Doc. dr. sc. Berislav Radiši - Veterinarski fakultet · 2010-12-13 · Doc.dr.sc. Berislav Radišić – Bolesti kopita - v.2.0 da na koštanom presatku uočavamo diskoloracije i

Doc.dr.sc. Berislav Radišić – Bolesti kopita - v.2.0

Doc. dr. sc. Berislav Radišić

BOLESTI KOPITA – verzija 2

1) UBODNE RANE (Nagaz na čavao; Vulnus punctum soleae ungulae; Streetnail)

Etiologija

Ubodne rane kopita nastaju prilikom nagaza kopitom na strano, oštro tijelo (primjerice

čavao, žica, staklo, kamenčić) koje penetrira u strukture unutar kopitne čahure. Prilikom

toga čavao probija korijum ili dolazi u blizinu osjetljivih struktura kopita te time izaziva

akutnu bol i hromost. Stranim tijelom unose se i mikroorganizmi koji mogu uzrokovati

ozbiljnije infekcije korijuma kopita, kopitne kosti, kopitnog zgloba i tetive dubokog

sagibača prsta. Područje žabice, potplatni i žabični korijum, kopitna mekuš,

podotrohlearna burza, kopitni zglob i tetiva dubokog sagibača prsta su mjesta koja

podliježu ozljedama prilikom nagaza konja na strano tijelo. Oštećenjem navedenih

struktura nastaju povoljni uvjeti (anaerobni uvjeti) za razvoj infekcije uslijed koje se

komplicira liječenje, a oporavak životinje je prognostički lošiji. Nakon proboja kroz

žabicu i duboku digitalnu fleksornu tetivu, čavao se potiskuje dalje do podotrohlearne

burze. Uz trenutnu hromost, postoji i mogućnost razvoja infekcije duboke digitalne

fleksorne tetive, septične podotrohloze, osteomijelitisa, septičnog artritisa ili sekundarnih

degenerativnih bolesti zglobova. Hromost se intenzivira prilikom opterećenja ozlijeđene

noge.

Dijagnostički postupci

Dijagnoza se postavlja na temelju anamneze, kliničkog pregleda konja i dodatnih kliničkih

pretraga. Nezaobilazna je palpacija digitalnih arterija, pregled kopitnim kliještima i testovi

fleksije. Nakon utvrđivanja stranog tijela u području kopita, potrebno je provesti

Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2010. 1


radiološku pretragu kopita u lateralnoj i dorzo-palmarnoj projekciji. Za točno utvrđivanje

lokalizacije stranog tijela, aplicira se kontrastno sredstvo, uz istodobno radiološko

snimanje, u kanal koji nastaje prilikom probijanja stranog tijela u tkivo kopita. Time se

može utvrditi dubina i smjer penetracije stranog tijela. Kao pomoćna metoda može

poslužiti i citološka pretraga tekućine punktirane iz kopitnog zgloba kojom dobivamo uvid

u stanje sinovije i zglobne čahure. Intraartikularnom primjenom kontrastnog sredstva uz

istodobno radiološko snimanje moguće je potvrditi eventualno oštećenje distalnog

ligamenta podotrohleje, što se uočava prolaskom kontrasta do podotrohlearne burze i kroz

kanal nastao prilikom probijanja stranog tijela. Kontrastno sredstvo se može ubrizgati

izravno u podotrohleranu burzu pomoću dulje igle s palmarne ili plantarne strane

ekstremiteta u potpuno aseptičnim uvjetima. Na snimkama se vidi fistularni kanal, a

prednost je utolika što se prljavština iz novonastalog kanala ne potiskuje u burzu. Uslijed

povećanog pritiska u burzi, zbog apliciranog kontrasta, fistularni kanal ili kanal nastao

probijanjem stranog tijela se širi i propušta kontrastno sredstvo.

Klinička slika

Klinička slika ovisi o tome koje su strukture oštećene prodorom stranog tijela i u kojoj

mjeri. Uz akutnu bol i hromost dolazi do lokalne temperiranosti kopita, edema, flegmone,

apscesa te cijeđenja gnojnoga iscjetka u kroničnom slučaju. Kod razvijene infekcije, uz

znakove općeg infekcioznog sindroma, intenzivira se hromost i pogoršava opće stanje

životinje. U zapuštenim slučajevima, starima otprilike dva do tri tjedna, uočava se obilnije

dreniranje sadržaja na zahvaćenom kopitu.

Liječenje

Strano tijelo treba što prije ekstrahirati te kopitnim nožem učiniti lijevkasti otvor za

dreniranje gnojnoga iscjetka. Nogu treba poviti povojem s dosta sekundarnog sloja i

zalijevati otopinom magnezijeva sulfata, tj. gorke soli ili otopinom kuhinjske soli kroz 3-5

dana. Takav povoj predstavlja hipertonični oblog. Također, konja treba imunizirati

T.A.T.-om protiv tetanusa. Kod jake boli indicirana je i blokada palmarnog živca kao

metoda privremenog ublažavanja boli. Sistemski se primjenjuju antibiotici u profilaktičke

i terapijske svrhe, a kod dokazane infekcije uputno ih je primjenjivati i lokalno. Kod

prijema pacijenta, hitnošću se smatra ozljeda duboke digitalne fleksorne tetive,

podotrohleje i njezine burze te kopitnice.



Operacijskom liječenju se pristupa kod opsežnijih oštećenja, naročito kod lezije koštanih

struktura. Prije operacije potrebno je učiniti punkciju podotrohlearne burze za

bakteriološku pretragu, pritom poštivajući načela asepse te prema antibiogramu odrediti

antimikrobnu terapiju. Penicilin u kombinaciji s aminoglikozidom (gentamicin) pokazali

su pozitivne rezultate u liječenju infekcija nastalih nakon ubodnih rana kopita. Nakon

sedacije, konja je potrebno oboriti u lateralnu poziciju, a kopito očistiti i korigirati. Kod

infekcije podotrohleje i pripadajuće joj burze postavlja se u palmarnu/plantarnu digitalnu

venu intravenski kateter kojim se aplicira 1 g ceftiofura, gentamicina ili amikacina

otopljenog u 60 mL Ringerova laktata, polagano kroz 30 minuta. Uslijed povećanog

pritiska i koncentracije u krvnoj žili doći će do prijelaza tekućine iz krvne žile u okolno

tkivo čime se postiže odgovarajuća koncentracija antibiotika u operacijskom području.

Operacijskom metodom liječenja uklanja se nekrotično tkivo kiretažom i ispiranjem.

Nekrotično tkivo tetive mora se u potpunosti ukloniti ili u suprotnom ostaju žarišta novih

infekcija. Kod osteomijelitisa distalne sezamoidne kosti obavlja se kiretaža kosti, ispiranje

i umetanje koštanog autotransplantata. Ukoliko je distalni ligament distalne sezamoidne

kosti probijen stranim tijelom moramo isprati i kopitni zglob. Isto je potrebno i kod

septičnog tendovaginitisa tetive dubokog sagibača prsta, na što nas upućuje distendirana

tetiva prije operacije. Nakon uklanjanja mrtvog tkiva, koštanih ulomaka i kiretaže

nekrotičnih dijelova kosti, rana se ostavlja otvorena da cijeli per secundam intentionem ili

se umeće autogeni spužvasti koštani presadak između žabične kosti i potplata. Umetanjem

presatka zatvara se mrtvi prostor, sprječava se prodor mikroorganizama, a rezultat je brži

razvoj mezenhimalnih stanica i mladog granulacijskog tkiva. Ako hromost perzistira i

nakon cijeljenja rane i ako hromost nestaje kod niske palmarne/plantarne digitalne

analgezije, indicirana je niska digitalna neurektomija koja se obavlja tek nakon 6-12

mjeseci u razdoblju cijeljenja rane.

Poslijeoperacijska njega

U pacijenata s dugotrajnijom infekcijom ili značajnijim osteomijelitisom podotrohleje

svakodnevno je potrebno učiniti regionalnu perfuziju distalnog dijela ekstremiteta. Do

rezultata antibiograma apliciraju se antibiotici široka spektra djelovanja. NSPUL su

indicirani kod hromosti, a ovisno o intenzitetu hromosti određuje se doza, učestalost i

trajanje primjene lijeka. Operacijsku ranu zaštitimo suhim sterilnim povojima obloženih

vodootpornim bandažama. Narednih 4-5 dana iza kirurškog zahvata rana se ne previja.

Petog dana od operacije u aseptičnim uvjetima obavlja se previjanje kopita. Uobičajeno je



da na koštanom presatku uočavamo diskoloracije i manja područja devitaliziranog tkiva,

koje se lako uklanja manjom kiretom. Vide se i počeci rasta mladog granulacijskog tkiva

svjetlo-ružičaste boje. Ako je rana ostavljena da cijeli sekundarnom intencijom, defekt se

tamponira gazama natopljenih u antiseptično sredstvo i povije vodootpornim bandažama.

Svaki dan je potrebno kopito previjati i tamponirati te ranu pomno pregledavati ne bi li se

uočilo devitalizirano tkivo. Iznimno je važno pregledati rubove duboke digitalne fleksorne

tetive. Prilikom previjanja svaku pojavu neprirodnog ili nekrotičnog tkiva valja ukloniti

debridmanom i ispiranjem. U tu svrhu može se primijeniti i regionalna anestezija

distalnog dijela noge kako bi se zahvat što bolje obavio jer je od ključne važnosti za

uspješan ishod. Dublja područja rane treba lagano kiretirati kako bi se omogućilo

dreniranje sadržaja i izbjeglo njegovo nakupljanje. Kada granulacijsko tkivo pokrije

defekt, kopito se može potkovati odgovarajućom potkovicom kako bi se zaštitilo područje

potplata i olakšalo mijenjanje povoja. Tijekom poslijeoperacijskog oporavka nogu

možemo imobilizirati u području kopitnog zgloba. Razdoblje oporavka je prilično dugo,

ali ako je kirurški zahvat protekao bez komplikacija, konj će za kratko vrijeme početi

opterećivati nogu. Rad i treninzi su ograničeni, počinju laganim vježbama s postupnim

pojačanjem treninga kroz 12 mjeseci oporavka. Smatra se da je to vrijeme potrebno za

ojačanje duboke fleksorne tetive prije intenzivnijeg opterećenja. U kroničnim slučajevima

i kod dugotrajnih infekcija često nastaju sekundarne komplikacije poput rupture distalne

digitalne fleksorne tetive, osteomijelitisa distalne sezamoidne kosti ili kopitnice, septičnog

artritisa, frakture distalne sezamoidne kosti i laminitisa kontralateralne noge.

Bolja prognoza i brži opravak je u konja koji su liječeni unutar 7 dana od ozljede kopita i

oni koji imaju ozlijeđenu stražnju nogu. Uz dobru drenažu nakupljenog sadržaja,

debridman devitaliziranog tkiva i potpornu terapiju mogu se postići zadovoljavajući

rezultati u liječenju ubodnih rana kopita.



2) UKOV - ZAKOV ( Nail prick - Nail bind)

Ukov i zakov pojmovi su koji se odnose na pogrješke kod potkivanja konja. U oba slučaja

radi se o ozljedi kopitnog korijuma najčešće u području potplata. Kada prilikom potkivanja

čavao prodre u korijum nastalo stanje nazivamo izravnim ukovom, dok se neizravni ukov

naziva zakovom kod kojeg se čavao nalazi u neposrednoj blizini korijuma. Ako prilikom

prodiranja u kopitni korijum čavao odmah izvadimo, stanje opisujemo kao ubod čavlom, a

ako ostane u korijumu stanje opisujemo kao potpuni ukov. Prilikom potkivanja često dolazi

do pogrješaka kao što su pretjerano obrezivanje kopita, upotreba neprimjerenih, odnosno

prevelikih čavala (u odnosu na kopito), loše izrađene (preuske, preduge potkovice) i loše

oblikovane potkovice, pogrješno probijene rupice za čavle te nestručno usmjeravanje i

pribijanje čavala. Posljedica ovih pogrješaka kod potkivanja je ukov, odnosno zakov.

Također, do ovog stanja mogu dovesti promjene u kvaliteti rožine kopita koje treba potkovati,

kao i nemir životinje kod postavljanja potkovice.

Prilikom izravnog ukova konj očituje bolnost trzajem noge prilikom potkivanja te trenutnu

hromost u podupiranju. Kod indirektnog ukova, odnosno zakova hromost u podupiranju javlja

se nakon nekoliko dana kada nastalo stanje uzrokuje sve simptome izravnog ukova. Ukov i

zakov dovode do septičnog pododermatitisa koji u početku nastaje kao cirkumskriptni, a

postupno zahavaća područje čitavog potplata. Hromost može biti različitog intenziteta sve do

nemogućnosti opterećenja bolesne noge (IV. stupanj hromosti). Na zahvaćenoj nozi palpira se

pojačana pulzacija digitalnih arterija. Pretraga kopitnim kliještima daje pozitivan odgovor

prilikom palpacije najčešće u području čavala.

U slučaju kada se nije razvio septični proces u kopitu, kao kod uboda, nakon vađenja čavla i

raskivanja ubodni kanal treba dezinficirati (klorheksidin, jod) i prema potrebi staviti zaštitni

povoj na kopito. U slučaju septičnog procesa (cirkumskriptni i difuzni pododermatitis) konja

treba raskovati te na mjestu ukova načiniti lijevkasti otvor. Na kopito se postavlja hipertonični

oblog kroz 5-6 dana.

Kod svih opisanih stanja indicirana je primjena antibiotika širokog spektra djelovanja te

aplikacija profilaktičke doze tetanus antitoksina (T.A.T.).



3) SEPTIČNI PODODERMATITIS (Upala kopitnog korijuma; Pododermatitis

septica s. suppurativa)

Etiologija

Septični pododermatitis predstavlja gnojnu difuznu upalu potplatnog korijuma. Najčešće je

posljedica ubodne rane potplata kopita (nagazom na čavao, staklo, kamen), ukova i zakova, a

može se razviti i zbog naboja kopita uslijed nestručne korekcije i neprimjereno postavljene

potkovice.

Dijagnostički postupci i klinička slika

Ovisno o sloju korijuma koji je zahvaćen gnojnom upalom, razlikujemo površinski (zahvaća

stratum papillare) i duboki (zahvaća stratum reticulare) pododermatitis. Ovisno o mjestu

prodiranja stranog tijela kroz potplat razlikuje se i klinička slika, odnosno patološke

promjene.

Ukoliko strano tijelo probija potplat na kranijalnoj strani potplata, nastati će apsces između

potplata i kopitnice, životinja očituje bol, a može se razviti i osteomijelitis kopitnice. Ukoliko

strano tijelo probija potplat na kaudalnoj strani potplata, infekcija se širi na kopitni zglob ili

na ovojnicu tetive dubokog sagibača prsta što rezultira akutnom hromošću visokog

intenziteta. U tom slučaju neophodno je osigurati primjereno dreniranje nakupljenog sadržaja

i aplicirati sistemske antibiotike.

Površinski pododermatitis (pododermatitis superfitialis) karakterizira rijetki gnojni eksudat

sivo-crvenkaste boje. Kada se proces širi na dublje slojeve nastaje duboki pododermatitis

(pododermatitis profunda) kojeg karakterizira gusti žuti gnoj neugodna mirisa.

Kod septičnog pododermatitisa životinja očituje poremećaj općeg stanja (povišena tjelesna

temperatura), postupno nastalu visokogradnu hromost sve do nemogućnosti opterećenja

zahvaćene noge, pojačanu pulzaciju digitalnih arterija na zahvaćenoj nozi i bolnost prilikom

palpacije potplata kopitnim kliještima. U neliječenim dugotrajnim slučajevima bolesti dolazi

do odvajanja lamina u postraničnim dijelovima kopitne čahure te nakon odvajanja krunskog

korijuma i rožine gnoj izbija na površinu u području krunskog ruba. Opisano stanje je

prognostički loše.



Liječenje

Pristupa se korekciji kopita, naročito u području potplata, skidanjem suvišne rožine. Na

mjestu najjače boli utvrđene palpacijom kopitnim kliještima u pravilu se nalazi patološki

promijenjena rožina s kanalićem koji označava mjesto prodora stranog tijela. Ovaj kanal

obično seže u dublje slojeve rožine potplata i nakon opsežnije, dublje korekcije pojavljuje se

manja do veća količina gnojnog sadržaja koji izlazi pod pritiskom. Kanal se proširuje

kopitnim nožem u cilju tvorbe lijevkastog otvora radi drenaže nakupljenog sdaržaja. Na

kopito se postavlja hipertonični oblog kroz minimalno četiri do pet dana iza kojih je oblog

dopušteno ukloniti, a otvor je potrebno proširiti te postaviti novi oblog ili suhi povoj. Ovo

posljednje se prvenstveno koristi kod dubokog pododermatitisa kada otvor treba proširiti kako

bi se uklonili nekrotični dijelovi korijuma. Nakon formiranja lijevkastog otvora opće stanje

životinje se obično popravlja. Kod oba opisana stanja primjenjuju se antibiotici širokog

spektra djelovanja i zaštitna doza tetanus antitoksina. Liječenje dubokog pododermatitisa je

dugotrajnije, ovisno o oštećenju kopitnog korijuma i mogućim komplikacijama.



4) NEKROZA KOPITNE HRSKAVICE (Necrosis et fistula cartilaginis ungulae;

Necrosis of the collateral cartilage; Quittor)

Etiologija

Nekroza lateralne i medijalne kopitne hrskavice karakterizirana je kroničnom gnojnom

upalom i nekrozom. Do upale dolazi nakon ozljede hrskavice ili mekih tkiva koja naliježu

i okružuju hrskavicu. U te ozljede se ubrajaju ubodne rane, razderotine, apscesi, kronične

infekcije kopitne stijenke i napuknuća kopitne čahure koje mogu imati za posljedicu

prodor i naseljavanje mikroorganizama uzrokujući infekciju kopitne hrskavice. Može

nastati i nakon ozljede potplata i krune kopita (nagaz na krunu). Najčešće se javlja u težih,

radnih konja.


Dijagnoza se postavlja na temelju anamnestičkih podataka, kliničkog pregleda životinje i

dodatnim kliničkim pretragama. Inspekcijom uočavamo oteklinu u području kopitne

hrskavice i istjecanje gnojnog sadržaja iz fistularnog kanala, a palpacijom utvrđujemo

lokalnu temperiranost. Diferencijalno dijagnostički nekrozu kopitne hrskavice valja

razlučiti od infekcije bijele linije koja se također obilno drenira u području krune kopita.

Kod nekroze hrskavice, otvor fistularnog kanala se nalazi nekoliko centimetara iznad

krunskoga ruba, a njegovu dubinu utvrđujemo ubrizgavanjem kontrastnoga sredstva uz

istodobno radiološko snimanje.

Klinička slika

Prvi simptom bolesti je pojava otekline u području hrskavice za kojom uslijedi formiranje

apscesa i fistule. Iznad krunskoga ruba formira se fistularni kanal kroz koji se obilno cijedi

iscjedak. Infekcija hrskavice izaziva i hromost zbog nastalog apscesa lokaliziranog na

površini ili u hrskavici. Intenzitet hromosti ovisi o količini nastalog gnojnog sadržaja.

Uslijed nakupljanja veće količine gnojnog sadržaja u hrskavici, pritiskom na okolno tkivo

razvija se hromost IV. stupnja pri kojoj konj uopće ne opterećuje bolesnu nogu. Intenzitet

hromosti se smanjuje kako se uspostavlja drenaža gnojnog eksudata.

Liječenje

Liječenje isključivo sistemskim i lokalnim antibioticima nije učinkovito zbog slabe

opskrbe hrskavice krvlju. Unatoč postavljanju obloga i ispiranju fistularnog kanala



antisepticima, izlječenje je upitno ukoliko se ne obavi kirurški zahvat. Svrha operacije je

ukloniti devitalizirano, nekrotično hrskavično i okolno tkivo zajedno s fistularnim

kanalom. Nakon uvođenja pacijenta u anesteziju, s medijalne i lateralne strane kopitne

stijenke načinimo otvor kroz koji provlačimo žicu kako bi nogu mogli fiksirati u

ekstenziji. Ovim postupkom spriječiti ćemo moguće slučajne komplikacije poput

otvaranja kopitnog zgloba. Poštujući načela asepse, u fistularni kanal možemo ubrizgati

metilensko modrilo za lakše uočavanje kanala prilikom kirurškog zahvata. Oko otvora

fistularnog kanala postavlja se eliptični rez pa tkivo u obliku klina i hrskavicu ispod njega

izrežemo skalpelom i kiretiramo. Do kopitne hrskavice možemo doći i s proksimalnije

strane nakon što postavimo blago zakrivljen rez i pomaknemo kožu. Ovaj postupak smatra

se boljim izborom jer nakon kirurškog zahvata možemo zatvoriti, i time zaštititi,

operacijsku ranu. Ako nam kroz proksimalni kožni rez kopitna hrskavica nije dostupna, na

postranim stijenkama kopita radimo kružni rez promjera do dva cm. Osim dobrog uvida u

stanje kopitne hrskavice i okolnih joj struktura, ovim rezom je osigurana nesmetana

drenaža nakupljenog sadržaja, a operateru omogućen lakši pristup do struktura koje valja

ukloniti i kiretirati. Hrskavica se uklanja dok ne dođemo do zdravog tkiva, a u rijetkim

slučajevima indicirano je hrskavicu u potpunosti ukloniti. Kao posljednje, obavlja se

punkcija kopitnog zgloba. Proksimalni rez na koži šivamo neresorptivnim koncem, a

tehnika šivanja mora osigurati ravnomjernu raspodjelu napetosti kože. Rez na kopitnoj

stijenci tamponiramo kompresama natopljenim u antiseptik i povijemo vodootpornim

bandažama.

Kod opsežnijih oštećenja i ukoliko je zahvaćen i kopitni zglob, prognoza je lošija.

Također, liječenje bez obavljanja kirurškog zahvata nije učinkovito.

Moguće su i komplikacije nakon operacije zbog postojanja "mrtvog prostora" na mjestu

uklonjene kopitne hrskavice i dehiscencija šavova obzirom na položaj postavljenog reza.


Svakodnevno se mijenjaju tamponi i povoji na nogama sve dok uočimo rast mladog

granulacijskog tkiva i epitela koji će orožnjavati. Za bolje cijeljenje primarne rane

možemo nogu u distalnom dijelu imobilizirati kroz 10-14 dana kako bi se manjim

pokretima i koža manje pomicala, naročito u području postavljenih šavova.



5) GNJILOGRIZ ŽABICE I MEKUŠA (Desintegratio et maceratio cornus cunei

et tori; Trush)

Etiologija

Gnjilogriz žabice je degenerativna infekcija žabice uključujući centralnu i lateralne

žabične brazde. Primarno dolazi do rastapanja rožine žabice nakon čega uslijedi

bakterijska infekcija. Nastaje najčešće kao rezultat loše higijene kopita i uslijed držanja

konja u nepovoljnim zoohigijenskim uvjetima. Nastanku gnjilogriza žabice ponajviše

pogoduje dugotrajno stajanje konja u vlažnim i prljavim stajama uz neredovitu korekciju

kopita. Od bakterija koje uzrokuju gnjilogriz žabice najčešće se spominju keratolitičke

bakterije poput Fusobacterium necrophorum. Češće se javlja na stražnjim nogama.


Za postavljanje dijagnoze dovoljna je anamneza i klinički pregled životinje. Prilikom

uzimanja anamnestičkih podataka najviše nas zanimaju zoohigijenski uvjeti u kojima

životinja boravi te kakve su promjene zapažene na početku bolesti. Kliničkim pregledom

detaljnije pregledavamo područje potplata, žabice i žabičnih brazda. Navedene strukture

prekrivene su crnim iscjetkom neugodna mirisa i devitaliziranim, trulim tkivom.

Klinička slika

Kod dugotrajnijih procesa dolazi do oštećenja kopitnog korijuma što za posljedicu ima

hromost blažeg intenziteta. U tom slučaju uočavaju se i znakovi lokalne upale na

distalnom dijelu noge (oteklina, lokalna temperiranost, bol). Područje žabice je trulo,

zaudara i pokriveno je sivo-crnim isjetkom.

Liječenje

Liječenje započinje smještajem životinje u suhu i čistu staju. Kopito treba što prije očistiti

i izvršiti debridman raspadnutog tkiva. Svaki dan je potrebno lokalno aplicirati

adstringentnu kremu uz prethodno čišćenje kopita i uklanjanje devitaliziranog tkiva.

Područje žabice ispire se, odnosno dezinficira magnezijevim ili bakrenim sulfatom,

jodnom tinkturom i 10%-tnim formalinom. Za bržu i uspješniju regeneraciju žabice

preporuča se postavljanje spojene (zatvorene) potkovice (engl. "bar shoe"). Kod težih

infekcija uputno je primjenjivati antibiotike parenteralno.



Daleko veću pozornost treba pridavati prevenciji bolesti tako da životinju optimalno

koristimo za rad i da joj se osiguraju povoljni zoohigijenski uvjeti.



6) KOPITNI RAK (Pododermatitis chronica verrucosa madidans; Canker)

Etiologija

Kopitni rak kronična je hipertrofična i gnjiležna promjena kopitnog korijuma koja zahvaća

područje žabice i potplata. Često je posljedica lošije higijene kopita, ali točan uzrok nije

poznat. Primarno je to bolest teških teglećih konja, no ipak se češće javlja u lakših, trkaćih

konja i češće na stražnjim nogama.


Dijagnoza se postavlja na temelju anamneze, kliničkog pregleda i dodatnih laboratorijskih

pretraga. Potrebno je bakteriološkom i mikološkom pretragom isključiti moguće infekcije.

Klinička slika

Klinički znakovi se očituju već u odmaklom stadiju promjena. Žabica izgleda intaktna, ali

je hrapava, neravna i masnoga izgleda. Rožina žabice omekša, djeluje otečeno, a korijum

je prekriven kazeoznim eksudatom neugodna mirisa. Na površini korijuma se uočavaju

papilomatozne izrasline karakteristična izgleda. Proces se širi na potplat, na stijenku

kopita i petne dijelove kopita, bez tendencije izliječenja.

Liječenje

Liječenje se zasniva na uklanjanju proliferativnih promjena. Omekšalu rožinu i oštećeno

tkivo potrebno je ukloniti te svakodnevno lokalno aplicirati antibiotsku mast ili ispirati

antiseptikom. Valja održavati higijenu kopita kako bi se pospješilo cijeljenje defekta što

može potrajati tjednima. Konja je potrebno potkovati specijalnom potkovicom s

poklopcem za potplatni dio koji omogućava zaštitu povoja i umjereni pritisak (povoj na

pritisak).



7) LAMINITIS (Kopitna kočina; Pododermatitis aseptica diffusa acuta et chronica;

Founder; Fever in the feet)

Etiologija

Laminitis se definira kao upala laminarnih struktura kopita koja je posljedica trenutne

ishemije i koagulopatije koje dovode do poremećaja u funkciji tkiva i degenerativnih

procesa spojnice između rožine i lamina korijuma kopita.

O mehanizmu nastanka laminitisa postavljene su tri hipoteze:

1. Laminitis nastaje kao tipična upala s lokalnom infiltracijom bijelih krvnih stanica.

2. Posljedica je ishemijsko-reperfuzijske ozljede

3. Nastaje uslijed metaboličkih poremećaja organizma kao posljedica oštećenja stanica

i aktivacije proteolitičkih enzima

Uzroci laminitisa su brojni i najčešće se radi o interakciji više čimbenika koji dovode do

kliničkog laminitisa. Poradi boljeg razumijevanja, podijeljeni su u grupe:

A) Alimentarni čimbenici i endotoksemija

Neprikladna prehrana ima značajnu ulogu pri nastanku laminitisa. Prekomjerno

unošenje pojedinih elemenata u organizam može rezultirati organskim poremećajima.

Jedan od češćih uzroka laminitisa je preobilno uzimanje hrane bogate

ugljikohidratima. Poznato je da konj ne može razgraditi sve ugljikohidrate kada se

obilato hrani žitom i travom i ukoliko je pod stresom, stoga se u organizmu pohranjuju

nestrukturni ugljikohidrati. Hrana bogata ugljikohidratima dospijeva do cekuma gdje

nastaju poremećaji u sastavu mikroflore. Buja mikroflora koja proizvodi višak

mliječne kiseline i povećava aciditet, a razgradnje sirove vlaknine nema. Nakupljeni

endotoksini resorbiraju se u krvotok, dolazi do endotoksemije i poremećaja u

cirkulaciji što dovodi i do laminitisa. Kod nagle promjene razine neproteinskog dušika

u organizmu nastaju prvenstveno poremetnje u funkciji jetre, naročito njene

detoksikacijske funkcije. Ovo se javlja često u proljeće nakon obilne ispaše konja na

pašnjaku koji je gnojen umjetnim gnojivom. Ista pojava zabilježena je kod ispaše u

kojoj dominira djetelina ili neka druga leguminoza uz istodobnu nestašicu vode. Osim

nabrojenih krmiva, na pašnjacima ima mnogo drugih trava koje također izazivaju

akumulaciju dušika u organizmu. Do metaboličkih poremećaja dolazi i nakon



uzimanja smrznute hrane. Točan mehanizam nastanka nije razjašnjen, no dovodi se u

svezu s oštećenjem stanica i resorpcije nastalih endotoksina u krvotok.

Prilikom puštanja konja na ispašu u proljeće, nakon stajskog držanja u zimskim

mjesecima, važno je postupno privikavanje na novi hranidbeni režim. Ukoliko se konj

prejede mladom djetelinom dolazi do metaboličkih poremećaja zbog unošenja velike

količine ugljikohidrata. Ova pojava zabilježena je češće u ponija i težih konja, a važno

je prethodno ponuditi ih sijenom kako se na ispaši ne bi prejeli.

B) Mehanički čimbenici

Od mehaničkih čimbenika koji mogu uzrokovati laminitis najčešće su spominjani

intenzivni treninzi, naročito oni na tvrdoj podlozi, zatim neprikladno držanje životinja

na betonskoj podlozi te naporan rad na tvrdoj podlozi. Predispozicije za laminitis

imaju konji nepravilnih i nekorigiranih kopita koji borave na neprikladnoj podlozi.

Tako se kao primjer navode konji dugih kopita koji naporno rade na tvrdoj podlozi

(kod zaprežnih konja).

C) Čimbenici povezani s cirkulacijom krvi

Cirkulacija krvi kroz distalne dijelove ekstremiteta ovisi i o kretanju konja. Ukoliko se

životinja ne kreće dovoljno, dolazi do anoksije tkiva i posljedično tome do laminitisa.

Laminitis može nastati i uslijed prebacivanja težine s ozljeđene noge na zdravu zbog

naglog opterećenja zdrave noge i promjene u cirkulaciji krvi. Transportni laminitis se

javlja u konja koji su transportirani kroz dulje vremensko razdoblje (prikolicom,

brodovima, vlakom). Neprestano prebacivanje tjelesne težine s noge na nogu tijekom

transporta dovodi do promjena u cirkulaciji nogu i posljedica toga može biti laminitis.

Promjene u optoku krvi kroz organizam povezuju se i s velikim hladnoćama i

vrućinama (dugotrajno stajanje u snijegu, vrućem blatu ili kod nepravilnog vrućeg

potkivanja) nakon kojih nerijetko uslijedi upala laminarnih struktura kopita.

D) Mnogostruki čimbenici povezani s organskim oboljenjima

Laminitis može nastati kao posljedica organskih bolesti prilikom kojih nastaju brojni

endotoksini i raspadni produkti. Primjer toga može biti bilo koja bakterijska infekcija

koja se ne liječi ili se ne izliječi u potpunosti, a uslijed koje se nastali endotoksini



slobodno resorbiraju u krv i uzrokuju daljnja tjelesna oštećenja, uključno i laminitis.

Također je zabilježena pojava laminitisa nakon poroda kod zaostajanja posteljice,

nakon kolike (jer se oslobode endotoksini i resorbiraju u krv) i upale (djelovanjem

vazoaktivnih amina-histamina). Predispoziciju za nastanak laminitisa imaju konji s

bolestima hipofize i poremećajem metabolizma kortizola (Cushing-ova bolest/

Metabolički sindrom u konja). Pretilost konja može biti posljedica otpornosti na

inzulin. U tom slučaju ugljikohidrati se ne utiliziraju u stanicama, već se pohranjuju u

obliku masti u područje vrata, ramena, slabina, ispod očiju i na korijenu repa. Nije

razjašnjen mehanizam nastanka laminitisa u ovom slučaju, no šećeri i škrob zasigurno

su okidači u nastanku bolesti. Konja koji je rezistentan na inzulin treba hraniti samo

sijenom koje ima udio neproteinskog dušika manji od 11%. Također valja izbjegavati

svježu zelenu krmu jer ista obiluje ugljikohidratima.

Izlaganje životinja herbicidima, umjetnim gnojivima i lijekovima poput

kortikosteroida ima znatnu ulogu u nastanku laminitisa.

Bez obzira na uzrok, mehanizam nastanka laminitisa temelji se na promjenama u

cirkulaciji krvi distalnih dijelova ekstremiteta. Dolazi do ishemije laminarnih arteriola

i venula, krv se preusmjerava u druge tokove čime se zaobilazi korijum. Rezultat je

zastoj krvi te kongestija i tromboembolija kapilara. Kao najteže stanje razvija se

nekroza tkiva. U kroničnoj hipoksiji i nedostatku esencijalnih amino kiselina potrebnih

korijumu, usporava se keratinizacija. Nastaju prstenovi, rotacija kopitnice ili potpuno

odvajanje tkiva ispod kopitne čahure.


Za učinkovito liječenje važno je što prije postaviti točnu dijagnozu. Kao i uvijek,

važno je prikupiti što više anamnestičkih podataka, naročito onih koji se odnose na

držanje i hranidbu životinje, iskorištavanje i podatke o prijašnjim bolestima. Klinički

pregled i uočavanje znakova bolesti neizostavan su dio dijagnostike laminitisa.

Znakovi bolesti često su nespecifični, stoga se koristimo i drugim kliničkim metodama

dijagnostike. Pri pregledu životinje zapažamo ustezanje pri kretanju, lokalnu

temperiranost kopita i pojačanu pulzaciju digitalnih arterija. Pri pregledu kopita ne

smije se izostaviti pregled pomoću kopitnih kliješta i testovi fleksije. Pri blažem

obliku, bez većih promjena ili deformacija na kopitu, služimo se radiološkom

pretragom. Pritom se učini medijalna i lateralna projekcija kopita, a na snimkama je



moguće ustanoviti stupanj rotacije kopitnice, odvajanje dorzalnog zida kopita, potplata

i vertikalne devijacije. Indicirano je obaviti i venografiju, kako bi se utvrdilo stanje

poremećaja cirkulacije krvi u distalnim dijelovima ekstremiteta. Osim radiološke

pretrage u dijagnostici se služimo i ultrazvučnom pretragom te CT-om i MR-om kao

najpouzdanijim metodama.

Klinička slika

Laminitis se najčešće javlja unilateralno ( na jednoj nozi), no zabilježen je i bilateralno

(na dvije noge), a mnogo rjeđe na sve četiri noge. Prema tijeku bolesti može biti

akutni, subakutni i kronični koje je važno razlučiti zbog određivanja smjernica

liječenja. Obzirom na etiologiju, laminitis je podijeljen na sistemski i mehanički.

Sistemski laminitis posljedica je metaboličkih poremećaja koje rezultiraju

djelomičnom disfunkcijom epidermalne i dermalne lamine koje povezuju kopitnicu s

kopitnom stijenkom. U tom slučaju duboka digitalna fleksorna tetiva povlači kopitnu

kost od kopitne stijenke umjesto da flektira kopito. Ostatak laminarnih struktura se

trga pa nastaje apsces koji izaziva veliku bol. Obično je sistemski laminitis bilateralan

i to na prednjim nogama, rjeđe na stražnjim nogama. Mehanički laminitis nastaje

nakon djelovanja vanjskih čimbenika (trauma, rad ili trening na tvrdoj podlozi) koji

rezultiraju odvajanjem kopitnice od stijenke kopita. Javlja se podjednako na prednjim i

stražnjim nogama te unilateralno i bilateralno.

U akutnoj fazi bolesti tipičan je sapeti hod (konj kao da stoji na iglama), konj se

nevoljko ili se uopće ne kreće. Prednje noge su ispružene prema naprijed, a stražnje su

podvučene pod trup. Životinja je potištena i odbija bilo kakvo kretanje te nastoji

rasteretiti oboljeli ekstremitet tako da težinu prebacuje na petne dijelove kopita i

mekuši. Ako se natjera u hod, to čini polako i oprezno u zgrčenom položaju, a nakon

podizanja noge nastoji je što prije spustiti na tlo. Palpacijom se ustanovljuje lokalna

temperiranost kopitne stijenke, potplata te naročito u blizini krunskoga ruba. Pojačana

je pulzacija digitalnih arterija, javlja se mišićni tremor, crvenilo vidljivih sluznica,

povišena tjelesna temperatura (40-41°C), tahikardija (80-120/min) te tahipneja (80-

100/min). Životinja širi nosnice kako bi si olakšala disanje, intenzivno se znoji i

pokušava leći kad za to ima priliku i ostati u ležećem položaju što dulje. Već u akutnoj

fazi bolesti može doći do rotacije kopitnice ukoliko se ne započne s liječenjem na

vrijeme.



U subakutnom slučaju javljaju se isti klinički znakovi, ali manjeg intenziteta. Životinja

se oprezno kreće, nevoljko i s većim oprezom prilikom oslanjanja na potplat bolesne

noge. Pojačana pulzacija i lokalna temperiranost ponekad izostaju, a ovaj tijek bolesti

najčešće prelazi u kronični oblik laminitisa.

U kroničnom obliku laminitisa nastaju deformacije kopita zajedno s znakovima bolesti

koji se javljaju u akutnom obliku, nešto blaže naravi. Uočljiva su područja prstenastih

izraslina rožine na području vrha kopita i petnih dijelova. Kopito je suženo i izduljeno,

lateralne stijenke su gotovo vertikalno položene u području pete, a horizontalno je u

nokatnom dijelu.

Kako proces napreduje, potplat postaje sve ravnija pa čak i konveksna. Hod je i

nadalje sve oprezniji i teži, a prilikom stajanja neprestano prebacuje težinu tijela s

jedne na drugu nogu. Radiološkom pretragom moguće je ustanoviti rotaciju kopitnice

ili njene osteoporotične promjene. Naposljetku, kopitnica perforira potplat obično

neposredno ispred žabice.

Liječenje

Za liječenje je važno razlučiti akutni od kroničnog laminitisa. Liječenje započinje

konzervativnim metodama kao što su krioterapija, aplikacija NSPUL-a, korekcija

kopita i pravilno potkivanje te promjene u hranidbi konja.

NSPUL se primjenjuju za analgeziju i ublažavanje upalnih procesa. Najčešće se koristi

phenylbutazone (ima dobar učinak i cijena lijeka je pristupačna), flunixin meglumine i

ketofen. Pri njihovoj dugotrajnijoj upotrebi postoji opasnost od oštećenja želučane

sluznice (vrijed želuca), bubrega i crijeva (kolitis). No danas se sve više koriste

sigurniji i manje opasni lijekovi, poput suxibuzona. Također se počinju koristiti i

COX-2 specifični lijekovi (firocoxib i diclofenac) koji spadaju u skupinu neselektivnih

NSPUL-a.

Primjenjuju se i vazodilatatori, osim u početnoj fazi laminitisa. Acepromazin kao

vazodilatator, uz manji sedacijski učinak, nema znatnije djelovanje kao vazodilatator.

Lokalno se vazodilatacija pokušava postići primjenom nitroglicerina, no i to ne daje

zadovoljavajuće rezultate. Phenoxybenzamine hydrochloride, blokator α-

adrenoceptora, izaziva vazodilataciju u trajanju od 24 sata. Zbog opasnosti da izazove



centralnu depresiju, ne primjenjuje se u konja u šoku. U akutnim slučajima p/o se

aplicira mineralno ulje koje ima laksativno djelovanje i sprječava apsorpciju

endotoksina iz želučano-crijevnog trakta. Lokalno se primjenjuju hladni oblozi ili se

konja smjesti u bazen s ledom, apliciraju se antihistaminici i periferni vazodilatatori.

Zbog poremećaja u cirkulaciji i tromboemboličnih promjena u krvnim žilama

indicirano je primjenjivati heparin kroz tri dana u dozi od 40 U/kg.

U akutnim napadima laminitisa kopito se potkiva zatvorenom (spojenom) potkovicom

kako bi se smanjilo opterećenje na potplatu i spriječila rotacija kopitnice.

Kortikosteroidi su kontraindicirani jer izazivaju imunosupresiju i uzrokuju intenzivne

kataboličke procese kojima se pogoršava klinička slika laminitisa. Može se obaviti i

blokada digitalnih živaca kako bi privremeno otklonili bol i životinji omogućili

kretanje, a time se pojačava protok krvi kroz distalne dijelove ekstremiteta. Potpuno je

razumljivo da je kretanje konja kontraindicirano kod rotacije kopitnice. Kronični

laminitis se liječi kao i akutni, ali se veća pozornost pridaje pravilnoj korekciji kopita u

vidu skraćivanja vrha kopita, odnosno nokatnog dijela, snižavanja petnih dijelova

kopita i zaštiti potplata. Također se kopito potkiva zatvorenom potkovicom i prekiva

se nakon 4-6 tjedana.

Operacijskom liječenju se pristupa kod pacijenata koji boluju od kroničnog

refrakternog laminitisa udruženog s rotacijom kopitnice i trajnom boli. Kronični

refrakterni laminitis posljedica je nekrotičnih promjena koje dovode do pomaka

kopitnice, gubi se veza kosti s kopitnom stijenkom i kopitnica počinje propadati. U

ovom slučaju obavlja se tenotomija duboke digitalne fleksorne tetive. Obavlja se u

akutnom slučaju i kod osteomijelitisa kopitnice. Ovim zahvatom reducira se bol i

omogućuje se korigiranje kopita na način da može izdržati opterećenje tijela. U roku

14 dana nakon zahvata prestaje dreniranje sadržaja iz potplata i konj se prestaje

pretjerano oslanjati na petne dijelove kopita. Fiziološka kontrakcija tetive ovisi o

vremenu obavljanja kirurškog zahvata. Ako je zahvat obavljen prije osteomijelitisa

kopitnice, do fiziološke kontrakcije tetive dolazi unutar prve godine nakon operacije, a

u suprotnom je potrebno i do 2-3 godine.



Tenotomija se može obaviti na dva načina:

1) Pristup u sredini metakarpusa

Obavljanje tenotomije u ovom području nosi manji rizik za nastanak

poslijeoperacijskih infekcija, a ujedno se izbjegava kontaminacija operacijskog

polja eksudatom i nekrotičnim tkivom iz područja potplata. Rez se postavlja s

lateralne strane ekstremiteta neposredno iznad duboke digitalne fleksorne tetive.

Konj ostaje u stojećem stavu i blago sediran. Nakon pripreme operacijskog polja

(šišanje dlake i dezinfekcija kože) potrebno je izazvati visoku blokadu palmarnih

živaca. Vertikalnim rezom dolazimo sve do duboke i površinske fleksorne tetive,

zatim se iste hemostatom odvoje te se u distalnom dijelu duboke digitalne

fleksorne tetive umeće hemostat kako bi se odvojio suspenzorni ligament od

duboke digitalne fleksorne tetive. Tetiva se potom povlači na reznu ranu i

poprečno presjeca. Rana se zatvara u dva sloja, prvo se postavlja jednostavni

produžni šav, a koža se šiva čeličnim steplerima.

2) Pristup neposredno distalno od putišta

Konja se obori u lateralnu poziciju i uvodi u opću anesteziju. S palmarne strane se

postavlja vertikalni rez u dužini od 3 cm, približno 1 cm proksimalno od petnih

mekuši. Nakon presjecanja tetive, rana se šiva u tri sloja; prvo se šiva tetivna

ovojnica, potkožje i koža. Tetivna ovojnica se šiva kako bi se izbjeglo formiranje

sinovijalnih sinusa ("mrtvih prostora").


Distalni dijelovi ekstremiteta se zaštite sterilnim povojima, za ublažavanje boli daju se

analgetici. Pravilno potkivanje od iznimne je važnosti i time se treba spriječiti

hiperekstenzija u kopitnom zglobu. Spojeni dio potkovice dolazi na petne dijelove

kopita, a slobodni dio između krakova se postavlja na nokatni dio kopita (engl. reverse

shoe). Također potkovica može biti povišena u petama. Ovakvo potkivanje potrebno je

u slučaju tenotomije koja se izvodi pristupom distalno od putišta. Ako se radi o

tenotomiji pristupom u sredini metakarpusa, ovakvo potkivanje nije potrebno. Blagi

stupanj hiperekstenzije kopitnog zgloba gotovo uvijek postoji, ali ju lokomocijski

mehanizmi ograničavaju unutar fizioloških granica. Nakon 6-8 tjedana se uspostavlja

funkcija duboke digitalne fleksorne tetive i ortopedski potkov više nije potreban.



8) PODOTROHLOZA (Podotrochlosis; Podotrochlitis; Navicular disease)

Podotroloza je kronična degenerativna bolest podotrohleje i podotrohlearne burze.

Obuhvaća oštećenje fleksorne površine kosti i nalijegajućeg dijela duboke digitalne

fleksorne tetive, a na lateralnim i proksimalnim dijelovima kosti se formiraju osteofiti.

Podotrohloza je jedan od najčešćih uzroka hromosti na prednjim nogama u konja, a nije

ustanovljena u ponija i magaraca.

Etiologija

Točan uzrok bolesti nije poznat, no pretpostavlja se da se radi o djelovanju više čimbenika

na cirkulaciju podotrohleje, suspenzorni ligament, distalni interfalangealni zglob,

podotrohlearnu burzu i duboku digitalnu fleksornu tetivu. Smatra se da je ovo bolest

starijih jahaćih konja, no zabilježena je i u mlađih konja. U kroničnim slučajevima kopito

se izobliči, postaje okomito položeno, suženo i ima malu žabicu. Nepravilno potkivanje

koje koči aktivnost žabice pri kretanju i smještaj životinje mogu doprinijeti nastanku

podotrohloze. Pritisak tetive dubokog sagibača prsta na distalnu sezamoidnu kost može

uzrokovati burzitis koji dovodi do hiperemije i prorjeđenja koštane strukture na fleksornoj

strani distalne sezamoidne kosti.


Dijagnozu postavljamo na temelju anamnestičkih podataka i detaljnog kliničkog pregleda.

Obavljaju se dijagnostičke analgezije (niski palmarni digitalni blok) kojima se smanjuje

bol i intenzitet šepanja. U dijagnostičke svrhe obavlja se pretraga kopitnim kliještima,

pritisak prstima u međumekušnu brazdu, testovi fleksije i proba klinom. Od dodatnih

kliničkih pretraga od značaja je radiološka pretraga kojom je moguće ustanoviti

degenerativne promjene podotrohleje, primjerice formacija osteofita, pregradnja kosti u

vidu smanjenja gustoće koštanog tkiva, povećanje sinovijalnih šupljina (tzv. vaskularnih

kanala), oblikovanje cista, promjene na fleksornom korteksu i promjene na tetivi dubokog

fleksora prsta koji su u kontaktu te kalcifikacija proksimalnog suspenzornog ligamenta.

Opisana stanja mogu biti posljedica starenja ili podotrohloze, stoga kod dijagnostike

moraju biti uvaženi anamnestički podaci i klinička slika kako bi se navedena stanja mogla

razlikovati.



Klinička slika

U početku bolesti uočava se promjena stava nogu u mirovanju. Konj rasterećuje bolesnu

nogu tako što ju pruža naprijed, oslanjajući se više na nokatni dio kopita te pritom

izbjegava oslanjanje na petne dijelove kopita. Ukoliko su promjenama zahvaćene obje

prednje noge, naizmjence ih usmjerava prema naprijed iskoračajem koji je skraćen.

Intermitentna hromost se očituje u početku bolesti. Korak je skraćen i stječe se dojam da

konj posrće. Testovi fleksije koji uključuju distalne dijelove prednjih nogu obično dovode

do prolaznog pojačanja intenziteta hromosti. Može se razviti bolnost, odnosno osjetljivost

brahiocefalnih mišića kao posljedica promjena u stavu i hodu što se često opisuje kao

"hromost iz ramena". Uslijed podotrohloze moguć je i nastanak loma podotrohleje. Zbog

trajnog nepravilnog opterećenja kopita javlja se atrofija petnih dijelova, kopito prelazi u

suženo sa strmim petama (inaktivitetna atrofija).

Liječenje

Liječenje se provodi konzervativnim i kirurškim metodama, no zbog degenerativnih

procesa bolest nije izlječiva. Liječenje počinje mirovanjem životinje, naročito kod

hromosti visokog intenziteta. Njega kopita se usmjerava na korekciju i potkivanje čime se

uspostavlja fiziološko poravnanje članaka prsta i pravilni biomehanički odnosi. Krakovi

potkovice i klinasti umeci u petama pomažu djelovanju kopitnog mehanizma, odnosno

širenju kopita. U svaki krak potkovice postavljaju se samo tri čavla jer bi četvrti (petni)

čavao poništio širenje kopita u petnim dijelovima. Vrh kopita potrebno je zaobliti. Od

lijekova, apliciraju se NSPUL (fenilbutazon) i intraburzalno kortikosteroidi. Indicirana je i

p/o primjena perifernih vazodilatatora (isoxsuprine hydrochloride 0.6 mg/kg) dva puta

dnevno kroz 6-14 tjedana. Kod prijevremenog prestanka primjene lijekova, javljaju se isti

klinički znakovi bolesti.

Kirurško liječenje uključuje palmarnu digitalnu neurektomiju čime se otklanja bol i

produljuje se uporaba konja. Digitalna neurektomija se može komplicirati stvaranjem

bolnih neuroma. Neurektomija proksimalnijih i palmarnih živaca je kontraindicirana.

Također se može obaviti i dezmotomija kolateralnih sezamoidnih ligamenata žabične

kosti. Time se reduciraju sile pritiska tetive dubokog fleksora na podotrohleju. Prognoza

bolesti nije povoljna iz razloga što se stanje pogoršava i komplicira činjenicom da

životinja sve slabije odgovara na odabranu terapiju.



9) LOM KOPITNICE (Fractura phalangis distalis; Fracture of pedal bone)

Etiologija

Lom kopitnice je najčešće posljedica traume, udarca kopitom i uobičajena je pojava.

Nastupa iznenadna hromost tijekom treninga ili utrke. Većinom dolazi do sagitalnog loma

u lateralnom dijelu kosti i lomna pukotina se često širi u distalni interfalangealni (kopitni)

zglob.


Dijagnoza se postavlja na temelju anamneze, kliničkog pregleda, a potvrđuje se niskom

palmarnom digitalnom analgezijom i radiološkom pretragom. Radiološka potvrda loma

kopitnice može biti otežana neposredno nakon loma, stoga je potrebno pretragu ponoviti

za 48-72 sata. Tada se na kosim projekcijama mogu uočiti lomne pukotine koje se u

početku ne mogu registrirati. Bitno je odrediti da li lom zahvaća distalni interfalangealni

zglob.

Klinička slika

Uočljiva je akutna hromost u podupiranju i bol prilikom izvođenja palpacije kopita

kopitnim kliještima. Na bolesnoj nozi nalazimo i pojačanu pulzaciju digitalnih arterija

zbog utjecaja na kopitni korijum. Hromost se intenzivira pri skretanju u stranu ili

okretanju konja na bolesnoj nozi. Ukoliko nije zahvaćen zglob, hromost se može značajno

reducirati nakon 48 sati mirovanja.

Liječenje

Konzervativno liječenje loma kopitnice uključuje mirovanje kroz 6-9 mjeseci ukoliko nije

zahvaćen distalni interfalangealni zglob. Lom obično zacijeli fibroznim tkivom i iako se

konj vrati u uporabu, radiološkom pretragom i dalje se uočava lomna pukotina. Potrebno

je konja potkovati ortopedskom potkovicom koja onemogućava širenje kopita u petnim

dijelovima. U životinja mlađih od tri godine cijeljenje loma koji se širi u zglob je

prognostički povoljno uz jednogodišnje mirovanje. U starijih konja je potrebno provesti

kirurško liječenje kompresijskom osteosintezom koja obuhvaća postavljanje kortikalnog

vijka kroz koštane ulomke. Česta komplikacija je infekcija uslijed koje je potrebno

izvaditi vijak. Palmarna digitalna neurektomija kod trkaćih konja se obavlja kako bi se




konj mogao vratiti u natjecanje, bez opasnosti da bi neurektomija uzrokovala odgođeno

cijeljenje loma.

Documents

Doc. dr. sc. Berislav Radiši - Veterinarski fakultet · 2010-12-13 · Doc.dr.sc. Berislav Radišić – Bolesti kopita - v.2.0 da na koštanom presatku uočavamo diskoloracije i