Sadraj:1. Pojam osiguranja 3-4 str2. Trite osiguranja4-5 str

3. Nastanak savremenih drutava za osiguranje..5-6 str

3. Osiguravai-Drutva za osiguranje.6 str

Dioniarsko drutvo za osiguranje.....7str

Drutva za uzajamno osiguranje..8-9 str

4. Lojd....9-11 str5. Preduzea za pruanje drugih usluga u osiguranju...11str

6. Nadzor nad drutvima za osiguranje...12-13 str

7. Garantni fond .13-14 str

8. Zakljuak...15 str9. Literatura.16 str

Pojam osiguranja

U osnovnom smislu, osiguranje je privredna, usluna djelatnost koja titi ovjeka i njegovu imovinu od posljedica deavanja brojnih opasnosti. Na taj nain se obezbjeuje neophodna sigurnost u privredi i drutvu u cjelini. Pravna lica i pojedinci izloeni su neprekidnoj mogunosti deavanja opasnosti koij mogu prouzrokovati tetu. Osiguranje predstavlja jedan od najvanijih vidova obezbjeenja od takvih dogaaja i predstavlja ekonomsku nunost svakome ko vodi rauna o bezbjednosti u poslovanju i svakodnevnom ivotu.

Uobiajeno je da se osiguranje posmatra s tri stanovita, odnosno ono ima tri sastavna dijela: Ekonomski vid se iskazuje ciljem koji se eli ostvariti- tu je rije o zadacima osiguranja: posredna i neposredna zatita osiguranika, odnosno njegove imovine kao osnovna svrha, zatim slijede razvojna, socijalna uloga i drugo. Pravni vid podrazumjeva ureenje izuzetno brojnih pravnih odnosa koji nastaju u osiguranju, poevi od njegovog zakljuivanja pa do isplate tete, dok je tehniki onaj dio koji ureuje funkcionisanje osiguranja posmatranog kao posebni mehanizam za procjenu teine rizika, njihovo izravnavanje u prostoru i vremenu, proraun premije, sve to uz upotrebu najsavremenijih statistiko-matematikih i drugih metoda.

Poslovanje preduzea u savremenoj trinoj privredi bez oslanjanja na zatitne fondove iz osiguranja ne moze se ni zamisliti. Naknadama teta nastalim tokom procesa privreivanja osiguranje obnavlja radnu sposobnost privredne jedinice omoguavajui joj savladavanje ekonomskih posljedica tetnih dogaaja. Kod pojedinaca isplatom naknada iz osiguranja takoe se rjeavaju pitanja njihovog zbrinjavanja.

Osiguranje je danas, prevalivi nekoliko milenijuma razvoja i proavi vie faza, visoko razvijena drutvena djelatnost, ekonomska ustanova koja nadoknauje tete nastale usljed dejstva ruilakih prirodnih sila, nesrenih sluajeva i mnogih drugih dogaaja. Ono obezbjeuje zatitu osiguranicima, pravnim licima, od teta dejstva i poremeaja do kojih dolazi nastankom osiguranog sluaja ili ostvarenjem osiguranog rizika.

U sutini, osiguranje predstavlja udruivanje lica izloenih istoj opasnosti s ciljem da zajedniki podnesu tetu za koju se unapred zna da e, prema teoriji vjerovatnoe, zadesiti samo neke od njih. Osnova osiguranja lei dakle, u naelu uzajamnosti. Njegov temelj je zajednica korisnika ili vlasnika predmeta osiguranja koji pojedinano mogu pretrpjeti tetu od osiguranih opasnosti. Preko osiguranja se izjednaava i izravnjuju rizici na prihvatljivom, lako podnoljivom nivou. Atomiziranje rizika, to jest razbijanje na mnotvo osiguranika, odnosno usitnjavanje krupnih teta na, u prenosnom smislu, bezbroj malih, predstavlja tehniku sutinu osiguranja.

Trite osiguranjaTrite osiguranja predstavlja dio ukupnog trita i obuhvata nekoliko grupa uesnika, slojevite odnose izmeu njih, uz brojne inioce koji ih odreuju, te sredstva, odnosno tehnika i institucionalna rjeenja koja omoguavaju njegov rad.

Na ovom tritu nalaze se:

Prodavci- osiguravai koji nude, odnosno pruaju osigaravajuu zatitu. U praksi postoji nekoliko njihovih organizacijskih oblika.

Kupci- plateno sposobni ugovarai osiguranja, odnosno osiguranici. Sastav im je izuzetno arolik i kree se od pojedinaca, preko preduzea do udruenja, ustanova i dravnih organa. ak se i osiguravai pojavljuju u ulozi kupaca kada ugovaraju reosiguranje.

Porednici i zastupnici- pojavljuju se izmeu kupaca i prodavaca osiguranja. U savremenim okolnostima njihov znaaj na tritu je velik.

Ostali uesnici, koji se po pravilu ne pojavljuju neposredno u ugovornim odnosima, ali u veoj ili manjoj mjeri opredjeljuju rad trita osiguranja. U ovu grupu ubrajaju se vladine ustanove, odnosno organi, udruenja osiguravaa, preduzea za pruanje drugih usluga u osiguranju i privredne komore.

Veliina trita osiguranja zemlje ili nekog podruja moe se mjeriti: obraunatom godinjom premijom, ueem premije u bruto domaem proizvodu, visinom premije osiguranja po stanovniku, brojnou vrsta osiguranja u ponudi, brojem sklopljenih ugovora, odnosno polisa osiguranja, brojem osiguravaa, brojem ugovaraa osiguranja i drugim pokazateljima.Nastanak savremenih drutava za osiguranje

Pravo osiguranje u sadanjem smislu se javilo tek kada su se, na bazi razvoja statistiko-matematike nauke (prije svega rauna vjerovatnoe) izravnali rizici, tako da se operacija ne sastoji samo u tome da, kao kod pomorskog zajma, teta prelazi s jednog pojedinca (vlasnika broda-osiguranika) na drugog (osiguratelja koji je uzimao relativno visoke kamate), ve se teta razdjeljuje na brojne uesnike. Osnova uzajamnosti i tehnika (statistiko-matematika) organizacija sa svim svojim elementima i zadacima.

U novom vijeku, u doba kapitalizma, stvaranje osiguravajuih drutava krajem sedamnaestog, a naroito tokom osamnaestog vijeka otpoinje naredna faza razvoja osiguravajue djelatnosti. Privredni, nauni i drutveni razvoj u cjelini doprinijeli su komercalizaciji osiguranja i postavljanju vrtstih tehnikih osnova.

Nezaobilazno mjesto u istoriji kako engleskog tako i svjetskog osiguranja ima uveni Lojd. Njegov razvoj otpoeo je jo 1688. godine. Zanimljivo je naglasiti da Lojd nikad nije neposredno se bavio osiguranjem, te dakle nije osigurava u uobiajenom smislu rijei. Tokom devetnaestog, a naroito tokom dvadesetog vijeka, osiguranje je doivjelo pravi procvat postavi mona finansijska grana svjetske privrede. Njegova organizacija pod strogim je uplivom drave kako bi moglo odgovoriti osnovnom zadatku- zatiti ljudi i imovine. Vrste i oblici osiguranja danas su izuzetno razgranati, pokrivajui gotovo sva podruja ovjekovog djelovanja. Osiguravai-Drutva za osiguranje

Osiguravajuu zatitu pruaju osiguravai-Drutva za osiguranje. Postoji vie vrsta odnosno oblika osiguravajuih preduzea. to je odreeno stepenom razvijenosti ove djelatnosti u zemlji koji opet proistie iz njenog cjelokupnog privrednog i drutvenog razvoja. Osnovni obrazac osiguravajueg drutva u savremenom trinom osiguranju jeste dioniarsko drutvo, to je prisutno i u naoj praksi. Drutvo za uzajamno osiguranje, kao drugi oblik drutva prema naim zakonodavnim rjeenjima, kod nas je gotovo u potpunosti zapostavljeno.

Dioniarsko drutvo za osiguranje

Dioniarsko drutvo za osiguranje je tipino drutvo trine privrede koje djelatnost obavlja iskljuivo radi ostvarivanja dobitka. Ono ima dioniarski kapital kojim se osniva i polazei od koga posluje. U njegove osnivae spada irok krug pravnih i fizikih lica. Strana lica kod nas mogu, ali samo pod uslovima uzajamnosti, osnovati ovakvo drutvo ili ulagati sredstva u njega.

Dioniarsko drutvo smije se baviti jedino poslovima jedne ili vie vrsta osiguranja u okviru iste grupe osiguranja (ivotna ili ne-ivotna osiguranja) ili samo reosiguranjem, to znai da recimo ukoliko neko drutvo prodaje ne-ivotna osiguranja, nije mu dozvoljeno da se bavi ivotnim osiguranjem ili reosiguranjem.Osnivai, pored ostalih obaveza, moraju uloiti odreena sredstva u osnovni kapital. Zakon o osiguraju sadri odredbu prema kojoj se novani dio osnivakog kapitala iskazuje u dinarima, ali je u cilju izbjegavanja nepovoljnog dejstva inflacije koja obezvrjeuje sredstva, drutvo duno obezbjediti postojanje njegove neprekidne protivvrijednosti u eurima.

Da bi se osigurava bavio ivotnim osiguranjem u cjelini (osiguranje ivota, dobrovoljno penzijsko osiguranje i druga), neophodno je da raspolae sa dinarskom protivvrijednou od etiri miliona eura, dok mu je za rad u ne-ivotnim osiguranjima (osiguranje imovine, osiguranje od odgovornosti i drugo) potrebno pola miliona eura vie. Isti iznos-etiri i po miliona eura u dinarskoj protivvrijednosti- neophodan je i za drutvo za reosiguranje.

Drutvo za uzajamno osiguranje

Glavna razlika u poreenju s dioniarskim drutvom ogleda se u tome to ovdje nije rije o profitnoj organizaciji. Sredstva koja se skupljaju posebnim doprinosima (dakle, ne premijama osiguranja) sabiraju se samo u obimu potrebnom za tekui rad, znai za obaveze prema osiguranicima i neophodne rezerve. Sredstva pripadaju osiguranicima pa im se vikovi na kraju poslovne godine vraaju, ali se oni isto tako pozivaju da doplate potrebnu razliku ukoliko sredstva nije bilo dovoljno.Ova drutva su obino usredsreena na pokrie odreenih opasnosti, odnosno rizika, u zavisnosti od interesa lanova. Mogu se navesti primjeri drutava za uzajamno osiguranje motornih vozila, ivota, biljne proizvodnje i tako dalje. Lake se utemeljuju od dioniarskih drutava, no ugovor o osnivanju mora zakljuiti odreeni najnii broj lica. Drutvo za uzajamno osiguranje se kasnije moe, ukoliko to okolnosti opravdavaju, preobraziti u dioniarsko drutvo.

Osnivai drutva za uzajamno osiguranje mogu biti kako fizika tako i pravna lica. Naim Zakonom o osiguranju uslovljava se da ih za poslove ivotnih osiguranja mora biti najmanje 250, a za ne-ivotna osiguranja bar 300. Vana osobenost ovog organizacijskog oblika, koja ima vaan uticaj na njegovo ustrojavanje, jeste i to su osnivai istovremeno i osiguranici.

Domaim zakonskim rjeenjima novani dio osnovnog kapitala drutva za uzajamno osiguranje neophodan prilikom njegovog osnivanja i kasnijeg rada izjednaen je sa iznosom koji se zahtjeva od dioniarskog drutva za osiguranje. Dio drugih odredaba koji se tie dioniarskog drutva za osiguranje takoe se primjenjuje na ovo drutvo.

Zakon utvruje postojanje dvije vrste drutava za uzajamno osiguranje: drutvo s neogranienim i drutvo sa ogranienim doprinosima.Drutvo sa neogranienim doprinosom moe od svakog lana, to jest osiguranika zahtjevati uplatu dodatnog doprinosa neophodnog za namirenje nepokrivenih teta i drugih rashoda, i to bez ogranienja.

Drutvo za uzajamno osiguranje s ogranienim doprinosom moe od lanova traiti da uplati dodatni doprinos koji ne premauje njegov plaeni doprinos iz iste poslovne godine ukoliko su tete i ostali rashodi vei od prethodno uplaenog doprinosa i drugih prihoda drutva.

Lojd

Lojd je pojam koji se nerjetko poistovjeuje sa svjetskim osiguranjem. Rije je o posebnom tritu, odnosno berzi osiguranja u Londonu gdje se sprovode najsloeniji i najskuplji poslovi osiguranja i reosiguranja te pruaju neophodne pratee usluge. Tradicija Lojda veoma je duga i poinje od kraja sedamnaestog vijeka, kada su u kafani pod istim imenom na obali Temze poeli da se zakljuuju poslovi pomorskog osiguranja. Kasnije, a naroito od kraja devetnaestog vijeka, poslovanje se razgranalo i na veliki broj drugih vrsta osiguranja. Lojd je proao kroz vie razvojnih faza, nalazei se i u tekim stanjima koja su ak ugroavala njegov opstanak.

On nije osiguravajue drutvo, kako se esto pogreno smatra, i ne prihvata rizike u osiguranje. To ine Lojdovi lanovi- brojni pojedinci i preduzea, i to svaki za svoj raun, pridravajui se strogih novanih i drugih pravila poslovanja. Broj pojedinanih lanova (fizikih lica) mjeri se hiljadama, a preduzea stotinama. Prijem u lanstvo Lojda odobrava posebno tijelo, pri emu je kljuno mjerilo novano obezbjeenje i postojanost. Prvobitno su Lojdovi lanovi mogli biti samo pojedinci, da bi od 1994.godine to bilo omogueno i preduzeima koja danas obezbjeuju daleko vei dio sredstava, poveavajui time ukupnu osiguravajuu sposobnost Lojda.Svi lanovi obavezno se udruuju u Lojdova udruenja kojih ima na desetine a opredjeljeni su za pojedine rizike. Svako udruenje ima svog predstavnika, Lojdovog preuzimaa rizika, kao ovlaeno struno lice koje zastupa interese svih lanova prilikom pruanja osiguravajue zatite. Po prihvatanju rizika u ime udruenja, svaki lan je odgovoran za svoj dio, ne i za uee ostalih.

Osiguranje kod Lojda, ema

Interese osiguranika, s druge strane, zastupaju iskljuivo Lojdovi posrednici, s posebnom dozvolom za rad. Naime, pojedinci ne mogu poslovati neposredno s Lojdom. Zbog toga oni koriste usluge ovlaenih posrednika (preduzea ili pojedinca) koji za osiguranikov raun sklapaju osiguranja s Lojdovim udruenjima. Ovakvih posrednika, razliitih po veliini ima preko stotinu. Zanimljivo je da posrednik preuzima obavezu za plaanje premije udruenju ak i ako se desi da je osiguranik ne plati njemu.

Najvanija grana osiguranja, po kojoj je Lojd i najuveniji jeste pomorsko osiguranje, znaajne su i neke druge grane, pogotovo osiguranje od poara i krae u kopnenom osiguranju, vazduno osiguranje, osiguranje motornih vozila i kratkorono osiguranje ivota.

Preduzea za pruanje drugih usluga u osiguranju

Na tritu osiguranja, pogotovo u razvijenim zapadnim zemljama, brojna su pratea preduzea koja pruaju razne usluge vezane za ovu djelatnost. Kod nas je propisno postojanje agencija za pruanje drugih usluga u osiguranju kao pravnog lica koja obavlja sljedee poslove:

-Utvrivanje i procjena rizika i teta

-Posredovanje radi prodaje i prodaja ostataka osiguranih oteenih stvari

-Pruanje drugih intelektualnih i tehnikih usluga vezanih za poslove osiguranja.

Kao i drutvo za posredovanje, odnosno drutvo za zastupanje u osiguranju, i agencija za pruanje drugih usluga u osiguranju osniva se kao dioniarsko drutvo ili kao drutvo sa ogranienom odgovornou. Vano je naglasiti da je agenciji zakonom zabranjeno da obavlja poslove osiguranja, posredovanja i zastupanja u osiguranju jer za to postoje drugi organizacijski oblici.

Bez obzira na oblik organizovanja, ovo preduzee je duno da neprekidno raspolae neophodnom visinom kapitala, pri emu u gotovini, kratkoronim hartijama od vrijednosti i drugim kratkoronim ulaganjima mora imati bar polovinu ukupnog iznosa osnovnog kapitala. Preostali dio mogu predstavljati dugorona novana ulaganja. Iz navedenog se moe zakljuiti da je potrebna visina kapitala ista kao kod drutava za posredovanje, odnosno za zastupanje u osiguranju.Nadzor nad drutvima za osiguranje

Osiguranje je postalo cjelovita i ureena djelatnost tek tokom prve polovine dvadesetog vijeka. Razvoj osiguravajuih poslova iao je od dogovora izmeu pojedinaca do velike zakonodavne panje koja im je pridavana na nacionalnom nivou. Nosioci dravne vlasti ne samo to su pomno pratili i ureivali ovu djelatnost, nego su se u pojedinim sluajevima kada je to bilo u optem interesu, pojavljivali ak i kao osiguravai.

Zbog izuzetno velikog privrednog znaaja poslovanje preduzea za osiguranje u svim zemljama je ureeno zakonskim propisima, i to u okvirima opte ekonomske politike, a esto i u okviru posebne politike zbog posebnosti djelatnosti. Ono se redovno prati, to obino ine posebni dravni organi iz oblasti finansija. Djelujui u interesu osiguranika, oni nadziru osiguravaevo poslovanje, naroito u pogledu njegove platenosti, zatim po pitanjima pridravanja propisa o ulaganju rezervi, primjenei osnovnih naela ustanove osiguranja i obezbjeenja zdrave trine utakmice. Predmet nadzora ine sve faze postojanja preduzea (osnivanja, poslovanja, prestanka rada).

U naoj zemlji, obavljanje nadzora nad osiguravajuom djelatnou povjereno je Narodnoj banci Srbije. U tu svrhu ona nadzire rad drutava za osiguranje, drutava za posredovanje, drutava za zastupanje, zastupnika, agencija za pruanje drugih usluga u osiguranju, te pravnih lica koja posredovanje i zastupanje obavljaju na osnovu posebnog zakona.Predmet nadzora nad poslovanjem osiguravajueg drutva je na prvom mjestu sljedee:

-obavljanje poslova osiguranja u skladu s dobijenom dozvolom,

-usklaenost optih spisa i spisa poslovne politike sa zakonom i

drugim propisima,

-zakonitost rada drutva,

-platenost u obavljanju osiguravajuih djelatnosti,

-nain utvrivanja tehnikih rezervi,

-izvravanje preuzetih obaveza iz ugovora o osiguranju,

-polaganje i ulaganje sredstava osiguranja u skladu sa zakonom itd.Garantni fond

Ve smo istakli da Udruenja izmeu ostalih javnih ovlaenja, upravlja i koristi sredstva Garantnog fonda. Meu veim promjenama do kojih je dolo usvajanjem Zakona o osiguranju imovine i lica iz 1996. godine spada i osnivanje garantnog fonda.

Garantni fond sainjavaju sredstva koja se obrazuju doprinosima organizacija za osiguranje, a radi ekonomske zatite putnika i treih oteenih lica.Pri tome je odreeno da se sredstva garantnog fonda koriste za naknadu teta:

1. prouzrokovanih upotrebom motornog vozila, odnonso vazduhoplova za koji je zakljuen ugovor o obaveznom osiguranju,

2. zbog smrti, povrede tijela ili naruavanja zdravlja prouzrokovanim upotrebom nepoznatog motornog vozila ili vazduhoplova,

3. prozrokovanih upotrebom motornog vozila, odnosno vazduhoplova za koji je zakljuen ugovor o obaveznom osiguranju sa organizacijom za osiguranje nad kojom je otvoren steajni postupak.

Konstatujemo, da se sredstva garantnog fonda koriste za izmirenje obaveza nastalih iz sva tri zakonom utvrena obavezna osiguranja.Realno je da procenu i likvidaciju teta obavljaju osiguravajue organizacije, lanice Udruenja i to saglasno posebnim ugovorima koje treba da zakljue Udruenje i osiguravajue organizacije.

Zakljuak

Osiguravajua drutva se danas pojavljuju u mnogobrojnim oblicima. To namee njihovu potrebu razvrstavanja i grupisanja po odreenim zajednikim svojstvima. Svrha podjele jeste olakavanje prouavanja i primjene teorijskih i praktinih rjeenja sa ekonomskog, pravnog i tehnikog stanovita za odreene vrste osiguranja.

Budui da imaju izuzetno irok obuhvat, osiguravajua drutva se dijele na osnovu veeg broja mjerila. Podjele takoe zavise od privrednog ustrojstva zemlje i ustrojstva samog osiguranja. Uz brojnost razvrstavanja, istie se i njihova promjenljivost zbog stvaranja novih grana osiguranja koje pokrivaju potrebe novih oblasti privrednih i drutvenih odnosa.

Drutva za osiguranje dijele se prema djelatnosti koju obavljaju, ona mogu vriti usluge iz jedne ili vie vrsta ivotnih, ne-ivotnih ili usluga reosiguranja. ivotna osiguranja koje osiguravajue drutvo moe obavljati su:

Osiguranje ivota

Rentno osiguranje

Dopunsko osiguranje uz osiguranje ivota

Dobrovoljno penzijsko osiguranje

Druge vrste ivotnih osiguranja

Zakon o osiguranju takoe navodi devetnaest vrsta ne-ivotnih osiguranja, od kojih izdvajamo najvanije:

Osiguranje od posljedica nezgode

Osiguranje motornih vozila

Osiguranje imovine od poara i drugih opasnostiOstala osiguranja imovine

Osiguranje od odgovornosti zbog upotrebe motornih vozila.

Literatura:

Neboja arkovi, Reosiguranje sa saosiguranjeDragan Mrki, Osiguranje u teoriji i praksi

Stanley Hansel, Introduction to insurance

Boris Marovi, Dragutin ipka, Ekonomika osiguranja

Boris Marovi, Leksikon osiguranja

Slubeni glasnik Republike Srbije

Marija Toroman, Obavezno osiguranje i garantni fondovi, Pravni ivot Neboja arkovi, Reosiguranje sa osiguranjem, Beograd 2006 str.1

Pogledati str. 8.

Dragan Mrki, Osiguranje u teoriji i praksi, Alef, Novi Sad 1999, str. 51.

Stanley Hansel, Introduction to insurance, LLP, London, 1999, str 105.

Boris Marovi, Dragutin ipka, Ekonomika osiguranja, Ekonomski fakultet, Banja Luka, 2003, str.34.

Stanley Hansell, Introduction to insurance, LLP, London, 1999, str.116

Boris Marovi, Leksikon osiguranja, DDOR Novo Sad, Novi Sad, 2002, str.145-146.

Zakon o osiguranju, Slubeni glasnik Republike Srbije, 55, 2004, l.142.

O funkciji garantnog fonda, Marija Toroman, Obavezno osiguranje i garantni fondovi, Pravni ivot, 1996. g. III br. 11, str.547-561

PAGE 15