

5. Klorinatori 447 449 449 473 497

6. Deferizatori 42 42 46 69 69


Tablica 3.23. Izvorište, pročišćavanje i ispuštanje otpadnih voda u razdoblju 2013.-2017., tis. m3

2013. 2014. 2015. 2016. 2017.

1. OTPADNE VODE - UKUPNO (2+3+4) 393.544 363.353 447.872 364.790 378.398

2. Iz kućanstava 194.052 175.708 247.271 174.203 178.382

3. Iz gospodarskih djelatnosti 71.318 62.351 85.843 77.227 76.800

4. Ostale vode 128.174 125.294 114.758 113.360 123.216

5. PROČIŠĆENE OTPADNE VODE - UKUPNO (6+7+8) 295.264 268.002 256.690 275.162 281.020

6. Prvostupanjske 175.369 193.225 198.285 87.617 91.290

7. Drugostupanjske 106.126 60.257 35.941 167.281 168.233

8. Trećestupanjske 13.769 14.520 22.464 20.264 21.497

9. ISPUŠTENE NEPROČIŠĆENE OTPADNE VODE - UKUPNO

(10+11+12+13+14) 98.280 95.351 191.182 89.628 97.378

10. U podzemne vode 3.004 2.695 1.789 1.805 2.114

11. U vodotoke 86.312 85.124 184.246 82.839 90.375

14. U more 8.964 7.532 5.147 4.984 4.889

15. ISPUŠTENE PROČIŠĆENE OTPADNE VODE - UKUPNO

(16+17+18+19+20) 295.264 268.002 256.690 275.162 281.020

16. U podzemne vode 430 432 1.516 956 988

17. U vodotoke 243.115 212.630 199.342 210.056 215.331

18. U akumulacije 20 18 22 18 20

20. U more 51.699 54.922 55.810 64.132 64.681


100

Slika 3.30. Otpadne vode u razdoblju 2013.-2017. (tis. m3)


Slika 3.31. Ispuštene otpadne vode u razdoblju 2013.-2017. (tis. m3)


0

50.000

100.000

150.000

200.000

250.000

300.000

350.000

400.000

450.000

500.000

2013. 2014. 2015. 2016. 2017.

Ostale vode

Iz gospodarskihdjelatnosti

Iz kućanstava

0

100.000

200.000

300.000

400.000

500.000

2013. 2014. 2015. 2016. 2017.

pročišćene otpadne vode nepročišćene otpadne vode

tis. m3

101

Slika 3.32. Ispuštene nepročišćene otpadne vode u razdoblju 2013.-2017.


Slika 3.33. Ispuštene pročišćene otpadne vode u razdoblju 2013.-2017.


Tablica 3.24. Ispuštanje otpadnih voda iz sustava javne kanalizacije po slijevovima u razdoblju

2013.-2017., tis.m3

2013. 2014. 2015. 2016. 2017.

1. Ukupno (2+19) 393.544 363.353 366.872 364.790 378.398

2. Nepročišćene vode (3+12) 98.280 95.351 110.182 89.628 97.378

3. Crnomorski slijev (4+5+6+7+8+9+10+11) 83.752 82.404 100.719 80.737 88.741

4. Dunav 1.179 980 846 952 1.065

5. Drava 16.864 18.138 16.785 16.215 14.301

6. Mura 821 217 206 0 0

7. Sava 57.351 57.191 76.963 58.262 69.375

8. Kupa 3.163 2.423 3.524 3.527 2.155

9. Una 21 23 173 85 86

10. Lonja 2.453 2.408 2.222 653 716

11. Bosut 1.900 1.024 ... 1.043 1.043

0

50.000

100.000

150.000

200.000

250.000

2013. 2014. 2015. 2016. 2017.

u more

u vodotoke

u podzemne vode

tis. m3

0

50.000

100.000

150.000

200.000

250.000

300.000

350.000

2013. 2014. 2015. 2016. 2017.

u more

u vodotoke

u podzemne vode

tis. m3

102

2013. 2014. 2015. 2016. 2017.

12. Jadranski slijev (13+14+15+16+17+18) 14.528 12.947 9.463 8.891 8.637

13. Mirna ... ... 813 0 0

14. Krka 660 575 1.339 774 433

15. Cetina 90 90 116 87 37

16. Neretva 1.656 1.524 2.041 1.289 1.417

17. Ostali vodotoci 10.103 9.225 3.957 4.629 4.732

18. Otoci 2.019 1.533 1.197 2.112 2.018

19. Pročišćene vode (20+28) 295.264 268.002 256.690 275.162 281.020

20. Crnomorski slijev (21+22+23+24+25+26+27) 240.068 209.383 196.177 206.956 212.223

21. Dunav 1.062 1.398 1.244 1.660 1.487

22. Drava 13.723 15.107 12.798 14.845 12.824

23. Mura 1.498 1.908 2.069 4.387 2.554

24. Sava 206.965 173.170 149.002 171.807 179.503

25. Kupa 6.966 6.199 6.056 6.988 9.282

26. Lonja 5.424 6.802 19.306 1.879 1.495

27. Bosut 4.430 4.799 5.702 5.390 5.078

28. Jadranski slijev (29+30+31+32+33+34) 55.196 58.619 60.513 68.206 68.797

29. Mirna 235 336 3.332 1.186 461

30. Krka 3.714 3.946 3.754 4.121 4.245

31. Neretva 145 145 145 117 197

32. Cetina 2.456 2.435 1.216 1.621 1.623

33. Ostali vodotoci 44.185 46.215 46.948 56.344 52.950

34. Otoci 4.461 5.542 5.118 4.817 9.321


U promatranom razdoblju količina otpadnih voda iz sustava javne kanalizacije smanjila se za 4 posto.

Slika 3.34. Nepročišćene otpadne vode po slivovima u razdoblju 2013.-2017.


0

20.000

40.000

60.000

80.000

100.000

120.000

2013. 2014. 2015. 2016. 2017.

Jadranski sliv

Crnomorski sliv

tis. m3

103

Slika 3.35. Pročišćene otpadne vode po slivovima u razdoblju 2013.-2017.


Tablica 3.25. Kanalizacijska mreža i uređaji za pročišćavanje otpadnih voda u razdoblju 2013.-2017.

2013. 2014. 2015. 2016. 2017.

1. Broj crpnih postrojenja 909 963 1.157 1.279 1.561

2. Ukupna duljina zatvorene kanalizacijske mreže u km; od

toga prema vrsti (3+4) 9.324 9.649 10.493 10.885 12.047

3. Opći sustav, km 6.608 6.669 7.279 7.520 7.524

4. Separacijski sustav, km (5+6) 2.716 2.980 3.214 3.365 4.523

5. Fekalni, km 2.251 2.494 2.734 2.902 3.989

6. Atmosferski, km 465 486 480 463 534

7. Duljina glavnoga kolektora, km 1.940 1.999 2.356 2.688 3.159

8. Broj kanalizacijskih priključaka 502.410 521.882 521.882 555.147 568.842

9. Broj uličnih slivnika 194.425 196.607 199.250 202.445 201.764

10. Uređaji za pročišćavanje otpadnih voda - ukupno

(11+12+13) 118 126 133 139 150

11. Broj uređaja za prvostupanjsko pročišćavanje 72 68 68 71 78

12. Broj uređaja za drugostupanjsko pročišćavanje 40 47 54 57 61

13. Broj uređaja za trećestupanjsko pročišćavanje 6 11 11 11 11


U promatranom razdoblju broj crpnih postrojenja porastao je za više od 70 posto. U skladu s

*planovima upravljanja vodnim područjima porastao je ukupan broj uređaja za pročišćavanje

otpadnih voda i to za 27 posto, pri čemu je broj uređaja za drugostupanjsko pročišćavanje porastao

52 posto, broj uređaja za trećestupanjsko pročišćavanje 83 posto, a broj uređaja za prvostupanjsko

pročišćavanje 8 posto.

0

50.000

100.000

150.000

200.000

250.000

300.000

350.000

2013. 2014. 2015. 2016. 2017.

Jadranski sliv

Crnomorski sliv

tis. m3

104

3.7. Analiza poduzetništva, trgovine i obrta

Zakonom o unaprjeđenju poduzetničke infrastrukture (Narodne novine, br. 93/2013, 114/2013,

41/2014, 57/2018) ustrojen je Jedinstveni registar poduzetničke infrastrukture koji evidentira i

sistematizira subjekte poduzetničke infrastrukture u Republici Hrvatskoj koji su korisnici potpora,

poticajnih mjera, darovnica ili povlastica, odnosno koji namjeravaju koristiti iste, odobrenih od

Ministarstva gospodarstva, poduzetništva i obrta, kao nadležnog ministarstva za poduzetničke zone

i poduzetničke potporne institucije u Republici Hrvatskoj, ili drugih tijela državne uprave nadležnih

za dodjelu potpora, poticajnih mjera, darovnica ili povlastica. Jedinstveni registar poduzetničke

infrastrukture vodi se u ministarstvu nadležnom za poduzetništvo i obrt. Na temelju podataka iz

Jedinstvenog registra poduzetničke infrastrukture moguće je dobiti samo djelomičan uvid u stanje u

poduzetničkim zonama u Hrvatskoj obzirom da je samo dio podataka iz Jedinstvenog registra

poduzetničke infrastrukture verificiran u Ministarstvu gospodarstva, poduzetništva i obrta. Osim

toga, podaci iz Jedinstvenog registra poduzetničke infrastrukture ne daju uvid u kretanje broja

poduzetničkih zona kroz vrijeme, već samo uvid u trenutno stanje.

O razlikama između različitih izvora podataka o poduzetničkim zonama jasno govori podatak da je

u Jedinstveni registar poduzetničke infrastrukture bila upisana 531 poduzetnička zona u 2018. godini,

dok je prema podacima iz Izvješća Državnog ureda za reviziju (2014) navedeno da prema prostorno-

planskoj dokumentaciji i na temelju podataka prikupljenih od jedinica lokalne samouprave u

Hrvatskoj je u 2013. godine bilo 1.308 poduzetničkih zona. Pri tome podaci iz Državnog ureda za

reviziju obuhvaćaju i planirane poduzetničke zone prostorno-planskom dokumentaciju, te one koje

su zaista aktivne. U nastavku se prvo daje pregled podataka o poduzetničkim zonama upisanim u

Jedinstveni registar poduzetničke infrastrukture, a zatim kratki pregled poduzetničkih zonama po

županijama na temelju podataka Državnog ureda za reviziju (2014). Detaljne tablice po županijama

i prema oba izvora sastavni su dio priloga.

Prema podacima iz Jedinstvenog registra poduzetničke infrastrukture, 328 poduzetničkih zona,

odnosno 62 posto ukupnog broja poduzetničkih zona nalazi u županijama u Kontinentalnoj Hrvatskoj

u 2018. godini. Preko trećine ukupnog broja poduzetničkih zona koje su upisane u Jedinstveni

registar poduzetničke infrastrukture se nalazi u 4 županije. Tako se najveći broj poduzetničkih zona

nalazi u Istarskoj (53 poduzetničke zone), Međimurskoj (46), Osječko-baranjskoj (45), te Primorsko-

goranskoj županiji (41). Županije s najmanjim brojem poduzetničkih zona su: Požeško-slavonska

(11), te Šibensko-kninska županija (13). Raspored poduzetničkih zona po županijama prikazan je

sljedećim grafičkim prikazom. Potrebno je naglasiti da je od ukupno 532 poduzetničke zone upisane

u Jedinstveni registar poduzetničke infrastrukture, 195 verificiranih poduzetničkih zona, što znači da

su za njih dostavljeni svi podaci i dokumentacija. Za preostale 337 poduzetničke zone podaci nisu

verificirani.

105

Slika 3.36. Poduzetničke zone po županijama, 2018.

Izvor: Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta.

Poduzetničke zone definiraju se na temelju tri osnovna kriterija: (i) veličini ukupne površine

poduzetničke zone, (ii) tipu aktivnosti unutar poduzetničke zone i (iii) intenzitetu aktivacije

raspoložive površine poduzetničke zone.

Ukupna površina poduzetničke zone definirana je Prostornim planom i Odlukom o osnivanju

odnosno osnivačkim aktom. Uključuje sve zemljišne parcele namijenjene poduzetnicima i ukupnu

površinu prometne i druge infrastrukture namijenjene za obavljanje poduzetničkih aktivnosti unutar

poduzetničke zone. Prema veličini ukupne površine poduzetničke zone dijele se na: (i) mikro zone

(do 10 hektara), (ii) male zone (od 10 do 50 hektara), (iii) srednje zone (od 50 do 100 hektara) i (iv)

velike zone (veće od 100 hektara).

106

Slika 3.37. Poduzetničke zone prema veličini ukupne površine po županijama, 2018.

Izvor: Jedinstveni registar poduzetničke infrastrukture.

Promatrano prema veličini ukupne površine, poduzetničke zone u Republici Hrvatskoj su uglavnom

mikro ili male zone. Tako je čak 85,4 posto poduzetničkih zona veličine manje od 50 hektara, a 43,9

posto ih je manjih od 10 hektara. U Kontinentalnoj Hrvatskoj je 40,4 posto poduzetničkih zona s

površinom manjom od 10 hektara, te 8,3 posto poduzetničkih zona čija je površina veća od 100

hektara. U Jadranskoj Hrvatskoj je 49,5 posto poduzetničkih zona s površinom manjom od 10

hektara, te 4,0 posto poduzetničkih zona čija je površina veća od 100 hektara. Županija s najvećim

brojem velikih poduzetničkih zona je Zagrebačka županija, te se u njoj 9 poduzetničkih zona ubraja

u kategoriju velikih poduzetničkih zona. S druge strane, više od 20 mikro zona imaju županije:

Primorsko-goranska (24 poduzetničke zone), Međimurska (29), Istarska (30) i Osječko-baranjska

županija (23).

Prema tipu aktivnosti koje se obavljaju unutar zone, poduzetničke zone dijele se na: (i) proizvodno-

prerađivačke zone u kojima pretežiti broj korisnika zone obavlja proizvodno-prerađivačke

poduzetničke aktivnosti, odnosno u kojima pretežiti dio raspoložive površine zone zauzimaju

poduzetnici koji obavljaju proizvodno-prerađivačku poduzetničku aktivnost, (ii) logističko-

distributivne zone u kojima pretežiti broj korisnika zone obavlja logističko-distribucijske aktivnosti

(distributivni centri, veletrgovina, skladištenje i transport, logističko servisni centri i dr.), odnosno u

kojima pretežiti dio raspoložive površine zone zauzimaju poduzetnici koji obavljaju logističko-

distribucijske aktivnosti i (iii) uslužno-mješovite zone u kojima pretežiti broj korisnika zone obavlja

uslužne aktivnosti, servisne aktivnosti, aktivnosti poslovne podrške i druge poduzetničke aktivnosti,

odnosno u kojima pretežiti dio raspoložive površine zone zauzimaju poduzetnici koji obavljaju

uslužne aktivnosti, servisne aktivnosti, aktivnosti poslovne podrške i druge poduzetničke aktivnosti.

107

Slika 3.38. Poduzetničke zone prema tipu aktivnosti po županijama, 2018.


Promatrano prema tipu aktivnosti, u poduzetničkim zonama se korisnici pretežito bave proizvodno-

prerađivačkim poduzetničkim aktivnostima, te se 61,1 posto zona ubraja u proizvodno-prerađivačke

zone. Daljnjih 23,1 posto zona je uslužno mješovito, 3,1 posto logističko-distributivno, dok za 13

posto zona nisu unijeti podaci o tipu aktivnosti u Jedinstveni registar poduzetničke infrastrukture.

Najveći broj proizvodno-prerađivačkih poduzetničkih zona se nalazi u Istarskoj (37) i Međimurskoj

županiji (35). Županije s više od 10 uslužno mješovitih poduzetničkih zona su: Dubrovačko-

neretvanska (13), Istarska (13), Splitsko-dalmatinska (10), Osječko-baranjska (13), te Primorsko-

goranska županija (16).

Prema intenzitetu aktivacije raspoložive površine zone, poduzetničke zone se kategoriziraju kao: (i)

neaktivne poduzetničke zone u kojima stupanj aktivacije (popunjenost aktivnim poduzetnicima)

raspoložive površine zone iznosi 0 posto (0 ha aktivirane površine poduzetničke zone), nakon isteka

prve godine od osnivanja poduzetničke zone, (ii) zone u inicijalnoj aktivaciji u kojima stupanj

aktivacije zone iznosi manje od 33 posto raspoložive površine zone, izraženo u hektarima površine

poduzetničke zone, (iii) srednje aktivne zone u kojima stupanj aktivacije zone iznosi od 33 posto do

manje od 66 posto raspoložive površine zone, izraženo u hektarima površine poduzetničke zone i

(iv) potpuno aktivne zone u kojima stupanj aktivacije zone iznosi više od 66 posto raspoložive

površine zone, izraženo u hektarima površine poduzetničke zone.

108

Slika 3.39. Poduzetničke zone prema veličini i intenzitetu aktivacije po županijama, 2018.


Promatrano prema intenzitetu aktivacije raspoložive površine poduzetničke zone, od ukupno 532

poduzetničke zone, 149 poduzetničkih zona (28,0 posto) je srednje aktivno što znači da stupanj

aktivacije zone iznosi od 33 posto do manje od 66 posto raspoložive površine zone, izraženo u

hektarima površine poduzetničke zone. Nadalje, 23,3 posto poduzetničkih zona je neaktivno što znači

da u njima nije bilo aktivnih poduzetnika nakon isteka jedne godine od osnivanja poduzetničke zone.

Daljnjih 19,9 posto poduzetničkih zona su kategorizirane kao zone u inicijalnoj aktivaciji, odnosno

u njima je stupanj aktivacije zone manji od 33 posto raspoložive površine zone. Samo 16,4 posto

poduzetničkih zona u Jedinstvenom registru poduzetničke infrastrukture spada u kategoriju potpuno

aktivnih zona, odnosno zona u kojima je stupanj aktivacije veći od 66 posto raspoložive površine

zone. Promatrano prema županijama, udio neaktivnih poduzetničkih zona u ukupnom broju

poduzetničkih zona u županiji kreće se između nula u Požeško-slavonskoj županiji do čak 46,7 posto

u Ličko-senjskoj županiji. Udio potpuno aktivnih poduzetničkih zona u ukupnom broju

poduzetničkih zona u županiji kreće se između 4,0 posto u Brodsko-posavskoj županiji i 30,4 posto

u Međimurskoj županiji.

Prema podacima Državnog ureda za reviziju Republike Hrvatske (2014) na području Republike

Hrvatske je 2013. godine, prema prostorno planskoj dokumentaciji, bilo 1.308 poduzetničkih zona.

Od toga se u 451 poduzetničkoj zoni odvijala poduzetnička aktivnost, te je u njima bilo zaposleno

69.303 zaposlenika. Ukupna površina predviđena za izgradnju 1.308 poduzetničkih zona predviđenih

na temelju prostorno-planske dokumentacije iznosi 30.289,45 hektara, od čega je 31,9 posto u

vlasništvu jedinica lokalne samouprave, 26,3 posto u vlasništvu Republike Hrvatske, a 41,8 posto u

vlasništvu privatnih osoba.

109

Slika 3.40. Poduzetničke zone po županijama prema prostorno-planskoj dokumentaciji, 2018.

Izvor: Državni ured za reviziju Republike Hrvatske (2014).

Poduzetnička aktivnost se na kraju 2013. godine odvijala u 451 poduzetničkoj zoni što znači da je u

451 poduzetničkoj zoni poslovao bar jedan poduzetnik s jednim zaposlenim (Državni ured za reviziju

Republike Hrvatske, 2014). Preko 50 posto ukupnog broja aktivnih poduzetničkih zona nalazilo se u

sljedećim županijama: Istarskoj (11,5 posto ukupnog broja aktivnih poduzetničkih zona), Splitsko-

dalmatinskoj (8,9 posto), Primorsko-goranskoj županiji (8,9 posto), Zagrebačkoj (7,3 posto),

Varaždinskoj (7,1 posto) i Međimurskoj županiji (6,9 posto). U poduzetničkim zonama tada je

poslovalo 2.674 aktivnih poduzetnika. Najveći broj poduzetnika poslovao je u poduzetničkim

zonama u Primorsko-goranskoj županiji (382 poduzetnika), Istarskoj (281 poduzetnik), Osječko-

baranjskoj (232 poduzetnika), Zagrebačkoj (224 poduzetnika) i Splitsko-dalmatinskoj županiji (222

poduzetnika). Polovica aktivnih poduzetnika u poduzetničkim zonama obavljala je proizvodno-

prerađivačke djelatnosti. Osim toga, na prostoru poduzetničkih zona bilo je i 1.404 neaktivnih

poduzetnika.

Prema podacima Hrvatske obrtničke komore u Hrvatskoj je u 2016. godini bilo ukupno 190.225

aktivnih trgovačkih društava i obrta što je 9,3 posto manje nego u 2013. godini. Promatrano po

županijama, ukupan broj aktivnih trgovačkih društava i obrta smanjio se u promatranom razdoblju u

svim županijama, a najviše u Brodsko-posavskoj županiji.

110

Slika 3.41. Aktivna trgovačka društva i aktivni obrti u Jadranskoj i Kontinentalnoj Hrvatskoj u razdoblju

2013.-2016.

Izvor: Hrvatska obrtnička komora.

Slika 3.42. Promjena broja aktivnih trgovačkih društava i obrta u 2016. u odnosu na 2013. godinu,

po županijama

Izvor: Hrvatska obrtnička komora.

Detaljniji prikaz aktivnih obrta i trgovačkih društava prema pravno ustrojbenim jedinicama i po

županijama nalazi se u tablicama u prilogu.

111

3.8. Iskorištavanje mineralnih sirovina i ugljikovodika

Mineralne sirovine

Strategija gospodarenja mineralnim sirovinama Republike Hrvatske donesena je 2008. godine. U

njoj se navodi da se u Republici Hrvatskoj mineralne sirovine nalaze u gotovo svim stijenama

nastalim od paleozoika do kvartara. Kao što je u Strategiji istaknuto lokacija mineralnih sirovina je

određena geološkim okolnostima tijekom geneze. U Republici Hrvatskoj je otkriveno oko 40 vrsta

mineralnih sirovina, od kojih se oko 15 stalno ili povremeno iskorištava. Prema Zakonu o rudarstvu

(Narodne novine, br. 59/2013 i 14/2014) rudno blago, odnosno sve organske i neorganske mineralne

sirovine koje se nalaze u čvrstom, tekućem ili plinovitom stanju u prvobitnom ležištu, u nanosima,

jalovištima, talioničkim troskama ili prirodnim rastopinama, u vlasništvu je Republike Hrvatske.

Iako je Zakonom o rudarstvu iz 2013. godine bilo propisano donošenje Strategije gospodarenja

mineralnim sirovina u roku od tri godine od dana stupanja na snagu Zakona, ona nije donesena.

Hrvatska agencija za okoliš i prirodu napravila je bazu podataka s GIS prikazom eksploatacijskih i

istražnih polja mineralnih sirovina u Republici Hrvatskoj, koja obuhvaća razdoblje do 30.1.2016.

godine. Baza podataka s GIS prikazom eksploatacijskih i istražnih polja mineralnih sirovina u

Republici Hrvatskoj pokazuje 714 objekata koji su klasificirani kao eksploatacijska i istražna polja

mineralnih sirovina (slika 3.43.).

Prema podacima Hrvatskog geološkog instituta (2016) u Republici Hrvatskoj nalazi se ukupno 664

ležišta koja su prema svom sadržaju podijeljena u skupine metalnih, nemetalnih i energetskih

mineralnih sirovina. Osim toga Republika Hrvatska ima i više od 3950 pojava i napuštenih ležišta

mineralnih sirovina. U eksploataciji su ležišta kvarcnog pijeska, betonita, keramičkih i ciglarskih

glina, gipsa, tufa, lapora, dolomita, vapnenca, eruptivnih materijala i šljunka za građevne materijale

i arhitektonskog kamena, te se proizvodi i morska sol (Hrvatski geološki institut, 2016). Hrvatski

geološki institut (2016) ističe da su poznata i mnoga ležišta koja se ne iskorištavaju kao što su ležište

barita, grafita, te neka ležišta arhitektonskog kamena.

U Republici Hrvatskoj je, prema podacima Ministarstva gospodarstva, poduzetništva i obrta (2018c),

bilo ukupno 307 eksploatacijskih polja u 2017. godini.23 Od toga je 128 eksploatacijskih polja

tehničko-građevnog kamena, 84 eksploatacijskih polja arhitektonsko-građevnog kamena i 47

eksploatacijskih polja građevnog pijeska i šljunka. Eksploatacijska polja mineralnih sirovina nalaze

se u svim županijama (tablica 3.26.).

23 Karta s prikazom eksploatacijskih i istražnih polja u Republici Hrvatskoj dostupna je na internetskim stranicama:

http://envi.azo.hr/?topic=9.

http://envi.azo.hr/?topic=9



112

Slika 3.43. Karta eksploatacijskih i istražnih polja u Republici Hrvatskoj

Izvor: ENVI Atlas Okoliša: http://envi.azo.hr/?topic=9.

Osim toga, u Republici Hrvatskoj nalazi se i 6 istražnih prostora i to u Krapinsko-zagorskoj,

Varaždinskoj, Zadarskoj i Splitsko-dalmatinskoj županiji (tablica 3.27.).


113

Tablica 3.26. Eksploatacijska polja po županijama, 2017.

Županija Arhitektonsko-

građevni kamen Boksit

Ciglarska

glina Gips

Građevni

pijesak i

šljunak

Karbonatne

mineralne sirovine

za industrijsku

pre-hranu

Keramička i

vatrostalna

glina

Kremeni

pijesak

Mineralne

sirovine za

proizvodnju

cementa

Morska sol

Silikatne

mineralne

sirovine za

industrijsku

preradbu

Tehničko-

građevni

kamen

Tuf

1 Zagrebačka 1 8 4

2 Krapinsko-zagorska 1 1 5

3 Sisačko-moslavačka 1 5

4 Karlovačka 1 1 11

5 Varaždinska 2 6 1 5

6 Koprivničko-križevačka 1 17 1

7 Bjelovarsko-bilogorska 1 1 1 4

8 Primorsko-goranska 8

9 Ličko-senjska 3 2 6

10 Virovitičko-podravska 2 1 6

11 Požeško-slavonska 4 7 1

12 Brodsko-posavska 1 4

13 Zadarska 24 1 1 2 8

14 Osječko-baranjska 4 1 3

15 Šibensko-kninska 3 3 4 4

16 Vukovarsko-srijemska 2

17 Splitsko-dalmatinska 38 1 2 15

18 Istarska 16 1 2 1 23

19 Dubrovačko-neretvanska 3 8

20 Međimurska 1 10

21 Grad Zagreb 1 1

Kontinentalna Hrvatska 0 0 15 0 44 3 2 5 1 0 1 56 1

Jadranska Hrvatska 84 2 0 4 3 9 0 0 3 2 0 72 0

Ukupno 84 2 15 4 47 12 2 5 4 2 1 128 1

Izvor: Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta (2018c).

114

Tablica 3.27. Istražni prostori po županijama, 2017.

Županija Arhitektonsko-

građevni kamen

Građevni pijesak i

šljunak

Tehničko-građevni

kamen Ukupno

Krapinsko-zagorska 1 1

Varaždinska 1 1

Zadarska 2 2

Splitsko-dalmatinska 2 2

Kontinentalna Hrvatska 0 1 1 2

Jadranska Hrvatska 2 0 2 4

Ukupno 2 1 3 6

Izvor: Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta (2018).

Iz podataka o broju eksploatacijskih polja i istražnih prostora vidljivo je da se među neenergetskim

mineralnim sirovinama kao važan resurs i od gospodarskog značaja ističu tehničko-građevni kamen,

građevinski pijesak i šljunak, te arhitektonsko-građevni kamen. Stoga je njima i potrebno posvetiti

posebnu pozornost kod izrade prostorno-planskih dokumenata.

Prema Zakonu o rudarstvu sustav planiranja bi se trebao temeljiti na Strategiji gospodarenja

mineralnih sirovina i rudarsko-geološkim studijama jedinica lokalne i područne (regionalne)

samouprave. Zakonom o rudarstvu iz 2009. godine (Narodne novine, br. 75/2009) prvi je put

propisana obveza izrade Strategije kao osnovnog dokumenta kojim se utvrđuje gospodarenje

mineralnim sirovinama i planira rudarska gospodarska djelatnost na državnoj razini, te rudarsko-

geoloških studija u skladu sa Strategijom (Državni ured za reviziju, 2016). U posljednjoj Strategiji

gospodarenja mineralnim sirovinama Republike Hrvatske iz 2008. godine navodi se da iako

eksploatacijska polja mineralnih sirovina ne zahvaćaju veliku površinu, rudarska djelatnosti može

poremetiti prirodnu ravnotežu zaštićenih područja, te ističe važnost uspostave ravnoteže između

potreba tržišta za mineralnim sirovinama i maksimalnog mogućeg očuvanja okoliša. Nova Strategija

gospodarenja mineralnih sirovina nije još donesena, a trebala je dati uvid u stanje gospodarenja

mineralnim sirovinama, osigurati sigurnu i pouzdanu opskrbu, racionalnu i svrhovitu eksploataciju,

održivo korištenje mineralnih sirovina, osigurati zaštitu prirode i okoliša u svim područjima rudarske

djelatnosti, te na taj način biti osnova za planiranje rudarske gospodarske djelatnosti. U skladu sa

Strategijom, jedinice lokalne i područne samouprave trebale su zatim izraditi rudarsko-geološke

studije koje bi obuhvaćale postojeća i potencijalna ležišta mineralnih sirovina, te zatim i u svojim

strateškim dokumentima prostornog uređenja planirati potrebe i način opskrbe mineralnim

sirovinama. Prema podacima Državnog ureda za reviziju (2016) samo su Koprivničko-križevačka,

Krapinsko-zagorska i Varaždinska županija donijele rudarsko-geološke studije za svoja područja.

Tablica s prikazom prostora predviđenih za istraživanje i eksploataciju mineralnih sirovina i broj

prostora, na kojima su izvođeni ili se izvode rudarski radovi, predviđenih za sanaciju i prenamjenu,

po županijama dan je u prilogu. Nalazi Državnog ureda za reviziju (2016) utvrdili su da postoje

određene neusklađenosti između podataka o istražnim i eksploatacijskim prostorima u prostornim

planovima gradova i općina u odnosu na prostorne planove županija, te podataka o površini i namjeni

eksploatacijskih polja s evidencijama o mineralnim sirovinama i prostorno-planskim dokumentima.

115

Ugljikovodici

Zakon o istraživanju i eksploataciji ugljikovodika (Narodne novine, br. 52/2018) uređuje istraživanje

i eksploataciju ugljikovodika, te geotermalnih voda iz kojih se može koristiti akumulirana toplina u

energetske svrhe, skladištenje prirodnog plina i trajno zbrinjavanje ugljikova dioksida, pri čemu se

ugljikovodici, geotermalne vode ili geološke strukture za skladištenje i trajno zbrinjavanje nalaze u

zemlji ili u podzemlju unutarnjih morskih voda ili teritorijalnog mora Republike Hrvatske odnosno

u podzemlju epikontinentalnog pojasa Jadranskog mora do linije razgraničenja sa susjednim

zemljama na kojima Republika Hrvatska, u skladu s međunarodnim pravom, ostvaruje jurisdikciju i

suverena prava. Zakon utvrđuje da su ugljikovodici, geotermalne vode, geološke strukture pogodne

za skladištenje prirodnog plina i trajno zbrinjavanje ugljikova dioksida u vlasništvu Republike

Hrvatske.

Prema Zakonu o istraživanju i eksploataciji ugljikovodika (Narodne novine, br. 52/2018) osnovni

akt planiranja kojim se utvrđuje gospodarenje ugljikovodicima i geotermalnim vodama, skladištenje

prirodnog plina i trajno zbrinjavanje ugljikova dioksida i planiranje naftno-rudarske gospodarske

djelatnosti je Strategija energetskog razvoja Republike Hrvatske. Strategija energetskog razvoja

Republike Hrvatske donesena je 2009. godine za razdoblje do 2020. godine.

Prema podacima Agencije za ugljikovodike (2018) Hrvatska trenutno ima 60 eksploatacijskih polja

ugljikovodika, od čega 57 na kopnu i 3 na sjevernom dijelu Jadranskog mora. U Republici Hrvatskoj

se proizvodi oko 70 posto potreba plina i 20 posto potreba nafte (Agencija za ugljikovodike, 2018).

Kopneni dio Republike Hrvatske podijeljen je na 2 naftno-geološka područja, na Panonski bazen i

Dinaride. Hrvatski dio Panonskog bazena velik je približno 26.000km2 te je podijeljen na 4 glavna

sub-bazena; Sava, Drava, Sjeverozapadna Hrvatska i Slavonija, dok se područje Dinarida nalazi na

jugozapadu, odmah izvan granica bazena (Agencija za ugljikovodike, 2018). Na eksploatacijskim

poljima na kontinentalnom području Republike Hrvatske pridobivaju se nafta, kondenzat i prirodni

plin. Na kopnenom području Republike Hrvatske pridobiva se godišnje oko 500.000 tona nafte i

kondenzata i 725.594.966 m3 plina (Okvirni plan i program istraživanja i eksploatacije ugljikovodika

na kopnu, 2015). Ugljikovodici se aktivno proizvode u svakom dijelu Panonskog bazena

kontinentalne Hrvatske. Nekomercijalne količine ugljikovodika su otkrivene u Dinaridima, ali već

više od 20 godina u Dinaridima nije bilo značajnih istražnih aktivnosti (Okvirni plan i program

istraživanja i eksploatacije ugljikovodika na kopnu, 2015).

Na području eksploatacijskih polja u Jadranskom moru radi 19 eksploatacijskih platformi iz kojih se

godišnje u prosjeku dobije oko 1,2 milijarde m3 plina (Okvirni plan i program istraživanja i

eksploatacije ugljikovodika na Jadranu, 2015). No prema podacima Agencije za ugljikovodike

(2018) na sjevernom Jadranu u Republici Hrvatskoj otkriveno je 22 nalazišta plina s ukupno

procijenjenim rezervama od oko 1.3 trilijuna kubičnih stopa.

Na području Jadranskog mora definirano je 28 istražnih prostora sa svrhom istraživanja

ugljikovodika (Agencija za ugljikovodike, 2018). Prema podacima za 2015. godinu Okvirnog plana

i programa istraživanja i eksploatacije ugljikovodika na Jadranu obuhvaća dio hrvatskog

epikontinentalnog pojasa i teritorijalnog mora površine 35.883km2, te je obuhvaćalo osam istražnih

prostora na sjevernom Jadranu, 16 na srednjem Jadranu i pet na južnom Jadranu.

U hrvatskom dijelu Jadranskog mora bilo je pozitivnih otkrića nafte, a nafta iz komercijalno-

tehničkih razloga nije eksploatirana (Agencija za ugljikovodike, 2018).

116

Slika 3.44. Prikaz područja istraživanja

Napomena: kartografski prikaz eksploatacijskih i koncesijskih prostora, te smještaja bušotina na području hrvatskog dijela

Jadrana dostupan je u Strateškoj studiji o vjerojatno značajnom utjecaju na okoliš Okvirnog plana i programa istraživanja

i eksploatacije ugljikovodika na Jadranu (Ires ekologija d.o.o. za zaštitu prirode i okoliša, 2015).

Izvor: Agencija za ugljikovodike (2018).

U Strategiji energetskog razvoja Republike Hrvatske navodi se rastuća ovisnost Republike Hrvatske

o uvozu nafte zbog smanjenja vlastitih rezervi, te smanjenja domaće proizvodnje nafte i prirodnog

plina zbog iscrpljenja ležišta.

117

3.9. Ocjena gospodarstva i povezanost sa sustavom

prostornog uređenja - Doing Business 2013-2017

Doing Business jedna je od najznačajnijih publikacija koju grupacija Svjetske banke objavljuje od

2003. godine. U publikaciji je pregled godišnjeg stanja pojedinog gospodarstva, na temelju

kvantitativnih podataka i ključnih regulatornih ograničenja koja utječu na domaća mala i srednja

poduzeća tijekom njihovog poslovnog životnog ciklusa. Predstavlja kompendijum informacija i

analizu gospodarske baze 189 država, potrebne za učinkovito svakodnevno funkcioniranje i razvoj.

Cilj izvješća je poduprijeti provedbu učinkovito oblikovane regulative, te putem prikupljenih

podataka usporediti poslovna okruženja različitih država. Kroz podizanje učinkovitosti

zakonodavstva relevantnog za razvoj gospodarstva stremi se postizanju poboljšanja vlastitog

položaja tijekom vremena i u odnosu na ostala gospodarstva obuhvaćena Doing business izvješćem.

Metodologija koja se koristi temelji se na standardiziranim studijama slučaja u najvećim poslovnim

središtima pojedinog gospodarstva (za Hrvatsku je to Grad Zagreb), te dodatno za 11 država u izračun

su uzeti i podaci drugog po veličini grada za države s više od 100 milijuna stanovnika. U ocjeni (a

potom i rangiranju) jednostavnosti poslovanja, obuhvaćeno je nekoliko područja regulative:

Otvaranje poduzeća

Ishođenje građevinskih dozvola

Dobivanje električnih priključaka

Registracija nekretnine

Dobivanje kredita

Zaštita investitora

Plaćanje poreza

Trgovanje preko granica

Poštivanje ugovornih obaveza

Rješavanje nesolventnosti.

U izvještajnom razdoblju, osobito u razdoblju 2013.-2015. poslovanje je prema podacima u

izvješćima u Hrvatskoj pojednostavljeno. S početne 89 pozicije (od ukupno 189 zemalja), u 2015.-

oj godini ostvarila je najbolji položaj (na 40.-om mjestu od 189 zemalja). U posljednje dvije

promatrane godine, položaj Hrvatske se u odnosu na druge zemlje obuhvaćene Doing business

izvješćem, pogoršao te je u 2017.-oj godini zauzela 51. mjesto.

118

Slika 3.45. Jednostavnost poslovanja, položaj Hrvatske (u odnosu na 189 zemalja), 2013. – 2017.

Izvor: Doing Business Report, različite godine.

U Tablici 3.28. te na slici 3.46. nalaze se podaci o položaju Hrvatske za sve kategorije, u

promatranom razdoblju.

Tablica 3.28. Položaj Hrvatske (od ukupno 189 zemalja), sve kategorije, Doing business, 2013-2017.

Kategorija 2013. 2014. 2015. 2016. 2017.

Jednostavnost poslovanja 89 65 40 43 51

Otvaranje poduzeća 80 88 83 95 87

Ishođenje građevinskih dozvola 152 178 129 128 126

Dobivanje električnih priključaka 60 59 66 68 75

Upis nekretnine 106 92 60 62 59

Dobivanje kredita 42 61 70 75 77

Zaštita manjinskih investitora 157 62 29 27 27

Plaćanje poreza 34 36 38 49 95

Trgovanje preko granica 99 86 10 1 1

Poštivanje ugovornih obaveza 49 54 1 7 23

Rješavanje nesolventnosti 98 56 59 54 60

Izvor: Doing business, različite godine.

Prema podacima u izvješću vidljivo je da se položaj Hrvatske u odnosu na ostalih 188 zemalja,

značajno popravio u kategoriji Ishođenje građevinskih dozvola, Upis nekretnine, Zaštita manjinskih

investitora, te Trgovanje preko granica, što je utjecalo na poboljšanje poslovnog okruženja, a time i

uvjeta za pokretanje gospodarskih aktivnosti.

89

65

40 43

51

0

10

20

30

40

50

60

70

80

90

100

2013 2014 2015 2016 2017

119

Slika 3.46. Položaj Hrvatske (od ukupno 189 zemalja), sve kategorije, 2013.-2017.


Kategorije Ishođenje građevinskih dozvola, Dobivanje električnih priključaka te Upis nekretnine,

mogu se promatrati kao prostorno relevantne teme. Prema podacima izvješća kategorije Ishođenje

građevinskih dozvola kao i Upis nekretnine u promatranom razdoblju u prvom su redu bitno

popravile položaj Hrvatske te je time omogućeno jednostavnije poslovanje. To je posljedica

smanjenja zahtjeva i naknada za građevinske dozvole te brže provedbe završne građevinske

inspekcije. Inspekcije su tijekom izgradnje građevina od krucijalne važnosti, međutim ocjena

potencijalnih rizika građevine (primjerice utjecaja na okoliš) je još važnija. Inspekcije temeljene na

rizicima, koje su usmjerene na ono što je i kada je potrebno nadzirati postale su u posljednjem

desetljeću popularnije od prethodnih. Provode se kako bi se osigurala strukturna sigurnost građevine,

sigurnost od požara, sigurnost radnika i sigurnost za javnost. Gospodarstva koja nastoje usvojiti na

rizicima utemeljene inspekcije moraju uzeti u obzir da uspješna provedba zahtijeva jako

zakonodavstvo u području građevinarstva, snažne institucije koje zakone provode, mehanizme

rješavanja sukoba te režime odgovornosti i osiguranja. U Njemačkoj i Australiji su primjerice

privatni inspektori odgovorni za osiguravanje sigurnosti građevine i stoga odgovorni za provedbu

zahtijevanih inspekcija koje se temelje na tipovima građevina.

Posljednje tri godine položaj Hrvatske u kategorijama Ishođenje građevinskih dozvola kao i Upis

nekretnine nije se bitno promijenio premda se u izvješću navodi da su tijekom 2016. i 2017. godine

nastupile promjene vezane za ishođenje građevinskih dozvola koje su pogoršale uvjete poslovanja,

dok su u istom razdoblju nastupile promjene vezane za upis nekretnine koje su omogućile

jednostavnije poslovanje. Položaj Hrvatske u kategoriji Dobivanje električnih priključaka u

promatranom se razdoblju pogoršava, pa je potrebno potražiti uzroke ove pojave te na istu odgovoriti

odgovarajućim rješenjima. Podaci se nalaze na Slici 3.47.

020406080

100120140160180200

2013 2014 2015 2016 2017

120

Slika 3.47. Položaj Hrvatske, kategorije vezane za prostorno relevantne teme, 2013.-2017.


U nekim gospodarstvima dobivanje građevinske dozvole sastoji se od brojnih procedura. Može proći

više od godinu dana kako bi se svim zahtjevima udovoljilo i mogu koštati nekoliko puta više od

godišnjeg dohotka po stanovniku. Štoviše, proces je između ostalog i način da se izvuče dodatna

materijalna korist te je povezan s korupcijom. Suprotno, države poput Francuske, Novog Zelanda i

Ujedinjenog Kraljevstva stvorile su procedure ishođenja dozvola koje istovremeno osiguravaju

visoke razine sigurnosti za javnost te ne opterećuju privatni sektor s prekomjernom regulativom i

birokracijom. Graditelji u takvim gospodarstvima stvaraju jednostavnije strukture koje su načelno

podložne manjim zahtjevima i inspekcijama zbog njihovih manjih rizika. U Tablici 3.29. detaljnije

su prikazani podaci za kategorije povezane s prostorno relevantnim temama.

Tablica 3.29. Detaljan prikaz položaja Hrvatske u kategorijama vezanim za prostorno relevantne teme,

2013.-2017.

Kategorija 2013. 2014. 2015. 2016. 2017.

Ishođenje građevinskih dozvola 152 178 129 128 126

Broj postupaka 12 21 19 19 18

Broj dana 317 188 128 127 126

Trošak 646,5 10,9 8,8 8,3 9,4

Indeks kontrole kvalitete građenja (0-15) 12 12 12

Dobivanje električnih priključaka 60 59 66 68 75


Broj dana 70 70 70 65 65

Trošak (% od dohotka po stanovniku) 319,8 316,7 317,1 303,2 298,5

Indeks pouzdanosti isporuke usluge i transparentnosti naknada (0-8) 5 5 5

Upis nekretnine 106 92 60 62 59


Broj dana 102,5 72 62 62 62

Trošak (% od vrijednosti nekretnine) 5 5 5 5 4

Indeks kvalitete zemljišne administracije (0-30) 22 22,5 22,5


Napomena: što su veće vrijednosti indeksa u tablici (u sva tri slučaja), to je povoljniji rezultat.

152

60

106

178

59

92

129

66 60

128

68 62

126

7559

0

20

40

60

80

100

120

140

160

180

200

Ishođenje građevinskihdozvola

Dobivanje električnihpriključaka

Upis nekretnine

Ran

g

2013 2014 2015 2016 2017

121

Broj postupaka u cijelom razdoblju ostaje nepromijenjen u kategorijama Dobivanje električnih

priključaka i Upis nekretnine, dok u kategoriji Ishođenje građevinskih dozvola varira (položaj je

značajno pogoršan u 2017. nego u 2013.-oj godini), što je vrlo vjerojatno doprinijelo i pogoršanju

ukupnog položaja Hrvatske, odnosno kategoriji Jednostavnost poslovanja. Međutim, ohrabrujući je

podatak da je potrebno značajno manje dana kako bi se ishodila građevinska dozvola (u 2013.-oj

godini bilo je potrebno 317 dana, dok je u 2017.-oj godini za isti dokument bilo potrebno 126 dana),

te za upis nekretnine (u 2013.-oj godini bilo je potrebno 102,5 dana dok je u 2017.-oj godini potrebno

62 dana). Iako su određeni napreci vidljivi, sam položaj u odnosu na druge govori da još uvijek

postoji dosta prostora za poboljšanje, osobito u dijelu koji se odnosi na Ishođenje građevinskih

dozvola.

3.10. Ocjena gospodarske strukture i prostornog opterećenja

razvoja pojedinih djelatnosti

Sažimajući prethodna poglavlja može se zaključiti da se najveći dio BDP-a Republike Hrvatske

(2015.) ostvaruje u Kontinentalnoj Hrvatskoj, čak 68,1 posto (230.742,8 milijuna kuna), dok

Jadranska Hrvatska sudjeluje s 31,9 posto (108.232,2 milijuna kuna). Na prostoru Kontinentalne

Hrvatske, ostvaruje se i najveći dio investicijske (65 posto), industrijske aktivnosti (73,9 posto BDV-

a industrijskog sektora) te zaposlenosti (68,1 posto) hrvatskog gospodarstva. Pri tome samo na Grad

Zagreb otpada jedna trećina ukupnog BDP-a Republike Hrvatske (33,1 posto) odnosno gotovo

polovica (49,1 posto) BDP-a Kontinentalne Hrvatske, 29,5 posto ostvarenih investicija (2016.), 24,5

posto BDV-a industrijskog sektora (2015.), te 29,6 posto ukupnog broja zaposlenih gospodarstva

Hrvatske. S druge strane, čak se 53,0 posto BDP-a Jadranske Hrvatske ostvaruje u samo dvije

županije: Primorsko-goranskoj (26,2 posto) i Splitsko-dalmatinskoj (26,1 posto). Pribroji li im se i

BDP Istarske županije, vidi se da te tri županije ostvaruju 71,7 posto BDP-a NUTS2 regije Jadranske

Hrvatske. Na koncentraciju ekonomske aktivnosti u manjem broju županija ukazuje i županijska

struktura zaposlenih osoba i ostvarenih investicija. Grad Zagreb zajedno sa Splitsko-dalmatinskom,

Primorsko-goranskom, Zagrebačkom, Osječko-baranjskom i Istarskom županijom ostvaruje u 2016.

63,8 posto zaposlenosti i 65 posto investicija hrvatskog gospodarstva. Istovremeno se udio ostalih

županija u ukupnom broju zaposlenih hrvatskog gospodarstva kreće u rasponu od 0,9 posto u Ličko-

senjskoj do 4,5 posto u Varaždinskoj županiji, a u ukupnim ostvarenim investicijama u rasponu od

0,7 Požeško-slavonskoj do 3,8 posto u Zadarskoj županiji.

Najveći dio bruto dodane vrijednosti hrvatskog gospodarstva 2016. godine ostvaruje se u

prerađivačkoj industriji (15,3 posto), trgovini na veliko i malo i popravku motornih vozila (11,8

posto) te djelatnosti poslovanja nekretninama (10 posto). Ostale djelatnosti ostvaruju udio u rasponu

od 1,3 posto (Opskrba vodom; uklanjanje otpadnih voda, gospodarenje otpadom te djelatnosti

sanacije okoliša) do 6,3 posto koliko bilježe financijske djelatnosti i djelatnosti osiguranja.

Analiza strukture gospodarstva NUTS2 regija (2015.) ukazuje na veću koncentraciju i specijalizaciju

prostora Jadranske Hrvatske u djelatnostima tercijarnog sektora (trgovina, prijevoz i skladištenja,

smještaja, priprema i usluživanja hrane), dok prostor Kontinentalne Hrvatske obilježava veća

koncentracija i specijalizacija u industrijskom sektoru, ponajprije prerađivačkoj industriji. Tako u

2015. godini uslužne djelatnosti ostvaruju čak 28 posto BDV-a Jadranske Hrvatske, a prerađivačka

industrija čak 18 posto BDV-a Kontinentalne Hrvatske. Pored uslužnog sektora, Jadranska Hrvatska

je specijalizirana i u djelatnostima poslovanja nekretninama (L), zatim u rudarstvu, vađenju i ostalim

industrijama (B, D, E), te u građevinarstvu (F), dok Kontinentalna Hrvatska pored prerađivačkog

122

sektora ima višu specijalizaciju u djelatnosti informacija i komunikacija te u primarnom sektoru

(poljoprivreda, šumarstvo i ribarstvo).

S obzirom na razinu specijalizacije županija u pojedinim gospodarskim djelatnostima, uočene su

četiri skupine županija: županije s visokom specijalizacijom u primarnom sektoru, u proizvodnim

djelatnostima, u građevinarstvu i u uslužnim djelatnostima. Županije s visokom razinom

specijalizacije u primarnom sektoru uglavnom se nalaze u Kontinentalnoj Hrvatskoj. Visoku

specijalizaciju u primarnim djelatnostima bilježe Bjelovarsko-bilogorska, Virovitičko-podravska,

Vukovarsko-srijemska, Koprivničko-križevačka, te Požeško-slavonska županija. Na području

Jadranske Hrvatske visoku specijalizaciju u primarnim djelatnostima ostvaruju Ličko-senjska i

Zadarska županija (1,5). Iznadprosječni udio rudarstva i vađenja i ostalih industrija obilježava

gospodarstva Primorsko-goranske, Požeško-slavonske i Koprivničko-križevačke županije.

Iznadprosječni udio prerađivačkog sektora bilježe Međimurska, Varaždinska, Krapinsko-zagorska,

Karlovačka, Koprivničko-križevačka, Brodsko-posavska i Zagrebačka županija. Specijalizacija u

građevinarstvu obilježava gospodarstvo Ličko-senjske županije, a nešto manje i ostale županije

Jadranske Hrvatske osim Istarske. U tercijarnom sektoru, visoku specijalizaciju pored županija

Jadranske Hrvatske (s iznimkom Ličko-senjske županije) ostvaruju i Zagrebačka županija i Grad

Zagreb.

Struktura BDV-a prati strukturu investicija prema područjima djelatnosti NKD-a i na razini

nacionalnog gospodarstva i na razini NUTS2 regija. Tako je na razini hrvatskog gospodarstva najveći

udio investicija usmjeren u prerađivačku industriju (15,6 posto), zatim u djelatnost opskrbe vodom,

uklanjanja otpadnih voda, otpada i sanacije okoliša (8,7 posto), u prijevoz i skladištenje (7,8 posto)

te djelatnost pružanja smještaja te pripreme i usluživanja hrane (7,7 posto). Značajan dio odlazi u

građevinarstvo (7,0 posto) i u opskrbu električnom energijom, plinom, parom i klimatizaciju (7,5

posto). Kontinentalnu Hrvatsku obilježava iznadprosječni udio investicija u prerađivačku industriju

(19,4 posto), u djelatnost informacija i komunikacija (8,9 posto), u financijski sektor (8,9 posto), te

u primarne djelatnosti (3,6 posto). Nasuprot tome, Jadranska Hrvatska ostvaruje iznadprosječni udio

investicija u djelatnosti pružanja smještaja te pripreme i usluživanja hrane (18,3 posto), u djelatnost

opskrbe vodom, uklanjanje otpadnih voda, otpada i sanacije okoliša (10,4 posto), u djelatnost

prijevoz i skladištenje (10,2 posto), u djelatnost građevinarstva i opskrbe električnom energijom (po

8,6 posto) kao i u poslovanje nekretninama (6,2 posto).

Dinamički gledano udio industrije u BDP-u se u 2016. u odnosu na 2013. godinu neznatno smanjio

(s 16,7 posto na 16,6 posto). Ovakvo kretanje posljedica je rasta udjela prerađivačke industrije (s

11,8 na 12,7 posto BDP-a) i opskrbe električnom energijom, plinom, parom i klimatizacijom (s 2,4

na 2,6 posto BDP-a), uz istovremeno smanjenje udjela rudarstva i vađenja (s 2,5 na 1,4 posto BDP-

a).

Ukupna industrijska proizvodnja već četvrtu godinu zaredom bilježi kumulativni

međugodišnji rast (izvorni podaci). Tako je u 2014. godini industrijska aktivnost povećana

za 1,2 posto na međugodišnjoj razini, u 2015. godini za 2,7, u 2016. za 5,3 posto, a u 2017.

godini 1,4 posto. U usporedbi s 2013. godinom ukupna industrijska proizvodnja se u 2017.

godini povećala za ukupno 10,9 posto. Pozitivnim kretanjima industrijske proizvodnja

pridonijela su isključivo pozitivna kretanja na razini prerađivačke industrije, dok rudarstvo i

vađenje te opskrba električnom energijom bilježe pad aktivnosti.

Analiza kretanja bruto dodane vrijednosti prerađivačkog sektora po županijama od 2013. do

2015. godine, pokazuje kako su najveća povećanja BDV-a ostvarena u Splitsko-dalmatinskoj

(19,1 posto), Krapinsko-zagorskoj (16,2 posto), Zadarskoj (14 posto), Varaždinskoj (13,2

123

posto), Zagrebačkoj (12,2 posto) i Međimurskoj županiji (12,1 posto). Istovremeno, pad

BDV sektora prerađivačke industrije zabilježen je u Šibensko-kninskoj (15 posto), Požeško-

slavonskoj (6,1 posto) i Brodsko-posavskoj županiji (1,3 posto).

Broj stalnih ležajeva za iznajmljivanje gostima kontinuirano raste tijekom razdoblja.

Turistička djelatnost postaje okosnica razvoja velikog broja obalnih i otočnih JLS-ova.

Posljednjih godina turistička djelatnost razvija se i u kontinentalnom dijelu Hrvatske.

Obogaćivanjem ponude i snažnijom promocijom kontinentalnog dijela Hrvatske, moguće je

dio turista preusmjeriti i/ili dulje zadržati u kontinentalnom prostoru te rasteretiti pritisak na

prostor i infrastrukturu najpoželjnijeg obalno-otočnog pojasa Hrvatske.

Ukupna površina ekološki korištenog poljoprivrednog zemljišta se povećava. Skoro trećina

ukupne površine ekološki korištenog poljoprivrednog zemljišta nalazi se u dvije županije:

Osječko-baranjskoj i Ličko-senjskoj županiji. U Osječko-baranjskoj županiji najveći dio

ekološki korištenog poljoprivrednog zemljišta čine oranice i vrtovi, a u Ličko-senjskoj

županiji trajni travnjaci. Ekološku poljoprivredu potrebno je snažnije promovirati i poticati,

kako s aspekta rješavanja nezaposlenosti (osobito mladih osoba) tako i iz perspektive sve

prisutnijeg zdravog načina života (boravak, pa i i život u ruralnim područjima, potrošnja

zdrave hrane i sl.)

Problemi u šumskom sektoru koji su važni s aspekta prostornog planiranja, odnose se na

usitnjenost i rascjepkanost privatnih šumskih posjeda koji u prosjeku iznose samo 0,43 ha,

nezadovoljavajuću prosječnu gustoću šumskih prometnica koja iznosi 10,13km/1000ha, a

trebala bi biti između 10 i 30km/1000ha ovisno o reljefu područja, te velika zatvorena

nepristupačna šumska područja. Potencijal šumarske djelatnosti nije do kraja iskorišten u

Hrvatskoj. Potrebna su ulaganja u oplemenjivanje šumskih područja te u proizvodnju više

dodane vrijednosti kojom bi se visokokvalitetno hrvatsko drvo prerađivanjem još značajnije

plasiralo na tržištu kao prepoznatljivi hrvatski proizvod.

Tijekom 2016. godine zabilježeno je smanjenje učestalosti pojavljivanja svih gospodarski

najvažnijih vrsta riba u Jadranskom moru u odnosu na 2015. godinu, iako je učestalost

njihovog pojavljivanja slična onoj iz 2013. godini.

Ukupan godišnji ulov većine vrsta ribe u 2016. godini je bio manji nego u 2013., dok je u

Registru ribarske flote 2016. godine bilo je registrirano 7.624 plovila što je za 1,9 posto

manje nego u 2013. godini, a posljedica je smanjenja broja gospodarskih ribara i njihovog

prelaska u mali obalni ribolov.

Istovremeno, proizvodnja marikulture je u porastu od 2013. godine. U kontekstu planiranja

mora, vrijedi posvetiti pažnju daljnjem poticanju razvoja marikulture i djelatnosti koje se

nadovezuju na nju.

Poduzetnička aktivnost se na kraju 2013. godine odvijala u 451 poduzetničkoj zoni (u svakoj

takvoj zoni poslovao je bar jedan poduzetnik s jednim zaposlenim: Preko polovine ukupnog

broja aktivnih poduzetničkih zona nalazilo se u Istarskoj (11,5 posto ukupnog broja aktivnih

poduzetničkih zona), Splitsko-dalmatinskoj (8,9 posto), Primorsko-goranskoj županiji (8,9

posto), Zagrebačkoj (7,3 posto), Varaždinskoj (7,1 posto) i Međimurskoj županiji (6,9

posto). Koncentracija zona i poduzetnika u zonama je u sjeverozapadnom i zapadnom dijelu

Republike Hrvatske, što ukazuje na značajnu neravnomjernost korištenja prostora Hrvatske

za odvijanje poduzetničkih aktivnosti. Potrebno je osmisliti mjere i instrumente kojima će se

potaknuti poduzetnička aktivnost u poduzetničkim zonama koje se trenutno ne koriste ili se

koriste značajno ispod raspoloživih kapaciteta. Daljnje prostorno širenje i formiranje novih

poduzetničkih zona u područjima njihovog nedovoljnog korištenja svakako treba ograničiti

te prostor rezervirati za neku drugu namjenu.

124

Najveći broj poduzetnika poslovao je u poduzetničkim zonama u Primorsko-goranskoj

županiji (382 poduzetnika), Istarskoj (281 poduzetnik), Osječko-baranjskoj (232

poduzetnika), Zagrebačkoj (224 poduzetnika) i Splitsko-dalmatinskoj županiji (222

poduzetnika). Polovica aktivnih poduzetnika u poduzetničkim zonama obavljala je

proizvodno-prerađivačke djelatnosti. Osim toga, na prostoru poduzetničkih zona bilo je i

1.404 neaktivnih poduzetnika. Bilo bi poželjno dobiti dodatne informacije o neaktivnim

poduzetnicima te analizirati kakva vrsta podrške je potrebna kako bi ih se aktiviralo i

poduzetničke zone osnažilo.

Promatrano po županijama, ukupan broj aktivnih trgovačkih društava i obrta smanjio se u

promatranom razdoblju u svim županijama, a najviše u Brodsko-posavskoj županiji. Obrti

imaju posebno značenje u većim i manjim sredinama – gospodarsko, ali i prostorno jer se

najčešće radi o prostorima u užem i širem središtu naselja. Nestajanjem obrta, osjećaju se

posljedice po gospodarstvo, a prostori korišteni u svrhu obrta prestaju se koristiti i sve teže

pronalaze nove korisnike. Potrebno je stoga osmisliti mjere (poticaje, olakšice) kojima bi se

poticao razvoj i opstanak obrtništva, te spriječilo daljnje propadanje obrtničkih zanimanja.

U Republici Hrvatskoj nalazi se ukupno 664 ležišta koja su prema svom sadržaju podijeljena

u skupine metalnih, nemetalnih i energetskih mineralnih sirovina, a više je od 3950 pojava i

napuštenih ležišta mineralnih sirovina. Poznata su i mnoga ležišta koja se ne iskorištavaju

kao što su ležište barita, grafita, te neka ležišta arhitektonskog kamena. Potrebno je usmjeriti

razvojne aktivnosti na održivo korištenje ovih resursa, osobito u područjima u kojima je

gospodarska osnova narušena i prijeti stagnacija ili daljnje pogoršanje gospodarstva

U širem smislu, tijekom promatranog razdoblja donošenjem strateških razvojnih dokumenata poput

Industrijske strategije Republike Hrvatske 2014-2020, Strategije razvoja poduzetništva za razdoblje

2013.-2020. te Strategije pametne specijalizacije Republike Hrvatske 2016-2020 postavljen je

strateški okvir daljnjeg razvoja gospodarstva. Učinci provedbe ovih javnih politika bit će poznati u

narednom razdoblju.

3.11. Ocjena ukupnog stanja hrvatskog gospodarstva s osvrtom

na gospodarsko korištenje prostora i preporuke za

prostorno-ekonomsku politiku u sljedećem razdoblju

Za razliku od gospodarstava većine članica EU, hrvatsko se gospodarstvo u proteklom razdoblju

dulje oporavljalo od krize koja je nastupila 2008. godine. Većina djelatnosti bilježi oscilacije broja

poduzeća i zaposlenih, te prihoda ostvarenih na domaćim i inozemnim tržištima. Premda je

pristupanje Republike Hrvatske EU trajalo dulje nego u drugim zemljama, samim ulaskom u društvo

ostalih 27 zemalja članica, koristi od pristupanja EU u gospodarskom smislu se nisu značajnije

osjetile. Očekuje se da će značajniji gospodarski učinci na nacionalnoj, ali i na NUTS2 te županijskoj

razini biti vidljivi u razdoblju od 2016. godine do kraja financijske perspektive (2020.), odnosno do

kraja razdoblja u kojem je moguće koristiti sredstva ESI fondova (n+3 godine).

Već je spomenuto da su glavni pokretači rasta u 2017. godini bili osobna potrošnja, investicije u

kapitalna dobra, te državna potrošnja. Neto izvoz je međutim imao negativan doprinos ukupnom

gospodarskom rastu, i taj trend treba zaustaviti ili barem ublažiti. Premda je većina županija u 2015.

zabilježila nominalni rast BDP-a po stanovniku u odnosu na 2013. godinu, taj podatak treba

promatrati s oprezom jer je u istom razdoblju došlo i da pada broja stanovnika pa se tako ostvarena

125

vrijednost proizvedenih roba i usluga raspodjeljuje na manji broj osoba, povećavajući vrijednosti

razvojnih pokazatelja.

Ukupna bruto dodana vrijednost hrvatskog gospodarstva 2016. u odnosu na 2013. godinu pokazuje

da prerađivačka industrija bilježi najznačajnije povećanje udjela dok najveći pad udjela bilježi

djelatnost rudarstva i vađenja. Može se, dakle, zaključiti da se djelatnosti prerade sirovina i

poluproizvoda blago oporavljaju, dok rudarstvo i vađenje kao gospodarska djelatnost ima sve manji

značaj stoga se u narednom razdoblju može očekivati potreba za sanacijom iskorištenih kamenoloma

i prostora korištenog za vađenje i eventualno otvaranje novih. U gospodarskom korištenju prostora,

treba koristiti detaljnije podatke o prerađivačkoj industriji. Indeksi promjene bruto dodane vrijednosti

(prema odjeljcima prerađivačkog sektora) pokazuju da je u promatranom razdoblju najznačajnije

porasla proizvodnja motornih vozila, prikolica i poluprikolica, prerada drva i proizvoda od drva i

pluta, proizvodnja proizvoda od slame i pletarskih materijala, proizvodnja električne opreme,

proizvodnja računala te elektroničkih i optičkih proizvoda, proizvodnja gotovih metalnih proizvoda

(osim strojeva i opreme), proizvodnja proizvoda od gume i plastike, proizvodnja namještaja,

proizvodnja papira i proizvoda od papira, proizvodnja strojeva i uređaja, te proizvodnja ostalih

nemetalnih mineralnih proizvoda. Nastave li se ovi trendovi prerađivačkog sektora, izvjesno je da će

doći i do svojevrsnog pritiska na prostor i njegovo daljnje korištenje.

U razdoblju od 2013. do 2016. godine na prostoru NUTS2 regije Kontinentalne Hrvatske značajno

je povećana investicijska aktivnost, dok u Jadranskoj Hrvatskoj investicije bilježe skromniji rast.

Oporavak investicijske aktivnosti znak je ukupnog rasta gospodarstva, ali i signal nositeljima

razvojne politike. Kad god i gdje god je to moguće investicije treba usmjeravati u poželjne

gospodarske djelatnosti (one koje donose veću bruto dodanu vrijednost) i u prostore u kojima će

uložena jedinica investicija donositi najveću korist u financijskom, ekonomskom i društvenom

smislu. Poželjno je analizirati i usporediti više lokacija pogodnih za neku investicijsku aktivnost i

potom donijeti odluku o najprikladnijoj.

U usporedbi s 2013. godinom ukupna zaposlenost je povećana. Rastao je, međutim, samo broj

zaposlenih u pravnim osobama, dok je broj zaposlenih u obrtu i samostalnih djelatnika smanjen. Broj

zaposlenih poljoprivrednika pri tom je značajno opao. Očito je da mikro i mali poduzetnici, teže

uspijevaju preživjeti posljedice recesije i globalne promjene poslovanja, pa se više obrta i malih tvrtki

gasi nego što ih se otvara. Očito je i da se zbog nesigurnih uvjeta poslovanja i administrativnih

nepogodnosti smanjuje interes za poduzetničke pothvate. Na razini NUTS2 regija pritom se uočavaju

manje razlike. Povećanje broja zaposlenih na prostoru Kontinentalne Hrvatske isključiva je

posljedica povećanja broja zaposlenih kod pravnih osoba, dok je smanjenje broja zaposlenih na

prostoru Jadranske Hrvatske posljedica znatno slabijeg povećanja zaposlenosti kod pravnih osoba.

Podaci o vrijednostima indeksa razvijenosti i konkurentnosti upućuju, međutim, da su razlike među

županijama puno veće. Premda indeks razvijenosti ima svojih metodoloških manjkavosti i

ograničenja, izrađen je s ciljem svrstavanja županija te jedinica lokalne samouprave u razvojne

kategorije kako bi se mjere usmjerene na regionalni razvoj bolje oblikovale, a sredstva za razvoj

ravnomjernije raspodijelila. Razvojne kategorije mogu pomoći u osnovnoj kategorizaciji JLP(R)S-

a, ali treba razmotriti i na koji način bolje integrirati prostornu i razvojnu specifičnost nekog područja

u ocjeni stanja njene razvijenosti. Primjer skupa pokazatelja kojim se pojedinačno mjeri razvijenost

otoka može pritom poslužiti i kao model za mjerenje razvijenosti ostalih specifičnih područja

Hrvatske. Regionalni indeks konkurentnosti temelji se na nizu korisnih informacija o pojedinoj

županiji, dok samo rangiranje primarno ima za cilj ukazati na kojem se mjestu nalazi neka županija

u odnosu na druge, te da li se taj položaj tijekom promatranog razdoblja mijenja na bolje ili na gore.

126

Načelno, županije s vrha ljestvice razvijenosti (Grad Zagreb, Varaždinska, te Istarska županija) nisu

značajnije promijenile svoja mjesta u odnosu na ostale hrvatske županije. Razina njihove

konkurentnosti ostala je gotovo nepromijenjena (Varaždinska je poboljšala položaj u promatranom

razdoblju). Promatra li se indeks gospodarske snage, iznad nacionalnog prosjeka smjestili su se Grad

Zagreb, Istarska te Primorsko-goranska županija, kao gospodarski najsnažnije hrvatske županije.

Analiza prikazana u prethodnim poglavljima potvrđuje visoka mjesta ovih županija.

Kako bi se hrvatski prostor što učinkovitije koristio u gospodarske svrhe, potrebno je identificirati

lokalni gospodarski potencijal kao i potencijal pojedine županije i/ili regije. Taj potencijal

prvenstveno ovisi o samim prirodnim resursima, odnosi prirodnoj osnovi na kojoj se može zasnovati

gospodarska baza. Uz ovaj preduvjet, potrebno je ocijeniti tržište radne snage te mogućnosti

korištenja ljudskog kapitala u svrhu boljeg korištenja postojećih resursa i stvaranja novih

gospodarskih i poslovnih mogućnosti. Za to je potrebno koristiti podatke o vrijednostima pokazatelja

zaposlenosti/nezaposlenosti, udio nezaposlenih prema dobi, spolu, stupnju obrazovanja, obrazovnoj

strukturi. Konačno, potrebno je ocijeniti stanje infrastrukture (prometna, komunalna, za javne usluge)

u cilju uočavanja problematičnih točaka i identificiranja nužnih aktivnosti potrebnih za stavljanje

infrastrukture u službu gospodarskog razvoja. Analiza je pokazala da treba kontinuirano raditi na

podizanju dodane vrijednosti proizvodnje, odnosno puno više i fokusiranije ulagati u istraživanje i

razvoj i to u one sektore u kojima je moguće ostvariti veću dodanu vrijednost. U strategijama

relevantnim za hrvatsko gospodarstvo, definirani su ciljevi, redovno i prioriteti i mjere usmjereni na

jačanje industrijske proizvodnje, veća ulaganja u istraživanje i razvoj, te jačanje poduzetništva, što

je osobito važno u manjim sredinama.

Industrijskom strategijom Republike Hrvatske 2014. - 2020. (donesena na sjednici Vlade RH, 11.

rujna 2014.) određen je osnovni cilj razvoja hrvatske industrije za razdoblje 2014. – 2020:

repozicioniranje identificiranih strateških djelatnosti na globalnom lancu vrijednosti prema razvoju

aktivnosti koje stvaraju dodanu vrijednost. Pored osnovnog, definirani su i drugi ciljevi:

rast obujma industrijske proizvodnje po prosječnoj godišnjoj stopi od 2,85 posto

rast broja novozaposlenih za 85.619 do kraja 2020. godine, od čega minimalno 30 posto

visokoobrazovanih

rast produktivnosti radne snage za 68,9 posto u razdoblju 2014. – 2020.

povećanje izvoza u razdoblju 2014. – 2020. za 30 posto i promjena strukture izvoza u korist

izvoza proizvoda visoke dodane vrijednosti.

Strategija pametne specijalizacije Republike Hrvatske 2016-2020 donesena je na sjednici

Vlade Republike Hrvatske 30. ožujka 2016. godine. Njeno donošenje jedan je od preduvjeta

za povlačenje sredstava iz fondova EU. Njome je definiran glavni cilj, usmjeravanje

kapaciteta u području znanja i inovacija na područja najvećeg potencijala radi pokretanja

razvoja i transformacije gospodarstva temeljenog na aktivnostima istraživanja, razvoja i

inovacija. Postavljeno je šest strateških ciljeva:

jačanje kapaciteta za istraživanje, razvoj i inovacije u svrhu postizanja izvrsnih istraživanja

i ispunjavanja potreba gospodarstva

prevladavanje rascjepkanosti inovacijskog lanca vrijednosti i jaza između istraživačkog i

poslovnog sektora

modernizacija i diversifikacija hrvatskog gospodarstva kroz porast privatnih istraživanja i

razvoja

unapređenje u globalnim lancima vrijednosti i promocija internacionalizacije hrvatskog

gospodarstva

127

uspostava partnerskog odnosa glede društvenih izazova

stvaranje pametnih vještina (smart skills) – unapređenje kvalifikacija postojeće i nove radne

snage za pametnu specijalizaciju

Strategija razvoja poduzetništva Republike Hrvatske 2013.-2020. (Narodne novine, br.

136/2013) postavila je kao opći cilj povećanje konkurentnosti maloga gospodarstva u

Hrvatskoj. Opći cilj bit će ostvaren mjerama koje će se odnositi na pet strateških ciljeva:

poboljšanje ekonomske uspješnosti - Unapređenje ekonomske uspješnosti maloga

gospodarstva u sektorima proizvođačkih i uslužnih djelatnosti većim ulaganjem u

istraživanje i razvoj višim stupnjem inovacija, rastom izvoza te daljnjim razvojem poslovnih

mreža i povezanosti.

poboljšan pristup financiranju - Razvijanje raznih financijskih mogućnosti za subjekte

maloga gospodarstva i uklanjanje financijskog jaza za malo gospodarstvo.

promocija poduzetništva - Pružanje potpore osnivanju novih poduzeća, rast broja aktivnih

poduzeća i jačanje institucija koje pružaju potporu poduzetnicima kako bi se na taj način

pridonijelo ravnomjernijem i uravnoteženom razvoju hrvatskih regija.

poboljšanje poduzetničkih vještina - Pružanje potpore većem razvoju subjekata maloga

gospodarstva jačanjem njihove uprave, uvođenjem i djelovanjem većeg broja

visokokvalificiranih zaposlenika te podupiranjem cjeloživotnog učenja zaposlenih u

subjektima maloga gospodarstva.

poboljšano poslovno okruženje - Nadgradnja ostvarenog napretka uklanjanjem preostalih

administrativnih opterećenja i olakšavanjem poslovanja u Hrvatskoj.

Potreban je dodatni napor u koordinaciji provedbe mjera, aktivnosti, programa i projekata

provedbe spomenutih strategija od značaja za hrvatsko gospodarstvo te pripremi i provedbi

potrebne prostorno-planske osnove koja će omogućiti učinkovitu provedbu spomenutih

strateških dokumenata. To podrazumijeva uključivanje u izradu Akcijskog plana i

identifikaciju pokazatelja koji sadrže i prostornu dimenziju gospodarskih djelatnosti radi

lakšeg praćenja utjecaja gospodarske aktivnosti na prostor i promjene u njemu.

U cilju boljeg korištenja zapuštenih/napuštenih nekretnina (brownfields), preporuča se:

snažnije promovirati ulaganja u prenamjenu brownfield-a na svim razinama upravljanja

oblikovati i provoditi mjere koje su posebno usmjerene na prenamjenu brownfield-a u

potpomognutim područjima (dodatne olakšice, prava i način korištenja i raspolaganja

imovinom)

osmisliti financijske instrumente i mehanizme za pripremu i provedbu projekata prenamjene.

ITU mehanizam je trenutno usmjeren na sedam urbanih područja. Sličan mehanizam

osmisliti i za ostala urbana područja u Hrvatskoj (putem uspostave fondova, shema su-

financiranja i sl.)

uvesti sustav nagrađivanja JLS-ova koji su usmjerili razvojne aktivnosti/programe/projekte

prenamjene neiskorištenih nekretnina (npr. osiguravanje besplatne izrade studija, pružanje

besplatne savjetodavne pomoći, dodjela prava korištenja ili potpunog ustupanja prostora u

državnom vlasništvu u veličini prenamijenjene površine, davanje prvenstva u financiranju

daljnjih APP-ova za aktivnosti usmjerene na prenamjenu brownfield-a…)

JLS-ovim usmjerenim na prenamjenu (izrade strategija, planova, programa prenamjene,

identificiranje APP-ova vezanih uz prenamjenu u Akcijskom planu, ishođenje dozvola i

druge dokumentacije) dati prvenstvo u pružanju savjetodavnih usluga oko u pripremi

cjelovitih projekata prenamjene.

128

4. Analiza prostorno-gospodarskog razvoja obale i otoka

4.1. Posebnosti hrvatskog obalnog i otočnog gospodarstva

4.1.1. Obalno i otočno gospodarstvo Sredozemlja

Sredozemna obala naseljava se i zaposjeda sve brže. Nakon stoljeća umjerenog rasta zaredala su

desetljeća nagle urbanizacije i širenja proizvodnih i uslužnih djelatnosti i odgovarajuće infrastrukture

koje sve češće nemaju kamo nego u neposredno zaleđe. Taj povijesno gledano izuzetan i u

mnogočemu zabrinjavajući rast, već uobičajeno se imenuje litoralizacijom. U posljednjih 50 godina

zauzeto je više obalnog prostora nego u cijeloj dosad zabilježenoj povijesti Sredozemlja.

Jugoslavija i Albanija bile su jedine socijalistički uređene sredozemne zemlje. Litoralizacija istočne

obale Jadrana stoga je započela zasebno i tek slično onoj koja se događala drugdje u Sredozemlju.

Ograničena prekogranična komunikacija 50.-ih i 60.-ih godina prošlog stoljeća, prioriteti

socijalističke industrijalizacije i prednost koju su u turizmu imali domaći gosti uvjetovali su osebujan

razvoj: struktura obalnog gospodarstva bila je raznovrsnija od strukture u ostalim sredozemnim

zemljama, rast je u početku bio brži, gradovi su se brže napučili novim stanovništvom, a početne

turističke usluge su bile ujednačene, ali i manje kvalitetne.

Kasnija litoralizacija sve je više sličila onoj u Španjolskoj, Francuskoj, Italiji i Grčkoj kojima se s

manjim zakašnjenjem priključila Turska. Jugoslavija se gospodarski i politički otvarala, a obujam

turističke djelatnosti rastao je uslijed sporo, ali stalno rastuće potražnje. Ulaganja u turizam je bilo

sve više a kvaliteta usluge se poboljšavala. S druge strane, ulaganja u obalnu i otočnu industriju su

jenjavala. Pritisak na prostor je rastao zbog potražnje za stambenim i turističkim objektima što je

potaklo nagli rast građevinske djelatnosti. Ovakav rast obalnog gospodarstva prvenstveno je

pokrenut uključivanjem obalnog gospodarstva u svjetske gospodarske tokove, a ne ulagačkim

valovima iz gospodarstava razvijenih sredozemnih zemalja ili ugledanjem u njihov razvoj .

Utjecaj ostalih zemalja i njihovih gospodarstava na gospodarski razvoj u slovenskom, hrvatskom i

crnogorskom primorju i na hrvatskim otocima nije bio velik. Hrvatsko obalno gospodarstvo počelo

je poprimati osobine gospodarstava ostalih sredozemnih zemalja tek po osamostaljenju Hrvatske.

Razvoj sredozemnog gospodarstva bez obzira koju zemlju ili skupinu zemalja uzimali u obzir stoga

nije relevantan za razvoj gospodarstva na našoj obali i otocima. Treba naglasiti da je utjecaj koji je

izbjegnut zbog početne zatvorenosti zemlje mogao biti i negativan jer je jugoslavenski, a unutar njega

hrvatski sustav prostornog uređenja bio uspješniji i djelotvorniji od sustava u drugim sredozemnim

zemljama.

129

4.1.2. Demografska kretanja i gospodarstvo hrvatskog obalnog i otočnog prostora

Demografska kretanja posljednjih nekoliko godina u hrvatskom obalnom i otočnom prostoru

nepovoljna su, a obalno i otočno gospodarstvo obilježava neravnomjeran razvoj gospodarskih

sektora i značajne promjene gospodarske strukture. U poratnom razdoblju koje je trajalo do kraja

1950.-ih godina na obali i na otocima građeni su veći i manji industrijski pogoni raznih veličina pri

čemu su na većim otocima najčešće pokretane ispostave velikih tvornica smještenih u obalnim

gradovima. Ugošćavanje je bilo okrenuto domaćim gostima, a prevladavala su radnička odmarališta

i privatni smještaj nižih kategorija. U to vrijeme u većoj mjeri se počinju graditi hoteli, također nižih

kategorija.

Početkom 1970.-ih obalni industrijski razvoj stagnira, a riječka i splitska luka, uglavnom zbog

nedovoljnih kopnenih veza ne uspijevaju ostvariti promet koji bi ih svrstao u važne refrakcijske točke

u prometu sa zaleđem. Nakon povezivanja s unutrašnjosti prugom normalnog kolosijeka krajem

1960.-ih, luka Ploče ostaje jedina čiji promet i značaj kontinuirano raste.

Istovremeno, osnažuje turistička djelatnost, koja se mjestimično sukobljava u prostoru s ostalim

djelatnostima, prije svega s prometom i industrijom. U gospodarstvu koje treba sve više stranih

sredstava plaćanja relativni značaj turizma je sve veći jer raste inozemni dio njegovih prihoda. Već

1970-ih turizam postaje značajnim sektorom ne samo obalnog nego i ukupnog hrvatskog pa i

jugoslavenskog gospodarstva. Koncem 1980.-ih postaje dominantnim sektorom obalnog i jednim od

glavnih sektora ukupnog hrvatskog gospodarstva. Nakon ratnog zastoja u prvoj polovici 1990-ih na

obali, a pogotovo na otocima turizam se najbrže oporavlja i time potiče rast građevinarstva. Donekle

ih prati tek sektor prometa. U uvjetima tranzicijske privatizacije obalne industrijske djelatnosti

stagniraju i počinju opadati, pogotovo industrija u odjeljku i skupini brodogradnje. Kriza europskog,

a u dobroj mjeri i svjetskog gospodarstva koja je izbila 2008. godine pogodila je i hrvatsko

gospodarstvo što je dovelo turizam u položaj relativno najvažnije djelatnosti obalnog, sve više i

ukupnog gospodarstva. Iako posljednjih godina kriza jenjava, turizam stalno raste, donosi sve više

stranih sredstava plaćanja i pomalo prerasta u jednu od najznačajnijih gospodarskih djelatnosti24.

Razvija li se turizam, pitanje je koje zahtijeva detaljnu analizu, ali i strateška opredjeljenja koja

trebaju raščistiti pitanja poželjne strukture obalnog gospodarstva i održivog korištenja obalnog

prostora.

U nastavku teksta pregled je osnovnih značajki obalnog i otočnog gospodarstva. Analizirana su

demografska kretanja, zaposlenosti i nezaposlenost, turistička djelatnost, poljoprivreda, indeksi

razvijenosti te proračunski pokazatelji 131 lokalne jedinice smještene na obalnom i otočnom prostoru

Republike Hrvatske25.

24 Podaci o rastu turizma u Jadranskoj Hrvatskoj navedeni su u poglavlju 3.2. Analiza turističke djelatnosti.

25 Podaci u poglavlju 4.1.2. obuhvaćaju 131 otočnu, obalnu i obalno-otočnu lokalnu jedinicu. Radi jednostavnosti u tekstu,

tablicama i slikama koristi se naziv obalne i otočne lokalne jedinice.

130

4.1.2.1. Demografska kretanja26

Prirodni prirast stanovništva

Od 131 obalne i otočne lokalne jedinice, prema podacima u 2017. godini samo ih je 14 imalo

pozitivan prirodni prirast. Na Slici 4.1. prikazane su lokalne jedinice s najvećim prirastom. Solin,

Podstrana, Župa Dubrovačka i Kaštela bilježe prirast iznad 30 posto.

Slika 4.1. Prirodni prirast stanovništva u 2017. godini

Izvor: DZS, različite baze podataka.

Od obalnih otočnih lokalnih jedinica najveći negativni prirodni prirast stanovnika u 2017. imali su

veliki gradovi.

Vitalni indeks

Vitalni indeks jest omjer između broja živorođene djece i broja umrlih osoba, tj. broj živorođenih u

odnosu na 100 umrlih osoba. Na sljedećoj slici prikazano je kretanje vitalnog indeksa u razdoblju

2013.-2017. za one lokalne jedinice koje su u 2017. imale vrijednosti indeksa veće od 100.

26 Podaci vezani za demografska kretanja korišteni su iz sljedećih izvora Državnog zavoda za statistiku: Popis 2001. i Popis

2011.; Baze podataka: Stanovništvo: Vitalna statistika, Migracije stanovništva, Procjene stanovništva; Statistika u nizu:

Gradovi u statistici – Procjena i prirodno kretanje; Priopćenja 7.1.1. (Prirodno kretanje stanovništva RH), različita godišta.

0 10 20 30 40 50 60 70 80

Bale

Malinska-Dubašnica

Kolan

Sukošan

Kaštela

Konavle

Župa Dubrovačka

131

Slika 4.2. Vitalni indeks u razdoblju 2013.-2017.


Zanimljivo je primijetiti da su 2013. godine Bale, Brtonigla, Kolan i Povljana imale vrijednosti

vitalnog indeksa tek oko 50.

Migracijski saldo

Migracijski saldo razlika je broja doseljenih i odseljenih. Na slikama 4.3. do 4.9. prikazan je

migracijski saldo 2013. i 2017. godine u obalnim i otočnim lokalnim jedinicama u obalnim

županijama Republike Hrvatske.

Slika 4.3. Migracijski saldo 2013. i 2017. godine – Istarska županija


0

50

100

150

200

250

300B

ale

Brt

on

igla

Fun

tan

a

Krk

Mal

insk

a-D

ub

ašn

ica

Bio

grad

n.m

.

Ko

lan

Po

vlja

na

Suko

šan

Bo

l

Kaš

tela

Po

dst

ran

a

Solin

Ko

nav

le

Op

uze

n

Žup

a D

.

2013. 2014. 2015. 2016. 2017.

-100

-50

0

50

100

150

200

Bal

e

Bar

ban

Brt

on

igla

Bu

je

Faža

na

Fun

tan

a

Kan

fan

ar

Krš

an

Lab

in

Ližn

jan

Mar

čan

a

Me

du

lin

No

vigr

ad (

Zd)

Po

reč

Pu

la

Raš

a

Ro

vin

j

Sv. L

ovr

eč

Tar-

Vab

riga

Um

ag

Vo

dn

jan

Vrs

ar

2013. 2017.

132

Slika 4.4. Migracijski saldo 2013. i 2017. godine – Primorsko-goranska županija


Na slici nije prikazan migracijski saldo za Rijeku koji je i 2013. i 2017. godine iznosio -800.

Slika 4.5. Migracijski saldo 2013. i 2017. godine – Ličko-senjska županija


-80

-60

-40

-20

0

20

40

60

80

100

120

Bak

ar

BA

ŠKA

Cre

s

Cri

kven

ica

Do

bri

nj

Ko

stre

na

Kra

ljevi

ca Krk

Lop

an

Lovr

an

Mal

i Lo

šin

j

Mal

insk

a-D

ub

ašn

ica

Mo

ščen

ićka

Dra

ga

No

vi V

ino

do

lski

Om

išal

j

Op

atija

Pu

nat

Rab

Vrb

nik

2013. 2017.

-100

-50

0

50

100

150

200

Karlobag Novalja Senj

2013. 2017.

133

Slika 4.6. Migracijski saldo 2013. i 2017. godine – Zadarska županija


Slika 4.7. Migracijsko saldo 2013. i 2017. – Šibensko-kninska županija


-300

-250

-200

-150

-100

-50

0

50

100

150

200B

enko

vac

Bib

inje

Bio

gran

n.m

.

Jase

nic

e

Kal

i

Ko

lan

Ku

kljic

a

Nin

No

vigr

ad (

Zd)

Ob

rova

c

Pag

Pak

ošt

ane

Paš

man

Po

sed

arje

Po

vlja

n

Pre

ko

Pri

vlak

a (Z

d)

Raž

anac Sali

Star

igra

d (

Zd)

Suko

šan

Sv. F

ilip

i Ja

kov

Tko

n

Vir

Vrs

i

Zad

ar

2013. 2017.

-100

-50

0

50

100

150

200

Bili

ce

Mu

rter

-Ko

rnat

i

Pir

ova

c

Pri

mo

šten

Ro

gozn

ica

Skra

din

Šib

enik

Tisn

o

Trib

un

j

Vo

dic

e

2013. 2017.

134

Slika 4.8. Migracijsko saldo 2013. i 2017. – Splitsko-dalmatinska županija


Split je ostvario pozitivan migracijski saldo i 2013. godine (1062) i 2017. godine (542).

Slika 4.9. Migracijsko saldo 2013. i 2017. – Dubrovačko-neretvanska županija


Procjena broja stanovnika

Na slikama 4.10. do 4.17. prikazana je procjena broja stanovnika obalnih županija te njihovih velikih

gradova.

-200

-100

0

100

200

300

400

500

Baš

ka v

od

a

Bo

l

Bre

la

Du

gi R

at

Gra

dac

Hva

r

Jels

a

Kaš

tela

Ko

miž

a

Mak

arsk

a

Mar

ina

(Tro

gir)

Miln

a

Ner

ežiš

ća

Okr

ug

Om

išal

j

Po

dgo

ra

Po

dst

ran

a

Po

stir

a

Pu

čišć

a

Sege

t d

on

ji

Selc

a

Solin

Star

i Gra

d(H

var)

Suću

raj

Sup

etar

Suti

van

Šolt

a

Tro

gir

Tuče

pi

Vis

Zad

varj

e

2013. 2017.

-300

-200

-100

0

100

200

300

400

Bla

to

Du

bro

vačk

o…

Du

bro

vnik

Jan

jina

Ko

nav

le

Ko

rču

la

Last

ovo

Lum

bar

da

Mlje

t

Op

uze

n

Ore

bić

Plo

če

Sliv

no

Smo

kvic

a

Sto

n

Trp

anj

Vel

a Lu

ka

Žup

a D

ub

rova

čka

2013. 2017.

135

Slika 4.10. Procjena broja stanovnika u razdoblju 2013.-2016. – Istarska županija


Slika 4.11. Procjena broja stanovnika u razdoblju 2013.-2016. – Primorsko-goranska županija


02.0004.0006.0008.000

10.00012.00014.00016.00018.000

Bal

e

Bar

ban

Brt

on

igla

Bu

je

Faža

na

Fun

tan

a

Kan

fan

ar

Krš

an

Lab

in

Ližn

jan

Mar

čan

a

Med

ulin

No

vigr

ad (

Zd)

Po

reč

Raš

a

Ro

vin

j

Sv. L

ovr

eč

Tar-

Vab

riga

Um

ag

Vo

dn

jan

Vrs

ar

2013. 2014. 2015. 2016.

02.0004.0006.0008.000

10.00012.00014.000

Bak

ar

BA

ŠKA

Cre

s

Cri

kven

ica

Do

bri

nj

Ko

stre

na

Kra

ljevi

ca Krk

Lop

an

Lovr

an

Mal

i Lo

šin

j

Mal

insk

a-…

Mo

ščen

ićka

Dra

ga

No

vi V

ino

do

lski

Om

išal

j

Op

atija

Pu

nat

Rab

Vrb

nik

2013. 2014. 2015. 2016.

136

Slika 4.12. Procjena broja stanovnika u razdoblju 2013.-2016. – Ličko-senjska županija


Slika 4.13. Procjena broja stanovnika u razdoblju 2013.-2016. – Zadarska županija


0

1.000

2.000

3.000

4.000

5.000

6.000

7.000

8.000

Karlobag Novalja Senj

2013. 2014. 2015. 2016.

0

2.000

4.000

6.000

8.000

10.000

12.000

Ben

kova

c

Bib

inje

Bio

gran

n.m

.

Jase

nic

e

Kal

i

Ko

lan

Ku

kljic

a

Nin

No

vigr

ad (

Zd)

Ob

rova

c

Pag

Pak

ošt

ane

Paš

man

Po

sed

arje

Po

vlja

n

Pre

ko

Pri

vlak

a (Z

d)

Raž

anac Sali

Star

igra

d (

Zd)

Suko

šan

Sv. F

ilip

i Ja

kov

Tko

n

Vir

Vrs

i

2013. 2014. 2015. 2016.

137

Slika 4.14. Procjena broja stanovnika u razdoblju 2013.-2016. – Šibensko-kninska županija


Slika 4.15. Procjena broja stanovnika u razdoblju 2013.-2016. – Splitsko-dalmatinska županija


01.0002.0003.0004.0005.0006.0007.0008.0009.000

10.000

Bili

ce

Mu

rte

r-K

orn

ati

Pir

ova

c

Pri

mo

šten

Ro

gozn

ica

Skra

din

Tisn

o

Trib

un

j

Vo

dic

e

2013. 2014. 2015. 2016.

05.000

10.00015.00020.00025.00030.00035.00040.00045.000

Baš

ka v

od

a

Bo

l

Bre

la

Du

gi R

at

Gra

dac

Hva

r

Jels

a

Kaš

tela

Ko

miž

a

Mak

arsk

a

Mar

ina

(Tro

gir)

Miln

a

Ner

ežiš

ća

Okr

ug

Om

išal

j

Po

dgo

ra

Po

dst

ran

a

Po

stir

a

Pu

čišć

a

Sege

t d

on

ji

Selc

a

Solin

Star

i Gra

d(H

var)

Suću

raj

Sup

etar

Suti

van

Šolt

a

Tro

gir

Tuče

pi

Vis

2013. 2014. 2015. 2016.

138

Slika 4.16. Procjena broja stanovnika u razdoblju 2013.-2016. – Dubrovačko-neretvanska županija


Slika 4.17. pokazuje da broj stanovnika neznatno raste u Dubrovniku (u promatranom razdoblju 2

posto) dok u ostalim gradovima ostaje gotovo nepromijenjen.

Slika 4.17. Procjena broja stanovnika u razdoblju 2013.-2016. u velikim obalnim gradovima


Detaljni demografski podaci nalaze se u tablicama u prilogu.

0

2.000

4.000

6.000

8.000

10.000

12.000

Bla

to

Du

bro

vačk

o p

rim

orj

e

Jan

jina

Ko

nav

le

Ko

rču

la

Last

ovo

Lum

bar

da

Mlje

t

Op

uze

n

Ore

bić

Plo

če

Sliv

no

Smo

kvic

a

Sto

n

Trp

anj

Vel

a Lu

ka

Žup

a D

ub

rova

čka

2013. 2014. 2015. 2016.

0

20.000

40.000

60.000

80.000

100.000

120.000

140.000

160.000

180.000

200.000

Dubrovnik Split Šibenik Zadar Rijeka Pula

2013. 2014. 2015. 2016.

139

4.1.2.2. Zaposlenost i nezaposlenost u obalnim i otočnim lokalnim jedinicama

4.1.2.2.1. Zaposleni kod pravnih osoba na području obalnih i otočnih gradova i općina u Hrvatskoj

Podaci o zaposlenima kod pravnih osoba za obalne i otočne gradove i općine županija NUTS2 regije

Jadranske Hrvatske, od 2013. do 2017. godine (stanje na dan 31. ožujka) prikazani su u tablici 4.1.

Na prostoru obalnih i otočnih gradova i općina na dan 31. ožujka 2017. godine bilo je ukupno 279.401

zaposlenih kod pravnih osoba. Analiza broja nezaposlenih po godinama razdoblja od 2013. do 2017.

godine, upućuje na pozitivna kretanja. Dok je broj zaposlenih kod pravnih osoba u 2014. smanjen za

3,9 posto u odnosu na prethodnu godinu, u naredne tri godine broj zaposlenih raste. Tako je u 2015.

broj zaposlenih kod pravnih osoba ostvario međugodišnji rast od 1 posto, u 2016. 6,1 posto, a u 2017.

godini od 0,1 posto. Kumulativno je na prostoru obalnih i otočnih gradova i općina u 2017. godini

broj zaposlenih kod pravnih osoba povećan za 3,1 posto u odnosu na 2013. godinu. Nastavak

prikazuje analizu stanja i kretanje zaposlenosti kod pravnih osoba od 2013. do 2017. godine

izdvojeno za svaku obalnu županiju.

U obalno-otočnom dijelu Istarske županije je 2017. godine kod pravnih osoba bilo zaposleno

49.235 osoba, što je činilo 17,6 posto ukupnog broja zaposlenih kod pravnih osoba na području svih

obalnih i otočnih gradova i općina u Hrvatskoj (stanje na dan 31. ožujka). Gledano na razini gradova

i općina, najveći dio zaposlenosti otpada na grad Pulu, 22.526 osoba ili relativno 45,8 posto ukupne

zaposlenosti pravnih osoba obalno-otočnog prostora Istarske županije. Zatim slijedi grad Poreč s

6.564 zaposlene osobe (13,3 posto zaposlenosti obalno-otočnog prostora ove županije), grad Rovinj

s 4.372 zaposlenih (8,9 posto zaposlenosti obalno-otočnog prostora ove županije) i grad Umag s

4.033 zaposlene osobe (8,2 zaposlenosti obalno-otočnog prostora ove županije). U usporedbi s 2013.

godinom, broj zaposlenih kod pravnih osoba obalno-otočnog područja Istarske županije povećao se

za 5,3 posto (za 2.481 osobu). Ipak, gledano na razini pojedinih lokalnih jedinica, trendovi kretanja

broja se razlikuju. Tako je rast zaposlenosti zabilježen u 14 obalnih i otočnih jedinica, najveći u

općinama Kanfanar (čak za 256,6 posto), Barban (za 132,9 posto) i Bale (za 57,6 posto). S druge

strane, najveće smanjenje broja zaposlenih kod pravnih osoba bilježe općine Tar-Vabriga (za 63,3

posto), Brtonigla (za 13,4 posto) i Labin (za 8,3 posto).

Pravne su osobe obalnih i otočnih gradova i općina Primorsko-goranske županije 2017. godine

zapošljavale ukupno 67.340 osoba, što je činilo 24,1 posto zaposlenosti kod pravnih osoba svih

obalnih i otočnih gradova i općina u Hrvatskoj (stanje na dan 31. ožujka). Najveći broj zaposlenih

pri tome je zabilježen na području županijskog središta, grada Rijeke, 45.078 osoba (66,9 posto

ukupne zaposlenosti obalnih i otočnih JLS-ova ove županije), te gradova Opatije (4.202 zaposlene

osobe) i Bakra (3.031 zaposlenih osoba). Tijekom razdoblja od 2013. do 2017. godine zaposlenost

kod pravnih osoba obalnih i otočnih JLS-ova ove županije smanjila se za 0,8 posto. Pad zaposlenosti

bilježi šest lokalnih jedinica, i to redom Baška (34 posto), Omišalj (33,9 posto), Novi Vinodolski

(17,3 posto), Kraljevica (6,0 posto), Rijeka (3,5 posto) i Rab (0,1 posto). Istovremeno, najveći porast

zaposlenosti ostvarila je općina Lopar, za čak 520 posto, iza koje slijede općine Kostrena (rast od

85,8 posto) i Punat (rast od 18,5 posto).

Kod pravnih osoba registriranih na području triju obalnih i otočnih jedinice Ličko-senjske županije

2017. godine bilo je zaposleno 2.080 osoba, što je činilo tek 0,7 posto ukupne zaposlenosti pravnih

osoba obalnih i otočnih gradova i općina Hrvatske. Najveći broj zaposlenih zabilježen je u gradu

Senju, 1.238 osoba, što je 59,5 posto ukupnog broja zaposlenih kod pravnih osoba s područja

županijskih obalnih i otočnih lokalnih jedinica. U odnosu na 2013. ukupan se broj zaposlenih u ovim

140

jedinicama 2017. godine povećao za 11,5 posto, pri čemu je najveće povećanje zabilježeno u

Karlobagu (31,5 posto), a najmanje u Senju (1,6 posto).

Kod pravnih osoba registriranih na području 28 obalnih i otočnih lokalnih jedinica Zadarske

županije 2017. godine bila je zaposlena 31.278 osoba (stanje na dan 31. ožujka). Od toga čak 70,9

posto zaposlenosti otpada na grad Zadar (22.172 osobe), iza kojeg slijede gradovi Biograd (2.280

zaposlenih ili 7,3 posto) i Benkovac (1.068 nezaposlenih ili 3,4 posto). U usporedbi s 2013. godinom

u 2017. godini broj zaposlenih kod pravnih osoba registriranih na ovom prostoru bilježi rast od 6,7

posto. Najveće je povećanje broja zaposlenih zabilježeno u općinama Starigrad (76,9 posto),

Posedarje (55,4 posto) i Bibinje (42,2 posto). Istovremeno, smanjenje zaposlenosti zabilježeno je u

osam lokalnih jedinica, i to u Tkonu (59,1 posto), Pakoštanima (30,6 posto), Benkovcu (24,1 posto),

Kukljici (21,9 posto), Privlaki (7 posto), Preku (3,4 posto), Pagu (1,3 posto) te Salima (0,9 posto).

Pravne osobe registrirane na području 10 obalnih i otočnih jedinica lokalne samouprave Šibensko-

kninske županije 2017. godine zapošljavale su ukupno 16.432 osobe, što je činilo 5,9 posto ukupnog

broja zaposlenih kod pravnih osoba svih obalnih i otočnih gradova i općina. Najveći dio zaposlenosti

pritom otpada na grad Šibenik, 12.817 zaposlenih osoba ili 78 posto, a zatim slijede Vodice i Tisno

s 1.275 (7,8 posto) i 427 (2,6 posto) zaposlenih osoba. Razdoblje od 2013. do 2017. godine obilježeno

je pozitivnim kretanjima na tržištu rada. Broj zaposlenih osoba na razini cijelog promatranog prostora

ove županije povećan je za 0,6 posto. Pri tom je najveće povećanje zaposlenih zabilježeno u općini

Bilice (23,8 posto) i općini Tisno (8,7 posto). S druge strane zaposlenost se smanjila u tri lokalne

jedinice i to u gradovima Primošten, za 10,3 posto i Skradin, za 9,4 posto, te općini Murter-Kornati

za 0,6 posto.

U pravnim osobama registriranim u 32 obalne i otočne lokalne jedinice Splitsko-dalmatinske

županije 2017. godine bilo je zaposleno 87.467 osoba. Najveći dio zaposlenosti otpada na grad Split,

57.293 osobe (65,5 posto zaposlenih kod pravnih osoba u obalno-otočnom prostoru Županije), te

zatim na gradove Solin, 6.040 osoba (6,9 posto obalno-otočnog prostora Županije) i Kaštela, 4.630

zaposlenih osoba (5,3 posto zaposlenosti obalno-otočnog prostora Županije). Zanimljiv je podatak

da ova županija čini trećinu zaposlenosti u pravnim osobama obalnih i otočnih gradova i općina u

Hrvatskoj (31 posto). U usporedbi s 2013. godinom ukupan broj zaposlenih kod pravnih osoba na

području 32 obalnih i otočnih jedinica ove županije kumulativno se povećao za 4,5 posto (3.760

osoba). Ipak na razini obalnih i otočnih gradova i općina uočavaju se različiti trendovi. Tako čak 13

gradova i općina bilježi smanjenje broja zaposlenih, pri čemu prednjači grad Vis s ukupnom stopom

pada od 22,9 posto, zatim Stari Grad na otoku Hvaru (pad od 21,1 posto), te Podgora s padom od

20,6 posto. Istovremeno, najveći porast zaposlenosti bilježe brački Supetar (od 137,7 posto) i Dugi

rat (98 posto), Podstrana (59,4 posto), te ponovno bračke općine Sutivan (31,6 posto) i Selca (29,2

posto).

Pravne osobe na prostoru 18 obalnih i otočnih gradova i općina Dubrovačko-neretvanske županije

su 2017. godine zapošljavale ukupno 25.569 osoba (9,2 posto ukupnog broja zaposlenih osoba u

pravnim osobama obalnih i otočnih gradova i općina u Hrvatskoj). Od toga nešto više od dvije trećine

zaposlenih otpada na grad Dubrovnik (16.519 osoba), 7,2 posto na grad Ploče (1.851 osoba) i 6,3

posto na općinu Konavle (1.622 osobe). U usporedbi s 2013. u 2017. godini je na razini 18 obalnih i

otočnih gradova i općina ove županije zaposlenost kod pravnih osoba povećana za skromnih 1,7

posto. Negativni trendovi su pritom zabilježeni u čak 12 gradova i općina. Najveći pad zaposlenosti

bilježi općina Slivno (57,5 posto), zatim u općine Ston (35,2 posto), Lumbarda (30,5 posto) i

Smokvica (28,3 posto). S druge strane, povećanje zaposlenih zabilježeno je u općini Janjina (16,7

141

posto), gradu Dubrovniku (8,8 posto), općinama Konavle (7,8 posto), Blato (6,8 posto), Orebić (5,4

posto), te u gradu Mljetu (2,6 posto).

Tablica 4.1. Zaposleni kod pravnih osoba u obalnim i otočnim gradovima i općinama u Hrvatskoj,

2013.-2017. (stanje na dan 31. ožujka)

Naziv lokalne

jedinice Županija 2013. 2014. 2015. 2016. 2017.

2017.

(2013.=100)

Županija

=100

Bale Istarska 92 85 74 132 145 158 0,3%

Barban Istarska 146 177 197 229 340 233 0,7%

Brtonigla Istarska 142 101 91 206 123 87 0,2%

Buje Istarska 1.416 1.350 1.339 1.344 1.320 93 2,7%

Fažana Istarska 363 311 468 450 344 95 0,7%

Funtana Istarska 95 99 99 115 139 146 0,3%

Kanfanar Istarska 235 775 198 827 838 357 1,7%

Kršan Istarska 578 535 631 373 566 98 1,1%

Labin Istarska 3.885 3.543 3.540 3.927 3.564 92 7,2%

Ližnjan Istarska 232 258 304 244 238 103 0,5%

Marčana Istarska 141 201 214 302 221 157 0,4%

Medulin Istarska 692 570 783 764 806 116 1,6%

Novigrad (Istra) Istarska 1.098 1.114 1.243 1.460 1.422 130 2,9%

Poreč Istarska 5.713 5.535 5.917 6.438 6.564 115 13,3%

Pula Istarska 21.358 20.077 19.590 21.920 22.526 105 45,8%

Raša Istarska 491 490 474 249 456 93 0,9%

Rovinj Istarska 4.559 3.951 4.566 4.393 4.372 96 8,9%

Sv. Lovreč Istarska 57 62 56 58 58 102 0,1%

Tar-vabriga Istarska 446 354 152 188 159 36 0,3%

Umag Istarska 4.084 3.785 3.853 4.075 4.033 99 8,2%

Vodnjan Istarska 731 546 691 758 771 105 1,6%

Vrsar Istarska 200 213 217 263 230 115 0,5%

Ukupno Istarska 46.754 44.132 44.697 48.715 49.235 105 100,0%

Bakar Primorsko-goranska 2.801 2.629 2.669 2.822 3.031 108 4,5%

Baška Primorsko-goranska 262 228 344 261 173 66 0,3%

Cres Primorsko-goranska 741 752 770 838 775 105 1,2%

Crikvenica Primorsko-goranska 1.901 1.842 1.828 1.984 1.960 103 2,9%

Dobrinj Primorsko-goranska 117 142 96 145 129 110 0,2%

Kostrena Primorsko-goranska 812 1.602 1.532 1.522 1.509 186 2,2%

Kraljevica Primorsko-goranska 633 478 509 530 595 94 0,9%

Krk Primorsko-goranska 2.265 2.240 2.211 2.397 2.310 102 3,4%

Lopar Primorsko-goranska 20 37 35 114 124 620 0,2%

Lovran Primorsko-goranska 805 859 841 918 894 111 1,3%

Mali Lošinj Primorsko-goranska 2.064 1.983 2.293 2.415 2.276 110 3,4%

Malinska-dubašnica Primorsko-goranska 536 495 471 485 599 112 0,9%

Mošćenička draga Primorsko-goranska 149 138 137 169 153 103 0,2%

Novi vinodolski Primorsko-goranska 687 548 601 607 568 83 0,8%

Omišalj Primorsko-goranska 1.266 1.079 882 964 837 66 1,2%

Opatija Primorsko-goranska 4.032 3.913 3.858 4.172 4.202 104 6,2%

Punat Primorsko-goranska 384 455 461 483 455 118 0,7%

Rab Primorsko-goranska 1.529 1.348 1.366 1.486 1.528 100 2,3%

Rijeka Primorsko-goranska 46.719 43.874 43.669 45.653 45.078 96 66,9%

Vrbnik Primorsko-goranska 132 137 140 146 144 109 0,2%

Ukupno Primorsko-goranska 67.855 64.779 64.713 68.111 67.340 99 100,0%

Karlobag Ličko-senjska 124 162 158 175 163 131 0,5%

142

Naziv lokalne


2017.

(2013.=100)

Županija

=100

Novalja Ličko-senjska 522 573 597 609 679 130 2,2%

Senj Ličko-senjska 1.219 1.331 1.307 1.203 1.238 102 4,0%

Ukupno Ličko-senjska 1.865 2.066 2.062 1.987 2.080 112 6,7%

Benkovac Zadarska 1.407 1.407 1.493 1.532 1.068 76 3,4%

Bibinje Zadarska 154 125 140 170 219 142 0,7%

Biograd na moru Zadarska 1.506 1.592 1.748 1.848 2.280 151 7,3%

Jasenice Zadarska 49 62 65 64 62 127 0,2%

Kali Zadarska 382 401 377 493 451 118 1,4%

Kolan Zadarska 77 85 94 85 80 104 0,3%

Kukljica Zadarska 64 56 55 83 50 78 0,2%

Nin Zadarska 383 353 378 441 443 116 1,4%

Novigrad (zd) Zadarska 102 113 125 94 108 106 0,3%

Obrovac Zadarska 393 398 416 380 401 102 1,3%

Pag Zadarska 741 708 737 762 731 99 2,3%

Pakoštane Zadarska 467 355 333 291 324 69 1,0%

Pašman Zadarska 120 184 125 188 151 126 0,5%

Posedarje Zadarska 139 179 173 181 216 155 0,7%

Povljana Zadarska 35 49 54 51 38 109 0,1%

Preko Zadarska 597 643 597 628 577 97 1,8%

Privlaka (zd) Zadarska 128 122 145 138 119 93 0,4%

Ražanac Zadarska 94 100 108 97 106 113 0,3%

Sali Zadarska 229 219 248 266 227 99 0,7%

Starigrad (zd) Zadarska 130 188 176 192 230 177 0,7%

Sukošan Zadarska 309 335 448 474 436 141 1,4%

Sv. Filip i Jakov Zadarska 310 286 245 360 358 115 1,1%

Tkon Zadarska 88 80 43 51 36 41 0,1%

Vir Zadarska 187 223 165 220 249 133 0,8%

Vrsi Zadarska 142 153 146 143 146 103 0,5%

Zadar Zadarska 21.080 20.438 20.668 21.390 22.172 105 70,9%

Ukupno Zadarska 29.313 28.854 29.302 30.622 31.278 107 100,0%

Bilice Šibensko-kninska 202 248 240 211 250 124 1,5%

Murter-Kornati Šibensko-kninska 356 352 345 387 354 99 2,2%

Pirovac Šibensko-kninska 132 126 129 130 132 100 0,8%

Primošten Šibensko-kninska 435 487 384 401 390 90 2,4%

Rogoznica Šibensko-kninska 363 324 360 395 376 104 2,3%

Skradin Šibensko-kninska 298 286 282 265 270 91 1,6%

Šibenik Šibensko-kninska 12.798 12.487 12.603 12.593 12.817 100 78,0%

Tisno Šibensko-kninska 393 428 442 471 427 109 2,6%

Tribunj Šibensko-kninska 132 126 128 127 141 107 0,9%

Vodice Šibensko-kninska 1.233 1.240 1.172 1.342 1.275 103 7,8%

Ukupno Šibensko-kninska 16.342 16.104 16.085 16.322 16.432 101 100,0%

Baška voda Splitsko-dalmatinska 355 338 277 355 405 114 0,5%

Bol Splitsko-dalmatinska 434 451 445 505 465 107 0,5%

Brela Splitsko-dalmatinska 295 282 99 288 275 93 0,3%

Dugi rat Splitsko-dalmatinska 252 295 245 528 499 198 0,6%

Gradac Splitsko-dalmatinska 196 200 189 167 208 106 0,2%

Hvar Splitsko-dalmatinska 832 883 818 901 936 113 1,1%

Jelsa Splitsko-dalmatinska 519 495 488 473 525 101 0,6%

Kaštela Splitsko-dalmatinska 5.093 4.853 4.637 4.898 4.630 91 5,3%

Komiža Splitsko-dalmatinska 202 239 217 236 190 94 0,2%

143

Naziv lokalne


2017.

(2013.=100)

Županija

=100

Makarska Splitsko-dalmatinska 3.245 2.964 3.395 3.178 3.152 97 3,6%

Marina (Trogir) Splitsko-dalmatinska 220 266 244 359 278 126 0,3%

Milna Splitsko-dalmatinska 119 134 125 132 108 91 0,1%

Nerežišća Splitsko-dalmatinska 170 177 177 183 169 99 0,2%

Okrug Splitsko-dalmatinska 107 100 101 152 116 108 0,1%

Omiš Splitsko-dalmatinska 2.475 2.223 2.397 2.470 2.490 101 2,8%

Podgora Splitsko-dalmatinska 306 287 298 267 243 79 0,3%

Podstrana Splitsko-dalmatinska 699 658 522 640 1.114 159 1,3%

Postira Splitsko-dalmatinska 382 444 438 453 365 96 0,4%

Pučišća Splitsko-dalmatinska 279 274 284 322 291 104 0,3%

Seget donji Splitsko-dalmatinska 470 401 520 653 556 118 0,6%

Selca Splitsko-dalmatinska 120 151 216 217 155 129 0,2%

Solin Splitsko-dalmatinska 5.196 4.959 5.417 6.261 6.040 116 6,9%

Split Splitsko-dalmatinska 55.977 53.969 54.608 57.627 57.293 102 65,5%

Stari grad (Hvar) Splitsko-dalmatinska 454 366 419 372 358 79 0,4%

Sućuraj Splitsko-dalmatinska 52 45 55 60 52 100 0,1%

Supetar Splitsko-dalmatinska 909 897 893 992 2.161 238 2,5%

Sutivan Splitsko-dalmatinska 38 26 23 34 50 132 0,1%

Šolta Splitsko-dalmatinska 148 59 35 62 143 97 0,2%

Trogir Splitsko-dalmatinska 3.452 3.013 3.253 3.280 3.591 104 4,1%

Tučepi Splitsko-dalmatinska 296 294 305 285 280 95 0,3%

Vis Splitsko-dalmatinska 319 311 305 358 246 77 0,3%

Zadvarje Splitsko-dalmatinska 96 95 100 90 83 86 0,1%

Ukupno Splitsko-dalmatinska 83.707 80.149 81.545 86.798 87.467 104 100,0%

Blato Dubrovačko-

neretvanska 865 880 878 923 924 107 3,6%

Dubrovačko primorje Dubrovačko-

neretvanska 225 202 231 211 171 76 0,7%

Dubrovnik Dubrovačko-

neretvanska 15.177 15.194 15.752 17.147 16.519 109 64,6%

Janjina Dubrovačko-

neretvanska 48 49 58 79 56 117 0,2%

Konavle Dubrovačko-

neretvanska 1.505 1.158 1.220 1.468 1.622 108 6,3%

Korčula Dubrovačko-

neretvanska 1.222 1.189 1.194 1.231 1.184 97 4,6%

Lastovo Dubrovačko-

neretvanska 102 111 90 111 91 89 0,4%

Lumbarda Dubrovačko-

neretvanska 82 82 72 76 57 70 0,2%

Mljet Dubrovačko-

neretvanska 196 158 156 185 201 103 0,8%

Opuzen Dubrovačko-

neretvanska 565 381 496 415 462 82 1,8%

Orebić Dubrovačko-

neretvanska 579 605 593 613 610 105 2,4%

Ploče Dubrovačko-

neretvanska 2.402 2.186 2.144 2.088 1.851 77 7,2%

Slivno Dubrovačko-

neretvanska 40 40 13 18 17 43 0,1%

Smokvica Dubrovačko-

neretvanska 92 62 73 82 66 72 0,3%

Ston Dubrovačko-

neretvanska 335 266 286 296 217 65 0,8%

144

Naziv lokalne


2017.

(2013.=100)

Županija

=100

Trpanj Dubrovačko-

neretvanska 74 69 71 72 58 78 0,2%

Vela luka Dubrovačko-

neretvanska 768 755 810 667 679 88 2,7%

Župa dubrovačka Dubrovačko-

neretvanska 864 958 565 978 784 91 3,1%

UKUPNO Dubrovačko-

neretvanska 25.141 24.345 24.702 26.660 25.569 102 100,0%

UKUPNO 270.977 260.429 263.106 279.215 279.401 103

Izvor: sistematizacija autora prema podacima Državnog zavoda za statistiku.

4.1.2.2.2. Nezaposlene osobe na području obalnih i otočnih gradova i općina u Hrvatskoj

Podaci o prosječnom mjesečnom broju nezaposlenih osoba na razini pojedinih obalno otočnih

gradova i općina županija NUTS2 regije Jadranske Hrvatske prikazani su u tablici 4.2. Na prostoru

obalnih i otočnih gradova i općina u 2017. godini u prosjeku je bilo 45.166 nezaposlenih osoba.

Analiza broja nezaposlenih po godinama razdoblja od 2013. do 2017. godine, upućuje na pozitivna

kretanja koja se ogledaju u smanjenju nezaposlenosti. Tako je na međugodišnjoj razini nezaposlenost

u 2014. pala za 6,2 posto, u 2015. za 11,8 posto, u 2016. za 13,7 posto, a u 2017. godini za čak 17,2

posto. Kumulativno je na prostoru obalnih i otočnih gradova i općina u 2017. godini broj

nezaposlenih bio manji za 40,9 posto u odnosu na 2013. godinu. U nastavku je prikazana analiza

stanja i kretanja broja nezaposlenih od 2013. do 2017. godine izdvojeno za svaku obalnu županiju.

U obalnom i otočnom dijelu Istarske županije 2017. godine je u prosjeku na mjesečnoj razini bilo

nezaposleno 3.545 osoba, što je činilo 7,8 posto ukupnog broja nezaposlenih osoba obalno otočnih

gradova i općina u Hrvatskoj. U usporedbi s 2013. godinom, broj nezaposlenih osoba na

promatranom prostoru Istarske županije u prosjeku se smanjio za 53,6 posto odnosno za 4.091 osobu.

Gledano na razini gradova i općina, najveći dio nezaposlenih osoba registriran je na području grada

Pule, 1.460 osoba ili relativno 41,2 posto ukupnog broja nezaposlenih osoba obalno otočnih lokalnih

jedinica ove županije. Zatim slijede gradovi Labin i Poreč s 287 nezaposlene osobe (8,1 posto

nezaposlenosti Županije), grad Umag s godišnjim prosjekom od 271 nezaposlenih (7,6 posto

županijske nezaposlenosti) i grad Rovinj s godišnjim prosjekom od 263 nezaposlene osobe (7,4 posto

županijske nezaposlenosti). Gledano dinamički, pozitivna kretanja na tržištu rada obilježila su sve

obalno otočne lokalne jedinice ove županije. Pritom najveće smanjenje nezaposlenosti u 2017. u

odnosu na 2013. godinu bilježi općina Brtonigla (za 69,7 posto), grad Bale (za 64,1 posto) te općina

Barban (za 60,4 posto). S druga strane najmanje smanjenje broja nezaposlenih osoba zabilježeno je

u općinama Vrsar (za 39,4 posto), Ližnjan (za 42,6 posto) i Sveti Lovreč (za 43,1 posto).

Na razini svih obalnih i otočnih gradova i općina Primorsko-goranske županije 2017. godine u

prosjeku je bilo nezaposleno 7.015 osoba, što je činilo 15,5 posto ukupne nezaposlenosti svih obalnih

i otočnih gradova i općina u Hrvatskoj. Najveći broj nezaposlenih pri tome je bio registriran na

području županijskog središta, grada Rijeke, 4.619 osoba (65,8 posto ukupne nezaposlenosti obalnih

i otočnih JLS-ova Županije), te gradova Opatije (378 nezaposlene osobe) i Crikvenice (342

nezaposlene osobe). Tijekom razdoblja od 2013. do 2017. godine broj nezaposlenih osoba na razini

svih obalnih i otočnih JLS-ova ove županije se prepolovio (pad od 50,1 posto). Najveći pad broja

nezaposlenih zabilježen je u gradu Kraljevica (za 62,3 posto), te općini Vrbnik (za 59,8 posto) i gradu

Bakru (za 54,4 posto). Najmanje smanjenje nezaposlenih ostvareno je na području grada Cresa (za

145

22,8 posto), Omišlja (za 25,8 posto) te Malog Lošinja (za 28,4 posto). Pozitivna kretanja na tržištu

rada koja se ogledaju u vidu smanjenja broja nezaposlenih obilježila su sve obalne i otočne gradove

i općine Primorsko-goranske županije.

Od ukupno 12 jedinica lokalne samouprave na području Ličko-senjske županije, tek tri jedinice

imaju status obalnih, otočnih i/ili obalo-otočnih jedinica, općina Karlobag, te gradovi Novalja i Senj.

Ukupno je na tom području 2017. godine u prosjeku bilo 563 nezaposlene osobe, što je činilo tek 1,2

posto ukupne nezaposlenosti obalnih i otočnih gradova i općina Hrvatske. Najveći broj nezaposlenih

bio je registriran u Senju, u prosjeku 438 osoba što je čak 77,7 posto ukupnog broja nezaposlenih

ove tri obalno-otočne lokalne jedinice. U odnosu na 2013. ukupan se broj nezaposlenih osoba u ovim

jedinicama 2017. godine smanjio za 28,5 posto, pri čemu je najveće smanjenje zabilježeno u

Karlobagu (s 51 nezaposlene osobe na 27 osoba), a najmanje u Senju (s 788 na 563 nezaposlenih).

Od ukupno 34 lokalnih jedinica Zadarske županije, 28 je obalnih i otočnih gradova i općina. Na

prostoru tih 28 obalnih i otočnih lokalnih jedinica u prosjeku je tijekom 2017. godine bila registrirana

4.861 nezaposlena osoba (10,8 posto ukupnog broja nezaposlenih osoba obalnih i otočnih jedinica

lokalne samouprave u Hrvatskoj). Od toga 50,3 posto nezaposlenosti otpada na grad Zadar (2.445

osobe), nakon kojeg slijede gradovi Benkovac (396 nezaposlenih ili 8,1 posto) i Obrovac (243

nezaposlene osobe ili 5 posto). U usporedbi s 2013. godinom u 2017. godini je na razini svih 28

obalnih i otočnih gradova i općina ove županije nezaposlenost gotovo prepolovljena (pad za 48,9

posto). Najveći pad broja nezaposlenih osoba je zabilježen u općini Jasenice (za 63,9 posto), te zatim

u općinama Sukošan (za 61,6 posto) i Kukljici (za 60,7 posto). Zanimljivo je da jedna općina bilježi

porast broja nezaposlenih osoba, općina Kolan i to za 1,9 posto.

Na području Šibensko-kninske županije smješteno je 10 obalnih, otočnih i/ili obalo-otočnih

jedinica lokalne samouprave (od ukupno 20 JLS-ova). U 2017.-oj godini je na promatranom području

u prosjeku bilo registrirano 3.411 nezaposlenih osoba, što je činilo 7,6 posto ukupnog broja

nezaposlenih osoba svih obalnih i otočnih gradova i općina. Najveći dio nezaposlenosti pritom

otpada na grad Šibenik, 2.047 nezaposlenih osoba ili 60 posto ukupne nezaposlenosti obalnih i

otočnih jedinica ove županije. Zatim slijede gradovi Vodice i Primošten s 546 odnosno 105

nezaposlenih osoba. Razdoblje od 2013. do 2017. godine obilježeno je pozitivnim kretanjima na

tržištu rada. Broj nezaposlenih osoba najviše je smanjen u općinama Tisno (za 41,2 posto) i Bilice

(za 37,5 posto).

Splitsko-dalmatinska županija broji 32 obalne, otočne i/ili obalo-otočne jedinice lokalne

samouprave (10 gradova i 22 općine). U 2017.-oj godini je na tom prostoru u prosjeku bilo 21.846

nezaposlenih osoba, pri čemu je najveći dio nezaposlenih osoba bio registriran na području grada

Splita, 12.545 nezaposlenih (57,4 posto nezaposlenih obalno-otočnog prostora Županije), grada

Kaštela, 2.564 nezaposlenih osoba (11,7 posto nezaposlenih obalno-otočnog prostora Županije), te

grada Solina, 1.431 nezaposlena osoba (6,5 posto nezaposlenih obalno-otočnog prostora Županije).

Zanimljiv je podatak da ova županija čini gotovo polovicu broja nezaposlenih svih obalnih i otočnih

gradova i općina u Hrvatskoj (48,4 posto). U usporedbi s 2013. godinom ukupan se broj nezaposlenih

osoba na području 32 obalne i otočne jedinice ove županije smanjio za ukupno 35,1 posto (11.807

osoba). Najveći pad broja nezaposlenih osoba je zabilježen u čiovskoj općini Okrug (za 53 posto), u

općini Marina (za 49,8 posto) te bračkoj općini Pučišća (za 49,5 posto). Općina Sućuraj na otoku

Hvaru jedina je obalno-otočna lokalna jedinica Splitsko-dalmatinske županije koja bilježi porast

broja nezaposlenih osoba, i to za čak 7 posto.

146

Od ukupno 22 lokalne jedinice Dubrovačko-neretvanske županije, 18 je obalnih, otočnih i/ili

obalo-otočnih gradova i općina (4 grada i 14 općina). Na prostoru 18 obalnih i otočnih gradova i

općina ove županije u prosjeku je tijekom 2017. godine bilo 3.925 nezaposlenih osoba (8,7 posto

ukupnog broja nezaposlenih osoba obalnih i otočnih gradova i općina u Hrvatskoj). Od toga 32,3

posto nezaposlenih otpada na grad Dubrovnik (1.279 nezaposlenih osoba), 15,1 posto na grad Ploče

(593 nezaposlenih) i 6,7 posto na grad Opuzen (264 nezaposlene osobe). U usporedbi s 2013.

godinom u 2017. godini je na razini 18 obalnih i otočnih gradova i općina ove županije nezaposlenost

smanjena za 32,5. Najveći pad nezaposlenosti pritom je zabilježen u općini Ston (za 55,2 posto), te

u općinama Konavle (za 45,3 posto) i Župa dubrovačka (za 42,8 posto). I u ovoj županiji tek jedna

općina bilježi povećanje nezaposlenosti, to je općina Trpanj na prostoru na kojem je broj

nezaposlenih u 2017. godini bio veći za čak 19,8 posto u usporedbi s 2013. godinom.

Tablica 4.2. Nezaposlene osobe u obalnim i otočnim gradovima i općinama u Hrvatskoj, godišnji prosjek,

2013.-2017.

Naziv lokalne jedinice Županija 2013. 2014. 2015. 2016. 2017.

Indeks

2017.

2013.

Žup.=100 Obala i otoci

=100

Bale Istarska 33 26 26 19 12 35,9 0,3% 0,0%

Barban Istarska 111 89 71 53 44 39,6 1,2% 0,1%

Brtonigla Istarska 54 47 38 25 16 30,3 0,5% 0,0%

Buje Istarska 194 202 140 113 81 41,6 2,3% 0,2%

Fažana Istarska 144 134 109 96 73 50,4 2,0% 0,2%

Funtana Istarska 25 28 31 18 14 54,2 0,4% 0,0%

Kanfanar Istarska 43 35 35 27 21 48,9 0,6% 0,0%

Kršan Istarska 146 107 103 81 66 44,9 1,9% 0,1%

Labin Istarska 695 574 539 429 287 41,3 8,1% 0,6%

Ližnjan Istarska 149 143 121 100 85 57,4 2,4% 0,2%

Marčana Istarska 164 155 138 110 80 49,1 2,3% 0,2%

Medulin Istarska 216 198 171 147 113 52,0 3,2% 0,2%

Novigrad Istarska 144 130 104 91 68 47,4 1,9% 0,2%

Poreč Istarska 583 550 441 365 287 49,3 8,1% 0,6%

Pula Istarska 3.228 2.785 2.327 1.876 1.460 45,2 41,2% 3,2%

Raša Istarska 148 123 104 100 72 48,5 2,0% 0,2%

Rovinj Istarska 505 430 395 315 263 52,1 7,4% 0,6%

Sv. Lovreč Istarska 24 22 20 18 14 56,9 0,4% 0,0%

Tar-Vabriga Istarska 64 61 48 38 35 55,0 1,0% 0,1%

Umag Istarska 553 568 441 351 271 48,9 7,6% 0,6%

Vodnjan Istarska 348 269 235 181 145 41,7 4,1% 0,3%

Vrsar Istarska 68 63 55 53 41 60,6 1,2% 0,1%

Ukupno Istarska 7.637 6.740 5.693 4.607 3.545 46,4 100,0% 7,8%

Bakar Primorsko-goranska 550 549 457 354 250 45,6 3,6% 0,6%

Baška Primorsko-goranska 54 56 46 40 36 67,1 0,5% 0,1%

Cres Primorsko-goranska 71 67 57 54 55 77,2 0,8% 0,1%

Crikvenica Primorsko-goranska 625 617 509 441 343 54,8 4,9% 0,8%

Dobrinj Primorsko-goranska 51 53 48 49 31 60,8 0,4% 0,1%

Kostrena Primorsko-goranska 238 220 194 156 121 50,9 1,7% 0,3%

Kraljevica Primorsko-goranska 312 269 216 174 118 37,7 1,7% 0,3%

Krk Primorsko-goranska 195 169 151 137 107 55,1 1,5% 0,2%

Lopar Primorsko-goranska 22 19 17 15 12 54,8 0,2% 0,0%

Lovran Primorsko-goranska 235 246 219 185 136 57,8 1,9% 0,3%

Mali Lošinj Primorsko-goranska 295 275 262 257 211 71,6 3,0% 0,5%

147


Indeks

2017.

2013.


=100

Malinska-Dubašnica Primorsko-goranska 99 96 86 82 64 64,8 0,9% 0,1%

Mošćenička Draga Primorsko-goranska 66 54 53 43 33 49,9 0,5% 0,1%

Novi Vinodolski Primorsko-goranska 260 286 238 190 147 56,6 2,1% 0,3%

Omišalj Primorsko-goranska 154 165 175 163 114 74,2 1,6% 0,3%

Opatija Primorsko-goranska 616 584 535 464 378 61,4 5,4% 0,8%

Punat Primorsko-goranska 66 63 63 57 42 63,7 0,6% 0,1%

Rab Primorsko-goranska 430 380 318 271 183 42,5 2,6% 0,4%

Rijeka Primorsko-goranska 9.691 9.156 7.456 6.082 4.619 47,7 65,9% 10,2%

Vrbnik Primorsko-goranska 36 29 26 14 14 40,2 0,2% 0,0%

Ukupno Primorsko-goranska 14.064 13.354 11.123 9.226 7.015 49,9 100,0% 15,5%

Karlobag Ličko-senjska 51 51 46 41 27 52,9 0,6% 0,1%

Novalja Ličko-senjska 172 186 140 113 98 57,2 2,0% 0,2%

Senj Ličko-senjska 565 583 568 518 438 77,6 9,0% 1,0%

Ukupno Ličko-senjska 788 820 753 671 563 71,5 11,6% 1,2%

Benkovac Zadarska 614 520 457 412 396 64,4 8,1% 0,9%

Bibinje Zadarska 299 265 220 190 138 46,1 2,8% 0,3%

Biograd na moru Zadarska 266 232 231 216 182 68,2 3,7% 0,4%

Jasenice Zadarska 155 120 84 74 56 36,1 1,2% 0,1%

Kali Zadarska 57 48 39 36 29 50,4 0,6% 0,1%

Kolan Zadarska 27 21 22 25 28 101,9 0,6% 0,1%

Kukljica Zadarska 38 32 27 19 15 39,3 0,3% 0,0%

Nin Zadarska 160 150 118 105 84 52,3 1,7% 0,2%

Novigrad Zadarska 196 196 155 117 83 42,3 1,7% 0,2%

Obrovac Zadarska 498 409 328 287 243 48,7 5,0% 0,5%

Pag Zadarska 160 142 116 111 100 62,7 2,1% 0,2%

Pakoštane Zadarska 196 175 178 140 116 59,1 2,4% 0,3%

Pašman Zadarska 98 86 69 63 54 55,2 1,1% 0,1%

Posedarje Zadarska 236 205 150 132 101 42,7 2,1% 0,2%

Povljana Zadarska 33 35 34 23 19 56,5 0,4% 0,0%

Preko Zadarska 128 115 96 77 65 50,7 1,3% 0,1%

Privlaka Zadarska 121 98 72 66 61 50,2 1,2% 0,1%

Ražanac Zadarska 186 158 112 93 77 41,3 1,6% 0,2%

Sali Zadarska 69 63 54 45 37 53,1 0,8% 0,1%

Starigrad Zadarska 111 96 83 74 58 51,7 1,2% 0,1%

Sukošan Zadarska 347 272 209 171 133 38,4 2,7% 0,3%

Sv. Filip i Jakov Zadarska 267 234 224 177 155 58,2 3,2% 0,3%

Tkon Zadarska 26 23 22 22 18 67,4 0,4% 0,0%

Vir Zadarska 175 161 138 97 91 52,1 1,9% 0,2%

Vrsi Zadarska 196 163 118 95 81 41,5 1,7% 0,2%

Zadar Zadarska 4.852 4.159 3.428 2.966 2.445 50,4 50,3% 5,4%

Ukupno Zadarska 9.512 8.179 6.781 5.828 4.861 51,1 100,0% 10,8%

Bilice Šibensko-kninska 149 145 127 105 93 62,5 2,7% 0,2%

Murter-Kornati Šibensko-kninska 82 90 87 77 64 77,5 1,9% 0,1%

Pirovac Šibensko-kninska 112 99 94 83 78 69,3 2,3% 0,2%

Primošten Šibensko-kninska 156 150 144 123 105 67,2 3,1% 0,2%

Rogoznica Šibensko-kninska 129 129 136 121 91 70,5 2,7% 0,2%

Skradin Šibensko-kninska 297 282 251 242 196 66,0 5,8% 0,4%

Šibenik Šibensko-kninska 2.893 2.782 2.579 2.490 2.047 70,7 60,0% 4,5%

Tisno Šibensko-kninska 174 172 142 115 103 58,8 3,0% 0,2%

Tribunj Šibensko-kninska 125 115 113 109 88 70,4 2,6% 0,2%

148


Indeks

2017.

2013.


=100

Vodice Šibensko-kninska 795 710 682 616 546 68,8 16,0% 1,2%

Ukupno Šibensko-kninska 4.914 4.673 4.357 4.081 3.411 69,4 100,0% 7,6%

Baška voda Splitsko-dalmatinska 132 133 122 108 81 61,7 0,4% 0,2%

Bol Splitsko-dalmatinska 77 70 67 58 51 66,9 0,2% 0,1%

Brela Splitsko-dalmatinska 70 70 63 54 42 59,6 0,2% 0,1%

Dugi rat Splitsko-dalmatinska 583 535 479 399 325 55,7 1,5% 0,7%

Gradac Splitsko-dalmatinska 123 121 125 118 98 79,9 0,5% 0,2%

Hvar Splitsko-dalmatinska 278 232 181 179 161 58,0 0,7% 0,4%

Jelsa Splitsko-dalmatinska 193 192 163 140 144 74,5 0,7% 0,3%

Kaštela Splitsko-dalmatinska 4.645 4.203 3.642 3.164 2.564 55,2 11,7% 5,7%

Komiža Splitsko-dalmatinska 163 175 166 145 118 72,6 0,5% 0,3%

Makarska Splitsko-dalmatinska 792 804 744 623 516 65,1 2,4% 1,1%

Marina Splitsko-dalmatinska 408 372 305 270 205 50,2 0,9% 0,5%

Milna Splitsko-dalmatinska 46 51 45 39 34 73,7 0,2% 0,1%

Nerežišća Splitsko-dalmatinska 59 48 41 40 32 54,7 0,1% 0,1%

Okrug Splitsko-dalmatinska 333 314 258 210 157 47,0 0,7% 0,3%

Omiš Splitsko-dalmatinska 1.501 1.362 1.185 1.011 806 53,7 3,7% 1,8%

Podgora Splitsko-dalmatinska 146 146 160 155 108 73,7 0,5% 0,2%

Podstrana Splitsko-dalmatinska 807 797 751 673 595 73,7 2,7% 1,3%

Postira Splitsko-dalmatinska 76 60 61 48 42 55,0 0,2% 0,1%

Pučišća Splitsko-dalmatinska 164 128 105 81 83 50,5 0,4% 0,2%

Seget donji Splitsko-dalmatinska 478 442 366 311 266 55,6 1,2% 0,6%

Selca Splitsko-dalmatinska 113 83 76 64 66 58,4 0,3% 0,1%

Solin Splitsko-dalmatinska 2.360 2.243 1.999 1.748 1.431 60,6 6,5% 3,2%

Split Splitsko-dalmatinska 17.950 17.402 16.092 14.255 12.545 69,9 57,4% 27,8%

Stari grad Splitsko-dalmatinska 137 122 109 120 113 82,3 0,5% 0,2%

Sućuraj Splitsko-dalmatinska 15 15 12 14 17 107,0 0,1% 0,0%

Supetar Splitsko-dalmatinska 224 212 192 162 157 69,9 0,7% 0,3%

Sutivan Splitsko-dalmatinska 40 35 37 35 35 87,3 0,2% 0,1%

Šolta Splitsko-dalmatinska 141 144 157 142 130 92,7 0,6% 0,3%

Trogir Splitsko-dalmatinska 1.297 1.256 1.055 895 690 53,2 3,2% 1,5%

Tučepi Splitsko-dalmatinska 105 94 78 70 57 54,6 0,3% 0,1%

Vis Splitsko-dalmatinska 164 168 172 167 158 96,5 0,7% 0,4%

Zadvarje Splitsko-dalmatinska 35 37 33 33 22 63,8 0,1% 0,0%

Ukupno Splitsko-dalmatinska 33.653 32.064 29.038 25.529 21.846 64,9 100,0% 48,4%

Blato Dubrovačko-

neretvanska 253 239 214 184 148 58,4 3,8% 0,3%

Dubrovačko primorje Dubrovačko-

neretvanska 92 86 82 63 58 62,7 1,5% 0,1%

Dubrovnik Dubrovačko-

neretvanska 1.991 1.959 1.841 1.493 1.279 64,2 32,6% 2,8%

Janjina Dubrovačko-

neretvanska 25 29 29 22 19 78,5 0,5% 0,0%

Konavle Dubrovačko-

neretvanska 458 458 403 314 250 54,7 6,4% 0,6%

Korčula Dubrovačko-

neretvanska 421 416 374 329 256 60,9 6,5% 0,6%

Lastovo Dubrovačko-

neretvanska 65 74 75 62 61 92,7 1,5% 0,1%

Lumbarda Dubrovačko-

neretvanska 86 90 87 83 64 74,7 1,6% 0,1%

149


Indeks

2017.

2013.


=100

Mljet Dubrovačko-

neretvanska 45 43 48 36 31 68,6 0,8% 0,1%

Opuzen Dubrovačko-

neretvanska 265 284 294 291 264 99,8 6,7% 0,6%

Orebić Dubrovačko-

neretvanska 189 189 200 157 130 68,8 3,3% 0,3%

Ploče Dubrovačko-

neretvanska 760 807 775 682 593 78,0 15,1% 1,3%

Slivno Dubrovačko-

neretvanska 163 178 176 167 150 91,7 3,8% 0,3%

Smokvica Dubrovačko-

neretvanska 64 65 58 46 39 61,4 1,0% 0,1%

Ston Dubrovačko-

neretvanska 167 147 121 95 75 44,8 1,9% 0,2%

Trpanj Dubrovačko-

neretvanska 28 33 38 30 33 119,8 0,8% 0,1%

Vela luka Dubrovačko-

neretvanska 301 281 250 258 223 74,2 5,7% 0,5%

Župa dubrovačka Dubrovačko-

neretvanska 439 415 388 295 251 57,2 6,4% 0,6%

Ukupno Dubrovačko-

neretvanska 5.811 5.793 5.452 4.607 3.925 67,5 100,0% 8,7%

UKUPNO 76.378 71.624 63.197 54.549 45.166 59,1 100,0%

Izvor: sistematizacija autora prema podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje.

4.1.2.3. Analiza turizma u obalnim i otočnim lokalnim jedinicama

Broj dolazaka turista u obalnim i otočnim lokalnim jedinicama znatno se povećao tijekom razdoblja

od 2013. do 2017. godine. S obzirom na to da je za 2013. godinu nedostupan značajan dio podataka

o dolascima turista, u nastavku se analiziraju trendovi u odnosu na 2014. godinu, a detaljni podaci

po obalnim i otočnim lokalnim jedinicama za cijelo razdoblje od 2013. do 2017. sadržani su na

slikama i u tablicama u prilogu. U 2017. godini broj ostvarenih dolazaka turista u komercijalnim

smještajnim objektima u obalnim i otočnim lokalnim jedinicama dosegnuo je rekordnih 14,3 milijuna

što je za 31 posto više nego u 2014. godini. Čak 82,5 posto ukupnog broja turista u 2017. godini se

odnosi na turiste koji su posjetili obalne i otočne lokalne jedinice.

150

Slika 4.18. Dolasci turista u obalne i otočne lokalne jedinice, 2013.-2016.

Izvor: DZS.

Obalne i otočne lokalne jedinice s više od pola milijuna dolazaka turista u 2017. godini bile su: Poreč,

Rovinj, Zadar, Split, te Dubrovnik. Pri tome je Dubrovnik posjetilo više od 1,1 milijun turista u 2017.

godini.

Promatrano u odnosu na broj stanovnika, u obalne i otočne lokalne jedinice u Hrvatskoj zabilježen

je dolazak 133 turista u komercijalne smještajne objekte na 10 stanovnika u 2017. godini. Najviše

dolazaka turista na 10 stanovnika pritom su zabilježile Funtana (2.548), Tar-Vabriga (1.154), te

Baška (1.025). Na slici 4.19. prikazano je 13 obalnih i otočnih lokalnih jedinica u kojima je ostvareno

više od 500 dolazaka turista na 10 stanovnika u 2017. godini. S druge strane, najmanje turista na 10

stanovnika imale su Bakar (3), Benkovac (3) i Ploče (4). Takvi podaci ukazuju na velike razlike u

turističkoj razvijenosti obalnih i otočnih lokalnih jedinica.

151

Slika 4.19. Broj turista u obalnim i otočnim lokalnim jedinicama s najvećim brojem turista po stanovniku

u 2017. godini

Napomena: broj stanovnika u obalnim i otočnim lokalnim jedinicama na temelju Popisa stanovništva 2011.


U 2017. godini ostvareno je više od 79 milijuna noćenja u obalnim i otočnim lokalnim jedinicama

što je 28,4 posto više nego u 2014. godini. U 2017. godini je najviše noćenja ostvareno u Dubrovniku,

Rovinju i Poreču. Sljedeća slika prikazuje obalne i otočne lokalne jedinice s više od milijun noćenja

u 2017. godini.

Slika 4.20. Noćenja turista u obalnim i otočnim lokalnim jedinicama u 2017. godini

Izvor: DZS.

Prosječno su turisti ostvarili 6 noćenja u obalnim i otočnim lokalnim jedinicama u 2017. godini.

Turisti su se najviše zadržali u sljedećim obalnim i otočnim lokalnim jedinicama: Blato, Pašman,

Tkon, Barban, Preko i Marina gdje su u prosjeku boravili 9 noći. Najkraće su boravili u Rijeci i

Skradinu gdje su u prosjeku boravili 2 noći. Detaljne tablice s podacima po obalnim i otočnim

lokalnim jedinicama sastavni su dio priloga.

152

4.1.2.4. Poljoprivredno zemljište u obalnim i otočnim lokalnim jedinicama

Podaci iz Nacionalnog sustava identifikacije zemljišnih parcela, odnosno evidencije uporabe

poljoprivrednog zemljišta u Republici Hrvatskoj (ARKOD) daju uvid u površine parcela prema

vrstama uporabe poljoprivrednog zemljišta u obalnim i otočnim lokalnim jedinicama za 2016. i 2017.

godinu. Parcele evidentirane u ARKOD-u obuhvaćaju ukupno 66.780 ha površine u 131 obalnoj,

otočnoj i/ili obalo-otočnoj lokalnoj jedinici u 2017. godini što je za 1,2 posto više nego u 2016.

godini. Od ukupne površine evidentiranog poljoprivrednog zemljišta u ARKOD bazi podataka, 30,2

posto se nalazi u obalnim i otočnim općinama i gradovima Zadarske županije.

Slika 4.21. Površina poljoprivrednog zemljišta u obalnim i otočnim lokalnim jedinicama po županijama,

2016. i 2017.


Promatrano prema namjeni zemljišta, skoro trećina ukupne površine zemljišta u obalnim i otočnim

lokalnim jedinicama su krški pašnjaci (31 posto ukupne površine). Zatim u strukturi ukupne površine

slijede maslinici (25 posto ukupne površine), te oranice (21 posto ukupne površine).

Slika 4.22. Površina poljoprivrednog zemljišta u obalnim i otočnim lokalnim jedinicama prema vrstama uporabe

poljoprivrednog zemljišta, 2016. i 2017.


0

5.000

10.000

15.000

20.000

25.000

Ista

rska

Pri

mo

rsko

-go

ran

ska

Ličk

o-s

enjs

ka

Zad

arsk

a

Šib

ensk

o-

knin

ska

Split

sko

-d

alm

atin

ska

Du

bro

vačk

o-

ne

retv

ansk

a

ha

2016.

153

Detaljan prikaz strukture i površine parcela iz ARKOD baze podataka prema vrstama uporabe

poljoprivrednog zemljišta po obalnim i otočnim lokalnim jedinicama nalazi se u tablicama u prilogu.

4.1.2.5. Indeks razvijenosti obalnih i otočnih JLS (2013. i 2016.)

Vrijednosti indeksa razvijenosti MRRFEU je objavilo u 2013. i 2016. godini, te se odnose na

trogodišnja razdoblja. Prema vrijednostima indeksa razvijenosti u 2013. godini od 131 obalne, otočne

i/ili obalo-otočne JLS, niti jedna nije razvrstana u prvu skupinu (ispod 50 posto nacionalnog

prosjeka), njih ukupno osam razvrstano je u drugu skupinu, 41 JLS nalazi se u trećoj skupini, 57 JLS-

ova nalazi se u natprosječnoj četvrtoj skupini (od nula do 25 posto iznad nacionalnog prosjeka), dok

ih je u petoj skupini 25 (u ovoj skupini nema niti jedne JLS iz Šibensko-kninske županije). Dakle,

82 JLS (62,5 posto od ukupnog broja obalnih i otočnih JLS-ova) bilježi vrijednosti indeksa

razvijenosti veće od nacionalnog prosjeka. U Istarskoj i Primorsko-goranskoj županiji sve JLS bilježe

vrijednosti iznad nacionalnog prosjeka (razvrstane su u četvrtu ili petu razvojnu skupinu). U drugoj

skupini (vrijednost indeksa 50-75 posto) od ukupno osam JLS, čak pet se nalazi u Zadarskoj županiji

(Novigrad (Zadar), Obrovac, Posedarje, Benkovac i Vrsi), dvije su u Dubrovačko-neretvanskoj

(Slivno i Ston), te Skradin u Šibensko-kninskoj. Najniža vrijednost indeksa obalnih i otočnih JLS-

ova (na području svih sedam obalnih županija) zabilježena je u Zadarskoj županiji, u Novigradu

(Zadar) te iznosi 67,36 posto, dok je najviša zabilježena u Kostreni (Primorsko-goranska županija)

te iznosi 153,53 posto.

Tablica 4.3. Najniže i najviše vrijednosti indeksa razvijenosti obalnih i otočnih JLS-ova obalnih županija, 2013.

Grad / Općina Županija Indeks razvijenosti (najniža i najviša vrijednost) Skupine

Raša Istarska 103,97% IV.

Funtana - Fontane Istarska 147,32% V.

Kraljevica Primorsko-goranska 108,94% IV.

Kostrena Primorsko-goranska 153,55% V.

Senj Ličko-senjska 89,36% III.

Novalja Ličko-senjska 125,93% V.

Novigrad (Zadar) Zadarska 67,36% II.

Vir Zadarska 147,88% V.

Skradin Šibensko-kninska 70,38% II.

Rogoznica Šibensko-kninska 111,24% IV.

Marina Splitsko-dalmatinska 83,92% III.

Sutivan Splitsko-dalmatinska 138,63% V.

Slivno Dubrovačko-neretvanska 61,05% II.

Dubrovnik Dubrovačko-neretvanska 126,83% V.


Najveći jaz (razlika najviše i najniže vrijednosti indeksa razvijenosti) unutar županije zabilježen je u

Zadarskoj županiji (80,53 postotna boda razlike), dok je najmanja razlika (izuzme li se Ličko-senjska

županija s obzirom da su u njoj svega tri obalne, otočne ili obalo-otočne JLS), zabilježena u Šibensko-

kninskoj (40,86 postotna boda razlike). Podatak za Šibensko-kninsku županiju može ujedno i značiti

da se obalno-otočni prostor ove županije značajno ravnomjernije razvija u odnosu na primjerice

Zadarsku županiju. U tablici 4.3. nalaze se podaci o najnižim i najvišim vrijednostima indeksa JLS-

a obalnih županija. Valja napomenuti i da se gotovo trećina JLS-ova (31,3 posto) nalazi u trećoj

razvojnoj skupini što je i dalje ispod nacionalnog prosjeka. Detaljniji podaci o vrijednostima indeksa

razvijenosti objavljenih u 2013. godini nalaze se u tablici 4.11. u prilogu.

154

Vrijednosti indeksa razvijenosti obalnih ili otočnih JLS za trogodišnje razdoblje 2014.-2016.

pokazuju da svega pet JLS-ova bilježi ispodprosječne vrijednosti, u odnosu na nacionalni prosjek.

Vrijednosti indeksa su u rasponu od 95 do 100 posto, a radi se o sljedećim JLS-ima: Skradin

(Šibensko-kninska županija), Sućuraj (Splitsko-dalmatinska županija), Slivno i Janjina

(Dubrovačko-neretvanska županija) te Obrovac i Benkovac (Zadarska županija).

Tablica 4.4. Udio obalnih i otočnih JLS-ova u razvojnim skupinama, 2016.

Broj JLS-ova po razvojnoj skupini Skupina Kumulativ (u %)

47 8 35,88%

39 7 65,65%

25 6 84,73%

14 5 95,42%

2 4 96,95%

3 3 99,24%

1 2 100,00%

0 1 100,00%

131 - -

Izvor: MRRFEU, obrada podataka autora.

Preostalih 125 obalnih i otočnih JLS-ova bilježi iznadprosječne vrijednosti indeksa razvijenosti.

Najviše vrijednosti (u rasponu od 115,12 posto do 117,84 posto) zabilježene su u Malinskoj –

Dubašnici, Omišlju, Dubrovniku, Medulinu te Kostreni (117,84 posto). U prvih pet obalnih i otočnih

JLS-ova s najvišim vrijednostima indeksa, čak tri se nalaze u Primorsko-goranskoj županiji. Broj

obalnih i otočnih JLS-ova prema pojedinim razvojnim skupinama prikazan je u tablici 4.4.

Više od trećine (njih 47) nalazi se u osmoj skupini (skupina s najviše iznadprosječnih vrijednosti), a

zajedno s 39 JLS-ova razvrstanih u sedmu skupinu, čine više od 65,65 posto JLS-ova koji su značajno

iznad nacionalnog prosjeka vrijednosti indeksa razvijenosti. Drugim riječima, od tri obalne, otočne

ili obalno-otočne JLS, prosječno dvije će se nalaziti u sedmoj i/ili osmoj razvojnoj skupini. U prvoj

razvojnoj skupini ne nalazi se niti jedna obalna i otočna JLS, dok ih se u drugoj, trećoj i četvrtoj

nalazi ukupno šest JLS-ova. Detaljni podaci nalaze se u tablici 4.12. u prilogu.

Tablica 4.5. Najniže i najviše vrijednosti indeksa razvijenosti obalnih i otočnih JLS-ova obalnih županija, 2016.

Grad / Općina Županija Indeks razvijenosti (najniža i najviša vrijednost) Skupine

Barban Istarska 104,52 7

Medulin Istarska 116,88 8

Rab Primorsko-goranska 106,28 7

Kostrena Primorsko-goranska 117,84 8

Senj Ličko-senjska 110,05 6

Novalja Ličko-senjska 101,57 8

Obrovac Zadarska 98,30 4

Kolan Zadarska 111,58 8

Skradin Šibensko-kninska 95,14 2

Šibenik Šibensko-kninska 106,19 7

Sućuraj Splitsko-dalmatinska 95,71 3

Bol Splitsko-dalmatinska 112,95 8

Slivno Dubrovačko-neretvanska 96,26 3

Dubrovnik Dubrovačko-neretvanska 115,64 8

Izvor: MRRFEU, obrada podataka autora.

155

Kada se promatra razlika između najviše i najniže vrijednosti indeksa razvijenosti za pojedinu

županiju (izuzev Ličko-senjske s obzirom da su u njoj svega tri obalne, otočne i/ili obalno-otočne

JLS), najmanji jaz zabilježen je u Šibensko-kninskoj županiji (11,05 postotnih bodova razlike), a

najveći u Dubrovačko-neretvanskoj (19,38 postotnih bodova razlike). Može se ustvrditi da se prema

ovom pokazatelju obalno-otočni prostor Dubrovačko-neretvanske županije značajno

neravnomjernije razvija u odnosu na primjerice Šibensko-kninsku, odnosno razlike u razvijenosti

obalnih, otočnih i obalno-otočnih JLS-ova o odnosu na druge JLS-ove u Dubrovačko-neretvanskoj

županiji izraženije se u odnosu na ostale županije. Podaci su prikazani u tablici 4.5.

Ako se promotre vrijednosti indeksa razvijenosti obalnih županija (u taj izračun ulaze vrijednosti

svih JLS-ova pojedine županije), u 2013. godini, najviša vrijednost zabilježena je u Istarskoj županiji

(156,80 posto), dok je najniža u Ličko-senjskoj (64,82 posto). U 2016. godini, unatoč korištenju

revidiranog modela izračuna indeksa razvijenosti (o kojem je već prije bilo riječi), sam poredak

županija po vrijednosti indeksa nije se značajnije promijenio (mjesta u poretku su zamijenile

Dubrovačko-neretvanska i Primorsko-goranska županija). Iznadprosječne vrijednosti (u odnosu na

nacionalni prosjek) u 2013. godini bilježe četiri županije (Istarska, Primorsko-goranska,

Dubrovačko-neretvanska i Zadarska), a u 2016. godini se skupini iznadprosječnih pridružila i

Splitsko-dalmatinska županija. Šibensko-kninska i Ličko-senjska županija su u 2013.-oj i 2016.-oj

godini na dnu ove ljestvice, s ispodprosječnim vrijednostima indeksa razvijenosti. Podaci se nalaze

u tablici 4.6.

Tablica 4.6. Vrijednosti indeksa razvijenosti obalnih županija za 2013. i 2016. godinu

Naziv županije Indeks razvijenosti

2013.

Skupine

(2013.) Naziv županije

Indeks razvijenosti

2016.

Skupine

(2016.)

Istarska 156,80% >125% IV. Istarska 108,97% IV.

Primorsko-goranska 139,21% >125% IV. Dubrovačko-

neretvanska 108,58% IV.

Dubrovačko-

neretvanska 120,84% 100-125% III. Primorsko-goranska 105,27% IV.

Zadarska 106,39% 100-125% III. Zadarska 104,65% III.

Splitsko-dalmatinska 93,75% 75-100% II. Splitsko-dalmatinska 103,93% III.

Šibensko-kninska 80,93% 75-100% II. Šibensko-kninska 97,04% II.

Ličko-senjska 64,82% <75% I. Ličko-senjska 92,39% I.

Izvor: MRRFEU, 2013. i 2016.

Napomena: plavom bojom označene su ispodprosječne vrijednosti indeksa razvijenosti.

156

4.1.2.6. Proračunski pokazatelji za obalnih i otočnih jedinica lokalne samouprave

u razdoblju 2013. - 2017.

U tablicama 4.13. do 4.17. u prilogu prikazani su osnovni proračunski pokazatelji po stanovniku za

obalne, otočne i obalno-otočne jedinice lokalne samouprave u petogodišnjem razdoblju, odnosno od

2013. do 2015. godine. Tablice sadrže podatke o prihodima poslovanja po stanovniku, pomoćima iz

inozemstva i od subjekata unutar općeg proračuna po stanovniku, prihodima od prodaje nefinancijske

imovine po stanovniku, rashodima poslovanja po stanovniku, rashodima za nabavu nefinancijske

imovine po stanovniku, ukupnim prihodima po stanovniku, ukupnim rashodima po stanovniku,

ukupnim prihodima i primicima po stanovniku i ukupnim rashodima i izdacima po stanovniku za

svaku od 131 jedinice lokalne samouprave, odnosno 87 općina i 44 grada koje se nalaze u obalno-

otočnoj skupini.

Podaci ukazuju da u 2013. godini devet jedinica lokalne samouprave, odnosno Vir, Funtana, Šolta,

Baška, Kolan, Omišalj, Kostrena, Medulin i Bol imaju prihode poslovanja iznad 10.000 kuna po

stanovniku, a Ražanac i Slivno, koji su na kraju tablice po veličini prihoda poslovanja po stanovniku,

ispod 2.000 kuna po stanovniku.

Što se tiče prihoda od pomoći po stanovniku prednjače Smokvica, Šolta i Vis s razinom pomoći iznad

4.000 kuna po stanovniku.

Od prihoda od prodaje nefinancijske imovine najvišu razinu prihoda ostvaruje Tar-Vabriga s

prihodima od 6.334 kuna po stanovniku, Novi Vinodolski i Fažana ostvaruju preko 2.000 kuna po

stanovniku, dok je povelik popis općina i gradova koji ne ostvaruju prihode od prodaje nefinancijske

imovine (Ližnjan, Kolan, Kukljica, Povljana, Privlaka, Sali, Tkon, Vrsi, Bilice, Pirovac, Rogoznica,

Tisno, Tribunj, Vodice, Baška Voda, Brela, Marina, Podgora, Podstrana, Selca, Šolta, Tučepi,

Zadvarje, Lumbarda).

Najviša razina rashoda poslovanja po stanovniku je u Viru (10.908 kuna) i u Funtani (9.918 kuna),

dok su na začelju ljestvice Skradin, Sv. Filip i Jakov, Opuzen, Benkovac, Vrsi, Dugi Rat, Sukošan,

Vela Luka, Bilice, Ražanac, Smokvica i Slivno s manje od 2.000 kuna po stanovniku.

Općine i gradovi su u 2013. značajno ulagali u nabavu nefinancijske imovine te je najviše ulagao

Sućuraj (6.368 kuna po stanovniku), te još šest jedinica lokalne samouprave s iznosom iznad 5.000

kuna po stanovniku (Vir, Primošten, Smokvica, Vis, Medulin i Kolan).

Najviša razina ukupnih prihoda (15.521 kuna) i rashoda po stanovniku (16.798 kuna) u 2013.

ostvarena je u Viru, dok je pet lokalnih jedinica u kojima su ukupni prihodi i ukupni rashodi po

stanovniku između 1.600 i 2.000 kuna (Dugi Rat, Sv. Filip i Jakov, Bilice, Ražanac i Slivno).

Situacija u pogledu proračunskih prihoda po stanovniku u obalnim, otočnim i/ili obalno-otočnim

općinama i gradovima se nešto mijenjala u naredne tri godine. 2017. godina je ukazala da Vir i

Sutivan ostvaruju najvišu razinu prihoda poslovanja po stanovniku (iznad 15.000 kuna), Baška,

Funtana, Malinska-Dubašnica, Kolan, Medulin, Karlobag, Novalja, Tar-Vabriga, Nin, Bol, Kostrena,

Omišalj i Šolta (iznad 10.000 kuna), dok Barban, Ploče, Sukošan, Posedarje, Dugi Rat, Kaštela,

Bilice, Bibinje, Ražanac, Vela Luka, Benkovac ostvaruju znatno niže prihode poslovanja po

stanovniku (ispod 3.000 kuna).

157

Nekoliko je jedinica lokalne samouprave koje ostvaruju visoku razinu pomoći po stanovniku. Janjina

prednjači s oko 4.300 kuna pomoći po stanovniku, kao i Zadvarje, Nin, Šolta, Slivno i Smokvica

gdje je razina pomoći po stanovniku nešto niža od 4.000 kuna.

Prihodi od prodaje nefinancijske imovine po stanovniku su najviši u Loparu, Ninu, Tar-Vabrigi,

Karlobagu i Selcima (iznad 3.000 kuna). Devetnaest općina i gradova nije ostvarilo prihode od

prodaje nefinancijske imovine (Kolan, Kukljica, Pašman, Povljana, Preko, Privlaka, Tkon, Vir, Vrsi,

Bilice, Murter-Kornati, Rogoznica, Vodice, Baška Voda, Okrug, Podstrana, Sućuraj, Šolta,

Zadvarje).

U 2017. Vir prednjači u rashodima poslovanja po stanovniku (18.441 kuna), a Funtana u rashodima

za nabavu nefinancijske imovine (9.022 kuna). U istoj su godini rashodi poslovanja po stanovniku

najniži u Skradinu, Slivnom, Ražancu i Vela Luci (ispod 2.000 kuna), a rashodi za nabavu

nefinancijske imovine u Bilicama, Milni i Dubrovniku (iznad 100 kuna).

Po ukupnim prihodima po stanovniku mogu se izdvojiti Baška, Vir i Sutivan s više od 15.000 kuna,

a po ukupnim se rashodima po stanovniku izdvajaju Vir (23.398 kuna), Funtana (19.223 kuna) i

Malinska-Dubašnica (14.888 kuna). Na začelju liste općina i gradova po ukupnim prihodima su

Sukošan, Posedarje, Dugi Rat, Kaštela, Bilice, Benkovac i Vela Luka (iznad 2.000 kuna), a po

rashodima po stanovniku su Dugi Rat, Kaštela, Barban, Ploče, Posedarje, Bibinje, Benkovac,

Skradin, Opuzen, Vela Luka i Bilice (iznad 2.000 kuna).

4.1.3. Opterećivanje prostora i prostorni konflikti na obali i otocima

Promjene strukture obalnog gospodarstva od osamostaljenja Hrvatske imaju značajne učinke u

namjeni prostora. Mnogi nekadašnji industrijski pogoni, a i pogoni koji broje posljednje dane kao

neka brodogradilišta, bili su smješteni na najvrjednijem dijelu obale, na pomorskom dobru. Po

njihovom gašenju ti dijelovi obale ostaju izloženi pritisku turističkih ulagača kojem se teško

oduprijeti zbog visoke profitabilnosti i kratkog roka povrata ulaganja. Sve to prijeti daljnjim

osiromašenjem strukture obalnog gospodarstva i sve izraženijem nagnuću k monokulturi turizma.

Ovakva strukturna kretanja imaju naglašeni prostorno-planerski aspekt jer prostorni planovi u

kombinaciji s društveno-gospodarskim programima mogu biti značajnim instrumentom razvojne

politike koja će očuvati strukturu obalnog gospodarstva.

Struktura otočnog gospodarstva trpi manje promjene prvenstveno zato što na otocima i nije bilo

industrije koja bi značajnije zauzimala prostor koji je s vremenom postao zanimljiv turističkim

ulagačima. S izuzetkom nekolicine većih otoka u čijim su obalnim gradovima bila smještena manja

brodogradilišta, tvornice ribljih konzervi i vojni objekti, a u unutrašnjosti otoka pogoni prerađivačke

industrije, obala otoka pruža dovoljno atraktivnih mjesta za izgradnju turističkih objekata svih vrsta,

od nautičkih sve do ekskluzivnih resorta, antipoda nekadašnjih radničkih odmarališta. Kako se

uglavnom radi o još neizgrađenom obalnom prostoru, prostorno planiranje ovdje prije svega treba

biti instrumentom politike zaštite i održivog korištenja otočne kulturne i prirodne baštine.

Cijela istočnojadranska obala je krševita. S izuzecima dvaju pučinskih otoka vulkanskog porijekla

krševiti su i svi otoci. Ovakva geološka podloga stoljećima je uvjetovala izbor osnovnog

građevinskog materijala i odredila način gradnje, arhitekturu, a u dobroj mjeri i izgled naselja.

Vađenje kamena je tako tradicionalna obalna i otočna djelatnost, a kamenolomi su dio krajobraza i

na obali i na otocima. Kako je uglavnom riječ o tehničkom kamenu kojeg se ne isplati prevoziti

158

daleko od kamenoloma, vadilo se za lokalne potrebe pa su kamenolomi bili brojni ali i malih gabarita.

Takvo vađenje i korištenje kamena nagrđivalo je krajobraz u manjoj mjeri (dobro planirani

kamenolomi gotovo da i nisu išta nagrđivali), a napušteni kamenolomi su se i bez sanacije u nekoliko

desetljeća mogli stopiti s krajobrazom. Značajno nagrđivanje počelo je s rastom obalnih gradova i

širom primjenom tehnologija drobljenja kamena i pripreme kamenih agregata za građevinarstvo.

Obrađeni kamen ima veću dodanu vrijednost od tek izvađenog pa se prijevoz isplati i na veće

udaljenosti. Uz veća obalna gradska središta u posljednja dva desetljeća otvaraju se tako sve veći

kamenolomi u kojima se vadi tehničko-građevinski kamen i koji zbog naglašene lokalne ali i

regionalne potražnje imaju osigurano tržište. Smještaj, veličina i sanacija kamenoloma po prestanku

vađenja podrobno su određeni prostorno-planerskim propisima i propisima o zaštiti okoliša tako da

ova gospodarska djelatnost ne zahtjeva dodatnu pažnju što se tiče institucionalnog okvira u kojem se

treba odvijati. Treba, međutim, napomenuti da vađenje kamena neposredno ovisi o usponima i

opadanjima građevinarske djelatnosti koja pak ovisi o rastu turističke potražnje i tržišnim potrebama

za dodatnim smještajnim kapacitetima. Vađenje kamena mimo dobivenih dozvola i/ili intenzitet

vađenja koji nije predviđen investicijskim projektom i poslovnim planom može u vrijeme

građevinskog poleta ozbiljno vizualno i ekološki ugroziti okoliš. Kako posljednjih godina turistička

potražnja raste, riječ je o aktualnom problemu kojem treba posvetiti posebnu pažnju prije svega u

izradi detaljnih prostornih planova i u građevinskom nadzoru. Pri tom treba prostorno-planerski

predvidjeti a gospodarskim mjerama potaći otvaranje kamenoloma na malim otocima. Riječ je o

malim kamenoloma koji će smanjiti izuzetno visoke troškove dopreme građevinskog materijala na

male otoke, a mogu se zatvarati uz razmjerno male troškove sanacije.

Vađenje arhitektonskog kamena također je uvjetovano turističkim kretanjima i odgovarajućim

reakcijama građevinskog sektora. Gotovo sva važnija hrvatska ležišta ovog kamena su u obalnom

području, koncentrirana u Istri, dijelu obale od Šibenika do Splita i na dalmatinskim otocima. Kako

je riječ o vrijednom i traženom građevinskom materijalu koji se može i izvoziti vađenje

arhitektonskog kamena spada u djelatnosti pogodne za obogaćivanje strukture obalnog, a posebno

otočnog gospodarstva. U vremenu osiromašenja obalno-otočne gospodarske strukture i njenog sve

jačeg nagnuća ka turističkoj monokulturi ovaj dio kamenarstva treba poticati i gospodarskim i

prostorno-planerskim mjerama. U skladu s Programom prostornog uređenja Republike Hrvatske iz

1999. godine (Narodne novine, br. 50/1999) str. 32:

Kako je Hrvatska bogata nemetalnim mineralnim sirovinama za proizvodnju građevinskog materijala

osobito gospodarsko značenje ima arhitektonsko-građevni kamen koji se javlja na obalnom području

Hrvatske, a posebno na otocima gdje uz pažljivu eksploataciju može pridonijeti razvoju otoka,

Jedina metalna ruda koja se u obalnom području nalazila u količinama koje opravdavaju iskapanje

je boksit. Najpoznatija ležišta su u okolini Obrovca, Ervenika i Drniša te u Istri gdje se u dolini Mirne

boksit vadio i prije nego što je osmišljeno kako iz njega dobiti aluminij. Boksita ima i na otocima.

Jedina probna iskapanja poduzeta su na Cresu ali nađene količine nisu opravdale eksploataciju.

Najznačajnija ležišta, ona oko Obrovca, eksploatirana su još između dva svjetska rata. Nakon II.

svjetskog rata eksploatacija je pojačana i boksit se izvozio sve do izgradnje tvornice glinice koja je

pokrenula i ubrzo obustavila proizvodnju jer su ležišta bila iscrpljena. Projekt je ostao zapamćen

zbog izuzetno velikih negativnih gospodarskih učinaka ali i kao primjer loše komunikacije

gospodarskih i prostornih planera. Kako su već odavna iscrpljena i ostala ležišta daljnji razvoj i

razmještaj prerađivačke industrije u obalnom području neće ovisiti o ležištima metalnih mineralnih

sirovina. Pojedini smještaji pa i ukupni razmještaj ovisit će o prometnoj mreži (posebno vezama sa

zaleđem), kapacitetima i namjeni morskih luka te o prijevoznim troškovima. Upravljanje daljnjim

razvojem će stoga biti sve zahtjevnije. Strateško planiranje prometnih koridora „odozgo“ trebat će

159

usklađivati s općinskim i gradskim planiranjem smještaja industrije „odozdo“. Na razini planiranja

JLS trebat će pak integrirati gospodarsko i prostorno planiranje i tako usklađivati razvoj prostorno

zahtjevnog turizma i okolišno osjetljive industrije. Trenutno nezadovoljavajuću vertikalnu i

horizontalnu koordinaciju dionika planiranja trebat će podići na razinu značajno višu od postojeće.

4.1.4. Osvrt na samodostatnost otočnog gospodarstva

Otočno gospodarstvo stoljećima je težilo samodostatnosti. Loša povezanost s ionako nesigurnim

kopnom i nedovoljno razvijena prostorna podjela rada koja nije zahvaćala otoke u većoj mjeri, uputili

su otočane na otočne izvore energije (sunce, vjetar, biomasa), vlastitu proizvodnju hrane (ratarstvo,

voćarstvo, stočarstvo, ribarstvo), osiguranje dovoljno vode iz raspoloživih izvora (kišnica, izvori) te

na proizvodnju odjeće i obuće iz otočnih sirovina i materijala. Resursi su bili oskudni i moralo ih se

koristiti održivo tako da su otočani razvili izuzetne tehničke vještine opstanka i načine organizacije

svoje zajednice. Statuti otočnih komuna su još prije 500 godina ograničavali broj sitne i krupne stoke,

propisivali ribarske kvote, određivali korištenje nekretnina, zabranjivali neplansku gradnju i sl.,

pokazujući da su otočne zajednice bile u stanju institucionalizirati gotovo samodostatni održivi rast

i razvoj27.

Razvojem prostorne podjele rada i društveno-gospodarskih mreža otočna samodostatnost postepeno

prestaje biti nužna. Razvoj prometa omogućio je sve bolju povezanost s kopnom tako da otoci mogu

računati i na resurse kojih nema na otoku, a s druge srane i na kopnena tržišta do kojih su prije teško

dopirali. To je omogućilo razvoj otočne industrije, prije svega brodogradnje, a kasnije i zamah

turizma. Primjeri otočnih brodogradilišta svjedoče o proizvodnji koju pokreću otočni poduzetnici

tako što gotovo sve ulazne sirovine i materijale nabavljaju na kopnu. Otočni turizam pak pokazuje

kako otočni prehrambeni resursi nisu ni izdaleka dovoljni za podmirenje turističkih potreba, ali da

su prihodi od turizma dovoljni da pokriju troškove dobave hrane s kopna. U uvjetima mirnog i

stabilnog gospodarskog rasta otočna samodostatnost tako prestaje biti nužnošću, a vještine održivog

korištenja oskudnih resursa postaju suvišne. Takav rast povećava ovisnost otoka o kopnu, a koliko

je rizičan vidi se tek kad se uvjeti promijene. Gospodarske krize koje ne počinju na otocima već u

središtima gospodarskog razvoja na kopnu, remete potražnju o kojoj ovisi većina otočnih

gospodarskih djelatnosti i mogu izazvati vrlo štetne posljedice jer se otočno gospodarstvo redovno

pokazuje nesposobnim za strukturne promjene koje bi ga vratile samodostatnosti ili bar okrenule

kopnenoj potražnji koja nije zahvaćena krizom. Ovi rizici pokazuju se u punoj mjeri kad dođe do

rata, nasilne promjene državnih granica i sl. Ratovi kao ni krize ne izbijaju na otoku, ali ih itekako

pogađaju, pogotovo one koji su razvili ovisnost o kopnenim gospodarskim mrežama. Hrvatski otoci

mogu poslužiti kao primjer. Blokada Jadrana koju je 1991. godine uspostavila Jugoslavenska ratna

mornarica uvjerljivo je pokazala koliko narasla ovisnost otočnog gospodarstva o kopnu može biti

štetna.

Otočno gospodarstvo izloženo je i rizicima klimatskih promjena. Podizanje razine mora koje se ističe

kao najznačajnija promjena je spor proces koji dio otočnog gospodarstva ugrožava posredno jer

pogađa infrastrukturne sustave. Gospodarske djelatnosti koje su smještene uz more, (promet, luke

svih namjena, turistički obalni sadržaji) ugrožene su i neposredno. Iako je riječ o promjenama koje

će ozbiljnije razmjere poprimiti tek za pedesetak godina, infrastrukturne prilagodbe i prilagodbe

operativnih obala i lučkih instalacija zahtijevaju značajna ulaganja koja treba početi planirati na

vrijeme. Gospodarski i prostorni planeri ovom izazovu moraju pristupiti prema načelima integralnog

27 Vidi, na primjer, odredbe Lastovskog statuta iz 14. stoljeća (Lastovski statut, Književni krug Split, 1994.).

160

upravljanja obalnim područjem uz napomenu da je gospodarstvo na kopnenoj obali ugroženije jer je

koncentrirano u velikim gradovima. Značajno su ugroženije i luke koje su od reda značajno veće od

otočnih.

Uz dugoročne, klimatske promjene imaju i kratkoročne učinke jer izazivaju sve jače i opasnije

vremenske nepogode, prije svega do nedavno rijetke, a posljednjih godina sve češće ekstremne olujne

valove i obalne poplave s posljedičnom erozijom tla. Ove nepogode podjednako pogađaju kopnenu

obalu i obalu otoka. Analize upućuju da je 270 km2 obale već sada izloženo ekstremnim razinama

mora i da će se tijekom 21. stoljeća to područje povećati na 320–360 km2. Najviše će biti pogođena

gradska područja Zadra i Šibenika28. Riječ je o operativnim problemima koji se postavljaju pred

razne javne službe ali i o problemima koje moraju rješavati prostorni planeri. Postojeće prostorne

planove na razini jedinica lokalne samouprave pa i detaljne planove treba odgovarajućim izmjenama

i dopunama prilagođavati novim uvjetima. Treba mijenjati i postojeće prioritete održavanja i

dogradnje infrastrukturnih sustava prije svega elektroopskrbe, vodovoda i odvodnje. Usto se

pojavljuju i novi prioriteti koji se odnose na izgradnju obrambenih struktura, te novi kriteriji u

planiranju novih gospodarskih i stambenih zona duž obalne linije. Mjere zaštite od vremenskih

nepogoda i poplava su, naime, ekonomski opravdane samo u već postojećim većim urbanim

područjima u kojima ulaganja u obrambene strukture nadmašuju izbjegnute štete29. Ekonomske

procjene ukazuju tako da daljnju urbanizaciju duž obalne linije treba ograničiti. Razvoj kopnenog a

naročito otočnog obalnog pojasa tik uz more (takozvani „ribbon development“) zahtijevao bi stalne

prilagodbe rastućoj razini mora što bi povećalo investicijska ulaganja, a pogotovo troškove

investicijskog održavanja. Koordinaciju gospodarskih i prostornih planera koji moraju ograničiti i/ili

izmještati takvu urbanizaciju i ovdje treba podići na razinu višu od postojeće prije svega zato što su

ulaganja svih vrsta na otocima skuplja nego na kopnu.

4.2. Hrvatska otočna razvojna politika

Nakon osamostaljenja, upravljanje otočnim razvojem institucionalizirano je na državnoj razini

osnivanjem Centra za razvitak otoka u Ministarstvu pomorstva 1992. godine. Godinu i pol ranije, 22.

prosinca 1990. godine donesen je Božićni Ustav Republike Hrvatske koji je u članku 52. odredio da

„More, morska obala i otoci,………. i drugi dijelovi prirode, nekretnine i stvari od osobito kulturnog,

povijesnog, gospodarskog i ekološkog značenja, za koje je zakonom određeno da su od interesa za

Republiku, imaju njezinu osobitu zaštitu.“ Ova odredba bila je kasnije osnovom za donošenje

Nacionalnog programa razvitka otoka i Zakona o otocima. Centar je 1995. godine preseljen u

novoosnovano Ministarstvo razvitka i obnove (MRO) i ubrzo podignut na razinu uprave s

pomoćnikom ministra na čelu.

Usporedno s preseljenjem Centra, u novom ministarstvu je ustrojena Uprava za nacionalne razvojne

projekte u kojoj je izrađen prvi hrvatski otočni razvojni dokument, Nacionalni program razvitka

otoka (NPRO).

28 Procjena mogućih šteta od podizanja razine mora za Republiku Hrvatsku uključujući troškove i koristi od prilagodbe –

tehničko izvješće, MZOP RH, PAP/RAC, rujan 2015, str. 23.

29 Isto, str. 24.

161

4.2.1. Nacionalni program razvitka otoka

Sabor Republike Hrvatske usvojio je Nacionalni program razvitka otoka u veljači 1997. U NPRO-u

je ustvrđeno da su glavne usporedne razvojne prednosti hrvatskih otoka artikulirane 1980-ih i 1990-

ih godina, da su sve privlačniji ulagačima i da imaju jedinstvenu priliku prekinuti već polustoljetnu

praksu nedostatnog i kratkoročnog korištenja njihovih resursa. Otoci su, tvrdi se u NPRO-u, na

razvojnom raskrižju iz čega slijedi zaključak o potrebi pa i o nacionalnom interesu za upravljanjem

održivim otočnim razvitkom. Nakon ovako postavljenog zahtjeva za otočnom održivošću, NPRO

navodi niz načela otočnog razvojnog upravljanja30:

otoci su razvojno jednakopravni dijelovi Hrvatske

otok je sustav

otočna bogatstva koriste se održivo i potpuno

otok je razvojna zajednica

državna i županijska uprava te lokalne samouprave imaju aktivnu ulogu u otočnom razvitku

upravljanje razvitkom otoka je kontinuirano

Suvremena literatura o održivom, a napose održivom otočnom razvoju potvrđuje aktualnost

razvojnih načela navedenih u NPRO. Anketa provedena krajem 2016. godine među otočnim

stanovništvom pokazuje pak da više od trećine ispitanika smatra da su sva načela NPRO-a aktualna

i danas31.

Slijedom navedenih načela, NPRO navodi i ciljeve upravljanja otočnim razvojem32:

ODRŽIVI RAZVITAK osnovni je cilj otočne politike određen ne kao neko buduće željeno stanje

koje treba dosegnuti i na njemu ostati već kao stalno i potpuno, gospodarski, ekološki, tehnološki i

društveno održivo korištenje otočnog potencijala.

DRUŠTVENO ZADOVOLJAVAJUĆA NASTANJENOST daljnji je cilj upravljanja otočnim

razvitkom. Otok je društveno zadovoljavajuće nastanjen kad otočani brojem, dobnom, spolnom i

kvalifikacijskom strukturom, te načinom i standardom života, tvore zajednicu koja je dovoljno

privlačna da trajno zadržava svoje članove i privlači nove, te koja se tako može reproducirati bez

izravnih mjera državne razvojne politike.

OSTANAK SADAŠNJEG STANOVNIŠTVA, POTICAJI OBITELJIMA DA IMAJU VIŠE DJECE

I POVRATAK PRVENSTVENO MLAĐEG, RADNO-AKTIVNOG OTIŠLOG STANOVNIŠTVA

demografski su ciljevi otočnog razvitka, u svemu usuglašeni s ciljem društveno zadovoljavajuće

nastanjenosti otoka.

Na osnovi ovih dugoročnih ciljeva u NPRO su izvedeni i neki srednjoročni (ostvarivi za desetak

godina) i kratkoročni (ostvarivi za dvije, tri godine) ciljevi:

30 Nacionalni program razvitka otoka, Ministarstvo razvitka i obnove, Zagreb 1997., str. 80.

31 Analitička podloga za izradu novog Zakona o otocima, MRRFEU, Ekonomski institut, Zagreb, Zagreb, veljača 2017.

32 Nacionalni program razvitka otoka, Ministarstvo razvitka i obnove, Zagreb 1997., str. 78.

162

izjednačavanje uvjeta otočnih ulaganja s uvjetima u kojima se ulaže na hrvatskom kopnu.

što raznovrsnija struktura otočnog gospodarstva

polivalentnost otočnog domaćinstva

potpuna fizička dostupnost otočnih bogatstava

dostupnost otočnih vrijednosti u pravnom prometu.

NPRO ističe da se otočno upravljanje i njegovi ciljevi ne iscrpljuju na otočnom kopnu, već

se ono širi na more i podmorje oko otoka, dakle na pomorsko dobro, tradicionalni prostor

otočnoga života i privređivanja u kojem otočani ne smiju moći manje, nego što su oduvijek,

običajno mogli i smjeli.

Nakon načela i ciljeva NPRO navodi i niz mjera33:

prilagođavanje institucionalnog okvira u kojem djeluju korisnici otočnog bogatstva, a koje

potiče na održive gospodarske djelatnosti i odvraća od djelatnosti koje bi razvitak činile

neodrživim.

državne investicije u gradnju ili sanaciju otočnih infrastrukturnih sustava. To uključuje

programe infrastrukturnih javnih poduzeća koji poboljšavaju uvjete otočnog života, rada i

ulaganja u održivi razvitak.

unapređenje zdravstvenog i školskog sustava te sustava kulturnih djelatnosti kojima se

uzimaju u obzir otočne posebnosti.

NPRO određuje aktivnu ulogu ministarstva nadležnog za provedbu programa. Osim što će predlagati

i pratiti poticajne mjere uobičajene u razvojnoj politici i sudjelovati u izradi i provedbi državnih

infrastrukturnih i suprastrukturnih programa, Ministarstvo se treba upuštati u prve korake samih

ulaganja, izrađivati otočnu razvojnu dokumentaciju, intenzivno surađivati s odgovarajućim

ministarstvima i državnim upravama te s odgovarajućim tijelima u obalno otočnim županijama.

Iako tijekom izrade NPRO, a ni kasnije tijekom pripreme nacrta Zakona o otocima nije provedena

institucionalna analiza, NPRO ipak nalaže dodatno kadrovsko opremanje ondašnjeg Centra za

razvitak otoka, čiji će osnovni posao biti pokretanje i provedba NPRO. Poslovi i zadaci kojih se

trebao prihvatiti Centar za otoke bili su34:

Donošenje Zakona o otocima

Donošenje i provedba poticajnih (uglavnom fiskalnih) gospodarskih mjera čije učinke treba

pratiti

Izrada poljoprivredne subregionalizacije i poticanje korištenja napuštenog otočnog

poljoprivrednog zemljišta te korištenje napuštenih zgrada

Posebno određeno upravljanje otočnim lukama

Omogućavanje malog ribolova

Ograničavanje lovstva

Mjere za poticaj i razvitak ribarstva na otocima

Izrada Prostornog plana područja posebnih obilježja za teritorij i akvatorij hrvatskih otoka.

NPRO posebno navodi da su regionalni planovi strateškoga karaktera sastavni dio suvremenog

prostornog planiranja naročito kad je riječ o razvojno osjetljivim područjima ili područjima s

posebnim obilježjima i vrijednostima. Kako teritorij i akvatorij hrvatskih otoka po svemu spadaju u

takva područja za njih treba izraditi Plan područja posebnih obilježja. Ovaj plan je trebalo uskladiti

33 Isto, str. 82.

34 Isto, str. 111.

163

sa Strategijom i Programom prostornog uređenja Republike Hrvatske. Tako usklađen, bio bi

sastavnicom Integralnog plana gospodarenja obalnim područjima hrvatskog Jadrana. NPRO se ovdje

oslanja na koncept integralnog planiranja koji je predložen još 1960-ih godina, a ne na postojeće

prostorno-planersko zakonodavstvo. Međunarodni sporazum zasnovan na Barcelonskoj konvenciji,

Protokol br. 7 o integralnom upravljanju obalnim područjem (IUOP) Sredozemlja, Republika

Hrvatska je potpisala tek 2008. Zakon o potvrđivanju Protokola o IUOP donesen je u Saboru RH 22.

listopada 2012.

Prostornim planom područja posebnih obilježja izvedenim iz načela integralnog planiranja i održivog

razvitka, trebalo je optimalno riješiti prostorne konflikte infrastrukturnih sustava koji se tiču

korištenja, uređenja i zaštite otočnoga prostora, a nadilaze granice jedinica lokalne samouprave. Plan

je trebao sadržavati i stratešku procjenu utjecaja na okoliš, što je u to vrijeme bio još jedan novum.

Rezultati i usmjerenja Prostornog plana područja posebnih obilježja trebali su biti obvezujući i

usmjeravajući za prostorne planove obalnih županija (NUTS klasifikacijom iz 2012. određene su kao

NUTS2 regija – Jadranska Hrvatska), a posredno, i za dokumente prostornog uređenja na razini

otočnih općina i gradova.

Izrada Akcijskih marketing-planova u turizmu

Pokretanje znanstveno-stručnog projekta dopuna podloge za provođenje Nacionalnog

programa

Izrada 16 državnih infrastrukturnih i suprastrukturnih programa kasnije imenovanih

državnim programima otočnog razvoja (DPOR).

Nacionalni program razvitka otoka je po usvajanju doživio sudbinu gotovo svih nacionalnih

strategija i strateških programa donesenih od osamostaljenja Republike Hrvatske do danas. Ubrzo

se, naime, ispostavilo da nije usklađen s razvojnim dokumentima koji se također na ovaj ili onaj

način bave otocima i da je u brzo rastućem skupu nacionalnih razvojnih dokumenata, ostao gotovo

nezapažen35. Razvojni dokument s kojim je NPRO trebao biti usklađen bila je, prije sviju, Strategija

prostornog uređenja Republike Hrvatske prihvaćena u Saboru pet mjeseci kasnije. Lako je, međutim,

vidjeti da se dva dokumenta konceptualno razlikuju i da ne mogu biti podlogom skladne otočne

razvojne politike. U Strategiji se u posebnom poglavlju o otocima predlaže odabir „…zdravih otočnih

društvenih zajednica na kojima treba temeljiti model obnove svih otoka. Odabir mora biti racionalan

i primjeren sadašnjim društveno-gospodarskim mogućnostima Hrvatske. Zato treba prioritetno

sačuvati zdravi dio tkiva (čak i uz neke privremene žrtve) kako bi se u budućnosti život vratio u

optimalnom opsegu.“36 Na takvoj osnovi predlaže se i slika otoka koja je u Strategiji nazvana

„strukturom“:

otoci nositelji razvitka (oko 15 otoka) podržavani od države svim mogućim gospodarsko-

socijalnim mjerama

manji otoci razvitka (u pripadajućem arhipelagu) komplementarnim djelatnostima povezani

s „uporišnim“ otocima

35 Iako ga je 28. veljače 1997. godine prihvatio Sabor Republike Hrvatske, NPRO nije objavljen u Narodnim novinama.

Do tada je u Hrvatskoj već bilo doneseno tridesetak nacionalnih razvojnih strategija i programa. Do danas ih je doneseno

oko 260.

36 Strategija prostornog uređenja Republike Hrvatske, Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i stanovanja, Zagreb

srpanj 1997., Str. 50.

164

otoci i područja mora s posebnim načinima korištenja i zaštite te stupnjevanim i

kontroliranim pristupom (od izletnika, turista i vikendaša do lokalnog stanovništva)“ 37

Svibnja 1999. godine donesen je i Program prostornog uređenja Republike Hrvatske (Narodne

novine, br. 50/1999). Za razliku od Strategije Program se izrijekom oslanja na NPRO pa i na Zakon

o otocima koji je u međuvremenu donesen, ali ni po čemu ne odustaje od ozdravljenja koje treba

provesti čak i uz privremene žrtve: „Mjere za demografske promjene definirane Strategijom

prostornog uređenja RH... …i podržane u zakonima i nacionalnim programima ("Nacionalni

program demografskog razvitka Republike Hrvatske", "Zakon o obnovi", "Zakon o stimuliranju

aktivnosti u područjima od posebnoga državnog interesa", "Nacionalni program razvitka otoka" i

"Zakon o otocima") provodit će se i u dokumentima prostornog uređenja na svim razinama…”38 Usto

je navedeno da “Radi osobite osjetljivosti i potreba osiguranja cjelovitog planskog obuhvata treba

uspostaviti sustav integralnog gospodarenja obalnim područjem koje će se temeljiti na Prostornom

planu područja hrvatskog Jadrana (u kategoriji PPPPO), a u skladu s međunarodnim aktivnostima i

konvencijama za Mediteran.”39

Skladna, višeresorno vođena otočna razvojna politika ovime je bila onemogućena. Jednakom

inicijalnom tretmanu i punom uvažavanju svih otoka suprotstavljen je odabir „zdravih“ koji će kao

takvi biti “uporišni“, da bi se zatim implicite ustvrdilo da će se mjere zasnivati na oba predloška.

Usto je predložen Prostorni plan područja hrvatskog Jadrana koji bi teško bio usklađen s

međunarodnim konvencijama jer one (riječ je o Barcelonskoj konvenciji – Protokol o IUOP potpisan

je tek 2008. godine) zahtijevaju izradu Obalnog plana, integralnog razvojnog dokumenta koji uz

prostornu ima i društvenu i ekonomsku dimenziju40. Nadalje, određivanje „otoka nositelja razvitka“,

koje Strategija naziva i uporišnim, a oko njih malih otoka s komplementarnim gospodarstvima, očito

proizlazi iz poznatog predloška nositelja razvoja (Program, ih štoviše, određuje kao „razvojna

žarišta“ 41) koji se u praksi ne ostvaruje ni na kopnu, a kamoli na otocima. Politika ubrzane

industrijalizacije nakon II svjetskog rata imala je jasne i ambiciozne gospodarske ali ne i prostorno

razvojne ciljeve što je dovelo do koncentracije stanovništva u većim gradovima i posljedičnog

pražnjenja manjih naselja. Otočani su odlazili na kopno pri čemu su stanovnici malih otoka odlazili

i na kopno i na veće otoke. Mali Lošinj se tako razvijao nauštrb okolnih malih otoka, Zadar i Šibenik

nauštrb svojih urbanih arhipelaga, a Split i nauštrb obližnjih većih otoka. Taj proces je jenjao 70-ih i

80-ih godina da bi se ponovno razmahao za Domovinskog rata a u posljednje vrijeme pretvorio u

snažnu emigraciju. Veći gradovi su pri tom bili i ostali sve samo ne nositelji razvoja okolnih područja.

Mali hrvatski otoci42 čije je stanovništvo već krajem prošlog tisućljeća bilo zabrinjavajuće staro ostali

su tako na razvojnoj margini bez ikakve mogućnosti da razviju ionako nikad definirano

komplementarno gospodarstvo i stanu uz bok „zdravim“ otocima. To im je štoviše i zapriječeno; u

Programu koji treba konkretizirati „strukturu“ otoka koju nalaže Strategija izričito stoji da „otoci,

otočići i hridi s pretežitim ili potpunim prirodnim ambijentom moraju zadržati te značajke i

namjenjuju se prvenstveno istraživanju i ograničenom, isključivo rekreativnom posjećivanju uz

37 Isto, str. 50.

38 Program prostornog uređenja RH, Ministarstvo prostornog uređenja graditeljstva i stanovanja, Zagreb 1997., str. 10.

39 Isto, str. 45.

40 Te obaveze su formalizirane 15 godina kasnije, Zakonom o potvrđivanju Protokola o IUOP Sredozemlja (NN 8/2012,

međunarodni ugovori) i Objavom o stupanju na snagu Protokola o IUOP Sredozemlja (NN 2/2013, međunarodni ugovori)

prema kojoj je Protokol stupio na snagu 28. veljače 2013.

41 Isto, str. 11.

42 Određenja malog otoka razlikuju se od mora do mora i arbitrarna su. U Jadranu, malima se mogu smatrati otoci manji

od 25 km2 s manje od 450 stanovnika. Ti otoci pripadaju JLS sa sjedištem na većem otoku ili na kopnu i imaju samo mjesne

odbore.

165

isključivanje formiranja građevinskih područja.“43 Ukoliko se ne radi o previdu (za razliku od otoka

s potpunim prirodnim ambijentom otoci s pretežitim prirodnim ambijentom su naseljeni) ovime je

onemogućen razvoj bilo kakvog, a kamoli komplementarnog gospodarstva na malim otocima44.

Treba primijetiti i da Strategija prostornog uređenja ovime ne određuje samo smjerove prostornog

nego i gospodarskog, štoviše ukupnog razvoja. To je s jedne strane prihvatljivo jer se radi o

dokumentu koji se provodi takozvanim horizontalnim (a ne sektorskim) mjerama. S druge strane se,

čini se, izgubilo iz vida da strateške razvojne dokumente u nas provode ministarstva i javna poduzeća

i da ovu strategiju ima provoditi nadležno ministarstvo čiji instrumentarij (ovlaštenja) i mjere

prostornog uređenja nisu dovoljni za upravljanje gospodarskim i društvenim razvojem. Program

navodi da „razvoj i uređenje prostora jadranskih otoka treba provoditi uvažavanjem zajedničkih

obilježja svih otoka …“45 ali propušta navesti da se prostorno-planerskim instrumentarijem i mjerama

može rezervirati prostor i štošta zabraniti, ali da su društvene i gospodarske mjere kojima se u tako

rezerviranom prostoru nešto pokreće i potiče van domašaja i nadležnosti ministarstva koje brine o

uređenju prostora. Nužna integracija ne samo planiranja nego i instrumenata i mjera kojima se

integrirani planovi provode, ovdje se i na spominje a uz opširne smjernice i mjere nisu navedeni

nositelji a kamoli rokovi i kriteriji vrednovanja učinaka. Treba primijetiti i da je Nacionalni program

razvitka otoka donekle odmakao od navođenja mjera koje treba poduzeti netko drugi. U poglavlju o

provedbi programa (str. 85 i dalje) naveden je niz poslova i zadataka koje trebaju obaviti razna

ministarstva, javna poduzeća i obalne županije. Uz svaki zadatak naveden je nositelj, tko treba

surađivati, potrebna sredstva i njihov izvor. U oči upada obvezivanje na izradu Prostornog plana

područja posebnih obilježja za teritorij i akvatorij hrvatskih otoka (str. 98). Posla se trebalo prihvatiti

ondašnje Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i stanovanja uz pomoć ondašnjeg, za otoke

nadležnog Ministarstva razvitka i obnove te Ministarstva gospodarstva i obalnih županija, a sredstva

je trebalo namaknuti u državnom proračunu. Na ovoj, možda i jedinoj dodirnoj točki NPRO i

Strategije prostornog uređenja nije se dogodilo ništa. Unatoč zahtjevu koji postavljaju dva nacionalna

razvojna dokumenta koje je prihvatio Sabor RH, Prostorni plan područja posebnih obilježja koji bi

odredio kako treba urediti otočni prostor još nije izrađen i posve je neizvjesno da li će s tome ikad

pristupiti. Zakon o prostornom uređenju (Narodne novine, br. 153/2013) određuje obavezu izrade

PPPPO a njegove Izmjene i dopune iz 2017 (Narodne novine, br. 65/2017) navode popis na kojem

nema otočnog plana.

Konceptualna neslaganja s komplementarnim razvojnim dokumentima nisu, međutim, bila glavnim

razlogom neprovođenja Nacionalnog programa razvitka otoka. U vrijeme njegove izrade i donošenja,

Centar za otoke raspolagao je s određenim proračunskim sredstvima i raspodjeljivao ih otočnim

općinama i gradovima bez obznanjivanih kriterija . Ta praksa je nastavljena i nakon usvajanja tako

da načela i ciljevi NPRO nisu navođeni u odlukama o financiranju, a iz namjene raspodijeljenih

sredstava se ne može vidjeti da je išta od toga uzimano u obzir. Centar za otoke je krajem 1998.

prerastao u Upravu za otoke, ali to je, čini se, samo učvrstilo već uhodani način otočnog financiranja

u kojem je diskreciona moć odgovornih za dodjeljivanje sredstava to veća što je manje transparentnih

programskih kriterija. Praksa neuvažavanja NPRO u ministarstvu zaduženom za njegovu provedbu

koja se najvećim dijelom može objasniti već uobičajenim argumentom o nedostatku političke volje,

nastavljena je do donošenja Zakona o otocima 1999. godine.

43 Isto, str. 45.

44 Četiri godine kasnije Zakon o prostornom uređenju (Narodne novine, br. 153/2013) suzio je ovo ograničenje na

nenaseljene otoke i otočiće (Čl. 46).

45 Isto, str 47.

166

4.2.2. Zakon o otocima

Prvi hrvatski zakon koji uređuje otočnu razvojnu politiku donesen je 9. travnja 1999. godine

(Narodne novine, br. 34/1999). Pozivajući se na spomenuti Članak 52. Ustava RH i Nacionalni

program razvitka otoka, Zakon o otocima uređuje upravljanje otočnim razvojem na državnoj i

županijskoj razini te na razini gradova i općina.

U poglavlju ODRŽIVI RAZVITAK OTOKA Zakon razrađuje otočno programiranje i planiranje i

određuje 21 otok odnosno otočnu skupinu za koje se izrađuju Programi održivog razvitka otoka

(PORO). Programi održivog razvitka otoka obvezni su razvojni dokumenti obalno-otočnih županija

i otočnih i obalno-otočnih gradova i općina i posebno se uvažavaju prilikom izrade županijskih i

općinskih i gradskih prostornih planova.

U poglavlju PROMETNO POVEZIVANJE OTOKA određeno je da će se javni putnički i putničko-

teretni prijevoz u linijskom prometu između otoka i kopna i u međuotočnom prometu, organizirati i

usklađivati kao sustav pomorskog i cestovnog prijevoza, prema načelima Nacionalnog programa. U

otočnu svakodnevnicu uveden je tako niz novina:

cijene javnoga pomorskog prijevoza putnika i cijene javnoga cestovnog prijevoza na linijama

koje povezuju otok s kopnom i otoke međusobno te cijene javnoga otočnoga cestovnog

prijevoza ne smiju biti veće od cijena u prigradskom javnom prijevozu putnika na području

Grada Zagreba

učenici, studenti i umirovljenici i osobe starije od 65 godina koji imaju prebivalište na otoku,

te zdravstveni djelatnici pri obavljanju redovnih i žurnih prijevoza bolesnika imaju pravo u

javnom pomorskom prijevozu na besplatan prijevoz na linijama koje povezuju otok s

kopnom, otoke međusobno i u javnom otočnom cestovnom prijevozu

cijene u javnom trajektnom prijevozu putničkih i teretnih vozila, treba određivati tako da ne

budu veće od troškova goriva, vozila i cestarine koji bi nastao da su trajektne linije ceste.

Poglavlje GOSPODARSKI RAZVITAK OTOKA I DRŽAVNE POTICAJNE MJERE donosi

podulji popis gospodarskih i društvenih djelatnosti koje otočni razvitak čine održivim i mjere kojima

će se potaći otočni poduzetnici koji se tim djelatnostima bave. Posebno je uređeno koji se od tih

proizvoda mogu označiti kao "hrvatski otočni proizvod" i koje se turističke usluge na otocima mogu

promicati kao "hrvatski otočni turizam“.

U Poglavlju DRŽAVNI PROGRAMI RAZVITKA OTOKA Zakon određuje razvojnu

dokumentaciju za upravljanje otocima „odozgo“ (top down). Vlada Republike Hrvatske donosi

Državne programe razvitka otoka (DPRO) za 19 područja aktivnosti i određuje provoditelje, izvore

financiranja i dinamiku provođenja.

Zakon uređuje i objedinjavanje PORO (dokumentacija za upravljanje otocima odozdo) i DPRO

(dokumentacija za upravljanje odozgo). Aktivnosti koje prema PORO i DPRO treba poduzeti

naredne godine unose se u Otočni godišnji program (OGP) za narednu godinu koji Ministarstvo

predlaže Vladi Republike Hrvatske. OGP sadrži poslove i zadatke koje u sljedećoj godini trebaju

obaviti Ministarstvo, HBOR i provoditelji državnih programa i za to potrebna sredstva iz državnog

proračuna.

Zakon određuje i povlastice u potrošnji vode što je pobudilo posebnu pažnju na malim otocima.

Domaćinstva čiji članovi imaju prebivalište na otoku, plaćaju vodu koju dobivaju vodovodom,

167

brodom - vodonoscem ili cestovnim vozilom po cijeni 20% nižoj od prosječne cijene vode u

Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini. Povlastica vrijedi samo za 150 m3 potrošene vode po

domaćinstvu. Vodu utrošenu preko 150 m3 otočna domaćinstva plaćaju po cijeni koju određuje

isporučitelj zadužen za vodoopskrbu otoka. Zakon usto, određuje i ustrojavanje zajedničkog otočnog

tijela, odnosno pravne osobe za komunalnu djelatnost.

Zakon ne zrcali NPRO u cijelosti, ali uređuje osnovu upravljanja otocima: ozakonjeni su PORO i

DPRO i objedinjavanje upravljanja odozdo i odozgo putem Godišnjeg otočnog programa, određeni

su nositelji na sve tri upravne razine, a određen je i skup neposrednih poticajnih mjera. Kako je na

državnoj razini određen podulji niz nositelja uređena je i njihova horizontalna koordinacija. Zakon

uređuje i vertikalnu koordinaciju država - županija – JLS, čime je institucionalni okvir upravljanja

otocima zadovoljavajuće zatvoren. Što se tiče integralnog razvojnog upravljanja ni NPRO ni Zakon

o otocima ga ne spominju izrijekom, ali predviđaju (Zakon i uređuje) suradnju društveno-

gospodarskih i prostornih planera. Već je rečeno da NPOR predviđa izradu Prostornog plana

područja posebnih obilježja za teritorij i akvatorij hrvatskih otoka. Zakon o otocima eksplicitno

nalaže da Programe održivog razvitka otoka i državne programe treba posebno se uvažavaju prilikom

izrade prostornih planova koji se donose za područja obalno-otočnih županija, odnosno otočnih i

obalno-otočnih gradova i općina (Čl. 3).

4.3. Otočna razvojna politika Europske unije i njen odraz

na hrvatsku otočnu politiku

4.3.1. Počeci otočne razvojne politike Europske unije

Do nedavna je u Europskom parlamentu i Komisiji uvažavano mišljenje da su otoci Europe toliko

različiti da zemlje koje ih imaju trebaju same brinuti o njihovom razvoju. Prevladano je tek početkom

2010-ih kad su zaredali dokumenti i parlamentarne aktivnosti koje su izdvojile otoke kao poseban

predmet europske razvojne politike. Početkom 2009. razna upravna tijela 12 europskih otoka i

arhipelaga predložile su Pakt o otocima (Pact on Islands) kojim su uskladili osnove i ciljeve otočne

energetske politike. Početkom 2011, Europski parlament je donio Deklaraciju 37/2011 kojom je

usvojio Pakt i proglasio ga službenom europskom inicijativom. Potpisalo ga je 117 zastupnika.

Četiri godine kasnije Parlament je donio Rezoluciju o posebnom stanju otoka (Resolution on the

Special Situation of Islands (2015/3014(RSP)) kojom su uz energetske obuhvaćeni i ostali problemi

otočnog života i razvoja. Dokument je značajan jer su na jednom mjestu ocijenjene otočne razvojne

posebnosti, a Europskoj komisiji naloženo da se prihvati otočne razvojne politike. Rezolucija

utvrđuje da otočne regije, definirane kao regije razine NUTS2 i NUTS3, imaju zajednička posebna

trajna obilježja koja ih jasno razlikuju od kontinentalnih područja te da su trajne prirodne i geografske

poteškoće karakteristične za otoke prepoznate u članku 174. Ugovora o funkcioniranju Europske

unije (UFEU) .

Rezolucija o posebnom stanju otoka oslanja se na razvojna načela, smjernice i ciljeve koji se mogu

naći u raznim strateškim dokumentima EU. Na toj osnovi Rezolucija određuje okvir europske otočne

politike, a Europskoj komisiji daje jasne zadatke. Rezolucija

- potiče Komisiju da definira trajne geografske, prirodne i demografske poteškoće s kojima se

suočavaju otočne regije

168

- traži od Komisije da provede detaljnu studiju/analizu dodatnih troškova u pogledu sustava

prijevoza osoba i robe, opskrbe energijom i pristupa tržištima malih i srednjih otočnih

poduzeća

- poziva Komisiju da osim BDP-a uzme u obzir i druge statističke pokazatelje koji mogu

odražavati ekonomski i socijalno osjetljiv položaj otoka-poziva Komisiju da donese strateški

okvir EU-a za otoke kako bi se povezali instrumenti koji mogu imati veći teritorijalni učinak

- poziva države članice te regionalne i lokalne vlasti da preuzmu važnu ulogu u razvoju

strategija otoka na temelju vertikalnog pristupa koji obuhvaća sve razine vlasti, u skladu s

načelom supsidijarnosti, kako bi se zajamčio održivi razvoj otoka EU

- predlaže da Komisija osnuje „službu za otoke” koja bi bila povezana s Glavnom upravom

Komisije za regionalnu i urbanu politiku (DG REGIO)

- poziva Komisiju da dostavi „Program za otoke EU-a“ te nakon toga Bijelu knjigu za praćenje

razvoja otoka

- poziva Komisiju da prilikom pripreme prijedloga sljedećeg višegodišnjeg financijskog

okvira ima u vidu posebnu situaciju otoka.

Europski parlament je, dakle, uspostavio sve nužne odrednice otočne razvojne politike. Rezolucija

nalaže izradu razvojnog dokumenta kojim će se formulirati politika, određuje tko će to učiniti, koja

provedbena tijela treba osnovati i odakle će se za to uzeti novac.

Nešto ranije, 2014., na inicijativu hrvatskih zastupnika osnovana je Međuskupina Europskoga

parlamenta za mora, rijeke, otoke i priobalna područja (EP Intergroup for Seas, Rivers, Islands and

Coastal Areas) u kojoj je za otoke zadužen hrvatski zastupnik. Međuskupina je okupila 90 zastupnika

iz 21 zemlje članice od kojih većina dolazi iz zemlja koje imaju otoke, a naš zastupnik je ubrzo po

osnivanju izabran za potpredsjednika. Odrednicama otočne politike koje je Parlament uspostavio

Rezolucijom može se tako dodati još jedna: aktivna skupina parlamentaraca koja u radu Parlamenta

nadgleda provedbu otočne politike i brine o otočnom interesu.

Narednih godina osnovan je i Europski odbor regija za otoke i Europski ekonomski i socijalni odbor

za otoke. Najavljeno je još nekoliko tijela koja će djelovati unutar složenog mehanizma europske

administracije tako da će otočna politika po svoj prilici biti opterećena uobičajenim teretom

birokracije i (pre)složenih postupaka. S druge strane, najavljeni su i posebni izvori financiranja

namijenjeni samo otočkim istraživačkim i stručnim projektima.

4.3.2. Odraz na hrvatsku otočnu politiku

Europska otočna politika u nastajanju odrazila se i u otočnoj politici koja se od sredine 1990.-ih

provodi u Republici Hrvatskoj. Novi Zakon o otocima usvojen u Saboru Republike Hrvatske

21.11.2018. sadrži odredbe koje ga stavljaju uz bok europskim otočnim razvojnim dokumentima. U

definicijskom članku 5. mogu se tako naći određenja koja ga izjednačavaju s Rezolucijom. Ima i

određenja koja nadrastaju postojeće otočne dokumente EU. Među najvažnijima svakako su registar

otoka i otočni razvojni pokazatelji:

Registar otoka – jedinstveni registar otoka, otočića i hridi u kojem su isti klasificirani po vanjskim

karakteristikama i obilježjima i drugim parametrima bitnim za upravljanje, korištenje i čuvanje

169

otočni razvojni pokazatelji – skup otocima primjerenih geografskih, demografskih, gospodarskih,

infrastrukturnih, suprastrukturnih i okolišnih pokazatelja kojima se određuje, prati i vrednuje ukupna

razvijenost pojedinog otoka i tako oblikuje osnova za vođenje otočne razvojne politike

Registar otoka točno određuje i strukturira predmet otočne razvojne politike što je novost među

područnim zakonima koji se ne odnose na cijeli nacionalni teritorij već samo na jedan dio. Ostali

zakoni (Zakon o brdsko-planinskim područjima, Zakon o Vukovaru, Zakon o područjima posebne

državne skrbi i Zakon o regionalnom razvoju u dijelu u kojem određuje potpomognuta područja)

određuju područja na kojima se imaju provoditi njihove odredbe, ali ih implicite smatraju

homogenima. Time se implicite smatra da će mjere provedene u području biti jednako primjenjive i

učinkovite u svim njegovim dijelovima. S obzirom na očitu heterogenost, područja određena ovim

zakonima trebalo bi podijeliti na manja područja, a mjere prilagoditi njihovim posebnostima. To

dosad nije učinjeno tako da se Zakon o otocima izdvaja kao jedini područni zakon koji uvažava

heterogenost područja na koje se odnosi i uređuje Registar u kojem će svaki dio područja (svaki otok)

biti posebno praćen, prikazivan i vrednovan. Otočni razvojni pokazatelji koji će se odrediti,

izračunavati i koristiti u istu svrhu odnose se samo na naseljene otoke na kojima treba provoditi

razvojne mjere.

Razlikovanje dijelova područja na koje se odnose područni zakoni ima neposredne prostorno

planerske učinke. Izrađivači županijskih prostornih planova i prostornih planova područja općina i

gradova naručuju i koriste gospodarske analize i projekcije koje trebaju uzeti u obzir mjere važeće

regionalne politike, predviđati njihove učinke i tako pružiti potrebne informacije o potrebama

pojedinih djelatnosti za prostorom. Mjere donesene uz pretpostavku homogenosti područja na kojem

će se provoditi prisiljavaju lokalne ekonomske analitičare i izrađivače projekcija da preuzmu

izbjegnute obaveze nositelja regionalne politike i sami procijene učinke na pojedinim međusobno

itekako različitim dijelovima područja. Pri tom mogu lako doći do zaključka da neke mjere neće

imati učinaka jer se imaju primijeniti u dijelovima područja kojima nisu primjerene i da tako

županijski i/ili općinski/gradski prostorni planeri dobivaju informacije koje mogu, ali i ne moraju biti

u skladu s nominalnim namjerama nositelja regionalne politike. Ta poteškoća može se premostiti

samo tako da se na poslu izrade županijskih prostornih planova i prostornih planova JLS nađu i

prostorni planeri i ekonomski analitičari, a s njima i stručnjaci zaštite okoliša, infrastrukturni

stručnjaci, sociolozi i tako dalje. Kvaliteta prostornog plana, a i gospodarskih razvojnih planova

oslonjenih na lokalne gospodarske projekcije ovisit će o njihovoj spremnosti za suradnju i

kompetencijama potrebnim u integralnom planiranju.

Uvođenjem Registra otoka i otočnih razvojnih pokazatelja otočna razvojna politika prevladava

problem implicitne homogenosti i osigurava najbolji mogući uvid u dijelove područja kojim se bavi.

Izrađivačima gospodarskih projekcija i prostornim planerima time se osiguravaju iscrpne informacije

potrebne za određivanje namjene prostora pojedinih otoka. Ovakav pristup bio bi itekako koristan i

nositeljima otočne politike EU. Kako imamo predstavnike i u Parlamentu i u Međuskupini za otoke

moguće ga je i neposredno komunicirati.

U nastavku izuzetno važnog Članka 5. Zakona o otocima uvedeni su pojmovi održivog otočnog

razvoja, čiste energije i kružnog (cirkularnog) gospodarstva. Pojmovi su dobro poznati i Zakon ih

samo prenosi, ali i izvodi određenja specifičnog položaja otoka i otočnih razvojnih dionika:

otoci sa specifičnim položajem – otoci i dijelovi otoka kojima se sjedište jedinice lokalne samouprave

nalazi na kopnu ili na drugom otoku

170

otočni razvojni dionici – otočni poslovni sektor te znanstvenici, zadruge i organizacije civilnog

društva koje djeluju na otocima

Ova određenja su važna jer od 58 nastanjenih otoka čak 41 ima samo mjesni obor (neki ni to) s

ograničenom pravnom osobnošću, bez bankovnog računa i s nedovoljnom zastupljenošću u

općinskim tijelima koja su u središtima na susjednom većem otoku ili na kopnu. Službena statistika

ih redovno zanemaruje jer se podaci o njihovom stanju i razvijenosti prikupljaju na razini jedinica

lokalne samouprave. Indeks razvijenosti na primjer, iskazuje se samo na razini JLS pa redovno niski

stupanj razvijenosti ovih otoka ostaje nezapažen zbog redovno višeg stupnja razvijenosti njihovih

JLS. Ova marginalizacija ima nepovoljne učinke u društveno-gospodarskom i prostornom planiranju

jer se planski dokumenti izrađuju bez dovoljno uvažavanja otoka kao razvojne cjeline i s tek

formalnim uvažavanjem otočana kao razvojnih dionika. Taj problem se može uočiti i na kopnu i u

većim gradovima, ali tamo ima daleko manje nepovoljne posljedice.

U odredbama zasnovanim na ovim određenjima Zakon o otocima osigurava malim otocima i

njihovim mjesnim odborima daleko više prostora za učinkovito odlučivanje o razvoju i tako uvažava

osnovno načelo iz Nacionalnog programa razvitka otoka (1997) prema kojem je svaki otok sustav, a

otočani čine razvojnu zajednicu koja održivo i u cijelosti upravlja otočnim resursima. Time je posve

uvažena heterogenost prostora na koje se zakon odnosi i otvorena mogućnost učinkovitijeg

gospodarskog i prostornog planiranja pa i njihove integracije. Odredbe Zakona o otocima mogu

poslužiti kao predložak za uvažavanje heterogenosti prostora u ostalim područnim zakonima što bi

uvelike unaprijedilo postojeću planersku praksu.

Najvažnije određenje Članka 5. je ono o otočnosti. To otočno obilježje određeno je u skladu s EU

razvojnim dokumentima i suvremenim poimanjem uloge otoka u upravljanju regionalnim razvojem:

otočnost – skup geografskih, društvenih, povijesnih, gospodarskih i ekoloških posebnosti proizašlih

iz potpune okruženosti morem.

U odredbama Zakona oslonjenim na ovo određenje otočnost se navodi kao obilježje koje treba čuvati,

ali i iskoristiti u formuliranju otočne politike. To je novost i svakako korak naprijed jer otočna

politika i u nas i u svijetu još uvijek kao glavni cilj navodi prevladavanje insularnosti to jest

nedovoljne uključenosti otoka u šire društveno-gospodarske mreže i sustave. Jednom

„deinsularizirani“ otoci bi tako prestali biti predmetom posebne otočne politike i mogli bi se

prepustiti općoj politici regionalnog razvoja. Pri tome se gotovo posve zanemaruje opasnost da će

deinsularizacija izbrisati otočnost i da će vještine održivog korištenja ograničenih resursa,

institucionalizacija razvojnog upravljanja u takvim uvjetima i ostale sastavnice otočnosti biti

zaboravljene. Važnost otočnosti došla je do punog izražaja tek nedavno kad je u raznovrsnim

europskim razvojnim dokumentima promaknut predložak pametnog (SMART) otoka.

4.4. Predložak pametnog (SMART) otoka i uloga otoka

u razvojnom planiranju

4.4.1. Pametni otoci

Predložak pametnog otoka predložen je i gotovo odmah široko prihvaćen tek prije nekoliko godina.

Naziv može izazvati zabune jer se, naravno, radi o pametnim otočanima, a ne otoku, a usto je riječ o

prijevodu akronima SMART podešenog da označi tražene karakteristike suvremenog otoka, ali i

171

grada i svake druge zajednice koja obitava u privatnom i javnom prostoru i razvija odgovarajuće

infrastrukturne sustave: Sustainable, Manageable, Achievable, Result oriented, Time bound. Razvoj

koji je održiv, kojim se može upravljati i koji ostvaruje rezultate u predviđenom vremenu smatra se,

dakle, jedinim poželjnim, štoviše nužnim. Predložak se već neko vrijeme raspravlja i iskušava u

gradovima, predlažu se SMART tehnologije i SMART načini upravljanja gradovima, a aktivan je i

Smart Cities Council koji okuplja desetke gradova s više kontinenata. Odnedavna se promiče i na

otocima kojima je dodijeljena posebna uloga. SMART tehnologije koje se malo po malo uvode u

gradovima nailaze, naime, na inicijalne tehničke i organizacijske teškoće pa je predloženo da se prvo

testiraju u manjim razmjerima. Pritom je, ne neočekivano, ocijenjeno da najpogodnije okruženje za

testiranje pružaju mali otoci na kojima su u uvjetima ograničenih resursa stoljećima razvijane vještine

održivog korištenja resursa i održivog načina života uopće. Takav pristup malim otocima je i

formaliziran.

Početkom 2016. godine predstavnici 13 europskih zemalja koje imaju otoke predstavili su

Europskom parlamentu Inicijativu pametnih otoka (Smart Island Initiative) koja odonda djeluje kao

neformalna skupina otočnih upravnih i poslovnih dionika, aktivna na razini EU. Već slijedeće godine

Inicijativa je objavila Deklaraciju o pametnim otocima (Smart Island Declaration (2017)) koju je

potpisalo više od 200 otočnih općina i gradova i udruga, među njima 20 iz Hrvatske. Deklaracija

određuje male otoke kao aktivne laboratorije u kojima se isprobavaju nove tehnologije i načini

razvojnog upravljanja prvenstveno u opskrbi energijom, vodoopskrbi, zbrinjavanju otpada i prometu.

Deklaracija poziva na suradnju lokalnu upravu, poduzetnike, obrazovne institucije i civilno društvo

(quadruple helix) i naglašava da otoci trebaju iskoristiti svoje iskustvo i vještine održivog razvoja

kako bi predvodili primjenu održivih razvojnih rješenja na lokalnoj razini, razvijali kružno

gospodarstvo i postali nositelji europske tranzicije prema niskougljičnom, inkluzivnom i održivom

gospodarstvu. Ovaj ambiciozni zahtjev prihvaćen je u Rezoluciji o stanju otoka i mnogim drugim

razvojnim dokumentima EU, a našao se i u definicijskom članku novog hrvatskog Zakona o otocima:

pametni otok – otok koji se uz korištenje odgovarajućih alata i inovativnih rješenja razvija ekološki,

društveno, tehnološki i ekonomski održivo, gradeći pri tom kružno gospodarstvo i povećavajući

samodostatnost i otpornost na klimatske promjene; pametni otok je sastavnica ukupne prostorno-

ekonomske razvojne politike jer se kao predložak može i treba koristiti za planiranje i promicanje

razvoja održivih tehnologija koje se, jednom isprobane i uhodane u otočnim uvjetima, mogu u većem

obujmu uvoditi i na kopnu.

Ovako shvaćeno, upravljanje razvojem otoka nadilazi otočne okvire i postaje pokaznim upravljanjem

koje treba primijeniti i na kopnu i u širim razmjerima. Predložak pametnog otoka postaje naputkom

koji treba slijediti prilikom izrade kopnenih društveno-gospodarskih programa i prostornih planova.

Uz pametne projekte na mnogobrojnim otocima po svijetu posljednje dvije godine navode se i

projekti pokrenuti na našim otocima46:

46 Smart Islands Projects and Strategies (1st European Smart Islands Forum), 2016, Atena: Friedrich-Ebert-Stiftung.

172

Tablica 4.7. Pametni projekti na hrvatskim otocima, 2018.

Otok Projekt(i)

Unije

Samoodrživi otok:

o izgradnja postrojenja za desalinizaciju (uz korištenje obnovljivih izvora energije)

o foto-naponska elektrana

o edukativne pješačke i biciklističke staze

Lastovo o zajedničko korištenje bicikala i električnih bicikala

Mljet

o električna vozila i infrastruktura za punjenje u NP i općini Mljet

o instalacija autonomnih ekoloških blokova (solarni paneli, male vjetroturbine neovisne o elektrodistribucijskoj

mreži koje se mogu instalirati na bilo kojoj lokaciji i lako su dostupne turistima)

Krk

o anaerobno postrojenje za obradu organskog otpada

o Projekt pametni otok (izgradnja DTK širokopojasne optičke mreže, GIS, LED javna rasvjeta, info paneli,

upravljanje parkiralištima, električna vozila, bicikli i sl.)

o edukacija – energetska akademija i informativni centar

Korčula o energetska obnova obiteljskih kuća

o mali foto-naponski sustavi

Izvor: Friedrich-Ebert-Stiftung, 2016.

Neki od ovih projekata su već zaživjeli, a neki su u početnim fazama. Najavljeno ih je još što

pokazuje da otočani prihvaćaju predloške koji su u skladu s otocima dobro poznatim održivim

korištenjem resursa.

4.4.2. Razvoj kružnog gospodarstva i prostorno planiranje

Termin kružno (cirkularno) gospodarstvo udomaćen je u disciplinama okolišna ekonomika i

ekonomika resursa, a sve više i u disciplini razvojna ekonomika. Njime je opisan proces ekstrakcije

resursa, proizvodnje i potrošnje u kojem se resurs izdvaja iz prirode u najmanjoj mogućoj mjeri i

pritom razlaže kako bi se što bolje iskoristio, a otpad se minimizira i u proizvodnji i u potrošnji i, ako

je ikako moguće, koristi kao daljnji resurs. Napuštanje linearnog gospodarstva u kojem se ne vodi

računa o iscrpljivosti resursa, a otpad se nekritički odbacuje i prelazak na kružno gospodarstvo jedan

je od uvjeta održivog razvoja i sve je češćim predmetom razvojne politike. Kako otočno gospodarstvo

teži cirkularnosti jer su otočani prisiljeni održivo koristiti ograničene resurse, predložak pametnog

otoka obuhvaća i kružno gospodarstvo i podrazumijeva da su otočna iskustva i vještine i ovdje

upotrebljive ako ne i dragocjene. Novi Zakon o otocima prepoznaje važnost cirkuliranja resursa u

proizvodnji i potrošnji i navodi odgovarajuće određenje:

kružno gospodarstvo – gospodarstvo koje osigurava održivo gospodarenje resursima, a otpad svodi

na najmanju moguću mjeru.

Zakon navodi da se održivi razvoj otoka potiče i podupire u skladu s odrednicama Pametnog otoka

među kojima je i kružno gospodarstvo. Otočna razvojna politika obuhvatit će, dakle, i mjere kojima

se potiče kružno gospodarstvo što uz društveno-gospodarski ima i naglašeni prostorno planerski

aspekt. Namjena prostora u kojoj se osiguravaju veliki infrastrukturni koridori, odlagališta otpada i

spalionice mijenja se u korist namjene za decentralizirani sustav proizvodnje i potrošnje energije,

desalinatore morske vode, bio pročišćivače otpadnih voda, zelene otoke, razvrstavanje otpada,

poljoprivrednu proizvodnju bez prenamjene poljoprivrednog zemljišta itd. Kružno gospodarstvo kao

sastavnica predloška pametnog otoka i ovdje postaje naputkom koji treba slijediti prilikom izrade

otočnih, a onda i kopnenih društveno-gospodarskih programa i prostornih planova.

173

5. Upravljanje prostorno-gospodarskim razvojem

5.1. Uvodno o prostorno relevantnim razvojnim dokumentima

i sustavu upravljanja regionalnim razvojem

Temeljni državni dokument za usmjerenje razvoja u prostoru je Strategija prostornog razvoja

Republike Hrvatske koju je donio Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske 13. listopada 2017.

godine (Narodne novine, br. 106/21017). Do tada razvoj je usmjeravan na osnovi Strategije

prostornog uređenja Republike Hrvatske koju je Sabor prihvatio 1997, i izmijenio i dopunio 2013.

godine (Narodne novine, br. 76/2013). Program prostornog uređenja donesen 1999. (Narodne

novine, br. 50/1999) i dopunjen (Narodne novine, br. 84/2013) još je na snazi i vrijedit će do

donošenja Državnog prostornog plana Republike Hrvatske.

Izvješće o stanju u prostoru Republike Hrvatske 2008-2012 (Narodne novine, br. 61/2013),

razmatrano i prihvaćeno u Hrvatskom saboru, sadrži kratak osvrt o provedbi Strategije prostornog

uređenja. Na temelju ocjene provedbe i preporuka Izvješća, izrada nove Strategije prostornog razvoja

Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Strategija) utvrđena je tada kao prioritetna aktivnost u

daljnjem unaprjeđenju prostornog razvoja i zaštite prostora. Među ključnim razlozima za izradu nove

Strategije istaknute su pojave i procesi utvrđeni praćenjem stanja u prostoru, kao i promjena

međunarodnog konteksta od vremena kad je prihvaćena Strategija prostornog uređenja Republike

Hrvatske.

Strategijom prostornog razvoja definiran je opći cilj Uravnotežen i održiv prostorni razvoj na

principima teritorijalne kohezije u funkciji poboljšanja kvalitete života i ublažavanja depopulacijskih

trendova, uz očuvanje identiteta prostora, pri čemu se koncepcija daljnjeg razvoja temelji na

sljedećim postavkama:

afirmacija policentričnosti

ublažavanje tempa depopulacije najugroženijih područja

očuvanje identiteta hrvatskog prostora

korištenje prednosti geoprometnog položaja

održivi razvoj gospodarstva i infrastrukturnih sustava

povezivanje s europskim prostorom

integrirani pristup prostornom uređenju

aktivna prilagodba dinamici promjena.

Kako je navedeno u Strategiji je ustvrđeno da će koncepcija i opći cilj prostornog razvoja ostvariti

usmjeravanjem aktivnosti prema pet utvrđenih razvojnih prioriteta prostornog razvoja do 2030.

godine. Usmjeravajući karakter dokumenta omogućuje planersko vrednovanje mogućih varijanti i

iznalaženje optimalnih načina provedbe Strategije.

Donošenjem Zakona o regionalnom razvoju (Narodne novine, br. 153/2009), došlo je do promjena

u pristupu regionalnom razvoju i vođenju regionalne politike u Republici Hrvatskoj. Slijedila je

izrada Strategije regionalnog razvoja Republike Hrvatske 2011. – 2013. kojom su definirani opći i

strateški ciljevi regionalnog razvoja i utvrđeni prioriteti i mjere čijom se provedbom očekuje

ostvarenje tih ciljeva. Uz ovu strategiju nije bio izrađen Akcijski plan (ili bilo koji drugi dokument

operativne prirode) tako da nisu do kraja konkretizirane aktivnosti, programi i projekti koje je nositelj

politike regionalnog razvoja obvezan provoditi samostalno ili u suradnji s drugim tijelima, kao

174

sunositeljima pojedinih aktivnosti, programa i/ili projekata. U razdoblju 2013.-2016. godine stoga

nije bilo ni cjelovitog sustava izvještavanja o provedbi regionalne politike. Iskorak je učinjen 2012.

godine, donošenjem Uputa za izvještavanje o provedbi županijskih razvojnih strategija (više o

sustavu izvještavanja vidi u potpoglavlju 5.4.). Nositelji provedbe, sukladno Zakonu trebali su

dostavljati izvještaje o provedbi županijskih razvojnih strategija, prema pojedinim područjima

razvoja, a posebno po područjima s razvojnim specifičnostima.

Novim Zakonom o regionalnom razvoju Republike Hrvatske (Narodne novine, br. 147/2014)

regionalni razvoj je određen kao dugoročni proces unaprjeđenja održivog gospodarskog i društvenog

razvoja nekog područja koji se ostvaruje prepoznavanjem, poticanjem i upravljanjem njegovim

razvojnim potencijalom. Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Europske unije (MRRFEU)

nadležno je za provedbu politike regionalnog razvoja koja je pak određena kao cjelovit i usklađen

skup ciljeva, prioriteta, mjera i aktivnosti usmjerenih na poticanje dugoročnoga gospodarskog rasta

i ukupno povećanje kvalitete života u skladu s načelima održivog razvoja dugoročno usmjerenog na

smanjenje regionalnih razlika. Okosnicu provedbe politike regionalnog razvoja, Strategiju

regionalnog razvoja Republike Hrvatske do 2020. (SRRRH) Vlada Republike Hrvatske je usvojila

21. lipnja 2017. godine. Time je omogućeno ostvarivanje ciljeva regionalnog razvoja definiranih

Zakonom o regionalnom razvoju i samom Strategijom regionalnog razvoja Republike Hrvatske.

SRRRH je i ovdje istaknuta kao temeljni planski dokument politike regionalnoga razvoja kojim se

utvrđuju ciljevi i prioriteti regionalnog razvoja Republike Hrvatske i način njihova postizanja,

područja s razvojnim posebnostima te aktivnosti tijela državne uprave i drugih sudionika regionalnog

razvoja.

U cilju razvoja i unaprjeđenja životne sredine, neovisno o njezinoj veličini, u Republici Hrvatskoj su

doneseni zakoni i podzakonski akti kojima je propisana izrada strateških razvojnih dokumenata sa

svrhom provedbe razvojne politike usvojene na nacionalnoj razini. Strateški razvojni dokumenti niže

razine tako postaju važan alat upravljanja razvojem na regionalnoj (županijskoj) te lokalnoj razini, a

i podloga za identificiranje projekata kandidata za financiranje iz EU fondova. Zakon o regionalnom

razvoju (Narodne novine, br. 147/2014) uveo je termine urbana aglomeracija i veća i manja urbana

područja, što je omogućilo uvođenje obaveze izrade strategija razvoja urbanih aglomeracija i

strategija razvoja većih i manjih urbanih područja. Područja Zagreba, Splita, Rijeke i Osijeka su tako

proglašena urbanim aglomeracijama za koje se izrađuju posebni razvojni dokumenti. Veća urbana

područja prema Zakonu o regionalnom razvoju (Narodne novine, br. 147/2014) čini 10 gradova koji

prema posljednjem popisu stanovništva imaju više od 35.000 stanovnika i nisu uključeni u navedene

urbane aglomeracije. Ostali gradovi koji prema posljednjem popisu imaju manje od 35.000

stanovnika, a čija središnja naselja imaju više od 10.000 stanovnika i/ili su sjedišta županija, postaju

manja urbana područja (ukupno 19). Jedinica lokalne samouprave na preostalom području Hrvatske

ne moraju donositi strateške razvojne dokumente. Prepoznajući potrebu za tako nečim, mnoge od

njih se upuštaju u izradu općinskih (gradskih) strategija, razvojnih programa, programa ukupnog

razvoja i sl. što je urodilo skupom raznovrsnih strateških dokumenata koje je zbog neusklađenih

metodologija teško vrednovati.

Vodeći se općim ciljem politike regionalnog razvoja: pridonijeti društveno-gospodarskom razvoju

Republike Hrvatske, u skladu s načelima održivog razvoja, stvaranjem uvjeta koji će svim dijelovima

zemlje omogućavati jačanje konkurentnosti i realizaciju vlastitih razvojnih potencijala, Strategija

regionalnog razvoja određuje tri strateška cilja politike regionalnog razvoja:

1. POVEĆANJE KVALITETE ŽIVOTA POTICANJEM ODRŽIVOG TERITORIJALNOG

RAZVOJA koji obuhvaća sinergiju različitih aspekata razvoja društva, prostora i okoliša

175

objedinjavajući, s jedne strane, mjere vezane uz unaprjeđenje regionalnih i lokalnih

razvojnih kapaciteta te podizanje razine znanja i sposobnosti za poboljšanje kvalitete života

i, s druge, mjere osiguranja i unaprjeđenja osnovne lokalne i regionalne infrastrukture. Cilj

omogućuje nastavak provedbe specifičnih politika razvoja potpomognutih područja, ali i

područja s razvojnim posebnostima koja nisu nužno nerazvijena već su razvojno specifična.

2. POVEĆANJE KONKURENTNOSTI REGIONALNOGA GOSPODARSTVA I

ZAPOSLENOSTI čije je ostvarenje usmjereno na tri prioritetna područja: unapređenje

gospodarske infrastrukture na regionalnoj i lokalnoj razini, stvaranje poticajnoga poslovnog

okruženja na regionalnoj i lokalnoj razini te jačanje ljudskih potencijala i obrazovanje

povezano s potrebama gospodarstva na regionalnoj i lokalnoj razini.

3. SUSTAVNO UPRAVLJANJE REGIONALNIM RAZVOJEM ostvarit će se i

usmjeravanjem na sljedeća prioritetna područja: učinkovito upravljanje (u skladu s načelom

supsidijarnosti), djelotvorna međusektorska suradnja (u skladu s načelom participacije i

integrativnog pristupa) i jačanje financijskih i administrativnih sposobnosti za razvoj na

lokalnoj i regionalnoj razini.

U postizanju gore navedenih ciljeva važnu ulogu imaju spomenute strategije razvoja urbanih

aglomeracija i strategije razvoja većih i manjih urbanih područja. Četiri hrvatske urbane aglomeracije

(Zagreb, Split, Rijeka, Osijek) su s izradom ovih strateških razvojnih dokumenata započele tijekom

2015. godine, a izradi su prionula i veća urbana područja Pula, Slavonski Brod te Zadar. Strategije

razvoja urbanih područja, sedam većih urbanih područja, korisnika ITU mehanizma, usvojene su i

provode se. Stanovništvo ovih urbanih aglomeracija i područja čini oko trećinu hrvatskog

stanovništva. Provedba ovih razvojnih strategija stoga je posebno značajna za regionalni i ukupni

razvoj Republike Hrvatske.

5.2. Osvrt na prostorno – gospodarsko upravljanje ruralnim razvojem

Hrvatski je prostor u mnogočemu jedinstven. Republika Hrvatska prostire se na tek nešto više od

56.000 km² što ju svrstava u donji dio popisa zemalja po veličini (123. mjesto od 199 zemalja). Za

usporedbu Republika Hrvatska tek je nešto veća od susjedne Bosne i Hercegovine, ili zemalja poput

Slovačke i Nizozemske. Ipak, na njenom teritoriju se susreću panonski, dinarski i mediteranski

prostor, kontinentalna i mediteranska klima, mnoštvo je prirodnih fenomena, a čitav je prostor pod

kulturnim utjecajem srednje Europe, Mediterana i Balkana.

U Republici Hrvatskoj prema posljednjem popisu (Popis stanovništva, 2011) živi ukupno 4.284.889

stanovnika, dok je prosječna gustoća stanovništva 75,8 st./km² (prosjek EU-28 je 116,7 st./km²).

Stanovništvo je većinom smješteno u četiri najveća regionalna centra (Zagreb, Split, Rijeka i Osijek),

u većim i manjim urbanim područjima te u ruralnom području Hrvatske. Strategijom regionalnog

razvoja Republike Hrvatske 2020. utvrđeni su razvojni ciljevi i prioriteti te mjere kojima se

namjeravaju postići. Provedba mjera predviđena je u svim područjima, urbanim i ruralnim. Zakonska

je obaveza (Narodne novine, br. 147/2014) lokalne samouprave u urbanim područjima (aglomeracije

i veća i manja urbana područja) izrada strategija razvoja urbanog područja. Trenutno nema javno

dostupnih podataka o izradi ovih dokumenata, a ne postoje niti zakonski utvrđeni rokovi u kojima ih

treba usvojiti. Na preostalim većim i manjim urbanim područjima (kad se izuzme stanovništvo u

urbanim područjima „pokrivenima“ ITU mehanizmom), živi nešto više od 1/5 hrvatskog

stanovništva. Drugim riječima, strategijama razvoja svih urbanih područja (aglomeracije, veća i

176

manja urbana područja) pokriveno je nešto više od polovine hrvatskog stanovništva. U razvojnom

smislu, njihova provedba (ili izostanak provedbe) može imati izrazito značajne pozitivne, ali i

negativne učinke na društveno-ekonomsko stanje u zemlji (Đokić, Sumpor, 2016).

Međutim, razvoj hrvatskog prostora i osiguravanje uvjeta za kvalitetan život u njemu ne ovisi samo

o razvoju urbanih područja. Za ukupni razvoj Hrvatske itekako je značajan njezin ruralni prostor. Na

ruralnom, većinskom hrvatskom prostoru (temeljem površine koju ruralni prostor pokriva),

smještene su mnoge gospodarske aktivnosti, postoji osnovna infrastruktura te društveni kapital koji

ovom prostoru daje poseban pečat i prepoznatljivost na subregionalnoj i lokalnoj razini. Upravljanje

razvojem ovog prostora temelji se na nekoliko dokumenata. Najvažniji među njima je Program

ruralnog razvoja Republike Hrvatske za razdoblje 2014 - 2020 izrađen za potrebe provedbe mjera

ruralnog razvoja na ruralnim i mješovitim područjima. Prema korištenoj izvornoj OECD-ovoj

metodologiji, sve JLS u Republici Hrvatskoj koje pripadaju pretežito ruralnim i mješovitim

županijama (NUTS3), potencijalni su korisnici spomenutih mjera. Izuzetak čine jedinice Grad

Zagreb, Grad Split, Grad Rijeka i Grad Osijek. U njima se zbog izrazite veličine naselja sjedišta,

ruralnim ili mješovitim smatraju sva naselja koja im administrativno pripadaju, izuzev samih naselja

sjedišta. Ona se smatraju gradskim područjima urbanih aglomeracija. Ovako određena ruralna i

mješovita područja Hrvatske obuhvaćaju sela, mješovita naselja, male i srednje gradove, dakle

prostor složene društvene i gospodarske strukture te mozaičkog krajolika, u kojem uz poljoprivrednu

proizvodnju i šumarstvo postoji niz drugih djelatnosti i namjena. U njima na 56.164 km² (99.24 posto

ukupne površine Republike Hrvatske) živi 3.217.117 stanovnika (75.08 posto ukupnog stanovništva

Republike Hrvatske).

Program ruralnog razvoja omogućuje korištenje sredstava iz Europskog poljoprivrednog fonda za

ruralni razvoj (EAFRD) namijenjenog financiranju drugog stupa Zajedničke poljoprivredne politike-

ruralnog razvoja. Tri su osnovna cilja ovog fonda:

unaprjeđenje konkurentnosti poljoprivrede;

osiguranje održivog gospodarenja prirodnim resursima i klimatske aktivnosti, te

osiguranje uravnoteženog teritorijalnog razvoja ruralnih gospodarstava i zajednica, uz

stvaranje novih radnih mjesta i očuvanje postojećih.

Program ruralnog razvoja utvrđuje mjere kojima se ostvaruju navedeni ciljevi. Jedan od načina

provedbe mjere, odnosno dodjeljivanja sredstava za njihovu provedbu ustanovljen je putem lokalnih

razvojnih strategija lokalnih akcijskih grupa (LAG). Prema podacima Hrvatske mreže za ruralni

razvoj (2018) u Hrvatskoj postoji 56 LAG-ova. Rasprostiru se na površini od 52.190,05 km², što čini

92,30 posto ukupne površine Hrvatske. Na području LAG-ova živi 2.446.567 stanovnika, što čini

57,10 posto ukupnog stanovništva Hrvatske. Hrvatski LAG-ovi obuhvaćaju 531 jedinicu lokalne

samouprave (121 grad i 410 općina), što čini 95,50 posto ukupnog broja jedinica lokalne samouprave

u Hrvatskoj. Lokalne akcijske grupe oblik su lokalnih partnerstva koja se temelje na povezivanju

lokalnih dionika iz javnog, privatnog i civilnog sektora. LAG-ovi su važan dio pristupa LEADER,

krovnog sveobuhvatnog programa razvoja ruralnih područja kojim se podupiru projekti ruralnog

razvoja pokrenuti na lokalnoj razini u svrhu revitalizacije ruralnih područja i stvaranja novih radnih

mjesta. Jedan od osnovnih zadataka LAG-ova je izrada i provedba lokalnih razvojnih strategija koje

omogućuju integralnu provedbu gospodarske i socijalne kohezije. LAG-ovi neposredno podupiru

lokalne razvojne dionike i projekte nacionalnih programa ruralnog razvoja. LEADER

program/pristup lokalnom razvoju temeljen je na lokalnim obilježjima i resursima a financiran je iz

ESI fondova.

177

Lokalni razvoj pod vodstvom zajednice (Community Led Local Development- CLLD) je mehanizam

za uključivanje partnera na lokalnoj razini, uključujući i predstavnike civilnog društva i lokalne

gospodarske dionike, u izradu i provedbu integrirane lokalne strategije koja usmjerava razvoj

njihovog područja ka održivosti. CLLD se provodi putem integriranih i multisektorskih strategija

lokalnog razvoja koje uvažavaju lokalne potrebe i potencijale, uključuje inovativne razvojne

mogućnosti u lokalnom kontekstu, umrežavanje i suradnju. Uredbom (EU) br. 1305/2013 Europskog

Parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o potpori ruralnom razvoju iz Europskog poljoprivrednog

fonda za ruralni razvoj (EPFRR), LAG-ovi su definirani kao nositelji CLLD pristupa (putem

provedbe svojih Lokalnih razvojnih strategija). CLLD 2014.-2020. se u Hrvatskoj provodi putem

Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (3 posto ukupne alokacije – 67,5 mil. EUR); u

kasnijoj fazi predviđeno je i uključivanje Europskog fonda za pomorstvo i ribarstvo. Cilj CLLD je

LEADER učiniti učinkovitijim u potpori inovacijama i lokalnom upravljanju i tako uz ostalo,

poboljšati ruralno-urbane i ruralno-obalne veze.

Tijekom 2016. godine, hrvatski su LAG-ovi izradili svoje strategije razvoja. Nakon provedenog

postupka evaluacije, njih 54 ostvarilo je mogućnost financiranja njihove provedbe. Putem strategija

razvoja LAG-ova sufinanciraju se projekti odabrani od strane LAG-ova za korisnike s LAG područja

i za ulaganja koja se na tim područjima provode. LAG uobičajeno pokriva područje jednog i/ili više

gradova i/ili općina. Stoga ove strategije omogućuju interakciju upravljanja urbanim i ruralnim

razvojem. Projekti koji se financiraju usmjereni su na jačanje poljoprivrednih gospodarstava,

snažnije uključivanje osoba u poljoprivrednu djelatnost, proširenje djelatnosti poslovanja, te niz

projekata usmjerenih na razvoj komunalne infrastrukture i podizanje kvalitete života u ruralnom

području.

U metodološkom smislu, sličnosti u strukturi i sadržaju strategija županijskih razvojnih strategija,

strategija urbanih područja te strategija razvoja LAG-ova su velike. Ovi dokumenti trebaju sadržavati

analizu (uobičajeno praćenu SWOT-om), identificirati razvojna usmjerenja (ciljeve, prioritete) te

definirati mjere koje će se provesti kako bi se dosegli postavljeni ciljevi. Mjere predstavljaju niz

aktivnosti, programa i projekata, koje su sastavni dio Akcijskog i Financijskog plana. Od spomenutih

dokumenata se očekuje da prikažu i planirana sredstva opišu organizacijsku i provedbenu strukturu,

i predlože sustav praćenja i provedbe, temeljen na pokazateljima. Trenutno još uvijek ne postoji

sustav koordinacije izrade i provedbe svih navedenih dokumenata, prije svega na razini provedbe

aktivnosti, programa i projekata koji se odvijaju na istom ili susjednom prostoru. Bez sustavnog

nadzora i koordinacije razvojnih aktivnosti u prostoru, moguće je očekivati štetne posljedice po

hrvatski prostor, ali i društveno-ekonomski razvoj.

Među glavnim izazovima ruralnih područja EU smatraju se nedovoljni kapacitet ruralnih područja

za stvaranje visokokvalitetnih i dugoročno održivih radnih mjesta, prihodi u ruralnim regijama niži

su od onih u urbanim područjima, manje je prilika za zapošljavanje u opsegu i raznovrsnosti, prisutna

je depopulacija dijela ruralnih i perifernih područja (s posljedicama koje utječu na socijalnu

koheziju), te otežano zadovoljavanje osnovnih životnih potreba stanovništva. U novim članicama

EU još uvijek postoje značajne razlike u opremljenosti komunalnom infrastrukturom između urbanih

i ruralnih područja. Istovremeno, postoje ruralna područja u blizini gradskih središta koja se sve

snažnije integriraju u gradsku regiju i poprimaju sva obilježja urbanog načina života. Taj proces vodi

ka neželjenoj polarizaciji najvećih gradskih regija i njihova šireg zaleđa.

178

5.3. Nacionalna razvojna strategija do 2030.

Temelji izgradnje novog sustava strateškog planiranja postavljeni su u prosincu 2017. godine

usvajanjem Zakona o sustavu strateškog planiranja i upravljanja razvojem Republike Hrvatske

(Narodne novine, br. 123/2017), u nastavku teksta Zakon. Cilj ovoga zakona je povezivanje različitih

sustava planiranja uvođenjem europskog načina razvojnog planiranja u nacionalne sustave i prakse

koje povezuju središnju s regionalnom i lokalnom razinom. Zakonom se uređuje sustav strateškog

planiranja Republike Hrvatske i upravljanje javnim politikama koje obuhvaćaju pripremu, izradu,

provedbu, izvješćivanje, praćenje provedbe i učinaka te vrednovanje akata strateškog planiranja koje

sukladno svojim nadležnostima izrađuju, donose i provode javna tijela. Uvodi se integrirani sustav

planiranja razvoja na nacionalnoj razini te na županijskim i lokalnim razinama koji obuhvaća

dugoročno i srednjoročno strateško planiranje, a kratkoročno, realizaciju programa, aktivnosti i

projekata. Novim Zakonom (čl. 22) definirani su akti strateškog planiranja od značaja za jedinice

lokalne i područne (regionalne) samouprave (JLP(R)S): donose se srednjoročni planovi razvoja

JLP(R)S i provedbeni programi JLP(R)S koji se vežu uz mandat izvršnog tijela (čl. 23-26).

Republika Hrvatska pokrenula je 2017. godine proces izrade nacionalne razvojne strategije

„Hrvatska 2030“. U svrhu informiranja građana i stručne javnosti uspostavljena je posebna web

stranica na kojoj su sve ključne informacije vezane uz proces izrade nove nacionalne razvojne

strategije Hrvatska 2030. Usvajanjem Zakona pokrenut je proces konzultacija koji je krenuo odozdo,

organizacijom niza regionalnih radionica s ciljem prikupljanja ideja za definiranje razvojne vizije

Hrvatske. U tijeku je izrada analitičkih podloga i uspostavlja se baza pokazatelja na središnjoj razini.

Ključna tematska područja jesu:

Zdravlje i kvaliteta života;

Energija i održivi okoliš;

Promet i mobilnost;

Sigurnost;

Hrana i bioekonomija;

Digitalno društvo;

Turizam i kreativno društvo.

Strategija 2030 obuhvatit će slijedeće horizontalne politike:

Dobro upravljanje (javne financije, javna uprava i pravosuđe);

Teritorijalni razvoj;

Demografija i socijalne politike;

Obrazovanje i razvoj ljudskih potencijala;

Industrijski razvoj i razvoj poduzetništva.

U okviru procesa planiranja, MRRFEU osnovalo je tematske radne skupine i radne skupine za

horizontalne politike.

179

5.4. Osvrt na izvješća o izradi i provedbi županijskih razvojnih strategija

i izradi i provedbi strategija razvoja urbanih aglomeracija i ostalih

urbanih područja (provedba aktivnosti, programa i projekata sa

značajnim utjecajem na prostor u razdoblju 2013-2016)

5.4.1. Sustav izvještavanja o provedbi regionalne politike

Republike Hrvatske 2012.-2013. godine

Republika Hrvatska je 2009. godine uspostavila suvremeni sustav strateškog planiranja, upravljanja

i izvještavanja u okviru politike regionalnog razvoja. Nakon usvajanja Zakona o regionalnom razvoju

(Narodne novine, br. 153/2009) u proljeće 2010. godine usvojena je i Strategija regionalnoga razvoja

za razdoblje 2011.-2013. godine i Pravilnik o obveznom sadržaju, metodologiji izrade i načinu

vrednovanja županijskih razvojnih strategija (Narodne novine, br. 53/2010). Sve županije i Grad

Zagreb izradili su županijske razvojne strategije u skladu s pravilnikom za novo programsko

razdoblje. Dio županija je u taj proces krenulo i ranije pa su svoje već izrađene ili gotovo izrađene

strategije revidirale sukladno novim propisima. Cilj uspostave ujednačenog sustava planiranja bio je

izgradnja institucionalnog sustava koji će na odgovarajući način omogućiti županijama sudjelovanje

u financiranju razvojnih projekata kroz pretpristupne i kasnije Europske strukturne i investicijske

fondove. Dio županija imalo je već usvojene regionalne razvojne dokumente koje su revidirali i

prilagodili novim zahtjevima projektnog i programskog načina financiranja razvojnih projekata.

Primorsko-goranska županija usvojila je razvojnu strategiju za razdoblje 2011. - 2013. godine i

nastavila ju provoditi sve do kraja 2015. godine. Većina županija produžilo je provedbu razvojnih

strategija slijedom produžetka izrade strategije na nacionalnoj razini i u očekivanju novih smjernica

koje je najavljivalo MRRFEU tijekom 2014. godine.

MRRFEU i EIZ ocijenili su sustav strateškog planiranja i mogućnosti financiranja razvoja županija

i lokalnih jedinica u kontekstu provođenja politike regionalnog razvoja Republike Hrvatske. U okviru

procesa ocjene provedena je anketno ispitivanje, analiza svih županijskih razvojnih strategija i održan

niz sastanaka i radionica s predstavnicima županija. Nalazi i preporuke studije poslužili su

unapređenju procesa planiranja na razini županija. Pokrenut je i sustav izvještavanja županija o

provedbi ŽRS-a. S druge strane, izvještavanje o provedbi cjelokupne regionalne politike Republike

Hrvatske povjereno je samom Ministarstva, dok su županije trebale izvještavati središnju razinu o

provedbi ŽRS temeljem Uputa za izradu i sadržaj izvještaja koje je Ministarstvo, nakon izrade studije

usvojilo 2012. godine. Županije su u skladu s tim uputama jednom godišnje izvještavale MRRFEU,

koje je sukladno Zakonu o regionalnom razvoju jednom godišnje trebalo izvještavati Vladu

Republike Hrvatske o provedbi regionalne politike.

5.4.2. Sustav izvještavanja o provedbi regionalne politike

Republike Hrvatske nakon 2014. godine

Sustav regionalnog planiranja nastavio se izgrađivati i nakon pristupanja Hrvatske Europskoj uniji.

2014. godine usvojen je novi Zakon o regionalnom razvoju Republike Hrvatske (Narodne novine,

br. 147/2014, 123/2017) kojim je unaprijeđen sustav strateškog planiranja i uz regionalno i lokalno

planiranje uvedena mogućnost razvojnog planiranja urbanih područja kako bi se omogućilo

korištenje novog mehanizma financiranja urbanog razvoja (tzv. Integrirana teritorijalna ulaganja -

ITU). Urbane aglomeracije i veća urbana područja korisnici ITU mehanizma, izradili su i usvojili

180

strateške dokumente prema kojima su lokalne jedinice obuhvaćene aglomeracijom korisnice

sredstava namijenjenih financiranju zajedničkih projekata urbanog razvoja.

Sustav izvještavanja o provedbi politike regionalnog razvoja temelji se na člancima 47., 48. i 49.

Zakona o regionalnom razvoju. Propisana je obveza praćenja provedbe politike regionalnoga razvoja

i njezinih učinaka na razvoj svih dijelova Republike Hrvatske te vrednovanje i izvještavanje o

rezultatima provedbe politike regionalnog razvoja, u svrhu povećanja djelotvornosti, učinkovitosti i

utjecaja na regionalni razvoj. Nakon usvajanja novog Zakona 2014. godine sve do 2017. godine,

županije su nastavile izvještavati središnju razinu o provedbi aktivnosti, programa i projekata iz

županijskih razvojnih strategija temeljem važećih Uputa iz 2012. godine.

Srpnja 2017. Hrvatski sabor je prihvatio Strategiju regionalnog razvoja Republike Hrvatske za

razdoblje do kraja 2020. godine (SRR RH 2020). Strategijom su definirana tri strateška cilja politike

regionalnoga razvoja: Povećanje kvalitete života poticanjem održivog teritorijalnog razvoja;

Povećanje konkurentnosti regionalnoga gospodarstva i zaposlenosti; i Sustavno upravljanje

regionalnim razvojem. MRRFEU je izradilo Akcijski plan za razdoblje 2017.-2019. (AP) za

provedbu SRR RH 2020 kojeg je Vlada Republike Hrvatske (VRH) usvojila Zaključkom o

prihvaćanju u studenom 2017.

MRRFEU u provedbi Akcijskog plana ima koordinacijsku i provedbenu ulogu ovisno o resornoj

nadležnosti za pojedine aktivnosti, programe i projekte. Uvažavajući međusektorski karakter politike

regionalnoga razvoja, pojedine mjere regionalnoga razvoja, odnosno Akcijski provedbeni planovi

(APP) iz Akcijskog plana u sektorskoj su nadležnosti drugih tijela koja osiguravaju sredstva za

njihovu provedbu. Središnja tijela državne uprave, druga javnopravna tijela i trgovačka društva u

vlasništvu Republike Hrvatske trebaju izvijestiti MRRFEU o rezultatima provedbe APP-a od značaja

za regionalni razvoj. MRRFEU objedinjuje izvješće središnje razine i dostavlja ga županijama. S

druge strane, sukladno čl.49 Zakona, županije podnose godišnja izvješća MRRFEU o rezultatima

provedbe županijskih razvojnih strategija, dok veliki gradovi podnose godišnje izvješće o rezultatima

provedbe strategije razvoja urbanog područja.

Cilj uspostave cjelovitog sustava izvještavanja je osiguravanje uspješnog vođenja regionalne

razvojne politike. Za to treba redovito pratiti ostvarenja planiranih aktivnosti, programa i projekata s

naglaskom na doprinos ostvarenju Zakonom i Strategijom postavljenih ciljeva, prioriteta i mjera.

MRRFEU je zaduženo za uspostavu i vođenje cjelovitog sustava izvještavanja, te prema Zakonu (čl.

49) sustavno prikuplja informacije i podatke o provedbi APP-a svih razina razvojnog upravljanja.

MRRFEU priprema objedinjeno izvješće za Vladu Republike Hrvatske i Hrvatski sabor koje

uključuje izvješća:

Središnjih tijela državne uprave i drugih javnopravnih tijela te trgovačkih društava u

vlasništvu Republike Hrvatske o učincima provedbe programa iz njihove nadležnosti na

regionalni razvoj u prethodnoj godini (izvješća se predaju do 30. travnja tekuće godine).

MRRFEU na osnovi prikupljenih izvješća dostavlja županijama izvješće u dijelu koje se

odnosi na određenu županiju za prethodnu godinu, prije svega zbog bolje informiranosti

županija o razvojnim aktivnostima na svom području. (izvješće se predaje do 31. svibnja

tekuće godine)

Županija koje Ministarstvu podnose godišnje izvješće o rezultatima provedbe županijske

razvojne strategije za prethodnu godinu. (izvješća se predaju do 31. srpnja tekuće godine)

Velikih gradova nositelja izrade strategije razvoja urbanog područja koji MRRFEU podnose

godišnje izvješće o rezultatima provedbe strategije do 31. srpnja tekuće godine

181

Akcijskim planom 2017.-2019. obuhvaćeni su APP-i čiji su nositelji obvezni izvještavati o provedbi

u ime svih sunositelja. Osim APP-a navedenih u Akcijskom planu, provode se projekti od

regionalnog značaja koji nisu obuhvaćeni Akcijskim planom, pa i o njima treba izvještavati. To se

prije svega odnosi na trgovačka društva u vlasništvu Republike Hrvatske.

Tijekom 2018. godine MRRFEU pokrenulo je novi sustav izvještavanja. Izrađene su posebne upute

za izvještavanje svih nositelja aktivnosti, programa i projekata na središnjoj razini sukladno

akcijskom planu SRR RH 2020, izvještavanje županija o provedbi ŽRS-a, te izvještavanje nositelja

strategija urbanih područja. Objedinjeno izvješće MRRFEU upućuje Vladi RH, a do kraja

kalendarske godine i Hrvatskom Saboru.

5.5. Osvrt na izvješća o izradi i provedbi

lokalnih razvojnih strategija LAG područja

Nositelji lokalnih razvojnih strategija LAG područja obavezni su izvještavati jednom godišnje.

Primjenjuje se Pravilnik o provedbi podmjere 19.2. »Provedba operacija unutar CLLD strategije«,

podmjere 19.3. »Priprema i provedba aktivnosti suradnje LAG-a« i podmjere 19.4. »Tekući troškovi

i animacija« unutar mjere 19 »Potpora lokalnom razvoju u okviru inicijative LEADER (CLLD –

lokalni razvoj pod vodstvom zajednice)« iz Programa ruralnog razvoja Republike Hrvatske za

razdoblje 2014. – 2020. LRS se izrađuje za programsko razdoblje 2014. – 2020. Sukladno članku 17.

spomenute Uredbe EU iz 2013. , između ostalog navedeno je da su LAG-ovi dužni dostavljati

Godišnje izvješće o radu LAG-a u prethodnoj godini (u daljnjem tekstu: Godišnje izvješće) koje se

odnosi na provedene sufinancirane aktivnosti od 01. siječnja do 31. prosinca. Godišnje izvješće

podnosi se Upravljačkom tijelu najkasnije do 15. veljače tekuće godine.

Nakon provedenog postupka evaluacije tijekom 2016. godine te izmjena i dopuna, odabrana su 54

LAG-a koji obuhvaćaju 516 JLS (93% svih JLS) Republike Hrvatske. Dodijeljeno im je preko 463

milijuna kuna, od čega se na tekuće troškove rada LAG-a i animacije stanovništva odnosi preko 92

milijuna kuna, na provedbu projekata iz lokalnih razvojnih strategija preko 352 milijuna kuna i na

projekte suradnje među LAG-ovima 17 milijuna kuna.

Analiza Godišnjih izvješća o radu LAG-ova za prethodnu, 2017. godinu47, pokazala je da u

odabranim LAG-ovima radi ukupno 367 osoba. LAG-ovi imaju ukupno 3995 članova koji

predstavljaju tri sektora: javni, civilni i gospodarski.

LAG-ovi potiču aktivnosti lokalnog održivog razvoja na način da provode aktivnosti informiranja,

obuke, savjetovanja, kako svojih članova, tako i zainteresirane javnosti. U prethodnoj godini, LAG-

ovi su organizirali ukupno 30 aktivnosti usavršavanja i obrazovanja članova i zaposlenika LAG-a,

292 aktivnosti organizirane u svrhu provedbe animacijskih aktivnosti te 461 aktivnost vezanu za

pružanje pomoći potencijalnim korisnicima s područja pojedinog LAG-a u svrhu pripreme projekata

koji se planiraju provoditi putem lokalnih razvojnih strategija.

Prema podacima Godišnjeg izvješća o radu LAG-ova, za potrebe tekućih troškova, LAG-ovima je

tijekom 2017. godine isplaćena potpora u iznosu od 12.346.606,94 kn, a za potrebe animacije

218.312,14 kn. Tijekom 2018. godine očekuje se značajniji napredak i povećanje aktivnosti gotovo

47 Podaci o analizi godišnjih izvještaja LAG-ova preuzeti su sa stranice Ministarstva poljoprivrede,

https://ruralnirazvoj.hr/aktivnosti-lag-ova-u-2017-godini/.

182

na svim područjima djelovanja LAG-ova zbog objave i provedbe dugo očekivanih LAG natječaja

koji će rezultirati većom potrošnjom dodijeljenih sredstava.

5.6. Osvrt na izvješća o izradi i provedbi planova javnih poduzeća

(Hrvatske šume, Hrvatske vode, HEP)

5.6.1. Hrvatske vode

Hrvatske vode su pravna osoba s javnim ovlastima nadležna za upravljanje vodama. Izrađuju planske

dokumente za upravljanje vodama.

Strategija upravljanja vodama

Strategija upravljanja vodama je dokument na temelju kojeg će se provoditi reforme vodnog sektora

kako bi se dostigli europski standardi u upravljanju vodama, pa stoga čini osnovnu podlogu za

postupne izmjene i dopune Zakona o vodama i Zakona o financiranju vodnoga gospodarstva i

pripadajućih podzakonskih akata.

Višegodišnji programi gradnje 2013.-2023.

Višegodišnji programi gradnje izrađuju se temeljem odredbi Zakona o vodama (Narodne novine, br.

153/2009, 130/2011 i 56/2013). Postupku donošenja višegodišnjih programa gradnje prethodi

provedba strateških procjena utjecaja na okoliš. Postupci strateške procjene i prekogranični utjecaj

programa na okoliš provode se sukladno odredbama Zakona o zaštiti okoliša (Narodne novine, br.

80/2013) i Uredbe o strateškoj procjeni utjecaja plana i programa na okoliš (Narodne novine, br.

64/2008). Strateška procjena se provodi tijekom izrade nacrta prijedloga programa prije utvrđivanja

konačnog prijedloga i upućivanja u postupak donošenja. U postupku strateške procjene osigurava se

informiranje i sudjelovanje javnosti. Prije upućivanja u postupak donošenja, pri utvrđivanju

konačnog prijedloga programa, obvezno se uzimaju u obzir rezultati strateške procjene, mišljenja

tijela i/ili osoba određenih posebnim propisom. Razmatraju se primjedbe, prijedlozi i mišljenja

javnosti i rezultati prekograničnih konzultacija.

Višegodišnji program gradnje regulacijskih i zaštitnih vodnih građevina i građevina za melioracije

Višegodišnji program gradnje regulacijskih i zaštitnih vodnih građevina i građevina za melioracije

je program upravljanja vodama u djelatnostima zaštite od štetnog djelovanja voda i navodnjavanju

propisan Zakonom o vodama (Narodne novine, br. 153/2009, 63/2011,130/2011, 56/2013 i

14/2014)48. Njime će se na sistematičan način osigurati informacije o planiranim zahvatima,

potrebama, prioritetima i mogućim izvorima financiranja. Prijedlog Programa izrađuju Hrvatske

vode, a donosi ga Vlada Republike Hrvatske nakon provedene strateške procjene utjecaja na okoliš

sukladno Zakonu o zaštiti okoliša (Narodne novine, br. 80/2013, 153/2013, 78/2015) i Uredbi o

48http://www.voda.hr/sites/default/files/nn_117_2015_visegodisnji_program_gradnje_regulacijskih_i_zastitnih_vodnih_g

radevina_i_gradevina_za_melioracije.pdf).

183

strateškoj procjeni utjecaja plana i programa na okoliš (Narodne novine, br. 64/2008), zajedno s

postupkom Glavne ocjene prihvatljivosti za ekološku mrežu sukladno Zakonu o zaštiti prirode

(Narodne novine, br. 80/2013).

Programom se utvrđuju: pojedinačni projekti gradnje regulacijskih i zaštitnih vodnih građevina i

građevina za melioracije; način i razdoblje njihove provedbe; sudionici u provedbi; iznosi ulaganja i

izvori sredstava; red prvenstva u provedbi; praćenje provedbe Programa.

Zakon o vodama određuje da se višegodišnji programi gradnje izrađuju sukladno Strategiji

upravljanja vodama i Planu upravljanja vodnim područjima, a nakon 2015. godine i u skladu s

Planom upravljanja poplavnim rizicima. Time se osigurava postupna usklađenost programa sa

strateškim opredjeljenjima i politikom upravljanja vodama te preuzetim standardima EU na području

politike voda, osobito onima iz Okvirne direktive o vodama i Direktive o poplavama.

Prvi Plan upravljanja vodnim područjima, za vodno područje rijeke Dunav i jadransko vodno

područje donesen je 2013. godine za razdoblje od 2010. do 2015. godine, a prvi Plan upravljanja

poplavnim rizicima donesen je krajem 2015. godine zajedno s novelacijom Plana upravljanja vodnim

područjima, Odnosi se na razdoblje od 2016. do 2021. godine. Nakon toga će se planovi upravljanja

poplavnim rizicima kontinuirano revidirati i novelirati u šestogodišnjim planskim ciklusima. Oni će

biti polazište za izradu operativnih dokumenata predviđenih Zakonom o vodama, osobito

višegodišnjih programa gradnje i godišnjih planova upravljanja vodama u dijelu koji se odnosi na

uređenje vodotoka i drugih voda u cilju zaštite od štetnog djelovanja voda.

Ovim se dokumentom utvrđuje okvirni program ulaganja u uređenje voda u cilju zaštite od štetnog

djelovanja voda, kroz gradnju regulacijskih i zaštitnih vodnih građevina i građevina za osnovnu

melioracijsku odvodnju koje mogu poslužiti prihvatu i evakuaciji velikih voda, te navodnjavanje,

kroz izgradnju vodnih građevina za navodnjavanje.

Višegodišnji program gradnje komunalnih vodnih građevina (2015)

Višegodišnji program gradnje komunalnih vodnih građevina planski je dokument upravljanja

vodama propisan Zakonom o vodama (Narodne novine, br. 153/2009, 130/2011, 56/2013, 14/2014).

Dokumentom se utvrđuje okvirni program ulaganja u javnu vodoopskrbu i javnu odvodnju i

operacionalizira sustav za provedbu projekata.

Plan upravljanja vodnim područjima

Plan upravljanja vodnim područjima je planski dokument za razdoblje od 6 godina, nakon čega se

mijenja i dopunjuje za naredno šestogodišnje razdoblje. Donosi ga Vlada Republike Hrvatske i

objavljuje u Narodnim novinama. Za svako vodno područje zasebno obuhvaća:

184

opis prirodnih značajki i stanja voda;

popis ciljeva kakvoće za površinske vode, uključivo i priobalne vode, vode teritorijalnoga

mora i podzemne vode, uključujući i zaštićena područja, te rokove za postizanje tih ciljeva;

sažeti prikaz donesenih programa mjera za postizanje ciljeva kakvoće voda, uključujući i

načine postizanja ciljeva tim mjerama, uključujući osnovne mjere i dopunske mjere;

utvrđivanje sredstava potrebnih za provedbu programa mjera iz ovoga Plana;

pravila primjene pojedinih sastavnica Plana;

registar detaljnijih planova i programa koji se odnose na određene podslivove i sektore;

izvješće koje sadrži opis aktivnosti i rezultata sudjelovanja javnosti u pripremi Plana;

popis nadležnih institucija za primjenu Plana na vodnom području;

oznaku kontaktnih mjesta na kojima se može steći uvid, odnosno dobiti prateća

dokumentacija i informacije koje se odnose na izradu, preispitivanje, izmjene i dopune

Plana;

detalje o kontrolnim mjerama donesenim za točkaste izvore onečišćenja i za sve druge

identificirane negativne utjecaje na stanje vodnih tijela na vodnom području;

sadašnji rezultati monitoringa.

Dosada su doneseni Plan upravljanja vodnim područjima za razdoblje 2013 - 2015 i Plan upravljanja

vodnim područjima za razdoblje 2016. - 2021. koji sadrži i Plan upravljanja rizicima od poplava za

razdoblje 2016. - 2021.

Plan upravljanja vodama

Plan upravljanja vodama je dokument koji se donosi jednom godišnje i mora biti sukladan

financijskom planu Hrvatskih voda i Planu upravljanja vodnim područjima. Planovi upravljanja

vodama izrađuju se od 2011. godine.

5.6.2. Hrvatske šume

Šumskogospodarska osnova područja Republike Hrvatske (Osnova područja) je šumskogospodarski

plan na temelju kojeg se gospodari šumama i šumskim zemljištem na šumskogospodarskom području

Hrvatske. Osnovom područja utvrđuje se ekološka, gospodarska i socijalna podloga za biološko

poboljšavanje šuma i povećanje šumske proizvodnje na šumskogospodarskom području.

Osnova područja izrađuje se na temelju Zakona o šumama i Pravilnika o uređivanju šuma, a trebalo

ju je uskladiti s odredbama Zakona o zaštiti prirode i Uredbe o ekološkoj mreži te uvjetima zaštite

prirode. Cilj donošenja Osnove područja je osiguranje održivog gospodarenja šumama s očuvanjem

prirodne strukture i raznolikosti šuma, te trajno povećanje stabilnosti i kakvoće gospodarskih i

općekorisnih funkcija šuma. Osnova područja vrijedi za razdoblje 1.1.2016. - 31.12.2025. godine i

predstavlja obnovu Osnove područja koja je imala važnost 1.1.2006. - 31.12.2015. Dosad su izrađene

četiri Šumskogospodarske osnove.

Prema Zakonu o šumama (Narodne novine, br. 68/2018) planiranje u šumarstvu ostvaruje se

Nacionalnom strategijom šumarstva, Nacionalnim programom šumarstva i Nacionalnom inventurom

šumskih resursa.

185

Nacionalnom strategijom utvrđuje se nacionalna politika šumarstva i osigurava njezina usklađenost

s drugim planskim dokumentima Hrvatske. Nacionalnim programom šumarstva utvrđuju se uvjeti za

provođenje elemenata šumarske politike te se definira okvir potrajnog (održivog) gospodarenja

šumama uvažavajući njihovu višenamjensku ulogu i uporabu. Nacionalnim programom šumarstva

uspostavlja se suradnja s drugim sektorima i osigurava usklađivanje njihovih aktivnosti pri

provođenju šumarskih politika.

Nacionalna inventura šumskih resursa provodi se u svrhu prikupljanja informacija o stanju šuma za

potrebe šumarske politike i šumarske operative, ekologije, lovstva, zaštite okoliša, zaštite prirode,

drvoprerađivačke industrije te za potrebe državnih i međunarodnih organizacija.

Šumskogospodarski planovi su osnovni dokumenti za gospodarenje i korištenje šuma i šumskih

zemljišta na području Hrvatske, koji utvrđuju uvjete za održivo gospodarenje šumama i šumskim

zemljištem i zahvate u tom prostoru, potreban opseg uzgoja i zaštite šuma, mogući stupanj

iskorištenja te uvjete za gospodarenje životinjskim svijetom. Šumskogospodarski planovi su:

šumskogospodarska osnova područja Republike Hrvatske;

osnova gospodarenja gospodarskom jedinicom;

program gospodarenja gospodarskom jedinicom s planom upravljanja područjem ekološke

mreže;

program gospodarenja šumama privatnih šumoposjednika;

program gospodarenja šumama posebne namjene za potrebe obrane Republike Hrvatske;

program gospodarenja šumskim sjemenskim objektima;

program zaštite, njege i obnove šuma;

program gospodarenja šumama posebne namjene kojima gospodari Pravna osoba.

Osnovom područja planiraju se zahvati na šumama i šumskim zemljištima šumskogospodarskog

područja za razdoblje od deset godina (I/1 gospodarsko polurazdoblje), planira potrajnost (održivost)

prihoda etata za daljnjih deset godina (I/2 gospodarsko polurazdoblje) i za idućih 20 godina (II

gospodarsko razdoblje). Obnavlja se svakih deset godina.

5.6.3. Energetska društva

Prema Zakonu o energiji (Narodne novine, br. 120/2012 i 14/2014) kojim su uređene mjere za

opskrbu, proizvodnju i korištenje energije i obrađena pitanja od zajedničkog interesa za sve

energetske djelatnosti, osnovni dokument za dugoročno planiranje razvoja energetskog sektora je

Strategija energetskog razvoja (Narodne novine, br. 130/2009). Lipnja 2018. Ministarstvo zaštite

okoliša i energetike izdalo je informaciju o pokretanju postupka strateške procjene i izradi strateške

studije – određivanja sadržaja strateške studije o utjecaju na okoliš za Strategiju energetskog razvoja

Republike Hrvatske do 2030. godine s pogledom na 2050.

Zakon određuje i donošenje provedbenog strateškog dokumenta - Programa provedbe Strategije

energetskog razvoja za desetogodišnje razdoblje, kao glavnog instrumenta koordinacije i praćenja,

te planova razvoja za pojedine energetske sektore koji trebaju biti u skladu s navedenom strategijom

i programom. Strateški razvojni dokumenti lokalne i regionalne razine trebaju planirati potrebe i

način opskrbe energijom sukladno navedenoj strategiji i programu. Program provedbe strategije nije

donesen, pa tako nije zaživio ni instrument planiranih dvogodišnjih revizija praćenja provedbe

186

strategije i preispitivanja aktualnosti pojedinih planiranih projekata. Planovi izgradnje novih i/ili

rekonstrukcija postojećih proizvodnih, dobavnih, prijenosnih i skladišnih kapaciteta mogu se naći u

planovima društava HEP-grupe, poput HOPS-a (Desetogodišnji plan razvoja hrvatske prijenosne

mreže u razdoblju 2014.-2023.49), te tvrtki poput Janaf-a, Plinacro-a (Desetogodišnji Plan razvoja

plinskog transportnog sustava Republike Hrvatske 2018.-2027.50) i dr.

5.7. Osvrt na dokumente i propise od važnosti za otočni razvoj

5.7.1. Nacionalni program razvitka otoka i Zakon o otocima

Prihvaćen u Saboru Republike Hrvatske u veljači 1997. Nacionalni program razvitka otoka nije nikad

objavljen u Narodnim novinama tako da nisu bili ostvareni ni osnovni logistički uvjeti njegove

provedbe. Ubrzo se prestao spominjati tako da se institucionalizirana otočna politika može pratiti tek

od donošenja Zakona o otocima 1999. godine.

Prema članku 38. Zakona o otocima Vlada Republike Hrvatske najmanje jedanput godišnje

izvješćuje Hrvatski sabor o učincima provedbe Zakona. Izvješća priprema ministarstvo nadležno za

otoke. Prvo je izrađeno 2002. i obuhvatilo je razdoblje od 1999. do 2001. godine. O aktivnostima

2002. i 2003. nije izvještavano, a Izvješće koje je Sabor Republike Hrvatske prihvatio u veljači 2007.

obuhvatilo je aktivnosti u 2004. i 2005. bez osvrta na razdoblje 2002.-2003. Izvješća se od tada

podnose redovno. Izvješća, unatoč nazivu koji najavljuje razvojne učinke gotovo bez iznimke,

sadržavaju samo obavljene poslove i zadatke.

Sva Izvješća iscrpno i precizno navode ulaganja i izdvajanja ministarstva nadležnog za otoke i drugih

ministarstava i javnih poduzeća. Navode se i odobreni krediti HBOR, Europske investicijske banke

(EIB), Razvojne banke Vijeća Europe (CEB) te izdaci koje su određena ministarstva izdvojila za

subvencioniranje kamata. Ukupna godišnja ulaganja javnog sektora u razvoj otoka u razdoblju od

2004. do 2014. godine kretala su se između 1,3 i 1,9 milijardi kuna.

49 Dostupno na: https://www.hops.hr/wps/wcm/connect/0dbcace3-eedb-47dd-aebb-

231366322b28/HOPS_10_godi%C5%A1njiPlan_2014.pdf?MOD=AJPERES (pristupljeno, 4. listopada 2018.).

50 Dostupno na:

http://www.plinacro.hr/UserDocsImages/dokumenti/Desetogodi%C5%A1nji%20plan%20razvoja%20PTS%202018-

2027.pdf (pristupljeno, 4. listopada 2018.).

187

Tablica 5.1. Ulaganja javnog sektora u razvoj otoka u razdoblju 2004. – 2014., u kunama

Godina Ulaganja bespovratnih

proračunskih i vlastitih sredstava Ulaganja putem kreditiranja Ukupno ulaganja javnog sektora

2004.-2005. 1.797.646.951,22 1.109.646.287,46 2.907.293.238,68

2006. 958.714.067,78 308.619.639,40 1.267.333.707,18

2007. 1.167.545.026,01 722.812.725,88 1.890.357.751,89

2008. 1.336.306.855,10 344.376.266,00 1.680.683.121,10

2009. 1.150.932.399,16 328.331.840,85 1.479.264.240,01

2010. 943.976.714,15 374.274.916,90 1.318.251.631,05

2011. 1.054.538.285,96 369.040.617,46 1.423.578.903,42

2012. 1.124.977.652,31 652.378.276,51 1.777.355.928,82

2013. 1.048.520.114,18 360.948.178,67 1.409.468.292,85

2014. 1.400.352.582,22 391.571.864,80 1.791.924.447,02

Ukupno 11.983.510.648,09 4.962.000.613,93 16.945.511.262,02

Izvor: Izvješća o učincima provedbe Zakona o otocima, različite godine.

Institucije javnog sektora u otoke ulažu bespovratna proračunska i vlastita sredstva direktno. Te

institucije su u razvoj otoka u promatranom razdoblju godišnje ulagale između 943 milijuna i 1,4

milijarde kuna bespovratnih proračunskih i vlastitih sredstava (Slika 4.1.). Ukupna kreditna sredstva

iznosila su između 308 i 652 milijuna kuna.

Slika 5.1. Ulaganja javnog sektora u razvoj otoka, 2004. – 2017., u kunama

Izvor: Izvješća o učincima provedbe Zakona o otocima, razne godine.

U 2014. godini u razvoj otoka ukupno je uloženo gotovo 1,8 milijardi kuna. Od toga se 78,2 posto

odnosi na bespovratna ulaganja javnog sektora, a preostalih 21,8 posto na sredstva dobivena kreditom

Hrvatske banke za obnovu i razvoj. Više od polovice ukupnih ulaganja u 2014. godini bila su

bespovratna sredstva četiri javne institucije: Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture,

Jadrolinije - društva za linijski pomorski prijevoz putnika i tereta, Hrvatskih cesta, te Hrvatskih voda.

Više od petine ukupnih ulaganja javnog sektora (22,6 posto) u razvoj otoka u 2014. godini uložilo je

Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture koje je zaduženo za brigu o unapređenju sustava

pomorskog povezivanja i izgradnju i sanaciju luka. Sredstva su uglavnom izdvajana za poticaje

javnom obalnom linijskom pomorskom prometu. U strukturi ukupnih ulaganja institucija javnog

188

sektora slijede ulaganja Jadrolinije, društva za linijski pomorski prijevoz putnika i tereta (14,8 posto

ukupnih ulaganja javnog sektora u 2014. godini) koja su investirana s namjenom unapređenja uvjeta

života na hrvatskim otocima. Ulaganja Hrvatskih cesta d.o.o. u javne ceste na otocima činila su 8,3

posto ukupnih ulaganja javnog sektora u razvoj otoka.

Izvješća su iscrpna u dijelu u kojem se navode iznosi i utrošak sredstava tako da je slika o tome u što

je gdje uloženo, jasna. U izvješćima, međutim, uglavnom nema referenci na programe koji određuju

ulaganja tako da kriteriji raspodjele državnih sredstava i dodjele kreditnih sredstava koje prema

Zakonu o otocima dodjeljuje HBOR ostaju nejasni. Iako se u svakom Izvješću u zaključku tvrdi da

su postignuti pomaci, prikazuju se rezultati, ali ne i razvojni učinci i ne navode se pokazatelji kojima

bi se iz godine u godinu, ustanovljavalo i pratilo da li je na otocima bilo razvojnih pomaka i u kojoj

se mjeri mogu pripisati mjerama otočne razvojne politike. Kao pokazatelji koriste se iznosi ulaganja

te kretanje ostvarenih neto dohodaka stanovništva na otocima što je nedovoljno. U nedostatku

Otočnih godišnjih programa koji se ne izrađuju, a poslužili bi kao uporište za ocjenu učinkovitosti

uloženih sredstava, ostaje nejasno da li je iznos od 16.9 milijardi kn koliko je uloženo od 2004. do

2014. optimalno raspoređen po otocima i da li je skup projekata u koje je ulagano odrazio otočne

potrebe. Kako nedostaju i pokazatelji otočne samodostatnosti, ostaje nejasno da li su ulaganja tome

doprinijela i da li je gospodarska ovisnost o kopnu smanjena. U Izvješćima nema ni pokazatelja

održivosti pa se ne može ustanoviti koliko su ulaganja doprinijela održivom razvoju otoka.

Prilikom koncipiranja, uobličavanja i normiranja otočne razvojne politike krajem 90-ih godina

izostala je institucionalna analiza tako da nije na vrijeme provjereno da li će zatečeni institucionalni

kapaciteti državne uprave i lokalne samouprave biti dovoljni za provođenje ambiciozno zamišljenog

upravljanja otočnim razvojem. Praksa je pokazala da je zadatak bio pretežak što se nije pokazalo

preprekom u usvajanju NPRO i donošenju Zakona o otocima, ali je bilo presudno u provedbi. NPRO

iz 1997. godine se provodi utoliko što se dio njegovih odredbi dvije godine kasnije našao u Zakonu

o otocima koji se pak ne provodi u cijelosti. U Izvješćima se tek od 2008. godine na ovamo zapaža

da nositelj otočne razvojne politike uviđa svu složenost otočnog razvoja i upravljanja njime.

Problematiziranje postojeće otočne politike pojačano je nakon prijema Republike Hrvatske u

Europsku uniju 2013. godine. U Izvješću iz 2013. ustvrđeno je da je „…pred nama daljnje

redefiniranje strateškog opredjeljenja spram otoka, izrada novih instrumenata te uobličavanje mjera

sukladno novonastalim uvjetima.“ Ova tvrdnja je od riječi do riječi ponovljena u Izvješću iz 2014.

godine.

Od donošenja 1999. godine do danas razvojni učinci provedbe Zakona o otocima nisu ni praćeni ni

ocjenjivani niti su u tu svrhu razvijani potrebni pokazatelji. Nakon 17 godina praktički je nemoguće

iole preciznije izdvojiti razvojne promjene koje se mogu pripisati mjerama otočne razvojne politike.

Ono što se može odrediti je da li se mjere poduzimaju odnosno da li su se poduzimale samo u

određenim razdobljima.

189

5.7.2. Protokol o integralnom upravljanju obalnim područjem51

Među zakonima koji se na ovaj ili onaj način dotiču otoka iako se ne pozivaju na Nacionalni program

i Zakon o otocima, ističe se Zakon o potvrđivanju Protokola o integralnom upravljanju obalnim

područjem (Narodne novine - međunarodni ugovori, br. 8/2012). Za razliku od navedenih 60–ak

propisa Zakon o potvrđivanju Protokola je izveden iz međunarodnog sporazuma kojem je pristupila

Republika Hrvatska pa u domaćem zakonodavstvu ima posebno mjesto.

Zakon o potvrđivanju Protokola je međunarodna obveza Republike Hrvatske u području zaštite

okoliša i održivog razvoja. Međunarodnih dokumenata na koje se Republike Hrvatska obavezala sve

je više, a redovno se tiču otoka. Uključuju devet općih konvencija i protokola, jednu konvenciju i

jedan protokol vezan za klimatske promjene, 11 konvencija i protokola vezanih za atmosferu, jednu

konvenciju vezanu za tlo, jednu vezanu za opasni otpad, te devet konvencija i protokola vezanih za

zaštitu morskog okoliša. Svi su izrađeni u okviru Programa Ujedinjenih naroda za okoliš (UNEP).

Konvencija o zaštiti morskog okoliša i obalnog područja Sredozemlja, usvojena 1976. godine, i

izmijenjena i dopunjena 1995. godine (Barcelonska konvencija) i sedam protokola koji su uslijedili

važni su jer obuhvaćaju sve relevantne aspekte zaštite morskog i obalnog, a posebice otočnog

okoliša.

Posljednji od sedam protokola Barcelonske konvencije, Protokol o integralnom upravljanju obalnim

područjem Sredozemlja (Protokol o IUOP) pored zaštite obuhvaća i okolišno upravljanje tako da

osim karakteristika zaštitarskog ima i karakteristike razvojnog dokumenta. Odnosi se na more, obalu

i sve otoke Sredozemlja. Republika Hrvatska ga je potpisala siječnja 2008. godine i time se obavezala

na ratifikaciju pa je Sabor Republike Hrvatske listopada 2012. donio Zakon o potvrđivanju Protokola

o IUOP.

Protokol definira obalno područje kao "… geomorfološko područje s obje strane obale u kojem se

međusobno djelovanje između pomorskih i kopnenih dijelova odvija u obliku složenih ekoloških

sustava i sustava resursa koje čine biotske i abiotske komponente koje koegzistiraju i u međusobnom

su djelovanju s ljudskim zajednicama i relevantnim socio-ekonomskim aktivnostima." (članak 2.).

Predlagatelj Zakona, ondašnje Ministarstvo zaštite okoliša i prirode (danas Ministarstvo zaštite

okoliša i energetike), odredilo je da morska granica obalnog područje ide vanjskom granicom

teritorijalnog mora, a unutarnja granicama gradova i općina koje se u potpunosti ili djelomično nalaze

unutar 1000 metar širokog obalnog pojasa. Time su obuhvaćene sve JLS koje imaju izlaz na more i,

po definiciji, svi otoci. U obalno područje je uključeno i pet JLS-a koji su od obale udaljeni više od

jednog kilometra. Obalno područje Hrvatske obuhvaća tako hrvatsko teritorijalno more i 86 obalnih

i 50 otočnih JLS, ukupno 136 JLS u sedam jadranskih županija. Na Slici 5.2. obalno područje

obilježeno je tamno plavom, jadranska NUTS2 statistička regija svijetlo plavom, a kontinentalna

žutom bojom.

51 Na početku ovog podpoglavlja je u skraćenom i prilagođenom obliku prenesen dio teksta o Protokolu o IUOP iz

Analitičke podloge za izradu novog Zakona o otocima, Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova EU i Ekonomski institut,

Zagreb, veljača 2017. str. 67 i 68.

190

Slika 5.2. Statističke regije i obalno područje RH prema Protokolu o integralnom upravljanju obalnim

područjem Sredozemlja

Izvor: Ekonomsko-socijalna analiza mora i obale Republike Hrvatske, PAP/RAC, Ekonomski institut, Zagreb i Ekonomski

fakultet u Splitu, 2014. str.12.

Zakon o potvrđivanju Protokola o IUOP je ratificirani međunarodni dokument što znači da je po

pravnoj snazi iznad domaćih zakona. U slučaju kolizije, domaće zakone treba prilagoditi Protokolu.

Krutost ove odredbe međunarodnog prava ne može se ublažavati od slučaja do slučaja i to je odavna

poznato međunarodnim tijelima koje takve dokumente sastavljaju i predlažu. U međunarodnim

sporazumima i konvencijama se stoga redovno mogu naći eksplicitna odobrenja zemljama

potpisnicama da pojedine odredbe prilagode svojim politikama i internim ograničenjima i da to

formaliziraju odgovarajućim izjavama koje se prilažu ratificiranom dokumentu. U Članku 3.

Protokola tako stoji da je područje njegove primjene određeno (a) granicom obalnog područja prema

moru koju čini vanjska granica teritorijalnih voda stranaka i (b) granicom obalnog područja prema

kopnu koju čini granica obalnih upravnih jedinica. Kako je riječ o sredozemnim zemljama koje imaju

različite sustave prostornog uređenja i propise o zaštiti okoliša a i različite konfiguracije svoje obale,

slijedećim stavkom Članka 3. dopušteno je da stranke Protokola unutar svog suvereniteta odrede (a)

granicu prema moru bližu obali od vanjske granice teritorijalnih voda i (b) granicu prema kopnu

drukčiju, bilo veću ili manju, od teritorijalnih granica obalnih upravnih jedinica kako bi se primijenio,

među ostalim, ekosustavni pristup, gospodarski i socijalni kriteriji, kako bi se uvažile specifične

potrebe otoka vezane na njihove geomorfološke karakteristike, te kako bi se uzeli u obzir negativni

utjecaji klimatskih promjena.

Republika Hrvatska je ovu mogućnost iskoristila tako što je dovela u pitanje primjenu Protokola i na

moru i na kopnu. U Izjavi koju je Sabor usvojio zajedno sa Zakonom o potvrđivanju Protokola

potvrđuje se da je zemljopisno područje primjene Protokola o integralnom upravljanju obalnim

191

područjem Sredozemlja određeno vanjskom granicom teritorijalnog mora Republike Hrvatske, dok

granicu obalnog područja u smjeru kopna čini granica obalnih jedinica lokalne samouprave i jedinica

lokalne samouprave čiji dio teritorija zahvaća kopneni dio zaštićenog obalnog područja od 1000 m.

Odmah zatim navodi se da Republika Hrvatska pridržava pravo posebnog režima uređenja prostora

u pojasu koji obuhvaća sve otoke, pojas kopna u širini 1000 m od obalne crte i pojas mora u širini od

300 m od obalne crte. Promaklo je, čini se, da Članak 3. dopušta određivanje užeg područja mora i

kopna u kome će se Protokol provoditi ali ne i neki drugačiji režim koji, sudeći po Izjavi, može ali i

ne mora biti usklađen s Protokolom. Lako je uočiti da se najosjetljivijim dijelom o obalnog pojasa,

spojem kopna i mora ima upravljati prema Članku 45. Zakona o prostornom uređenju (Narodne

novine, br. 153/2013) koji određuje Zaštićeni obalni pojas –ZOP u granicama koje nalazimo i u Izjavi

i prema Članku 46. čijih 7 odredbi se tiču ZOP ali se ne više od tri odnose neposredno na spoj mora

i kopna. Odredbe kao što su „očuvati i sanirati zaobalni krajolik“, „uvjetovati razvitak infrastrukture

zaštitom i očuvanjem vrijednosti krajolika” “osobito zaštititi resurse pitke vode” itd., primjenjive su

i dobrodošle gotovo svugdje u prostoru pa Izjavom najavljeni posebni režim ostaje neodređen. Ovdje

treba navesti i preambulu Prijedloga Zakona o potvrđivanju Protokola iz 2012. u kojoj je navedeno

da je „u Republici Hrvatskoj, čitav niz obveza koje proizlaze iz odredaba Protokola već ugrađen u

postojeći pravni sustav odredbama 16 zakona (Zakon o prostornom uređenju i gradnji, Zakon o zaštiti

okoliša, Zakon o zaštiti zraka Zakona o zaštiti prirode, Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara,

Zakon o pravu na pristup informacijama, Zakon o izvlaštenju, Zakon o poljoprivrednom zemljištu,

Zakon o šumama, Zakon o vodama, Zakon o morskom ribarstvu, Zakon o otocima, Zakon o Fondu

zaštite okoliša i energetske učinkovitosti, Zakon o zaštiti i spašavanju, Zakon o pomorskom dobru i

morskim lukama i Pomorski zakonik), pa će stupanje na snagu Protokola doprinijeti daljnjem razvoju

sustava integralnog upravljanja obalnim područjem u Republici Hrvatskoj u dijelu koji nije pokriven

odredbama navedenih propisa“52. Taj dio očito neće biti lako uočiti pa ne treba čuditi što je dalje, na

strani 4, navedeno da će se time baviti do 6 ondašnjih ministarstava (Ministarstvo zaštite okoliša i

prirode, Ministarstvo kulture, Ministarstvo graditeljstva i prostornoga uređenja, Ministarstvo

pomorstva, prometa i infrastrukture, Ministarstvo regionalnoga razvoja i fondova Europske unije i

Ministarstvo poljoprivrede).Bez obzira na rigidnost sustava u kojem se međunarodni dokumenti lako

potpisuju, sporo ratificiraju i nevoljko provode, Protokol o IUOP je unio značajnu novinu u hrvatsko

razvojno planiranje. Uveden je suvremeni pristup okolišu prema kojem se čisti, čovjeku primjereni

okoliš ne postiže samo čišćenjem zagađenja nego i planiranjem tehnologija, vrsta i kapaciteta

proizvodnje, razmještaja proizvodnih jedinica, te odgovarajućim razvojem komunalne infrastrukture.

Sukladno tome Protokol se zalaže za interdisciplinarnost, međuresornu koordinaciju i vertikalnu

upravnu koordinaciju i nalaže izradu Strategije integralnog upravljanja obalnim područjem koja treba

biti usklađena s ostalim državnim i županijskim razvojnim dokumentima. Strategija IUOP treba biti

usklađena i s postojećom Sredozemnom strategijom održivog razvoja koju je Hrvatska također

potpisala. Zakon o Protokolu nalaže i izradu obalnih planova i programa, provedbenih razvojnih

dokumenata koje treba izvesti iz Strategije. Ti planovi i programi mogu biti izrađeni odvojeno od

postojećeg sustava izrade razvojnih dokumenata u Hrvatskoj, a mogu biti integrirani u postojeće. To

znači da se obalni planovi i programi mogu izrađivati i usvajati zajedno, po mogućnosti i integrirano

s prostornim planovima i razvojnim strategijama sedam obalnih županija (ŽRS), programima

održivog razvoja otoka, i razvojnim planovima Lokalnih akcijskih grupa (LAG) u sklopu Programa

LEADER+ i LCCD, a od 2016. godine i sa strategijama razvoja urbanog područja.

Ovaj skup planova i programa se, za sada, izrađuje nedovoljno koordinirano, a Strategija IUOP i

obalni planovi se ne izrađuju uopće. To već sada remeti upravljanje otočnim razvojem koje zahtijeva

52 Prijedlog zakona o potvrđivanju Protokola o integralnom upravljanju obalnim područjem Sredozemlja, s Konačnim

prijedlogom zakona, rujan 2012, http://www.sabor.hr/Default.aspx?art=50037, str. 2.

192

integralno sagledavanje svakog otoka i otočja u cjelini. Programi održivog razvoja otoka (PORO) su

prema Zakonu o otocima izrađeni u razdoblju od 2005. do 2006. godine, ali osim PORO Šolte nije

usvojen ni jedan. Od 21 županijske razvojne strategije (ŽRS), šest ih obuhvaća otoke i određuje za

njih razvojne mjere. Razvojne planove koji sadržavaju razvojne projekte ima devet otočnih LAG-

ova („Kvarnerski otoci“, „Mentorides“, „Laura“, „Mareta“ „More 249“, „Škoji“, „Brač“ „Kamen i

more“ i LAG 5), a od 2017. godine se prema Zakonu o regionalnom razvoju izrađuju i strategije

razvoja urbanih područja (SRUP) koje imaju konkretne akcijske planove i niz mjera i projekata koje

će se financirati iz EU fondova (mehanizam integriranih teritorijalnih ulaganja – ITU). Takve

strategije već imaju četiri urbane aglomeracije (Osijek, Zagreb, Rijeka i Split) i tri urbana područja

veća od 35.000 stanovnika (Pula, Zadar i Slavonski brod). Strategija urbanog područja Zadar

obuhvaća većinu srednje dalmatinskih otoka, a Strategija razvoja urbane aglomeracije Split dvije

trećine otoka Čiova i Mali i Veliki Drvenik (Općina Okrug na Čiovu nije u sastavu aglomeracije).

Jedina otočna općina kojoj je ponuđeno ući u sastav urbane aglomeracije Rijeka, Općina Omišalj,

odbila je ponudu, tako da Županijska razvojna strategija Primorsko-goranske županije obuhvaća sve

Kvarnerske otoke, a Strategija razvoja urbane aglomeracije Rijeka ni jedan.

Za razliku od područnih zakona koje predlaže i provodi MRRFEU, Ministarstvo zaštite okoliša i

prirode nije vodilo računa o preklapanjima područja koja Zakon o regionalnom razvoju određuje kao

područja s razvojnim posebnostima, pa prijeti opasnost da se razvojna politika na otocima vodi prema

Zakonu o otocima, Zakonu o Protokolu o IUOP, Zakonu o prostornom uređenju i po županijskim

razvojnim strategijama i strategijama razvoja urbanih područja koje je propisao Zakon o regionalnom

razvoju iz 2014. U nastojanjima da se izbjegnu moguće kolizije, Zakon o Protokolu o IUOP se može

pokazati itekako korisnim; nadređen je ostalima pa se na njega može neposredno pozivati. To će

svakako pomoći u izradi objedinjene Strategije upravljanja morskim okolišem i obalnim područjem

u čijem sklopu je već izrađen Program mjera zaštite i upravljanja morskim okolišem i obalnim

područjem. Time su objedinjene obveze iz Okvirne direktive o morskoj strategiji EU i Protokola o

IUOP. Izrada Strategije upravljanja morskim okolišem i obalnim područjem u nadležnosti je

Ministarstva zaštite okoliša i energetike. Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja nadležno je

za prostorno planiranje morskog područja.

5.7.3. Okvirna direktiva Europskog parlamenta o pomorskoj strategiji

Okvirna direktiva o morskoj strategiji53 (ODMS) spada u razvojne dokumente koje Hrvatska mora

uvažavati i provoditi kao članica Europske unije. Direktivu su 2008. godine donijeli Europski

parlament i Vijeće i time obavezali države članice (samo Češka, Slovačka, Austrija, Mađarska i

Luksemburg nemaju izlaz na more) na izradu morske strategije koja treba sadržavati program s

mjerama za postizanje dobrog stanja okoliša (DSO) u moru. U listopadu 2011. godine Vlada

Republike Hrvatske donijela je Uredbu o uspostavi okvira za djelovanje Republike Hrvatske u zaštiti

morskog okoliša kojom se državna tijela koja se bave morem obvezuju pridržavati navedene

direktive.

ODMS se ne bavi otocima eksplicitno, ali je relevantna za otočni razvoj jer određuje kako treba

brinuti o kvaliteti mora uz obale otoka. Relevantna je i metodološki jer su metode prostornog

planiranja u moru (marine spatial planning) u nas još nedovoljno razvijene pa ovakve direktive mogu

i trebaju biti poticaj za njihovu razradu i primjenu. Ovdje stoga treba navesti i Direktivu 2014/89/EU

53 Direktiva 2008/56/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o uspostavljanju okvira za djelovanje Zajednice

u području politike morskog okoliša.

193

Europskog parlamenta i Vijeća od 23. srpnja 2014. o uspostavi okvira za prostorno planiranje

morskog područja koja je prenesena u pravni poredak Republike Hrvatske Izmjenama i dopunama

Zakona o prostornom uređenju od srpnja 2017 godine (Narodne novine, br. 65/2017). Usklađena s

Protokolom koji promovira integralno upravljanje Direktiva promovira „integriranu pomorsku

politiku” (IPP) i nalaže članicama da nastoje usklađivati prostorno planiranje morskog područja s

drugim procesima kao što su integrirano upravljanje obalnim područjem. Članice stoga trebaju

izrađivati prostorne planove svojeg morskog područja.

Izmjene i dopune Zakona o prostornom uređenju uvele su tako pojam morskog područja koje čine

unutarnje morske vode Republike Hrvatske, teritorijalno more Republike Hrvatske, zračni prostor

iznad njih te dno i podzemlje tih morskih prostora, zaštićeni ekološko-ribolovni pojas Republike

Hrvatske (ZERP) i epikontinentalni pojas Republike Hrvatske. Djelatnosti u tom prostoru treba

planirati pa Izmjene i dopune uvode dva nova prostorna plana, Prostorni plan ZERP-a i Prostorni

plan epikontinentalnog pojasa, a već postojećim prostornim planovima nacionalnih parkova i

parkova prirode koji se protežu u morsko područje, prostornim planovima obalnih županija i

prostornim planovima uređenja i generalnim urbanističkim planovima i urbanističkim planovima

obalnih gradova i općina proširuje sadržaj (Čl. 49a). Znatno se proširuje i sam prostor jer pomorsko

područje obuhvaća i zračni prostor kojim se dosadašnje zakonodavstvo prostornog uređenja nije

bavilo. Usto je posebno je navedeno da će ti planovi izrađivati »uz uzimanje u obzir interakcije kopna

i morskog područja te osobitosti drugih prostora i poštivanje načela integralnog upravljanja obalnim

područjem“ (Čl. 5).

Ovako određeno, pomorsko područje preklapa se, međutim, s pomorskim dobrom koje po definiciji

čine unutarnje morske vode i teritorijalno more, njihovo dno i podzemlje, te dio kopna koji je po

svojoj prirodi namijenjen općoj upotrebi ili je proglašen takvim. Pomorsko područje preklapa se i s

područjem teritorijalnog mora i kopnenog pojasa koje određuje Protokol o IUOP. Unija ovih skupova

obuhvaća dakle unutarnje morske vode, teritorijalno more, zračni prostor iznad njih te dno i

podzemlje tih morskih prostora, zaštićeni ekološko-ribolovni pojas (ZERP), epikontinentalni pojas i

dio kopna koji omeđuju jedinice lokalne samouprave koje se u potpunosti ili djelomično nalaze

unutar 1000 metara širokog obalnog pojasa. Obaveza da se bave i zračnim prostorom i da uvažavaju

obalne planove koje propisuje Protokol o IUOP stavlja prostorne planere pred nove izazove.

Pravilnicima koje propisuje Zakon o prostornom uređenju trebat će pristupiti s posebnom

metodološkom pažnjom.

5.8. Administrativni ustroj RH i strateško planiranje;

planiranje na razini mjesnog odbora i gradskih četvrti/kotara

5.8.1. Administrativni ustroj Republike Hrvatske

U Republici Hrvatskoj ustrojeno je ukupno 556 jedinica lokalne samouprave, odnosno 428 općina i

128 gradova te 20 jedinica područne (regionalne) samouprave, odnosno županija. Grad Zagreb, kao

glavni grad Republike Hrvatske, ima poseban status grada i županije. U Republici Hrvatskoj

sveukupno je 577 jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave. Tablica 5.1. (u prilogu)

sadrži popis općina i gradova po županijama u Republici Hrvatskoj.

Strateško planiranje u Republici Hrvatskoj regulirano je Zakonom o sustavu strateškog planiranja

i upravljanja razvojem Republike Hrvatske (Narodne novine, br. 123/2017), koji je na snazi od

20.12.2017. Tim se Zakonom uređuje sustav strateškog planiranja Republike Hrvatske i upravljanje

194

javnim politikama odnosno priprema, izrada, provedba, izvješćivanje, praćenje provedbe i učinaka

te vrednovanje akata strateškog planiranja za oblikovanje i provedbu javnih politika koje sukladno

svojim nadležnostima izrađuju, donose i provode javna tijela. Zakon je usklađen s aktima strateškog

planiranja čija je izrada, donošenje, praćenje, izvješćivanje i vrednovanje propisano posebnim

zakonima, direktivama ili drugim pravnim aktima Europske unije.

Strateško planiranje na razini države odnosi se na razvojna načela, ciljeve i aktivnosti potrebne za

ostvarenje strategije s ciljem provedbe određenih prioriteta kako bi se osigurao razvoj društva i

teritorija. Republika Hrvatska ima za cilj uspostavu sveobuhvatnog i koherentnog sustava strateškog

planiranja i upravljanja razvojem na nacionalnoj razini koji podrazumijeva definiranje smjera

razvoja, prioriteta, ciljeva i željenih rezultata kao i raspodjelu resursa za ostvarenje istih.

Ključni pozitivni pomaci očekuju se u racionalnom upravljanju svim resursima u radu javne uprave,

unaprjeđenju kvalitete provedbe svih procesa strateškog planiranja (izrade, provedbe, praćenja,

izvješćivanja i vrednovanja provedbe dokumenata strateškog planiranja te pripreme i provedbe

razvojnih projekata), a time u konačnici i u sustavnom i cjelovitom pristupu u upravljanju razvojem

Republike Hrvatske.

Najznačajnije novine koje se Zakonom po prvi puta uvode u sustav strateškog planiranja Republike

Hrvatske su: izrada Nacionalne razvojne strategije za razdoblje od deset godina, uspostava

informacijskog sustava za strateško planiranje i upravljanje razvojem i središnjeg elektroničkog

registra razvojnih projekata, jačanje institucionalnih kapaciteta za provedbu strateškog planiranja te

usklađivanje ciljeva akata strateškog planiranja s elementima proračuna.

Na temelju Zakona izrađuje se Nacionalna razvojna strategije do 2030. godine kao temeljni strateški

dokument za dugoročno planiranje i upravljanje razvojem u Hrvatskoj. Tim se dokumentom određuju

razvojni smjerovi i strateški ciljevi, koji se detaljno razrađuju u kratkoročnim i srednjoročnim

nacionalnim planovima i planovima razvoja jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave.

Prostornim uređenjem osiguravaju se uvjeti za korištenje, zaštitu i upravljanje prostorom

Republike Hrvatske kao osobito vrijednim i ograničenim nacionalnim dobrom čime se ostvaruju

pretpostavke za društveni i gospodarski razvoj, zaštitu okoliša i prirode, vrsnoću gradnje i racionalno

korištenje prirodnih i kulturnih dobara.

5.8.2. Planiranje na razini mjesnog odbora i gradskih četvrti

Mjesna samouprava regulirana je člankom 134. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, br.

56/1990, 135/1997, 8/1998, 113/2000, 124/2000, 28/2001, 41/2001, 55/2001, 76/2010, 85/2010 i

05/2014) u kojem se navodi da se „u naselju ili dijelu naselja mogu osnivati oblici mjesne

samouprave“.

Zakon o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (Narodne novine, br. 33/2001, 60/2001,

129/2005, 109/2007, 125/2008, 36/2009, 150/2011, 144/2012, 19/2013, 137/2015 i 123/2017) u

člancima od 57. do 66. propisuje da se „mjesni odbor osniva statutom jedinice lokalne samouprave

kao oblik neposrednog sudjelovanja građana u odlučivanju o lokalnim poslovima od neposrednog i

svakodnevnog utjecaja na život i rad građana. Mjesni odbor osniva se za jedno naselje, više

međusobno povezanih manjih naselja ili za dio većeg naselja, odnosno grada koji u odnosu na ostale

dijelove čini zasebnu razgraničenu cjelinu (dio naselja). Inicijativu i prijedlog za osnivanje mjesnog

195

odbora mogu dati građani i njihove organizacije i udruženja te druga tijela određena u statutu

općine, odnosno grada. Statutom općine, odnosno grada uređuje se postupak davanja inicijative i

podnošenja prijedloga za osnivanje mjesnog odbora, djelokrug i ovlasti tijela mjesnog odbora,

utvrđivanje programa rada mjesnog odbora, osnove pravila mjesnog odbora, način financiranja

njihove djelatnosti, obavljanje administrativnih i drugih poslova. Statutom općine, odnosno grada

može se mjesnom odboru povjeriti obavljanje pojedinih poslova iz samoupravnog djelokruga općine

ili grada, koja su od neposrednog i svakodnevnog utjecaja na život i rad građana na području

mjesnog odbora. Sredstva za obavljanje tih poslova osiguravaju se u proračunu općine, odnosno

grada.“

Zakonom su također regulirana tijela mjesnog odbora (vijeće mjesnog odbora i predsjednik vijeća

mjesnog odbora), trajanje mandata članova vijeća mjesnog odbora, zadaće vijeća mjesnog odbora

(donošenje programa rada, pravila, poslovnika o radu usklađenog sa statutom, financijskog plana i

godišnjeg obračuna te obavljanje drugih poslova utvrđenih zakonom i statutom), način biranja

predsjednika vijeća, sazivanje mjesnih zborova građana, nadzor nad zakonitošću rada tijela mjesnog

odbora, te osnivanja gradskih kotareva ili gradskih četvrti54 kao posebnih oblika mjesne samouprave

u gradovima. Zakonom je utvrđeno da su mjesni odbori, gradske četvrti i gradski kotarevi pravne

osobe.

Pojedini gradovi imaju gradske četvrti, a pojedini gradske kotareve. Tako je Zakonom o Gradu

Zagrebu (Narodne novine, br. 62/2001, 125/2008, 36/2009 i 119/2014) u člancima 17. i 18. utvrđeno

da se „u Gradu Zagrebu mogu osnovati gradske četvrti i mjesni odbori kao oblici mjesne

samouprave, a djelokrug, ovlasti i tijela gradskih četvrti i mjesnih odbora uređuju se Statutom, u

skladu sa zakonom“. Podrobnije uređivanje mjesne samouprave u Gradu Zagrebu uređeno je

Statutom Grada Zagreba (Službeni glasnik Grada Zagreba, 23/2016) u člancima od 77. do 103. u

kojima je propisano da se „gradska četvrt osniva za područje koje predstavlja gradsku, gospodarsku

i društvenu cjelinu, a koje je povezano zajedničkim interesima građana“.

U Gradu Zagrebu je osnovano 17 gradskih četvrti u kojima građani Grada Zagreba ostvaruju svoje

pravo na mjesnu samoupravu. Gradske četvrti u Gradu Zagrebu su: Donji grad, Gornji grad –

Medvešćak, Trnje, Maksimir, Peščenica – Žitnjak, Novi Zagreb – istok, Novi Zagreb – zapad,

Trešnjevka – sjever, Trešnjevka – jug, Črnomerec, Gornja Dubrava, Donja Dubrava, Stenjevec,

Podsused – Vrapče, Podsljeme (Šestine – Gračani – Markuševec), Sesvete i Brezovica.

Granice područja gradskih četvrti i područja i granice mjesnih odbora, način njihove promjene te

sjedišta pojedinih gradskih četvrti i mjesnih odbora utvrđuju se Odlukom o granicama područja i

sjedištima gradskih četvrti (Službeni glasnik Grada Zagreba, 7/2009).

Tijela gradske četvrti su vijeće gradske četvrti i predsjednik vijeća. Vijeća gradskih četvrti imaju od

11 do 19 članova, ovisno o broju stanovnika gradske četvrti, a određen je Odlukom o izborima

članova vijeća gradskih četvrti i članova vijeća mjesnih odbora (Službeni glasnik Grada Zagreba,

4/2013).

54 Gradski kotar, odnosno gradska četvrt je oblik mjesne samouprave koji se osniva za područje koje predstavlja gradsku,

gospodarsku i društvenu cjelinu, a koje je povezano zajedničkim interesima građana.

196

Vijeće gradske četvrti samostalno:

1. donosi pravila gradske četvrti

2. donosi financijski plan i završni račun

3. odlučuje o raspolaganju imovinom gradske četvrti

4. donosi plan malih komunalnih akcija i utvrđuje prioritet u njihovoj realizaciji

5. bira predsjednika i potpredsjednika vijeća

6. saziva mjesne zborove građana

7. organizira i provodi civilnu zaštitu na svom području

8. usklađuje rad mjesnih odbora

9. donosi program rada i izvješće o radu

10. donosi poslovnik o svom radu

11. surađuje s drugim gradskim četvrtima na području Grada Zagreba osobito sa susjednim

12. surađuje s udrugama na svom području u pitanjima od interesa za građane gradske četvrti

13. obavlja i druge poslove utvrđene propisima.

Pod malim komunalnim akcijama podrazumijeva se gradnja, uređivanje i održavanje manjih objekata

komunalne infrastrukture i manjih javnih objekata kojima se poboljšava komunalni standard građana

na području gradske četvrti, a koji nisu obuhvaćeni drugim programom (manji dijelovi mjesne mreže

za priključak na vodovod, kanalizaciju, plin, električnu energiju, distribucijsku TV, kanalizaciju,

zelene površine, parkovi i dječja igrališta, putovi, sporedne ceste i nogostupi, fontane i javni zdenci,

vjerski, kulturni, sportski i drugi javni objekti).

Statut Grada Zagreba propisuje da se mjesni odbor osniva za pojedini dio gradske četvrti, pojedino

naselje ili više međusobno povezanih manjih naselja, ili dio većeg naselja koji u odnosu na ostale

dijelove čini zasebnu, razgraničenu cjelinu. U Gradu Zagrebu je ukupno 218 mjesnih odbora.

Granice područja i sjedišta mjesnih odbora utvrđuju se Odlukom o osnivanju mjesnih odbora

(Službeni glasnik Grada Zagreba, 7/2009 i 12/2010).

Tijela mjesnog odbora su vijeće mjesnog odbora i predsjednik vijeća mjesnog odbora.

Vijeće mjesnog odbora:

1. donosi pravila mjesnog odbora

2. donosi financijski plan i završni račun

3. odlučuje o raspolaganju imovinom mjesnog odbora

4. donosi poslovnik o svom radu

5. donosi program rada i izvješće o radu

6. bira predsjednika vijeća

7. razmatra pitanja koja neposredno i svakodnevno utječu na život i rad građana koji žive na

području određenoga mjesnog odbora, a posebno u vezi s uređivanjem naselja, zaštitom

djece, mladeži i starijih osoba i skrbi o njima te sa zadovoljavanjem zdravstvenih, kulturnih

i sportskih potreba građana

8. saziva mjesne zborove građana

9. predlaže mjere za unapređivanje uvjeta života i rada tijelima nadležnim za njihovo rješavanje

10. predlaže vijeću gradske četvrti plan malih komunalnih akcija za svoje područje

11. inicira postupak izmjene područja mjesnog odbora

12. organizira i provodi civilnu zaštitu na svojem području

13. obavlja i druge poslove koji su mu povjereni gradskim odlukama i drugim propisima.

197

Predsjednici vijeća mjesnih odbora i predsjednik vijeća gradske četvrti čine koordinaciju gradske

četvrti. Na čelu je koordinacije predsjednik vijeća gradske četvrti. Koordinacija raspravlja o

pitanjima važnim za mjesne odbore i gradsku četvrt. Nadzor nad zakonitošću rada tijela gradske

četvrti i tijela mjesnog odbora obavlja Gradonačelnik.

5.8.3. Održavanje komunalne infrastrukture i poboljšanje komunalnog standarda

Izvršavajući povjerene im poslove iz samoupravnog djelokruga Grada Zagreba vijeća gradskih

četvrti, u suradnji s vijećima mjesnih odbora, donose godišnje programe održavanja komunalne

infrastrukture i planove komunalnih aktivnosti, kojima raspoređuju sredstva u skladu s namjenama

određenim gradskim proračunom. Vijeća mjesnih odbora donose planove malih komunalnih akcija

za svoja područja, koji su sastavni dio planova komunalnih aktivnosti gradskih četvrti.

Program održavanja komunalne strukture gradske četvrti obuhvaća poslove i radove održavanja

odvodnje atmosferskih voda, čišćenja javnih površina, održavanja gradskih parkova i ostalih

ozelenjenih javnih površina te redovnog održavanja nerazvrstanih cesta. Ako vijeće gradske četvrti

taj program ne donese do 31. siječnja tekuće godine, donijet će ga Gradska skupština Grada Zagreba

na prijedlog gradonačelnika.

Plan komunalnih aktivnosti gradske četvrti obuhvaća poslove i radove poboljšanja komunalnog

standarda u gradskoj četvrti te akcije sadržane u planovima malih komunalnih akcija mjesnih odbora

na području četvrti. Vijeće gradske četvrti dužno je donijeti plan do 31. ožujka tekuće godine.

Plan malih komunalnih akcija mjesnog odbora sadrži poslove i radove čišćenja javnih površina i

održavanja parkova i drugih ozelenjenih površina te nerazvrstanih cesta na području mjesnog odbora.

Ako vijeće mjesnog odbora ne donese plan do 1. ožujka tekuće godine, akcije za područje tog

mjesnog odbora odredit će vijeće gradske četvrti u planu komunalnih aktivnosti.

Vijeća gradskih četvrti i mjesnih odbora donose programe i planove na osnovi uvida u cjelinu

komunalnih potreba na svojim područjima i vlastitih procjena prioriteta tih potreba, maksimalno

poštujući, pritom, prijedloge i zahtjeve građana gradskih četvrti. O prikupljanju i obradi relevantnih

informacija o potrebama i mogućnostima zadovoljavanja tih potreba skrbi Gradski ured za mjesnu

samoupravu koji istodobno brine i o realizaciji programa i planova te osigurava vijećima praćenje

realizacije.

5.8.4. Financiranje mjesne samouprave

Sredstva za financiranje mjesne samouprave osiguravaju se u gradskim proračunima. Ovdje se

navodi primjer Grada Zagreba u kojem se u gradskom proračunu osiguravaju sredstva za financiranje

mjesne samouprave. Ta se sredstva iskazuju posebno za svaku pojedinu gradsku četvrt i to po

namjenama, kao sredstva za rad vijeća gradske četvrti i vijeća mjesnih odbora te sredstva za

obavljanje poslova iz samoupravnog djelokruga Grada Zagreba koji su povjereni vijećima.

Odlukom o financiranju mjesne samouprave u Gradu Zagrebu (Službeni glasnik Grada Zagreba

21/2016, 23/2016 i 20/2018), određeno je da se sredstva za financiranje mjesne samouprave

osiguravaju godišnje u visini 18 posto ukupno ostvarenih proračunskih prihoda Grada Zagreba u

protekloj godini, umanjenih za rashode za zaposlene, rashode i izdatke za otplatu kredita, obveze za

198

zakupnine i najamnine te pomoći. Odlukom su utvrđeni i kriteriji raspodjele sredstava po gradskim

četvrtima, mjesnim odborima i namjenama.

Sredstva za rad vijeća gradskih četvrti i vijeća mjesnih odbora, odnosno naknade članovima vijeća

mogu iznositi najviše 15 posto ukupnih sredstava namijenjenih financiranju mjesne samouprave.

Glavnina sredstava namijenjena je održavanju komunalne infrastrukture u gradskim četvrtima te

unapređivanju komunalnog standarda te se raspoređuju po gradskim četvrtima prema sljedećim

kriterijima:

60 posto prema broju stanovnika gradske četvrti

10 posto prema površini gradske četvrti

30 posto prema opremljenosti, odnosno izgrađenosti gradske četvrti.

Sredstva za financiranje planova malih komunalnih akcija mjesnih odbora namijenjena su za čišćenje

javnih površina, održavanje parkova i drugih ozelenjenih površina te redovno održavanje

nerazvrstanih cesta i raspodjeljuju se mjesnim odborima unutar pojedine gradske četvrti prema

sljedećim kriterijima:

30 posto prema broju stanovnika mjesnog odbora

10 posto prema površini mjesnog odbora

60 posto prema opremljenosti, odnosno izgrađenosti mjesnog odbora.

Odlukom o naknadi predsjednicima, potpredsjednicima i članovima vijeća gradskih četvrti i vijeća

mjesnih odbora (Službeni glasnik Grada Zagreba, br. 8/2009, 11/2014 i 7/2017) određeni su bruto

iznosi mjesečnih naknada za obnašanje dužnosti u vijećima. Tablica 4.3 sadrži raspored sredstava

mjesne samouprave u razdoblju 2013. - 2017.

Tablica 5.2. Raspored sredstava mjesne samouprave, 2013. - 2017., u kunama

Vrsta sredstava 2013. 2014. 2015. 2016. 2017.

Sredstva za naknade članovima vijeća

gradskih četvrti i vijeća mjesnih odbora 27.510.000 26.388.000 26.388.000 26.551.000 53.296.000

Sredstva za unapređenje komunalnog

standarda u gradskim četvrtima 139.532.500 174.654.500 150.150.000 248.881.000 268.772.960

Sredstva za održavanje komunalne

infrastrukture u gradskim četvrtima 187.020.000

Sredstva za održavanje komunalne

infrastrukture u mjesnim odborima 209.495.000

Sredstva za ostale namjene 2.957.500 2.957.500 3.462.000 4.638.000 12.816.040

Ukupna sredstva 170.000.000 204.000.000 180.000.000 280.000.000 783.341.000

Izvor: Grad Zagreb, www.zagreb.hr (pristupljeno 4. listopada 2018.).

199

5.9. Institucionalni kapacitet za prostorno i razvojno planiranje

Zavodi za prostorno uređenje, u skladu sa Zakonom, djeluju u svim hrvatskim županijama i u Gradu

Zagrebu. Njihov institucionalni kapacitet nije lako ocijeniti, jer se podaci mogu naći samo na

njihovim mrežnim stranicama koje se vode s različitim predlošcima i ne uvijek dovoljno iscrpno.

Uvid u mrežne stanice upućuje da u 21 zavodu radi 138 djelatnika. Treba podsjetiti da Strategija

prostornog razvoja RH navodi kako je 2016. godine u zavodima od sistematiziranih 337 radnih

mjesta bilo popunjeno svega 21255. Razlika između tog podatka i podataka prikupljenih po mrežnim

stranicama (74) govori o nedovoljnoj transparentnosti pa i kvaliteti informacija koje pružaju

županijski zavodi.

Tablica 5.3. Broj i stručna sprema djelatnika zavoda za prostorno uređenje županija RH, 2018.

Županije

Stručna

Sprema

Jadranska

Hrvatska

Kontinentalna

Hrvatska - zapad

Kontinentalna

Hrvatska - istok Ukupno

dipl. ing. arh 14 13 11 38

mag.ing.arh. 1 1 1 3

dipl.ing.građ. 7 5 6 18

građ.teh. 2 2

dipl.ing.geod. 2 2

str.spec.ing.aedif 1 1

mag.ing.aedif. 1 2 3

dipl.inž. geotehnike 1 1

dipl.iur 1 1 2 4

mag.iur. 1 1

up.iur. 1 1 2

prof. geograf. mr. sc. 2 1 3

mag. geografije 2 2 2 6

mag.bio. et oek. mar 1 1

dipl. ing. šum. 1 1

inž. drv. industr. 1 1

dipl.ing.polj. 1 1

dipl.ing.prom. 2 2 4

ing.el. 1 1

bacc.admin.publ. 1 1

mag.oec. 2 2

bacc.oec. 1 1 2 4

dipl. oec. 1 1

mag.ing.menag. 1 1

pristup. comp. 1 1

SSS 1 1

Stručna sprema nije navedena 10 16 8 34

Ukupno 53 43 42 138

Izvor: javno dostupni podaci na mrežnim stranicama zavoda.

Kako četiri zavoda navode samo ravnatelja/icu, a Ličko - senjska županija ne navodi nikog, broj je

svakako veći. Neki zavodi usto navode samo voditelje odsjeka/odjela, a ne i koliko u

55 Strategija prostornog razvoja RH, HZPR, Zagreb, listopad 2017, str.96.

200

odsjecima/odjelima ima djelatnika. U Zavodu za prostorno uređenje Grada Zagreba na primjer, 2016.

godine su prema Strategiji radila 24 djelatnika. Prema podacima na mrežnoj stranici krajem 2018.

radi ih osmero. U Zavodu Zadarske županije 2016. je radilo 15 djelatnika, a na mrežnoj stranici je

naveden samo ravnatelj i tako dalje. Šarenilo struka ne govori i o mnoštvu kompetencija jer u gotovo

svim zavodima rade djelatnici iste struke, ali različite dobi. Oni stariji s titulama prije reforme

visokog obrazovanja i oni mlađi s titulama nakon nje, rade na istim poslovima. Zanemare li se titule

i istakne struka, u zavodima prema ovako krnjem popisu radi ukupno 41 arhitekt, 22 inženjera

građevinarstva, 6 geografa, 8 pravnika i 8 ekonomista i 4 prometna stručnjaka. Ostale struke su

zastupljene s jednim ili dva djelatnika. Upada, međutim, u oči da se uz imena čak 34 djelatnika ne

navodi stručna sprema. Naredne tri tablice pružaju detaljan uvid u kvalifikacijsku strukturu pojedinih

zavoda.

Tablica 5.4. Broj i stručna sprema djelatnika zavoda za prostorno uređenje Jadranske Hrvatske, 2018.

Županija

Stručna

Sprema

Istarska Primorsko-

goranska

Ličko-

senjska Zadarska

Šibensko-

kninska

Splitsko-

dalmatinska

Dubrovačko-

neretvanska Ukupno

dipl. ing. arh 6 3 3 2 14

mag.ing.arh. 1 1

dipl.ing.građ. 3 1 1 2 7

građ.teh. 1 1 2

dipl.ing.geod. 2 2

str.spec.ing.aedif 1 1

mag.ing.aedif. 1 1

dipl.inž. geotehnike

dipl.iur 1 1

mag.iur. 1 1

up.iur. 1 1

prof. geograf. mr. sc. 1 1 2

mag. geografije 1 1 2

mag.bio. et oek. mar. 1 1

dipl. ing. šum.

inž. drv. industr.

dipl.ing.polj.

dipl.ing.prom.

ing.el. 1 1

bacc.admin.publ., 1 1

mag.oec. 1 1 2

bacc.oec. 1 1

dipl. oec. 1

mag.ing.menag 1 1

pristup. comp. 1

SSS

Stručna sprema nije

navedena 8 1 1 10

Ukupno 8 19 1* 6 10 9 53

Napomena: * naveden je samo ravnatelj.


201

Tablica 5.5. Broj i stručna sprema djelatnika zavoda za prostorno uređenje Kontinentalne Hrvatske –

sjeverozapadni dio, 2018.

Županija

Stručna

Sprema

Karlovačka Koprivničko-

križevačka

Krapinsko-

zagorska Varaždinska Međimurska Zagrebačka

Grad

Zagreb Ukupno

dipl. ing. arh. 1 3 2 1 4 2 13

mag.ing.arh. 1 1

dipl.ing.građ. 1 3 1 5

građ.teh.

dipl.ing.geod.

str.spec.ing.aedif

mag.ing.aedif.

dipl.inž. geotehnike

dipl.iur 1 1

mag.iur.

up.iur.

prof. geograf. mr. sc. 1 1


mag.bio. et oek. mar.

dipl. ing. šum.

inž. drv. industr.

dipl.ing.polj.

dipl.ing.prom. 1 1 2

ing.el.

bacc.admin.publ.

mag.oec.

bacc.oec. 1 1

dipl. oec. 1 1

mag.ing.menag.

pristup. comp.

SSS


navedena 1 11 4 16

Ukupno 1* 9 6 1* 7 11 8 43

Napomena: * naveden je samo ravnatelj.



–istočni dio, 2018.

Županija

Stručna

Sprema

Sisačko-

moslavačka

Bjelovarsko-

bilogorska

Virovitičko-

podravska

Požeško-

slavonska

Brodsko-

posavska

Osječko-

baranjska

Vukovarsko-

srijemska Ukupno

dipl. ing. arh 3 2 1 2 1 2 11

mag.ing.arh. 1 1

dipl.ing.građ. 1 1 3 1 6

građ.teh.

dipl.ing.geod.

str.spec.ing.aedif

mag.ing.aedif. 1 1 2

dipl.inž. geotehnike 1 1

202

Županija

Stručna

Sprema

Sisačko-

moslavačka

Bjelovarsko-

bilogorska

Virovitičko-

podravska

Požeško-

slavonska

Brodsko-

posavska

Osječko-

baranjska

Vukovarsko-

srijemska Ukupno

dipl.iur 1 1 2

mag.iur.

up.iur. 1 1

prof. geograf. mr. sc.


mag.bio. et oek. mar.

dipl. ing. šum. 1 1

inž. drv. industr. 1 1

dipl.ing.polj. 1 1

dipl.ing.prom. 2 2

ing.el.

bacc.admin.publ.

mag.oec.

bacc.oec. 2 2

dipl. oec.

mag.ing.menag.

pristup. comp.

SSS 1 1


navedena 2 1 5 8

Ukupno 11 7 3* 7 8 5 1 42

Napomena: * navedene su samo ravnateljica i savjetnice.


Ovako krnji podaci ne dopuštaju izvođenje valjanih zaključaka, pa se može preporučiti da se

županijski zavodi pozovu na transparentno iznošenje podataka o svom institucionalnom kapacitetu.

S druge strane, i ovako nepotpuna slika svjedoči da zavodi zrcale razvijenost sredine u kojoj djeluju;

što je županija razvijenija, zavod je bolje ekipiran, a zastupljenost struka prikladnija za integralno

planiranje razvoja u prostoru i komunikaciju s drugim dionicima razvojnog planiranja. Strukturiranje

djelatnika koje osigurava komunikaciju s dionicima društvenog i gospodarskog planiranja treba stoga

poticati i sa županijske i s državne razine.

Prema javno dostupnim podacima na mrežnim stranicama regionalnih koordinatora (regionalne

razvojne agencije), u istima je zaposlena 351 osoba56. Od toga je u regionalnim koordinatorima

Kontinentalne Hrvatske zaposleno 237 osoba, dok je u Jadranskoj Hrvatskoj zaposleno 114 osoba.

Podaci o strukama javno su dostupni na mrežnim stranicama sedam regionalnih koordinatora.

Prevladavaju magistri ekonomije, diplomirani ekonomisti i prvostupnici ekonomske struke, potom

slijede diplomirani agronomi, te djelatnici pravne struke. U sedam županijskih regionalnih razvojnih

agencija zaposleno je preko 20 djelatnika, pri čemu prednjači Virovitičko-podravska županija s 29

zaposlenih, a slijede ju Sisačko-moslavačka (26 zaposlenih) te Splitsko-dalmatinska županija (26

zaposlenih). Najmanje je zaposlenih u Primorsko-goranskoj županiji57, a slijede ju Karlovačka i

56 Ovaj podatak valja uzeti s rezervom. Naime, vrlo je vjerojatno da u svim slučajevima, na mrežnim stranicama nisu

istaknute informacije o svim djelatnicima nego su istaknute kontakt informacije djelatnika koje je moguće kontaktirati u

vezi daljnjih informacija (radi se o slučajevima kada je u rubrici kontakt(i) jedina informacija o djelatnicima).

57 Regionalna-razvojna agencija Primorsko-goranske županije osnovana je u ožujku 2018. godine (do tada je poslove

regionalnog koordinatora vodila Primorsko-goranska županija), pa je to jedan od mogućih razloga značajno nižeg broja

zaposlenih u odnosu na druge regionalne koordinatore, zadužene za županije slične brojem stanovnika.

203

Krapinsko-zagorska županija58. Detaljnije informacije nalaze se u tablici u prilogu. S obzirom da se

radi o nepotpunim podacima, nije uputno donositi zaključke o ukupnom kapacitetu. Za detaljniju

analizu institucionalnih kapaciteta potrebnih za planiranje i provedbu razvojnih dokumenata,

potrebni su podaci o struci djelatnika, njihovom radnom opterećenju, broju i vrsti aktivnosti,

programa i projekata koje provode, uspješnost prijave i provedbe projekata, raspoloživim i

planiranim sredstvima za obavljanje djelatnosti, za što bi bilo korisno prikupiti podatke anketnim

upitnikom.

5.10. Ocjena stanja i preporuke za izvješćivanje u sljedećem razdoblju

Posljednjih nekoliko godina, osobito s ulaskom Republike Hrvatske u EU, dolazi do svojevrsnog

napretka u sustavu planiranja razvoja (oblikovanja javnih politika). I dok je sustav izvještavanja o

stanju u prostoru dobrim dijelom već uhodan, sustav izvještavanja o provedbi regionalne politike i

ostalih javnih politika, još je u povojima. Strategija regionalnog razvoja Republike Hrvatske za

razdoblje do 2020. provodi se putem Akcijskog plana koji sadrži niz mjera razrađenih u aktivnosti,

programe i projekte za razdoblje 2017.-2019. Nositelj politike regionalnog razvoja (MRRFEU)

dužno je izvještavati Vladu i Sabor Republike Hrvatske o provedbi politike regionalnog razvoja,

odnosno strateškog dokumenta kojim se ona provodi. Prethodna Strategija regionalnog razvoja

Republike Hrvatske (2011.-2013.) nije imala odgovarajući Akcijski plan, a nije se sustavno pratila

niti njezina provedba. Iskorak je tada učinjen obvezivanjem Županija da izvještavaju o provedbi

svojih županijskih razvojnih strategija, strateških planskih dokumenata niže razine. Izrađene su

Upute za izvještavanje koje su dostavljene županijama i prateće tablice za unos brojčanih podataka i

informacija o provedbi prema područjima razvoja te područjima s razvojnim specifičnostima.

Dostavljena izvješća objedinjena su u cjelovito izvješće koje je poslužilo za utvrđivanje daljnjih

koraka i aktivnosti vezanih za provedbu regionalne politike na županijskoj razini. Novi Zakon o

regionalnom razvoju (Narodne novine, br. 147/2014 i 123/2017) definira obvezu izvještavanja o

provedbi akcijskoj plana Strategije regionalnog razvoja Republike Hrvatske za razdoblje do 2020.

Uspostavljanje cjelovitog i sveobuhvatnog sustava izvještavanja je u tijeku. O provedbi aktivnosti,

programa i projekata od važnosti za regionalni razvoj, sada moraju izvještavati tijela središnje razine,

trgovačka društva u vlasništvu Republike Hrvatske, županije i veliki gradovi. Do kraja listopada

očekuje se nacrt prvog objedinjenog izvješća o provedbi Akcijskog plana te ocjena učinaka provedbe

mjera regionalne politike za 2017. godinu.

Kako su i nositelji provedbe lokalnih razvojnih strategija LAG područja u obvezi izvještavati o

provedenim mjerama, potrebno je uskladiti taj sustav izvještavanja sa spomenutim sustavima

izvještavanja o provedbi politike regionalnog razvoja te provedbi javnih politika u okviru sustava

strateškog planiranja i upravljanja razvojem Republike Hrvatske.

Temelji izgradnje novog sustava strateškog planiranja postavljeni su u prosincu 2017. godine

usvajanjem Zakona o sustavu strateškog planiranja i upravljanja razvojem Republike Hrvatske. Cilj

ovoga zakona je povezivanje različitih sustava planiranja povezivanjem europskog načina razvojnog

planiranja s nacionalnim sustavima i praksama koje povezuju središnju s regionalnom i lokalnom

razinom. Zakonom se na ujednačen način uređuje sustav strateškog planiranja Republike Hrvatske i

upravljanje javnim politikama: Uređeni su priprema, izrada, provedba, izvješćivanje, praćenje

provedbe i učinaka te vrednovanje akata strateškog planiranja koje sukladno svojim nadležnostima

izrađuju, donose i provode javna tijela. Uvodi se integrirani sustav planiranja razvoja na nacionalnoj

58 Za regionalnog koordinatora Grada Zagreba nema javno dostupnih podataka o broju i struci djelatnika.

204

razini te županijskim i lokalnim razinama koji obuhvaća dugoročno i srednjoročno strateško

planiranje a kratkoročno, realizaciju programa, aktivnosti i projekata. Novim Zakonom (čl. 22)

definirani su akti strateškog planiranja od značaja za jedinice lokalne i područne (regionalne)

samouprave (JLP(R)S): donose se srednjoročni planovi razvoja JLP(R)S i provedbeni programi

JLP(R)S koji se vežu uz mandat izvršnog tijela (čl. 23-26). S obzirom da izrada dokumenata

temeljem ovih zakona tek slijedi, trenutno ne postoje izvješća o provedbi ovih dokumenata, pa stoga

nije moguće ocijeniti sustav izvješćivanja.

U narednom razdoblju trebat će nastaviti unaprjeđivati sustav izvještavanja o provedbi politike

regionalnog razvoja i pri tom naglasiti njegovu prostornu komponentu. Poželjno je u većoj mjeri

koristiti nalaze izvješća o stanju u prostoru pri izvještavanju o provedbi aktivnosti, programa i

projekata, osobito kod izvještavanja o provedbi strateških projekata županija te velikih gradova. Pri

tom treba u što većoj mjeri povezati sustav izvještavanja o provedbi politike regionalnog razvoja sa

sustavom strateškog planiranja, prije svega zato što se uspostava oba sustava trenutno nalazi u

ingerenciji jednog nositelja ove javne politike, a odgovornost je na dvjema različitim upravama

unutar iste institucije. U ovom je slučaju potrebno koordinirati aktivnosti vezane za sustave

izvještavanja unutar jedne institucije što bi mogla biti olakotna početna okolnost koju bi valjalo

iskoristiti. Izradu izvješća o stanju u prostoru treba sinkronizirati, barem za one godine za koje se

donose i izvješća o provedbi županijskih razvojnih strategija i izvješća o provedbi strategija razvoja

urbanih područja i to tako da prikupljeni podaci u što većoj mjeri (presjek skupa potrebnih podataka

potrebnih za obje vrste izvješća) budu korišteni za potreba oba izvješća te se na taj način bolje

iskoriste raspoloživi resursi.

U narednom razdoblju bit će potrebna značajna ulaganja u kapacitete potrebne za praćenje provedbe

javnih politika (prikupljanje i osnovna analiza prikupljenih podataka, utvrđivanje napretka temeljem

pokazatelja i sl.). Trebat će ocjenjivati učinke poduzetih mjera, te provedenih aktivnosti, programa i

projekata, za što su potrebna specifična znanja u području planiranja razvoja i osobito u području

evaluacije učinjenog.

205

6. Analiza sustava izvješćivanja o prostoru

– gospodarski aspekti

Izvješćivanje o stanju u prostoru uvedeno je u sustav prostornog uređenja Zakonom o prostornom

uređenju i gradnji 2007. godine (Narodne novine, br. 76/2007). Izvješćuje se na svim razinama javne

uprave, tako da se uz Izvješće o stanju prostoru Republike Hrvatske koje usvaja Sabor, izrađuju

izvješća o stanju u prostoru županija, općina i gradova. Usvojen je i odgovarajući pravilnik.59

Dosadašnja praksa ukazuje na značajne razlike u sadržaju pojedinih izvješća. Podaci i informacije

koje se prikupljaju za potrebe izrade analitičkog dijela često su nedovoljni što određuje obuhvat i

dubinu analize i utječe na objektivno donošenje zaključaka o stvarnom stanju u prostoru i

promjenama nastalim u razdoblju obuhvata analize. Jedinice lokalne i/ili područne (regionalne)

samouprave raspolažu različitim kapacitetima potrebnim za prikupljanje i obradu podataka i

informacija o promjenama u prostoru, što se ogleda i u pripremi Izvješća o stanju u prostoru.

Dovoljan vremenski i prostorni obuhvat kvalitetnih podataka i propisima određen skup pokazatelja,

temelji su pripreme izvješća o stanju u prostoru.

Pri analizi gospodarstva te njegovih sektora i djelatnosti, uobičajeno se koriste podaci Državnog

zavoda za statistiku, FINA-e, HNB-a, Ministarstva financija, HZMO-a i HZZ-a, EUROSTATA te

ostali javno dostupni dokumenti. Ograničenja u prikupljanju podataka najčešće se odnose na razinu

prikupljanja podataka (neki podaci dostupni su samo na nacionalnoj i/ili županijskoj razini, a na

lokalnoj se ne prikupljaju). Druga ograničenja odnose se na vrijeme u kojem su prikupljani podaci –

različiti izvori sadrže podatke prikupljene u različitim kraćim ili duljim vremenskim nizovima pa

nastaje problem korištenja podataka u promatranom razdoblju. Često izostaju i cjeloviti vremenski

nizovi što otežava zaključivanje o trendovima i prijelomnim trenucima u nekoj gospodarskoj

djelatnosti te okolnostima uslijed kojih je došlo do naglog pada ili rasta vrijednosti nekog pokazatelja.

Tijela javne uprave te trgovačka društva u vlasništvu Republike Hrvatske ne objavljuju sve strateški

važne dokumente na svojim stranicama, a ponekad im nije jednostavno pristupiti. Često nedostaju i

izvješća o provedbi strateških planova i/ili programa razvoja, pa i bilo kakva usporedba planiranih i

ostvarenih rezultata na temelju pokazatelja uspjeha i financijskih pokazatelja vezanih uz konkretno

postignute rezultate. Javno dostupni podaci pružaju tako ograničene informacije o trendu (pad, rast,

oscilatorna gibanja), ali bez usporedbe s planiranim, tako da je teško (a nije ni posve objektivno)

ocijeniti da li su poduzete aktivnosti u nekom sektoru i/ili djelatnosti dovele do ostvarenja zadanih

ciljeva i rezultata, te kolika su odstupanja od predviđenog plana.

Preporuka: radi jednostavnije ocjene uspješnosti provedbe strateških (razvojnih) dokumenata,

planove tako i njihova ostvarenja treba objavljivati barem jednom godišnje (na razini provedbe mjera

te konkretnih aktivnosti, programa i projekata), ili nekom drugom dinamikom, primjerenom

konkretnom sektoru/djelatnosti o kojoj se prikupljaju podaci i izvještava.

Provedba svakog strateškog dokumenta ima svoju dinamiku kojoj je potrebno prilagoditi

izvještavanje o provedbi. Bez obzira na vrstu izvještavanja treba prikupiti podatke koji se mogu

analizirati i koristiti za izračun vrijednosti pokazatelja na temelju kojih se izrađuju izvješća. Nerijetko

se za različita izvješća prikupljaju isti ili slični podaci ili skupovi podataka. Raspoloživi resursi se

tako ne koriste optimalno – niti financijski, niti vremenski, a ni kadrovski jer dolazi do ponavljanja

istih aktivnosti i izvješćivanja o istim ili vrlo sličnim pojavama za potrebe različitih sektora.

59 Članci 39. i 40. Zakona o prostornom uređenju (Narodne novine, 153/2013 i 65/2017) reguliraju izradu Izvješća o stanju

u prostoru. Pravilnikom o sadržaju i obveznim prostornim pokazateljima izvješća o stanju u prostoru (Narodne novine,

48/2014) detaljnije se definira oblik i sadržaj izvješća o stanju u prostoru.

206

Preporuka: radi unaprjeđenja sustava izvještavanja potrebno je napraviti plan izrade i sadržaja

izvješća te hodogram aktivnosti s naznačenim rokovima izrade pojedinih dijelova izvješća. Planove

izrade izvješća potrebno je koordinirati i utvrditi preklapanja u prikupljanju i analizi podataka. Tako

će se optimizirati korištenje ionako ograničenih resursa.

Sustav izvještavanja o promjenama u prostoru još uvijek nije dovoljno usklađen s izvještavanjem o

promjenama u gospodarstvu. U Akcijskim planovima županijskih razvojnih strategija prostorna

dimenzija nije dovoljno naznačena, pa je teško zaključiti koliko provedba i obavljanje gospodarskih

aktivnosti u pojedinim sektorima opterećuje prostor. Stanje i razvoj gospodarstva i gospodarske

strukture, mjeri se uglavnom financijskim i društveno-ekonomskim pokazateljima gospodarskih

djelatnosti. Tako, primjerice, priprema županijskih Izvješća o stanju u prostoru nije usklađena s

izvještavanjem o provedbi županijskih razvojnih strategija. Vrijedi i obratno.

Preporuka: resornu suradnju u izradi Akcijskih planova i drugih operativnih dokumenata, treba

uspostaviti već tijekom njihove izrade i, gdje je to moguće i korisno, ugraditi pokazatelje utjecaja

gospodarskih djelatnosti na prostor (površine koje se namjeravaju koristiti za pojedine gospodarske

djelatnosti, površine koja se planiraju prenamijeniti, fizički pokazatelji vezani za projekte izgradnje

i/ili obnove prometne, komunalne i javne infrastrukture i sl.).

Uspostava sustava izvještavanja o provedbi regionalne politike Republike Hrvatske donosi dašak

interdisciplinarnosti. Već u fazi izrade, na njenom samom početku sva tijela središnje razine koja su

nositelji mjera (aktivnosti, programa i projekata) od utjecaja na regionalni razvoj bila su uključena u

izradu Strategije regionalnog razvoja Republike Hrvatske za razdoblje do 2020. godine. Sudjelovala

su i u nizu participativnih radionica te putem tematskih radnih skupina koje su oblikovale mjere u

kojima su bili nositelji ili sunositelji provedbe. Visoka razina participacije već u procesu izrade SRR

RH 2020 omogućila je oblikovanje Akcijskog plana sa svim ključnim podacima i konkretno

planiranim proračunskim sredstvima svakog resora koji sudjeluje u provedbi aktivnosti od značaja

za regionalni razvoj. Koordinacijska i provedbena uloga u provedbi Akcijskog plana povjerena je

MRRFEU. Uvažavajući međusektorski karakter politike regionalnog razvoja, pojedine razvojne

mjere, odnosno APP-ovi iz Akcijskog plana u sektorskoj su nadležnosti drugih tijela koja osiguravaju

sredstva za njihovu provedbu. Središnja tijela državne uprave, druga javnopravna tijela i trgovačka

društva u vlasništvu Republike Hrvatske trebaju izvijestiti MRRFEU o rezultatima provedbe APP-

ova od značaja za regionalni razvoj. Akcijskim planom 2017.–2019. obuhvaćeni su APP-ovi čiji su

nositelji obvezni izvještavati o provedbi u ime svih sunositelja. Osim APP-ova navedenih u

Akcijskom planu, provode se projekti od regionalnog značaja koji nisu obuhvaćeni Akcijskim

planom, a postoji obveza izvještavanja o njihovoj provedbi. To se prije svega odnosi na trgovačka

društva u vlasništvu Republike Hrvatske. Kako se radi o regionalnom razvoju koji je po sebi

multisektorski, gotovo da nije bilo sektora/discipline koja nije bila zastupljena u izradi SRR RH

2020., a onda i Akcijskog plana. Izvještavanje o provedbi Akcijskog plana je u tijeku i primjećuje se

interes za izvještavanjem o učinjenom, odnosno preuzimanje odgovornosti za dodijeljene obaveze i

sredstva za provedbu mjera.

Izradi Strategije prostornog razvoja Republike Hrvatske također se pristupilo participativnim

načinom. Od samog početka zainteresiranim dionicima predstavljen je proces izrade i pružena

mogućnost uključivanja u proces. Skupina stručnjaka aktivno je sudjelovala u procesu izrade dajući

metodološke savjete te usmjeravajući proces svojim specifičnim znanjima i iskustvom. Ovom

Strategijom tako je napravljen metodološki iskorak; postala je kvalitetnim upravljačkim alatom

nositelja politike prostornog razvoja.

207

Industrijska strategija Republike Hrvatske donesena je za razdoblje 2014. – 2020. Sadrži naznake

osmišljavanja sustava upravljačkog izvještavanja tako što nastoji uspostaviti ravnotežu tri osnovne

kategorije: (1) djelotvornosti, (2) učinkovitosti i (3) evolucije (sposobnost prilagodbe promjenama s

ciljem zadržavanja konkurentske pozicije). U Strategiji je navedeno i da je potrebno definirati sustav

izvještavanja i praćenja realizacije koji mora biti usuglašen sa sustavima izvještavanja drugih

ministarstava. Predložena je primjena Balanced Scorecarda kao modela provedbe Strategije s

obrazloženjem da se tako mogu riješiti problemi koji proizlaze iz trenutne organizacije ministarstva.

Navedeni su i pokazatelji s početnim i ciljanim veličinama u 2020.-oj godini. Premda je Industrijska

strategija donesena za razdoblje koji počinje 2014.-om godinom, na službenim stranicama nadležnog

Ministarstva nema dostupnih izvješća o njenoj provedbi. Nema ni privremenih izvješća o

vrednovanju za proteklo razdoblje, koja bi sadržavala konkretne preporuke za daljnju provedbu

dokumenta do kraja predviđenog razdoblja. Sustav praćenja provedbe i izvještavanja o provedbi ove

strategije stoga se ne može ocijeniti.

Operacionalizacija ciljeva definiranih Strategijom razvoja poduzetništva Republike Hrvatske 2013.-

2020. temelji se na izradi akcijskih planova. Strategija i njene vremenski, financijski, organizacijski

i na druge načine definirane mjere, ostvarivat će se provedbom postojećih programa i provedbom

novih programa za programsko razdoblje 2014. – 2020. Strategija sadrži informacije o sustavu

praćenja i vrednovanja i definira pokazatelje na razini strateških ciljeva. U Strategiji stoji da će Odbor

za praćenje nadzirati provedbu i da će biti središnja točka rasprave o utjecaju intervencija i mjera

koje provode druga ministarstva i agencije. Odgovorne osobe iz Ministarstva poduzetništva i obrta

(tada nadležnog Ministarstva) bit će zadužene za praćenje provedbe i organizaciju vrednovanja

Strategije, a članovi tima za praćenje i vrednovanje bit će iz Uprave za malo i srednje poduzetništvo

i obrt u MINPO-u. Podnošenje godišnjeg izvješća o praćenju provedbe predviđeno je u rujnu svake

godine, a podnosi ga se Odboru za praćenje koji ga odobrava u listopadu. U zadnjem kvartalu 2016.

godine predviđalo se privremeno vrednovanje (interim evaluacija), dok je naknadno (ex-post)

vrednovanje Strategije predviđeno u siječnju i veljači 2021. godine. Naknadno vrednovanje bi

omogućilo da se rezultati vrednovanja uzmu u obzir pri izradi sljedeće strategije, nakon 2020. godine.

Na stranicama nadležnog Ministarstva (sada je to Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta)

nema javno objavljenih izvješća o provedbi strategije (ili akcijskog plana), niti izvješća o

vrednovanju. Ni ovdje nije moguće ocijeniti da li je sustav praćenja i izvještavanja zaživio i kako se

prati napredak u provedbi ovog dokumenta.60

Strategija pametne specijalizacije Republike Hrvatske (Smart Specialisation Strategy – S3) donesena

je za razdoblje od 2016. do 2020. godine, a njezin Akcijski plan za razdoblje od 2016. do 2017.

godine. Glavni cilj S3 je preoblikovati hrvatsko gospodarstvo i povećati njegovu konkurentnost,

koncentrirajući resurse znanja te povezujući ih s ograničenim brojem prioriteta. Identifikacijom

ključnih prioriteta u S3 omogućit će se potrebna koncentracija istraživačkih kapaciteta i

infrastrukture.

S3 predviđa uspostavu sustava praćenja i vrednovanja. Godišnja izvješća o provedbi, Izvješća o

vrednovanju i ostale informacije dobivene od Međuresorne radne skupine za operativno upravljanje

S3, omogućit će donošenje brzih i učinkovitih prijedloga korektivnih odluka za dionike koji provode

mjere i programe S3, koji nisu u skladu sa zajedničkom vizijom i ciljevima S3 ili za neučinkovite

programe i mjere koji ne daju planirane rezultate i ishode. Sukladno rezultatima srednjoročnog

60 Tadašnje Ministarstvo poduzetništva i obrta je u sklopu projekta Poboljšanje administrativne učinkovitosti na nacionalnoj

razini IPA 2007/HR/16/IPO/001-020201 izradilo Izvješće opservatorija malog i srednjeg poduzetništva u Republici

Hrvatskoj za 2012. i 2013. godinu. Analiza se temelji na podacima razdoblja prije 2013., pa ova izvješća nisu uzeta u obzir

u izradi ove stručne podloge.

208

vrednovanja (interim evaluacije), rada tematskih inovacijskih platformi i rezultata o provedbi

projekata odgovorit će se na uočene promjene i trendove u fazi provedbe, dati preporuke i predložiti

i odobriti revizija S3. Predviđena je izrada Plana vrednovanja S3 koji će uključivati i popis planiranih

periodičnih vrednovanja tijekom 2017. godine. Na osnovu nalaza periodičnih i naknadnog

vrednovanja, Međuresorna radna skupina za S3 pripremit će prijedlog potrebnih akcija za usvajanje

od strane Nacionalnog inovacijskog vijeća, u svrhu unaprjeđenja provedbe S3. Vrednovanje će

slijediti Smjernice EK o praćenju i vrednovanju, a provodit će ga neovisni vanjski stručnjaci s

iskustvom ocjenjivanja programa u području Istraživanja, razvoja i inovacija. Trenutno nema javno

dostupnih dokumenata (izvješća) o provedbi Akcijskog plana S3 za razdoblje od 2016. do 2017.

Industrijska strategija, Strategija razvoja poduzetništva i Strategija pametne specijalizacije, izrađene

su uz sudjelovanje širokog kruga dionika, predstavnika javnog, privatnog i civilnog sektora. Premda

se radi o sektorskim razvojnim dokumentima, primjećuje se upliv različitih struka i promišljanja o

razvojnim pravcima. Izvještaji o provedbi ova tri gospodarski relevantna razvojna dokumenta zasad

nisu javno dostupni. Nisu dostupna ni eventualna privremena vrednovanja njihove provedbe (za

Industrijsku strategiju i Strategiju razvoja poduzetništva). Neke provedbene aktivnosti se vjerojatno

odvijaju, ali o tome nema javno dostupnih informacija. Praćenje provedbe i vrednovanje učinaka

provedenih mjera se tako ni ovdje ne može ocijeniti.

Preporuka: potaknuti nadležno Ministarstvo da pokrene postupak izrade izvješća o provedbi

planiranih mjera (aktivnosti, programa i projekata) te privremenih izvješća o vrednovanju. Ukoliko

su izvješća izrađena, omogućiti javni uvid u njihov sadržaj i tako povećati transparentnost rada javne

uprave.

209

Popis literature:

Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju (2018): ARKOD,

http://www.arkod.hr/.

Agencija za ugljikovodike (2018): Istraživanje i eksploatacija, dostupno na:

https://www.azu.hr/istra%C5%BEivanje-i-eksploatacija/.

Agencija za zaštitu okoliša (2018): Baza podataka i pokazatelja morskog okoliša,

marikulture i ribarstva, http://baltazar.izor.hr/azopub/bindex.

Barišić Marenić, Zrinka (2016), Industrijska baština: veliki potencijali obnove vs.

Devastacije. U: A. Korlaet (ur.), Zbornik „Strategije urbane regeneracije“. Zagreb:

Hrvatski zavod za prostorni razvoj, str. 101-107.

Colantonio, Andrea, Dixon, Tim (2011), Urban Regeneration and Social Sustainability: Best

Practice from European Cities. Chichester, West Sussex: Wiley-Blackwell.

Direktiva 2008/56/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o uspostavljanju

okvira za djelovanje Zajednice u području politike morskog okoliša, Okvirna direktiva o

pomorskoj strategiji.

Državni ured za reviziju Republike Hrvatske (2016): Izvješće o obavljenoj reviziji

učinkovitosti gospodarenja mineralnim sirovinama, Zagreb.

Državni ured za reviziju (2014): Izvješće o obavljenoj reviziji i učinkovitosti osnivanja i

ulaganja u opremanje i razvoj poduzetničkih zona, listopad, Zagreb.

Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske (2014): Morsko ribarstvo u 2013.,

Priopćenje, Zagreb.

Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske (2017): Poljoprivredna proizvodnja u 2016.,

Statistička izvješća, 1588, Zagreb.

Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske (2018): Ribarstvo u 2017., Priopćenje,

Zagreb.


Zagreb.


Zagreb.


Zagreb.

Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske (2014a): Slatkovodno ribarstvo u 2013.,

Priopćenje, Zagreb.

Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske (2015): Statistički ljetopis 2015, Zagreb.

Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske (2017): Statistički ljetopis 2017, Zagreb.

Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske (2018): Struktura poljoprivrednih

gospodarstava i metode poljoprivredne proizvodnje, baza podataka, Zagreb.

Državni zavod za statistiku (2017a): Šumarstvo u 2016., Priopćenje, LIII, 1.3.1, Zagreb.

Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske (2016): Turizam u 2015., Statistička

izvješća, 1564, Zagreb.





Dumbović Bilušić, Biserka (2016), Urbana obnova povijesnih cjelina, U: A. Korlaet (ur.),

Zbornik „Strategije urbane regeneracije“. Zagreb: Hrvatski zavod za prostorni razvoj, str.

82-89.

210

Đokić, Irena; Sumpor, Marijana (2016) Kapacitet hrvatskog prostora za provedbu strategija

razvoja urbanih i LAG područja, U: A. Korlaet (ur.), Zbornik „Urbano-ruralne veze“.,

Zagreb: Hrvatski zavod za prostorni razvoj, str. 117-123.

Elektroprojekt d.d.(2015): Strateška studija utjecaja na okoliš za okvirni plan i program

istraživanja i eksploatacije ugljikovodika na kopnu,

https://www.azu.hr/media/1038/strateska-studija-kopno-konacno_srpanj-2015.pdf.

Europski parlament (2015), Rezolucija o posebnom stanju otoka (2015/3014(RSP)).

Europski parlament (2011), Deklaracija 37/2011.

Friedrich-Ebert-Stiftung (2016), Smart Islands Projects and Strategies, (1st European Smart

Islands Forum), Atena: Friedrich-Ebert-Stiftung.

Grupacija Svjetske banke, 2013-2017, Doing business 2014, 2015, 2016, 2017 i 2018,

Washington: Svjetska banka.

Hebar, Zoran (2016), Iskustva u planiranju, projektiranju i realizaciji prostora urbane

regeneracije, U: A. Korlaet (ur.), Zbornik „Strategije urbane regeneracije“. Zagreb:

Hrvatski zavod za prostorni razvoj, str. 162-177.

Hrvatska obrtnička komora (2017): Obrtništvo u brojkama XII/2016, Statistički pregled,

Zagreb.

Hrvatska obrtnička komora (2016): Obrtništvo u brojkama, Statistički pregled, Zagreb.

Hrvatska obrtnička komora (2015): Obrtništvo u brojkama 2015, Statistički pregled, Zagreb.

Hrvatska obrtnička komora (2014): Obrtništvo u brojkama 2014, Statistički pregled, Zagreb

Hrvatske šume (2018): Godišnje izvješće 2017., Zagreb.

Hrvatske šume (2017): Šumskogospodarska osnova, Zagreb.

Hrvatski geološki institut (2016): Rudarsko-geološka studija Koprivničko-križevačke

županije, Prva nacionalna radionica, Koprivnica, 12.05.2016., prezentacija dostupna na:

https://bib.irb.hr/datoteka/929006.RG_studija_Koprivnica_052016.pdf.

Ires ekologija d.o.o. za zaštitu prirode i okoliš,(2015): Strateška studija o vjerojatno

značajnom utjecaju na okoliš Okvirnog plana i programa istraživanja i eksploatacije

ugljikovodika na Jadranu,

https://www.azu.hr/media/1036/strateska_studija_jadran_ver_2.pdf.

Izvješće o stanju u prostoru Republike Hrvatske 2008.-2012., Narodne novine, br. 61/2013.

Jakovčić, Martina; Franz, Yvonne; Buzjak, Nenad (2016), Usporedba pristupa urbanoj

regeneraciji Beča i Zagreba, U: A. Korlaet (ur.), Zbornik „Strategije urbane regeneracije“.


Jukić, Tihomir (2016), Urbana regeneracija – posljedica ili preventiva, U: A. Korlaet (ur.),

Zbornik „Strategije urbane regeneracije“. Zagreb: Hrvatski zavod za prostorni razvoj, str.

50-57.

Katurić, Ivana; Tandarić, Neven; Simov, Sven (2016), Integrirana teritorijalna ulaganja kao

instrument urbane obnove u Republici Hrvatskoj, U: A. Korlaet (ur.), Zbornik „Strategije

urbane regeneracije“. Zagreb: Hrvatski zavod za prostorni razvoj, str. 288-297.

Matković, Irena (2016), Strategije urbane regeneracije – uvod, U: A. Korlaet (ur.), Zbornik

„Strategije urbane regeneracije“. Zagreb: Hrvatski zavod za prostorni razvoj, str. 8-13.

Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta (2017): Godišnja bilanca stanja rezervi

mineralnih sirovina Republike Hrvatske, Zagreb.

Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta (2018): Jedinstveni registar poduzetničke

infrastrukture.

Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta (2018c): Popis istražnih prostora i

eksploatacijskih polja po županijama s utvrđenim stanjem rezervi mineralnih sirovina na dan

31. prosinac 2017. godine, Zagreb.

https://www.azu.hr/media/1038/strateska-studija-kopno-konacno_srpanj-2015.pdf

211

Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta (2018d): Popis rudarskih gospodarskih

subjekata s utvrđenim stanjem rezervi mineralnih sirovina na dan 31. prosinac 2017. godine,

Zagreb.

Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta (2018a): Stanje sveukupnih rezervi

mineralnih sirovina u Republici Hrvatskoj na dan 31. prosinac 2017. godine, Zagreb.

Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta (2018b): Stanje sveukupnih rezervi

mineralnih sirovina po županijama na dan 31. prosinac 2017. godine, Zagreb.

Ministarstvo poljoprivrede (2018): Strateški plan ministarstva poljoprivrede za razdoblje

2019.-2021., Zagreb.

Ministarstvo turizma (2018): Turizam u brojkama 2017., Zagreb.

Mumford, Lewis, 1940: The Culture of Cities. London: Secker & Warburg.

Nacionalni strateški plan razvoja akvakulture za razdoblje 2014.-2020.,

https://ribarstvo.mps.hr/UserDocsImages/akvakultura/NSPA%202014-2020_hrv.pdf.

Nacionalno vijeće za konkurentnost (2013), Regionalni indeks konkurentnosti 2013.

Odluka o financiranju mjesne samouprave u Gradu Zagrebu, Službeni glasnik Grada

Zagreba, br. 21/2016, 23/2016 i 20/2018.

Odluka o granicama područja i sjedištima gradskih četvrti, Službeni glasnik Grada

Zagreba, br. 7/2009.

Odluka o izborima članova vijeća gradskih četvrti i članova vijeća mjesnih odbora,

Službeni glasnik Grada Zagreba, br. 4/2013.

Odluka o izmjenama i dopunama Programa prostornog uređenja Republike Hrvatske,

Narodne novine, br. 84/2013.

Odluka o izmjenama i dopunama Strategije prostornog uređenja Republike, Narodne novine,

br. 76/2013.

Odluka o naknadi predsjednicima, potpredsjednicima i članovima vijeća gradskih četvrti i

vijeća mjesnih odbora, Službeni glasnik Grada Zagreba, br. 8/2009, 11/2014 i 7/2017.

Odluka o osnivanju mjesnih odbora, Službeni glasnik Grada Zagreba, br. 7/2009 i 12/2010.

Okvirni plan i program istraživanja i eksploatacije ugljikovodika na Jadranu (2015),

https://www.azu.hr/media/1035/novi-opp_final_1606.pdf.

Okvirni plan i program istraživanja i eksploatacije ugljikovodika na kopnu (2015),

https://www.azu.hr/media/1037/opp-onshore-1408.pdf.

Pravilnik o obveznom sadržaju, metodologiji izrade i načinu vrednovanja županijskih

razvojnih strategija, Narodne novine, br. 53/2010.

Pravilnik o sadržaju i obveznim prostornim pokazateljima izvješća o stanju u prostoru,

Narodne novine, br. 48/2014. I 19/2015.

Program prostornog uređenja Republike Hrvatske, Narodne novine, br. 50/1999.

Program ruralnog razvoja Republike Hrvatske za razdoblje 2014.-2020.

https://ruralnirazvoj.hr/program/.

Rechner Dika, Iva; Stergaršek, Stanko (2016), Suvremeni pristupi regeneraciji napuštenih

industrijskih kompleksa. U: A. Korlaet (ur.), Zbornik „Strategije urbane regeneracije“.


Smart Islands Initative (2017), Smart Islands Declaration.

Statut Grada Zagreba, Službeni glasnik Grada Zagreba, br. 23/2016.

Strategija energetskog razvoja, Narodne novine, br. 130/2009.

Strategija prostornog razvoja Republike Hrvatske, Narodne novine, br. 106/2017.

Strategija prostornog uređenja Republike Hrvatske (nije objavljena u Narodnim novinama).

Strategija razvoja poduzetništva Republike Hrvatske 2013-2020, Narodne novine, br.

136/2013.

https://www.azu.hr/media/1035/novi-opp_final_1606.pdf

https://www.azu.hr/media/1037/opp-onshore-1408.pdf

212

Strategija razvoja turizma Republike Hrvatske do 2020. godine, Narodne novine, br.

55/2013.

Uredba o indeksu razvijenosti, Narodne novine, br. 131/2017.

Uredba o indeksu razvijenosti, Narodne novine, br. 63/2010.

Uredba o izmjeni i dopunama Uredbe o indeksu razvijenosti, Narodne novine, br. 158/2013.

Uredba o strateškoj procjeni utjecaja plana i programa na okoliš, Narodne novine, br.

64/2008.

Ustav Republike Hrvatske (dijelovi vezani uz prostorno uređenje te mjesnu samoupravu),

Narodne novine, br. 56/1990., 135/1997., 8/1998., 113/2000., 124/2000., 28/2001., 41/2001.,

55/2001., 76/2010., 85/2010. i 5/2014.

Vlada Republike Hrvatske (2008), Strategija gospodarenja mineralnim sirovinama

Republike Hrvatske

Vlada Republike Hrvatske (2014), Industrijska strategija Republike Hrvatske 2014-2020

Vlada Republike Hrvatske (2016), Odluka o donošenju Strategije pametne specijalizacije

Republike Hrvatske za razdoblje od 2016. do 2020. godine i Akcijskog plana za provedbu

Strategije pametne specijalizacije Republike Hrvatske za razdoblje od 2016. do 2017.

Zakon o akvakulturi, Narodne novine, br. 130/2017.

Zakonu o energiji, Narodne novine, br. 120/2012., 14/2014.

Zakon o Gradu Zagrebu, Narodne novine, br. 62/2001., 125/2008., 36/2009. i 119/2014.

Zakon o istraživanju i eksploataciji ugljikovodika, br. Narodne novine, br. 52/2018.

Zakon o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, Narodne novine, br. 33/2001.,

60/2001., 129/2005., 109/2007., 125/2008., 36/2009., 150/2011., 144/2012., 19/2013.,

137/2015. i 123/2017.

Zakon o otocima, Narodne novine, br. 34/1999.

Zakon o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj, Narodne novine, br.

86/2006., 125/2006. – ispravak, 16/2007. – ispravak, 95/2008. – Odluka USHR, 46/2010. –

ispravak, 145/2010., 37/2013., 44/2013., 45/2013. i 110/2015.)

Zakon o poljoprivredi, Narodne novine, br. 30/2015.

Zakon o poljoprivrednom zemljištu, Narodne novine, br. 20/2018.

Zakon o potvrđivanju Protokola o integralnom upravljanju obalnim područjem, Narodne

novine - međunarodni ugovori, br. 8/2012.

Zakon o prostornom uređenju i gradnji, Narodne novine, br. 76/2007, 38/2009, 55/2011,

90/2011, 50/2012 i 55/2012.

Zakon o prostornom uređenju, Narodne novine, br. 153/2013. i 65/2017.

Zakon o regionalnom razvoju Republike Hrvatske, Narodne novine, br. 147/14 i 123/2017.

Zakon o rudarstvu, Narodne novine, br. 59/2013. i 14/2014.

Zakon o sustavu strateškog planiranja i upravljanja razvojem Republike Hrvatske, Narodne

novine, br. 123/2017.

Zakon o šumama, Narodne novine, br. 140/2005. i 68/2018.

Zakon o unapređenju poduzetničke infrastrukture, Narodne novine, br. 93/13, 114/13,

41/2014 i 57/2018.

Zakon o vodama, Narodne novine, br. 153/2009., 130/2011., 56/2013., 14/2014.

Zakon o vodi za ljudsku potrošnju, Narodne novine, br. 56/2013.

Zakon o zaštiti okoliša, Narodne novine, br. 80/2013., 153/2013., 78/2015.

Zakonu o zaštiti prirode, Narodne novine, br. 80/2013.

Documents

Društveno-ekonomski razvoj RH u razdoblju 2013.-2017