DOVIŠTE - POJMOVNO ODREĐENJE / PILGRIMAGE SITES – CONCEPTUAL DEFINITION

The following ad supports maintaining our C.E.E.O.L. service

DOVITEPOJMOVNOODREENJE

PILGRIMAGESITESCONCEPTUALDEFINITION

byElvirDuranovi

Source:ProceedingsoftheIslamicPedagogicalFacultyinZenica(ZbornikradovaIslamskogpedagokogfakultetauZenici),issue:12/2014,pages:285306,onwww.ceeol.com.

Zbornik radova Islamskog pedagokog fakulteta u Zenici br. 12/2014.

285

Struni rad Elvir Duranovi1

DOVITE POJMOVNO ODREENJE

Saetak

irom Bosne i Hercegovine postoje dovita koja muslimani posjeuju od sredine proljea do kasne jeseni. Iako se o dovitima dosta pie, uglavnom su to novinski izvjetaji o broju posjetilaca i programskim sadrajima na njima te opetovano podsjeanje na narodno predanje o pojedinom dovitu, tako da na naem jezikom podruju ne postoji niti jedan rad koji na naunom nivou propituje pojam dovita u njegovoj cijelosti. Cilj ovog rada je itaoca upoznati s fenomenom dovita u bosanskohercegovakom kontekstu, etimologijom rijei dovite, osnovnim karakteristikama dovit, lokacijama dovit, obredima koji se na dovitima izvravaju te datumima posjete. Kljune rijei: molitvite, dovite, grobovi evlija, turbe, mezari ehida, nekropole steaka, Aliun, Jurjev

Uvod Bosanskohercegovaka dovita su u postojeoj literaturi

tretirana parcijalno, odnosno istraivai su se najee fokusirali samo na jedno odreeno dovite, naprimjer Tekiju na Buni ili Ajvatovicu. Rijetki su tekstovi poput Hadijahievog (1981) u kojem autor pravi komparaciju izmeu dva dovita. Neka od dovita poput Peine u Brateljeviima, Lastavice i Ajvatovice prouavana su studiozno, dok se podaci o drugim dovitima uglavnom mogu crpiti samo iz novinskih lanaka. S obzirom na to da sve vie ljudi tokom godine posjeuje dovita, postoji objektivna potreba da se fenomen dovita istrai openito, odnosno da se sintezom karakteristinih elemenata glavnih dovit u Bosni i Hercegovini metodom dedukcije definira pojam dovita u njegovoj punini. Etimologijom termina dovite bavi se prvi dio rada. Nastojali smo posebno odrediti diferencirajue faktore meu 1 Imam Sultan Ahmedove damije u Bugojnu, [email protected] Rad autora je dostavljen 22. 5. 2014. godine, a prihvaen za objavljivanje 15. 12. 2014. godine.

Islamska misao i civilizacija

286

terminima dovite i molitvite. Nakon toga smo, sintezom karakteristinih elemenata glavnih bosanskohercegovakih dovita, objasnili na kojim mjestima su situirana dovita, kakvi obredi se na njima izvravaju i kada se posjeuju. Do neophodnih podataka o pojedinim dovitima koja u literaturi nisu uope tretirana doli smo nakon provedene ankete meu imamima na podruju Travnikog muftijstva, jer se na ovom podruju nalaze gotovo svi tipovi dovita koji se mogu nai u drugim krajevima Bosne i Hercegovine. U tu svrhu izraen je poseban anketni listi koji su popunjavali pojedini imami u svim medlisima Travnikog muftijstva.

1. Dovite terminoloko odreenje Openito uzevi, dovite je svako mjesto na kojem se ui

dova. U bosanskohercegovakom kontekstu pod dovitem se podrazumijeva mjesto izvan vjerskih ustanova, obino u prirodi, na kojem se u tano odreeno vrijeme okupljaju muslimani predvoeni svojim vjerskim autoritetima i tu, uz niz drugih vjerskih obreda, ue zajedniku dovu.

Imenica dovite je turcizam arapskog porijekla (Skok, 1971:428). Izvodi se iz turske rijei dova, arapski du' (Mufti, 1997:443), to znai: molba Bogu, molitva i blagoslov (kalji, 1966:224-225). Poput brojnih pojmova doslovno prevedenih na turski jezik s ciljem zamjene postojeih, dovite je ulo u upotrebu kao sinonim za termin molitvite kojim se, izmeu ostalog, oznaavalo mjesto na kojem se se predislamski stanovnici Bosne i Hercegovine okupljali i molili Bogu. Imenovanje nekih toponima u Bosni i Hercegovni molitvitem zorno svjedoi o vrsti obreda koji su na njima izvravani (Belagi, 1967). Prihvatanjem islama srednjovjekovni stanovnici Bosne i Hercegovine unijeli su u novu vjeru znaajan dio svoje stare vjerske prakse (Duranovi, 2011). Vremenom je predislamski utjecaj slabio ustupajui mjesto dominatno islamskoj tradiciji. Srednjovjekovna molitvita postepeno su postajala dovita, a vjerski obredi na njima poprimili su prepoznatljivu islamsku formu. Meutim, bilo bi pogreno dovite vezati iskljuivo za predislamsku tradiciju bosanskohercegovakih stanovnika, jer su za vrijeme Osmanlija uspostavljena sasvim nova dovita, obino na starim muslimanskim grobljima, pored ehidskih niana (Hadijahi, 1969) ili na

Access via CEEOL NL Germany


287

mjestima vezanim za neki dogaaj iz rane historije islama u Bosni i Hercegovini.

U odnosu na molitvite, ogranieno samo na predislamsku vjersku tradiciju, pojam dovite stoga je iri, jer obuhvata i raniju predislamsku i kasniju islamsku tradiciju koja ju je naslijedila i u odreenom dijelu asimilirala.

2. Osnovne karakteristike bosanskohercegovakih dovita Svake godine u tano odreeno vrijeme, od kasnog proljea

do rane jeseni, bosanskohercegovaki muslimani posjeuju molitvita-dovita situirana na razliitim lokacijama u prirodi. Neka od tih okupljanja imaju iskljuivo profano obiljeje popraeno narodnim veseljem, igrom, pjesmom i druenjem;2 na drugima se opet samo izvravaju vjerski obredi, ue mevludi i dove;3 dok se na pojedinim dovitima sveto i profano, obredno i drutveno proimaju na nain da se poslije odobrednog dijela programa u neposrednoj blizini dovita organizira narodno veselje. (Nikanovi, 1978)

Shodno navedenom, svako dovite posjeduje tri osnovne karakteristike koje ga izdvajaju u odnosu na druga dovita. To su:

a) lokacija, b) obredi i c) datum odravanja.

2.1. Lokacija dovita Detaljna analiza lokacij aktivnih i u bliskoj prolosti

ukinutih4 dovita bosanskohercegovakih muslimana otkriva prostorno-geografsku raznolikost koja se moe sintetizirati u tri osnovna tipa podijeljena u zasebne ogranke. To su:

1. dovita pored kranskih svetih mjesta i srednjovjekovnih nekropola,

2. dovita pored muslimanskih historijskih i duhovnih sredita i

3. dovita pored prirodno-geografskih fenomena: peina, izvora i vrhova planina.

2Aliunski teferi u Kopiu pored Bugojna. 3 Kine dove imaju izraziti obredno-vjerski karakter iji su neophodni elementi pokajanje i priznavanje grijeha te ista predanost i pobonost. 4 Misli se na dovita koja su bila aktivna do kraja Drugog svjetskog rata, kada su odlukama tadanjih vlasti ukinuta.


288

2.1.1. Molitvita-dovita pored kranskih svetih mjesta i srednjovjekovnih nekropola

Odredbama Zakonika kanonskog prava ozvanienog 1983. godine openito je odreeno da su: Sveta mjesta ona koja se posvetom ili blagoslovom to ih propisuju bogoslune knjige odreuju za bogotovlje ili pokop vjernika. (Codex, 1966:195). Zakonik zatim navodi svako sveto mjesto poimenino. To su: crkve, kapele i privatne kapelice, svetita, oltari i groblja (Codex, 1966:195-198). Na svetim mjestima krani izvravaju vjerskim propisima odreene molitve. Tjerani nevoljom, u najeem sluaju tekom boleu, neki neprosvijeeni muslimani u Bosni i Hercegovini i danas posjeuju odreena kranska sveta mjesta i uestvuju u molitvi za zdravlje (orevi, 1984). Najpoznatija svetita koja ve stoljeima uz katolike, izmeu ostalih, posjeuju i muslimani jesu svetite sv. Ive u Podmilaju kod Jajca5 i crkva Majke Boije u Olovu.6

Grobove svojih umrlih sljedbenici Crkve bosanske takoer su smatrali svetim mjestima savjetujui posjetioce s nadgrobnih spomenika da umrle ne diraju ve da razmiljaju o njihovom i svom poloaju.7 Poput katolika i pravoslavaca na grobljima su se molili, a bogatiji meu njima zavjetali su da im se nad grobom napravi hram, tj. grobna kapela (Solovjev, 1947). Nije poznato kakvu vrstu obreda su pripadnici Crkve bosanske izvravali pored steaka i u grobnim kapelama. Meutim, s obzirom na to da je kult umrlih bio jako izraen, a grobne kapele su graene radi molitve za mrtve, smatramo da su se i oni molili za svoje umrle. U tom smislu 5 Fra Antun Kneevi je 1884. godine napisao: Crkva je na najviem glasu i kao udotvorna priznata, i proglaena od cijelog puanstva bosanskoga bez razlike vjere. Osobito na Ivanj tude se kupe Turci, i Turkinje; Kristjani i Krstjanke u tolikom mnotvu, kako nigdje u Bosni. Svijet strue kamenje crveno, i nosi ga za lijek. Svaka daica, svaki kameni potuje se kao kakav sveti ostatak. Navedeno prema Kovai i saradnici, 1990:32. 6 U Monografiji Gospa olovska: hodoasniki vodi, Bernardin Mati prenosi svjedoenje Franje Varadinca objavljeno u Dobrom pastiru u Mlecima 1679. godine u kojem stoji: Olovskoj Gospi hodoaste ne samo katolici iz Bosne i Dalmacije, nego i inovjerci iz Bugarske, Srbije i Albanije, i to radi udesnih ozdravljenja. Navedeno prema: Mati, 1980:14. 7 Na steku iznad groba Radoice Bilia u Starom Selu, opina Donji Vakuf izmeu ostalog pie: ...MOLI BRATIJU I STRINE I NEVISTE PRISTUPITE I ALITE ME I NEPOPIRAITE ME NOGAMA, JERE ETE BITI VI KAKOV' ESM'JA, A JA NEU BITI KAKOVI JESTE VI... Navedeno prema Belagi, 1967:106.


289

nije bilo nikakve razlike izmeu sljedbenika Crkve bosanske s jedne, i katolika i pravoslavaca s druge strane (Hadijahi, 1973). Nakon prihvatanja islama mjesno stanovnitvo je, u pojedinim sluajevima,8 nastavilo ukopavati umrle muslimane na istom mjestu gdje su ranije sahranjivali svoje predislamske pretke. Poto su pored steaka sada bili ukopavani muslimani, a poznato je da islam takoer batini molitve za umrle, novi muslimani nastavili su staru praksu molitvi na grobljima. Na taj nain dolo je do preslojavanja paterenske tradicije islamskom u slinim obredima. Primjer dovita pored srednjovjekovne nekropole je greblje u Veiima, opina Kotor-Varo. U neposrednoj blizini sela na lokalitetu Glavica, pored puta se nalazila nekropola s 80 steaka. Odmah do steaka nalazi se muslimansko groblje s nianima. Mjetani ovo mjesto nazivaju Trzan. Na Ilindan, 2. augusta, tu su prireivali narodne teferie i vrili vjerske obrede, uili mevlude i dove (Belagi, 1967).

2.1.2. Dovita pored muslimanskih historijskih i duhovnih sredita Najvie dovita u Bosni i Hercegovini situirano je pored

muslimanskih historijskih i duhovnih sredita. Provedena terenska istraivanja pokazala su da se dovita ovog tipa mogu podijeliti u dvije prepoznatljive grupe:

a) dovita na muslimanskim historijskih mjestima b) dovita na muslimanskim duhovnim sreditima.

Prvu grupu ine dovita na mjestima bitnih dogaaja iz rane historije islama u Bosni i Hercegovini. S obzirom na to da su grobovi na bojnom polju ubijenih gazija ratnika, kreatora svete muslimanske historije, takoer mjesta hodoaa, i njih smo, kao podgrupe, uvrstili u ovu kategoriju.

U drugu grupu dovita spadaju damije i tekije te grobovi osoba neposredno povezanih s njima: uleme, uenih ejhova i evlija dobrih ljudi i ena.

2.1.2.1. Dovita na muslimanskim historijskim mjestima Mjesta vanih dogaanja iz historije islama u Bosni i

Hercegovini koja narodna tradicija uglavnom povezuje sa sultanom Mehmedom el-Fatihom i njegovom vojskom, vremenom su postala

8 Od 175 lokacija sa stecima na podruju Travnikog muftijstva, samo u 6 (est) sluajeva u blizini steaka nalazi se staro muslimansko groblje.


290

mjesta okupljanja, molitve i dove. Neka od njih su povezana sa sultanom Mehmedom el-Fatihom lino. To su: Musala u Donjem Kamengradu, opina Sanski Most, gdje je, prema narodnom predanju, sultan Mehmed el-Fatih s vojskom klanjao duma-namaz (Mujezinovi, 1998); damija Mehmeda el-Fatiha u Kraljevoj Sutjeci, sagraena na mjestu gdje se sultan odmarao za vrijeme osvajanja Bobovca (Smajlovi, 2011); te dovite na Starom gradu u Kljuu, mjesto evociranja uspomene na posljednjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaevia koji se tu predao sultanu Mehmedu el-Fatihu (unji, 1998). Na podruju Travnikog muftijstva nije zabljeeno dovite ovog tipa.

Druga vrsta dovita, potovanih i od muslimana i nemuslimana u Bosni i Hercegovini, jesu grobovi i turbeta ehida iz Fatihove vojske. Takva su: dovite pored turbeta dva brata blizanca iz Fatihove vojske u Solunu, opina Olovo (Takvim, 2011); turbe u Jelini pored Vranduka (Mujezinovi, 1998); dovite na mezarju ehitluci pored Bobovca (Aneli, 1973); turbe Urjan-dede u Sarajevu (Buatli, 2001) i dr. Na podruju Travnikog muftijstva nalazi se relativno veliki broj ehitluka, grobova i turbeta tradicionalno povezanih s vojskom sultana Mehmeda el-Fatiha. To su: turbe Fatihovog bajtara (veterinara) u Luini, opina Jajce (Ljubez, 2009); Ajvaz-dedino turbe u Pruscu, opina Donji Vakuf (Hamidovi, bez godine izdanja); turbe Ibrahim-dede u Docu, opina Travnik (Mujezinovi, 1970); turbe Ismail-dede u Turbetu, opina Travnik (Mandi, 1924); turbe u Grabljama, opina Busovaa (Koluh, 2011); ehit na putu od Prusca do Bugojna preko Kotega (epalo, 2001); i turbe Ilijas-babe ili Elkazovo turbe kod Komotina (Ljubez, 2009).

Trea vrsta dovita su grobovi i turbeta gazija i uvenih boraca koji narodnom predajom nisu povezani sa sultanom Mehmedom el-Fatihom, ali ih narod potuje, hodoasti i ui dove kraj njih. Ovakvih grobova i turbeta u Bosni i Hercegovini ima mnogo. Na podruju Travnikog muftijstva to su: turbe erzelez Alije u Gerzovu (Nikanovi, 1978); turbeta Torlak Alije u Vincu i Torlakovcu (epalo, 2001); staro muslimansko mezarje u Doiu, opina Novi Travnik;9 mezari ehid u Veseloj, opina Bugojno

9Anketno istraivanje o dovitima na podruju Travnikog muftijstva. Izvjetaj Salke ef. Kasumovia, imama demata Sinokos, opina Novi Travnik. Datum 14. 6. 2010. godine.


291

(epalo, 1991); i mezar ehida u Paaliima, opina Donji Vakuf (epalo, 1991).

2.1.2.2. Dovita pored muslimanskih duhovnih sredita: damija, tekija te grobova uvenih islamskih uenjaka, potovanih ejhova i evlija dobrih ljudi i ena

Prema uenju islama postoje samo tri damije ija vrijednost je posebno istaknuta, a namaz u njima viestruko se vrednuje u odnosu na namaze obavljene u nekoj drugoj damiji.10 To su: Mesdidul-haram u Meki, Damija Allahovog Poslanika u Medini i Mesdidul-aksa u Jerusalemu.11 Nema, dakle, prema izvorima islama, razlike meu damijama u Bosni i Hercegovini: sve imaju istu vrijednost kod Boga i namaz obavljen u bilo kojoj od njih ima isti status u odnosu na neku drugu damiju. Prve damije u Bosni i Hercegovini podizane su s ciljem formiranja muslimanskog demata i irenja islamskog utjecaja. Uz damiju su graeni kulturno-prosvjetni, humanitarni, privredni, higijenski i drugi objekti islamske kulture (Handi, 1981). S obzirom na to da su najstarije damije, u veini sluajeva, bile carske, ili dravne (Handi, 1977), dakle politike, a vjerski slubenici u njima slubenici drave, njihovo osnivanje nije pratio mistini oreol bitan za razbuktavanje duha, raspirivanje mate i stvaranja narodnog predanja neophodnog za kasnije formiranje dovita. Ne zauuje stoga to u Bosni i Hercegovini ne postoji mnogo damija dovita. Na prostoru srednje Bosne postoje samo dvije damije koje narodna tradicija izdvaja u odnosu na druge, uvajui na taj nain uspomenu na neki vaan detalj iz svete historije muslimana, poput ve spomenute damije sultana Mehmeda el-Fatiha u Kraljevoj Sutjesci, ili neke ranije, predislamske duhovnosti, kao to je sluaj s usamljenom planinskom damijom u Kariima, opina Vare, gdje se vjernici stoljeima okupljaju odreeni dan u godini i ue dove (Hadijahi, 1981).

10 Muhammed, a.s., je rekao: Namaz obavljen u Mesddul-harmu vredniji je od stotinu hiljada namaza obavljenih u nekoj drugoj damiji. Namaz u mojoj damiji bolji je od hiljadu, a namaz u Mesdidul-aqsu vrijedi petsto namaza obavljenih u nekoj drugoj damiji. (Et-Taberani) Navedeno prema El-Makdisi, 2005:112. 11 Ebu Hurejre prenosi da je Vjerovjesnik, a.s., rekao: Sedla se priteu samo radi tri mesdida: Ovog mog mesdida, Mesdidul-harma i Mesdidul-aqsa. Navedeno prema El-Munziri, 2004:339.


292

Aktivno uee dervia u procesu irenja islama, jednostavnost s kojom su prilazili lokalnom stanovnitvu i osvajali njihova srca te eventualna muenika smrt nekog od njih, zauzeli su znaajno mjesto u narodnoj tradiciji, pa su kasnije nove generacije ljudi, koji nisu bili u mogunosti druiti se s njima, ali su uli vijesti o njihovoj izvrsnosti, poeli posjeivati njihova turbeta i mezare situirane u sklopu kompleksa tekije i tu uiti dove. U ovu skupinu dovita spadaju: nekadanja tekija i turbe Ajni-dede i emsi-dede u Sarajevu (Bejti, 1981); tekija i Turbe Sari Saltuka i Aik-bae na vrelu Bune u Blagaju (Hadijahi, 2010); turbe ejha Murata i ejha Saliha, dovite Dobre Vode, opina Foa (Selhanovi, 2008); nekadanja tekija i turbe ejha Gaibije u Bosanskoj Gradici (Hadialagi, 2000); turbe ejha Hasana Kaimije na Kuli u Zvorniku (Hadijahi, 1966) i dr. Na podruju Travnikog muftijstva u ovu skupinu dovita spada tekija i turbe Hasana Kafije u Pruscu (elebi, 1996).

irom Bosne i Hercegovine potuju se i posjeuju turbeta i grobovi lokalnih pobonjaka i evlija dobrih ljudi i ena, Boijih prijatelja i tienika. Evlije su osobe koje se u potpunosti pridravaju vjerskih propisa (Smailbegovi, 1990). Pripisuje im se udotvorna mo, a nakon njihove smrti hodoaste njihovi grobovi. asne evlije mogu biti osobe iz razliitih drutvenih slojeva, od obinih sluga do visokih vojnih i politikih zvaninika, od sufijskih ejhova do prostodunih prosvijetljenih vjernika (Smailagi, 1990). esto se evlijama smatraju nevino ubijene osobe usmrene dok su se borile za ostvarivanje svojih prava. U ovu skupinu dovita na podruju Travnikog muftijstva spadaju: turbe glasovitog pjesnika Abdulvehaba Ilhamije ije pogubljenje je naredio bosanski vezir Delaludin-paa (Mujezinovi, 1998); grob dobre ene evlije u Pruscu (epalo, 1990); turbe or Zuke u Donjem Vakufu (epalo, 2001) i Sejdin greb u Privoru, opina Gornji Vakuf;12 mezar Alije na Stinici, opina Jajce;13 Nian u Planinici, opina Bugojno.14

12 Anketno istraivanje o dovitima na podruju Travnikog muftijstva. Izvjetaj Hafeza ef. oia, imama demata Crkvice, opina Gornji Vakuf. Datum: 28. 6. 2010. godine. 13 Anketno istraivanje o dovitima na podruju Travnikog muftijstva. Izvjetaj Kasima Agia iz Diviana. Datum 15. 11. 2010. godine. 14 Anketno istraivanje o dovitima na podruju Travnikog muftijstva. Izvjetaj Sulje ef. akia, imama demata Planinica, opina Bugojno. Datum: 17. 8. 2010. godine.


293

2.1.3. Dovita pored prirodno-geografskih fenomena: pein, izvor i vrhov planin

Ljudski duh su oduvijek privlaili vrhovi gorja, izvori vode i tiina peina. Ta injenica i u Kur'anu je nedvosmisleno argumentirana kroz kazivanja o Boijim poslanicima. Tako je, na primjer, Musa, a.s, na gorju Sinaja u blagoslovljenoj dolini Tv razgovarao s Uzvienim Allahom (Korkut, 1995); Muhammed, a.s., je izotravao svoj duh daleko od uurbanog drutvenog ivota tadanje Meke, na brdu Nur u miru peine Hira sve dok na tom istom mjestu nije primio prvu objavu (El-Munziri, 2004); kur'anska sura Al-Kahf (peina) govori o mladiima koji su se sklonili u sigurnost peine kako bi sauvali svoju vjeru (Korkut, 1995:292-303); bolesnog Ejjuba, a.s., Allah je izlijeio tako to je podario da iz zemlje provrije izvor iju vodu je Ejjub, a.s., koristio za pie i kupanje (Korkut, 1995:454). Prirodni ambijent, daleko od gradske vreve i buke, bez obzira na to radi li se o planinskom vrhu ili mranoj peini, smiruje ovjeka, nadahnjuje njegovu duu i potie ga da kontemplira o Bogu, smislu ivota i prolaznosti ovog svijeta. Ljudi s izrazitim duhovnim sklonostima iz svih religijskih zajednica odlazili su povremeno u samou prirode traei Boga i duhovno savrenstvo. Njihova tradicija prenoena s generacije na generaciju u nae doba manifestuje se kroz molitvita i dovita u prirodi, jer i moderni ovjek ima potrebu da, kao i njegovi preci ranije, pobjegne iz neistog u isto mjesto, iz profanog u sakralni prostor blizak Bogu i viem duhovnom svijetu.

2.1.3.1. Dovita na vrhovim planin, brd i planinskih visoravni Fizika bliskost planinskih visova s nebom raspirivala je

matu drevnih ljudi, pa su neke od njih ili cijele planine posveivali svojim boanstvima. Tragovi takvih vjerovanja rasuti su irom svijeta. Hindusi i Tibetanci vjeruju da je planina Kailas na sjevernom obronku planinskog lanca Himalaji sveto mjesto i duhovni centar svijeta; Fuji je za Japance sveta planina; prema grkoj mitologiji bogovi ive na svetoj planini Olimpu itd. (Elijade, 2003). Nai preci stari Slaveni takoer su vjerovali da njihovi bogovi, uz druga mjesta, obitavaju i na planinskim vrhovima, pa su brdsko-planinski prostor Bosne i Hercegovine s prelijepim pejzaima nakon doseljavanja odomaili i posvetili svojim


294

boanstvima.15 Tragovi svetita na kojima su se davno u prolosti okupljali i izvravali vjerske obrede sauvali su se do dananjih dana u obliku zborita i molitvita. Planina Konjuh je zbog niza dova koje su se tokom godine odravale na njoj nazvana Dovite (Pilar, 1931). Dovitem se naziva i vrh planine Rati na granici izmeu sjeverne i sjeveroistone Bosne (Deli, 1996). uvena su dovita u Kariima, opina Vare, i Lastavica, na granici izmeu opina Zenica, epe, Zavidovii i Kakanj (Spahi i Jalimam, 1998). Nekadanje molitvite na planini Treskavici poznato je pod nazivom abenske stijene (Hadijahi, 1969). Napomenimo jo da se najvii planinski vrh u Bugarskoj naziva Musala, to, takoer, nedvosmisleno govori o njegovoj kultnoj namjeni u prolosti. Na podruju Travnikog muftijstva nalazi se najpoznatije i najmasovnije planinsko dovite Ajvatovica, smjeteno na proplanku omeenom lijepom zimzelenom umom ispod planine uljage; muslimani Gornjeg Vakufa, Fojnice i okolnih mjesta okupljali su se za Aliun na Treskavici, planinskom vrhu na Vranici (Mulaomerovi, 2000); na podruju ipova kine dove su se uile na vrhu brda poznatog pod imenom Crni Kamen;16 muslimani Dobrog Brda, Starog Sela i okolnih naselja s lijeve obale Vrbasa na pola puta izmeu Donjeg Vakufa i Jajca kine dove su uili na Brigovima, vrhu s kojeg se vidi cjelokupna dolina (epalo, 2001); i dovite Krstac iznad naselja Oraac, opina Novi Travnik.17

2.1.3.2. Dovita pored pein Mir i tiina peine s dubokim simbolizmom nekog drugog,

skrivenog, podzemnog svijeta predstavlja idealni, Boijom rukom napravljeni, hram za promiljanje i pobonost. U tu svrhu koritene su brojene peine irom Bosne i Hercegovine. Meutim, zbog nepristupanosti terena veina ih je vremenom pala u zaborav krijui u svojoj unutranjosti tek poneki trag nekadanje ive 15 Vie o tome vidi: Filipovi, M. S. (1948) Tragovi Perunova kulta kod Junih Slovena. GZM, Nova serija, sveska 3, Sarajevo, str. 63-80; Pleterski, A. (1996) Strukture tridelne ideologije pri Slovanih. Zgodovinski asopis, br. 50, str. 481-534; Belaj, V. i antek, G. P. (2006) Paki sveti trokut. Studia ethnologica Croatica, vol. 18, No 1, Zagreb, str. 153-183. itd. 16 Anketno istraivanje o dovitima na podruju Travnikog muftijstva. Izvjetaj Sadika ef. Dulabia, imama iz demata ipovo. Datum: 6. 4. 2010. godine. 17Anketno istraivanje o dovitima na podruju Travnikog muftijstva. Izvjetaj Halima ef. Grabusa, imama iz demata Oraac. Datum: 5. 5. 2010. godine.


295

molitvene djelatnosti. Neke od peina su, pak, poput Djevojake peine u Brateljeviima, opina Kladanj, peine u Rataju (oki, 1889), opina Foa i ehove tekije u Radonjiima, opina Vare, postale znaajna muslimanska dovita. Tu se prvenstveno misli na Djevojaku peinu u Brateljeviima gdje se narod okupljao u posljednji utorak pred Aliun (Hadijahi, 1981). Ovo dovite ponovo je reaktivirano nakon ukidanja 1946. godine i uvrteno u slubeni kalendar znaajnih datuma u tradiciji Bonjaka koji u svom godinjem glasilu Takvim objavljuje Rijaset IZ (Takvim, 2011).

2.1.3.3. Dovita pored izvor Voda je najbitniji element potreban za nastanak, razvoj i

opstanak ljudi, biljnog i ivotinjskog svijeta. Razumljivo je stoga to brojne nekadanje, ali i savremene kulture njeguju mitove i legende povezane s vodom i njenom primordijalnom ulogom. Blagoslovljenost vode u islamskoj tradiciji jo vie je naznaena i istaknuta. Prema kur'anskom tekstu Boije prijestolje (Ar) je iznad vode (Korkut, 1995:221) i sve ivo stvoreno je od vode (Korkut, 1995:323). Izvor Zemzema kraj Kabe u Meki smatra se blagodarnim vrelom ija voda se koristi za pie i zdravlje (El-Munziri, 2004:767). Voda, meutim, zauzima znaajno mjesto i u staroslavenskoj tradiciji tako da je nakon irenja islama u Bosni i Hercegovini dolo do proimanja prepoznatljivih elemenata islamskog uenja s naslijeenim elementima pradavnog (Softi, 2000). Izvori vode ili vrela, mjesta na kojima voda iz mranih dubina zemlje izlazi na svjetlo dana, postala su omiljena zborita stanovnika Bosne i Hercegovine. Pored izvora vode graene su damije, adrvani, tekije i esme. Najuvenije vrelo u Bosni i Hercegovini, vrelo Bune kod Blagaja, postalo je jedno od najmasovnijih dovita. Nekim vrelima situiranim pored molitvita-dovita narodno iskustvo je odredilo posebnu iscjeljiteljsku funkciju. Na podruju Travnikog muftijstva takva su: vrelo pored dovita na Komotinu koristi se kao lijek za kone bolesti i ljekovito i udotvorno vrelo Mrtvalj kod svetita u Podmilaju koristi se za lijeenje onih bolesti. Postoje vrela koja se ne nalaze pored dovita, ali ih narod, zbog odreenih svojstava, potuje i cijeni. Uz iscjeljiteljsku funkciju, voda iz ovih vrela koristila se za jurjevdanske magijske ine i rituale. Gotovo svako vee naselje u Bosni i Hercegovini ima ovakvo vrelo.


296

2.2. Obredni i profani karakter dovit Hodoae svetim mjestima i dovitima samo je u rijetkim

prilikama i na najuem, lokalnom nivou imalo iskljuivo obrednu notu. U pojedinim sluajima obredno i drutveno, sveto i profano, neraskidivo su povezani i meusobno proeti na takav nain da se nije znalo da li je bitniji molitveni dio od socio-ekonomskog.

Analiza odnosa obrednog i profanog karaktera zborita, molitvita i dovita otkriva slojevitost i njihovu uzajamnu povezanost, koja se moe podijeliti u tri osnovna tipa:

a) dovita s iskljuivim socio-ekonomskim obiljejem, b) dovita samo s obrednim sadrajem i c) dovita s meusobno pomijeanim obrednim i profanim

sadrajima.

2.2.1. Zborita s iskljuivo socio-ekonomskim obiljejem Buenje uspavane prirode nakon duge i hladne zime i

poetak poljoprivrednih radova krajem aprila i poetkom maja predstavljalo je poetak openarodnog veselja i sveanosti povodom nove sjetve.18 Kod Junih Slavena centralni proljetni praznik, posveen nicanju ita, bio je Jurjevdan ili urevdan. Svi narodi u Bosni i Hercegovini, bez obzira na religiju, obiljeavali su Jurjevdan obredima za rodnu godinu i magijskim inima za izbor branog druga i postizanje dobrog zdravlja (Koleva, 1978). etva ita, skladitenje plodova i peenje hljeba od novog brana obiljeavalo se drugim, takoer opebosanskim blagadanom Ilindanom ili Aliunom (Hadijahi, 1980). Poetak sjetve i vrijeme etve pretkranski stanovnici Bosne i Hercegovine obiljeavali su svetkovinama pored prirodnih hramova: vrela za Jurjevdan, i vrhova brda i planina za Aliun. Uz obredni, njihove svetkovine imale su vaan socio-ekonomski karakter ije glavno obiljeje su bili: trgovina, razmjena dobara, nadmetanje u sportskim disciplinama, junaenje i meusobno upoznavanje i druenje mladia i djevojaka. Nakon irenja kranstva, obredni dio postepeno je ukinut, dok je socio-ekonomski, u nekim sluajevima, opstao do dananjih dana. uveni su vaari i narodni teferii: u Visokom (Filipovi, 2003); na Husremovcu, opina Trnovo (Suljagi, 1936); na Treskavici (vrh na 18 Znakovito je smjetanje Uskrsa, najveeg kranskog blagdana, u proljee, krajem aprila i poetkom maja, dakle u vrijeme intenzivnih paganskih obreda posveenih ponovnom oivljavanju prirode. O majskim sveanostima kod naroda u umjerenom pojasu i o kultu Adonisa, Uskrsom vidi Frejzer, 2003.


297

Vranici), opina Gornji Vakuf; u Kopiu, opina Bugojno19 i Sultan Mevlud na Baginoj strani, opina Donji Vakuf (Krlak, 2009). Spomenuta zborita karakterizira socio-ekonomsko obiljeje bez vjersko-obrednih sadraja.

2.2.2. Dovita samo s obrednim sadrajem Iskljuivo obredni sadraj imala su dovita na kojima se

povremeno obavljala kina dova. Prema opeprihvaenom vjerskom uenju, Bog kiu uskrauje zbog ljudskih grijeha, pa je nezamislivo da se uz dovu za kiu, kojoj prethodi kolektivno priznavanje grijeha i pokajanje za njih, obavljanje dobrovoljnog namaza i uenje dove, organizuju narodni teferii s igrom i zabavom. Dove za kiu uile su se uz najdublju pobonost, obino samo uz prisustvo lokalnog imama i bezgrjene djece. S obzirom na to da se kina dova uila samo kad je vladala velika sua, ova dovita posjeivana su po potrebi, a ne po ranije utvrenom terminu. Dovit ovog tipa najvie je u Bosni i Hercegovini, a na podruju Travnikog muftijstva to su, izmeu ostalih, ve spominjani: Sejdin greb, ehidski niani u Veseloj, Nian na Planinici, mezar Ali-dede Iskendera u Skender-Vakufu i dr.

2.2.3. Dovita s meusobno pomijeanim obrednim i profanim sadrajima

Masovna dovita u Bosni i Hercegovini karakterizira proimanje obrednog i profanog sadraja. To je posve razumljivo jer je za brojne posjetioce dovita potrebno osigurati hranu i pie, to je bila obaveza trgovaca. Priliku da zarade neto novca uz trgovce vidjeli su i muziari i pjevai, a njihove usluge najvie su koristili momci i djevojke. Interesantno je napomenuti da izvravanje pete islamske temeljne dunosti hada, posjete svetim mjestima u Meki, takoer karakterizira mijeanje vjersko-obrednog i socio-ekonomskog, jer dolazak velikog broja hodoasnika lokalni stanovnici koriste kao idealnu priliku za dobru zaradu.20 Na podruju Travnikog muftijstva u ovu skupinu spadaju ve spomenuta dovita: Ajvatovica, Komotin, Gerzovo i Luina.

19 U dananje vrijeme aliunski teferi u Kopiu poznat je po takmienju u skokovima u Vrbas na kojem uestvuju najbolji skakai iz Bosne i Hercegovine. 20 Slino e vam rei trgovci i ugostitelji u Pruscu za Dane Ajvatovice.


298

2.2.3.1. Muka i enska dovita Prema islamskim propisima, mijeanje mukaraca i ena

prilikom obavljanja zajednikog namaza nije dozvoljeno. Pod direktnim utjecajem tog uenja u Bosni i Hercegovini razvila se jedinstvena praksa dijeljenja dovita po spolu, pa su neka dovita bila iskljuivo enska i mukarcima nije bilo dozvoljeno da prisustvuju. Takva dovita bila su pored turbeta u Grabljama, opina Busovaa;21 pored turbeta u selu Vinjica, opina Kiseljak (Bringa, 2009) i pored turbeta sultanovog bajtara u Luini, opina Jajce (Ribi i Hasi, rukopis). Muslimanke Travnika na dan ajvatovake dove u Pruscu imale su svoju ensku Ajvatovicu koja se sastojala od posjeta odreenim damijama i turbetima u Travniku.22

Druga dovita bila su samo muka. Takvo dovite je damija u Kariima koju ve stoljeima o odreeno vrijeme posjeuju samo mukarci. Postoje dovita koja u jednom terminu posjeuju samo mukarci, da bi neko vrijeme poslije toga ista dovita posjeivale samo ene. U ovu vrstu dovita spadaju Ajvatovica kod Prusca (epalo, 1991) i Djevojaka peina u Brateljeviima, opina Kladanj (Hadijahi, 1981). Ipak, u dananje vrijeme na veini dovita okupljaju se zajedno mukarci i ene.

2.2.4. Vrijeme odravanja dovita Termini odreenih vjerskih propisa: post tokom mjeseca

ramazana i obavljanje hada; godinjih blagdana: Ramazanskog i Kurbanskog bajrama te mubarek dana i noi prema islamskom uenju odreuje se lunarnim kalendarom. S obzirom na to da je lunarna godina kraa od suneve godine za deset ili jedanaest dana, nije bilo mogue uklopiti obiljeavanje predislamskih blagdana u islamski kalendar, pa su se datumi odravanja predislamskih jurjevskih i ilindanskih molitvi za dobru i rodnu godinu i nakon irenja islama u Bosni i Hercegovini odreivali po ranije utvrenoj proceduri. Prema julijanskom kalendaru Jurjevdan se obiljeava 6. maja, a Ilindan ili Aliun 2. augusta. Ova dva datuma bili su i ostali

21 Anketno istraivanje o dovitima na podruju Travnikog muftijstva. Izvjetaj Emina ef. Koluha, sekretara MIZ Busovaa. Datum: 7. 5. 2011. godine. 22 Anketno istraivanje o dovitima na podruju Travnikog muftijstva. Izvjetaj Esada Badalia, turbedara Ilhamijinog turbeta u Travniku. Datum: 7. 5. 2012. godine.


299

meai na osnovu kojih se odreuju termini dovit u Bosni i Hercegovini (Hadijahi, 1973).

Druga razdjelnica u odreivanju datuma pojedinih dovita su dani u sedmici. Interesantno je da su se ranije dove u veini sluajeva odravale u odreeni utorak poslije Jurjeva ili, rjee, poslije Aliuna. Tone Bringa je zabiljeila da su se dove pored turbeta u Dolini odravale na istom mjestu, u utorak, etiri sedmice nakon Jurjeva, dok se kina dova odravala sedmog utorka nakon Jurjeva (Bringa, 2009). U sjeveroistonoj Bosni dove su poinjale prvog utorka nakon Jurjeva na dovitu Mokrae pod Miljanovcima, a zavravale dovom na Hrastiu, petog utorka po Aliunu (Hadijahi, 1981). Tragajui za odgovorom na pitanje zato su se dove odravale utorkom, Hadijahi je, analizom narodne tradicije i sauvanih sujevjerja o utorku, zakljuio da je meu Junim Slavenima bilo raireno vjerovanje da je utorak nesretan dan te da su se dove ili molitve odravale na taj dan u cilju zatite od zlih demona (Hadijahi, 1981).

Termin manjeg broja dovita odreivao se ponedjeljkom. U ovu skupinu spada najvee i najmasovnije dovite u Bosni i Hercegovini, Ajvatovica, koja je padala u sedmi ponedjeljak nakon Jurjeva,23 te dove na Ratiu koje su odravane svakog ponedjeljka od Jurjeva do Aliuna (Deli, 1996).

Dolaskom modernih vremena i uvoenjem radnih dana od ponedjeljka do petka, dolo je do pomjeranja termin dovit s utorka i ponedjeljka na subotu i nedjelju, sedmine neradne dane. To znai da se danas Ajvatovica obiljeava u posljednju nedjelju u junu, dova u Kariima u posljednju nedjelju pred Aliun itd. (Takvim, 2011). Smatramo potrebnim naglasiti da je do spomenutog pomjeranja datuma dovita dolo iz isto pragmatinih, a ne iz ideolokih razloga.24

Zakljuak Hodoae dovitima posebno je dolo do izraaja poslije

kraha komunizma i uvoenja demokratskih promjena poetkom 90-ih godina prolog stoljea. Na silu prognano iz javnog ivota,

23 U literaturi nije voena rasprava o tome zato se ajvatovako dovite, uz niz drugih distinktivnih elemenata, i po datumu odravanja, ponedjeljkom, a ne utorkom, razlikuje od ostalih dovita. 24 Tj., to nema nikakve veze s tim to je za krane nedjelja sedmini dan za molitvu.


300

slobodno i otvoreno ispoljavanje vjere vratilo se u punom sjaju intenzivnije i jae nego to je ikada ranije bilo. Svako dovite pria je za sebe i svako dovite se od drugog razlikuje svojim karakteristikama i osobenostima. Ipak, tri su osnovna diferencirajua faktora potrebna za utvrivanje geneze i tipa pojedinog dovita: lokacija, obredi i vrijeme odravanja.

Sva dovita su uglavnom situirana na nekoj od tri openite lokacije:

a) na prirodno-geografskim fenomenima ili pored njih: peine, izvori i vrhovi planina,

b) pored bogumilskih i kranskih svetita i c) na muslimanskim historijskim i duhovnim voritima.

Obredni i profani karakter odreuje svrhu dovita. Nekada su postojala molitvita ija je obredna nota zauvijek izgubljena. Takva mjesta uvaju uspomenu na predislamsko, staroslavensko svetite. U dananje vrijeme funkcija im je iskljuivo ekonomsko-socijalna, a narod ih naziva vaarima i teferiima. Druga dovita opet imaju samo obrednu namjenu bez ikakvih profanih sadraja. Ovakva su bila kina dovita obiljeena dubokom pobonou i istrajnom molitvom. Najmasovnija i najpoznatija su tradicionalna kalendarska dovita na kojima su obredno i svjetovno, sveto i profano meusobno pomijeani i isprepleteni. Njihova osnovna funkcija je obredna, ali obredno neumitno prate profani, socio-ekonomski programi i sadraji.

U odnosu na spol, postoje samo muka, odnosno samo enska, mada su najea zajednika, muko-enska, dovita.

Vrijeme odravanja tradicionalnih kalendarskih dovita najee se odreivalo prema predislamskim blagdanima: Jurjevu i Aliunu. U dananje vrijeme postupa se na slian nain, ali se uzima u obzir i savremeni stil ivota, pa su datumi dovita pomjereni s radnih dana u dane vikenda.

Literatura 1. Altman, N. (2002) Sacred water: the spiritual source of life.

New Jersey: Hidden Spring. 2. Aneli, P. (1973) Bobovac i Kraljeva Sutjeska: Stolna mjesta

bosanskih vladara u XIV i XV stoljeu. Sarajevo: Veselin Maslea.

3. Bejti, A. (1981) Jedno vienje sarajevskih evlija i njihovih grobova kao kultnih mjesta. POF, XXXI/1981, Sarajevo.


301

4. Belagi, . (1967) Steci centralne Bosne. Sarajevo. 5. Bringa, T. (2009) Biti musliman na bosanski nain: identitet i

zajednica u jednom srednjobosanskom selu. Sarajevo/Zagreb: ahinpai.

6. Buatli, I. (2001) Sarajevska turbeta. Zbornik radova Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu, 7, Sarajevo.

7. Codex iuris canonici Zakonik kanonskoga prava (1996) Zagreb: Glas koncila.

8. elebi, E. (1996) Putopis. Sarajevo: Sarajevo-Publishing. 9. epalo, H. (1991) Ajvatovica Mala aba. 10. epalo, H. (2001) Kulturnohistorijski spomenici opine Donji

Vakuf. Donji Vakuf: BZK Preporod. 11. oki, J. (1889) elija u selu Rataji. Glasnik Zemaljskog

muzeja u Sarajevu, I, Sarajevo. 12. Deli, O. (1996) O kultnim mjestima na podruju optine

Graanica. Graaniki glasnik, br. 1, Graanica. 13. Duranovi, E. (2011) Elementi staroslavenske tradicije u

kulturi Bonjaka. Bugojno. 14. orevi, T. (1984) Preislamski ostaci meu jugoslovenskim

muslimanima. Na narodni ivot, knj. VI, tom 2. Beograd: IRO Prosveta.

15. Elijade, M. (2003) Istorija vjerovanja i religijskih ideja. Beograd: Bard-fin i Banja Luka: Romanov.

16. El-Makdisi, M. ibn A. (2005) Vrijednosti djela u islamu. Bugojno.

17. El-Munziri (2004) Muslimova zbirka hadisa saetak. Prijevod s arapskog M. Mrahorovi et al. Sarajevo: El-Kalem.

18. Fabijanovi, R. (1996) Podmilaje i sveti Ivo. U: Jajce 13961996. Znanstveni simpozij u povodu 600 godina pominjanja imena grada Jajce.

19. Filipovi, M. S. (2003) ivot i obiaji narodni u Visokoj nahiji. Mak.

20. Frejzer, D. D. (2003) Zlatna grana prouavanje magije i religije. Beograd: Ivanievi.

21. Hadialagi, H. (2000) ejh Gaibija. Rijeka: Studiograf. 22. Hadijahi, M. (1966) Hasan Kaimija i njegovo turbe na Kuli

u Zvorniku. Zvornik. 23. Hadijahi, M. (1969) Jedan bogumilski relikt u kulturi

bosanskih muslimana. Pregled, LIX, 4-S, Sarajevo.


302

24. Hadijahi, M. (1973) Predislamski elementi u kulturi bosanskih muslimana. Sarajevo: Institut za drutvena istraivanja.

25. Hadijahi, M. (1973) Prilog Skarievoj hipotezi o porijeklu steaka. Radovi III, Zenica.

26. Hadijahi, M. (1980) Sinkretistiki elementi u islamu u Bosni i Hercegovini. POF, 28-29, Sarajevo.

27. Hadijahi, M. (1981) Jo jedno bogumilsko-islamsko kultno mjesto. Glasnik VIS-a u SFRJ, br. 3, Sarajevo.

28. Hadijahi, M. (2010) Tri etape u historijatu tekije na vrelu Bune u Blagaju. U: Dani mevluda i zikra 2010. Zbornik radova. Mostar: Muftijstvo mostarsko i MIZ Mostar.

29. Hadijahi, M. i H. H. S. (1981) Peina u Brateljeviima kod Kladnja kao kultno mjesto. Glasnik VIS-a u SFRJ, br. 3.

30. Hamidovi, D. Prusac i njegove znamenitosti. Sarajevo. 31. Handi, A. (1977) O formiranju nekih gradskih naselja u

Bosni u XVI vijeku. POF, XXV/1975, Sarajevo. 32. Handi, A. (1981) O ulozi dervia u formiranju gradskih

naselja u Bosni i Hercegovini u XV stoljeu. POF, XXXI/1981, Sarajevo.

33. Koleva, T. A. (1978) Georgiev denj u Junjih Slavjan. Sovetskaja etnografija. Knj. 2. Moskva.

34. Koluh, E. (2011) Pria o dematu Puti: 316 godina postojanja. Preporod Islamske informativne novine, god. XL, br. 3/941, 1. februara, Sarajevo.

35. Korkut, B. (1995) Prevod Kurana. Zenica: IPA. 36. Kovai, S., Jarak, V. i Vujica, B. (1990) Podmilaje. Zagreb. 37. Krlak, S. (2009) Prilozi o kulturnoj batini Donjeg Vakufa.

Donji Vakuf: Opina Donji Vakuf i Drutvo za zatitu kulturno-historijske batine.

38. Leutar, I., Neuhold, L. i Leutar, Z. (2007) Obiljeja hodoasnika u Meugorju motivi i znaenje hodoaa. BS 77, br. 1.

39. Ljubez, B. (2009) Jajce grad: prilog povijesti posljednje bosanske prijestolnice. Sarajevo.

40. Mandi, M. (1924) Turbe kod Travnika. GZM, XXXVI, Sarajevo.

41. Mati, B. (1980) Gospa olovska: hodoasniki vodi. Sarajevo: Svetite Gospe olovske.

42. Mufti, T. (1997) Arapsko-bosanski rjenik. III izdanje. Sarajevo: El-Kalem.


303

43. Mujezinovi, M. (1970) Turski natpisi u Travniku i njegovoj okolini. POF, XIV-XV, Sarajevo.

44. Mujezinovi, M. (1998) Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine. Knjiga II. Sarajevo: Sarajevo-Publishing.

45. Mujezinovi, M. (1998) Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine. Knjiga III. Sarajevo: Sarajevo-Publishing.

46. Mulaomerovi, J. (2000) Sveta mjesta za osamljivanje. Znakovi vremena, br. 7-8, zima [online]. Dostupno na: http://www.ibn-sina.net/bs/component/content/article/127-sveta-mjesta-za-osamljivanje-u-bosni-i-hercegovini.html [17. 5. 2011]

47. Nikanovi, M. (1978) Ilindanski dernek kod turbeta erzelez Alije u Gerzovu. Novopazarski zbornik, br. 2.

48. Pilar, I. (1931) O dualizmu u vjeri starih Slovjena i o njegovu podrijetlu i znaenju. Zbornik za narodni ivot i obiaje, br. 28, Zagreb.

49. Ribi, A. i Hasi, M. Spisak nekih vakufskih imanja u jajakom kadiluku kako je zabiljeeno u deftrima vakufskog povjerenstva u Jajcu. Rukopis. Obrada MIZ Jajce.

50. Selhanovi, S. (2008) U susret Dobrim vodama. Preporod, br. 8/874, 15. april.

51. Skok, P. (1971) Etimologijski rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika. Knj. I. Zagreb: JAZU.

52. Smailagi, N. (1990) Leksikon islama, Sarajevo: Svjetlost. 53. Smailbegovi, E. (1990) Neki motivi u predajama o evlijama i

ehitima. Islamska misao, god. XII, br. 133, Sarajevo. 54. Smajlovi, M. (2011) Damijski dragulj iz 1463. zablistae

novim, starim sjajem. Preporod Islamske informativne novine, god. XL, br. 9/947, maj, Sarajevo.

55. Softi, A. (2000) Bonjake predaje o vodama i esmama. Znakovi vremena, br. 7-8, zima 2000 [online] Dostupno na: http://www.ibn-sina.net/bs/component/content/article/124-bonjake-predaje-o-vodama-i-esmama.html [22. 10. 2010]

56. Solovjev, A. (1947) Gost Radin i njegov testament. Pregled, sv. II, knj. II, god. II, Sarajevo.

57. Spahi, M. i Jalimam, S. (1998) Lastavica od bogomilskog zborita do muslimanskog dovita.

58. Suljagi, S. (1936) Zanimljivosti iz planinskih krajeva oko Sarajeva. Novi Behar, br. 9-13, Sarajevo.

59. kalji, A. (1966) Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku. Sarajevo: Svjetlost.


304

60. unji, M. (1998) Unitenje srednjovjekovne bosanske drave. U: Imamovi, E. et al. Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata. Sarajevo: Bosanski kulturni centar.

61. Takvim (2010) Takvim za 2011. Sarajevo: El-Kalem.


305

Professional article

PILGRIMAGE SITES CONCEPTUAL DEFINITION

Elvir Duranovi, Ph.D., Imam of Sultan Ahmed Mosque in Bugojno

Abstract Throughout Bosnia and Herzegovina there are pilgrimage

sites which Muslims visit from the middle of spring to late autumn. Although a lot has been written about pilgrimage sites, those are mainly press reports on the number of visitors and program content of the sites, and repeated reminders on folk tradition about a particular pilgrimage site, so in our language area there is no paper that on the scientific level questions the notion of the pilgrimage site in its entirety. The aim of this paper is to introduce the reader to the phenomenon of pilgrimage sites in the Bosnian context, the etymology of the word pilgrimage site, the basic characteristics of pilgrimage sites, locations of pilgrimage sites, rituals that are performed on pilgrimage sites and dates of the visit.

Keywords: pilgrimage site, graves of saints, tomb, graves of the martyrs, necropolis of tombstones, Aliun, Jurjev

ajicazilivic i oasim aksmalsI

603

- - . -

: .

, , ,

, . , , , " " ,

. , , , , , , : : , , .

Documents

DOVIŠTE - POJMOVNO ODREĐENJE / PILGRIMAGE SITES – CONCEPTUAL DEFINITION