DOSUĐIVANJE I NAPLATA TROŠKOVA KAZNENOG ...pokrenuta ovrha odnosno u kojim predmetima sud nije ništa poduzimao da bi se naplatio trošak kaznenog postupka. U svim predmetima3 u

1051

D. Novosel, Z. Hrvoj Šipek: Dosuđivanje i naplata troškova kaznenog postupka u korist proračuna...Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 13, broj 2/2006, str. 1051-1078.

UDK 343.1:347.921.6] 336.12(497.5)

Primljeno 18. listopada 2006.Pregledni znanstveni rad

Dragan NovoselZlata Hrvoj Šipek*

DOSUĐIVANJE I NAPLATA TROŠKOVA KAZNENOG POSTUPKA U KORIST

PRORAČUNA REPUBLIKE HRVATSKE

Autori u radu iznose rezultate istraživanja u svezi s odlukama općinskih sudova o naplati troškova kaznenog postupka u korist državnog proračuna. Istraživanje je provedeno u 21 općinskom državnom odvjetništvu i općinskom sudu u kojima su pregledane 3.053 osuđujuće presude. U radu se iznose raz like u svezi s odlukama o oslobađanju od plaćanja troškova kaznenog postupka, vi-sini troškova, ali i naplati dosuđenih troškova u ovršnom postupku. Utvrđeno je da se ti troškovi većinom određuju u minimalnim iznosima, a do suđeni troškovi u pojedinim se sudovima dijelom ili u potpunosti prisilno ne naplaćuju od oso-ba koje su ih dužne naknaditi. U radu se posebno upozorava na vezu između takve prakse i dugotrajnosti postupka, jer praksa suda koji uglavnom oslobađa od plaćanja troškova, a dosuđene troškove prisilno ne naplaćuje, pridonosi tome da se postupak nepotrebno podržava bilo zbog nedolaska ili predlaganja novih dokaza kojih je često jedina svrha produžiti trajanje postupka. U ovom dijelu ovo je istraživanje dio istraživanja u svezi s donošenjem Zakona o kaz-nenom postupku, dok će se u posebnom istraživanju utvrditi troškovi koju su nužni za primjenu novog Zakona o kaznenom postupku.

1. UVOD

Učinkovitost pravosuđa je nesporno vrhunska tema u razmišljanjima pra-vosudnih dužnosnika. Zaostaci i njihovo rješavanje u tim su razgovorima na prvom mjestu. Razmatrajući moguće razloge zbog kojih dolazi do zaostataka, često se ističe odugovlačenje postupka od strane okrivljenika kroz nedolaske na ročišta, njegove dokazne prijedloge koji imaju svrhu odgoditi donošenje odluke itd.

Kad razmatramo moguće razloge koji pridonose zatrpanosti sudova, du-gotrajnom sudovanju i samim time stvaranju loše slike o učinkovitosti kazne-

* Dragan Novosel i Zlata Hrvoj Šipek, zamjenici Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske

1052


nog postupka, nerijetko je u drugom planu razmatranje ponašanja sudionika u postupku koji često tim svojim ponašanjem i prijedlozima itekako pridonose dugotrajnosti postupka.

Ako i ističemo te razloge, ne razmatramo uzroke takvog ponašanja, a po-sebno ne na koji način možemo utjecati na sudionike u postupku da ne zloupo-trebljavaju svoja prava odnosno da budu odgovorni tijekom postupka. Dakle, možemo reći da se bavimo radom sudaca i državnih odvjetnika kao razlogom nastajanja zaostataka, dok se daleko manje bavimo drugim mogućim uzroci-ma zaostataka.

Moramo sami sebi postaviti pitanje koliko odluke suda, ali i naše reagi-ranje kroz podnošenje žalbi, pridonose tome da optužene osobe na svaki način žele produžiti kazneni postupak. Koliko puta smo čuli za izraz da se “ide na iscrpljivanje” jer svi znamo da je protek vremena ona tiha nevidljiva olakotna okolnost koja se itekako uvažava.

Mora li to baš tako biti, ne postoji li unutar zakonskih odredbi mogućnost sankcioniranja takvog ponašanja, barem u većini slučajeva?

Smatramo da ta mogućnost postoji kroz dosudu i naplatu troškova kazne-nog postupka. Stoga smo istražili našu sudsku praksu (statističke parametre istraživanja iznosimo u točki 3.) kako bismo pronašli odgovor na pitanje ko-liko se tom mogućnošću koristimo.

2. ZAKONSKE ODREDBE O TROŠKOVIMA KAZNENOG

POSTUPKA

Člankom 122. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku propisano je da će sud kad okrivljenika proglasi krivim presuditi je li dužan naknaditi troškove kaznenog postupka.

Članak 119. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku određuje da su troškovi kaznenog postupka izdaci učinjeni u povodu kaznenog postupka od njegova pokretanja do njegova završetka i izdaci za poduzete istražne radnje prije istrage. U stavku 4. istog članka određuje se tko predujmljuje troškove i od koga se oni kasnije naplaćuju. Prema toj odredbi, u postupku zbog kazne-nih djela za koja se progoni po službenoj dužnosti u Zakonu navedeni troškovi predujmljuju se iz sredstava tijela koje vodi kazneni postupak, a naplaćuju poslije od osoba koje su ih dužne naknaditi prema odredbama Zakona.

Članak 121. ZKP određuje da se troškovi dovođenja, troškovi odgode istražne radnje ili glavne rasprave i drugi troškovi postupka te razmjerni dio paušalne svote podmiruju od osobe koja ih je prouzročila svojom krivnjom bez obzira na ishod postupka.

Konačno, u članku 122. u stavku 4. određeno je da sud u odluci kojom rješava o troškovima može osloboditi okrivljenika obveze da naknadi u cijelo-

1053


sti ili djelomično troškove kaznenog postupka iz članka 119. stavka 2. točaka 1. do 6. Zakona o kaznenom postupku, kao i nagradu i nužne izdatke postavlje-nog branitelja ako bi njihovim plaćanjem bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika ili osoba koje je dužan uzdržavati.

Dakle, Zakon je jasan. Okrivljenik se oslobađa dužnosti snašanja troškova kaznenog postupka bra-

nitelja ako bi njihovim plaćanjem bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje ili uzdržavanje osoba koje je dužan uzdržavati.

Defi nirajući cilj ovog istraživanja, zaključili smo da se ne možemo upuštati u pravilnost odluka sudova o oslobađanju od plaćanja troškova, jer bi to zahtije-valo utvrđivanje osobnih prilika svake od osuđenih osoba, a svrha ovog rada nije bila na osnovi raščlambe presuda utvrđivati na koji način sud utvrđuje da bi plaćanjem troškova bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika ili osoba koje je dužan uzdržavati.

Naime, pošli smo od poznate činjenice da se imovno stanje optužene osobe u pravilu utvrđuje na osnovi njezine izjave o plaći, drugim primanjima i izjave o imovini. Rijetki su i samim time zanemarivi slučajevi, posebno u općinskoj nadležnosti, u kojima sud pribavlja od Porezne uprave ili drugog tijela podat-ke o prihodima i imovini optužene osobe.

Polazeći od toga da se imovno stanje optužene osobe većinom utvrđuje na osnovi njezine izjave prilikom davanja osobnih podataka, da često imamo optuženu osobu koja navodi da nema primanja ili da su joj primanja mini malna, iako i njezina odjeća, zanimanje i konačno činjenica da je u bagatelnoj stvari angažirala odvjetnika upućuje na to da se ne radi o socijalnom slučaju, istra-živanjem smo htjeli utvrditi u kojem se postotku troškovi dosuđuju na području pojedinog suda, da li se dosuđeni troškovi stvarno i naplaćuju, a također smo htjeli utvrditi koja je prosječna visina troškova koje osuđeni moraju platiti.

Samo istraživanje provelo je Državno odvjetništvo Republike Hrvatske uz pomoć općinskih državnih odvjetništava u sjedištu županijskih državnih odvjetništva te uz pomoć službenika u općinskim sudovima koji su bili obuhvaćeni istraživanjem.1

3. CILJ ISTRAŽIVANJA

Cilj istraživanja je, dakle, bio da se na osnovi uvida u pravomoćne presude na području pojedinog suda prikupe podaci o odlukama u svezi s troškovima postupka i na osnovi prikupljenih podataka utvrdi praksa sudova o naplati

1 Istraživanje je provedeno u dogovoru s Ministarstvom pravosuđa te u suradnji s nadlež-nim općinskim sudovima kojih su službenici, uz zamjenike državnih odvjetnika i službenike u općinskim državnim odvjetništvima, sudjelovali u prikupljanju podataka za ovo istraživanje.

1054


troškova kaznenog postupka, visini dosuđenih troškova i konačno kakva je uspješnost naplate troškova.

Bazična istraživanja uvidom u državnoodvjetničke i sudske spise prove-li su kazneni i građansko-upravni odjeli općinskih državnih odvjetništva u sjedištu županijskih državnih odvjetništava.2 Tim istraživanjima htjeli smo dobiti odgovore na sljedeća pitanja:a) U kojem postotku općinski sud oslobađa osuđene osobe obveze plaćanja

troškova kaznenog postupka? b) Plaćaju li osobe koje su pravomoćnom odlukom suda obvezane platiti

trošak postupka u korist državnog proračuna taj trošak? c) Ako sami osuđenici ne plate trošak, naplaćuju li se troškovi i u kojem op-

segu putem ovrhe?Ti su nam podaci trebali također dati odgovor na pitanje kolika je prosječna

visina troškova te postoje li i u kojem opsegu razlike između pojedinih sudova.Da bismo dobili reprezentativan uzorak, ocijenili smo da je nužno izvršiti

uvid u najmanje 3.000 pravomoćnih osuđujućih presuda. Uvid je izvršen u 3.053 pravomoćne osuđujuće presude, s time da istraživanjem nisu obuhvaćene osuđujuće presude u kojima je izdan kazneni nalog.

Kao što je navedeno, u istraživanju su sudjelovala općinska državna odvjetništva u sjedištu županijskih državnih odvjetništava. Iznimka je jedi-no Općinsko državno odvjetništvo u Sesvetama koje je uzeto kao kontrolno državno odvjetništvo uz Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu kao najveće državno odvjetništvo. Komparacijom podataka za ta dva državna odvjetništva htjeli smo uz ostalo utvrditi postoje li razlike u naplati troškova između ve-likog općinskog suda u sjedištu županijskog suda i manjeg općinskog suda koji ima sličnu strukturu djela i stanovništvo sličnog imovnog stanja.

4. NAČIN PRIKUPLJANJA PODATAKA

Državna odvjetništva izdvojila su pregledom pravomoćnih presuda odre-đeni broj pravomoćnih osuđujućih presuda, i to bez onih u kojima je izdan kazneni nalog, a zatim su na temelju uvida u presude popunjene tablice koje su poslužile kao podloga za ovo istraživanje. U tu svrhu državna su odvjetništva popunjavala dvije tablice: prvu za određeni broj presuda u koje su morala izvršiti uvid da bi utvrdila u kojem se postotku okrivljenici osuđuju na plaćanje troškova kaznenog postupa, a zatim su u drugu tablicu unosila podatke samo o onim presudama u kojima su okrivljenici i osuđeni na plaćanje troškova. U tu drugu tablicu morala su unijeti broj državnoodvjetničkog i sudskog spisa, kazneno djelo i visinu troškova na koje je pojedini okrivljenik osuđen.

2 Iznimka je bila jedino područje Zagreba, gdje su podaci uz Općinsko državno odvjetniš-tvo u Zagrebu dani i za Općinsko državno odvjetništvo u Sesvetama.

1055


Najveća državna odvjetništva (Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu i Splitu) izvršila su uvid u 300 pravomoćnih osuđujućih presuda, srednje ve-lika državna odvjetništva (Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci, Bjelovaru, Osijeku, Vukovaru i Zadru) izvršila su uvid u 200 pravomoćnih presuda, dok su druga općinska državna odvjetništva trebala izvršiti uvid u najmanje 100 pravomoćnih presuda.

U pogledu vremena u kojem su donesene presude, državna odvjetništva dobila su nalog da se uvid izvrši u pravomoćne presude općinskih sudova u sjedištu županijskog suda koje su donesene u 2005. godini, a prije samo ako se pregledom predmeta iz 2005. godine ne bi našao potreban broj osuđujućih pravomoćnih presuda.

Nakon uvida u spise državnog odvjetništva te izdvajanja pravomoćnih osuđujućih presuda i sastavljanja tablica s popisom tih presuda, izvršen je uvid u spise u kaznenim odjelima općinskih sudova. Uvidom u te spise utvrđeno je u kojim je predmetima osuđeni sam platio trošak, u kojim je predmetima pokrenuta ovrha odnosno u kojim predmetima sud nije ništa poduzimao da bi se naplatio trošak kaznenog postupka.

U svim predmetima3 u kojima je pokrenuta ovrha, bez obzira na to je li ju pokrenuo sud po službenoj dužnosti ili je dostavio predmet državnom odvjetništvu da podnese zahtjev za ovrhu, u ovršnim pisarnicama općinskih sudova izvršen je uvid u te spise da bi se utvrdila uspješnost naplate troškova u ovršnom postupku.

5. DOSUDA TROŠKOVA KAZNENOG POSTUPKA U KORIST PRORAČUNA

Kao što je to uvodno istaknuto, pregledane su 3.053 pravomoćne osuđujuće presude. Dakle presude u kojima je proveden postupak. Još jednom je potreb-no istaknuti da su bile isključene osuđujuće presude u kojima je izdan kazneni nalog.

U grafi konu 1 dan je zbirni pregled o dosudi troškova postupka. Pro sječno se troškovi dosuđuju u 48% osuđujućih presuda iz općinske nadležnosti. Okri-vljenici su osuđeni na plaćanje troškova u korist proračuna u 1.481 presudi ili u 48,1% svih promatranih osuđujućih presuda, dok su oslobođeni od plaćanja troškova u 1.581 presudi ili u 51,9% svih presuda.

3 Iznimka je jedino Bjelovar koji je izvršio uvid u ovršne predmet u kojima je građansko--upravni odjel zahtijevao pokretanje ovršnog postupka, a ne i u one predmete u kojima je taj postupak pokrenuo sam sud po službenoj dužnosti. Zbog toga se za Bjelovar u pogledu tijeka ovršnog postupka daju samo podaci o ovršnim predmetima u kojima je državno odvjetništvo iniciralo pokretanje postupka.

1056


Grafi kon 1.

Tablica 1.

Pravomoćne osuđujuće presude po državnim odvjetništvima

Ukupno osuđujućih pravomoćnih

presuda

Okrivljenik je osuđen na plaćanje troškova u

korist proračuna

Okrivljenik je oslobođen od plaćanja troškova u

korist proračuna aps. % aps. %

1 2 3 4 Bjelovar 200 142 71,0% 58 29,0%Čakovec 100 55 55,0% 40 40,0%Dubrovnik 111 41 36,9% 70 63,1%Gospić 100 74 74,0% 26 26,0%Karlovac 100 30 30,0% 70 70,0%Koprivnica 100 35 35,0% 65 65,0%Osijek 200 41 20,5% 159 79,5%Požega 125 120 96,0% 5 4,0%Pula 108 56 51,9% 52 48,1%Rijeka 200 68 34,0% 132 66,0%Sisak 106 59 55,7% 47 44,3%Slavonski Brod 99 34 34,3% 66 66,7%Split 300 229 76,3% 71 23,7%Šibenik 100 37 37,0% 63 63,0%Varaždin 100 47 47,0% 53 53,0%Velika Gorica 100 21 21,0% 79 79,0%Vukovar 204 83 40,7% 121 59,3%Zadar 200 110 55,0% 90 45,0%ODO Zagreb 300 71 23,7% 229 76,3%ODO Sesvete 100 52 52,0% 48 48,0%Zlatar 100 63 63,0% 37 37,0%Ukupno 3.053 1.368 44,8% 1.550 50,8%

Zbirni podaci o naplati troškova - ukupno 3053 presuda

48,1%

51,9%

Okrivljenik je osuđen na platež troškova u korist proračuna

Okrivljenik je oslobođen od plaćanja troškova u korist proračuna

Zbirni podaci o naplati troškova - ukupno 3.053 presude

Okrivljenik je osuen na plaÊanje troπkova u korist proraËunaOkrivljenik je osloboen od plaÊanja troπkova u korist proraËuna

1057


Već zbirni podaci pokazuju da se preko polovina osuđenih osoba oslobađa troškova kaznenog postupka, pa i paušalnog iznosa koji se dosuđuje u mini-malnim iznosima, i daju osnova za iznesenu tvrdnju da se odluka o troškovima ne donosi u skladu s odredbama Zakona o kaznenom postupku. Možemo reći da se u kaznenom postupku imovno stanje okrivljenika u pravilu ne utvrđuje, jer se često bez provjere prihvaća izjava okrivljenika da nema prihoda.

Ako uz to pogledamo podatke o visini dosuđenih troškova, o čemu će više riječi biti kasnije, tada možemo dati odgovor na pitanje utječu li i u kojoj mjeri odluke o dosudi troškova na trajanje postupka.

S obzirom na visinu dosuđenih troškova te činjenicu da se preko polovina osuđenih oslobađa dužnosti plaćanja troškova postupka, možemo na postav-ljeno pitanje dati negativan odgovor. Često oslobađanje od plaćanja troškova postupka i visina dosuđenih iznosa sigurno ne obeshrabruju okrivljenike u nastojanju da se trajanje kaznenog postupka što više produži. Obveza plaćanja troškova postupka može utjecati na okrivljenika da svojim prijedlozima ili nedolascima ne odugovlači postupak samo ako se troškovi kaznenog postupka određuju u njihovoj realnoj visini i naplaćuju, osim u onim slučajevima kad bi njihovim plaćanjem bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika ili oso-ba koje je dužan uzdržavati. O tome mora postojati izvjesnost, samo okrivlje-nik koji zna da će stvarne troškove i morati naknaditi razmišljat će o njihovoj visini i opravdanosti.

6. RAZLIKE U ODLUKAMA NA POJEDINIM PODRUČJIMA

Prikupljeni podaci o oslobađanju od plaćanja troškova ne iznenađuju, jer je i bez provođenja istraživanja bilo poznato da se okrivljenici u znatnom broju oslobađaju od snašanja troškova kaznenog postupka. Međutim, utvrđene razlike u postupanju između pojedinih sudova bile su iznenađenje.

Uočene razlike su takve da dovode u pitanje ravnopravnost optuženih oso-ba pred zakonom, posebno u onim slučajevima u kojima se dosuđeni troškovi ne naplaćuju.

U tablici 1 dan je pregled pravomoćnih osuđujućih presuda o dosudi troš-kova kaznenog postupka u korist državnog proračuna po državnim odvjet-ništvima. Podaci su dani u apsolutnim iznosima i postocima.

Tablica 1 i grafi koni 2 i 3 daju najbolji odgovor na pitanje postoje li razlike između pojedinih sudova u naplati troškova kaznenog postupka. Razlike su daleko veće nego što smo očekivali na temelju komentara državnih odvjetnika o razlikama u postupanju pojedinih sudova.

Kao što je utvrđeno, okrivljenici se osuđuju na plaćanje troškova postupka u 48% osuđujućih presuda. Dok se na području Požege u 96% svih izrečenih osuđujućih presuda (125 promatranih presuda) okrivljenik osuđuje na plaćanje

1058


troška u korist proračuna, na području Osijeka okrivljenici se osuđuju u svega 20,5% osuđujućih presuda na plaćanje troška u korist proračuna. Uz Požegu iznimka je područje Splita s visokih 76,3%, slijedi Gospić sa 74% te Bjelovar sa 71% presuda u kojima se okrivljenik osuđuje na plaćanje troškova.

To su krajnosti koje pokazuju ne samo razlike u odlukama nego i to da svi građani nisu jednaki pred sudom.

Uz Osijek najmanji postotak osuda na plaćanje troškova kaznenog po-stupka u korist proračuna ima Velika Gorica 21% i Općinski sud u Zagrebu 23,7%.

Broj pregledanih presuda na području Zagreba i Osijeka daje osnova za tvrdnju da se na području tih sudova okrivljenici u pravilu ne osuđuju na plaćanje troškova kaznenog postupka.

Kako bismo mogli ocijeniti utječu li osude za različita kaznena djela na dosudu troškova, od državnih odvjetništava zatraženo je da u upitnike unesu i podatke o kaznenim djelima za koja su okrivljenici proglašeni krivima u pregledanim presudama.

Iz podataka o kaznenim djelima u pregledanim presudama na području Općinskog suda u Zagrebu može se zaključiti da se okrivljenici oslobađaju troškova kaznenog postupka za sva kaznena djela otprilike podjednako. Raščlambom tih presuda proizlazi da je otprilike 2/3 osoba koje su osuđene za imovinske delikte (krađa, teška krađa, razbojništvo) oslobođeno od plaćanja troškova kaznenog postupka.

Slično je i na području Osijeka gdje se također oslobađa od plaćanja troškova kaznenog postupka podjednako za sva kaznena djela za koja su okriv-ljenici proglašeni krivima.

Ocijenivši pored ostalog, da osobe koje sudjeluju u prometu imaju određene prihode, posebno su razmotrena kaznena djela izazivanja prometne nesreće. No i u tim slučajevima nema pravila, okrivljenici se oslobađaju od troškova plaćanja kaznenog postupka slično kao i u kod drugih kaznenih djela.

Sve navedeno daje osnova za zaključak da težina ili vrsta kaznenog djela ne utječe na odluku suda o plaćanju troškova kaznenog postupka.

Razmatrajući razlike u odlukama između promatranih sudova, otvaraju se dva pitanja. Imaju li odluke o dosudi troškova kaznenog postupka u korist proračuna uporište u stvarnom imovinskom stanju osuđenih osoba te postoje li jedinstveni kriteriji odnosno stajalište o visini imovinskog cenzusa kod kojeg bi dosuda troškova kaznenog postupka dovela u pitanje uzdržavanje okrivljenika ili osoba koje je dužan uzdržavati.

Rezultati istraživanja daju negativan odgovor na oba pitanja! Svima su poznate razlike u gospodarskoj snazi Grada Zagreba, Ličko-senjske i Osječko--baranjske županije, u stopama nezaposlenosti i prosječnom prihodu po sta-novniku. Međutim, te se razlike uopće ne vide u dosudi i naplati troškova kaznenog postupka.

1059


29,0

%40

,0%

63,1

%

26,0

%

70,0

%65

,0%

79,5

%

4,0%

48,1

%

66,0

%

44,3

%

66,7

%

23,7

%

63,0

%53

,0%

79,0

%

59,3

%45

,0%

76,3

%

48,0

%37

,0%

50,8

%

0,0%

10,0%

20,0%

30,0%

40,0%

50,0%

60,0%

70,0%

80,0%

90,0%

BJ

ČK

DU

GS

KA

KO

OS

PŽ

PU

RI

SI

SB

ST

ŠI

VŽ

VG

VU

ZDODO ZG

ODO SES.

ZLUku

pno

71,0

%55

,0%

36,9

%

74,0

%

30,0

%35

,0%

20,5

%

96,0

%

51,9

%

34,0

%

55,7

%

34,3

%

76,3

%

37,0

%47

,0%

21,0

%

40,7

%55

,0%

23,7

%

52,0

%63

,0%

46,3

%

0,0%

20,0

%

40,0

%

60,0

%

80,0

%

100,

0%

120,

0%

BJ

ČK

DU

GS

KA

KO

OS

PŽ

PU

RI

SI

SB

ST

ŠI

VŽ

VG

VU

ZDODO ZG

ODO SES.

ZLUku

pno

Grafi k

on 2

.

Grafi k

on 3

.

Po

sto

tak

osu

en

ih n

a p

laÊa

nje

tro

πko

va p

o d

ræav

nim

od

vjet

niπ

tvim

a

Po

sto

tak

osu

en

ih n

a p

laÊa

nje

tro

πko

va p

o d

ræav

nim

od

vjet

niπ

tvim

a

1060


Podaci pokazuju da prosječno imovinsko stanje odnosno prihodi ne utječu značajno na dosudu troškova postupka.

Slijedom iznesenog već prvi pokazatelji upućuju na zaključak da dosuda troškova kaznenog postupka ovisi o uobičajenoj praksi suda o tome u kojim se slučajevima i pod kojim se uvjetima dosuđuju troškovi kaznenog postupka.

Istraživanje je pokazalo da se troškovi kaznenog postupka dosuđuju ako postoji takova praksa na određenom području. Suprotno tome, ako takva prak-sa nije uobičajena, sud će se poslužiti uobičajenom rečenicom da troškovi padaju na teret proračunskih sredstava.

7. VISINA DOSUĐENIH TROŠKOVA

U tablici 2 prikazana je ukupna visina dosuđenih troškova, u svim pro-matranim predmetima na području pojedinog državnog odvjetništva odnosno suda. Ti su podaci grafi čki prikazani u grafi konu 8.

Visina dosuđenih troškova u 1.450 predmeta iznosi 1.206.355,68 kuna.

Tablica 2.

Visina dosuđenih troškova

Državno odvjetništvo

Broj osoba koje su suđene na plaćanje troškova

Visina dosuđenih troškova

Prosječna visina dosuđenih troškova

Bjelovar 142 134.792,08 kn 949,24 knČakovec 55 44.878,02 kn 815,96 knDubrovnik 41 20.400,00 kn 497,56 knGospić 74 84.518,69 kn 1.142,14 knKarlovac 30 18.900,00 kn 630,00 knKoprivnica 35 23.661,08 kn 676,03 knOsijek 41 76.972,00 kn 1.877,37 knPožega 120 103.585,89 kn 863,22 knPula 56 15.700,00 kn 280,36 knRijeka 68 17.700,00 kn 260,29 knSisak 59 56.050,49 kn 950,01 knSlavonski Brod 34 23.370,50 kn 687,37 knSplit 229 159.914,72 kn 698,32 knŠibenik 37 18.732,00 kn 506,27 knVaraždin 47 25.925,80 kn 551,61 knVelika Gorica 21 10.285,00 kn 489,76 knVukovar 83 15.880,00 kn 191,33 knZadar 110 123.374,76 kn 1.121,59 knODO Zagreb 71 59.025,28 kn 831,34 knODO Sesvete 52 57.219,29 kn 1.100,37 knZlatar 45 115.470,08 kn 2.566,00 knUkupno 1.450 1.206.355,68 kn 828,71 kn

1061


Iako se ukupan iznos možda čini visokim, ako pogledamo prosječnu visinu dosuđenih troškova kaznenog postupka, vidimo da ona iznosi 828,71 kuna. Prosječna visina varira od područja do područja, najviša je na području Zlata-ra gdje iznosi 2.566,00 kuna, dok je najniža na području Vukovara gdje iznosi samo 191,33 kunu.

Prosječna visina dosuđenih troškova na pojedinom području posredno daje odgovor na pitanje o strukturi troškova. Uvidom u podatke za svako državno odvjetništvo možemo zaključiti da se naplaćuju troškovi u minimalnom izno-su.

Poznavajući strukturu troškova kaznenog postupka i uspoređujući ih s po-dacima o prosječnoj visini dosuđenih troškova kako su iskazani u tablici 2, s dosta velikom sigurnošću može se tvrditi da se uvijek ne dosuđuju troškovi u skladu sa u uvodu citiranim odredbama Zakona o kaznenom postupku.

Razmatrajući visine dosuđenih troškova prema tablicama koje su dosta-vila pojedina državna odvjetništva, može se zaključiti da se u velikoj većini slučajeva dosuđuje samo paušal. Rijetki su slučajevi da se dosuđuju i drugi troškovi kaznenog postupka, dakle sva vještačenja i svi troškovi koji se podmi-ruju iz proračuna. Potrebno je napomenuti da je to procjena. Naime, paušalni troškovi određuju se u “okruglim” iznosima i gornja tvrdnja utemeljena je na toj činjenici, iako se može dogoditi da su i drugi troškovi dosuđeni u takvim “okruglim” iznosima.

Kao što je rečeno, u pravilu se naplaćuje paušal, na području nekih općinskih sudova poput Zlatara, Gospića, Zadra i Koprivnice te Sesveta očito se naplaćuje i dio troškova kaznenog postupka koji se plaćaju iz proračuna (vještačenja, troškovi dovođenja itd.). Osnova za tu tvrdnju daje činjenica da se na tim područjima naplaćuju daleko viši iznosi nego na drugim područjima, ali isto tako i podatak da troškovi nisu iskazani u “okruglim” iznosima.

Ako se u podacima za pojedina državna odvjetništva pogledaju “okrugle brojke” koje upućuju na to da je dosuđen paušal, vidimo da je uobičajeni prosječni paušal (zavisi od suda do suda) i u pravilu se određuje većinom od 200,00 kuna do 300,00 kuna, rijetko do 400,00 kuna.

Na području Vukovara paušal se dosuđuje i u iznosu od 100,00 kuna. Dak-le, paušal se određuje u malim iznosima. Visina troškova u paušalnom iznosu trebala bi među ostalim pokriti troškove suda, pa to više čudi što se u svim predmetima na pojedinom području paušal kreće u istom ili za stotinu kuna višem iznosu.

Konačno, treba istaknuti da prosječna visina dosuđenih troškova te po-daci državnih odvjetništava o dosuđenim troškovima u pojedinom predmetu daju osnova za zaključak da se i u onim slučajevima u kojima se okrivljenici obvezuju na plaćanje troškova kaznenog postupka dosuđuje samo paušal, iako je vjerojatno u tako velikom broju predmeta bilo i drugih troškova kaznenog postupka.

1062


8. USPJEŠNOST NAPLATE TROŠKOVA OD OSUĐENIH OSOBA

Grafi kon 4 i tablica 3 prikazuju naplatu troškova od okrivljenika i pokazuju da je u prosjeku 43% pravomoćno osuđenih na plaćanje troškova postupka taj trošak i platilo.

Iz navedene tablice i grafi kona vidi se da je od 1.450 osoba koje su osuđene na plaćanje troška u korist proračuna njih 671 ili 46% dobrovoljno izvršilo svoju obvezu i platilo troškove postupka, da je prema 364 osobe ili 26% po-krenut ovršni postupak, a da prema 405 ili 28% svih osuđenih osoba uopće nije pokrenut ovršni postupak.

Naplata troškova - zbirni podaci

46,3%

25,8%

27,9%

Okrivljenik je platio troškove Pokrenut ovršni postupak Nije pokrenut ovršni postupak

Grafi kon 4.

Osim Požege na području svih sudova veći je ili manji postotak osoba koje nisu platile trošak kaznenog postupka, a da protiv njih nije pokrenut ovršni postupak.

1063


Grafi koni 5, 6 i 7 na najbolji način pokazuju razlike koje su utvrđene ovim istraživanjem. One se očituju kako u naplati troškova od osuđenih osoba tako i u pokretanju odnosno nepokretanju ovršnog postupka.

Plaćanje troškova od osuđene osobe nakon pravomoćnosti presude prika-zano je u grafi konu 5. U prosjeku 46% obvezanih na plaćanje samo izvrši svoju obvezu i plati troškove. Podaci pokazuju da i postotak osoba koje same plaćaju troškove postupka varira od područja do područja.

Posebno se ističe Općinski sud u Požegi na području kojeg je 99 ili 82% svih osuđenika platilo trošak. Osim područja Požege dobra je naplata na području Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Koprivnici, Vukovaru, Gospiću i Velikoj Gorici. Najslabiji su rezultati na području Općinskog suda u Rijeci gdje samo četvrtina osuđenih sama plaća trošak postupka. Uz područje Rijeke na području Dubrovnika i Splita najmanji je postotak okrivljenika koji sami plaćaju troškove kaznenog postupka. Na području Rijeke svega je 25%, Dubrovnika 29,3% i na području Splita 28,8% osuđenih samo platilo trošak.

Tablica 3.

Naplata dosuđenih troškova od okrivljenika u apsolutnim iznosima i postotku

Državno odvjetništvo Okrivljenik je platio troškove

Pokrenut ovršni postupak

Nije pokrenut ovršni postupak

aps. % aps. % aps. %Bjelovar 69 48,6% 63 44,4% 10 7,0%Čakovec 19 34,5% 32 58,2% 4 7,3%Dubrovnik 12 29,3% 0,0% 29 70,7%Gospić 47 63,5% 26 35,1% 1 1,4%Karlovac 12 40,0% 13 43,3% 5 16,7%Koprivnica 24 68,6% 3 8,6% 8 22,9%Osijek 13 31,7% 2 4,9% 26 63,4%Požega 99 82,5% 21 17,5% 0 0,0%Pula 19 33,9% 14 25,0% 23 41,1%Rijeka 17 25,0% 1 1,5% 50 73,5%Sisak 20 33,9% 14 23,7% 25 42,4%Slavonski Brod 23 67,6% 2 5,9% 9 26,5%Split 66 28,8% 48 21,0% 115 50,2%Šibenik 25 67,6% 8 21,6% 4 10,8%Varaždin 23 48,9% 5 10,6% 19 40,4%Velika Gorica 15 71,4% 5 23,8% 1 4,8%Vukovar 56 67,5% 20 24,1% 7 8,4%Zadar 48 43,6% 59 53,6% 3 2,7%ODO Zagreb 24 33,8% 0 0,0% 47 66,2%ODO Sesvete 18 34,6% 17 32,7% 17 32,7%Zlatar 22 48,9% 21 46,7% 2 4,4%Ukupno 671 46,3% 374 25,8% 405 27,9%

1064


Pokr

enut

ovr

šni p

ostu

pak

44%

58%

0%

35%

43%

9%5%

18%

25%

1%

24%

6%

21%

22%

11%

24%

24%

54%

0%

33%

47%

26%

0%10%

20%

30%

40%

50%

60%

70%

BJČK

DUG

SKA

KOO

SPŽ

PURI

SISB

STŠI

VŽ

VG

VU

ZDO

DO Z

gO

DO S

es.

ZLUk

upno

Okriv

ljeni

k je

pla

tio tr

oško

ve

49%

35%

29%

64%

40%

69%

32%

83%

34%

25%

34%

68%

29%

68%

49%

71%

67%

44%

34%

35%

49%

46%

0%10%

20%

30%

40%

50%

60%

70%

80%

90%

BJČK

DUGS

KAKO

OSPŽ

PURI

SISB

STŠI

VŽVG

VUZD

ODO

ZgOD

O Se

s.ZL

Ukup

no

Grafi k

on 5

.

Grafi k

on 6

.

1065


Nije

pokr

enut

ovrš

ni po

stup

ak

7%7%

71%

1%

17%

23%

63%

0%

41%

74%

42%

26%

50%

11%

40%

5%8%

3%

66%

33%

4%

28%

0%10%

20%

30%

40%

50%

60%

70%

80%

BJČK

DUGS

KAKO

OSPŽ

PURI

SISB

STŠI

VŽVG

VUZD

ODO

ZgOD

O Se

s.ZL

Ukup

no

Grafi k

on 7

.Na području Općinskog državnog od-

vjetništva Zagreb također je mali posto-tak osuđenih osoba koje su same platile trošak. Od 71 osuđene osobe svega je njih 24 ili 33,8% platilo troškove postupka na kon primitka pravomoćne osuđujuće presude. Na području Općinskog suda u Sesvetama 34% osuđenih sami plaćaju trošak.

Možemo općenito reći da je na ne-kim područjima gdje se okrivljenici u manjem broju oslobađaju od obveze sna šanja plaćanja kaznenog postupka po stotak naplate troškova kaznenog po-stupka veći.

Međutim, bez intervjua u svakom po-je dinom slučaju teško je navesti razloge zbog kojih osuđenici ne plaćaju trošak. Podaci o pokrenutim ovršnim postup ci-ma mogu samo uputiti na razloge mo-guće nediscipline u svezi s plaćanjem troškova kaznenog postupka.

Grafi kon 6 pokazuje u kojem se po-stotku od ukupno osuđenih u ovršnom postupku nastoji naplatiti trošak po-stupka. Naravno, taj postotak ovisi o to me koliko je okrivljenih samo platilo trošak i npr. na području Požege nije mogao biti veći od 18%, jer je na tom području 82% osuđenih samo platilo trošak.

Očekivali smo da su slični podaci i na drugim područjima, tj. da se u slučaju da osuđena osoba sama ne plati trošak ide na ovrhu. Rezultati iznenađuju jer jedi-no na području tog suda nije bilo slučaja da ne bi bio pokrenut ovršni postupak protiv osobe koja nije platila troškove kaznenog postupka.

Rezultati iznenađuju, što i proizlazi iz podataka prikazanih u grafi konima 6 i 7.

1066


U tablici 3 i grafi konima 5 do 7 prikazana je naplata troškova prema broju osuđenih osoba. Ti isti podaci, ali ne u odnosu prema broju osoba, nego s ob-zirom na visinu troškova, prikazani su u tablici 4 i grafi konu 9.

Smatramo da podaci o visini plaćenih troškova odnosno visini ovršnih zahtjeva i troškova za koje nije pokrenut ovršni postupak također pokazuju kakav je odnos prema naplati troškova na pojedinim područjima.

Tablica 4.

Naplata troškova prema vrijednosti dosuđenih troškova


Dosuđeni troškovi

Okrivljenik je platio troškove

Pokrenut ovršni postupak

Nije pokrenut ovršni postupak

aps. % aps. % aps. %

Bjelovar 134.792,08 70.121,66 52,02% 49.089,92 36,42% 15.080,50 11,19%

Čakovec 44.878,02 21.304,86 47,47% 20.573,16 45,84% 3.000,00 6,68%

Dubrovnik 20.400 5.300 25,98% 0 0,00% 15.100,00 74,02%

Gospić 84.518,69 56.087,3 66,36% 28.031,39 33,17% 400,00 0,47%

Karlovac 18.900 7.800 41,27% 7.800 41,27% 3.300,00 17,46%

Koprivnica 23.661,08 13.730 58,03% 3.350 14,16% 6.581,08 27,81%

Osijek 76.972 17.174 22,31% 1.900 2,47% 57.898,00 75,22%

Požega 103.585,89 83.862,49 80,96% 19.723,4 19,04% 0,00 0,00%

Pula 15.700 5.600 35,67% 4.600 29,30% 5.500,00 35,03%

Rijeka 17.700 3.200 18,08% 200 1,13% 14.300,00 80,79%

Sisak 56.050,49 14.943,92 26,66% 6.250 11,15% 34.856,57 62,19%

Slavonski Brod 23.370,5 13.618,5 58,27% 3.223,5 13,79% 6.528,50 27,93%

Split 159.914,72 50.995,4 31,89% 35.819,92 22,40% 73.099,40 45,71%

Šibenik 18.732 12.000 64,06% 4.750 25,36% 1.982,00 10,58%

Varaždin 25.925,8 8.100 31,24% 1.200 4,63% 16.625,80 64,13%

Velika Gorica 10.285 1.000 9,72% 2.500 24,31% 6.785,00 65,97%

Vukovar 15.880 10.000 62,97% 3.880 24,43% 2.000,00 12,59%

Zadar 123.374,76 50.102,1 40,61% 70.572,66 57,20% 2.700,00 2,19%

ODO Zagreb 59.025,28 18.525,28 31,39% 0 0,00% 40.500,00 68,61%

ODO Sesvete 57.219,29 20.807,67 36,36% 11.176,1 19,53% 25.235,52 44,10%

Zlatar 115.470,08 61.439,19 53,21% 30.000,25 25,98% 24.030,64 20,81%

Ukupno 1.204.955,68 545.712,37 45,29% 304.640,3 25,28% 354.603,01 29,43%

Tablica 4 pokazuje da su od 1.204.955,68 kn dosuđenih troškova osuđene osobe platile 545.712,30 kn ili 45,3% dosuđenog iznosa; 354.603,00 kn ili 29,4% svih dosuđenih troškova ostalo je nenaplaćeno a da se nije niti pokušala naplata tih troškova.

Troškovi su prihod državnog proračuna i takvo postupanje otvara pitanja o stajalištu pojedinog suda ili sudaca o naplati troškova, ali i o izvršavanju njiho-

1067


ve zakonske zadaće odnosno njihova posla. Značajno je pitanje ima li službena osoba pravo nešto učiniti ili ne učiniti koristeći se svojim položajem ako time nanosi štetu odnosno drugom pribavlja korist. Istodobno se postavlja i drugo pitanje: Je li nepokretanje ovršnog postupka neuredno obnašanje dužnosti? U najmanju ruku, ako su odgovori na ta pitanja potvrdni, to traži promjenu odno-sa i poduzimanje mjera i radnji da se dosuđeni trošak postupka i naplati.

Međutim, navedeni podaci istodobno traže odgovor na pitanje kakav je odnos državnog odvjetnika prema dosuđivanju i naplati troškova kaznenog postupka.

Prema članku 124. Ustava Republike Hrvatske, državno odvjetništvo je samostalno i neovisno pravosudno tijelo ovlašteno i dužno postupati protiv počinitelja kaznenih i drugih kažnjivih djela, ali i poduzimati pravne radnje radi zaštite imovine Republike Hrvatske. Kako su žalbe državnog odvjetnika zbog odluke o troškovima postupka zaista kuriozitet, postavlja se pitanje obav-ljaju li državni odvjetnici odgovorno svoju dužnost u odnosu na poduzimanje pravnih radnji radi zaštite imovinskih interesa Republike Hrvatske. Saznanja o broju žalbi zbog odluke suda o troškovima upućuju na to da državni odvjet-nici i zamjenici koji rade u kaznenim odjelima smatraju da samo zamjenici u građansko-upravnim odjelima moraju poduzimati te pravne radnje.

9. POSTUPAK NAPLATE TROŠKOVA

Pojedini sudovi počeli su dostavljati pravomoćne osuđujuće presude radi naplate pokretanja ovršnog postupka i naplate troškova kaznenog postupka državnom odvjetništvu, iako većina sudova, kao uvijek do sada, pokreće ovršni postupak po službenoj dužnosti. Stoga se postavlja pitanje postupanja državnih odvjetništava u tim slučajevima.

Odredbom čl. 159. Zakona o kaznenom postupku propisano je da presudu u svezi s troškovima kaznenog postupka, oduzimanjem imovinske koristi i imovinskim pravnim zahtjevima izvršava nadležni sud prema odredbama koje vrijede za ovršni postupak te da troškove kaznenog postupka naplaćuje prisil-no po službenoj dužnosti u korist proračunskih sredstava.

Odredbom čl. 3. st. 3. Ovršnog zakona, koja odredba nije mijenjana zad njom novelom Zakona, propisano je da se ovršni postupak pokreće po službenoj dužnosti kad je to zakonom izrijekom određeno. Dakle, to se odnosi i na slučaj iz čl. 159. ZKP i čl. 228. Zakona o izvršenju kaznenih sankcija. Odredbom čl. 3. st. 4. i 5. Ovršnog zakona propisano je da kad je ovršni postupak pokrenut po službenoj dužnosti radi ostvarenja ili osiguranja tražbine određene osobe, ta osoba može u postupku sudjelovati s ovlastima ovrhovoditelja. Ako bi tijelo iz čl. 3. st. 4. Ovršnog zakona odlučilo povući prijedlog, tada ta osoba može preuzeti vođenje postupka. Odredbom čl. 2. t. 2. defi nirano je značenje izraza

1068


Nap

lata

troš

kova

pre

ma

vrije

dnos

ti po

traž

ivan

ja. p

ostu

pka

prem

a vr

ijedn

osti

potr

aživ

anja

0,00

%10

,00%

20,0

0%30

,00%

40,0

0%50

,00%

60,0

0%70

,00%

80,0

0%90

,00%

BJ

ČK

DU

GS

KA

KO

OS

PŽPU

RI

SI

SB

ST

ŠI

VŽ

VG

VU

ZD

OD

O Z

gO

DO

Ses

.Z

LU

kupn

o

Okr

ivlje

nik

je p

latio

troš

kove

Po

kren

ut o

vršn

i pos

tupa

kN

ije p

okre

nut o

vršn

i pos

tupa

k

Grafi k

on 8

.

Grafi k

on 9

.

Pro

sjeË

na

visi

na

do

su

enih

tro

πko

va

Nap

lata

tro

πko

va p

rem

a vr

ijed

no

sti p

otr

aæiv

anja

1069


“ovrhovoditelj” kao osobe koja je pokrenula postupak radi ovrhe neke tražbine te osobe u korist koje je taj postupak pokrenut po službenoj dužnosti.

Iz navedenih zakonskih odredbi proizlazi da se ovršni postupak radi naplate troškova kaznenog postupka u korist proračuna pokreće po službenoj dužnosti na prijedlog suda koji je donio pravomoćnu i ovršnu presudu, a postupak se vodi pred ovršnim sudom u skladu s odredbama Ovršnog zakona. U ovršnom prijedlogu kao ovrhovoditelja treba navesti sud koji je donio kaznenu presudu u kojoj je odlučeno o troškovima kaznenog postupka i o oduzimanju imovin-ske koristi, s time da se sukladno odredbi čl. 2. t. 2. Ovršnog zakona u rješenju o ovrsi kao ovrhovoditelj naznačuje Republika Hrvatska, jer je postupak po-krenut po službenoj dužnosti u njezinu korist.

Sukladno odredbama Ovršnog zakona, ako bi protiv rješenja o ovrsi ovršenik izjavio žalbu ili prigovor, ili bi prigovor izjavila treća osoba, tada se žalba odnosno prigovor ili poziv za ročište treba dostaviti nadležnom općin-skom državnom odvjetništvu koje po zakonu zastupa Republiku Hrvatsku.

Mislimo da bi ovršni sud u slučaju obustave ovrhe to rješenje trebao do-staviti sudu koji je pokrenuo postupak, ali i državnom odvjetništvu radi ula-ganja žalbe ili eventualnog prijedloga za nastavak ovrhe, promjenu sredstava na kojima se ovrha provodi i dr.

10. PRISILNA NAPLATA TROŠKOVA

Kao što je to već istaknuto, očekivalo se da se u svim ili gotovo svim slučajevima u kojima okrivljenici nisu sama platili dosuđene troškove ti troškovi prisilno naplaćuju, ali u praksi nije tako. U predmetima u koje je izvršen uvid za ovo istraživanje osuđene osobe same plaćaju 46% dosuđenih troškova, prisilno se pokušava naplatiti daljnjih 26%, dok se 28% dosuđenih troškova uopće ne pokušava naplatiti.

Izneseni postoci u vezi s naplatom troškova su prosjek, između pojedinih sudova razlike su zaista velike.

Podaci iz grafi kona 6 pokazuju da to osim Požege na drugim područjima nije slučaj. Dok se na području većine općinskih sudova u većoj ili manjoj mjeri ti troškovi pokušavaju prisilno naplatiti, praksa na području općinskih sudova u Dubrovniku, Osijeku, Rijeci i Zagrebu je takva da se može mirno reći da je plaćanje troškova dosuđenih od tih sudova zaista pitanje dragovolj-nosti osuđene osobe.

Na području Dubrovnika plaćeno je svega 29,3% ukupnog iznosa dosuđenih troškova postupka. Međutim, Općinski sud u Dubrovniku nije ni u jednom slučaju pokrenuo ovršni postupak ili inicirao pokretanje ovršnog postupka. Istina, riječ je o malom iznosu od svega 15.100,00 kn, ali kadšto su načela i poštovanje zakona važniji od štete koja je propustom učinjena.

1070


Također na području Zagreba svega 33,8% osuđenika plaća troškove, ili je 31,39% ukupno dosuđenog troška plaćeno. Niti na području Općinskog suda u Zagrebu nema ovrha. I na području Zagreba nije riječ o velikom iznosu, sve-ga 40.500,00 kn, ali potrebno je istaknuti da istraživanjem nisu obuhvaćene sve osuđujuće presude, nego tek dio presuda iz 2005. godine.

Slično je i na području Osijeka gdje svega 31,7% okrivljenika plaća troš-kove kaznenog postupka, a u svega 2 slučaja ili 4,9% pokrenut je ovršni postu-pak. Međutim, najdrastičnije stanje je na području Rijeke. Od ukupnog broja od 68 osoba koje su osuđene na plaćanje troška njih 17 ili 25% samo plaća trošak. Tablica 4 pokazuje da je to svega 18,1% dosuđenog troška. Prisilno se naplaćuje od jedne osobe, dok ostaje nenaplaćeno 14.300,00 kn ili 80,79% iznosa dosuđenog troška.

Sve su to, kao što je to već rečeno, mali iznosi. Ali kad pogledamo koliko se osuđenih osoba oslobađa plaćanja troškova kaznenog postupka u korist proračuna, visinu troškova koji se dosuđuju i koji ostaju nenaplaćeni, stoji tvrdnja da i ne pokušavamo kroz dosudu troškova kaznenog postupka utjecati na okrivljenika da svojim postupcima neopravdano ne odugovlači završetak postupka.

Zanimljivo je usporediti podatke na području Općinskog suda u Zagrebu i Općinskog suda u Sesvetama. Možemo reći da je to sve šire područje Zagreba, slična je i struktura kriminaliteta i slično je imovinsko stanje osuđenih osoba. Na području Sesveta svega 1/3 okrivljenika sama plaća troškove kaznenog postupka (34,6%) međutim, dok Općinski sud u Zagrebu ne inicira pokretanje ovršnog postupka, Općinski sud u Sesvetama to čini u 32,7%

Podaci koji proizlaze iz tablice 3 i pripadajućih grafi kona daju pravo na zaključak da ne postoji niti približno jednako stajalište prema prisilnoj naplati troškova kaznenog postupka.

Na području Dubrovnika ili Zagreba uopće se ne pokušava prisilno kroz ovrhu naplatiti trošak. Suprotno tome, na području Bjelovara, Čakovca i Zad-ra te Zlatara visok je postotak slučajeva u kojima sudovi iniciraju pokretanje ovršnog postupka.

Smatramo da sud mora ili sam pokrenuti ovršni postupak ili barem inicirati njegovo pokretanje.

Orijentacija na prisilnu naplatu troškova kaznenog postupka ima svoje oprav-danje, ali uz uvjet da se troškovi u ovršnom postupku i naplaćuju. Bez obzira na uspješnost ovršnog postupka, o čemu se izlaže u nastavku, ipak još jednom treba istaknuti da 73,5% slučajeva na području Rijeke, 70,7% slučajeva na području Dubrovnika, 63,4% na području Osijeka i 66,2% na području Zagre-ba u kojima se nije pokušalo prisilno naplatiti trošak kaznenog postupka daju pravo za zaključak da takvo stajalište suda stimulira osuđene osobe da same ne plate trošak. Vjerojatno je takva praksa tih sudova poznata dijelu okrivlje-nika koji, znajući da neće biti prisilne naplate, ne plaćaju trošak.

1071


Smatramo takvo postupanje nedopustivim. U svakom od slučajeva u koji-ma okrivljenik nije platio trošak trebalo je inicirati ovršni postupak i pokušati trošak prisilno naplatiti. Tek da smo u svim slučajevima u kojima okrivljenici sami nisu platili trošak imali pokrenuti ovršni postupak, mogli bismo ocijeniti koliko je opravdana praksa pojedinih sudova da u visokom postotku okriv-ljenike oslobađaju od troškova plaćanja kaznenog postupka s obrazloženjem da se troškovi ionako ne mogu naplatiti. Međutim, mali postotak pokrenutih ovršnih postupaka te još manji broj dovršenih ovršnih postupaka nije dovoljno reprezentativan da bi dao osnova za tvrdnju da se troškovi ne mogu naplatiti.

U tablicama i grafi konima prikazan je pregled uspješnosti naplate dosuđenih troškova prema visini dosuđenih troškova. Podaci iz tih grafi kona i tablica po-kazuju da nema velikih odstupanja u odnosu na podatke prema broju predme-ta.

Grafi kon 10.

Kao što je već navedeno, samo je u dijelu predmeta pokrenut ovršni po-stupak.

Državna odvjetništva – građansko-upravni odjeli trebali su na osnovi uvida u spise utvrditi u kojem postotku su provedene ovrhe tako da je trošak naplaćen, u kojem postotku su ovrhe obustavljene odnosno u kojim slučajevima ovrha nije provedena.

Od 374 pokrenuta ovršna postupka za 24 slučaja državna odvjetništva nisu iskazala u kojoj je fazi postupak.

Prikupljeni podaci samo dijelom daju odgovore kakve smo očekivali. Nai-me, prema podacima državnih odvjetništava koji su dani na osnovi uvida

Pregled uspješnosti ovrha prema broju ovršnih postupaka

10,6%

11,2%

78,2%

Ovrha provedena Obustava Nije provedena

1072


u ovršne spise, u velikoj većini predmeta ovrha je u tijeku. Kako prilikom davanja uputa za popunjavanje tablica za ovo istraživanje nismo predvidjeli posebni stupac u kojem bi se iskazali predmeti u kojima stvarno provođenje ovrhe nije niti pokušano, odnosno u kojima službenici zaduženi za provođenje ovrhe nisu poduzeli nijednu radnju u svrhu naplate, svi su ti predmeti iskazani kao ovrhe u tijeku.

Dakle, ako pogledamo podatke u grafi konu 10, ovrha je provedena u svega 10,6% od 350 predmeta, obustavljena je u 11,2% predmeta očito zbog toga što osuđenici nisu imali imovine, dok je visokih 78% ovrha u tijeku.

Podaci o ishodu ovršnog postupka na pojedinim područjima toliko su različiti, i zbog navedenih razloga nepotpuni, da je veoma teško davati ocje-nu. Možemo reći da je naplata troškova kaznenog postupka u ovršnom po-stupku slaba. Ovrhom se uspijeva naplatiti trošak u više od 40% predmeta na području Osijeka i Slavonskog Broda, međutim, broj promatranih predmeta na tom području tako je mali da je na osnovi tih pokazatelja teško donositi bilo kakve zaključke.

Promotrimo li uspješnost naplate prema vrijednosti troškova (grafi kon 11), uspješnost je nešto bolja nego kad promatramo samo broj ovršnih predmeta.

Grafi kon 11.

Podaci iz tablice 5 pokazuju da se na području državnih odvjetništava gdje imamo veći broj pokrenutih ovršnih postupaka troškovi naplaćuju u 20 ili 40% predmeta.

Ishod ovrπnog postupka - zbirni podaci prema vrijednosti potraæivanja

1073


Tablica 5.

Ishod ovršnog postupka prema broju presuda u kojima se zahtijevala ovrha


Broj ovršnih postupaka

Ovrha provedena

Obustava Nije provedena

aps. % aps. % aps. %Bjelovar 37 4 10,8% 5 13,5% 28 75,7%Čakovec 32 0 0,0% 3 9,4% 29 90,6%Dubrovnik 0 0 0,0% 0 0,0% 0 0,0%Gospić 26 9 34,6% 4 15,4% 13 50,0%Karlovac 13 0 0,0% 0 0,0% 13 100,0%Koprivnica 3 0 0,0% 1 33,3% 2 66,7%Osijek 2 1 50,0% 0 0,0% 1 50,0%Požega 21 1 4,8% 1 4,8% 19 90,5%Pula 14 3 21,4% 0 0,0% 11 78,6%Rijeka 1 0 0,0% 0 0,0% 1 100,0%Sisak 14 0 0,0% 1 7,1% 11 78,6%Slavonski Brod 2 1 50,0% 0 0,0% 1 50,0%Split 51 2 3,9% 8 15,7% 41 80,4%Šibenik 8 0 0,0% 0 0,0% 8 100,0%Varaždin 5 1 20,0% 2 40,0% 2 40,0%Velika Gorica 5 1 20,0% 0 0,0% 4 80,0%Vukovar 20 5 25,0% 1 5,0% 14 70,0%Zadar 59 1 1,7% 7 11,9% 51 86,4%ODO Zagreb 0 0 0,0% 0 0,0% 0 0,0%ODO Sesvete 17 0 0,0% 3 17,6% 14 82,4%Zlatar 20 8 40,0% 3 15,0% 9 45,0%Ukupno 350 37 10,6% 39 11,1% 272 77,7%

Broj obustava također varira od područja do područja. Dok je prosječno 10,6%, na području Varaždina je daleko viši, ali s obzirom na mali broj pred-meta teško je na osnovi njih izvoditi bilo kakve zaključke.

U svega 10,6% ovršnih postupaka dosuđeni je trošak naplaćen, a obustav-ljeno je 11,1% postupaka.

Dakle, možemo reći da se u ovršnim postupcima naplati svega 10,6% dosuđenih troškova odnosno ovršnih tražbina. Obustavlja se prosječno 11,1%, dok je u 77,7% svih pokrenutih ovršnih postupaka ovrha u tijeku.

U grafi konima 12, 13 i 14 prikazan je ishod ovršnih postupaka na području pojedinih sudova.

Nešto su bolji pokazatelji promatramo li vrijednost naplaćenih potraživanja, odnosno vrijednost potraživanja u postupcima u kojima je ovrha obustavljena (tablica 6).

Ovrhom je naplaćeno 14% ukupne visine svih potraživanja, dok je vrijed-nost potraživanja u predmetima u kojima je ovrha obustavljena 5,75% svih potraživanja.

1074


Ovrh

a ni

je p

rove

dena

75,6

%

94,2

%

0,0%

51,5

%

100,

0%94

,0%

73,7

%91

,6%

80,4

%

100,

0%95

,2%

81,4

%83

,5%

100,

0%

41,7

%

80,0

%66

,0%

95,7

%

0,0%

82,1

%

35,3

%

79,4

%

0,00

%

20,0

0%

40,0

0%

60,0

0%

80,0

0%

100,

00%

120,

00%

BJČK

DUGS

KAKO

OSPŽ

PURI

SISB

STŠI

VŽVG

VUZD

ODO

ZgOD

OSe

s.ZL

Ukup

no

Obu

stav

a ov

rhe

6,2%

5,8%

0,0%

10,7

%

0,0%

6,0%

0,0%

2,3%

0,0%

0,0%

4,8%

0,0%

14,8

%

0,0%

33,3

%

0,0%

8,2%

2,1%

0,0%

8,9%

3,0%

5,7%

0,00

%

5,00

%

10,0

0%

15,0

0%

20,0

0%

25,0

0%

30,0

0%

35,0

0%

BJČK

DUG

SKA

KOO

SPŽ

PURI

SISB

STŠI

VŽ

VG

VU

ZDO

DO Z

gO

DO Ses.

ZLUk

upno

Ovr

ha p

rove

dena

18,2

%

0,0%

0,0%

37,8

%

0,0%

0,0%

26,3

%

6,0%

19,6

%

0,0%

0,0%

18,6

%

1,7%

0,0%

25,0

%20

,0%

25,8

%

2,2%

0,0%

8,9%

61,7

%

14,9

%

0,00

%10

,00%

20,0

0%30

,00%

40,0

0%50

,00%

60,0

0%70

,00%

BJČK

DUG

SKA

KOO

SPŽ

PURI

SISB

STŠI

VŽ

VG

VU

ZDO

DO Z

gO

DO Ses.

ZLUk

upno

Grafi kon 12. Grafi kon 13. Grafi kon 14.

1075


Tablica 6.

Ishod ovršnog postupka prema vrijednosti potraživanja


Ovrha - ukupna vrijednost

potraživanjaOvrha provedena Obustava Nije provedena

aps. % Aps. % aps. %

Bjelovar 24.109,92 4.384,50 18,19% 1.500,00 6,22% 18.225,42 75,59%

Čakovec 20.573,16 0,00 0,00% 1.191,84 5,79% 19.381,32 94,21%

Dubrovnik 0,00 0,00 0,00% 0,00 0,00% 0 0,00%

Gospić 28.031,39 10.592,28 37,79% 3.000,00 10,70% 14.439,11 51,51%

Karlovac 7.800,00 0,00 0,00% 0,00 0,00% 7.800 100,00%

Koprivnica 3.350,00 0,00 0,00% 200,00 5,97% 3.150 94,03%

Osijek 1.900,00 500,00 26,32% 0,00 0,00% 1.400 73,68%

Požega 19.723,40 1.186,00 6,01% 461,00 2,34% 18.076,4 91,65%

Pula 4.600,00 900,00 19,57% 0,00 0,00% 3.700 80,43%

Rijeka 200,00 0,00 0,00% 0,00 0,00% 200 100,00%

Sisak 6.250,00 0,00 0,00% 300,00 4,80% 5.950 95,20%

Slavonski Brod 3.223,50 600,00 18,61% 0,00 0,00% 2.623,5 81,39%

Split 35.819,92 600,00 1,68% 5.300,00 14,80% 29.919,92 83,53%

Šibenik 4.750,00 0,00 0,00% 0,00 0,00% 4.750 100,00%

Varaždin 1.200,00 300,00 25,00% 400,00 33,33% 500 41,67%

Velika Gorica 2.500,00 500,00 20,00% 0,00 0,00% 2.000 80,00%

Vukovar 3.880,00 1.000,00 25,77% 320,00 8,25% 2.560 65,98%

Zadar 70.572,66 1.520,00 2,15% 1.500,00 2,13% 67.552,66 95,72%

ODO Zagreb 0,00 0,00 0,00% 0,00 0,00% 0 0,00%

ODO Sesvete 11.176,10 1.000,00 8,95% 1.000,00 8,95% 9.176,1 82,10%

Zlatar 30.000,25 18.505,49 61,68% 900,00 3,00% 10.594,76 35,32%

Ukupno 279.660,30 41.588,27 14,87% 16.072,84 5,75% 221.999,19 79,38%

Broj postupaka u kojima je ovrha obustavljena veći je od broja postupaka

u kojima je ovrha uspješno provedena. Podaci o vrijednosti potraživanja po-kazuju da se ovrhe više obustavljaju u predmetima u kojima se potražuju manji iznosi.

Rezultate ovršnih postupaka i naplate potrebno je analizirati i tumačiti kroz odredbe Ovršnog Zakona i teškoće koje se javljaju u praksi. Ovrha se može provoditi na novčanim primanjima ovršenika (osuđenika) - na plaći, mirovini, zatim na pokretninama, nekretninama i novčanim potraživanjima ovršenika prema trećim osobama. U praksi, najduže traju i najniža je stopa naplate u ovršnim postupcima koji se provode na pokretninama ovršenika pa i to može biti razlog da je prema rezultatima našeg istraživanja 77% ovršnih postupaka još u tijeku.

Različita sredstva na kojima se može provoditi ovrha vraćaju nas na početak kaznenog postupka pred sudom i na potrebu utvrđivanja imovinskih prilika

1076


okrivljenika. O imovinskim prilikama okrivljenika u znatnoj mjeri ovisi, s jedne strane, odluka suda da obveže okrivljenika na snašanje troškova kazne-nog postupka kao i visina dosuđenih troškova, a, s druge strane, mogućnost naplate dosuđenih troškova poslije u ovršnom postupku.

Ovršni sud će obustaviti ovršni postupak, između ostalog, kad utvrdi da nije moguće izvršiti naplatu ovršne tražbine. Međutim, važno je razlikovati obustavu postupka po ZKP-u i Ovršnom zakonu jer se obustavljeni postu-pak ovrhe može nastaviti ili ponovo pokrenuti kad se utvrdi da je ovršenik stekao imovinu iz koje se može izvršiti naplata. Smatramo da bi korištenje tih mogućnosti u ovršnom postupku u velikoj mjeri pridonijelo većoj uspješnosti naplate dosuđenih troškova kaznenog postupka.

11. ZAKLJUČAK Istraživanjem smo utvrdili da se okrivljenici oslobađaju od snašanja

troškova kaznenog postupka u korist proračuna u više od polovice promatra-nih presuda.

Razlog je takvom postupanju što se u kaznenom postupku imovno stanje okrivljenika ne utvrđuje, već se prihvaća njegova izjava da nema sredstava odnosno da su mu primanja na donjoj granici. Visoki postotak oslobađanja prema našem mišljenju nema opravdanje u imovinskom stanju osuđenih oso-ba, jer ono i nije na objektivan način utvrđeno.

Pri tome jesu li troškovi trebali biti dosuđeni i da li bi time došla u pitanje egzistencija okrivljenika, valja uzeti u obzir i visinu troškova koji se dosuđuju. Istra živanje je pokazalo da je u preko 70% predmeta u koje je izvršen uvid okriv-ljenik osuđen na plaćanje paušala kojeg je prosječni iznos oko 800,00 kn.

Prema visini paušala, odnosno prema trošku koji se dosuđuje, sigurno je da u znatnom broju slučajeva u kojima su osuđenici bili oslobođeni plaćanja troškova za to nije bilo stvarne osnove. Držimo da treba s više pozornosti utvrđivati imovinske prilike osuđenika jer o imovinskim prilikama okrivlje-nika u znatnoj mjeri ovisi, s jedne strane, odluka suda da obveže okrivljenika na snašanje troškova kaznenog postupka kao i visina dosuđenih troškova, a s druge strane mogućnost naplate dosuđenih troškova poslije u ovršnom po-stupku.

Zakon je potpuno jasan. U svim slučajevima kad za to postoji osnova, kada to imovinske prilike okrivljenika dopuštaju, treba donijeti odluku o plaćanju troškova postupka u korist proračuna. Kazneni postupak je skup, a s obzirom na to da se većinom izriču uvjetne osude, osuđena osoba trebala bi barem snositi troškove postupka jer je do njega došlo njezinom krivicom. Sud nema pravo osobe kojima su imovinske prilike takve da trošak mogu platiti bez opas-nosti za svoju egzistenciju oslobađati od plaćanja troškova.

1077


Kako se troškovi očito ne dosuđuju u svim slučajevima kad za to ima osnove, državni odvjetnici dužni su kroz podnošenje žalbi zbog odluke o troš-kovima štititi imovinske interese države. Članak 370. ZKP određuje da se pre-suda može pobijati zbog odluke o troškovima ako ne postoji povreda zakona iz članka 368. točke 5. ZKP ali je sud nepravilno donio odluku o troškovima kaznenog postupka ili nije dosudio trošak.

Prema rezultatima istraživanja, 46% okrivljenika nakon pravomoćnosti pre sude plaća trošak, a kroz ovrhu se naplaćuje daljnjih 10%.

Nekritično oslobađanje okrivljenika od plaćanja troškova kaznenog po-stupka u korist državnog proračuna, kao i nepokretanje ovršnih postupaka daje osnove za tvrdnju da se u kaznenom postupku naplati troškova ne pok-lanja dovoljna pažnja. Pri tome treba napomenuti da u svezi s oslobađanjem od plaćanja troškova postoji značajna razlika između građanskog i kaznenog postupka. Troškovi kaznenog i parničnog postupka ne smiju se i ne mogu uspo ređivati jer u parnici građani pokušavaju ostvariti ili zaštititi neko svoje legitimno pravo koje imaju na osnovi Ustava i zakona, dok je kazneni postu-pak isključivo posljedica skrivljenog ponašanja okrivljenika i počinjenja kaz-nenog djela.

Razmatrajući odredbe o troškovima s jedne strane i duljinu trajanja po-stupka s druge strane, a posebno okolnost da okrivljenici svojim radnjama u značajnoj mjeri pridonose dužini postupka, smatramo da bi se kroz striktniju primjenu odredbe članka 122. stavka 1. ZKP moglo utjecati na okrivljenike da svojim prijedlozima odnosno izostancima ne produžuju namjerno kazneni postupak.

Dosuđivanje realne visine troškova kaznenog postupka može u znatnoj mjeri utjecati na trajanje kaznenog postupka i veću učinkovitost suda. Time se može utjecati na okrivljenika i branitelja da ne zloupotrebljavaju procesne ovlasti. Pri tome je potrebno istaknuti da se dosuđeni troškovi moraju kad je to moguće i naplatiti, sud mora provesti vlastitu presudu. U protivnom, kako možemo tražiti od građana i društva u cjelini da poštuju i provode odluke suda ako to sami ne činimo?

Summary

THE AWARDING AND COLLECTION OF THE COSTS OF CRIMINAL PROCEEDINGS FOR THE BENEFIT

OF THE BUDGET OF THE REPUBLIC OF CROATIA

In this paper, the authors present the results of a study concerning the decisions of muni-cipal courts on the collection of the costs of criminal procedure for the benefi t of the Croatian budget. The study was conducted in 21 municipal State Attorney’s offi ces and in the municipal

1078


court, by performing a review of 3,053 convicting judgements. The paper presents the differen-ces concerning decisions on exemptions to pay the costs of criminal proceedings, the amount of costs, but also concerning the collection of the awarded costs in enforcement proceedings. It was established that the minimum amounts of these costs are generally determined, and the awarded costs are in some courts not enforced, either partially or fully, on persons who are obliged to compensate these costs. The authors give warning, in particular about the connection between such practice and the long duration of proceedings, because the practice that mainly exempts parties from the payment of costs, and which does not enforce payment, contributes to the unnecessary maintenance of proceedings, either due to the absence of one of the parties or due to presentation of new evidence whose only purpose is usually to prolong the duration of proceedings.

This survey is part of a study connected with the adoption of the Criminal Procedure Act, while a special study will determine the costs necessary for the application of the new Criminal Procedure Act.

Documents

DOSUĐIVANJE I NAPLATA TROŠKOVA KAZNENOG ...pokrenuta ovrha odnosno u kojim predmetima sud nije ništa poduzimao da bi se naplatio trošak kaznenog postupka. U svim predmetima3 u