DIJETE I LUTKA

Kroz igru s lutkom dijete sudjeluje u zamišljenom svijetu koji sam kreira. Lutka čini zamjenu ljudskih bića(simbol) s kojima dijete manipulira onako kako želi,kako obično ne može u stvarnosti,i zato lutka ima veliku privlačnost. Za lutku je glavno da zadrži mogućnost jednostavnog pokreta,da nije preteška ni prevelika. Igre sa scenskom lutkom su simboličke igre i kroz njih dijete svoje emocije,iskustvo i spoznaje prenosi na zamišljeni plan.

U simboličkoj igri,predškolsko dijete koje ima,zbog egocentrizma,velikih problema s decentracijom,prihvaćajući različite uloge prevladava egocentrizam, spoznajno i emocionalno se decentrirajući.

Igre sa scenskim lutkama po svom su karakteru govorne igre u kojima se dijete služi jezičnim simbolima kao sredstvom izražavanja misli i osjećaja. Dijete pomoću lutke u igri izdvaja oblike stvarnosti koji za njega imaju neko značenje,npr.oponašanje situacija u obitelji,identificiranje s određenim likovima…Dijete pomoću lutke može riješiti neke svoje probleme U igri sa scenskom lutkom dijete može preuzeti neku emociju,a da ona nema onaj intenzitet koji ima u stvarnosti,znači distancira se od nje,može je kontrolirati. Lutka je pogodna da dijete na nju prenese svoju uznemirenost,da s lutkom raspravlja o svojim problemima,da ih nesvjesno analizira. Igre sa lutkom socijaliziraju djecu i mogu utjecati na razvoj pozitivnih crta ličnosti.Djeca u igri razvijaju smisao za uzajamnost,solidarnost, pravednost,suradnju. Specifična vrijednost igre sa scenskom lutkom je da pridonosi intenzivnom doživljaju radosti nad vlastitim,ali i tuđim stvaralaštvom. Djeca se kroz igre uključuju u suradnju s djecom koja su na vrlo sličnom razvojnom nivou.Djeca se međusobno potiču da im igre budu bogate i raznovrsne.Razvijenija djeca preuzimaju inicijativu. Igre lutkama pridonose razvoju govora.Uz lutku i jezik postaje predmetom igranja. Igra se vlastitim jezičnim tvorevinama,a to je jedan od preduvjeta u prihvaćanja estetskih govornih vrednota.U igri lutkom dijete je stimulirano da riječ,rečenicu,visinu glasa,intenzitet i tempo govora dovede u sklad s onim što osjeća.. Igre djece s lutkom snažno angažira dijete kako intelektualno,tako i emotivno,da pridonose razvoju stvaralačkih sposobnosti,osobito razvoju govornog stvaralaštva.

Odgajatelj pruža djeci doživljaje,iskustva,znanja iz prirodne i društvene okoline.Tako neposredno omogućava da neki dječji doživljaji nakon posjeta,promatranja ili doživljaja umjetničkog djela nađu svoj odraz u stvaralačkoj igri sa scenskom lutkom.Igra je usko vezana uz dječje stvaralaštvo i autentičnu dječju prezntaciju,stoga je bolje prihvatiti djetetovu zamisao ili neizravno izazvati novu,nego nastojati da dijete reproducira našu zamisao. Nastojanja odgajatelja trebala bi biti usmjerena prema manje izraženoj ulozi zainteresiranog promatrača koji zna procijeniti u kojem trenutku i na koji način može obogatiti dječju igru. Odgajatelj motivira djecu na igru razgovorom,lutkama,glazbom,pjesmom ili potiče djecu svojom igrom.Djecu nenametljivo upozorava na intonacijske i druge promjene u glasovnoj karakterizaciji likova. Lutkarske igre često sadrže moralne vrijednosti koje utječu na razvoj pozitivnih crta ličnosti:pravednost,istinoljubivost,dobrotu,prijateljstvo,hrabrost. Dijete se identificira s lutkom,emotivno se veže za nju i tokom izvođenja igre intenzivno proživljava sve situacije kroz koje lutka prolazi.Odgajatelj promatra dijete………………………….

O razvoju samostalnostistvaralaštvatjelesni razvojlutke-novi prijatelji