TACSO BiH Office • Obala Kulina Bana 2/1 • 71 000 Sarajevo • t: +387 33 834 726 • e-mail: info.ba@tacso.org

FCG SIPU International AB Sweden • Ecorys International • Intrac United Kingdom • Foundation Partners for Local Development Romania

• Euclid Network United Kingdom • SMART Croatia

Technical Assistance for Civil Society Organisations Bosnia and Herzegovina

This project is funded

by the European Union.

DRAGAN GOLUBOVIĆ

PRAVNI I INSTITUCIONALNI ASPEKTI SOCIJALNOG PREDUZETNIŠTVA:

KOMPARATIVNI PREGLED I STANJE U BOSNI I HERCEGOVINI

(nacrt)

Sarajevo, juni 2015

2

1. Uvod

Izvještaj: "Pravni i institucionalni aspekti socijalnog preduzetništva: komparativni pregled i

stanje u Bosni i Hercegovini"(Izvještaj) sastavni je dio aktivnosti TACSO 2 projekta u Bosni i

Hercegovini fokusiranih da odgovore na potrebe organizacija civilnog društva u oblasti

socijalnog preduzetništva identifikovanih tokom istraživanja prioriteta za People to People

komponentu projekta. Osnovni cilj Izvještaja jeste da predstavi relevantne komparativne

modele reguliranja socijalnog preduzetništva i identifcira kritična pitanja u ovoj oblasti u BiH,

kako bi ponudio platformu za diskusiju o tome kakav je pravni i institucionalni okvir za

socijalno preduzetništvo potreban BiH.

Saglasno definisanom cilju, Izveštaj analizira pravni i institucionalni okvir za razvoj socijalnog

preduzetništva u Italiji, Sloveniji, Engleskoj, Austriji, Hrvatskoj i Srbiji. Italija, Slovenija i

Engleska su odabrane zbog toga što imaju poseban pravni režim za socijalno preduzetništvo—

ali i različit pristup u njegovom reguliranju. Na drugoj strani, Austrija je izabrana kao primjer

zemlje koja ukazuje da posebna pravna regulativa u ovoj oblasti nije nužan uvjet njegovog

razvoja. Potrebno je napomenuti da je u ovim zemljama koncept socijalnog preduzetništva širi

od specifičnog pravnog okvira koji se u Izvještaju razmatra, imajući u vidu da se brojna

udruženja, fondacije i drugi oblici nedobitnog organiziranja—koji primjenjuju inovativne

preduzetničke metode u riješavanju socijalnih i drugih pitanja od javnog značaja—identificiraju

sa ovim konceptom.

Kao što je prethodno navedeno, Izvještaj razmatra i pravni i institucionalni okvir za socijalno

preduzetništvo u Hrvatskoj i Srbiji. Analiza stanja u ovim zemljama opravdana je ne samo zbog

zajedničke pravne tradicije, već i zbog toga što se socijalno preduzetništvo u Srbiji nalazi na

razmjerno istom stepenu razvoja sa onim u BiH. Na drugoj strani, Hrvatska preduzima značajne

korake u definiranju strateških pravaca razvoja socijalnog preduzetništva koji mogu biti od

koristi za BiH.

U izvještaju se ne razmatra režim javnog finansiranja socijalnih preduzeća, iako se radi o vrlo

značajnoj temi. Ovo je pitanje u velikoj mjeri regulirano kompleksnim pravilima Evropske unije,

koja u ovom trenutku ne bi trebala da budu prioritet diskusije u ovoj oblasti, imajući u vidu

stepen razvoja socijalnog preduzetništva i potrebu da se prvo definiraju strateški pravci

njegovog razvoja u BiH.

Izvještaj je podjeljen na osam poglavlja, i izrađen je na osnovu analize pozitivnih propisa i

relevantne literature.

3

2. Definicija socijalnog preduzetništva i terminološka razgraničenja

U literaturi, a još manje u zakonodavnoj praksi, ne postoji saglasnost oko toga šta se smatra

socijalnim preduzetništvom—niti je ovaj koncept univerzalno prihvaćen; time se objašnjava

nedostatak opšteg pravnog okvira za socijalno preduzetništvo u Evropskoj uniji.1 U Izvještaju se

pod socijalnim preduzetništvom podrazumjeva inovativni i održivi tržišni pristup u rješavanju

problema posebno ranjivih društvenih grupa, ili u rješavanju općih društvenih problema.

Preduzetnički aspekt ovog koncepta ogleda se u trajnoj prodaji roba i usluga na tržištu i

primjeni inovativnih praksi u riješavanju socijalnih i drugih problema. Na drugoj strani, njegov

socijalni aspekt pretpostavlja da je sticanje prihoda na tržištu u funkciji riješavanja socijalnihi

drugih problema, prije nego raspodjele dobiti. Socijalno preduzetništvo ublažava imanentne

nedostatke tržišta, čiji takmičarski karakter, koji rađa imanentnu nejednakost, ne pogoduje

ranjivim i marginaliziranim društvenim grupama. Po prirodi stvari, koncept socijalnog

preduzetništva tijesno je povezan sa civilnim (trećim) sektorom, ali nije na njega ograničen, s

obzirom da ga karakteriše pluralitet pravnih formi: socijalni preduzetnici nisu samo

organizacije civilnog društva – OCD (udruženja, fondacije, zadruge, privatne ustanove), već i

nedobitna trgovačka društava. U dokumentima Evropske unije, termini socijalna ekonomija i

socijalno preduzetništvo koriste se kao sinonimi.2

Saglasno prethodnom, osim ako nije drugačije navedeno, u Izvještaju se pod socijalnim

preduzećem podrazumjeva svaki oblik organiziranja koji ispunjava sljedeće kriterijume:

Ekonomski kriterijumi: trajna prodaja roba i vršenje usluga na tražištu; angažiranje plaćene

radne snage, pored volontera; značajan nivo ekonomskog rizika, s obzirom da ova preduzeća po

pravilu pružaju usluge koje nisu atraktivne odnosno isplative trgovačkim društvima; Socijalni

kriterijumi: socijalni cilj – pomoć određenoj društvenoj grupi ili obavljanje djelatnosti od koristi

za zajednicu – prije nego sticanje ili raspodjela dobiti. Ovisno o pravnoj formi u kojoj djeluje

socijalno preduzeće, raspodjela dobiti je zabranjena ili je ograničena. Upravljanje: privatno-

pravna lica, dobrovoljno osnovana i samostalna u odlučivanju; demokratski način odlučivanja:

jedan član – jedan glas, ili drugi način odlučivanja koji nije zasnovan na učešću u osnovnom

kapitalu; participacija glavnih dionika (radnika, korisnika usluga) u odlučivanju.3

Koncept socijalnog preduzeća ima dodirnih tačaka sa društveno odgovornim poslovanjem, ali se

od njega doktrinirano razlikuje po tome što je osnovni cilj društveno odgovornog preduzeća

sticanje i raspodjela dobiti. Osim toga, društveno odgovorno preduzeće nužno ne karakteriše

demokratski način odlučivanja i participacija glavnih dionika u donošenju odluka.

3. Pravni okvir za socijalno preduzetništvo: komparativna praksa

1 Njegovi kritičari ističu da se radi o nedovoljno definisanom, pretežno političkom konceptu, koji naglasak

stavlja na ispunjavanje uvjeta za državnu pomoć, korišćenje poreskih povlastica, i dobijanje javne podrške

delovanju u opštekorisne svrhe, prije nego što doprinosi održivom socijalnom razvoju. Radi se o konceptu koji

nekritički spaja oblike organiziranja koji imaji različite interese i motive (samopomoć, u slučaju zadruga,

društvena solidarnost u slučaju organizacija koje deluju za javno dobro), kao i različite poglede na odnos sa

državom.Hans Münkner, A comparative perspective on legal frameworks for the social economy, Marburg,

2005, str. 1-2. 2

3 Jacques Defourny Marthe Nyssens, The EMES Approach of Social Enterprise in A Comparative Perspective,

WP No. 12. Dostupno na http://www.emes.net/site/wp-content/uploads/EMES-WP-12-03_Defourny-

Nyssens.pdf

4

3.1. Italija

3.1.1. Socijalne zadruge

Definicija i karakteristike. Koncept socijalnog preduzeća prvi put je u Italiji pravno normiran

donošenjem Zakona o socijalnim zadrugama iz 1991. godine; ovaj zakon je služio kao uzor i

španskom državnom Zakonu o socijalnim zadrugama iz 1999. godine i zakonima autonomnih

regija u ovoj oblasti. Donošenje Zakona o socijalnim zadrugama (Zakon) posljedica je

decentralizacije sistema socijalne zaštite u Italiji, odnosno prebacivanja odgovornosti za

pružanje socijalnih usluga na regione i općine, kao i otvaranja tržišta socijalnih usluga za

privatnu konkurenciju. Time se socijalna politika u Italiji približila anglo-saksonskom dualnom

modelu, u kojem država i lokalna samouprava imaju odgovornost za zadovoljavanje potreba

posebno ranjivih grupa, dok OCD i druge privatno-pravne osobe pružaju socijalne usluge

drugim kategorijama stanovništva kojima su ove usluge potrebne.

Za razliku od "klasičnih" zadruga koje se mogu osnovati samo radi zadovoljavanja ekonomskih i

drugih interesa svojih članova, socijalne zadruge (cooperative sociale) se osnivaju radi

zadovoljavanja opštih ciljeva zajednice i socijalne integracije posebno ranjivih i marginaliziranih

grupa. U tom smislu, socijalne zadruge predstavljaju institicionalni hibrid univerzalnih

zadružnih principa i bitnih karakteristika socijalnih preduzeća (supra, 2).4 Međutim, kasnijim

izmjenama Zakona, socijalne zadruge takođe dobijaju i neke bitne elemente društva kapitala

(infra, pristup finansijskom tržištu). Socijalne zadruge pokrivaju širok dijapazon usluga: od

socijalno-zdravstvenog staranja, uključujući i kućno staranje, smeštaj ugroženih kategorija i

čuvanje i briga o djeci, do usluga u oblasti radne integracije posebno ranjivih društvenih grupa,

obrazovanja, kulture i zaštite životne sredine.

Vrste socijalnih zadruga. Zakon predviđa dvije vrste socijalnih zadruga: zadruge tipa "A", koje

pružaju usluge u oblasti socijalne zaštite, zdravstva i obrazovanja; i zadruge tipa "B", koje se

bave proizvodnjom robe i pružanjem usluga, odnosno bilo kojom ekonomskom aktivnosti

kojom se pomaže radna integracija posebno ranjivih grupa, osim ekonomskih aktivnosti u

oblasti socijalne zaštite, zdravstva i obrazovanja. Oko 80% registriranih socijalnih zadruga

pripadaju zadrugama tipa"A". Dok zadruge tipa "A" praktično posluju kao trgovačka društva,

zadruge tipa "B" imaju drugačiju ulogu, s obzirom da su funkcionalno organizirana kao

preduzeća za zapošljavanje, ili radni centri za obuku posebno ranjivih grupa. Najmanje 30%

radnika u socijalnim zadrugama tipa "B" mora pripadati posebno ranjivim grupama, onako kako

su definisani Zakonom (osobe fizički ili mentalno ometene u razvoju, slijepe ili slabovide osobe,

osobe otpuštene iz psihijatrijskih ustanova, ili liječene od mentalnih bolesti ili bolesti ovisnosti,

kao i osobe koje su osuđene na alternativne zakonske kazne, umjesto služenja kazne u zatvoru).

Po pravilu, radnici u zadrugama tipa "B" istovremeno su i članovi zadruge.

Ukoliko socijalna zadruga tipa ‘B’ zapošljava najmanje 30% pripadnika marginaliziranih grupa,

koje kao takve nisu izričito prepoznate u zakonu kao ranjive grupe (beskućnici, lica koja su

nezaposlena više godina, izbjeglice, azilanti, itd), one ne uživaju poreske povlastice koje su inače

propisane za socijalne zadruge. Stoga se zakonskoj definiciji posebno ranjivih grupa prigovara

da je restriktivna i da neopravdano diskriminira ove zadruge.

Osnivači. Socijalnu zadrugu mogu osnovati najmanje tri fizičke ili pravne osobe. Kada je riječ o

fizičkim osobama, osnivači zadruge mogu bitii zaposleni, članovi uprave, volonteri, kao i

korisnici njenih usluga. Međutim, navedene osobe ne mogu činiti više od 50% od ukupnog broja

4 Univerzalni zadružni principi uključuju dobrovoljno i otvoreno članstvo, solidarnost, demokratski način

odlučivanja, ekonomska participacija članova, autonomnost, nezavisnost, kontinuirano informiranje,

obrazovanje i obuka članova, suradnja između zadruga i briga za zajednicu.

5

zaposlenih u zadruzi; u protivnom, smatra se da se radi o zadruzi koja djeluje u interesu svojih

članova. Osnivači zadruge mogu biti kako privatno-pravne osobe (druge zadruge, udruženja,

fondacije, trgovačka društva), tako i javno-pravne osobe. U praksi, općine (javno-pravne osobe)

često se javljaju kao osnivači socijalnih zadruga, naročito tipa "A".5

Osnivački kapital. Zakon ne propisuje minimalni iznos osnivačkog (temeljnog) kapitala za

osnivanje socijalne zadruge, niti minimalni iznos uloga koji svaki osnivač mora uplatiti u

zadrugu; ova se pitanja bliže uređuju statutom zadruge. Nedostatak imperativnih zakonskih

odredbi o ovim pitanjima ima za posljedicu da osnivački kapital socijalne zadruge nema neke od

funkcija koje se tradicionalno pripisuju osnivačkom kapitalu u trgovačkom društvu: ovaj kapital

nema funkciju minimalne garancije poveriocima za obaveze koje je zadruga preuzela u pravnom

prometu, niti se na osnovu uloga u osnovnom kapitalu određuju upravljačka i imovinska prava

članova zadruge (o izuzecima od ovog pravila, infra, upravljanje). Prenos akcija ili udjela na

treće osobe moguć je samo uz saglasnost uprave. Statutom se može predvidjeti potpuna zabrana

prenosa akcija ili udjela, ali ova zabrana ne utiče na pravo osnivača/člana da se odrekne svog

članstva u zadruzi. Vrednost akcija ili udjela koje poseduje jedan član ograničena je na 100.000

€. Međutim, ovo se ograničenje ne odnosi na pravne osobe i institucionalne investitore (infra,

pristup finansijskom tržištu).

Upravljanje. Osnovno je pravilo da svi članovi socijalne zadruge imaju jednako pravo glasa,

neovisno od njihovog učešča u osnovnom kapitalu. Međutim, postoje nekoliko izuzetaka od ovog

pravila. Prvo, statutom zadruge može se urediti da pravna osoba-član zadruge ima u skupštini

više od jednog glasa, a maksimalno pet glasova. Veći broj glasova može se odrediti srazmerno

učešću pravne osobe u osnovnom kapitalu, ili srazmerno broju članova zadruge. Osim toga,

statutom se veći broj glasova u skupštini može odrediti srazmerno učešću poslovnih transakcija

između člana i zadruge u njenom ukupnom prometu. Po prirodi stvari, ovakav način

određivanja broja glasova moguć je samo ako je član poduzetnik (u slučaju fizičkog lica),

odnosno trgovačko društvo. Konačno, statutom se može predvidjeti veći broj glasova u

imenovanju članova nadzornog odbora (u slučajevima kada zadruga ima nadzorni odbor,

umjesto spoljnog revizora), srazmerno učešću člana u osnovnom kapitalu zadruge, odnosno

srazmerno učešću poslovnih transakcija između člana i zadruge u njenom ukupnom prometu.

Participacija. Osnovni razlog uvođenja zadruge tipa "B" kao nove statusno-pravne forme za

socijalno preduzetništvo jeste promoviranje koncepta participacije korisnika, ili članova

njegove obitelji, u pružanju socijalnih usluga, kad god je to moguće (e.g. učešće roditelja osoba

koja su fizički ili mentalno ometena u razvoju). Za zadruge ovog tipa ističe se da omogućavaju

transformaciju tradicionalnog režima socijalnih usluga, u kojem korisnici imaju pasivnu ulogu, u

sistem u kojem će korisnici aktivno sudjelovati u kreiranju načina na koje se ove usluge pružaju.

Ova transformacija treba da podigne kvalitet usluga i jača participativnu demokratiju u zadruzi.

Raspodjela dobiti. Socijalna zadruga mora izdvojiti najmanje 30% ostvarene godišnje dobiti u

sredstva obavezne reserve. Ovim se pravilom prevashodno štite povjerioci zadruge, imajući u

vidu da Zakon ne propisuje minimalni iznos osnovnog kapitala, već je to ostavljeno na diskreciju

osnivačima zadruge (supra, osnivački kapital). Osim toga, ovo pravilo reflektira činjenicu da se

socijalna zadruga osniva radi ostvarivanja opštekorisnih ciljeva, prije nego sticanja i raspodjele

dobiti, i uvažava načelo solidarnosti u poslovanju zadruge. Pored toga, socijalna zadruga mora

izdvojiti 3% ostvarene godišnje dobiti u zajednički fond kojim upravlja krovna organizacija

socijalnih zadruga, a koji služi za promoviranje kulture i razvoj zadrugarstva, uključujući i

osnivanje drugih socijalih zadruga. Raspodjela preostale ostvarene godišnje dobiti između

članova uređuje se statutom zadruge. Međutim, Zakon propisuje da se između članova može

5Ovo je direktna posljedica procesa deregulacije Sistema socijalnih usluga.

6

raspodijeliti najviše 80% preostale ostvarene dobiti, dok raspodjela dobiti po akciji ili udjelu

može biti najviše 2% veća od raspodjele dobiti po obveznici koje izdaje italijanska Pošta.

Pristup finansijskom tržištu. Izmjene Zakona o socijalnim zadrugama iz 2003. godine imale su za

cilj da dodatno ojačaju finansijsku održivost socijalnih zadruga. U pogledu instrumenata koje im

stoje na raspolaganju radi povećanja likvidnosti na finansijskom tržištu, socijalne zadruge su

izjednačene sa društvom sa ograničenom odgovornošću. One mogu izdavati: korporativne

hartije od vrijednosti na osnovu kojih spoljni investitori (oni koji nisu članovi zadruge) stiču

pravo na udeo u osnovnom kapitalu i pripadajuća upravljačka i druga prava; mogu izdavati

obligacione hartije od vrijednosti, kao što su obveznice; mogu izdavati tzv. ‘hibridne’ hartije od

vrijednosti. Ovo poslednje uključuje participatorne obveznice, kod kojih se prinos na obveznicu

određuje srazmerno rezultatima poslovanja, ili prioritetne akcije sa fiksnim prinosom, neovisno

od rezultata poslovanja zadruge, koji ne daju pravo glasa. Saglasno izmjenjenom Zakonu, spoljni

investitori mogu držati najviše 33% od ukupnog prava glasa u skupštini, odnosno mogu imati

najviše 49% mjesta u upravnom odboru zadruge.

Nema sumnje da su ove izmjene Zakona stvorile predpostavke za veću održivost socijalnih

zadruga na rastućem i sve konkurentnijem tržištu socijalnih usluga. Međutim, one su isto tako

oslabile princip demokratskog odlučivanja u zadruzi kao jednog od osnovnih principa

zadrugarstva. Ovo ima za posljedicu sužavanje razlike između socijalne zadruge i trgovačkog

društva.6 Time se dovodi u pitanje režim poreskih i drugih povlastica koje uživaju socijalne

zadruge kao nedobitna pravna lica, odnosno saglasnost ovih povlastica sa propisima koji

zabranjuju nelojalnu utakmicu na tržištu.

Statusne promjene. Socijalna zadruga se može statusno transformirati u trgovačko društvo, iako

pozitivni propisi nameću visoke transakcione troškove takve transformacije. U slučaju

transformacije, socijalna zadruga mora ispuniti sve zakonske uvjete koji su propisani za

osnivanje tog oblika trgovačkog društva, uključujući i propisani minimalni iznos osnovnog

kapitala.

Raspodjela preostale imovine. U slučaju redovne likvidacije, preostala imovina socijalne zadruge

ne može djeliti između članova, već se mora oprijedeliti za opštekorisne namjene. Ovo pravilo

važi neovisno od toga da li socijalna zadruga ima status organizacije koja djeluje u javnom

interesu (infra, 3.1.2).

Poreske i druge olakšice. Za socijalne zadruge propisane su posebne poreske olakšice, osim onih

koje uživaju ukoliko imaju status organizacije koja djeluju u javnom interesu (infra, 3.1.2.).

Socijalne zadruge su oslobođene od poreza na dobit na sredstva koje izdvajaju za obavezni fond

rezerve. Osim toga, oslobođene su PDV-a na usluge koje pružaju, ili se ove usluge oporezuju po

sniženoj stopi od 4%, ukoliko socijalna zadruga odluči da se registruje u sistemu PDV-a. Ova

snižena stopa PDV-a reflektira činjenicu da socijalne zadruge, za razliku od OCD sa statusom

organizacija koje djeluju u javnom interesu, nemaju nikakvih ograničenja u obavljanju

privrednih djelatnosti—niti obim i učestalost obavljanja ovih djelatnosti utiče na njihov poreski

status. Socijalne zadruge imaju privilegirani tretman u sistemu javnih nabavki.

Imajući u vidu ulogu ulogu socijalnih zadruga u Italiji, kao i činjenicu da su pojedine zemlje u

regiji već priznale ovaj oblik zadruga (Slovenija, Hrvatska), dok ga neke razmatraju (Srbija),

kritična pitanja u vezi pravnog režima za socijalne zadruge predstavljene su u swot analizi, u

Aneksu I Izvještaja.

6 Ovaj trend se primjećuje i u drugim zemljama, Španija, Francuska, Švedska, itd.

7

3.1.2. Status organizacije koje djeluju u javnom interesu

Uvodne napomene. Za razumjevanje pravnog okvira u kojem djeluju socijalna preduzeća u Italiji

od posebnog značaja su dva dodatna pravna instrumenta: Dekret br. 460/1997 o pravnom

statusu organizacija koje djeluju u javnom interesu (za opće dobro) i Zakon o socijalnim

preduzećima iz 2005. godine (infra, 3.1.3.). Kada je riječ o konceptu organizacija koje djeluju u

javnom interesu, nužno je naglasiti da ove organizacije ne predstavljaju posebnu statusno-

pravnu formu: ovaj status može dobiti OCD (udruženje, ili fondacija) ili socijalna zadruga koja

aplicira za ovaj status i koja djeluje u oblasti od javnog interesa i ispunjava druge uvjete

propisane zakonom.

Sticanje statusa. OCD ili socijalna zadruga koje je dobila status organizacije koja djeluje u javnom

interesu upisuje se u Registar organizacija od javnog interesa koje vodi Ministarstvo finansija;

situiranje Registra pri Ministarstvu finansija logična je posljedica činjenice da su poreske

olakšice osnovni motiv za sticanje ovog statusa. Koncept organizacija koje djeluju u javnom

interesu refleksija je principa subsidijarnosti u zadovoljavanju socijalnih potreba, koji

omogućava ovim organizacijama da učestvuje u zadovoljavanju socijalnih potreba koje su

prevashodno odgovornost države. Međutim, sticanje statusa organizacije od javnog ineteresa

nije uvjet da bi OCD ili socijalna zadruga obavljala bilo koju od djelatnosti od javnog interesa

propisane zakonom; sticanje ovog statusa od značaja je samo za poreske povlastice koje ove

organizacije uživaju (infra, poreske olakšice)

Ograničenja. Kao protivteža poreskih olakšicama koje uživaju organizacije koje djeluju u javnom

interesu, Zakon propisuje niz ograničenja kako bi se osigurala transparentnost njihovog rada i

očuvao njihov nedobitni karakter: 1) organizacija koje djeluje u javnom interesu ne može biti

osnovana radi ostvarivanja "političkih"ciljeva (e.g. lobiranje ili finansiranje političke partije ili

kandidata); 2) zabranjena je direktna ili indirektna raspodjela dobiti između članova

organizacije I sa njima povezanih lica: cjelokupna dobit mora se re-investirati u osnovne

statutarne aktivnosti organizacije.7 Zabrana raspodjele dobiti samo se djelimično primjenjuje na

socijalne zadruge, s obzirom da one imaju pravo na ograničenu raspodjelu dobiti (supra, 3.1.2);

3) organizacije koje djeluju u javnom interesu mogu direktno obavljati srodnu privrednu

djelatnost, pod uvjetom da to nije pretežna djelatnost organizacije. Međutim, ovo ograničenje

odnosi se samo na OCD, ne i na socijalne zadruge, koje nemaju nikakvih ograničenja u obavljanju

privrednih djelatnosti; 4) OCD ne mogu imati većinski udeo u akcionarskom društvu koje ne

obavlja djelatnosti koje korespondiraju sa djelatnostima od javnog interesa utvrđenim u

Zakonu, s obzirom da bi se u tom slučaju radilo o nesrodnoj privrednoj djelatnosti (čije je

direktno obavljanje zabranjeno za organizacije koje djeluju u javnom interesu);8 5) u slučaju

likvidacije, preostala imovina organizacije može se dodijeliti samo drugoj organizaciji koja

djeluje u javnom interesu i koja ima iste ili slične statutarne ciljeve; 6) na ove organizacije

primjenjuju se strožija pravila nadzora i izvještavanja u odnosu na pravila koja se primjenjuju

na OCD i zadruge bez tog statusa. U slučaju povrijede ovih pravila, organizacija može izgubiti

status organizacije koja djeluje u javnom interesu.

7 Prodaja robe ili vršenje usluga donator ispod tržišne cijene, kupovina robe i usluga koje pruža organizacija od

strane donatora iznad tržišne vrijednosti, plate zaposlenih koje za više od 20% prevazilaze iznos prosječne plate

u određenoj oblasti, kao i nadoknade članovima uprave iznad iznosa propisanog zakonom za članove nadzornog

odbora akcionarskog društva, predstavljaju primjere nedozvoljene raspodjele dobiti. 8 Međutim, odlukom Evropskog suda pravde iz 2006. godine, koja je donijeta na inicijativu italijanskog

Vrhovnog suda, držanje većinskog udjela u trgovačkom društvu od strane fondacije ne predstavlja po sebi

privrednu djelatnost, osim ako fondacija direktno upravlja ili se miješa u upravljanje tim društvom.

8

Poreske i druge olakšice. Organizacije koje djeluju u javnom interesu nisu obveznici poreza na

dobit na primljene poklone i davanja (donacije). Isto se odnosi i na prihode ostvarene iz

redovnih statutarnih djelatnosti, s obzirom da se ove djelatnosti ne smatraju privrednim

djelatnostima, kao i na dobit (višak prihoda nad rashodima) ostvarenu obavljanjem tzv. srodnih

privrednih djelatnosti (i.e. onih privrednih djelatnosti koje su direktno povezane sa osnovnim

statutarnim ciljevima organizacije) —osim ukoliko privredna djelatnost ne postane

preovlađujuća djelatnost organizacije. Dobit ostvarena obavljenjem nesrodnih privrednih

djelatnosti (onih koje nisu povezane sa osnovnim statutarnim ciljevima organizacije) oporezuje

se po istoj stopi kao i dobit trgovačkog društva. Sa izuzetkom članarine, pasivni prihodi

organizacije koje djeluju u javnom interesu podliježu porezu na dobit.9

Organizacije koje djeluju u javnom interesu ne plaćaju porez na imovinu na nepokretnosti koje

koriste za obavljanje svoje osnovne statutarne djelatnosti. Međutim, čini se da se ovo

oslobođenje odnosi samo na organizacije koje obavljaju humanitarne, zdravstvene, obrazovne,

kulturne i vjerske djelatnosti. One takođe ne plaćaju PDV na robu koja je isporučena i uslugu

koja je izvršena u vezi sa obavljanjem njene osnovne statutarne djelatnosti, s obzirom da zakon

ne prepoznaje ove djelatnosti kao privrednu djelatnost. To znači da ove organizacije ne mogu

tražiti povraćaj PDV-a na kupljenu robu i isporučenu uslugu u vezi sa vršenjem njihove osnovne

statutarne djelatnosti, s obzirom da se ne nalaze u sistemu PDV-a. Dodatna oslobođenja od PDV-

a propisana su za kupovinu određene robe od strane ovih organizacija (e.g. ambulantna kola).

Davanja pravnih i fizičkih lica u javne (opštekorisne) svrhe oslobođene su do 2% od ukupnog

prihoda poreskog obveznika; davanja se priznaju kao poreski rashod samo u novcu.

3.1.3. Zakon o socijalnim preduzećima

Definicija. Zakon o socijalnim preduzećima br. 118/2005 (Zakon) i Dekret br. 155/2006

(Dekret) propisuju opšti pravni okvir za socijalna preduzeća (impresa sociale). Koncept

socijalnog preduzeća ima sličnosti sa konceptom organizacija koje djeluju u javnom interesu,

imajući u vidu da socijalno preduzeće ne predstavlja posebnu statusno-pravnu formu. Naime,

pod socijalnim preduzećem podrazumjeva se svaki oblik organiziranja koji ispunjava sljedeće

uvjete: 1) ima status privatno-pravne osobe: udruženje, fondacija, socijalna zadruga, ali isto tako

i trgovačko društvo; u slučaju trgovačkog društva, u osnivačkom aktu je nužno precizirati za

koje se nedobitne ciljeve društvo osniva, da bi se registriralo kao socijalno preduzeće. Ovaj

sveobuhvatni pristup u definiranju socijalnog preduzeća izražava osnovnu intenciju Zakona: da

precizira pravno značenje koncepta socijalnog preduzeća, o kojem su postojala različita

mišljenja, kao i da promovira pluralitet pravnih formi u oblasti socijalnih usluga i drugim

oblastima utvrđenim Zakonom; 2) obavlja ‘preduzetničku’ djelatnost, pod kojom se

podrazumjeva redovna prodaja robe i vršenje usluga koje imaju socijalnu dimenziju, a koje je u

funkciji ostvarivanja javnog interesa definiranog u statutu, prije nego sticanja i raspodjele

dobiti. Pravno lice se smatra socijalnim preduzećem ako najmanje 70% od svojih prihoda

ostvaruje po osnovu preduzetničke djelatnosti koja ima socijalnu dimenziju; 3) ostvarenu dobit

reinvestira u svoje osnovne statutarne ciljeve, ili u povećanje imovine, prije nego u direktnu ili

indirektnu raspodjelu između članova i drugih lica;10 ovo se ograničenje ne odnosi na socijalne

zadruge koje imaju pravo na djelimičnu raspodjelu dobiti (supra, 3.1.1.)

9 Prihod od članarine ne podliježe porezu na dobit sve dok članarina ne predstavlja nadoknadu za uslugu

pruženu od strane organizacije – u kom slučaju se smatra da se radi o privrednoj djelatnosti čija se dobit

oporezuje. 10

Nadoknade članovima uprave u iznosu koji je više od 20% veći od prosječne nadoknade za članove uprave

trgovačkog društva smatra se indirektnom raspodjelom dobiti.

9

Preduzetnički aspekt u definiciji socijalnog preduzeća zaslužuje dodatnu pažnju. Budući da

poduzetnička aktivnost podrazumjeva redovnu prodaju roba i usluga na socijalnom tržištu, OCD

čija je osnovna aktivnost raspodjela grantova ne smatra se socijalnim preduzećem. Isto se

odnosi i na OCD koje svoje usluge pružaju besplatno ili ispod tržišne cijene. Na ovaj način Zakon

pravi distinkciju između ‘preduzetničkih’ i drugih OCD. Smatra se da ova distinkcija olakšava

ugovaranje socijalnih usluga od strane države i lokalne samouprave, jer otklanja nedoumice u

pogledu toga koje OCD mogu biti pružaoci ovih usluga. Ovim se objašnjava i pravilo prema

kojem OCD-socijalno preduzeće može angažirati volontere, ali oni ne mogu činiti više od 50% od

ukupnog broja zaposlenih u OCD.

Područje djelatnosti. Dekretom se bliže propisuju oblasti u kojem mogu djelovati socijalna

preduzeća: socijalna zaštita, zdravstvo, obrazovanje, profesionalna obuka i trening, zaštita

okoliša i eko-sistema, promocija i zaštita kulturne baštine, pružanje usluga u oblasti kulture,

socijalni turizam, visoko i postdiplomsko obrazovanje, i stručna i tehnička podrška socijalnim

preduzećima od strane druge pravne osobe koja je najmanje 70% u vlasništvu jednog ili više

socijalnih preduzeća. Pored toga, pravna osoba se smatra socijalnim preduzećem ako djeluje i u

oblastima koji nisu definirani Dekretom, ukoliko je njen osnovni statutarni cilj radna integracija,

ili obuka za pripadnike posebno ranjivih grupa, u kom slučaju najmanje 30% zaposlenih u

preduzeću mora pripadati ovoj kategoriji, saglasno relevantnim propisima Evropske unije kojim

se precizira šta se smatra posebno ranjivim grupama.

Upis u registar. Socijalno preduzeće se upisuje u Registar trgovačkih društva i mora imati

prefiks: ‘socijalno preduzeće’ u nazivu firme.11 Ova se obaveza odnosi i na organizacije koje

djeluju u javnom interesu i koje su upisane u Registar koji vodi Ministarstvo finansija (a koje

žele da nastave da posluju kao socijalno preduzeće), kao i na socijalne zadruge koje nemaju

status organizacije koje djeluju u javnom interesu.12

Upravljanje. Saglasno osnovnom konceptu Zakona (pluralitet pravnih formi koje mogu djelovati

kao socijalna preduzeća), socijalna preduzeća nisu obavezna pravilima o demokratskom

upravljanju; primjena ovog principa zavisi od konkretne pravne forme (fondacija, udruženje,

socijalna zadruga, ili trgovačko društvo). Međutim, neovisno od pravne forme, zaposleni i

korisnici usluga moraju biti uključeni u proces donošenja odluka. Ovo je pravilo široko

postavljeno tako da uključuju informiranje, konsultacije, ili participaciju u odlučivanju, posebno

o pitanjima koja se tiču radnih uvjeta i kvaliteta usluga i roba koje pruža socijalno preduzeće.

Preduzeće je obavezno da u svom izvještaju o radu precizira način na koje je radnike i korisnike

njegovih usluga uključilo u proces donošenja odluka.

Nadzor i izvještavanje. Pravila o nadzoru i izvještavanju slična su sa pravilima koje se

primjenjuju na organizacije koje djeluju u javnom interesu (opšti finansijski nadzor od strane

Ministarstva finansija, obaveza podnošenja finansijskog izvještaja koji je verifikovan od strane

spoljnog revizora). Međutim, za razliku od organizacija koje djeluju u javnom interesu, Zakon ne

propisuje jedinstvenu sadržinu finansijskog izvještaja, već to zavisi od pravne forme u kojem

djeluje socijalno preduzeće. Pored toga, finansijski izvještaj se podnosi ministarstvu nadležnom

za oblast rada i socijalnih usluga, prije nego Ministarstvu finansija, zajedno sa godišnjim

11

Međutim, sankcije za povredu ove obaveze nisu propisane. 12

Pravila koja se odnose na povezana trgovačka društva shodno se primjenjuju i na povezana socijalna

preduzeća.

10

izvještajem o radu. Svrha izvještaja o radu jeste da se izmjeri socijalni efekat (kvalitativni i

kvantitativni) aktivnosti socijalnog preduzeća. U literaturi se navodi da obavezna sadržina ovog

izvještaja ne pruža dovoljno parametara da se u kvalitativnom smislu procjenio socijalni efekat

djelovanja socijalnog preduzeća.

Prestanak i statusne promjene. Likvidacija i stutusne promjene socijalnog preduzeća mora se

izvršiti na način koje je konzistentan sa statutarnim ciljevima preduzeća i njegovim nedobitnim

karakterom. Zabranjena je raspodjela preostale imovine između osnivača, članova i sa njima

povezanih lica.

Poreska oslobođenja. Sticanje statusa socijalnog preduzeća ne donosi nikakve posebne poreske

povlastice, osim onih koje su već propisane za organizacije koje djeluju u javnom intersu.

Međutim, ove se povlastice ne odnose na trgovačka društva koja imaju status socijalnog

preduzeća, s obzirom da trgovačka društva ne mogu dobiti status organizacije koja djeluje u

javnom intersu (supra, 3.1.2.). Saglasno tome, samo organizacije koje djeluju u javnom

interesu—a koje su upisane u Registar pri Ministarstvu finansija—imaju pravo na poreske

povlastice, u slučaju da žele da nastave svoju djelatnost kao socijalno preduzeće, za šta je nužno

da se upišu i u Registar trgovačkih društava.

Imajući u vidu prethodno navedeno, pravni režim za socijalna preduzeća otvara niz pitanja, od

kojih su posebno značajna sljedeća:

S obzirom da sticanje statusa socijalnog preduzeća ne povlači sa sobom nikakve poreske i druge olakšice, ali nameće dodatne transakcione troškove (obaveza upisa u Registar trgovačkih društava; obaveza podnošenja izvještaja o radu), ne postoje nikakvi ubjedljivi razlozi ili očigledna korist da bi se pravno lice registrovalo kao socijalno preduzeće.

Socijalne zadruge posebno nemaju inicijativu da se registruju kao socijalno preduzeće, imajući u vidu njihov privilegirani status u odnosu na druga socijalna preduzeća (mogućnost djelimične raspodjele dobiti i pristup finansijskom tržištu).

Definicija oblasti od javnog interesa u Zakonu o socijalnim preduzećima nije u potpunosti harmonizirana sa Zakonom o organizacijama koje djeluju u javnom interesu. Na primjer, potonji zakon ne prepoznaje stručnu i tehničku podršku socijalnim preduzećima kao djelatnost od javnog interesa. Iz ovoga proizilazi da socijalno preduzeće koje obavlja ovu djelatnost ni pod kojim uvjetima ne može uživati poreske olakšice, jer se ne može registrirati kao organizacija koja djeluje u javnom interesu.

U 2011, u Registru trgovačkih društava bilo je upisano 365 socijalnih preduzeća,

dodatnih 404 je imalo prefiks: ‘socijalno preduzeće’ u nazivu firme, iako nisu

upisana u Registar, u odnosu na 11, 808 socijalnih zadruga.13

3.2. Slovenija

3.2.1. Zakon o socijalnom preduzetništvu

Definicija i osnovne karakteristike. Zakon o socijalnom preduzetništvu (Zakon) iz 2011. godine

donet je u Sloveniji uz podršku svih parlamentarnih političkih partija; Parlament je igrao i

glavnu ulogu u pripremi Zakona. Zakon definiše socijalno preduzetništvo kao trajno obavljanje

preduzetničkih aktivnosti (prodaja roba i vršenje usluga na tržištu) koje su u javnom interesu

13

Izvor: IRIS, Social Enterpirse in Italy. Dostupno na http://www.irisnetwork.it/wp-

content/uploads/2010/04/exsum_reportiris_socent_1-ENG.pdf

11

(opštekorisna svrha), kao i obavljanje drugih aktivnosti koje za cilj imaju zapošljavanje posebno

ranjivih grupa definisanih Zakonom i propisima EU (osobe sa invaliditetom, teže zapošljive

osobe koje imaju trajne mentalne i fizičke teškoće, lica koja traže posao duže od dvije godine,

osobe koje prvi put traže posao, nezaposleni iznad 55 godine, Romi, osobe koje su napustile

osnovno i srednje obrazovanje, ovisnici koji se nalaze ili su bili u programu rehabilitacije, biviši

osuđenici, izbjeglice koje se nalaze u programu integracije i beskućnici). Ovako definisan

koncept socijalnog preduzetništva na tragu je koncepta socijalnih zadruga u Italiji (socijalne

zadruge tip ‘A’ i tip ‘B’, supra, 3.1.1.), ali je definicija posebno ranjivih grupa šira nego u slučaju

italijanskih zadruga tipa ‘B’.14 Pod socijalnim preduzećem podrazumevaju se sve privatno-

pravne osobe koje kumulativno ispunjavaju sljedeće kriterijume: 1) dobrovoljnost osnivanja

(privatna inicijativa); 2) samostalnost – nisu dio struktura političkih partija, niti drugo

trgovačko društvo, javno-pravna osoba ili lokalna samouprava ima dominatan utjecaj na

odlučivanje u njima; 3) osnovni statutarni cilj zadovoljavanje javnog interesa svojih članova,

trećih lica, ili šire zajednice, prije nego sticanje i raspodjela dobiti (nedobitni karakter); 4)

osnovana radi trajne proizvodnje i prodaje roba i vršenja usluga na tržištu, radi ostvarivanja

nekog javnog interesa (socijalno preduzeće tip ‘A’) , ili sa namerom rješavanja problema

zaposlenosti posebno ranjivih grupa (socijalno preduzeće tip ‘B’), poštujući propise o zabrani

nelojalne utakmice na tržištu; 5) osnivači i članovi ravnopravno sudjeluju u donošenju odluka

preduzeća: jedan član – jedan glas, neovisno od njihovog učešća u osnivačkoj imovini

(demokratski karakter); 6) proizvodnja roba i vršenje usluga potpuno je ili pretežno

organizirana saglasno zahtjevima tržišnog poslovanja; 7) svi dionici (radnici, volonteri, korisnici

usluga) participiraju u donošenju odluka u preduzeću (participativnost); 8) po pravilu uključuju

volontere u svoju djelatnost; 9) ne dijele dobit, direktno ili indirektno, između članova, uprave i

sa njima povezanim licima, ili ograničeno dijele dobit, ukoliko tako predviđaju odredbe

posebnog zakona. U tom slučaju, može se vršiti raspodjela najviše do 20% ostvarene godišnje

dobiti; 10) transparentnost u finansijskom poslovanju i upravljanju.

Iz prethodno navedenog, proizilazi da samo OCD, odnosno ‘nedobitne pravne osobe’ (zadruge,

privatne ustanove, udruženja, fondacije, ali i nedobitna trgovačka društva), mogu dobiti status

socijalnog preduzeća. Osim ispunjavanja gore navedenih uvjeta, za sticanje statusa socijalnog

preduzeća tip ‘A’ nužno je da preduzeće zaposli najmanje jednog radnika u prvoj godini

obavljanja djelatnosti, odnosno najmanje dva radnika nakon prve godine obavljanja djelatnosti.

Za socijalno preduzeće tip ‘B’ nužno je da najmanje trećina stalno zaposlenih radnika pripada

posebno ranjivim socijalnim grupama; ovaj uvjet preduzeće mora ispuniti najkasnije u roku od

dvije godine od dana sticanja statusa socijalnog preduzeća.

Ograničenja u osnivanju. Trgovačko društvo ne može biti osnivač socijalnog preduzeća, ukoliko

je cilj ovog osnivanja prenos dijela imovine i djelatnosti tog društva na socijalno preduzeće.

Međutim, ono može osnovati socijalno preduzeće čiji je cilj rješavanje problema viška

zaposlenih radnika u tom društvu. Pored toga, OCD koja ima status radnog centra ili preduzeća

za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom ne može dobiti status

socijalnog preduzeća ukoliko se nad njim provodi stečajni postupak, ili nije platilo dospjele

doprinose za svoje radnike.

Oblasti od javnog interesa. Socijalno preduzeće može biti osnovano radi zadovoljavanja potreba

u jednoj od sljedećih oblasti: socijalna zaštita; porodična zaštita; zaštita osoba sa invaliditetom;

nauka, obrazovanje i vaspitanje; zaštita i promocija zdravlja; socijalna inkluzija; podsticanje

zapošljavanja; uključivanje na tržište rada posebno ugroženih grupa (teže zapošljive osobe);

proizvodnja organske hrane; zaštita životinja, zaštita okoliša; ‘socijalni turizam’ (pružanje

14

Podzakonskim aktom iz 2012. godine bliže se propisuju uvjeti za obavljanje djelatnosti preduzeća tipa ‘A’.

12

turističkih uslugama osobama koje zbog svog materijalnog stanja te usluge ne mogu priuštiti, ili

ih mogu priuštiti u ograničenom obimu, na principima održivosti, nediskriminacije i

solidarnosti); socijalno osjetljiva i pravedna trgovina za posebno ugrožene grupe; kultura i

očuvanje kulturne baštine; tehnička kultura; amaterski sport i fizička kultura; podrška

korišćenju obnovljivih izvora energije i razvoju zelene ekonomije; razvoj lokalnih zajednica;

spašavanje ugroženih; pružanje stručne i tehničke podrške socijalnim preduzećima. Zakonom se

i druge oblasti mogu proglasiti oblastima od javnog interesa.

Upis u registar. OCD (udruženje, fondacija ili privatna ustanova) može aplicirati za status

socijalnog preduzeća prilikom samog osnivanja, ili nakon upisa u odgovarajućih registar

nedobitnih pravnih osoba. Ukoliko OCD želi aplicirati za status socijalnog preduzeća prilikom

samog osnivanja, sud ili drugo registarsko tijelo nadležno za upis tog oblika OCD u registar

nedobitnih pravnih osoba po službenoj dužnosti provjerava da li su ispunjeni opći uvjeti za upis

u registar, kao i da li su ispunjeni gore elaborirani uvjeti da bi OCD dobila status socijalnog

preduzeća. U slučaju da OCD želi aplicirati za status socijalnog preduzeća nakon upisa u registar

nedobitnih pravnih osoba, nužno je da izvrši odgovarajuće izmjene u svojim osnivačkim aktima.

Nakon što je utvrđeno da su ispunjeni propisani uvjeti, sud ili drugo registarsko tijelo donosi

odgovarajuće riješenje i dodaje prefiks ‘socijalno preduzeće’ u nazivu firme OCD-aplikanta.

Registarsko tijelo o ovoj promjeni obavještava Ministarstvo rada, porodice, socijalne zaštite i

jednakih mogućnosti, koje vodi Registar socijalnih preduzeća. Međutim, imajući u vidu da

Registar nema konstitutivno dejstvo (s obzirom da je OCD svojstvo pravne osobe stekla upisom

u odgovarajući registar nedobitnih pravnih osoba), ovaj upis prije ima funkciju evidencije. Iz

odredbi Zakona nije jasan postupak sticanja statusa socijalnog preduzeća za nedobitno

trgovačko društvo. Naime, pojam ‘nedobitne pravne osobe’ u uvodnom dijelu Zakona uključuje i

nedobitna trgovačka društva. Međutim, nejasno je u koji se (konstitutivni) registar ova društva

upisuju, prije nego što apliciraju za status socijalnog preduzeća.

Za zadržavanje statusa socijalnog preduzeća, osim obaveze zapošljavanja minimalnog broja

radnika, nužno je da je preduzeće ostvarilo najmanje 40% godišnjih prihoda obavljanjem

socijalno-preduzetničkih aktivnosti u prvoj godini djelovanja, odnosno najmanje 50% godišnjih

prihoda od takve aktivnosti u drugoj i narednoj godini djelovanja.

Nadzor i izvještavanje. Opšti nadzor nad radom socijalnih preduzeća vrši Ministarstvo rada,

porodice, socijalne zaštite i jednakih mogućnosti. Ministarstvo je 2013. godine donijelo posebna

pravila o vršenju nadzora nad socijalnim preduzećima. U slučaju da ne poštuje uvjete propisane

Zakonom, Ministarstvo može pokrenuti postupak brisanja preduzeća iz Registra, u kom slučaju

se iz naziva firme OCD briše prefiks socijalno preduzeće. Gubitak statusa socijalnog preduzeća

ne dovodi do prestanka pravne osobe, koja nastavlja da djeluje kao klasična OCD. Međutim, u

slučaju gubitka statusa, ono je dužno da vrati preostala sredstva koja je dobila iz javnih fondova

za podsticaj svojoj socijalno-preduzetničkoj djelatnosti.

Kao i druge pravne osobe, socijalno preduzeće je obavezno da podnese godišnji finansijski

izvještaj. Ukoliko preduzeće ostvaruje prihode i po drugom osnovu, osim socijalno-

preduzetničke djelatnosti, dužno je da ove prihode posebno iskaže u finansijskom izvještaju;

isto se odnosi i na sredstva iz javnih fondova koje je preduzeće dobilo za podršku svojim

socijalno-preduzetničkim aktivnostima. Zakon propisuje posebne računovodstvene standarde

za socijalna preduzeća.

Statusne promjene i prestanak. Socijalno preduzeće se može spojiti ili pripojiti samo sa drugim

socijalnim preduzećem. U slučaju likvidacije, preostala imovina može se dodijeliti samo drugom

socijalnom preduzeću, nedobitnoj pravnoj osobi ili općini.

13

Poreske olakšice. Na robu kupljenu za obavljanje svojih preduzetničkih aktivnosti, socijalno

preduzeće plaća sniženu stopu PDV-a u iznosu od 8,5%.

3.2.2. Poreske olakšice za OCD

Kao što je prethodno elaborirano, samo OCD mogu steći status socijalnog preduzeća. Iako se

Zakon izričito ne referira na ovo pitanje, čini se da sticanje statusa socijalnog preduzeća nema za

posljedicu gubitak poreskih olašica za OCD koja djeluju u oblastima od javnog interesa. Opće je

pravilo da OCD nisu obveznici poreza na dobit, sve dok prihod (osim onih od privrednih

djelatnosti, infra) koriste za ostvarivanje svojih osnovnih statutarnih ciljeva (zajedničkih ili

opštekorisnih). Na drugoj strani, višak prihoda nad rashodima koje OCD ostvari neposrednim

obavljanjem privredne djelatnosti15oporezuju se pod istim uvjetima propisanim za trgovačka

društva. OCD se smatra obveznikom poreza na dobit pravnih lica, ako je ispunjen jedan od

sljedećih uvjeta: 1) privredna djelatnost se obavlja u cilju sticanja dobiti; 2) obavljanjem ove

djelatnosti OCD konkurira drugim učesnicima na tržištu. Pasivni prihodi (dividende, zakup)

takođe se smatraju prihodom od privrednih djelatnosti.

Davanja pravnih lica-poreskih obveznika za humanitarne, socijalne, naučne sportske, kulturne,

zdravstene, obrazovne i religiozne svrhe izuzeta su od oporezivanja u iznosu do 0,3% od

oporezivog prihoda poreskog obveznika. Davanja fizičkih lica-poreskih obveznika u iznosu od

0,5% od oporezivog prihoda u gore navedene namene takođe su izuzete od oporezivanja.

Davanja se priznaju u novcu i stvarima. OCD koje djeluju u navedenim oblastima nisu obveznici

poreza na poklon.

OCD su generalno izuzete od režima PDV-a, osim za prihode ostvarene obavljanjem privredne

djelatnosti iznad zakonom propisanog iznosa. Davanja pojedinih roba i usluga u javnom

interesu, uključujući prodaju ovih roba i vršenje usluga od strane OCD, izuzete su od PDV-a.

3.2.3. Iskustva u primjeni Zakona o socijalnom preduzetništvu

Analiza odredbi Zakona, kao i njegova dosadašnja primjena, otvaraju niz pitanja, od kojih su

posebno značajna sljedeća:

Preterana koncentracija ovlašćenja Ministarstva rada, porodice, socijalne zaštite i jednakih mogućnosti ima za posljedicu da se u praksi koncept socijalnog

preduzetništva—suprotno intenciji Zakona—svodi na zapošljavanje posebno ranjivih

grupa; druga ministarstva ne prepoznaju socijalno preduzetništvo kao pogodan

instrument za njihove razvojne politike. Na drugoj strani, Ministarstvo ne raspolaže sa

dovoljno ljudskih resura da bi efikasno vršilo ulogu propisanu Zakonom u ovoj oblasti.

Pluralitet pravnih formi u kojem mogu djelovati socijalna preduzeća institucionalno je ograničen obavezom demokratskog odlučivanja (jedan član – jedan glas), kao jednim od

kumulativnih uvjeta koje socijalno preduzeće mora da ispunjava. Striktna primjena ovog

pravila ima za posljedicu da fondacije, privatne ustanove—ali i jednočlano nedobitno

trgovačko društvo—ne mogu dobiti status socijalnog preduzeća, s obzirom da se radi o

nečlanskim oblicima organiziranja.

Dodatno, pilot projekti Ministarstva u oblasti osnivanja socijalnih preduzeća otkrili su sljedeće praktične barijere u njihovom djelovanju:

15

Udruženje može neposredno obavljati samo srodnu privrednu djelatnost, dok fondacija može neposredno

obavljati i nesrodnu privrednu djelatnost.

14

Još uvijek nefleksibilni podsticajni instrumenti za zapošljavanje posebno ranjivih

grupa;

Socijalnim preduzećima nisu dostupni podsticajni instrumenti za pokretanje novih (‘start up’) preduzetničkih poduhvata koji imaju isključivo komercijalni karakter;

Nedostatak preduzetničkih i drugih vještina na strani OCD osnivača socijalnih preduzeća.

‘Nelojalna’ konkurencija: u nekim od oblasti koje su prepoznate kao tržišna niša za socijalna preduzeća postoji značajno učešće sive ekonomije, što utiče na njihovu

finansijsku održivost;

Mala tržišna vidljivost i prepoznatljivost socijalnih preduzeća i njihovih proizvoda i usluga, kao i vrijednosti za koje se zalažu, a koja bi motivirala javnost na kupovinu ovih

proizvoda i usluga;

Nedovoljna zainteresiranost općina za saradnju sa socijalnim preduzećima;

Strogi uvjeti za zadržavanje statusa socijalnog preduzeća djeluju destimilirajuće na

njihovo osnivanje;

S obzirom da socijalna preduzeća imaju pristup javnim fondovima pod privilegovanim uvjetima, Zakonom su ograničene oblasti u kojima ova preduzeća mogu obavljati

socijalno-preduzetničke aktivnosti. Ovo ograničenje se u praksi pokazalo

kontraverznim. Na jednoj strani od socijalnog preduzeća se traži da, nakon inicijalnog

perioda rada podržanog sredstvima iz javnih fondova i subvencijama, postane

finansijski održivo. Na drugoj strani, njihove preduzetničke aktivnosti ograničene su na

oblasti koje nisu atraktivne za trgovačka društva, što ugrožava njihov opstanak na

tržištu. Na primjer, sociajalno preduzeće se može baviti socijalnim turizmom, ali ne i

klasičnim turizmom.

Činjenica da zaposleni u OCD čine samo 0,75% od ukupnog broja zaposlenih u Sloveniji

(prema podacima za 2012. godinu)16, kao i praksa da se socijalna preduzeća

prevashodno osnivaju kao projektni zadatak, radi pribavljanja fondova iz evropskih i

drugih izvora za te namjene, djeluje destimulativno za dalji razvoj politika i mjera u

ovoj oblasti.

Prema podacima za 2013. godinu, u Registar je bilo upisano 22 socijalnih preduzeća,

u odnosu na cca 20,000 registrovanih OCD. Sva ova preduzeća djelovala su kao OCD prije

stupanja Zakona na snagu, što znači da u prve dvije godine njegove primjene nije osnovano

ni jedno novo socijalno preduzeće.17

3.3. Engleska

3.3.1. Uvodne napomene

Socijalno preduzeće u Engleskoj nije pravno definirano. Vlada pod socijalnim preduzećem

podrazumjeva: "privrednu djelatnost čija sa dobit koristi za ostvarivanje socijalnih ciljeva, prije

nego za raspodjelu između osnivača i članova".18 Saglasno ovoj funkcionalnoj definiciji, sa

16

Izvor: Martina Trbanc, Bogdan Polajner, Experiences with social entrepreneurship in Slovenia so far, str. 7.

Dostupno nafile:///C:/Users/Dragan/Downloads/SI_comments%20paper_HR%202013%20(2).pdf . Prema

nezvaničnim podacima, zaključno sa majem 2015. godine,u Registar je bilo upisano 47 preduzeća. 17

Ibidem, str. 1, 5. 18

"SocialEnterprise: A Strategy for Success", str. 13. Dostupno na http://www.faf-

gmbh.de/www/media/socialenterpriseastrategyforsucess.pdf

15

stanovišta relevantnih javnih politika, primarna je priroda djelatnosti, a ne statusno-pravna

forma u kojem (socijalno) preduzeće obavlja svoju djelatnost: socijalni preduzetnik može biti

fizička ili pravna osoba osoba, ali i neformalno udruženje, koji većinu ostvarene dobiti izdvaja za

socijalne namene. Zbog prednosti koje status pravnog lica sa sobom nosi (ograničena

odgovornost, poreske i druge olakšice, itd) najveći broj socijalnih preduzeća posluju kao pravne

osobe, čiji konkretni oblik ovisi od vrste preduzetničke djelatnosti, kao i od prava i obaveza koje

su povezane sa konkretnim oblikom pravne osobe (udruženje, nedobitna trgovačka društva,

zadruge, itd).

3.3.2. Preduzeće koja djeluje u interesu zajednice

Uvodne napomene. Preduzeće (privredno društvo) koja djeluje u interesu zajedncie (community

interest company -CIC) je posebna statusno-pravna forma koja je regulirana Zakonom iz 2005.

godine (Community Interest Company Regulations). Osnovni razlog za uvođenje CIC jeste da se

poveća izbor pravnih formi u kojem može djelovati socijalno preduzeće, imajući u vidu sve širi

dijapazon usluga koja ova preduzeća pružaju. CIC je po svojoj pravnoj prirodi jedna vrsta

društva sa ograničenom odgovornošću koje djeluje u interesu zajednice, saglasno osnivačkom

aktu. Zakon propisuje obavezu da CIC u osnivačkom aktu precizira za koje se socijalne namjene

osniva (community interest test).

Osnovne karakteristike. Osnovne karakteristike CIC su njen socijalni karakter i obaveza

korišćenja dobiti u socijalne svrhe ("asset lock"). Socijalni karakter preduzeća dokazuje se

posebnom izjavom (community mission report) u kojoj se precizira na koji način ciljevi zbog

kojih je preduzeće osnovano doprinose zajednici ili specifičnoj društvenoj grupi, i potvrđuje

nestranački karakter preduzeća (nije osnovano od strane političke partije, niti joj djelatnost

uključuje zagovaranje za političku partiju ili kandidata). Kada je riječ o načinu korišćenja

imovine, CIC može dijeliti dividendu između članova i vršiti drugu raspodjelu imovine samo pod

restriktivnim uvjetima koji su propisani Zakonom. Uprava ima pravo na nadoknadu za svoj rad,

ali, uvažavajući socijalni karakter CIC, naknada mora biti transparentna i razumna.

Nakon upisa u Registar, CIC se ne može viš transformirati u privredno društvo, ali upisom u

Registar stiče pravo da aplicira za status organizacije koja djeluje u javnom interesu (charity). U

odnosu na klasično trgovačko društvo, kao i trgovačko društvo osnovano od strane organizacije

koja djeluje u javnom interesu (charitable company), CIC ima nekoliko prednosti,19 međutim, CIC

ne uživa poreske povlastice koje su propisane za organizacije koje djeluju u javnom interesu.

Nadzor i izvještavanje. CIC je obavezna da Registratoru podnese godišnji izvještaj o radu (social

mission report), čija je sadržina propisana Zakonom. Između ostalog, izvještaj sadrži nominalne i

izlazne indikatore, na osnovu kojeg Registrator mjeri socijalni uticaj CIC.

3.3.3. Orgnizacije koje djeluju u javnom interesu

Definicija. Organizacije koje djeluju javnom interesu (charities/public benefit organizations -

PBO) ne predstavljaju posebnu statusno-pravnu formu. Radije, slično kao i u Italiji, ovaj status

može steći svaki oblik nedobitnog organiziranja koji ispunjava uvjete propisanim zakonom.

Zakon o organizacijama iz 2011. godine (Charities Act) propisuje listu djelatnosti od javnog

interesa; ova lista nije zatvorena, što Komisiji (Charity Commission) i sudu ostavlja dovoljno

19

http://www.bis.gov.uk/assets/cicregulator/docs/leaflets/10-1388-community-interest-companies-benefits-of-a-

cic-leaflet

16

fleksibilnosti da djelatnosti koji nisu explicite navedne u Zakonu prizna kao djelatnosti od javnog

interesa. Po prirodi stvari, PBOse ne mogu osnovati radi ostvarivanja političkih ciljeva, ali imaju

pravo sudjelovanja u političkom životu, ukoliko je to nužno za ostvarivanje njihovih statutarnih

ciljeva. Iako mnoga socijalna preduzeća imaju PBO status, ne smatra se svaka PBO socijalnim

preduzećem; u krajnjoj instanci, to zavisi od prirode njihovih ciljeva i aktivnosti.

Upravljanje. PBO nisu vezane pravilom o demokratskom odlučivanju; to u krajnjoj instance ovisi od pravne forme u kojoj PBO djeluje. Privredne djelatnosti. PBO mogu neposredno obavljati samo srodnu privrednu djelatnost. To bi,

na primjer, bio slučaj sa naplatom školarina od strane koledža koji imaju PBO status; naplata

ulaznica umjetničke galerije sa PBO statusom; trgovina koja uključuje korisnike usluga PBO, itd.

PBO može nesrodne privredne djelatnosti obavljati samo preko posebnog trgovačkog društva

(infra, poreski status). Novi nacrt Zakona o zaštiti PBO i socijalnom investiranju (Charities

(Protection and Social Investment) Bill) omogućava PBO da ‘socijalno investiraju‘. Pod ovim se

podrazumjeva investiranje u poduhvat čiji cilj nije čisto komercijalni, već ima i socijalni aspekt.20

Raspodjela dobiti i imovine. Cjelokupna imovina PBO mora se koristiti radi ostvarivanja njenih

statutarnih ciljeva. Isplate radnicima i upravi moraju biti u saglasnosti sa nedobitnim

karakterom organizacije.

Raspodjela preostale imovine.Nakon likvidacije, preostala imovina organizacije može se

raspodijeliti samo drugoj PBO sa istim ili sličnim statutarnim ciljevima.

Izvještavanje i nadzor. PBO su obavezne da podnesu godišnji finansijski izvještaj i izvještaj o

radu Komisiji (Charity Commission), koja je kvazi-vladino tijelo.

Poreske olakšice. PBO is izuzete od gotovo svih formi direktnog oporezivanja. Pored toga, PBO

ne plaćaju porez na dobit ostvarenu obavljanjem srodne privredne djelatnosti, ukoliko se ista

re-investira u ostvarivanje osnovnih statarnih ciljeva organizacije; isto se odnosi i na

reinvestiranu dobit trgovačkog društva čiji je osnivač PBO. PBO nisu obveznici PDV-a ukoliko

prihod od privrednih djelatnosti ne prelazi iznos propisan zakonom, u kom slučaju se moraju

registrirati u sistem PDV-a.

3.4. Austrija

3.4.1. Nedobitno društvo sa ograničenom odgovornošću (GGmbH)

Austrija nema poseban pravni okvir za socijalno preduzetništvo. Osim toga, koncept socijalnog

preduzetništva usko je postavljen, jer je prevashodno fokusiran na radnu integraciju posebno

ranjivih grupa. U okviru ovako postavljenog koncepta, socijalna preduzeća mogu djelovati kao

nedobitna društva sa ograničenom odgovornošću i udruženja.

GGmbH je društvo sa ograničenom odgovornošću (doo) koje je osnovano radi ostvarivanja

nekog općekorisnog cilja, prije nego sticanja ili raspodjele dobiti. Na GGmbH shodno se

primjenjuju odredbe Zakona o doo iz 1906. godine. Koncept GGmbH razvijen je u poreskoj

praksi, s obzirom da Zakon ne predviđa mogućnost osnivanja doo sa socijalnim ciljem. Saglasno

ovoj praksi, svaki oblik organiziranja (uključujući i doo) koji djeluje u javnom interesu i koristi

svoju imovinu isključivo za ostvarivanje ovog interesa uživa poreske povlastice. Smatra se da

organizacija djeluje u javnom interesu ukoliko njene aktivnosti intelektualno, moralno, kulturno

20

https://www.gov.uk/government/news/charities-protection-and-social-investment-bill-introduced

17

i materijalno doprinose zajednici (umjetnost, obrazovanje, nauka, briga o starima, zaštita

okoliša, itd) ili određenoj ranjivoj ili marginaliziranoj grupi. Smatra se da će GGmbH—zbog

široko definisanog koncepta djelatnosti od javnog interesa od strane poreskih organa—biti

osnovna statusna forma u daljem razvoju socijalnog preduzetništva.

Troškovi hlandog pogona GGmBH (ili druge organizacije koja djeluje u javnom interesu) ne

mogu biti veći od 8% godišnjeg prihoda. U slučaju prestanka, preostala imovina GGmbH mora se

dodijeliti drugoj organizaciji od javnog interesa koja ima iste ili slične statutarne ciljeve.

Međutim, osnivači i članovi GGmbH imaju pravo na povraćaj nominalnih udjela u društvu, ali i

drugih uplata koje su izvršili prema društvu, po tržišnoj vrijednosti.

Poreske olakšice. GGmbH i druge organizacije koje djeluju u javnom interesu nisu obveznici poreza na dobit na svoje prihode (davanja, pokoni, članarine, ukoliko ne predstavljaju naknadu na usluge). Dobit od neposredne privredne djelatnosti izuzeta je od oporezivanja ukoliko su ispunjeni sljedeći uvjeti: 1) ova je djelatnost u funkciji osnovnih statutarnih ciljeva organizacije; 1) prihodi od ove djelatnosti se koriste za ostvarivanje njenih osnovnih statutarnih ciljeva; 3) obavljanje ove djelatnosti ne dovodi do nelojalne utakmice na tržištu. GGmbH je izuzet i od poreza na imovinu, ukoliko nepokretnosti koristi za ostvarivanje svojih osnovnih statutarnih ciljeva. Pravna i fizička lica-poreski obveznici mogu izdvojiti do 10% oporezivog prihoda u opštekorisne svrhe kao priznati poreski odbitak.

4. Socijalno preduzetništvo – pogled iz susjedstva

4.1. Hrvatska

4.1.1. Strategija razvoja društvenog poduzetništva

Društveni preduzetnik. Vlada Republike Hrvatske nedavno je usvojila Stategiju razvoja

društvenog poduzetništva za period 2015-2020. godine.21Imajuću vidu da socijalno

preduzetništvo/preduzeće nije u Hrvatskoj pravno definirano, Strategija definira zajedničke

elemente za društvenog (socijalnog) preduzetnika-fizičku ili pravnu osobu: 1) društveni

preduzetnik ostvaruje ravnotežu društvenih, ekoloških i ekonomskih ciljeva poslovanja; 2)

društveni preduzetnik obavlja djelatnost proizvodnje i prometa roba, pružanja usluga—ili

obavlja umjetničku djelatnost kojom se ostvaruje prihod na tržištu, i koja ima povoljan utjecaj

na okoliš, doprinosi unapređenju razvoja lokalne zajednice i društva u cjelini; 3) društveni

preduzetnik stvara novu vrijednost i osigurava finansijsku održivost na način da u trogodišnjem

razdoblju poslovanja najmanje 25% godišnjeg prihoda planira ostvariti ili ostvaruje

obavljanjem svoje preduzetničke djelatnosti; 4) društveni preduzetnik najmanje 75% godišnje

dobiti, odnosno višak prihoda ostvaren obavljanjem svoje djelatnosti, ulaže u ostvarivanje i

razvoj ciljeva poslovanja, odnosno djelovanja; 5) društvenog preduzetnika odlikuje dobrovoljno

i otvoreno članstvo (ako je preduzetnik pravna osoba) te autonomija poslovanja, odnosno

djelovanja; 6) Republika Hrvatska, jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave ili tijelo javne vlasti ne može biti isključivi osnivač društvenog preduzetnika; 7) društvenog

preduzetnika odlikuju demokratski način odlučivanja (uključenost dionika u transparentno i

odgovorno upravljanje), odnosno odlučivanje koje nije isključivo vezano uz vlasničke udjele ili

članske uloge već obuhvata ključne dionike: radnike, članove, korisnike ili potrošače te

saradničke organizacije; 8) društveni preduzetnik prati i vrednuje svoje društvene, ekonomske i

21

Dostupno na https://vlada.gov.hr/UserDocsImages/Sjednice/2015/226%20sjednica%20Vlade/226%20-

%207.pdf. U Strategiji se koristi termin društveno, umjesto socijalnog poduzetništva, iako se ovaj drugi termin

češće koristi u domaćoj literaturi. Kako se ističe u Strategiji, ‘usvojen je pojam društveno poduzetništvo kojim

bi se obuhvatile sve poduzetničke prakse s društvenim ciljem u odnosu na pojam socijalno poduzetništvo koje

može imati konotaciju isključive angažiranosti u socijalnoj sferi’. Strategija, str. 6.

18

okolišne učinke i utjecaj, i rezultate vrednovanja koristi u planiranju svog daljeg poslovanja i

vodi računa o njihovu poboljšanju; 9) društveni preduzetnik, u slučaju kada prestaje obavljati

djelatnost, svojim općim aktima ima definiranu obavezu da svoju preostalu imovinu (osim u

slučaju zadruge), nakon pokrića obaveza prema poveriocima i pokrića gubitka iz prethodnog

razdoblja, prenese u vlasništvo drugog društvenog poduzetnika s istim ili sličnim ciljevima

poslovanja, ili u vlasništvo jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave koja će je

upotrijebiti za razvoj društvenog poduzetništva.

Strategija predviđa vođenje Evidencije društvenih preduzetnika, koju će voditi nadležno tijelo, a

koja će se bliže urediti posebnim propisom. Prilikom upisa u Evidenciju, koje ne može biti za

period kraći od tri godine, preduzetnik dokazuje svojim aktima osnivanja i poslovanja da

ispunjava gore propisane uvjete. Upisom u evidenciju stiču se pravo prijavljivanja na posebne

konkurse i ostvarivanja podsticaja koji su namijenjeni društvenim poduzetnicima.

Strategija nije identificirala posebne pravne prepreke za razvoj socijalnog preduzetništva, niti

predviđa dodatne povlastice; ovo je posljedica i činjenice da je u 2014/15. godini na snagu

stupilo nekoliko zakona od značaja za ovu oblast (infra, 4.1.2.). Međutim, Akcioni plan za

provedbu Strategije predviđa dubinsku analizu pravnih propisa, kako bi se identificirale

eventualne dodatne prepreke daljem razvoju socijalnog preduzetništva. S obzirom da Strategija

identificira udruženja (udruge), zadruge, ustanove i trgovačka društva koja se osnivaju s ciljem

zapošljavanja osoba s invaliditetom kao osnovne nosioce socijalnog predzetništva, u nastavku

se elaboriraju ovi statusno-pravni oblici.

4.1.2. Pravni oblici djelovanja socijalnih preduzeća

Udruženja. Novi Zakon o udrugama iz 2015. godine predviđa da se udruženje može osnovati

radi ostvarivanja zajedničkih i opštekorisnih ciljeva koji nisu suprotni sa Ustavom i zakonom;

lista opštekorisnih cijeva udruženja široko je i fleksibilno postavljena. Udruženje može

neposredno obavljati privrednu djelatnost (kako srodnu, tako i nesrodnu) kao sporednu

djelatnosti, ako je to propisano statutom udruženja i saglasno posebnim propisima kojima se

uređuju uvjeti za obavljanje te vrste djelatnosti. Udruženje se zasniva na načelima

demokratskog upravljanja. Do februara 2015. godine u Registru udruga bilo je upisano preko

52.000 udruženja. Brojna udruženja bave se privrednim djelatnostima koje čine oko 20%

njihovih ukupnih prihoda.22 U dosadašnjoj praksi udruženja su bili nosioci socijalno-

poduzetničkih inicijativa, bilo neposrednim obavljanjem gospodarske djelatnosti, osnivanjem

zadruga, ili osnivanjem trgovačkih društava čija se dobit re-investira u osnovne statutarne

ciljeve udruženja.23

Zadruga. Zakon o zadrugama iz 2011. godine, sa izmjenama iz 2014. godine, definira zadrugu

kao dobrovoljno, otvoreno, samostalno i neovisno društvo kojim upravljaju njeni članovi, a

svojim radom i drugim aktivnostima ili korištenjem njenih usluga, na temelju zajedništva i

uzajamne pomoći ostvaruju, unapređuju i štite svoje pojedinačne i zajedničke privredne,

ekonomske, socijalne, obrazovne, kulturne i druge potrebe i interese i ostvaruju ciljeve zbog

kojih je zadruga osnovana.

Zakon posebno definira socijalne zadruge kao zadruge osnovane radi obavljanja djelatnosti kojima se pruža pomoć u zadovoljenju osnovnih životnih potreba socijalno ugroženim, nemoćnim i drugim fizičkim osobama, koje one same ili uz pomoć članova obitelji ne mogu

22

Izvor: Strategija razvoja društvenog poduzetništva, str. 17. 23

Ibidem, str. 15.

19

zadovoljiti zbog nepovoljnih osobnih, ekonomskih, socijalnih i drugih okolnosti; ili radi uključivanja u radne i ekonomske procese osoba s umanjenom radnom sposobnošću i drugih fizičkih osoba koje nemaju dovoljno sredstava za podmirenje osnovnih životnih potreba, a nisu u mogućnosti ostvariti ih svojim radom ili prihodom od imovine ili iz drugih izvora. Članovi socijalne zadruge mogu biti korisnici i davatelji usluga te radnici zadruge.

Iz prethodne definicije očigledno je da Zakon sledi italijanski koncept socijalnih zadruga tipa ‘A' i 'B'. Međutim, za razliku od italijanskog koncepta, zakon ne predviđa nikakve posebne povlastice za ovaj tip zadruga. Pored toga, osim socijalnih zadruga, i druge vrste zadruga (npr. potrošačke, zadruge lokalne zajednice, stambene zadruge) mogu djelovati prema načelima društvenog preduzetništva (djelovanje radi zadovoljavanja interesa članova; nije osnovana sa ciljem sticanja dobiti; obaveza reinvestiranja viška prihoda u osnovne statutarne djelatnosti). Poseban model zadrugarstva je braniteljska socijalno-radna zadruga koja se osniva radi ostvarivanja psihosocijalnog osnaživanja i zdravstvene rehabilitacije, odnosno lakše i brže reintegracije njenih članova u društvo, i uključivanja u radne i ekonomske procese članova s umanjenom radnom sposobnošću i nezaposlenih osoba.

Preduzeća za zapošljavanje osoba sa invaliditetom. Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i

zapošljavanju osoba s invaliditetom iz 2013. godine pravi razliku između integrativne I

zaštititne radionice. Status intregrativne radionice može dobiti ustanova ili trgovačko društvo

koje zapošljava najmanje 40% osoba s invaliditetom koje se ne mogu zaposliti na otvorenom

tržištu rada, u odnosu na ukupan broj zaposlenih. Status zaštitne radionice može dobiti

ustanova ili trgovačko društvo koja zapošljava najmanje 51% osoba s invaliditetom u odnosu na

ukupan broj zaposlenih, i to isključivo na zaštitnim radnim mjestima. Osnivači integrativne i

zaštitne radionice mogu biti javne i privatno pravne osobe, uključujući OCD. Poslodavac koji

zapošljava osobu s invaliditetom, odnosno osoba s invaliditetom koja se samozapošljava, može

ostvariti pravo na porezne olakšice i razne novčane poticaje. Također, prema Zakonu o javnoj

nabavi, naručioci mogu rezervirati pravo sudjelovanja u postupcima javne nabave zaštitnim

radionicama ili omogućiti da se ugovori izvršavaju u kontekstu zaštićenih programa

zapošljavanja, ako su većina zaposlenih, u odnosu na ukupan broj zaposlenih, osobe s

invaliditetom koje zbog prirode njihovog invaliditeta ne mogu obavljati zanimanja u redovnim

uvjetima.

4.1.3. Poreske olakšice

Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji predviđa poreske olakšice, novčane poticaje za

zapošljavanje osoba sa invaliditetom i druge novčane poticaje. Na drugoj strani, OCD nisu

obveznici poreza na dobit, kada je riječ o prihodima ostvarenim obavljanjem njihove osnovne

statutarne djelatnosti. Izuzetno, ako OCD neposredno obavlja privrednu djelatnost, a

neoporezivanje te djelatnosti bi dovelo do stjecanja neopravdanih povlastica na tržištu, Porezna

uprava će na vlastitu inicijativu ili na prijedlog drugih poreznih obveznika ili druge

zainteresirane osobe, rješenjem utvrditi da je OCD obveznik poreza na dobit za tu djelatnost. Od

poreza na dobit/dohodak izuzeta su davanja pravnih i fizičkih osoba-poreskih obveznika za

kulturne, naučne, vaspitno-obrazovne, zdravstvene, humanitarne, sportske, vjerske, ekološke i

druge opštekorisne svrhe, a koja nisu veća od 2% prihoda ostvarenog u prethodnoj godini.

Davanja se priznaju u stvarima i novcu.

OCD nisu obveznici PDV-a, osim ukoliko prihodi ostvareni obavljanjem privredne djelatnosti ne

pređu iznos koji zakon propisuje za obaveznu registraciju u sistemu PDV.

20

4.2. Srbija

4.2.1. Pravni okvir za socijalno preduzetništvo

Koncept socijalnog preduzeća. Zakonom o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba sa

invaliditetom iz 2009. godine propisano jeda posebni oblici zapošljavanja i radnog angažovanja

osoba sa invaliditetom mogu biti organizirani kao ‘socijalno preduzeće’, radni centar, ili kao

preduzeće (tgovačko društvo) za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa

invaliditetom. Kao i u slučaju Hrvatske, propisani su posebni kriterijumi da bi jedno trgovačko

društvo imalo status preduzećaza profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa

invaliditetom, kako bi se kvalifikovalo za subvencije propisane zakonom.

Na drugoj strani, pod socijalnim preduzećem podrazumjeva se trgovačko društvo koje se osniva

za obavljanje djelatnosti koja je usmerena na zadovoljavanje potreba osoba sa invaliditetom, i

koje, neovisno od ukupnog broja zaposlenih, zapošljava najmanje jednu takvu osobu. Na ovo se

preduzeće shodno primjenjuju propisi za trgovačko društvo. Zakon propisuje da dio ostvarenih

prihoda preduzeće mora da investira u integraciju sopstvenih korisnika u društvo i poboljšanje

njihovog životnog standarda, uvjeta rada, radnih vještina, i zadovoljavanje potreba osoba sa

invaliditetom. Zakon ne propisuje o kom se dijelu prihoda radi, što znači da su za ovo pitanje

mjerodavne odredbe osnivačkog akta. Dodatno, Zakon ne propisuje koji se minimalni dio dobiti

mora investirati u ostvarivanje osnovnih ciljeva preduzeća. Socijalno preduzeće nije kvalficirano

za dobijanje subvencija i druge vrste podrške koje zakon propisuje za preduzeća za

profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom.

Udruženja. Zakon o udruženjima iz 2009. godine propisuje da se udruženje može osnovati radio

ostvarivanja bilo kog zajedničkog ili opšteg cilja koji nije suprotan Ustavom i zakonom.

Udruženje može neposredno obavljati privrednu djelatnost, ako su ispunjeni sljedeći uvjeti: 1)

da se radi o srodnoj privredna delatnost; 2) da je obavljanje ove djelatnosti predviđeno

statutom udruženja (tzv. ograničenje ultra vires); 3) da se radi o privrednoj djelatnosti „manjeg

obima“, odnosno da se ta delatnost obavlja u obimu potrebnim za ostvarivanje statutarnih

ciljeva udruženja. Svi prihodi ostvareni od privredne djelatnosti moraju se koristiti za

ostvarivanje njegovih osnovnih statutarnih ciljeva.

Fondacije i zadužbine. Zakon o zadužbinama i fondacijama iz 2010. godine propisuje da

fondacija i zadužbina koja djeluje u opštekorisne svrhe može neposredno obavljati privrednu

djelatnost pod sljedećim uvjetima: 1) da se radi o srodnoj privrednoj djelatnost); 2) da je

obavljanje ove djelatnosti predviđeno statutom udruženja; 3) da se radi o sporednoj djelatnosti;

4) da je djelatnost upisana u Registar. I u ovom slučaju svi prihodi ostvareni od privredne

djelatnosti moraju se koristiti za ostvarivanje njegove osnovne statutarne djelatnosti.

Zadruge. Zakon o zadrugama iz 1996. godine definiše zadruge kao oblik organiziranja fizičkih osoba u kojoj oni, poslovanjem na zadružnim principima dobrovoljnosti i solidarnosti, demokratičnosti, ekonomskog učešća, jednakog prava upravljanja, samostalnosti, zadružnog obrazovanja međuzadružne saradnje, ostvaruju svoje ekonomske, socijalne i kulturne interese. Zadruge se osnivaju kao zemljoradničke - opšte i specijalizovane (žitarske, voćarske, vinogradarske, reparske, stočarske, pčelarske, domaće radinosti i sl.), stambene, potrošačke, zanatske, zdravstvene, omladinske, studentske i učeničke, kao i druge vrste zadruga za obavljanje proizvodnje, prometa robe i vršenje usluga, u skladu sa zakonom.

Zakon ne prepoznaje socijalne zadruge kao poseban oblik zadrugarstva. Neovisno od toga, prema istraživanju Republičkog zavoda za statistiku iz 2012. godine, najveći broj ‘socijalnih preduzeća’ (onih koji se identifikuju sa ovim konceptom) u Srbiji posluje kao zadruge(65,6%). Isto istraživanje pokazuje da u Srbiji ukupno djeluje 1196 ‘socijalnih preduzeća’ (preduzeća za zapošljavanje osoba sa invaliditetom, udruženja, fondacija, zadruga koje sebe definišu kao

21

socijalna preduzeća). Ona su ukupno zapošljavala 10.326 lica i ostvarila prihod od 7 milijardi dinara, što je činilo 0,2% društvenog bruto prihoda Srbije u toj godini.24 Na drugoj strani, istraživanje ne sadrži posebne podatke o socijalnim preduzećima, koja su osnovana saglasno odredbama Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba sa invaliditetom.

4.2.2. Poreske povlastice

Zakon o porezu na dobit pravnih lica predviđa oslobađanje od poreza na dobit preduzeća za

profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom, srazmerno učešću tih lica u

ukupnom broju zaposlenih. Na drugoj strani, OCD su izuzete od obaveze plaćanja poreza na

dobit, ukoliko prihode koriste za ostvarivanje svojih osnovnih statutarnih ciljeva. OCD koja

neposredno obavlja privrednu djelatnost i koja u godini za koju se odobrava pravo na

oslobođenje ostvari višak prihoda nad rashodima do 800.000 dinara oslobađa se plaćanja

poreza na dobit, pod sljedećim uvjetima: 1) da organizacija ne raspodjeljuje tako ostvareni višak

svojim osnivačima, članovima, direktorima, zaposlenima ili sa njima povezanim licima; 2) da

lična primanja koja organizacija isplaćuje zaposlenima, direktorima i sa njima povezanim

osobama ne prelazi iznos dvostrukog proseka za djelatnost u kojoj je organizacija razvrstana; 3)

da organizacija ne raspodjeljuje imovinu u korist svojih osnivača, članova, direktora, zaposlenih

ili sa njima povezanih lica. Prihodi iznad propisanog iznosa oporezuju se po redovnoj stopi koja

se primjenjuje na trgovačka društva. Zadruge su obveznici poreza na dobit nastale obavljanjem

privredne djelatnosti pod istim uvjetima kao i trgovačka društva.

Davanja pravnih lica u zdravstvene, obrazovne, naučne, humanitarne, vjerske, zaštitu okoliđa i

sportske najmene, kao i davanja učinjena ustanovama socijalne zaštite osnovanim u skladu sa

zakonom koji uređuje socijalnu zaštitu, priznaju se kao rashod u iznosu najviše do 5% od

ukupnog prihoda.

OCD nisu obveznice poreza na PDV-a, osim u slučaju kada prihodi ostvareni obavljanjem

neposredne privredne djelatnosti ne prelaze visinu zakonomom propisanog prihoda za

obavezno registrovanje u sistemu PDV-a.

5. Institucionalna podrška socijalnom preduzetništvu

Osim mjera javnih politika usmjerenih na osiguranje veće finansijske održivosti socijalnih

preduzeća (javni fondovi, poreske olakšice), za razvoj socijalnog preduzetništva važne su i

druge mjere institucionalne podrške:

1) Tehnička podrška osnivanju novih socijalnih preduzeća. U Sloveniji, Zakon o socijalnom

preduzetništvu predviđa osnivanje ‘poslovnih inkubatora’ koji pružaju tehničku podršku

osnivanju i djelovanju socijalnih preduzeća. Slični oblici podrške postoje i u drugim zemljama

(Italija, Engleska). U Španiji je Vlada, u saradnji sa Privednom komorom, inicirala projekat čiji je

cilj da se u javno-privatnom partnerstvu ponudi integrirana tehnička usluga malim i srednjim

preduzećima, uključujući i socijalna preduzeća;

2) Stručna podrška djelovanju socijalnih preduzeća.U nekim zemljama (Italija, Slovenija)

ministarstvo koje je nadležno za upis u Registar socijalnih preduzeća istovremeno pruža

stručnu i tehničku podršku djelovanju socijalnih preduzeća. Ovi vidovi pomoći uključuju

savjetovanje, organiziranje seminara, radionica, stručnih posjeta, itd. U Engleskoj, ovu ulogu vrši

24

http://www.grupa484.org.rs/vesti/ekonomski-uticaj-socijalnih-preduze%C4%87-u-2012-godini-u-republici-

srbiji

22

Komisija (Charity Commission) za sve organizacije koje djeluju u javnom interesu, uključujući i

socijalna preduzeća;25 U Hrvatskoj djeluje Hrvatski zadružni centar, kao javna ustanova koja,

između ostalog, vodi centralnu evidenciju zaduga; pruža stručnu, tehničku i savjetodavnu

podršku zadrugama; prati stanje u oblasti zadrugarstva i predlaže mjere za njihovo

unapređenje.

3) Sistem prikupljanja relevantnih informacija. Podaci koji se upisuju u registar socijalnih

preduzeća (Italija, Slovenija), odnosno u njihovu evidenciju (Hrvatska) omogućavaju

prikupljanje osnovnih relevantnih podataka i njihovu statističku analizu, koja je bitna za ocjenu

politika i mjera u ovoj oblasti (vidjeti takođe infra, podizanje kvaliteta usluga);

4) Struktuirani dijalog. U pojedinim zemljama (Španija, Slovenija) vlada je osnovala posebno

savjetodavno tijelo kako bi olakšalo struktuirani dijalog u ovoj oblasti. Na primjer, u Sloveniji je,

na osnovu Zakona o socijalnom preduzetništvu, osnovan vladin Savjet za socijalno

preduzetništvo, kojeg čine predstavnici resornih ministarstava, socijalnih preduzeća, socijalnih

partnera i jedan ekspert. Savjet analizira primjenu javnih politika za razvoj socijalnog

preduzetništva i potrebu za donošenjem novih politika u ovoj oblasti, analizira i predlaže mjere

za uključivanje općina u primjenu politika za razvoj socijalnog preduzetništva, sudjeluje u

pripremi razvojnih dokumenata, uključujući izradu strategije i akcionih mjera u ovoj oblasti,

prati njihovo provođenje, prati korišćenje javnih sredstava iz domaćih i evropskih izvora u ovoj

oblasti i predlaže prioritete za finansiranje;

5) Podizanje kvaliteta usluga. Dobar primjer ovog vida podrške jeste italijanski Zakon o

socijalnim preduzećima koji predviđa uspostavu sistema nadzora pri ministarstvu rada i

socijalnih poslova, u cilju podrške kvalitu rada socijalnih preduzeća, njihovih proizvoda i usluga.

U tom smislu, godišnji izvještaj o radu socijalnih preduzeća (social mission report, Italija,

Engleska), pored redovne komunikacije sa korisnicima usluga, predstavalja dragocjen izvor

informacija nadležnim državnim organima u pogledu izbora mjera koje treba preduzeti u cilju

podizanja kvaliteta usluga socijalnih preduzeća;

6) Izrada strateških dokumenata. Izrada strateških dokumenata može biti značajan instrument

razvoja javnih politika u ovoj oblasti. Slovenija je prva zemlja u regiji koja je donijela Strategiju

za razvoj socijalnog preduzetništva za period 2013-2016.26 Strategija ima tri osnovna cilja:

promocija socijalnog preduzetništva i njegova veća vidljivost; dalje unapređenje podsticajnog

okvira za djelovanje socijalnog preduzetništva; podsticanje zapošljavanju posebno ranjivih

grupa. Strategijom se definiraju mjere za realizaciju ovih ciljeva i identificiraju njihovi nosioci:

resorna ministarstva, javni fondovi, javne ustanove i druge javno-pravne osobe. Strategija ne

predviđa nikakvu ulogu za OCD u realizaciji ovih mjera.

Hrvatska je takođe usvojila strategiju u ovoj oblasti za period 2015-2020 (supra, 4.1.1.). Cilj

Strategije jeste stvaranje poticajnog okruženja za promicanje i razvoj društvenog poduzetništva,

kako bi se smanjile regionalne razlike, osiguralo povećanje zaposlenosti, i pravednija raspodjela

i upravljanje društvenim bogatstvom. Osim toga, Nacionalna strategija stvaranja poticajnog

okruženja za razvoj civilnog društva za period 2012-2016 predviđa kao jednu od akcionih mjera

osnaživanje uloga OCD za socijalne inovacije i društveno poduzetništvo. 27 Strategija borbe

25

https://www.gov.uk/government/organisations/charity-commission 26

www.mddsz.gov.si. 27

http://www.uzuvrh.hr/userfiles/file/Nacionalna%20strategija%20FINAL.pdf

23

protiv siromaštva i socijalne isključenosti u Republici Hrvatskoj za period 2014-2020. takođe

navodi poticanje društvenog preduzetništva kao strateške aktivnosti u području zapošljavanja.28

Nacrt Nacionalne strategije za stvaranje podsticajnog okruženja za razvoj civilnog društva u

Republici Srbiji za period 2015-2019. sadrži posebno poglavlje o socijalnom preduzetništvu.

Između ostalog, u Strategiji se konstatuje da glavne institucionalne prepreke za razvoj

socijalnog preduzetništva predstavljaju nedovoljno razumjevanje koncepta; nedostatak

koordinacije horizontalnih i vertikalnih politika u ovoj oblasti; neadekvatna pravna regulativa; i

nedovoljna veza između socijalnog preduzetništva i korporativne filantropije.29

7) Koordinacija vertikalnih i horizontalnih politika. Ova je koordinacija ključna, imajući u vidu

ulogu socijalnih preduzeća u riješavanju problema u lokalnoj zajednici. Slovenački Zakon o

socijalnom preduzetništvu predviđa donošenje mjera koje će obezbjediti uključivanje općina u

provođenje javnih politika u ovoj oblasti i pronalaženje novih poslovnih prilika za socijalna

preduzeća, kao jednu od ključnih aktivnosti u ovoj oblasti.

8) Nastavni programi. U brojnim zemljama (Italija, Engleska) socijalno preduzetništvo

inkorporirano je u nastavne programe univerzitata. U regiji je ovaj trend posebno prepoznat u

Hrvatskoj. U poslednjih nekoliko godina, socijalno preduzetništvo je uvršteno u nastavne

programe Ekonomskog fakulteta u Zagrebu i Osijeku, Zagrebačke škole za ekonomiju i

menadžment, Pravnog fakulteta u Zagrebu, Agronomskog fakulteta i Učiteljske akademije u

Zagrebu.30

6. Komparativna analiza: osnovni zaključci

Prezentirani regulacioni modeli pokazuju teškoće sa kojima se zakonodavac suočava u

pokušaju normiranja socijalnog preduzetništva. Ove teškoće prevashodno su posljedica činjenice da je socijalno preduzetništvo kompleksan koncept, koji nije bez

kontraverzi. Dobar primjer za ovu konstataciju je Italija, u kojoj mogućnost da spoljni

investitori imaju višestruko pravo glasa u socijalnim zadrugama ugrožava njihov

demokratski karakter i sužava razliku između socijalnog preduzeća i trgovačkog

društva. Ovim se dovodi u pitanje režim poreskih i drugih povlastica koje ove zadruge

uživaju, koje mogu rezultirati u nelojalnoj utakmici na tržištu.

Iskustva zemlja koje su analizirane u izvještaju (Austrija) ukazuje da poseban pravni okvira za socijalno preduzetništvo nije uvjet njegovog uspješnog razvoja – štaviše, ovaj

okvir može biti prepreka njegovom razvoju (Slovenija). Umjesto toga, razne mjere

javnih politika, kao što su promocija i razvoj kulture volonterstva i socijalnog

preduzetništva među mladima, osnivanje ‘start up’ centara za socijalno preduzetništvo,

pristup javnim fondovima za osnivanje ‘start up’ trgovačkih društava, itd, kao i druge

mjere institucionalne podrške (supra, 5.), mogu efikasnije doprinjeti razvoju socijalnog

preduzetništva.

Iskustva analiziranih zemalja takođe pokazuju da socijalnom preduzetništvu odgovara

pluralitet pravnih formi (zadruge, udruženja, privatne ustanove, itd); ovo predpostavlja

i da trgovačkim društvima čiji osnovni cilj nije sticanje i raspodjela dobiti treba

28

http://www.mspm.hr/djelokrug_aktivnosti/socijalna_skrb/strategija_borbe_protiv_siromastva_i_socijalne_isklju

cenosti_2014_2020/strategija_borbe_protiv_siromastva_i_socijalne_iskljucenosti_republike_hrvatske_2014_20

20 29

http://strategija.civilnodrustvo.gov.rs 30

Strategija razvoja društvenog poduzetništva, str. 16.

24

priznati status socijalnih preduzeća (Austrija). U odnosu na OCD, uprava trgovačkog

društva po pravilu ima više iskustva, znanja i umješnosti za tržišno poslovanje, što je

bitna predpostavka opstanka socijalnih preduzeća na tržištu.

U vezi sa pluralitetom pravnih formi, Hrvatska predstavlja dobar primjer kako priznavanje socijalnih zadruga nije nužno povezano sa režimom posebnih povlastica za

ove zadruge (Italija). Hrvatski model zadrugarstva dodatno pogoduje socijalnom

preduzetništvu jer omogućava i drugim oblicima zadruga da djeluju kao socijalno

preduzeće.

Zahtjev da socijalno preduzeće bude demokratski ustrojeno (Slovenija) može

predstavljati prepreku za razvoj socijalnog preduzetništva, s obzirom da ovaj zahtjev

ima puno opravdanje samo kod nedobitnih članskih oblika organiziranja (udruženja,

zadruge). Stoga je nužna određena fleksibilnost u formuliranju ovog zahtjeva. Italija I

hrvatska Strategija predstavljaju pozitivan primjer u tom smislu; od socijalnog

preduzetnika se zahtjeva da bude organiziran na demokratski način, ili da ima sistem

odlučivanja koji nije isključivo vezan za vlasničke udjele ili članske uloge, već obuhvaća

ključne dionike: radnike, članove, korisnike ili potrošače te saradničke organizacije

(participacija, umjesto demokracije).

Austrijski model trgovačkog društva-socijalnog preduzetnika ima značajne prednosti u odnosu na poseban oblik trgovačkog društva-socijalnog preduzetnika u Velikoj Britaniji

(ICC). Kada je riječ o Austriji, za trgovačko društva koje posluje kao socijalno preduzeće

nije propisana nikakva posebna regulativa: dovoljno je da se trgovačkom društvu u

registarskoj praksi dozvoli da se može osnivati radi ostvarivanja socijalnih ciljeva, prije

nego sticanja dobiti; time se smanjuju transakcioni troškovi za djelovanje socijalnih

preduzeća. Osim toga, ova društva uživaju iste poreske povlastice kao i OCD koje

djeluju u javnom interesu, što nije slučaj u Velikoj Britaniji.

Primjer Srbije pokazuje da reguliranje socijalnog preduzeća u zakonu kojim se uređuje profesionalna rehabilitacija osoba sa invaliditetom ne djeluje stimulativno na razvoj

socijalnog preduzetništva. Time se socijalno poduzetništvo neopravdano reducira na

preduzeća tipa ‘B’, odnosno samo na određene ranjive grupe—ali ne i na i druge ranjive

grupe ili djelatnosti od javnog interesa.

Koncept socijalnog preduzetništva blisko je povezan sa konceptom organizacija koje

djeluju u javnom interesu. U tom smislu, izričito priznanje socijalnog preduzetništva kao jedne od djelatnosti od javnog interesa u poreskim propisma koji uređuju ovu oblast

pogodno djeluje na finansijsku održivost socijalnih preduzeća.

Činjenica da Evropska unija u svojim strateškim dokumentima i inicijativama (Evropa 2020: Evropska strategija za pametni, održivi i inkluzivni razvoj,31 Inicijativa za socijalnu

ekonomiju32, Program za zapošljavanje i socijalne inovacije 2014-202033) prepoznaje

socijalno preduzetništvo kao važan instrumenat socijalne kohezije. U te svrhe, za

budžetsko razdoblje 2014-2020, u Evropskom socijalnom fondu, jednom od pet

strukturalnih fondova EU, izdvojeno je 80 milijardi evra, u cilju pomoći državama–

31

Communication from the Commission, "Europe 2020: A European Strategy for Smart, Sustainable and

Inclusive Growth, Preface, Brussels, 3.3.2010 COM(2010) 2020. Dostupno na http://eur-lex.europa.eu/legal-

content/EN/TXT/PDF/?uri=CELEX:52010DC2020&from=EN Vidjeti takođe European Commission,

"European Union Explained, Europe 2020: Europe Growth Strategy", Brussels, June 2012. Dostupno na

http://ec.europa.eu/europe2020/pdf/europe_2020_explained.pdf

32

Communication from the Commission, "Social Business Initiative. Creating a favourable climate for social

enterprises, key stakeholders in the social economy and innovation" {SEC(2011) 1278 final}. Dostupno na

http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=COM:2011:0682:FIN:EN:PDF 33

http://ec.europa.eu/social/main.jsp?catId=1081.

25

članicama naročito u oblasti socijalne inkluzije, promocije jednakosti, i zapošljavanja

mladih.34 Ovo predstavlja šansu i za novije članice Evropske unije (Slovenija, Hrvatska),

za povlačenje značajnih sredstava u cilju promocije socijalnog preduzetništva u

rješavanju prioritetnih socijalnih pitanja. Na drugoj strani, rastuća uloga socijalnog

preduzetništva u javnim politikama Evropske unije i iznos sredstava koje se izdvaja za

ove namene predstavlja rizik za njegovu dugoročnu održivost, iz razloga koji je već

prepoznat u Sloveniji: osnivanje socijalnih preduzeća motivisano je povlačenjem

evropskih i drugih raspoloživih fondova, prije nego iskrenom socijalnom misijom, što

može negativno utjecati na njihovu dugoročnu održivost.

7. Pravni režim za socijalno preduzetništvo u BiH

7.1. Preduzeće za zapošljavanje lica sa invaliditetom

Federacija BiH (FBIH). Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapošljavanju osoba sa invaliditetom35 definiše privredno (trgovačko) društvo za zapošljavanje lica (osoba) sa invaliditetom kao privredno društvo u kojem je od ukupnog broja zaposlenih najmanje 40% lica sa invaliditetom, a najmanje tri lica sa takvim invaliditetom, zaposlenih pod posebnim uvjetima (čl. 21(1)). Pod licem sa invaliditetom smatra se lice sa najmanje 60% invaliditeta, lice sa najmanje 70% tjelesnog oštećenja, ukoliko to oštećenje ima za posljedicu smanjenje radne sposobnosti, i lice sa lakom i umjerenom mentalnom retardacijom (čl. 15(6)). Ovako definirano društvo za zapošljavanje lica sa invaliditetom korespondira sa definicijom integrativne radionice u hrvatskom zakonu (supra. 4.1.2.). Društvo za zapošljavanje lica sa invaliditetom može dobiti status zaštitne radionice, ako u odnosu na ukupan broj zaposlenih zapošljava 40% lica sa najmanje 70% i više invaliditeta, a najmanje šest lica sa takvim invaliditetom, i 20% lica sa 100% invaliditeta, a najmanje tri lica sa takvim invaliditetom, koje u skladu sa Zakonom ostvaruju pravo na pomoć i njegu od drugog lica (čl. 29.). Integrativnu i zaštitnu radionicu mogu osnovati javne i privatno pravne osobe (čl. 21(3-4), 30). Status zaštitne radionice može dobiti i privredno društvo u kojem je posebna radna jedinica organizovana kao zaštitna radionica, saglasno odredbama ovog zakona (čl. 31.) Privredna društva sa statusom integrativne i zaštitne radionice imaju pravo na poreske olakšice (uključujući oslobađanje od plaćanja poreza na dobit, prometa nepokretnosti, oslobođenja poreza na prihode ostvarene jednokratnim humanitarnim akcijama), carinske olakšice, novčane stimulacije, oslobođenje od određenih doprinosa, ili pravo na naknadu za određene doprinose, kao i privilegirani tretman u sistemu javnih nabavki (čl. 48-56.).

Republika Srpska (RS). Zakono o profesionaloj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapošljavanju

invalida36 definiše preduzeće za zapošljavanje lica sa invaliditetom (integrativna radionica) kao

privredno (trgovačko) društvo u kome je zaposleno najmanje 51% ovih lica, pod posebnim

uvjetima (lica koja se na osnovu svojih radnih i opštih sposobnosti ne mogu zaposliti na tržištu

rada, čl. 15(2)). Pravo na zapošljavanje pod posebnim uvjetima imaju lica sa najmanje 40%

invalidnosti, lica sa najmanje 70% tjelesnog oštećenja, lica sa lakom i umjerenom mentalnom

retardacijom, kao i invalid kod koga je utvrđena preostala radna sposobnost, a koji nije stekao

uvjete za ostvarivanje prava na bilo koju vrstu penzije, pod uslovom da je radno osposobljen (čl.

34

http://ec.europa.eu/esf/main.jsp?catId=62&langId=en 35

„Sl. Novine FBiH“, 9/10. 36

“Službeni glasnik Republike Srpske“, broj: 98/04, 91/06, 12/09, 39/09.

26

11(3), 12). Zakon predviđa mogućnost osnivanja zaštitne radionice, kao ustanove ili privrednog

društva, u svrhu zapošljavanja i rada invalida (čl. 25.). Integrativnu i zaštitnu radionicu može

osnovati fizičko ili pravno lice (čl. 18., 26(1), a ona posluje saglasno propisima koji uređuju

privredno društvo, ako zakonom nije drugačije uređeno. Status zaštitne radionice može dobiti i

privredno društvo u kojem je posebna radna jedinica organizovana kao zaštitna radionica,

saglasno uslovima propisanim zakonom (čl. 27.). Zakonom su propisane carinske i poreske

olakšice, subvencije na zapošljavanje, materijalne i druge olakšice za ova privredna društva (čl.

13, 44-45, 47, 49, 50-51, 53).

7.2. Zadruge

Bosna i Hercegovina (BiH). Opći zakon o zadrugama37 definira zadrugu kao oblik organiziranja

dobrovoljno udruženih članova da bi zadovoljili svoje zajedničke ekonomske, socijalne i

kulturne potrebe i težnje, kroz zajedničko posjedovanje i demokratski kontrolirano

privređivanje (čl. 1.). Zadruga se osniva kao opća ili specijalizovana (čl. 2.), ali se Zakonom bliže

ne uređuju posebni oblici zadruga. Zakon ne propisuje nikakve posebne poreske ili druge

povlastice za zadruge.

Zadrugu može da osnuje najmanje pet fizičkih i pravnih osoba koja ispunjavaju uvjete shodno

zadružnim pravilima. Zadružna pravila mogu predvidjeti da samo fizičke osobe mogu biti

članovi zadruge (čl. 10(1)). U upravljanju zadrugom—osim pravila jedan član-jedan glas—

moguća je i ponderacija prava glasa, prema količinskim mjerilima (u odnosu na obim obaveza

koje ima član u saradnji sa zadrugom) ili po upisanim ulozima. Limit u učešću glasova pojedinog

zadrugara u ukupnom broju glasova u skupštini preko 50 zadrugara maksimalno je 5% (čl. 29-

30.). Dobit zadruge, nakon izdvajanja sredstava u obavezni fond, djeli se između zadrugara,

saglasno zakonu i zadružnim pravilima (čl. 58-59).

Zakon propisuje da Zadružni savez BiH vrši javna ovlaštenja u ovoj oblasti (donosi opšta pravila

kojima se uredjuje primjena principa i druga pitanja od značaja za poslovanje zadruge; donosi

pravila kojima se propisuju uvjeti koje moraju ispunjavati revizori koji obavljaju zadružnu

reviziju, propisuje sadržaj izvještaja o obavljenoj reviziji, kao i druga pitanja od značaja za

zadružnu reviziju zadruge; utvrdjuje metodologiju registra koji vodi Zadružni savez BiH i drugi

zadružni savezi)—ali ga ne prepoznaje kao subjekta koji sudjeluje u kreiranju javnih politika od

značaja za zadrugarstvo. (čl. 83.).

Federacija BiH. Zakon o zadrugama ne sadrži bliže odredbe o tipu zadruga. Iz ovoga se može

izvući zaključak da su za ovo pitanje mjerodavne odredbe Općeg zakona o zadrugama. Na drugoj

strani, Opći zakon bliže ne uređuje vrste zadruga - već ih samo dijeli na opće i posebne (supra).

Zadrugu može osnovati najmanje tri fizička lica, osim stambene zadruge, za čije je osnivanje

potrebno najmanje 30 lica (čl. 11.). Zakon ne propisuje nikakve posebne poreske ili druge

povlastice za zadruge.

Republika Srpska. RS nema opći zakon o zadrugama, već samo Zakon o poljoprivrednim

zadrugama38. Iz ovoga slijedi da se na osnivanje socijalnih i drugih vrsta zadruge, osim

poljoprivrednih, shodno primjenjuju odredbe Općeg zakona o zadrugama. Međutim, s obzirom

da Opći zakon ne sadrži nikakve odredbe o upisu u registar, niti predviđa centralno registarsko

tijelo, nije jasno da li se i na koji način socijalne i druge opće zadruge mogu osnovati u RS. 37

„Sl. glasnik BiH“, br. 18/03. 38

„Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 73/08, 106/09 i 78/11.

OLAKŠICE ZA ZAPOŠLJAVANJE OSOBA SA INVALIDITETOM, NE I DRUGIH RANJIVIH GRUPA!

27

7.3. Organizacije civilnog društva

Bosna i Hercegovina. Zakon o udruženjima i fondacijama39 propisuje da se udruženje može

osnovati radi ostvarivanja svakog zajedničkog ili općekorisnog cilja, dok se fondacija može

osnovati radi ostvarivanja samo općekorisnog cilja (čl. 2.). Zakon izričito ne propisuje da

udruženje mora biti organizirano na demokratskom principu, jedan član-jedan glas (čl. 18.), ali

demokratski način odlučivanja proizilazi iz prirode udruženja i direktne primjene člana 11

Konvencije o ljudskim pravima. S obzirom da se udruženja i fondacije mogu u FBIH i RS osnovati

za iste namjene kao i u državnom Zakonu (s tim što se fondacije u RS mogu osnovati i radi

ostvarivanja privatnog interesa), u nastavku se elaboriraju samo uvjeti pod kojima ove

organizacije mogu neposredno obavljati privrednu djelatnosti.

Udruženje i fondacija mogu neposredno obavljati privredne djelatnosti pod sljedećim uvjetima:

1) ako se radi o srodnoj privrednoj djelatnosti; 2) ako se višak prihoda nad rashodima (dobit)

od takve djelatnosti koristi samo za ostvarivanje statutarnih ciljeva organizacije; ovo

ograničenje ne odnosi se na naknade za rad ili nadoknade troškova povezanih sa ostvarivanjem

zakonitih ciljeva i aktivnosti utvrđenih statutom udruženja ili fondacije (čl. 4.). Imajući u vidu da

je oblast direktnog oporezivanja i radno-pravnih odnosa u nadležnosti entiteta, od cca 12,000

registiranih OCD u BiH, u državni Registar je u 2013. godini bilo upisano 1407 udruženja.40

Federacija BiH. Udruženje i fondacija mogu neposredno obavljati srodnu privrednu djelatnost,

pod uvjetom da se višak prihoda nad rashodima od takve djelatnosti koristi jedino za

ostvarivanje statutarnih ciljeva organizacije. Ovo se ograničenje ne odnosi na primjerene

nadoknade niti na pokriće troškova u vezi sa ostvarivanjem ciljeva aktivnosti utvrđenih

statutom udruženja ili fondacije. 41

Republika Srpska. Udruženja ili fondacije mogu neposredno obavljati privrednu djelatnost,

jedino ako sticanje dobiti nije osnovni standardni cilj udruženja ili fondacije. Višak prihoda nad

rashodom ostvaren obavljanjem privredne djelatnosti mora se investirati u osnovne statutarne

aktivnosti udruženja ili fondacije. Kao i u slučaju FBIH, ovo se ograničenje ne odnosi na

primjerene nadoknade niti na pokriće troškova u vezi sa ostvarivanjem ciljeva aktivnosti

utvrđenih statutom udruženja ili fondacije.42

7.4. Pravni režim za organizacije koje djeluju u javnom interesu

BiH. Registrovano udruženje ili fondacija može steći status udruženja od javnog interesa ako njegovo djelovanje prevazilazi interese njegovih članova i ako je prije svega namijenjeno interesu javnosti, ili nekim njenim segmentima, u sljedećim oblastima: zdravstvo; obrazovanje; nauka socijalna zaštita; građansko društvo; ljudska prava i prava manjina; pomoć siromašnim i socijalno ugroženim; pomoć invalidima, djeci i starijim osobama; zaštita okoline; tolerancija; kultura; amaterski sport; vjerske slobode i pomoć žrtvama elementarnih nepogoda. Smatra se da udruženje djeluje u dobrotvorne svrhe ako je osnovano s prvenstvenim ciljem da pomaže osobama i skupinama kojima je pomoć potrebna. Status udruženja od javnog interesa utvrđuje nadležno ministarstvo (Ministarstvo pravde BiH). Zahtjev za dobivanje statusa udruženja od

39

''Službeni glasnik BiH'', br. 32/01, 42/03, 63/08, 76/11. 40

TACSO Needs Assessment Report BiH 2013-2015, Sarajevo, 2014, str. 11. 41

Čl. 4. Zakona o udruženjima i fondacijama, 'Službene novine FBiH'', br. 45/02. 42

Čl. 4. Zakona o udruženjima i fondacijama, "Službeni glasnik Republike Srpske", br. 52/01, 42/05

PRAVNI REŽIM ZA ZADRUGE NE POGODUJE RAZVOJU SOCIJALNOG PREDUZETNIŠTVA!

28

javnog interesa može se podnijeti nakon što je organizacija upisana u Registar udruženja (Zakona o udruženjima i fondacijama, čl. 13, 14, 29.). Postupak za dodjelu i ukidanje statusa udruženja od javnog interesa uređen je posebnim pravilnikom. Zakon propisuje da organizacija od javnog interesa može ostvariti poreske, carinske i druge olakšice (čl. 13.). Međutim, pozitivni propisi ne utvrđuju nikakve olakšice za ova udruženja; ovo je razlog što je do sada samo tri udruženja dobilo ovaj status.43 Na udruženje i fondaciju od javnog interesa primjenjuje se strožiji režim nadzora (obaveza podnošenja i godišnjeg izvještaja o radu, pored finansijskog izvještaja, čl. 29.). Republika Srpska. Uudruženje (ali ne i fondacija) može steći status udruženja od javnog interesa

ako njegovo djelovanje prevazilazi interese njegovih članova i ako je namijenjeno interesu

javnosti, odnosno nekim njenim segmentima, u oblastima definisanim Zakonom o udruženjima i

fondacijama.44 Status udruženja od javnog interesa utvrđuje Vlada Republike Srpske na

prijedlog Ministarstva uprave i lokalne samouprave, uz predhodno mišljenje nadležnog

ministarstva, po osnovu istorijskog; kulturološkog; multietničkog; teritorijalnog prinicipa i

socijalnog–humanitarnog principa. Postupak za dodjelu i prestanak statusa udruženja od javnog

interesa, kao pomoć u finansiranju udruženja od javnog interesa uređuje Vlada uredbom (čl.

8a).45 U pojedinim od gore navedenih oblasti može utvrditi status udruženja od javnog interesa

za samo jedno udruženje (čl. 13. st. 1). Status udruženja od javnog interesa stiče se nakon

provedenog javnog konkursa koji se raspisuje svakih pet godina (čl. 2(2)(3), čl. 3(2) Uredbe).

Sticanje ovog statusa nije povezano sa nikakvim posebnim povlasticama

7.5. Privredna (trgovačka) društva

Federacija BiH. Privredno društvo je definirano kao pravno lice koje samostalno obavlja

djelatnost proizvodnje i prodaje proizvoda i vršenja usluga na tržištu radi sticanja dobiti.46

Zakon ne dopušta mogućnost privrednom licu da se osnuje radi ostvarivanja nedobitnih ciljeva.

Republika Srpska. Privredno društvo kao pravno lice koje osnivaju pravna i/ili fizička lica može

se osnovati samo radi obavljanja djelatnosti u cilju sticanja dobiti.47 Zakon ne precizira da se

pod obavljanjem djelatnosti podrazumjeva prodaja roba i usluga na tržištu, međutim, ovo

proizilazi iz samog statutarnog cilja privrednog društva.

7.6. Pravni režim za volontiranje

43

Izvor: Ministarstvo pravde BiH. 44

Zdravstvo, nauka, socijalna zaštita, zaštita okoline, civilno društvo, ratni veterani, ljudska prava, prava

manjina, pomoć siromašnim i socijalno ugroženim, pomoć invalidima, djeci i starijim licima, tolerancija,

kultura, amaterski sportovi, vjerske slobode, pomoć žrtvama elementarnih nepogoda, udruženja potrošača i

drugim oblastima od javnog interesa. Smatra se da udruženje djeluje u dobrotvorne svrhe ako je osnovano s

prvenstvenim ciljem da pomaže licima i grupama kojima je pomoć potrebna (čl. 8a Zakona). 45

Uredba o postupku za dodjelu i prestanak statusa udruženja od javnog interesa ("Službeni glasnik Republike

Srpske", br. 71/05, 65/07, 98/13). 46

Čl. 2(1) Zakona o privrednim društvima, “Službene novine Federacije BiH“, br. 23/99, 45/00, 2/02, 6/02,

29/03, 68/05, 91/07, 84/08, 88/08, 7/09, 75/13). 47

Čl. 2(1) Zakona o privrednim društvima, “Službeni glasnik RS” broj 127/08, 58/09, 100/11)

STATUS ORGANIZACIJE OD JAVNOG INTERESA NE DONOSI NIKAKVE POVLASTICE!

PRIVREDNO DRUŠTVO MOŽE OBAVLJATI SAMO DOBITNU DJELATNOST!

29

Federacija BiH. Zakon o volontiranju48 definira volontiranje kao dobrovoljno ulaganje ličnog

vremena, truda, znanja i vještina kojima se bez naknade obavljaju usluge ili aktivnosti za opće

dobro u Federaciji BiH.49 Zakonom se posebno uređuje dugoročno volontiranje (obavljanje

volontiranja dužeg od 240 sati u najmanje 3 mjeseca bez prekida - čl. 3(1)), ali se odredbe

Zakona odnose i na kraće oblike volontiranja (čl. 5(2) (12)). Organizator dugoročnog

volontiranja može biti i udruženje i fondacija koje je upisano u odgovarajući registar na

državnom, odnosno federalnom nivou (čl. 6(2)). Zakon zabranje volontiranje u trajanju dužem

od 40 sati sedmično (čl. 10(2)).

Sa stanovišta uloge volontiranja u socijalnom preduzetništvu, Zakon otvara nekoliko pitanja, od

kojih su posebno značajna ona koja se odnose na visoke transakcione troškove za organizatora

(dugoročnog) volontiranja. Ovo je djelimično posljedica činjenice da Zakon volontiranje više

tretira kao poseban oblik radno-pravnog odnosa, nego slobodnu i dobrovoljnu aktivnost

građana. Između ostalog: organizator volontiranja mora prvo dobiti akreditaciju od Ministarstva

pravde za organiziranje dugoročnog volontiranja (čl. 26.); obavezan je prijaviti volontera

Ministarstvu ili instituciji za evidentiranje volontiranja, u roku od deset dana od zaključenja

ugovora; obavezan je i odjaviti volontera u slučaju prijevremenog raskida ugovora (čl. 25(1),

27(1)); obavezan je zaključiti ugovor o volontiranju u pisanom obliku, čija je obavezna sadržina

propisana zakonom (čl. 20-21.); obavezan je volontera osigurati od profesionalne bolesti i

posljedica nesreće na poslu, u slučaju da volonter nije zdravstveno osiguran po nekoj drugoj

osnovi (čl. 25(2)); obavezan je da podnese Ministarstvu godišnji izvještaj o volonterskim

aktivnostima, koji sadrže podatke o volonterima i broju sati koji su uloženi u volonterske

aktivnosti, a posebno o broju maloljetnih volontera i njihovim aktivnostima (čl. 19(1)). Na

zahtjev Ministarstva, organizator volontiranja dužan je dostaviti i dodatni izvještaj o obavljenim

aktivnostima i uslugama određenim ovim zakonom (čl. 19(3)). Zakon propisuje prekršajne

kazne za povredu većine od gore navedenih obaveza (čl. 33.)

Republika Srpska. Volontiranje se definira kao ulaganje ličnog vremena, truda, znanja i vještina

kojima se obavljaju usluge ili aktivnosti za dobrobit drugog lica ili za opštu dobrobit.50 Pod

dugoročnim volontiranje smatra se volontiranje duže od 20 sati sedmično, najmanje tri mjeseca

bez prekida (čl. 4(3)). Između ostalih, udruženje i fondacije upisane u odgovarajući registar u RS

mogu biti organizatori volontiranja (čl. 7(1)). Zakon zabranjuje volontiranje u trajanju dužem od

40 sati sedmično u neprekidnom periodu dužem od šest mjeseci (11(2)).

Prethodne odredbe se u značajnoj mjeri oslanjaju na odredbe federalnog Zakona. Međutim,

Zakon u RS nameće manje troškove za organizatora volontiranja. Prije svega, čini se da

organizator dugoročnog volontiranja nije obavezan zakonom da zaključi ugovor o volontiranju u

pisanoj formi, već da je to ostavljeno na diskreciju samim ugovornim stranama (čl. 19-21.). Osim

toga, organiizator volontiranja nema zakonsku obavezu prijavljivanja dugoročnog volontera

nadležnom ministarstvu. Dodatno, organizator volontiranja nije zakonski obavezan da

volontera osigura od profesionalne bolesti i posljedica nesreće na poslu, u slučaju da volonter

nije zdravstveno osiguran po nekoj drugoj osnovi. Na drugoj strani, organizator volontiranja

dužan je da svaka tri mjeseca dostavlja izvještaj nadležnom ministarstvu o volonterskim

aktivnostima u kojima su angažirana maloljetna lica, a jednom godišnje izvještaj o svim

volonterskim aktivnostima (čl. 26(3)). Ministarstvo može od organizatora tražiti podnošenje i

dodatnog izvještaja (čl. 27.)

48

Aktivnosti za opće dobro uključuju: socijalna briga, građanske aktivnosti, obrazovne, kulturne, naučne,

sportske, zdravstene aktivnosti, aktivnosti razvojne saradnje, zaštite okoliša, pomoć kod elementarnih nepogoda,

istraživačke aktivnosti, aktivnosti za promociju volontiranja i druge slične aktivnosti (čl. 3(1)). 49

Čl. 3. Zakona o volontiranju, "Sl. novine FBiH", br. 110/2012. 50

Čl. 4(1) Zakono o volontiranju, “Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 89/13.

30

7.7. Poreski tretman OCD

Federacija BiH. OCD su izuzete od poreza na dobit pravnih lica, sve dok svoje prihode koriste za ostvarivanje svoje statutarne djelatnosti.51 Višak prihoda nad rashodima koje OCD ostvare neposrednim obavljanjem privredne djelatnosti oporezuje se po opštoj stopi propisanoj za trgovačka društva; prihodi od članarina oporezuju se samo kada predstavljaju naknadu za izvršenu uslugu. FBIH nema nadležnosti u pogledu poreza na imovinu, već ovo pitanje spada u nadležnost kantona. Zakon o porezu na imovinu kantona Sarajevo (koji je najveći kanton u Federaciji) ne predviđa oporezivanje poklona OCD. Zakon ne propisuje mogućnost da se trgovačko društvo čiji je osnivač OCD oslobodi od poreza na dobit, ukoliko je istu reinvestirala za ostvarivanje statutarnih ciljeva osnivača.

Donacije pravnih lica za humanitarne, kulturne, obrazovne, znanstvene i sportske svrhe (osim

za profesionalni sport) priznaju se kao rashod u iznosu do 3% od ukupnog prihoda u poreznom

razdoblju (čl. 11(2)). Donacije mogu biti u novcu i stvarima (čl. 3(3)).

Fizička lica koja samostalno obavljaju djelatnost oslobođena su od poreza za donaciju u visini do

0,5% prihoda ostvarenog u prethodnoj godini datih u robi ili novcu doznačenu na žiroračun, u

kulturne, odgojno-obrazovne, naučne, zdravstvene, humanitarne, sportske i vjerske svrhe.52

Izuzetno, donacija iznad propisanog iznosa priznaje se u cjelosti, pod uvjetom da je data na

osnovu odluka nadležnih ministarstava o provedbi i finansiranju posebnih programa i akcija u

cilju općeg društvenog interesa, ali ne i za redovnu djelatnost primaoca donacije (čl. 15(6), 4).

Donacije mogu biti u novcu i stvarima (čl. 27(3-4)).

Poreski režim za OCD u FBiH otvara nekoliko kritičnih pitanja:

1) Lista opštekorisnih djelatnosti u Zakoni o porezu na dobit pravnih lica definirana je usko i

numerus clausus. Zakon ne prepoznaje neke od djelatnosti u kojima je, uporedno gledano,

razvijeno socijalno preduzetništvo, kao što su socijalna inkluzija, zaštita okoliša, održivi razvoj, i

zaštita životinja, itd, kao djelatnosti od općeg interesa. Saglasno tome, davanja u ove namjene ne

predstavljaju poreski priznat rashod.

2) Zakonom nisu propisani nikakvi posebni uvjeti za OCD koje djeluju za opće dobro. Na

primjer, nije propisano da OCD mora pružati usluge zajednici u cjelini, ili određenim,

definiranim društvenim grupama, saglasno odredbama statuta, i pružati usluge neposredno, kao

što je to, na primjer, propisano u Njemačkoj.

3) Pored toga, Zakonom nije propisano da li se poreske olakšice za donacije pravnih lica-

poreskih obveznika odnose i na institucionalne grantove (donacije) za OCD koje djeluju u svrhe

koje su Zakonom definirane kao općekorisne svrhe. Nadalje, Zakonom nije propisano da li se

donacija mora iskoristiti u kalendarskoj godini u kojoj je primljena, te koji se dio donacije može

koristiti za administrativne troškove. Ova je pitanja nužno urediti ugovorom o donaciji,

međutim, postojanje pravnih praznina u vezi sa ovim pitanjima daje velika diskreciona

ovlašćenja poreskom organu u pogledu njihovog tumačenja.

51

Čl. 2-3 Zakona o porezu na dobit pravnih lica "Službene novine federacije BiH", br. 97/07, 14/08, 39/09. 52

Zakon o porezu na dohodak fizičkih lica ("Službene novine Federacije BiH”, br. 10/08, 9/10, 14/11.

VISOKI TRANSAKCIONI TROŠKOVI ZA ORGANIZATORA DUGOROČNOG VOLONTIRANJA U FBIH!

31

4) Zakon o porezu na dohodak građana otvara slična pitanja kao i Zakon o porezu na dobit: usko

definisana i iscrpljujuća lista djelatnosti u opštekorisne svrhe; nedostatak posebnih uslova za

OCD-primaoce donacije koje djeluju za opšte dobro; nedostatak pravila koji se odnose na

institucionalne grantove OCD i vremensko korišćenje donacije; ograničenje poreskog

oslobođenja samo za fizičko lice-poreskog obveznika koje samostalno obavlja djelatnost. Pored

toga, lista djelatnosti u opštekorisne svrhe u Zakonu ne korespondira sa Zakonom o porezu na

dobit pravnih lica. Sa stanovišta konzistentne poreske politike, nužna je harmonizacija ovih

lista; postojanje različitih koncepata djelatnosti od javnog interesa, ovisno o tome da li je

donator pravno ili fizičko lice-poreski obveznik, nema nikakvog opravdanja i utemeljenja.

Republika Srpska. Javne institucije i 'humanitarne organizacije'53 ne plaćaju porez na dobit

ostvarenu po osnovu prihoda iz budžeta, javnih fondova, 'sponzorstva' u novcu ili nature.54

Zakon ne propisuje mogućnost da se trgovačko društvo čiji je osnivač OCD oslobodi od poreza

na dobit, ukoliko je istu reinvestirala za ostvarivanje statutarnih ciljeva osnivača.

Donacije pravnih lica javnim institucijama, 'humanitarnim, kulturnim i obrazovnim

organizacijama' priznaju se kao rashod u iznosu do 3% od ukupnog prihoda u toj poreskoj

godini, s tim što se donacija koja prelazi taj iznos može prenositi u naredne tri godine

umanjujući buduće donacije (čl. 8(2), đ).

Sponzorstvo i donacije u visini do 2% prihoda fizičkih lica-poreskih obveznika u 'humanitarne, kulturne, obrazovne ili sportske svrhe' priznaju kao poreski reshod.55

Poreski režim za OCD u RS otvara nekoliko pitanja:

1) Odredbe Zakona o porezu na dobit međusobno su nekonzistentne. Naime, član 4(2)

Zakona neopravdano izdvaja 'humanitarne organizacije' kao pravna lica koja su izuzeta od

plaćanja poreza na dobit, iz čega proizilazi su 'kulturne' i 'obrazovne' organizacije (član 8(2)

Zakona) obveznici ovog poreza, uključujući i prihode koji su ostvarili po osnovu donacija.

Očito da je takav pristup nekonzistentan, jer se istovremeno davanja pravnih lica-poreskih

obveznika kulturnim i obrazovanim organizacijama priznaju kao poreski rashod.

2) Lista djelatnosti za javno dobro (od javnog interesa) u Zakonu o porezu na dobit

definisana je usko i numerus clausus, i otvara ista pitanja koja su elaborirana u dijelu

izvještaja koji se bavi porezom na dobit pravnih lica u Federaciji BiH (supra). U odnosu na

Federaciju BiH, lista djelatnosti od javnih interesa u Zakonu o porezu na dobit RS uže je

definisana, jer obuhvata samo humanitarne, kulturne i obrazovne organizacije, i nije

konzistentna sa konceptom djelatnosti od opšteg dobra u Zakonu o porezu na dohodak, koji

je šire koncipiran (supra).

3) U vezi prethodnog, koncept djelatnosti od javnog interesa u poreskim zakonima nije

konzistentan sa odredbama Zakona o udruženjima i fondacijama, koji predviđa znatno širi

koncept djelatnosti od javnog interesa (supra). Saglasno tome, donacija udruženju koje je

dobilo status udruženja koje djeluje u javnom interesu prema odredbama Zakona o

53

Organizacije civilnog društva djeluju u Republici Srpskoj kao udruženja i fondacije, 'humanitarne

organizacije' nisu poseban statusno-pravni oblik u kojem djeluju OCD u Republici Srpskoj. 54

Čl. 4(2)Zakona o porezu na dobit, "Službeni glasnik Republike Srpske", br. 91/06, 57/12 55

Član 15(2), lj Zakon o porezu na dohodak, Službeni glasnik Republike Srpske", br. 91/06, 128/06, 120/08,

71/10 i 1/11.

32

udruženjima i fondacijama, a koje ne djeluje u humanitarne, kulturne ili obrazovne svrhe,

već, na primjer, u oblasti ljudskih prava, ne predstavlja poreski priznati rashod poreskog

obveznika, niti predstavalja neoporezivi dio imovine tog udruženja.

4) U članu 4(2) i 8(2) Zakona o porezu na dobit koristi se nepravna terminologija i referira

na humanitarne, kulturne i obrazovne 'organizacije', prije nego aktivnosti. Time se stvara

dodatna pravne nesigurnost u pogledu toga koja pravna lica mogu biti korisnici poreski

priznate donacije, imajući u vidu da relevantni propisi ne uređuju organizaciju kao posebnu

statusno-pravnu formu, već referiraju na udruženja, fondacije i javne ustanove koje

obavljaju humanitarne, kulturne i obrazovne aktivnosti. Na drugoj strani, Zakon o porezu

na dohodak sa pravom težište stavlja na prirodu aktivnosti od javnog interesa, a ne na

statusno-pravne forme u kojima se te aktivnosti obavljaju.

Režim PDV. OCD su generalno izuzeti iz režima PDV-a, kada je riječ o obavljanju njihovih

osnovnih statutarnih djelatnosti. Pokloni i donacije u dobrima i/ili uslugama pravnih lica za

OCD oporezuju se samo kod davaoca takvih poklona i donacija, ukoliko je davalac

registrovani PDV obveznik: davanje dobara ili vršenje usluga bez naknade ili uz smanjenu

naknadu smatra se oporezivim prometom, na koji je davalac – PDV obveznik dužan

obračunati PDV (17%), na osnovicu koju čini tržišna vrijednost dobara koja se daju,

odnosno usluga koje se pružaju bez naknade ili uz smanjenu naknadu.

8. Osnovni zaključci i preporuke za Bosnu i Hercegovinu

Analiza ukazuje da BiH nema zadovoljavajući pravni okvir za socijalno preduzetništvo,

koje je u ovom trenutku reducirano na zapošljavanje i obuku osoba sa invaliditetom. U

tom smislu, posebno su kritična sljedeća pitanja:

Zapošljavanje drugih ranjivih grupa (Romi i druge posebno ugrožene socijalne grupe, liječeni ovisnici, itd) nije stimulirano nikakvim olakšicama. Ne samo što je koncept

socijalnog preduzetništva trenutno reduciran na preduzeće tip ‘B’, već se i koncept

preduzeća ‘B’ primjenjuje u svojoj reduciranoj formi (zapošljavanje osoba sa

invaliditetom).

Okvirni zakon o zadrugama prepoznaje socijalne zadruge, ali ovi oblici organizovanja

nisu uređeni na nivou entiteta. Adekvatna statusna regulative za zadruge mogla bi

značajno da doprinese razvoju socijalnog preduzetništva u BiH;

OCD ne uživaju poreske povlastice na prihode koje ostvare neposrednim obavljanjem

privredne djelatnosti, čak i ako te prihode koriste za svoje statutarne, opštekorisne

svrhe. Ovo ograničenje nepovoljno deluje na finasijsku održivost OCD, uključujući i onih

koje su aktivne u oblasti socijalnog preduzetništva. Propisivanje neoporezivog

nominalnog iznosa viška prihoda nad rashodima od takve djelatnosti koji ne podliježe

oporezivanju, moglo bi povoljno djelovati na razvoj socijalnog preduzetništva, vodeći

računa da ove olakšice nisu u koliziji sa propisima koji zabranjuju nelojalnu utakmicu na

tržištu;

Poreski režim za OCD karakteriše usko definirana i nekonzistentna definicija djelatnosti od javnog interesa; ovo posebno može biti problem za one OCD koje se identificiraju sa

socijalnim preduzećem tipa ‘A’;

NEADEKVATAN KONCEPT JAVNOG (OPŠTEKORISNOG) INTERESA U PORESKIM ZAKONIMA!

33

Dodatno, poreski propisi ne predviđaju poreska oslobađanja od poreza na dobit za

trgovačko društvo čiji je osnivač OCD, a koja je svoju dobit re-investirala u osnovne

staturne ciljeve osnivača; ovo bi mogla biti jedna od mjera koja bi posebno mogla

pomoći razvoju socijalnog preduzetništva u BiH.

Propisi koji uređuju volontiranje (naročito u FBiH) nameću visoke transakcione troškove za organizatore volontiranja. Kao što se u analizi navodi, volontiranje je

značajan ljudski resurs za socijalno preduzetništvo.

Neovisno od ovih pravnih pitanja, drugim mjerama javnih politika može se značajno podstaći razvoj socijalnog preduzetništva. Ove mjere uključuju izradu strateških

dokumenata, promociju socijalnog preduzetništva i primjera dobre prakse u javnosti,

osnivanja ‘start up’ inkubatora za socijalna preduzeća, ili pristup ‘start up’ sredstvima iz

javnih fondova namjenjenih osnivanju malih i srednjih preduzeća, itd.

U vezi sa prethodnim, nacrt Strategije za socijalno uključivanje BiH iz 2010. godine

predviđao je kao jednu od mjera razvoj socijalnog preduzetništva, ali je koncept

reduciran na zapošljavanje posebno ranjivih grupa. 56

Umrežavanje socijalnih preduzeća ima važnu ulogu u promoviranju ideje socijalnog preduzetništva, jačanju kapaciteta članova mreže, razmjeni iskustava između članova,

saradnji sa drugim nacionalnim i evropskim mrežama, lakšem uspostavljanju

komunikacije i saradnje sa korisnicima usluga, i efikasnijem sudjelovanju u artikulaciji i

primjeni javnih politika od značaja za socijalno preduzetništvo.

Da bi se koncept socijalnog preduzetništva dalje razvijao, nužna je identificirati partnere u organima vlasti na državnom, entitetskom i općinskom nivou. Imajući u vidu

da su socijalna preduzeća posebno pogodna za riješavanje socijalnih pitanja u lokalnoj

zajednici, saradnja sa općinama ima posebno važnu praktičnu ulogu u ovoj prvoj fazi

razvoja socijalnog preduzetništva.

ANEKS I Socijalne zadruge u Italiji: SWOT ANALIZA57

SNAGA: SLABOSTI:

Funkcionalni ekvivalent malih preduzeća čiji su korijeni u

lokalnoj zajednici i koja razumiju

njene potrebe; veća sposobnost

prilagođavanja i brzog reagiranja

u zadovoljavanju socijalnih

potreba, u odnosu na javne

Ubrzani rast socijalnih zadruga nije praćen podizanjem njihovih

kapaciteta, uključujući i razvoj

kvalificiranog menadžmenta;

Broj volontera nedovoljan da bi zadovoljio rastuće potrebe

socijalnih zadruga, čiji je broj

56

http://cesi.fpn.unsa.ba/wp-content/uploads/2012/12/Strategija-socijalnog-uklju%C4%8Divanja-Bosne-i-

Hercegovine-Vije%C4%87e-ministara-Direkcija-za-ekonomsko-planiranje.pdf. str. 48. 57

Pripremio Dragan Golubović.

34

ustanove;

Inkubator novih modela i praksi

u zadovoljavanju socijalnih

potreba;

Sposobnost kreiranja zagovaračkih platformi i

mobilizacije glavnih dionika

(naročito korisnika usluga), kao i

sposobnost efikasnog zagovaranja

njihovih interesa.

Sposobnost mobiliziranja volontera;

Kao privatno-pravna lica, neovisne od javnih ustanova u

artikuliranju svojih programskih

politika i aktivnosti;

Izjednačeni sa trgovačkim društvima u pogledu uvjeta za

podizanje likvidnosti na

finansijskom tržištu;

Bez ograničenja u obavljanju

ekonomskih aktivnosti, koje nisu

prepreka za sticanje statusa

organizacije od javnog interesa i

korespondirajućih poreskih

olakšica (supra, 3.1.2.)

takođe u porastu;

Nedostatak odgovarajućeg

sistema akreditacije za socijalna

preduzeća (uključujući i socijalne

zadruge), koji bi pratio kvalitet

njihovog rada;

MOGUĆNOSTI: RIZICI:

Lokalna samouprava ima pozitivan odnos prema socijalnim

zadrugama i cijeni njihovu

sposobnost i originalnost u

zadovoljavanju postojećih i

kreiranju novih socijanih usluga;

Privatni donator (fizička lica i trgovačka društva) uživaju

poreske olakšice za davanja

organizacijama koje djeluju za

opće dobro (uključujući u

socijalne zadruge koje imaju taj

status), što predstavlja

potencijalno značajan dodatni

izvor prihoda.

Javne politike, uključujući i one

na nivou Evropske unije, na

različite načine podržavaju

koncept socijalnog preduzetništva.

Značajno učešće javnih fondova u ukupnim prihodima socijalnih

zadurga negativno utiče na

njihovu neovisnost u artikuliranju

programskih politika i aktivnosti;

Otvaranje tržišta socijalnih usluga za trgovačka društva

povećava pritisak na socijalne

zadruge da jačaju ekonomske i

tržišne aspekte u svom

djelovanju, na račun njihovog

ključnih osobina (socijalna misija,

solidarnost, participativnost i

demokratski karakter).

Rastući pritisak privatnog sektora za ukidanje poreskih i

drugih povlastica za socijalne

zadruge, sa obrazloženjem da su u

suprotnosti sa pravilima o zabrani nelojalne utakmice na tržištu.

35