Đanino BožićMetali | Metals

NARODNI MUZEJ CRNE GORE ATELJE DADO

Metali Đanina Božića

Zapitat ćete se jesu li tridesetak djela (većinom) malih formata što ih Đanino Božić izlaže u prostoru Galerije Atelje Dado, reljefi, objekti ili instalacija? Umjetnik ih imenuje „metalima“, s obzirom na materijal koje koristi, a riječ je o tankim aluminijskim pločama. Međutim, to su zapravo u izvjesnome smislu rezidualne podloge nečega što je odpredmećeno od svoje prvotne namjene i korisnosti, i služe kao ulog u autorovoj premetaljci. Mogli bi ih pripisati kategoriji „transosobnog fetiša“, kao provodnike osobne energije i refleksije putem kojih se Božić u zadnjih desetak godina, za galerijske potrebe, i predstavlja.

Kažimo, da je riječ o reljefima. Niz ručno brušenih površina, potom precizno rezanih pa slaganih, spajanih ili razdvajanih po nekom pravilnom poretku, ali uvijek drugačijih načina i postupka, čine kompaktne, taktilne strukture koje su vezane za podlogu i ulaze u treću dimenziju. Pod određenim osvjetljenjem daju vrlo realističan dojam reljefa ili zidnih skulptura. Ako ih pak odmaknemo od zidnih podloga i okvira, možemo ih promatrati i kao objekte; kao zasebne, izdvojene i odvojene samostalne prostorne tvorevine. No, taj paralelni sustav samo nas udaljava od svog referentnog polja upućujući nas na nedostatak jezika i nestalnost značenja. Tako da o ovoj izložbi, bez obzira na materijale i tehniku koje umjetnik koristi, možemo govoriti i kao o instalaciji. Jer u ovom slučaju ne radi se samo o pukom prostornom razmještaju raznih djela, koja bi se mogla promatrati neovisno i pojedinačno, nego o biopolitičnosti pojma „umjetnik/kustos “ - paralelnih praksi s kojima se i sam Božić tijekom svoje duge i bogate karijere susretao i bavio. Time autor prebacuje fokus interesa s izlaganog (umjetnička djela) na sam način izlaganja, čineći tako narativ postava kao osnovnim konceptom izložbe. Možemo govoriti o instalaciji u prostoru, o biti u prostoru, o pojmovima dislokacije i relokacije, o kritici i samokritici, ali i o Božićevoj upućenosti u kontekste današnjih praksi u kojima se mediji međusobno dotiču, isprepliću ili nadopunjuju.

Stoga reljefe/objekte/instalaciju Đanina Božića gledamo i čitamo kroz mnoge prizvuke, od likovnih, oblikovnih, tehničkih do značenjskih, povijesnih ili ugođajnih, bez obzira na to što koristi samo jedan provedbeni materijal. Dakako da svaka provedba ima svoje po-sebnosti. No kod Božića veže ih zajednička niti; naime, svi oni rađeni su s više razdvojih planova kod kojih razlikujemo slojeve plošnosti i plošnosti u slojevima. Tu je plošnost u funkciji višestruko prelomljene enigmatike. Autor ih naziva „arhivima“, „rozetama“, „serpentinama“, „dijagonalama“, na što djela i asociraju, no u primjeni su operativna načela varijacija na temu istorodnih ali oblikovno drugačijih rješenja. U svojim skicama i nacrtima Božić se koristi strukturalnim poretkom koji podvrgava pravilnostima odnosa, proporcija i rasporeda. Služeći se izračunima on konstruira djelo koje je sastavljeno od konstantno i suksecivno umanjenih ili uvećanih elemenata (istoga materijala) koji kod njihovih provedbi ulaze, izlaze, multi-pliciraju se ili umrežuju na podloge. Upravo te uvučenosti ili ispupčenosti zahvaljujući upadima svjetlosti uvjetuju vrlo blage i fine odnose svjetla i sjene postižući time izgled iznimne istančanosti, blagosti i kontemplativnosti. Na taj način te vizualno geometrizirane površine u svoj su biti konceptualna, predmeditirana djela koja su precizno planirana prije nego što će po takvom planu biti isto tako realizirani. A to su podjednako zbog pravilnog poretka i nježne taktilnosti, kao i zbog svoje nematerijalne i nadmaterijalne boje. Božićevi „metali“ traže da ih se zagleda iz bliza i iz raznih položaja. Ne samo kako bi se proniknulo u načela njihove gradnje, nego i da nam se ukažu utišane i profinjene kolorističke gradacije zahvaljujući kojima jača meditativna komponenta.

Snoviđenje II | Vision II, 2011.metal u slojevima | metal in layers, 60 x 60 cm

Snoviđenje | Vision, 2011.metal u slojevima, promjer | metal layers in diameter, 100 cm

Kako god nazvali djela koja su pred nama, ona su bogata u nijansama i referencama te se iz naizgled značenjski plošnog i pojednostavljenog razvija – slika (image). A u tim slikama ogleda se linija europske, potom i američke konstruktivne oblikovne misli u rasponu od povijesnih primjera, ponajprije Richarda Paula Lohcea i Maxa Billa, do šireg kruga umjetnika koji od šezde- setih godina 20. stoljeća nadalje pripadaju kontekstu programirane/reljefno-strukturalne- plastične umjetnosti. Ne možemo zaobići niti umjetnost konstruktivne misli iz vlastite sredine, od EXAT-a 51 i Novih tendencija nadalje (ali ne toliko utjecaj ondašnjih primjera koliko ka- snijih radova pojedinih sudionika tih događanja). No Đanino Božić napušta njihov neokonstruktivistički rječnik, preorjentirajući se u svojoj oblikovnoj praksi na način slobodnog izbora istraživanja problemskih tema i njihovih ra-zrada. To je stoga što su ga istovremeno cijelim ovim putem privlačila i zanimala intenzivna događanja svijeta umjetnosti, kao i razumijevanja bliskih mu umjetničkih ideja. Svo vrijeme Božić znatiželjno prati što se to događa na polju suvremene umjetničke i kustoske prakse, otvarajući si time nova poglavlja i područja istraživanja oblikovnih struktura; bilo u metalima, bilo u slici, instalacijama ili, u posljednje vrijeme sve češće i u skulpturi.

Božić se ipak u svojoj produkciji ne lišava temeljnih svojstva vlastite umjetnosti. Ona se ogleda u svojevrsnoj egzaktnoj imaginaciji, no ujedno profinjene i osjetljive

duhovnosti, što će mu dopustiti i omogućiti postojan, neusiljen, a ipak kontinuiran i još uvijek trajajući rast vlastitog stvaralaštva. Od prvih Božićevih nastupa prošlo je više od trideset godina, što znači više od tri decenije intenzivna stvaranja i rada, i ne manje važno - i življenja od umjetnosti. Isto toliko godina je prisutan i na umjetničkoj sceni, prije svega vlastite i potom (srednje)europske sredine. Kako god definirali geografske prostore, za Božića zasigurno možemo reći da je postojan sudionik umjetničkih zbivanja vlastitog vremena. Formiran u razdoblju postmoderne, u umjetničkoj klimi jezičnog pluralizma i eklekticizma, Đanina Božića nikakva promjena nije i ne ometa, čini se da ga čak i učvršćuje u njegovoj vjeri, kako je zapisao autor njegove monografije Ivica Župan, da problemi koji ga zaokupljaju nisu iscrpljeni, da u njegovim vizualno snažnim ostvarenjima još uvijek čitamo uzlazni smjer kako inovacija i entuzijazma, tako i imaginacije i senzibiliteta.

Jerica Ziherl

Đanino Božić’s Metals

You will wonder whether the thirty or so pieces in (mainly) small format by Đanino Božić, on display at the Atelier Dado Gallery, are reliefs, objects or installations. The artist calls them „metals“, after the material he uses, namely thin aluminium sheets. However, these really constitute a sort of a residual background for something stripped of its original purpose and use, serving as a stake in the author’s anagram. They might be categorized as “transpersonal fetishes“, conductors of personal energy and reflection, over the past decade or so used by Božić for exhibition purposes.

Let’s suppose that these are reliefs. The series of manually polished surfaces, meticulously cut and then stacked, assembled or separated according to some rule, but involving a variety of methods and procedures, forming compact tactile structures attached to the base and protruding into the third dimension. Certain lighting helps create a very realistic impression of a relief or a wall sculpture. Still, if detached from the walls and frames, they can also be seen as objects – separate, autonomous, stand-alone physical pieces. But this parallel system only distances us from its referential sphere, indicating a lack of language and instability of meaning. So the exhibition, regardless of the materials and technique employed by the artist, may also be referred to as an installation. This is not about a mere arrangement of a number of works that could otherwise be considered on their own; it is rather about the biopolitical nature of the concept of “artist/curator“ – the parallel practices that Božić experienced and engaged in during his extensive career. Thus the author shifts the focus from what is being exhibited (art work) to the manner of exhibition, inaugurating the narrative of the exhibits as the fundamental concept. We can speak of installation in space, the essence in space, the notions of dislocation and relocation, criticism and self-criticism, but also Božić’s awareness of the contexts of the current practices, where the media meet, intertwine or complement one another.

We therefore observe and read Đanino Božić’s reliefs/objects/installations relying on a multitude of undertones, ranging from the ones associated with visual art, form, technique, s to those associated with meaning, history or atmosphere, even though he only works in one material. Naturally, each execution is specific. But Božić’s work contains a common thread, insofar that they all include several separate planes that enable us to distinguish between layers of planar and the planar in layers. The planar serves the multiple folds of the puzzle. The author refers to these as „archives“, „rosettes“, „serpentines“, „diagonals“, which is what the works bring to mind; however, the operational principle in the execution is variation of the theme of congeneric works, yet differing in form. Božić’s sketches and designs make use of a structural order that is subjected to the regularity of relations, proportions and organization.

Using calculations, he constructs a piece composed of constantly and successively shrunk or augmented elements (of the same material), entering, exiting, multiplying or interacting with the bases. It is precisely these concave or convex elements that, invaded by the light, result in a gentle and refined interplay of light and shade, displaying exquisite sophistication, mildness and contemplation. Thus, the visually geometrically rendered surfaces are essentially conceptual, premeditated pieces, meticulously designed prior to being equally meticulously executed, given both their ordered arrangement and their subtle tactile nature, as well as their non-physical and supra-physical colour. Božić’s „metals“ call for a close-up examination from different angles, not only to detect the principles of their construction, but to reveal the subdued and sophisticated colour scale reinforcing the meditative component.

Rozeta | Rosette, 2011.rezani i slagani metal | cut and arranged metal, 28 x 28 cm

However we choose to refer to the pieces before us, they abound in nuances and references, with the image evolving from the seemingly planar and simplified. And the images reflect the course of the European and American constructive formative school of thought, from Richard Paul Lohce and Max Bill to the broader circle of artists generating the context of programmed/relief-structural/plastic art since the 1960ies. The art of the con-structive thought from our own local context cannot be disregarded either, from EXAT 51 and New Tendencies onwards (not so much the influence of the models of that time as the later works of some of the representatives). But Đanino Božić leaves their neo-constructivist expression, shifting in his formative practice towards a freedom in the selection of the problems to explore and their elaboration. He has constantly been attracted and interested in the intense developments in the world of the arts, and in understanding of the artistic ideas close to him. With curiosity, Božić has followed the developments in contemporary and curator practice, starting new chapters and areas in exploring formative structures, whether through the „metals“, images, installations or, recently, sculpture.

Božić does not part with the fundamental features of his work, reflected in an exact imagination, a spirituality that is both sophisticated and sensitive, allowing and enabling a consistent, unaffected and yet continuous evolution. More than thirty years have passed since Božić’s initial exhibitions, filled with intensive creation and work, and, equally important, living from art. He has been a presence on the art scene for as many years, primarily in his own local and then also in the (Central) European context. However we choose to define geographic areas, we can say with certainty that Božić has been a constant participant in the art developments of his time. Shaped by the post-modern time, in an atmosphere of linguistic pluralism and eclecticism, Đanino Božić has weathered all the changes, which even seem to fortify his faith, as noted by the author of his monograph, Ivica Župan, that the problems central to his work have not been exhausted, that his visually powerful work is still on an upward trajectory when it comes to innovation, enthusiasm, imagination and sensitivity.

Jerica Ziherl

Atelje - detalj, Labinci, 2014. | Atelier - detail, Labinci, 2014

Reljef | Relief, 2010. metal u slojevima | metal in layers, 35 x 35 cm

Relejf | Relief, 2010.metal u slojevima | metal in layers, 45 x 45 cm

Arhiv | Archives, 1998.metal u slojevima | metal in layers, 65 x 65 cm

Đanino Božić (1961, Pula)

Diplomirao je 1986. likovne umjetnosti (kiparstvo) na Pedagoškom fakultetu u Rijeci. Samostalne izložbe priređuje od 1984. (izbor: Galerija PM Zagreb; Gelerija Equrna, Galerija ŠKUC, Ljubljana; Moderna galerija Rijeka; Galerija zavičajnog muzeja Rovinj; Galerija Rigo Novigrad; Galerija Fronta Prag; Galerija Meduza Koper, Galerija Karas, Zagreb; Galerija Dom HDLU Zagreb, KunstlerHaus Ulm, Galerija Zuccato Poreč, Galerie  Wuensch Aircube, Linz, Muzej suvremene umjetnosti Pula, Apparao Gallery Chennai, India itd). Od 1985. sudjeluje na brojnim skupnim izložbama suvremene umjetnosti u Hrvatskoj i inozemstvu (izbor: 1989 – Rijeka: Biennale mladih; Zagreb: 21. salon mladih; Tampere: Contemporary Yugoslav drawings; 1992 – Valencia: Bienal de Jovanes Creadors dela Europa mediteranea; 1993 – Possagno: Intorno a Canova; Zagreb: Nova hrvatska umjetnost; 1999 – Zagreb: 2. Hrvatski trijenale crteža; Cuenca, Castilla: Europa mediterrànea; 2000 – Zagreb: VII triennale hrvatskog kiparstva; 2001 – Vukovar: U susret Vukovarskom salonu; Rijeka: Kiparstvo; Pordenone: Trent’anni di presenza 1971-2001; 2002 – Ravenna: appunti sul arte croata contemporanea; Zagreb: 3. hrvatski trijenale crteža; 2003 – Zagreb: VIII. triennale hrvatskog kiparstva, 2007 – New Delhi, Contemporay Croatian Art; Mediascape Novigrad – Berlin; 2010-2014. Festival vizualnih umjetnosti Arterija Novigrad; 2008. 4. Hrvatski trijenale crteža; 2009-2010 Moja zemlja Štaglinec; 2011 Ph6 Koroška galerija Sloven Gradec, 2012–2014 Rencontre Inte-rnationale de Painture Tourves, 2015 Scultori della Mitteleuropa, Spazio Lazzari Treviso itd.)Od 1985. do 1991. sudjeluje na svim Bijenalima mladih u organizaciji Moderne galerije iz Rijeke. Redovito sudjeluje na skupnim izložbama HDLU-a (Istre i Rijeke). Godine 2000. sudjeluje na “Taking Liberty” projektu međunarodne razmjene HDLU Istre i udruge Mobius iz Bostona (SAD). Osim slikarstva i kiparstva, bavi se i crtežom, knjigama umjetnika, instalacijama i ambijentima. Dobitnik je nekoliko priznanja i nagrada (1989. Nagrada Bijenala mladih Rijeka; 2001. poča-sna nagrada Međunarodne izložbe crteža Rijeka i godišnja nagrada HDLU; 2002, počasna nagrada 3 Hrvatski Triennale Crteža Zagreb; 2013. počasna nagrada Grada Novigrada za kulturni doprinos). Godine 2012. tiskana mu je monografija povodom 25 godina rada, a 2013. realizirao je skulpturu „Prsti“ postavljenu u parku Europa u Novigradu. Godine 2014. sudjeluje na 33. Kiparskom simpoziju Terra u Kikindi (Srbija). Živi i djeluje kao samostalni umjetnik u Novigradu i Labincima.

Đanino Božić (1961, Pula)

In 1986. he graduated visual arts (sculpture) from the Faculty of Pedagogy in Rijeka. His first solo exhibition was in 1984. From then on he has continuously exhibiting his works on annual basis (selected: Galerija PM Zagreb; Gelerija Equrna, Galerija ŠKUC, Ljubljana; Moderna galerija Rijeka; Galerija zavičajnog muzeja Rovinj; Galerija Rigo Novigrad; Galerija Fronta Prag; Galerija Meduza Koper, Galerija Karas, Zagreb; Galerija Dom HDLU Zagreb, KunstlerHaus Ulm, Galerija Zuccato Poreč, Galerie Wuensch Aircube Linz, Muzej suvremene umjetnosti Pula-, Apparao Gallery Chennai, India etc) From 1985 he has been participating in almost all major group exhibitions of Croatian contemporary art, including exhibitions abroad (selected exhibitions: 1989 – Rijeka: Biennale mladih; Zagreb: 21. salon mladih; Tampere: Contemporary Yugoslav drawings; 1992 – Valencia: Bienal de Jovanes Creadors dela Europa mediteranea; 1993 – Possagno: Intorno a Canova; Zagreb: Nova hrvatska umje-tnost; 1999 – Zagreb: 2. Hrvatski trijenale crteža; Cuenca, Castilla: Europa mediterrànea; 2000 – Zagreb: VII. triennale hrvatskog kiparstva; 2001 – Vukovar: U susret Vukovarskom salonu; Rijeka: Kiparstvo; Pordenone: Trent’anni di presenza 1971-2001; 2002 – Ravenna: appunti sul arte croata contemporanea; Zagreb: 3. hrvatski trijenale crteža; 2003 – Zagreb: VIII. triennale hrvatskog kiparstva, 2006 – New Delhi, Contemporay Croatian Art; Mediascape Novigrad – Berlin; 2010. -2014. Festival vizualnih umjetnosti Arterija Novigrad; 2008. 4. Hrvatski trijenale crteža; 2009-2010 Moja zemlja Štaglinec; 2011. Ph6 Koroška galerija Sloven Gradec; 2012-2014 Rencontre Internationale de Painture Tourves, 2015 Scultori della Mitteleuropa, Spazio Lazzari Treviso etc.). From 1985 to 1991 he participated on every biennale of young artists in Rijeka. Every year he partakes in group exhibitions of the Association of Croatian Artists of Istria and Association of Croatian Artists of Rijeka. In 2000 he took part on “Taking Liberty”, the project of international cultural exchange Istria-Boston. His work includes painting and sculpture, as well as drawing, artist’s books, installations and ambiences (interior design). He has received several awards for his artistic achievements: e.g. in 1989 he received the award of the Rijeka Biennale of Young Artists; in 2001, a special prize of the panel at the International Exhibition of Drawing, as well as the annual award of the Association of Croatian Artists, both held in Rijeka; and in 2002 he received the award of the panel at the 3rd Croatian Triennial of Drawing in Zagreb. In 2013 City of Novigrad give him honorary award for artistic achivement. In 2012 was published his monograpy book. In 2013 his sculptural work „Fingers“ was set up at Europa park in Novigrad. In 2014 he participate at 33. Sculpture symposium Terra in Kikinda (Serbia). He lives and works (as a freelance artist) in Labinci and Novigrad in Croatia.

Kontakt | Contact:Vergal 46, 52466 Novigrad-Cittanova, Hrvatska++385 52 757 473, 455 103GSM ++385 915777607e-mail: jerica.ziherl@gmail.com

Arhiv | Archives, 2007.metal u slojevima | metal in layers, 28 x 28 cm

Cetinje, jun 2015.

Izdavač: Narodni muzej Crne Gore | Za izdavača: Pavle Pejović | Kustos: Mirjana Dabović Pejović Tekst: Jerica Ziherl | Prevod: Olivera Kusovac | Fotografija: Andi Bančić

Dizajn: Branka Vujović | Štampa: DPC – Podgorica | Tiraž: 300

Naslovna strana | Cover:Reljef | Relief, 2011.

metal | metal, 28 x 28 cm

Reljef | Relief, 2011.metal u slojevima | metal in layers, 28 x 28 cm