Taha Husein - DaniTTaha Husein DANIPrijevod sa arapskoga Nijaz DizdarevicGlavni urednik Hadem HajdarevicRecenzenti Sulejman GrozdanicLikovnooblikovanje biblioteke Selma KukavicaReprodukcijana koricama A. ZevNouriISBN 9958-22-071-7biblioteka LEKTIRACIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo821.411.21-31TAHA, HusaynDani / Taha Husein ; (prijevod sa arapskog Nijaz Dizdarevic). -Sarajevo : Ljiljan, 2000. - 273 str. ; 21 cm. - (Biblioteka Lektira)Prijevod djela: Al-Ayam. - Taha Husein i njegovi Dani / Nijaz Dizdarevic: str. (251 - 273)ISBN 9958-22-071-7I. Taha, Husein vidi Taha, HusavnCOBBIS/BIH-ID 7539718Na osnovu Miljenja Federalnog ministarstva obrazovanja, nauke, kulture isporta broj: 02-15-1185/00 od H.marta 2000. godine ova knjiga jeoslobodena poreza na promet proizvoda i usluga na osnovu clana 19.tacka 13. stav 2. Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga.Taha HuseinDAMBROJ:\oMATURA:i A

Ne sjeca se imena toga dana. Nije mu moguce ni da ga smjesti u mjesec i godinu koju mu je Allah odredio. Ne moe cak ni da se prisjeti koje je doba bilo. Sve mu je u sjecanju maglovito.Cini mu se daje bilo vrijeme svitanja ili smiraja. To mu izgleda vjerovatnim, jer, sjeca se, lice mu je pomi-lovala blaga svjeina koja jo nije nestala pred suncanom egom. Naao se, izaavi iz kuce, u mirnom, blagom, ugodnom svjetlu (iako ne poznaje tajnu svjetla i tmine) preko kojega kao da tama vec pocinje razastira-ti svoje skute. Konacno, to mu se cini, jer kada je osjetio tu svjeinu i to svjetlo, nije primijetio oko sebe budno uurbano kretanje, nego samo ukucane koji se tek bude iza sna ili spremaju za san. Jedino jasno, odredeno i nedvojbeno mu je ostala u sjecanju na taj cas ograda od trske udaljena nekoliko kratkih koraka od kuce, koja se isprijecila pred njim. Sjeca se te ograde kao da ju je vidio jucer. Sjeca se da je trska u ogradi bila via od njegovog stasa, tako da mu je izgledalo teko da prede na drugu stranu i daje bila gusta, kao slijepljena, pa nije mogao kroz nju da se provuce; najposlije, ograda se protezala na njegovu lijevu stranu u beskraj, a na desnu do kraja ove strane svijeta. A na ovoj strani "kraj svijeta" bio je blizu. Zavravao se kanalom koji je upo-znavao rastuci i koji je ostavio traga u njegovom ivotu, tacnije u njegovoj mati.Svega ovoga se sjeca, a sjeca se i kako je zavidio kunicima to su kao i on izlazili iz kuce, ali su mogli preskociti ogradu ili se provuci kroz trsku da biiza nje grickali zelen, a narocito, toga se dobro sjeca, glavice kupusa.Pamti da je volio izaci iz kuce kada zade sunce i ljudi veceraju, pa, naslonivise na ogradu, zanijeti se u misli dok ga ne prene glas pjevaca, nedaleko, s njegove lijeve strane. On je ljudima okupljenim okolo kazivao, ugodno i cudno zapijevajuci, dogodovtine Abu Zejda, Kalife i Dijaba!). Oni su ga cutke sluali, izuzev kada bi, zaneseni osjecanjima ili strasnim uzbudenjem, traili da ponovi neto, izazivajuci time prigovore i negodovanje onih koji su eljeli da se kazivanje nastavi. Pjevac bi tada zautio dok se buka ne smiri i nakon kraceg ili dueg prekida nastavljao ugodno kazivanje zapijevajuci jednolicno.Zatim, sjeca se da nije nijednom navecer izaao na svoje omiljeno mjesto kod ograde a da ga nije stezala bolna tjeskobnost: znao je da ce biti ometen u sluanju pjevacevog kazivanja: sestra ce ga pozvati da ude, on ce odbiti, ona cega, izlazeci, vuci za odjecu: ako bi se dalje opirao, ona bi ga uzimala u narucje kao da je slamka, ponijela u kucu i stavljala na pod poloivi mu glavu majci na krilo. Majka se nadnosila nad njegove obnevidjele oci, otvarala

Page 1

Taha Husein - Danijedno pa drugo sipajuci u njih tekucinu koja je pekla a nita nije koristila. Boljelo ga je, ali se nije tuio niti plakao; bilo mu je odvratno da bude placjivac kao njegova mala sestra.Prenosili su ga poslije toga u ugao sobice, sestra bi1) Tri junaka epopeje koja opisuje invaziju Arapa u Sjevernu Afriku.ga povalila na hasuru prekrivenu cebetom, prebacivala preko njega drugo cebe i ostavljala ga tunog. On je tada naprezao sluh kao da ce njime probiti zid da bi cuo slatke melodije koje je pjevac izvodio na slobodi pod vedrim nebom. San bi ga ophrvao. Neosjetno se budio dok su ostali spavali, oko njega su braca i sestre glasno hrkali. Zbacio bi pokrivac u strahu i nelagodnosti, jer nije volioda spava otkrivenog lica: vjerovao je da ce, ako otkrije lice ili bilo koji dio tijela, postati plijen jednog od mnogih zlih duhova to naseljavaju budake i prikrajke i koji, cim zasija sunce i pokrene se celjad, silaze pod zemlju. A kada se sunce skloni u svoju pecinu, a celjad u postelju, kada se utrnu svijecei smire glasovi, onda oni izlaze ispod zemlje i ispune prostor kretanjem, krckanjem, aptanjem i kricima.Cesto se budio i sluao natpjevanje pijetlova i galamu kokoiju. Trudio se tadada razazna te razlicite glasove: neki su stvarno poticali od pijetlova, dok su drugi bili glasovi zlih duhova koji su uzeli lik pijetla i oponaali ga da bi zavarali i narugali se. Ali nije pridavao toliko znacaja niti se bojao ovih glasova, jer su do njega dopirali izdaleka. Umirao je, medutim, od straha zbog drugih glasova, koje je sa velikim naporom razabirao, a navirali su iz uglova sobe, tanki i slabani, neki slicni zvuku vrijuceg lonca, neki kretanju laganih komada pokucstva koje kao da neko pomice, a neki pucketanju drveta ili lomljenjugrane./Ali najvie su ga prestravljivala bica koja je zamiljao kako stoje na vratima sobe potpuno ih zakrilivi. Ona su vrila najrazicitije pokrete, veoma slicne pokretima dervia za vrijeme zajednickog "zikra"2) . Vjero-vato je da je jedinatvrdava za odbranu od svih ovih zastraujucih prikaza i odvratnih glasova da se zamota2) Obred islamskih mistika.u pokrivac od glave do nogu, ne ostavivi izmedu svog tijela i vanjskog svijeta ni najmanji prolaz niti ijednu rupicu. Cvrsto je vjerovao da ce ga, ako ostavi inajmanji procijep, kroz njega dohvatiti ruka nekog zloduha i nanijeti mu zlo.Tako je provodio noc u strahu i nemiru dok ga ne bi savladao san. Ali i tada bi on bio kratak. Budio se rano, vec u praskozorje poto je veci dio noci proveo u strahovima od zloduha. A kada bi do njega doprli glasovi ena koje se vracaju kucama poto su napunile cupove vodom iz kanala pjevajuci "Boe, o, noci, boe...", znao je da je svanulo i da su se zlodusi sklonili u svoja podzemna stanita. Tada bi se on pretvarao da je zao duh, govorio sam sa sobom naglas i pjevao zapamcene dijelove pjesama koje je kazivao pjevac, zadirkivao svoju bracui sestre dok ih ne bi, jedno za drugim razbudio. Nakon toga nastajali su amor,pjevanje i galama, koji bi se smirivali tek kada bi ejh3) ustao iz kreveta i zatraio ibrik da uzme abdest.4'Glasovi su se tada stiavali i smirivalo kretanje. ejh je uzimao abdest, klanjao, kazao "vird"5) , a zatim popio kafu i odlazio na posao. Cim bi se za njim zatvorila vrata, svi bi se dizali iz postelje i rastrcavali po kuci uz galamu i igru, mijeajuci se sa svim pernatim i ce-tvorononim stanovnicima kuce.3) ejh - doslovno starac, starjeina, stariji; u prakticnom ivotu to je titulaiz potovanja za domacina, glavu porodice kao stoje slucaj ovdje gdje oznacava djecakovog oca. U daljem tekstu ejhom se nazivaju i profesori Azhara.4) Obredno pranje muslimana pred molitvu.5) Kazivanje pobonih tekstova.II)Bio je ubijeden da se svijet na desnoj strani zavrava kanalom od kojega ga je dijelilo nekoliko koraka... A kako i da ne bude kada nije mogao vidjeti irinu kanala niti je mogao naslutiti da je ona tako neznatna da malo vjetiji djecak moe preskociti s jedne obale na drugu. Nije mogao zamisliti da se ivot ljudi, ivotinja i bilja nastavlja s onu stranu kanala isto onako kao i s ovu. Niti je mogao pretpostaviti da covjek moe pregaziti kanal i kada je pun a da mu voda ne dopre ni do pazuha. Nije ni slutio da je, s vremna na vrijeme, kanal presuivao pretvarajujci se u dugacki rov gdje su se zabavljala djeca, traeci po mekanom dnu uginule ribice.Nita od svega ovoga nije naslucivao, ali je bio siguran, bez trunke sumnje, dakanal predstavlja drugi svijet, nezavisan od svijeta u kome on ivi. U njemu postoji mnotvo cudnih bica: krokodili koji prodiru ljude; zacarane due to ive pod vodom za bjeline dana i nocne tmine, a kada isplivaju da bi udahnule

Page 2

Taha Husein - Danizraka, samo u casu radanja sunca i njegovog zalaska, predstavljaju opasnost za djecu i nesrecu za mukarce i ene; dugacke i iroke ribe koje proderu dijete u jednom zalogaju kada ga dohvate, ali u cijem stomaku poneka rtva uspije da nade carobni prsten, onaj isti to ga covjek jedva dotakne a vec mu u tren oka hitaju dvojica slugu-dinova, ispunjavajuci sve to zaeli, onaj isti prsten koji je zapecatio Solomon i time potcinjavao dinove, vjetrove i druge prirodne sile kada god bi ushtio. Koliko je djecak elio da padne u kanal ne bi li ga progutala jedna od ovih riba pa da u njenoj utrobi nade prsten. A bio mu je tako potreban... Zar nije, u najmanju ruku, elio da ga jedan od ove dvojice slugu odnese na drugu stranu kanala da vidi bar neko od tamonjih cudesa! No, uisti mah, hvatao ga je strah od strahota koje ga cekaju prije nego to stigne doove blagoslovene ribe.Uostalom, on nije mogao da istrauje obalu kanala na vecu udaljenost, jer je obala i s desne i s lijeve njegove strane omedena opasnocu S desne strane ivjeli su Adeuije, ljudi iz Gornjeg Egipta, u prostranoj kuci pred kojom su uvijek straarila dva snana psa i neprestano jalala. Ljudi su stalno pricali onjima; prolaznik se samo s krajnjim oprezom i uz tekoce spaavao od njih. A s lijeve strane nalazili su se atori beduina Saida, o cijoj se zloci, spletkama ikrvolotvu pricalo. U kucu naeg prijatelja dolazila je i ena beduinova Kauabis, s velikim zlatnim prstenom, na nosu. Kad bi ga ponekad poljubila, njen mu je presten zadavao bol i plaio ga. Silno je strahovao da krene desno i izloi se psima Adeuijevih, ali da pode lijevo i nade se pred zlim Sa-idom i enom mu Kauabis)Ipak je i u tom tijesnom, kratkom i sa svih strana omedenom svijetu nalazio toliko zabave i igre da su mu one ispunjavale cijeli dan.Ali pamcenje djeteta je cudno, bolje receno covjekovo pamcenje je cudno kada nastoji da se prisjeti dogadaja iz djetinjstva; neke dogadaje prikae tako jasno kao da su se netom dogodili, a druge tako temeljito izbrie kao da ih nikako nije ni bilo.Tako se na prijatelj sjeca plota, njive koja se iza njega prostirala, kanala gdje se zavravao svijet, i Sa-10ida, i Kauabis i pasa Adeuija, ali uprkos naporu ne moe da se sjeti ta se a svim tim dogodilo. Kao daje zaspao jedne noci i, kada se probudio, nije vie vidio ni ogradu, ni njivu, ni Saida, ni Kauabis. Namjesto ograde i njive, vidioje izgradene kuce i uredene ulice to silaze od mosta na kanalu i proteu se nakratkoj razdaljini od sjevera ka jugu. Sjeca se mnogih ljudi i ena to su stanovali u ovim kucama, i djece kako se igraju po ovim ulicama.Sjeca se, takoder, daje mogao slobodno da seta obalom kanala i desno i lijevo ida se ne plai pasa Adeuijevih, niti lukavosti Saida i njegove ene. I sjeca seda je svakog dana provodio sate na obali kanala, sretan i ushicen sluajuci pjesme pjevaca Hasana, koje opijevaju avanture Abu-Zejda, Kalifa i Dijaba, dok je "adu-fom"6) crpao vodu da bi natopio njivu na drugoj obali kanala. Sjeca se daje, ne jednom, uspio da prede kanal na ramenima jednog od svoje brace, bez carobnog prstena, i daje, ne jednom, iao na ono mjesto s druge strane kanala gdje su se nalazila stabla dudova ciji je slatki plod jeo. Sjeca se da je cesto iao nadesno obalom sve do uciteljeve bate, jeo njegove jabuke i brao nanu i bosiljak. Ali je, istovremeno, bio potpuno nesposoban da se sjeti kako se preobrazio i promijenio krajolik preavi iz onog nekadanjeg u ovaj novi.6) Primitivna crpka za navodnjavanje.11IIIBio je sedmi od trinaestoro djece istog oca i peti od jedanaestero djece iste majke. Osjecao je da u tom mnotvu omladine i djece zauzima posebno mjesto, drukcije od njegove brace i sestara. Je li bio zadovoljan njime? Da li mu je to smetalo? Istina je da mu je sve bilo tako nejasno i neodredeno da uistinu nije mogao da razabere niti da o tome sudi sasvim pouzdano. Zapaao je blagost i njenost majke, kod ocaje nailazio nabole-civost i popustljivost, a kod brace naizvjesnu opreznot u razgovoru i ophodenju sa njim. Ali, pored ove majcine njenosti i milote, osjecao je katkada izvjestan njen nemar, a ponekad cak i grubost. A kod oca, uz boleci-vost i popustljivost, pored istog takvog nemara, svremena na vrijeme i odbojnost. Obazrivost brace i sestara ga je vrijedala jerje u tome vidio saaljenje pomijeano sa prezirom.Ali ubrzo je razaznao uzrok svemu ovome. Osjetio je da drugi svijet ima ono to on nema, da braca i sestre mogu ono to on ne moe, poduzimaju ono to on nije kadar. Zapazio je da majka dozvoljava braci i sestrama ono to njemu prijeci i to ga je srdilo. Njegova srdba uskoro se pretvorila u cutljivu duboku tugu kada je cuo bracu gdje opisuju neto to on ne poznaje. Saznao je da oni vide ono to on ne moe da vidi.

Page 3

Taha Husein - Dani12IVOd najranijeg doba bio je tako radozano da ga nije mogla zaustaviti nikakva prepreka na putu da otkrije nepoznato. Cesto ga je to stajalo truda i bola. Ali jedan dogadaj ogranicio je njegovu strast za saznavanjem i ispunio mu srce stidom koji ga nije napustio ni do danas. Sjeo je zajedno sa ocem i bracom za veceru, dok je mati, po obicaju, nadzirala posao oko objeda, davala uputstva slukinji i sestrama, koje su zajedno sa njom brinule za posluivanje oko stola.Jeo je kao i sav svijet. Ali neobjanjivo mu je dola cudna misao. ta bi se desilo da uzme zalogaj objema rukama umjesto, kao obicno, jednom? ta ce ga sprijeciti da pokua? Nita. On, dakle, uze zalogaj objema rukama, zamoci ga u posudu iz koje su svi jeli i prinese ustima. Braca se zace-nue od smijeha, majka skoro zaplaka, a otac mu rece mirnim i tunim glasom: "Ne uzima se, moj sincicu, tako zalogaj". A on? Nije znao kako je proveo noc.Od tog vremena strogo je ogranicavao svoje pokrete sa pribranocu, brinocu i beskrajnom stidljivocu. Od tog trena spoznao je da ima jaku volju. Zabranio je sam sebi razna jela i nije ih okusio sve do svoje dvadeset i pete godine. Odrekao se corbe, rie, i onih vrsta jela koje se jedu kaikom, jer je znao da je nespretan u upotrebi kaike, a mrzio je da bude povod smijehu bra-13ce, placu majke ili tunim i mirnim poukama oca.Taj dogadaj mu je pomogao da duboko shvati anegdotu koja se pricala o Abul' Ala' Ma'arriju.7) On je jednoga dana jeo med i pokapao se po odijelu a da to nije primijetio. Cim je doao u ucionocu na cas, jedan ucenik mu rece: "Ucitelju, jeli ste med!" On pouri da obrie mrlju na prsima govoreci: "Tacno, prokleta bila prodrljivost". I odrekne se meda do kraja ivota.Isti taj dogadaj omogucio mu je da dublje shvati jednu od znacajki tog pjesnika. Abul' Ala' se skrivao kada jede cak i od svog sluge. Hranio se u jednom podrumu pod zemljom, a sluga je morao da sve pripremi u tom skrovitu i da izade. Tek kada bi ostao sam, pocinjao je jesti po svojoj volji. Prica se dasu jednom njegovi ucenici razgovarali o izvrsnim alepskim lubenicama. Abul' Ala' se pobrine i poalje nekog da ih kupi. Oni su svi jeli a posluitelj je odvojio za pjesnika parce i stavio ga u podrum. Vjerovatno ga nije poloio na uobicajeno mjesto, a starac se ustrucavao da trai svoj dio, tako da je lubenicatu stajala dok se nije potpuno pokvarila, a pjesnik je nije ni okusio.Ove pojedinosti iz ivota Abul' Ale na prijatelj je duboko razumio, jer je u njima vidio sebe. Koliko je kao dijete elio da moe sam jesti! Ali se nije usudivao da svojima saopci tu elju. Ipak, cesto, za vrijeme mjeseca posta ili uvrijeme praznika, deavalo se da jede sam kada bi porodica uivala u slatkiimato se jedu kaikom. On tada nije htio da ostane za stolom, a njegova majka, koja je patila zbog ovog odbijanja, odvajala mu je u posebnu zdjelu i ostavljala ga samog u posebnoj prostoriji koju bi zakljucavala da ga niko ne gleda.7) Veliki arapski (sirijski) pjesnik, slijep, umro 1058. poznat po svojoj pjesnickoj i sekptickoj filozofiji. Njemu je posvecena doktorska disertacija T.Huseina na Kairskom univerzitetu.14A kada je postao sam svoj gospodar, on je to cinio redovno. Poceo je tako kada je prvi put putovao u Evropu. Pretvarao se da je umoran i odbijao da ide u brodski restoran, pa su mu jelo donosili u kabinu. Stigavi u Francusku, on zavede kao pravilo, bilo u hotelu ili u porodicnom pansionu, da mu se jelo donosi u sobu kako ne bi morao da ide u zajednicku trpezariju. Tek kada se vjerio, ena ga je nagovorila da napusti tu kao i mnoge druge navike.Ovaj dogadaj je i inace udario dubok pecat na mnogo ta u njegovom ivotu, postao je poslovican u porodici i medu poznanicima kada je prevaziao porodicniivotni krug i ukljucio se u drutveni ivot. Malo je jeo, ne zbog toga to nijebio sklon jelu, nego zato to se bojao da ga ne smatraju halapljivim i da mu sene rugaju braca. U pocetku je trpio, ali se brzo navikao, tako da mu je postalo teko da jede kao ostali svijet. Uzimao je pretjerano male zalogaje. Imao je jednog strica kojega je to svako put ljutilo pa ga je grdio i zahtijevao da uzmeveci zalogaj, na to su se njegova braca smijala. To je bio uzrok to je estokozamrzio strica. Ustrucavao se da za stolom pije, bojeci se da ne ispusti cau ili je ne prihvati dobro. Obrok mu je zbog toga, dokle god je sjedio za stolom, bio suh. Tek kada bi ustajao da opere ruke, na cesmi bi se napio vode domile volje. Poto voda nije uvijek bila zdrava, niti je ovakav nacin utai-vanja edibio najpodesniji, obolio je na stomaku a da niko nije znao uzrok.Odrekao se i mnogih igara, osim onih koje mu nisu zadavale brigu niti ga izlagale podsmijehu ili samilosti. Najdrae mu je bilo da sakupi komadice gvozda, odnese ih u neki kutak kuce pa ih slae i razlae, kucka jedan o drugi

Page 4

Taha Husein - Daniprovodeci u tome sate; kada mu dosadi, onda prati igru svoje brace ili vrnjaka, ucestvujuci u njoj duom a ne rukom. Tako je upoznao veliki broj15igara ne ucestvujuci nikako u njima. Ovo odricanje od igre pojacalo je njegovusklonost prema jednoj drugoj vrsti zabave. Zavolio je sluanje prica i legendi. Najmilije mu je bilo da slua kazivanje pjevaca ili price ocevih i majcinih prijatelja. Tako je spoznao uitak sluanja. A njegov otac i jedan broj njegovih prijatelja su izuzetno voljeli price. Poto bi obavili popodnevnu molitvu, sakupljali bi se kod jednog od njih koji bi im citao price o borbama i zavojevanjima, o avanturama An-tara8) i Dhahira Bajbersa9^, price o prorocima,isposni-cima i dobrim ljudima ili knjige propovijedi o pobo-nosti i predanja izivota proroka Muhameda. Na prijatelj bi sjeo poput psa i, neprimjetan, gutao sve to je cuo i pomno pratio koji su na sluaoce ostavljale ove price. Po zalasku sunca ljudi bi odlazili da veceraju, a nakon posljednje molitve ponovo bi se sastajali i pricali dobar dio noci. Pjevac bi dolazio da im kazuje stihove o plemenima Hilal i Zenata.10) Na prijatelj bi sjedio i sluao u pocetku noci isto onako kako je sluao pri kraju dana.ene u selima Egipta ne vole cutanje i nisu mu sklone. Kada se neka od njih nade sama i nema nikoga s kim bi razgovarala, vodi sama sa sobom razgovore, pjeva ako je vesela i reda tubalice ako je tuna. A svaka ena u Egiptu je tuna kada hoce. Zato seoske ene, kada su same, najradije spominju svoje alosti i mrtve uz tubalice koje se cesto zavre istinskim suzama. Na prijatelj je bivao najsrecniji dok je sluao svoje sestre8) Antara - arapski predislamski pjesnik, junak, njegovi podvizi su posluili kao sadraj velikog vitekog romana koji je popularan kao i "Hiljadu i jedna noc".9) Dhahir Bajbers - egipatski mamelucki sultan (1260-1277. G.), poznato po borbama protiv krstaa.10) Plemena Hilal i Zenata i njihovi ratovi su okvir u kojem se odvija radnja spomenutih ciklusa junackih romana.16kako pjevaju i majku kada zapijeva tubalice. Pjevanje sestara nije ostavljalo traga u njegovoj dui. Nalazio je daje beznacajno, bez dubljeg smisla. Naprotiv,alobno zapijevanje majke duboko ga jej potresalo, cesto bi ga i rasplakalo. Tako je na prijatelj zapamtio mnogo pjesama tubalica, mnotvo ozbiljnih i aljivih prica. A naucio je jo i neto to nema nikakve veze sa ovim: virdove koje je kazivao njegov djed, slijepi starac, uju-tru i uvecer.Ovog svog djeda on nije podnosio, bio mu je mrzak. Svaku zimu provodio je u kuci. Bio se prodobrio i postao poboan kada gaje na to natjerao ivot. Obavljao je na vrijeme svih pet molitava dnevno, a jezik mu nije prestajao da pominje Allaha. Budio se krajem noci da prouci vird zore. Zaspao bi kasno u noc,i to tek poto obavi posljednju molitvu i prouci razne virdove i molitve. Djecak, koji je spavao u susjednoj sobi, sluao ga je kad kazuje i zapamtio je mnoge od njih.Seljani su voljeli misticne redove i sami obavljali zi-kir. Djecak je volio ovajnjihov obicaj, zabavljala su ga narocito mnoga kazivanja ucesnika. Nije bio navrio ni devet godina a vec je upamtio prilicnu zbirku pjesama, tubalica, prica, poema o plemenu Hilal i Zenata, mnogo virdova. molitava i sufijskih"^ pobonih kazivanja. Uza sve to, naucio je Kur'an napamet.

11) uti - sljedbenici raznih mistickih redova u islamu.17On ne zna ni sada kako je nuacio Kur'an napamet, ne sjeca se ni kako je poceo nikako ga je obnovio. A spominje se mnogih zgoda iz ivota u mektebu,12) neke ga i sada zasmijavaju, a druge rastuuju. Sjeca se vremena kada je iao u mekteb naramenima jednog od brace, jer je kola bila daleko, a on je jo bio nejak da samprede taj put. Ali se ne sjeca kada je poceo sam da ide. Vidi sebe kako ujutro jednog dana sjedi pred ho-dom, a oko njega mnotvo obuce sa kojom se igra, sjeca se koliko je zakrpa bilo na njoj. Hoda je sjedio na jednoj maloj, ni visokoj ni niskoj drvenoj klupi, postavljenoj na desnoj strani ulaza, tako da je svako ko ude morao proci pored njega. A hoda je bio uobicajio da cim ude u mekteb, skine svoj plat, tacnije vuneni ogrtac, i smota ga tako da izgleda kao jastuk, stavi ga na desnu stranu, zatim skine sandale, ustolici se na svojoj klupici, zapali cigaretu i otpocne prozivanje. Hoda se nije rastajao od sandala, osim kada nije bilo drugog izlaza, vec ih je krpio i zdesna i slijeva, i odozgo i odozdo. Kada bi se jedna sandala poderala, pozvao bi nekog ucenika, uzeo je u ruke i rekao mu: "Otici ce krpedi-ji, on je tu blizu, i reci ce mu:"Porucuje ti hoda daova sandala treba da se zakrpi na desnoj strani. Vidi ovdje, gdje stavljam

Page 5

Taha Husein - Daniprst." On ce odgovoriti: "Da, sta-vicu zakrpu". Ti ce mu tada reci: "Hoda ti porucuje da treba da izabere cvrstu, veoma debelu kou i da tako zaije da sene primijeti ili da se jedva primjecuje." On ce ti odgovoriti: "Da, ucinicu to!"A ti ce jo reci: "Hoda ti jo kae daje on tvoja muterija odavno, pa mu nacini cijenu." I ma ta ti odgovorio, ne prihvataj cijenu viu od pijastera.13)Da bi se vratio dok ja tre-pnem okom." Dijete bi otrcalo, a hoda bi zaboravio na njega. Kada bi se vratilo, hoda je vec bezbroj puta tre-pnuo ocima.A valja reci da je mogao da zatvori oci i da ih otvori a da ne vidi nita ili skoro nita. Naime, bio je slijep, samo je jedno oko primalo slabaan tracak svjetla, koji mu je omogucavao da nazire sjenke ali ne i da ih razaznaje. Bio je srecan zbog ovog slabanog tracka... Zavaravao se misleci da vidi... Ali ga to nije sprecavalo da se na putu za mekteb ili kuci oslanja na dvojicu svojih ucenika. Stavio bi ruke na njihova ramena i tako su uporedo ili zauzimajuci cijelu ulicu i primoravajuci prolaznike da se sklanjaju.Bio je to cudnovat prizor - to hodino odlaenje u mekteb ujutru i vracanje kucinavecer. Bio je krupan i debeo, a ogrtac gaje cinio jo krupnijim. Kao to smo vec rekli, stavljao bi ruke na ramena svojih saputnika i sva trojica su u hodu snano udarali nogama. Za ovaj vani zadatak on bi izabrao najbolje dake i one sa najljepim glasom, jer je volio pjesmu, a elio je i da ucenike nauci pjevati, pa mu je ovo hodanje sluilo za nastavu pjevanja... Katkada bi ga, dokje pjevao, dvojica saputnika pratila, a katkada bi samo sluali. Cesto bi je-12) Muslimanska vjerska osnovna kola. 1813 ) Pijaster je stoti dio egipatske funte, koja je u to vrijeme imala istu vrijednost kao i engleska.19dnome naredio da pjeva, dok bi ga on i drugi saputnik pratili. Ali hoda nije samo pjevao glasom i jezikom nego i glavom i cijelim tijelom. Glavu bi cas dizao, cas sputao, cas okretao desno, cas lijevo. Cak je i rukama pjevao, dajuci takt prstima po prsima saputnika. Ponekad bi mu se dopao refren i nalazeci da korak ne odgovara, zastajao bi dok ga ne dopjeva. Najljepe od svega je to to je hoda smatrao da ima lijep glas! Djecak je, medutim, nalazio da Allah nije stvorio runiji glas, a kad god bi kazivao boije rijeci: "Najodvratniji glas je revanje magarca", odmah bi se sjetio hode kako daje taktza stihove iz "Burde"14) iduci u damiju za podnevnu molitvu ili vracajuci se kuci iz mekteba.Na prijatelj, rekli smo vec, vidi sebe kako sjedi na zemlji i igra se obucom, ahoda ga proziva da kazuje poglavlje o Dobrocinitelju. Ne sjeca se, medutim, da li je to bilo kada je prvi put pocinjao ucenje Kur'ana napamet ili kada je ponavljao.Cini mu se da jednom drugom prilikom vidi sebe kako sjedi, ali ovaj put ne na zemlji i medu obucom, nego desno od hode, na drugoj duoj klupi, kazujuci, na ho-din zahtjev, odlomak iz Kur'ana: "Zar da od drugih traite da dobra djela cine, a da pri tom sebe zaboravljate, vi koji Knjigu ucite, zar se necete opametiti".Vjeruje da je to bilo kada je vec proao prvi put ucenje Kur'ana napamet i kada je poceo da ponavlja. Nije ni cudo to je djecak zaboravio kako je naucio Kur'an, jer gaje znao prije nego to je navrio devetu godinu ivota. Jasno se, medutim, sjeca onoga dana kada je zavrio ovo ucenje. I to zato to muje hoda danima prije toga govorio o zavretku ucenja Kur'ana napamet i o tome koliko ce se radovati njegov otac. Postavljao je uslove i traio svoja prava. Zar on nije prije naeg prijatelja poducavao ce-14)Bussirijeva poema u slavu Muhameda.20tvoro njegove brace, jedan je otiao na Azhar,15) a drugi na kole. Djecak je peti!... Kakva je prava imao hoda prema porodici? Ona su se izraavala uvijek uvidu hrane, pica, odjece i novca. Za ovaj zavretak ucenja on je zahtijevao prije svega slasnu veceru, zatim ogrtac i kaf-tan, par cipela, marokanski fes, kapu od iste one tkanine od koje se prave ahmedije16' i, konacno, crvenu funtu. Nicim manjim od ovoga nece se zadovoljiti... A ako mu porodica ne dadne ovo, i to sve, on nece vie da zna za nju, nita od nje nece primiti, prekinuce sve veze. U to se kleo najteim kletvama. Bio je to cetvrtak. Hoda je jo ujutro najavio da ce na prijatelj toga dana zavriti Kur'an. Krajem popodneva doli su: hoda naslonjen na dvojicu ucenika i iza njega djecak, koga je vodio jedan siromaak iz sela. Cim su stigli do kuce, hoda snano odgurnu vrata i na uobicajen nacin viknu: "O, ti to zaklanja!"'7' pa se uputi ka verandi, gdjeje vec bio otac, koji se upravo digao sa popodnevne molitve i po obicaju kazivaojednu od svojih litanija. On ih doceka sa zadovoljnim osmijehom. Dok je njegov glas bio tih, dotle je hodin glas bio kricav. Na prijatelj je utio, a siromaak to gaje doveo bio je sav radostan. Otac ponudi hodu i njegova dva

Page 6

Taha Husein - Danipratioca da sjednu, siromaku dade srebrenjak i pozva slugu da ga odvede i dade mu neto da pojede. Zatim pomilova svoga sina po glavi i rece mu: "Bog te blagoslovio. Idi majci i reci joj daje hoda doao!"15) Azhar. damija u Kairu, sagradena 970-972, u njoj je poznata vjerska kola koja do naih dana slui kao centar teolokog obrazovanja studenata iz cijelog islamskog svijeta.16) Ahmcdija - bijeli turban koji obicno nose imami to predvode Vjernike pri molitvi.17) "Onaj to zaklanja", jedan od epiteta Allaha: njega izgovara strani mukarac kada ulazi u kucu da bi se ene sklonile ili pokrile lice da ih on ne vidi.Majka je vec bila cula hodin glas i pripremila ono to je u ovakvim prilikama neizbjeno, a to je velik i dubok vrc erbeta. Cim gaje iznijela hodi, on ga, klo-kocuci, popi u jednom gutljaju. I njegova dva pratioca popie po cau erbeta. Zatim je iznesena kafa, koju hoda popi sa ocem. Hoda je navaljivao da otac ispita djecaka neto iz naucenog Kur'ana, a ejh odgovori: "Pusti ga da se igra, jo je malen". Zatim se hoda die da ide, ali ga ejh zadra rekavi: "Zajedno cemo, akobogda, obaviti vecernju molitvu". To je bio poziv na veceru. Ne mislim daje hoda dobio od naeg prijatelja ista drugo kao nagradu za zavreno ucenju Kur'ana. Ali on je poznavao porodicu vec dvadeset godina, imao je sa njom ustaljene odnose, izmedu nje i njega postojala je velika uzajamna ovisnost. Bio je ubijeden da, ako mu je promakla ova prilika, druga nece.VIOd toga dana poto je naucio Kur'an, na djecak postade "ejh", iako nije preaoni devetu godinu. Ko nauci napamet Kur'an, on je ejh bez obzira na starost. Otac gaje zvao ejhom, a i hoda je to cinio pred roditeljima ili kada bi bio zadovoljan njime, ili, pak, kada je htio da ga udobrovolji radi neke usluge. U drugim prilikama zvao gaje i imenom, a katkad i uad18). Nae dijete-ejh bilo jeniskog rasta, mravo, blijedo, vie-manje runo, nije imalo ni malo ni mnogo onog ejhov-skog dostojanstva i lijepog izgleda. Roditelji su smatra-hjiajeza pohvalu i velicanje, dovoljna ova rijec koju su dodavairhjegovom imenu vie zbogsvog ponosa i tatine nego iz ljubaznosti ili milote prema njemu. U pocetku mu se svidjela ova rijec, ali je ocekivao neke druge znake nagrade i ohrabrenja: nadao se da ce biti izistinski ejh, da ce imati ahmediju, ogrtac i kaftan. bilo gaje teko ubijediti daje suvie mali da nosi ahmediju i obuce kaftan. A kako gaje i bilo moguce ubijediti kad je on ejh koji je vec naucio Kur'an napamet! A kako dijete moe biti ejh? A kako moe neko ko je naucio Kur'an biti malen? Znaci, on je rtva nepravde... Zar ima vece nepravde nego to je oduzimanje njego-18) Skraceno od ueled - dijete, peorativno.23vog prava na turban, ogrtac i kaftan!Dovoljno je bilo da prode nekoliko dana pa da mu nadimak ejh dojadi i da zamrzida ga tako zovu. Osjecao je daje ivot pun nepravde i lai, da covjeku cak i otac nanosi nepravdu i da oni ocinstvo ni materinstvo ne mogu sacuvati oca i majku od lai, porugei prevare.Ovo njegovo saznanje ubrzo se pretvorilo u prezir prema nazivu ejh i osjecanje da su otac i majka tati i oholi. Malo zatim zaboravio je sve to, kao i mnoge druge stvari.)U stVari, on nije bio stvoren da nosi tu titulu, nego da, uprkos naucenom Kur'anu, ide u mekteb, kao stoje i iao, zaputenog izgleda, noseci na glavi kapicu koja se prala nedjeljno jedanput, sa cipelama na nogama koje su se mijenjale jednom godinje i koje nije ostavljao dok one njega ne ostave, a kada ga napuste, iao je bos nedjelju ili nedjeljama, dok Allah ne dozvoli nove cipele. To je ono to je zavredivao, jer ni njegovo znanje nije trajalo dugo. Da li treba samo njega kriviti za to9 Ili treba koriti i njega i hodu Istina je da gaje hoda jedno vrijeme zanemario i pozabavio se onima koji nisu zavrili Kur'an. Zanemario ga je da bi se odmorio, a i zato to nije dobio ocekivanu nagradu. Na prijatelj je bio zadovoljan ovim zanemarivanjem pa je odlazio u mekteb i provodio dane u potpunoj bezbrinosti i beskonacnoj igri, ocekujuci da se zavri kolska godina i dude njegov brat azharovac iz Kaira, koji ce ga, kada se zavri raspust, povesti u Kairo, da postane istinski ejh i ucenik Azhara.Proticao je tako mjesec za mjesecom, na prijatelj je odlazio u mekteb i vracao se beasposlen, ubijeden da zna napomet Kur'an. I hoda je bio zadovoljan to ga je naucio. Sve do onog nesretnog dana... Taj danje zaista bio nesretan; tada jeprvi put djecak osjetio gorci-24

Page 7

Taha Husein - Daninu sramote, ponienja i prezira i omrznuo ivot. Vratio se toga dana po podne izmekteba miran i zadovoljan. Istom to je uao na kucna vrata, pozva ga otac dodajuci njegovom imenu nadimak ejh. On mu pride i zate-ce ga sa dva prijatelja. Otac ga doceka veselo i ljubazno ga pozva da sjedne. Poto mu je postavio nekoliko uobicajenih pitanja, zatrai da mu kazuje poglavlje O pjesnicima. Kao da je grom u njega udario, tako ga je pogodio ovaj zahtjev. Poslije razmiljanja, premiljanja i vrpoljenja, poce uobicajenim: "Uticem se Allahu od prokletog satane" i: "U ime Boga, opceg dobrocinitelja milostivog19'",ali se nije mogao sjetiti iz poglavlja O pjesnicima nicega drugog osim da pocinje, kao i jo dva, slovima Ta, Sin, Mim.20) Poceo je da ponavlja ta tri slova jednom, pa drugi put, pa treci put, ne mogavi nastaviti dalje. Otac mu kaza prvu sljedecu rijec, ali on ni tada ne uzmoe maknuti naprijed. Tada mu otac rece: "Kazuj poglavlje O mravima". On se sjeti da poglavlje O mravima pocinje sa Ta, Sin, pa poce da ponavlja ova slova. Otac mu opet pomae, ali djecak ne mace ni sad korak naprijed. Otac onda zatrai da kazuje poglavlje O pricama. On se sjeti da je to trece, koje pocinje sa Ta, Sin, Mim. i ponovo poceda ponavlja to. Otac mu ovog puta ne pomae, nego mu rece: "Odlazi, ja sam vjerovao da si ti naucio Kur'an!" Dijete se die postideno i obliveno znojem. Dva oceva prijatelja pocee da ga pravdaju stidom i mladocu. Djecak umace ne znajuci da li da kori sebe stoje zaboravio Kur'an ili da predbacuje hodi to gaje zanemario ili, pak, ocu to ga je zanemario ili, pak, ocu to gaje ispitivao.19) Prije pocetka kazivanja ili citanja Kur'ana. obavezno je izgovoriti ove dvije fraze.20) U Kur'anu postoji niz poglavlja koja pocinju ovakvim tajanstvenim slovima cije znacenje nije poznato.25No bilo kako bilo, ovo vece ostalo mu je kao najtee u sjecanju. Nije se pojavio na veceri niti je otac za njega pitao. Majka ga je kriomice pozvala da jede sa njom, ali on i to odbi. Konacno ga je ostavila i onje zaspao.Ali ovo odvratno vece bilo je, u cjelini, bolje nego sutranji dan, kada je doao u mekteb i kada ga je ho-da grubo zapitao: "Sta se desilo jucer? Kako se moglo dogoditi da si bio nesposoban da kazuje poglavlje O pjesnicima? Da li si zaista zaboravio? Kazuj ga meni!" Na prijatelj poce da muca: Ta, Sin, Mim... I tu se ponovi sa hodom ista prica kao jucer sa ocem. "Neka mi Bog nadoknadi dobrim" - rece hoda - "za sve ono vrijeme koje sam na tebe potroio i trud koji sam uloio u tvoje poducavanje. Eto, zaboravio si Kur'an i treba da ga ponovo uci. Ali ni ja ni ti nismo krivi. Kriv je tvoj otac. Da mi je dao pravu nagradu kada si zavrio ucenje Kur'ana napamet, Allah bi blagoslovio tvoje pa-vmcenje, ali on mi nije dao ono to je pravo i Allah je izbrisao Kur'an iz tvog srca."Nakon toga je poceo da ga iz pocetka poducava, stavljajuci ga u isti poloaj kaoi sve one koji niti su bili ejhovi niti su znali Kur'an napamet.26VIIVan svake je sumnje da je on poslije toga naucio Kur'an napamet, temeljito i u vrlo kratkom roku. Sjeca se da se jednog dana vratio iz mekteba sa hodom. Kadasu stigli kuci, hoda gurnu vrata, ona se otvorie, i on viknu po obicaju: "O, ti to zaklanja". Otac se po obicaju, nalazio na verandi nakon popodnevne molitve. Cim je sjeo, hoda rece ocu: "Ti si tvrdio da ti je sin zaboravio Kur'an i mene si estoko korio. Zakleo sam ti se da nije zaboraivo, nego se zbunio. Ti si me utjerivao u la i obecastio ovu moju bradu. Danas sam doao daispita svoga sina preda mnom i zaklinjem se: "ako se pokae da nije naucio Kur'an, obrijacu ovu svoju bradu i bicu sramota ucenih ljudi ovog mjesta". "Polako" - odgovori otac - "zato ne kae da je on zaboravio Kur'an i da si ga ti ponovo naucio?" Na to ce hoda: "Zaklinjem se tri puta Allahom da ga nije zaboravio, niti sam gaja po drugi put poducio, nego sam samo sluao kada mi gaje kazivao kao vodu koja tece, bez zastoja i kolebanja".Na prijatelj je sluao ovu raspravu i bio ubijeden da je njegov otac u pravu a da hoda lae. Ali ne rece nita ocekujuci ispit.A ispit je bio teak i naporan. No toga dana na prijatelj je bio izvrstan, sjajan. Na svako pitanje odgova-rao je bez oklijevanja, kazivao tako brzo da mu je otac prigovorio: "Polako, brzanje u kazivanju Kur'ana je greka". Kada je zavrio ispit, otac mu rece: "Neka ti Allah pomogne, idi majci i reci joj da si zaista naucio Kur'an". Otiao je majci, ali joj nita ne rece, niti ga ona upita. A na hoda je toga dana iziao iz kuce sa ogrtacem od cohe koji mu je poklonio djecakov otac.28VIII

Page 8

Taha Husein - DaniSjutradan se hoda pojavi u mektebu sav radostan. Pozva djecaka dajuci mu ovaj put titulu ejha i rece mu: "Od danas zasluuje da se naziva ejhom, jer si mijucer omogucio da idem uzdignute glave, osvjetlao si mi obraz i vratio cast mojoj bradi. Tvoj otac je bio prinuden da mi dade ogrtac. Ti si jucer kazivao Kur'an kao zlatnu nisku, bio sam na vratri od straha da ne posrne i ne pomete se. Sve dok se nije zavrio ispit, molio sam onoga koji vjecno bdije da ti dadnesnagu. Danas te oslobadam ucenja. Ali hocu neto da ti stavim u dunost, obecajda ce ispuniti." "Obecavam", odgovori djecak. "Daj mi svoju ruku", nastavi hoda. Pa uze dje-ciju ruku. Dijete je samo osjetilo da je u njegovoj ruci netocudno to nije nikada ocutjelo, iroko, pokretno, puno dlaka u kojima se gube prsti. Hoda mu je bio stavio ruku na svoju bradu. "Ovo je moja brada," rece, "predajem je tebi i zahtijevam daje ne obecasti, ponizi. Reci: ",Tako mi svemocnog Allaha' tri puta i 'Tako mi casnog Kur'ana, necu je obecastiti'". Dijete se za-kle kako je hoda zahtijevao. Kada je zavrio zakletvu, hoda ga zapita: "Koliko u Kur'anu ima odjeljaka?"- Trideset.- Koliko dana u nedjelji radimo u mektebu?- Pet dana.29Ako hoce da kazuje cijeli Kur'an jednom svake nedjelje, koliko odjeljaka treba da kazuje svakog dana?Djecak malo razmisli pa rece:- est odjeljaka.Onda se zakuni tvrdo da ce mom pomocniku kazivati est odjeljaka Kur'ana svakog radnog dana i da ce to biti prvo to ce uraiti cim dode u mekteb. A kada to zavri, nece pogrijeiti ako se zabavlja i igra pod uslovom da drugudjecu ne pometa u ucenju...Dijete se obaveza. Hoda pozva svog pomocnika i na slican nacin ga obaveza da cepresliavati dijete iz est odjeljaka Kur'ana svakog dana. I njemu je povjerio svoju cast, dostojanstvo svoje brade i ugled mekte-ba u kasabi. Pomocnik prihvati taj zalog, cime se i zavri ovaj prizor, koji su ucenici pratili sa cudenjem.30IXOd toga dana dijete nije vie u pogledu ucenja imalo veze sa hodom, nego sa pomocnikom. A pomocnik je bio isto toliko neobican kao i hoda. Bio je mlad, trkljast, mrav, crn kao ugljen, od oca Sudanca i majke mulatkinje. Bio je nesretan, nije mu u ivotu nita polazilo za rukom. Okuavao se u svim zanimanjima, ali ni u jednom nije uspio. Otac gaje slao kod mnogih zanatlija da izuci zanat, ali bez uspjeha. Pokuao je da mu nade posao radnika u ecerani, pandura, portira ili sluge, ali nita nije uspjelo. Otac je bio ljut, mrzio gajei prezirao, pretpostavljao mu je drugu bracu, koja su sva radila i zaradivala. Udjetinjstvu je iao u mekteb i naucio citati i pisati i zapamtio nekoliko poglavlja iz Kur'ana, ali ih je brzo zaboravio. A kada mu je sve dozlogrdilo, doao je hodi i izjadao mu se.- Dodi i budi mi pomocnik - rekao je hoda. - Ima-ce zadatak da poducava djecucitanju i pisanju, nad-zirace ih i sprecavati da prave nered, zamjenjivace me kada sam odsutan-, a ja cu ih poducavati Kur'an dok ga ne nauce napamet. Ti ce prije izlaska sunca otvarati mekteb, paziti da se ocisti prije nego to djeca dodu. Zatvarace mekteb kada se obavi popodnevna molitva i nositi sa sobom kljuc. Sve u svemu, bice moja desna ruka. Dobivace cetvrtinu novcanih prihoda mekteba.31Moe naplacivati svake nedjelje ili mjesecno.Tako je sklopljen sporazum izmedu ta dva covjeka. Proucili su Pristup21' i pomocnik je stupio na posao.Pomocnik je estoko mrzio i prezirao hodu, ali je laskanjem to prikrivao. Hodije pomocnik bio krajnje odvratan, nipodatavao ga je, ali je to prikrivao dobro-dunocu.Pomocnik je mrzio hodu sebicnjaka, opsjenara, la-ca, koji mu je skrivao neke prihode mekteba i zadravao za sebe najbolju hranu koju su donosila djeca. Prezirao ga je zato to je bio slijep a pretvarao se da vidi, to je imao ruanglas a vjerovao da je lijep. to se tice hode, njemu je pomocnik bio odvratan zato to je bio krajnje lukav, spletkaro, i to mu je skrivao mnogo toga to je on morao znati, to je krao jela koja su im pripremana za rucak, grabio najbolje komade i, konacno, zato to se sa starijim djecacima u mektebu dogovarao i zabavljao zaobilazeci njega; kada se zavri popodnevna molitva i zatvori mekteb, oni se sastaju kod dudova, kod mosta ili u ecerani.Najcudnije je to su oba covjeka bila iskrena i u pravu, ali su bili prisiljenida saraduju uprkos mrnji i uje-danjima: jednom je bilo potrebno da osigura goli

Page 9

Taha Husein - Daniivot, a drugom je trebala pomoc za upravljanje poslovimamekteba.Na djecak je, dakle, povjeren pomocniku. Poceo je da pred njim kazuje Kur'an - est odjeljaka svakog dana. Ali to potraja jedva tri dana. Djecaku odmah dosadi kazivanje, a pomocniku vec sjutradan. Treceg dana priznaju to jedan drugom i dogovore se da ce djecak kazivati u sebi u prisustvu pomocnika tih estodjeljaka, pa ako se zbuni ili ne mogne da se sjeti neke rijeci, upitace pomocnika. Djecak je dolazio svako jutro, poz-21) Pristup, (Fatiha) - prvo poglavlje Kur'ana koje se najcece kazuje. 32dravljao pomocnika, sjedao pred njega na pod i pocinjao micati usnama, mrmljajuci kao da kazuje Kur'an. Priupitivao je pomocnika s vremena na vrijeme za koju rijec. Ovaj bi mu nekad odgovorio, a nekad se ni to ne bi potrudio. Hoda bi navratio svakog dana pred podne. Nakon to pozdravi i sjedne, prva mu je briga bila da zapita djecaka:- Jesi li kazivao? -Da.- Odakle dokle?- Na prijatelj bi odgovarao:Od poglavlja O junici do Sigurno ce naci ako je to bila subota, od Sigurno ce naci do Ne opravdavam ako je bila nedjelja, i tako dalje - na osnovu podjele Kur'ana na est dijelova koju su izvrili ucenjaci - navodeci jedan od tih dijelova kada ga hoda zapita.Ali pomocnik se nije zadovoljavao ovim dogovorom, iako je i njega, kao i djecaka, rasteretio. Pokuavao je da iskorsti djecakov poloaj. S vremena na vrijeme bi ga upozoravao da ce ga prijaviti hodi postoje primijetio da zapinjeu nekim poglavljima, recimo u poglavlju o Hudu ili O prorocima ili u poglavlju Osa-vremenicima. A poto je djecak zapinjao u cijelom Kur'anu, jer je mjesecima zanemarivao kazivanje, bojao se da ga hoda ispituje. Zato je bio spreman da dade sve kako bi kupio cutanje pomocnikove Koliko je samo hljeba, patete, datula donosio u depovima i davao pomocniku! Koliko mu je dao pijastera, koje je, s vremena na vrijeme, dobijao od oca i za koje je elio da kupi bombone sa nanom! Koliko puta je prevario majku da bi uzeo veliki komad ecera kako bi ga,po dolasku u mekteb, dao pomocniku, iako je strano udio da ga sam pojede cijelog ili bar dio. Pomocnik bi ga uzimao, traio bi da mu donese vode, u kojubi potopio ecer pa ga snano sisao a zatim ga, skoro potpuno rasto-33pljenog, prodirao. Koliko puta se odrekao rucka koji su mu donosili od kuce idavao pomocniku, iako je bio strano gladan! Sve to samo da pomocnik ne obavijesti hodu kako on zapinje u Kur'anu!...No, ta trajna povezanost ubrzo mu obezbijedi naklonost pomocnika, koji poce da ga smatra prijateljem i da ga vodi sa sobom u damiju da zajedno obave popodnevnu molitvu poslije rucka. Postepeno, pomocnik poce da se oslanja na njega, da se u njega pouzdava, traeci da poducava Kur'anu poneko dijete ili da presli-a neke od onih koji su poceli da ga uce napamet ili da ga ponavljaju. Tuje na prijatelj tacno slijedio onaj me-tod koji je prema njemu primjenjivao pomocnik: posadio bi preda se djecu, naredio im da kazuju Kur'an, dok bi se on sam zabavljao razgovarajuci sa drugim malianima. Kada bi zavrio razgovor, okrenuo bi se i cim bi primijetio nered, nepanju ili galamu, redao je prvo prijetnje, pa grdnje, zatim udarce i, napokon, tubu pomocniku. On, istina, nije znao bolje od svojih ucenika Kur'an napamet, ali poto je pomocnik izabrao prema njemu ovakav nacin ponaanja, morao je i on da igra ulogu istinskog pomocnika. A to njega pomocnik nije ni grdio, ni tukao, a ni tuio hodi, za toje on placao skupu cijenu. Djeca su to razumjela i pocela su da mu isto tako skupo placaju. Ovim mitom on se namirivao za ono to je davao pomocniku. Samo to je mito koje je on uzimao bilo drugacije, poto on nije bio lien kod kuce nicega kao drugi, pa mu nisu bili potrebni ni hljeb, ni datule, ni ecer, a novac nije mogao da primi. ta da cini sa novcem kada ga sam, bez necije pomoci,nije mogao potroiti. Skrenuo bi na sebe panju i otkrio ta radi. Ukratko, on je bio izbirljiv i teko gaje bilo zadovoljiti. Ucenici su se domiljali na razne nacine kako da ga ipak zadovolje, kupujuci mu bombone od nane, topljeni ecer, sjemenke i kikiriki. Vecim dijelom tih34"ponuda" castio je pomocnika.Ali jedna posebna vrsta mita dopadala mu se i ocaravala ga toliko da se ohrabrivao da na najruniji nacin zanemaruje svoju dunost: to su bile price, legende i knjige. Tako, kada bi mu koji ucenik znao da isprica neku pricu ili kupi neku knjigu od prodavca to sa knjigama obilazi sela u provinciji, ili da mu procita poglavlje iz price o Zir-Salimu ili Abu Zejdu,22) bio bi siguran dace postici sve to eli - njegovu naklonost, simpatiju i prijateljstvo. Naj vjetija u tome bila je jedna slijepa djevojcica, po imenu Nafisa. Nju su njeni

Page 10

Taha Husein - Daniposlali u mekteb da nauci Kur'an napamet. Ona ga je zaista dobro naucila i utvrdila. Hodaju je povjerio pomocniku, a ovaj naem prijatelju, koji prema njoj primijeni isti metod kao pomocnik prema njemu. Porodica ove djevojcice bila je bogata, ali skorojevicka. Otac joj je u pocetku bio gonic magaraca, a zatim je postao imucan trgovac. Troio je bez racuna na porodicu i osiguravao joj neobicno obilje u ivotu. Nafisi nije nikada nedostajalo novaca. Pokazivalaje najvie spretnosti od sve djece u izabiranju mita - pamtila je najvie prica,bila je najsposobnija da ih izmilja, znala je najraznovrsnije vesele pjesme i tubalice, podjednako je dobro pjevala i jedne i druge. Ponaala se cudno, kao da joj je duh neto poremecen. Dobar dio vremena zabavljala je naeg prijateljasvojim pricama, tubalicama, legendama i raznovrsnim mitovima. I dok je na djecak davao i primao mito, varao i bio varan, Kur'an je nestajao iz njegovog pamcenja - stih po stih, poglavlje po poglavlje -do onog kobnog dana... Kakvog dana!\22)Veoma poznate price na egipatskom selu. sa sadrajtmii predi -slamske istorije, na egipatskom dijalektu, a ne na knjievnom jeziku.35Bila je srijeda. Na prijatelj ju je proveo u zabavi i veselju. Ujutru je tvrdio hodi da je potpuno zavrio ponavljanje Kur'ana, a zatim se predao sluanju prica i legendi, i igri do kraja dana.Izaavi iz mekteba, umjesto kuci, uputi se sa jednom grupom drugova u damiju da obavi popodnevnu molitvu. A volio je da odlazi tamo, da se penje na minaret i pridrui mujezinu23^ u teslimu24)Otiao je, dakle, toga dana, popeo se na minaret, pridruio pozivu na molitvu iobavio je. Kada je htio da se vrati kuci, vidje da je izgubio sandalu i ne mogade je naci. Stavio ju je pored minareta, a kada je poslije molitve htio da je uzme, neko ju je vec bio ukrao. Rastuilo ga je to malo, ali kako je toga dana bio zadovoljan i radostan, nije se uznemirio niti je ocekivao nekakve neugodnosti. Vratio se kuci bos. A od damije do kuce bilo je daleko. To ga, medutim, nije zaplailo, mnogo puta je iao bez obuce.Ude u kucu, a otac ga, sjedeci kao i obicno na diva-nani, pozva i zapita:- Gdje su ti sandale?- Zaboravio sam ih u mektebu - odgovori.23) Onaj koji sa minareta poziva na molitvu.24) Invokacija nakon obaveznog poziva na molitvu36Otac ne rece nita i pusti za tren dijete da ude i malo porazgovara sa majkom ibracom, da pojede komad hljeba, kao to je obicavao kada se vrati iz mekteba, a zatim ga pozva. On urno pride. Kada se namjesti i smiri, otac mu rece:- Sta si danas ucio iz Kur'ana?- Zavrio sam cijeli Kur'an, ucio sam est posljednjih dijelova.- Zna li ga i sada dobro? - upita otac. -Da.- Onda mi kazuj poglavlje o Sabi - naredi otac.Kako je na prijatelj bio zaboravio ne samo poglavlje O Sabi nego i sva ostala poglavlja, Allah mu ne pomae ni jednim slovom.- Kazuj poglavlje o Stvaraocu - rece otac. Ni tada mu Allah ne pomae ni slovca.- Tvrdio si mi - nastavi otac mirno i podrugljivo - da zna i sada Kur'an. Kazujpoglavlje Ja Sin.25)Allah mu ovoga puta pomae da se sjeti prvih stihova, ali ubrzo mu se jezik zaveza i usta osuie. Uhvati ga mucna drhtavica i obli hladan znoj.^Ustani - rece mirnim glasom ejh - i potrudi se da svaki dan zaboravi sandale.Vidim samo jedno: izgubio si ih kao to si izgubio Kur'an. Ali sa tvojim ho-dom imam da sredim racune.Djecak izade iz divanhane pognute glave, uzrujan, i, posrcuci, uputi se u ostavu. U jednom uglu se nalazio panj na kojemu je njegova majka sjekla meso. Tuse nalazila zbirka noeva, dugih i kratkih, tekih i lakih.Uavi u ostavu, na prijatelj krenu prema uglu gdje je panju i posegnu za satarom. To je bio najzamaniji, najotriji i najtei od svih noeva to su se tu nalazili. Uze ga u desnu ruku i zadade sebi udarac po vratu! Kriknu i25) Vidi fusnotu na str. 2537-ispusti, sataru iz ruke. Majka mu dotrca, bila je blizu, ali nije obratila nanjega panju kada je pored nje proao, i nade ga kako stoji unezvjeren, dok mu krv tece iz vrata. Satara je leala na zemlji, pored njega... Hitro baci pogledna ranu i isto tako brzo ustanovi da je beznacajna! Zasu ga grdnjama i prijekorima, a potom ga dohvati za ruku, odvede u ugao kuhinje, gdje ga silovitogurnu i ode za svojim poslom. Na prijatelj ostade na tom mjestu bez pokreta, bez rijeci, bez placa, bez misli - kao da i ne postoji. Njegova braca i sestre jurili su okoli i igrali se ne obracajuci panju na njega. Ni on se nije

Page 11

Taha Husein - Daniobazirao na njih. Pribliavala se noc kada su ga pozvali ocu. Izaao je i, postiden, posrcuci, stigao do divanhane. Otac ga ne upita nita, nego ga hoda doceka pitanmjem:- Zar nisi danas meni kazivao est odjeljaka Kur'ana?- Da - odgovori on.- Zar mi nisi jucer kazivao poglavlje O Sabi? - nastavi hoda.- Da - odgovori.- Pa ta ti je te danas ne moe da ga kazuje? - upita hoda.On nita ne odgovori.- Kazuj poglavlje o Sabi - zatrai hoda. On ne be-knu ni slova.- Kazuj poglavlje O padanju nicice - rece otac, ali i to ostade bez uspjeha. Ovdje^otac iskali svoju srdbu, ali ne na dijete.Znaci, mali ide u mekteb ne da uci i kazuje Kur'an niti da se o njemu brine i poklanja mu panju, nego da se igra i zabavlja! Danas se vratio bos i tvrdio daje zaboravio sandale u mektebu... Mislim da tvoja briga da nauci Kur'an mora biti ista kao i tvoja skrb ide li on bos ili obuven...- Kunem se - rece hoda - velikim Allahom tri puta da ga nisam zanemario ni dana. Da nisam danas izaao38iz mekteba prije djece, ne bi se on vratio bos. On mi kazuje citav Kur'an jedanput svake nedjelje, est odjeljaka svakog dana, cim stignem u mekteb.- Ne vjerujem nita od toga - rece otac.- Neka moja ena bude putena tri puta26^ ako sam te ikada slagao i ako te sada laem. Ponavljam, svake nedjelje presliam ga cijeli Kur'an.- Ne vjerujem.- Zar misli - rece na to hoda - da mi je drae od moje ene ono to mi ti placa svakog mjeseca? Ili misli da cu za ljubav tvog novca pociniti grijeh i ivjeti sa enom koju sam pred tobom tri puta pusito?- To me se ne tice - uzvrati otac - ali ovo dijete od sjutra nece vie ici u mekteb.Na to se die i ode. Die se i hoda i ode sumoran i alostan. A na prijatelj ostade na svome mjestu ne misleci na Kur'an niti na ono to se zbilo, nego razmiljajuci o sposobnsoti hode da lae, o zakletvi, o trostrukom putanju ene, koju je izbacio kao to baca cigaretu kada je dopui.Te se veceri djecak ne pojavi za stolom. Tri dana se klonio oca i objeda. Tek cetvrtog dana nade ga on u kuhinji, gdje je volio da se skloni kraj peci. Dugo mu je govorio blago, njeno i osjecajno, dok se konacno djecak ne raskravi i lice mu se ne razvedri poslije mrtenja. Otac ga uze za ruku, posadi ga na njegovo mjesto za stolom i pokloni u posebnu panju za vrijeme za vrijeme rucka. A kada se rucak zavrio i djecak ustao da ode, njegov otac rece, okrutno se aleci, onu recenicu koju djecak nikada nece zaboraviti, jer ga je njome ismijao pred bracom. Oni su je zapamtili i kasnije mu se njome s vremena na vrijeme podsmijavali. Rekao mu je: "Ala ti nauci Kur'ana napamet!"26) Trostruko izgovaranje formule razvoda cini razvod konacnim.39XIDijete je prestalo da ide u mekteb, a hoda da dolazi u njihovu kucu. ejh je naao drugog ucitelja, koji je dolazio kuci svaki dan namjesto hode, da procitapo jedno poglavlje iz Kur'ana i preslia dijete - sat ili dva. Dijete je, inace, kada ode novi ucitelj, bilo slobodno da se igra i zabavlja u kuci. A kadadode kraj popodneva, dolazili su mu drugovi i prijatelji, cim izadu iz mekte-ba,da mu pricaju ta se tamo zbilo. On se time zabavljao, izrugujuci se njima i njihovom mektebu, hodi i pomocniku. Cinilo mu se daje sve svreno izmedu njegai mekteba i onih koji su u njemu, da se nikada vie nece vratiti tamo, niti vidjeti ucitelja i njegovog pomocnika, pa je svata runo govorio o ovoj dvojici. Poceo je otkrivati njihove mane i zloce, koje je do tada krio. Proklinjao ih je pred djecom i opisivao ih kao lace, kradljivce i nezasito pohlepne. Pricao je o njima rune stvari. Nalazio je da ga te price iscjeljuju od svega to je od njih i umektebu doivio. Djeca su se nasladivala. A zato i da ne razvee jezik o dvojici ljudi kada nije ostalo vie od jednog mjeseca do njegovog puta u Kairo? Jer njegov brat azharovac vraca se iz Kaira za4ne-kolikodana i kada bude zavrio raspust, povece ga sa sobom na Azhar, gdje ce postati slualac. Tamo ce se okaniti prica o ucitelju i njegovom pomocniku.40Zaista, bio je sretan th dana. Osjecao se u necemu nadmocan nad svojim drugovimai vrnjacima. On nije iao kao oni u mekteb, nego mu je ucitelj dolazio na noge.Otputovace u Kairo, gdje je Azhar i gdje su Seji-duna el Husein i Sejjide Zajnab27) i grobovi drugih svetih ljudi. A Kairo za njega i nije bio nita drugonego sjedite Azhara i svetite svetaca i pravednika.

Page 12

Taha Husein - DaniAli ovu kratkotrajnu srecu prekinulo je gorko razo-racenje. Razlog je bio u tometo hoda nije mogao otrpjeti ovaj prekid niti podnijeti pobjedu ejha Abdul Davada nad njim, pa je poceo slati posrednike kod ej-ha-oca. Veoma brzo otac se odobrovolji i naredi djetetu da sjutra ujutro ode u mekteb... Tako se, potivsvoje volje, vrati strahujuci ta ce ga snaci od hode, koji ce ga po trcei put poducavati Kur'anu. Ali to nije bilo sve. Djeca su prenijela ucitelju i pomocniku ono to su cula. Kakvi su bili casovi rucka cijele te nedjelje! Kakveje sve grdnje prosuo hoda na dijete! Koliko mu je puta pomocnik ponovio rijeci, koje je dijete govorilo kada je mislilo da nece vie vidjeti ovu dvojicu!Te nedjelje djecak je naucio da obuzdava svoj jezik. Spoznao je daje ludo i glupo vjerovati obecanjima ljudi i obavezama u koje se zaricu. Zar se nije otaczakleo da nece nikada vratiti dijete u mekteb, a on se, evo, vratio. I kakva jerazlika izmedu ejha koji se zaklinje pa kri zakletvu, i hode koji se zakleo na razvod i na vjeru znauci da lae? Pa i ova djeca koja su dolazila da sa njimzajedno ogovaraju hodu i pomocnika i da i njega na to izazovu, a poslije sve to on kae prenose ovoj dvojici, dodvoravajuci im se! Cak i majka, koja mu se smije i podstrekava hodu protiv njega kada ovaj dode da joj se potui na ono to su mu ispricali. I njegova27) Veoma poznate kairske damije, prva posvecena prorokovom unuku, a dru"a unuci.41braca koja ga grde i ponavljaju ono to, s vremena na v Srne, uju od hode, dabi ga razljutili No on je sve to podnosi strplj.vo i hladnokrvno. A zato i da se ne st^ kada izmedu njega i rastanka sa ovom djelom sredinom ostaje jedva mjesec dana!?42XIIProde, medutim, i taj mjesec i student sa Azhara se vratio u Kairo, a na prijatelj ostade gdje je i kako je bio, ne otputova na Azhar, ne omota ahmediju i ne ude u ogrtac i kaftan.Bio je jo suvie mlad. Nije bilo jednostavno da ga poalju u Kairo, a ni njegovbrat nije elio da preuzme brigu o njemu pa je savjetovao da ostane jo jednu godinu. Tako je i bilo. Nikoga nije zanimalo da li je on time zadovoljan ili ne.Ipak, njegov se ivot unekoliko promijenio. Brat, student Azhara, savjetovao mu je da ovu godinu provede u pripremanju za Azhar i da o mu dvije knjig: jednu jetrebalo da nauci cijelu napamet, a iz druge samo odredene stranice.Prva knjiga, koju obavezno treba cijelu nauciti, bila je Ibn Malekova "Elfijja" ("Tisucnica")28). Druga je bila zbirka tekstova. Azharovac mu je pred odlazak preporucio da pocne ucenjem napamet "Ti-sucnice", pa kada je zavri i bez grekeutvrdi, da nauci iz druge knjige tekstova koji su nosili cudne nazive, kao to su: "Dragulj", "Nebueni biser",28) Elfijja ("Tisucnica") - gramatika arapskog jezika u stihu, autora Ibn Maleka (umro 1274. god.).43"Siradijja"29\ "Rahabijja":i0) "Lamijja glagola"3". Ovi su nazivi u djecjoj dui stvarali utisak izgubljenosti i divljenja, zato to im nije znao znacenjai to je osjecao da oni upucuju na nauku; jer, konacno, on je znao da ih je njegov brat azharovac naucio napamet i razumio i zato postao ucen covjek; zahvaljujuci tome, zadobio je izuzetno mjesto u dui roditelja, brace i cijelogstanovnitva kasabe. Zar nisu svi govorili o njegovom povratku mjesec dana prije, a kada bi stigao, izlazili su pred njega veseli, obradovani i predusretljivi? Zarjiije otac poudno upijao njegove rijeci da bi ih ponavljao svijetu, ponosno i sa divljenjem? Zar ga seljani nisu usrdno molili da im odripredavanje o teologiji ili o eri-jatskom pravu? I ta bi mogla biti teologija ata opet erijatsko pravo? Pa onda. zar ga otac nije uporno i skoro ponizno molio, pretjerujuci u obecanjima i buduci moguce i nemoguce nade, da u petak odri propovijed u damiji.|A zatim, taj veliki dan rodenja proroka! Kakvim je sve pocasitma, obzirima i potovanjem bio zasut azharovac! Kupili su mu nov kaftan, nov ogrtac, nov fes i nove "kundu-re"... Govorili su o tom prazniku danima prije negoli je osvanuo. A kada je konacno doao taj dan i pribliio sepodnevu, cijela porodica je pourila na rucak koji je ostao skoro netaknut. Mladi azharovac je obukao svoje novo odijelo, izabrao je za ovaj dan zeleni turban i prebacio preko ramena kamirski al. Majka je za to vrijeme molila Bogada ga zatiti.29) Zbirka koja nosi naziv po imenu autora (Sirad ed din as Si-davendi - XII vijek).30) Traktat o nasljednom pravu - (autor Muhamed er Rahbi - umro1183.g.).

Page 13

Taha Husein - Dani31) Stihovana gramatika Ibn Malika u kojoj se stihovi zavravaju sa1. Otuda naziv.44Otac je tumarao radosno uzbuden. Kada se mladic uredio i dotjerao kako je elio,izaao je. Konj gaje cekao pred vratima. Ljudi su ga ponijeli na rukama i posadili na sedlo. Narod se tiskao oko njega i zdesna i slijeva. Jedni su trcali pred njim a drugi za njim. Puke su pucale. ene su sa svih strana juju-kale kao u najvecim praznicima, a zrak je bio ispunjen mirisom tamjana. Odjeknule su pjesme u slavu proroka i povorka je krenula sporo kao da se njom krece i zemlja i sve kuce na njoj. Sve ovo zato stoje ovaj mladi azharovac izabran za ovaj dan "khali-fom"32) , pa se u svecanoj povorci, kojoj je on na celu, obilaze kasaba i okolna sela. A zato je ba on izabran za khalifu, a ne neki drugi mladic? Zato to je azharovac, stoje ucio "nauke" i zna napamet "Ti-sucnicu", "Dragulj" i "Nebueni biser"! Pa zato da se i djecak ne raduje izgledima da ce i on izuciti "nauke" kao i njegov brat i da ce preci svoje drugove i prijatelje naucivi "Tisucnicu", "Dragulj" i "Nebueni biser"Koliko je bio radostan i kocoperan kada je sjutra-dan. u subotu, doao u mekteb noseci pod mikom primjerak "Tisucnice"! Ova knjiga uzdigla gaje za nekoliko kopalja, iako je taj primjerak bio jedan, prljav i rdavo uvezan. Uprkos bijednomnjenom izgledu i prljavosti, ona je vrijedjela u nejgovim ocima kao pedeset Kur'ana kakve donose njegovi drugovi.Ali "Tisucnica"... Kako da vam objasnim staje to? Dovoljno je reci da hoda ne zna iz nje ni slova! I da njegov pomocnik ne umije lijepo procitati ni prve njene stihove! A "Tisucnica" je u stihovima, a u Kur'anu nema stihova.32) Simbolicni predstavnik prorokovih nasljednika koji predvodi proslavu prorokovog rodendana.45Citajuci stih: "Rece Muhamed Ibn Malik: 'Hvalim moga gospoda Allaha, najboljegvlada'", on je osjecao takvu zadivljenost kakvu nije osjetio ni pred jednim poglavljem iz Kur'ana.46XIIIKako da ne bude ponesen kad je od prvog dana osjetio da se visoko uzdigao; jer niti je hoda mogao da nadzire njegovo ucenje "Tisucnice", niti ga je mogao presliavati iz nje. Cak je i citav mekteb postao pretijesan za "Tisucnicu". Djecak je morao svakodnevno da ide u erijatski sud da kazuje kadiji dijelove iz"Tisucnice". Kadija bijae, takoder, jedan od ucenjaka Azha-ra, veci znalac nego djecakov brat azharovac,iiako otac to nije vjerovao jer je smatrao da kadija ne moe biti ravan njegovom sinu. U svakom slucaju, bio je jedan od azharskih ucenih ljudi, a uz to erijatski kadija, sa naglaskom na ono q i r?^ Sada je u sudu, a ne u mekte-bu. Sjedi na divanu, na kojem su prostrti tepisi i poredani jastuci, i sa kojim se hodin podijum ne moe ni uporediti. Oko njega nema poderanih sandala. Na vratima stoje dva covjeka vreci dunost vratara. Svijet ih je nazivao krasnim imenom koje nije lieno velican-stvenosti: "poslanici".Zaista! Djecak je morao da ide u sud svako jutro, i kazuje kadiji po jedno poglavlje "Tisucnice". A kako je divno kadija kazivao! Kako je punim ustima izgovarao33) U govoru se ova dva glasa izgovaraju meke, ali u svecanom kazivanju izgovaraju se sa posebnim naprezanjem.47glas k i glas r! Kako mu je glas podrhtavao od uzbudenja kada je izgovarao stih Ibn Malika:Na govor su artikuhsani glasovi koji imaju znacenje, kao: idi pravo... Rijeci su: imenica, glagol, zatim cestica. Pojedinacno, sve je rijec, a govor obuhvata sve. Katkada rijec znaci govorKadija je uspio da ostavi dubok utisak na djecaka i da ga ispuni skromnocu kadaje procitao slijedece stihove:(Ova poema) zsluuje odobravanje bez ustezanja I nadmauje "Tisucnicu" Ibn Muti'a.'4^Ali on ima prvenstvo jer mi je prethodnik, to mi namece obavezu da ga lijepo hvalim. Neka Allah obdari obilato Mene i njega na drugom svijetu....Procitao je kadija ove stihove glasom koji je lomio plac, a zatim rekao djecaku:"Ko god se ponizi pred Al-lahom, on ga uzdie... Razumije li ove stihove?" "Ne", odgovori djecak. "'Pisac", na to ce kadija, "neka mu se Allah smiluje, kada je poceo da stvara svoje djelo, uzoholio se i rekao: 'I nadmauje Tisucnicu Ibn Mut'a'. Ali kada pade noc, vidje u snu Ibn Muti'a, koji ga estoko obasu prijekorima. Cim se probudio, ispravi greku svoje oholosti i dodade: 'Ali on ima prvenstvo jer mi je prethodnik".Koliko je otac bio sretan i radostan kada se u predvecerje toga dana djecak

Page 14

Taha Husein - Danivratio i ispricao mu ta je cuo od kadije dok mu je kazivao prve stihove "Tisucni-34) Autor prve ovakve "Tisucnice" (umro 1231. g.). 48ce"! Prekidao je stihove rijecju "Allah, Allah", cime kod nas svijet izraava divljenje.Ali sve ima granicu. Naeg prijatelja drali su radost i polet u ucenju Elfijje dok nije zavrio poglavlje o po-dmetu. A zatim popusti. Otac gaje svaki dan u predvecerje pitao: "Jesi li bio u sudu?" On je odgovarao: "Da!" "Koliko si naucio stihova?" Djecak mu je kazivao ono to je naucio.Nakon poglavlja o podmetu, postade mu dosadno. Ucio je i odlazio u sud nevoljko i sporim korakom. Nekako je stigao do apsolutnog objekta, ali dalje nije mogaoni korak. Nastavio je da odlazi u sud svakog dana; kazivao je kadiji neki odjeljak "Tisucnice", ali cim bi se vratio u mekteb, zanemario bi "Tisucnicu" i preputao se igri, pricama i legendama.A kada bi doao u predvecerje i otac ga upitao:- Jesi li iao u sud? - odgovarao je: -Da.- Koliko si stihova naucio?- Dvadeset - odgovarao je.- Iz kojeg poglavlja?- Iz poglavlja o genitivnoj vezi, ili iz poglavlja o pridjevima, ili iz poglavlja o nepravilnoj mnoini.Ako bi mu zatraio da kazuje to je naucio, on mu je kazivao dvadeset stihova izprve dvije stotine -jedanput o promjenljivim i nepromjenljivim rijecima, drugi put o neodredenim i odredenim rijecima, treci put o podmetu i priroku. Otac nijenita razumijevao, niti je primjecivao da ga sin vara, nego se zadovoljavao sluanjem stihovnog govora. Imao je povjerenje u kadiju: zacudo, otac nijedanput nije pomislio da otvori "Tisucnicu" i sravni ono to djecak kazuje. Da je to ucinio bar jedanput, ponovila bi se prica sa poglavljem iz Kur'ana O pjesnicima, ili Sabi, ili stvoritelju...Ipak se jedared djecak suocio sa tom opasnocu i,49da se majka nije zauzela za njega, zapamtio bi oca.Imao je brata koji je pohadao laicku kolu i koji se vratio iz Kaira da provede ljetnji raspust. Desilo s daje on nekoliko uzastopnih dana prisustvovao ovom svakodnevnom ispitu. Sluao je oca kako pita djecaka koje je poglavlje ucio i kako mu ovaj dgovara: poglavlje o veznicima, na primjer. A kada mu je otac traio da to ponovi, djecak je govorio poglavlje o vlastitom imenu ili poglavlje o povezivanju dviju recenica. Mladic je ocu-tao prvi i naredni dan. Ali kada je vidio da se to ponavlja, sacekao je da otac ode pa rece djecaku pred majkom: "Ti vara oca i lae mu. Ti se u mektebu igra i uopce ne uci "Tisucnicu"..." Djecak mu odgovori: "Ti lae! ta te se tice? "Tisucnicu" uce azharovci, a ne daci laickih kola! Pitaj kadiju pa ce ti reci idem li ja u sud svaki dan." Mladic ga upita: "Koje si poglavlje naucio danas?" Djecak mu rece jedno. "Ali,", na to ce mladic, "ti nisi kazvao to poglavlje ocu, nego neto drugo. Dajder mi "Tisucnicu" da te ja ispitam"! Djecak zacuta i pokunji se. Mladic odluci da sve isprica ocu, ali majka se zauze da to ne ucini. Iz njenosti prema njoj i saaljenju prema bratu, ocutao je. Tako otac ne saznade. A kada je azharovac doao i presliao djecaka, odmah je uvidio istinu. Nije se rasrdio, niti prijetio, niti obavijestio oca, nego je naredio djecaku da prestane ici i u mekteb i u sud. I nauci ga "Tisucnicu" za ciglo deset dana.Ucenost u selima i gradovima unutranjosti ima sjaj kakav nema ni izdaleka u prestonici i u njenim razlicitim ucenim sredinama. Uostalom, nita cudno i neobicno, poto je to zakon ponude i potranje koji se primjenjuje na nauku kao i na sve drugo to se prodaje i kupuje. I dok ucenjaci mogu da krue neprestano po Kairu a da niko, ili skoro niko, ne obrati panju na njih, dok uceni ljudi govore, i to mnogo i sa biranim obrti-50ma, a da se niko u Kairu osim njihovih ucenika ne osvrne na njih - dotle moe vidjeti ucene ljude u provinciji, ejhove u selima i gradovima unutranjosti kako se krecu okrueni sjajem i potovanjem, a kada govore, svijet ih slua sa snanim i neodoljivim divljenjem. Na prijatelj se, pod uticajem provincijskog mentaliteta, i sam divio ucenim ljudima kao to su se divili provincijalci. Skoro da je vjerovao da su oni stvoreni od neke izuzetno ciste zemlje, a ne one od koje je stvoren sav ostali svijet. Sluao ih je kada govore obuzet divljenjemi zacudenocu, koje je uzalud kasnije traio u Kairu u prisustvu najvecih ucenjaka i najsjajnijih ejhova.U ovoj varoici bila su tri-cetiri ucena covjeka koja su medu sobom dijelila divljenje i ljubav naroda. Prvi je bio sekretar u vjerskom sudu, covjek onizak, debeo, krupnog, zvonkog glasa. Kada progovori, rijeci mu na-puu obraze i dopiru

Page 15

Taha Husein - Danido tebe zamane kao i njihov gospodar, grube kao i on sam, udarajuci te svojim znacenjima kao i svojim prekidima. Ovaj ejh bio je od onih propalih azharovacakoji su proveli godine na Univerzitetu ne uspjevi da dobiju zavrnu diplomu niza prosvjetnu ni za sudsku oblast. Zadovoljio se poloajem sekretara suda. Njegov brat, medutim, bio je izvrstan kadija, nedavno postavljen za oblasnog sudiju. Ovaj ejh nije proputao nijedan sastanak da se ne hvali svojim bratom ikudi kadiju sa kojim radi. Bio je hanefit35' , a pristalice tog pravca u kasabi bile su malobrojne, bolje reci nije ih ni bilo. Zbog toga je bio ljut i ogrocen na svoje suparnike, ostale ucene ljude koji su, pripadajuci afiitskom ili malikitskom36) pravcu, imali vie slje-35) Jedan od cetiri ortodoksna pravca islamskog prava i obreda, nazvan po osnivacu Abu Hanifi (umro 767. god.).36) Druga prva pravca islamskog prava i obrednih pravila, nazvani po osnivacima:A AFEI (umro 82O.g.), Maliku (umro 795. god.).51dbenika koji su edno pili njihovo znanje i traili od njih savjete iz vjerskog prava. Zato nije proputao nijednu priliku da hvali svoj hanefitski pravac i omalovaava malekitski i afiitski. A ljudi u unutranjosti su lukavii otroumni; oni su prozreli da ejh, iz zavisti i srdbe, govori to govori i radi to radi, pa su ga istovremeno alilili i ismijavali. Posebno snana ljubomora postojala je izmedu ovog ejha i mladog azharovca, djecakovog brata. Mladi azharovac biranje svake godine khalifom, to je ovog ejha dovodilo do bijesa. A kada je narod poceo pricati da ce mladic drati propovijed u petak, on to saznade i ne rece nita. Ali kada je doao taj petak i svijet napunio damiju i kada je mladic krenuo ka propovjedaonici, die se ovaj ejh, dode do imama i rece mu glasno i da drugi cuju: "Ovaj mladic je premlad. Nikako mu ne prilici da se popne na propovjedaonicu, da dri propovijed niti da vodi molitvupred narodom medu kojim ima toliko ejhova i starijih ljudi. Ako mu prepusti propovjedaonicu i molitvu, ja odlazim." Zatim se okrenu narodu i rece: "Oni koji ne ele da izgube nagradu za molitvu, neka me slijede". Ove rijeci izazvae zabunu i dovele bi do smutnje da se imam nije digao i sam odrao propovijed i predvodio molitvu. Tako ove godine mladicu izmace cast propovjedaonice. On se, medutim, danima trudio da nauci napamet propovijed, pripremao se dugo za tu priliku. Vie puta je kazivao propovijed ocu, koji je ocekivao taj cas sa najvecom eljom i ogromnom radocu. Njegova brina majka bojala se da ga neko ne urece; mladic nije cestito ni izaao iz kuce u damiju, a ona je vec u posudicu stavila eravicu, na koju je bacala razne mirise, obilazeci sobu po sobu i zastajala u svakoj nekoliko trenutaka mrmljajuci molitve. To bi potrajalo sve do povratka sina; i njega bi sacekala iza vrata i okadila ga, mrmrljajuci neke rijeci, dok je otac,52

ljutit, proklinjao covjeka kojem je zavist pojela srce pa je sprijecio njegova sina da odri propovijed i predvodi molitvu.U kasabi je postojao jo jedan "alim"37' , afiit. Bio je imam u damiji, gdje je propovijedao i predvodio molitvu. Poznat po svojoj pobonosti i bogobojalji-vosti, on je bio predmet velicanja i potovanja koje se granicilo sa oboavanjem: traili su njegov blagoslov, dolazili kod njega radi iscjeljenjabolesnika i ostvarenja elja. Kao da je i on sam vidio u sebi neto svetacko. Poslije njegove smrti godinama su ga itelji kasabe spominjali po dobru i pricali ubijedeno daje u trenutku kada su ga sputali u grob rekao da su ga svi koji su ga pratili do posljednjeg obitavalita mogli cuti: "Boe, ucini da ovaj grob bude blagosloveno stanite!" Pricali su i da su vidjeli u snu visoko mjestokoje mu je Allah dodijelio u rajskom uivanju.Treci ejh u kasabi bio je malikitskog pravca, nije se predao nauci niti joj se profesionalno posvetio. Radio je o zemlji i trgovao njenim proizvodima. Odlazio je u damiju da obavi pet dnevnih molitava i, s vremena na vrijeme, ostajao sa svijetom da mu kazuje prorokove rijeci ili da ih poducava u vjerskom pravu na jednostavan nacin, bez sujete i oholosti. Veoma mali broj vjernika je obracao panju na njega.To je ta ulema, ti ucenjaci.Ali bilo je i drugih "ucenih ljudi" razasutih u samoj kasabi, okolnim selima i ucijelom kraju. Oni nisu imali nita manji uticaj od ovih slubenih ulema na masu naroda i vladanje njim. Takav je hadija-krojac, ciji je ducan skoro gledaou mekteb i za kojega se sav svijet slagao daje tvrdica i gramzivac. Bio je povezan sa jednim od najvecih ejhova jednog mistickog reda, a ni-37) Ucen covjek.53podatavao je sve ucene ljude koji svoje znanje crpu iz knjiga umjesto od ejhova. Smatrao je da je jedina prava nauka ono unutranje saznje koje ti

Page 16

Taha Husein - Danidolazi u srce od Allaha, bez potrebe za knjigom, pa cak i bez citanja i pisanja.Takav je i onaj ejh... koji je poceo kao oslar38^ prenoseci svijetu namjetaj ili robu, a potom postao trgovac pa su njegovi magarci prenosili samo njegovu robu. Svi su ga jednoglasno optuivali da se obogatio jeduci sirotinjski imetak i na racun slabih. Bez mjere je ponavljao i nairoko tumacio jedan isti stih Kur'ana: "Oni koji nepravedno prodiru imetak sirota samo gutaju u svoje trbuhevatru i sigurno ce se peci u paklu". Izbjegavao je molitvu u glavnoj damiji poto nije podnosio imama i ucenjake oko njega. Vie je volio da je obavi u nekoj maloj, beznacajnoj damiji.Ili onaj ejh... koji nije znao ni citati ni posati, pa cak ni dobro kazivati Pristup, ali koji je bio pripadnik mistickog reda adilija39-1. Okupljao je svijet na misticni obred i davao im savjete u vjerskim i svjetskim pitanjima.Nadalje, medu ove spadaju i fakihi40), koji su kazivali Kur'an i poducavali ljude u ucenju Kur'ana. Sami su sebe izdvajali od ostalih ucenih ljudi i nazivali se "nosiocima Allahove knjige". Zalazili su medu obicni svijet, narocito medu ene. Vecinom slijepci, mogli su da ulaze u kuce i kazuju Kur'an. ene su im pricale, traile njihove savjete o postu i molitvi ili drugim svojimbrigama. Ovi ljudi su posjedovali "znanje" potpuno oprecno onom ucenjaku, koje ovi crpu iz knjiga i koji su38) Gonic magaraca.39) Osnovao ga Tunianin adil u XIII vijeku.40) Fakih - prvobitno poznavalac kanonskog muslimanskog prava, a zatim i uopce religioznih nauka, a na kraju svako ko je pretendo-vao na zvanje ucitelja i obican ucitelj kazivanja Kur'ana.54vie-manje imali neku vezu sa Azharom. Njihovo "znanje" razlikovalo se i od kontemplativnog znanja pripadnika mistickih redova. Direktno su ga crpili iz Kur'ana, razumijevajuci ga kako su mogli, a ne onako kako treba. Zapravo, razumijevali su ga kao na hoda, koji je slovio kao najotroumniji, najjaci u znanju i najsposobniji u tumacenju. Djecak gaje upitao jednog dana o znacenju kur'anskog stiha: "Stvorili smo vas u vie uzastopnih oblika". On je mirno i uvjereno odgovorio: "Stvorili smo vas kao volove liene razuma".41 ^ Ili su ga razumijevali kao djecakov djed, koji je kao niko znao napamet Kur'an i tumacio ga s najvecom vjetinom. Unuk ga je jednog dana zapitao o ovim bojim rijecima: "Neki ljudi oboavaju Allaha na harfu42), bez prave vjere; ako im se desi neto dobro, oni su zadovoljni, ali ako ih zadesi neko iskuenje, potpuno se okrenu i izgube i ovaj i onaj svijet!" Rijec harf djed je protumacio kao rubnekog podijuma, klupe, dodavi: Tok mu je dobro, miran je na svom mjestu, ali ako mu se dogodi neko zlo, on padne sa klupe udarivi licem o zemlju."Na djecak se mijeao sa svom tom ulemom i od svih njih sakupio mnotvo razlicitih, nesredenih i pro-tivrjecnih saznanja. To je, po mom miljenju, izvrilo veliki uticaj na formiranje njegovog intelekta, koji nije bio lien zbunjenosti, neusaglaensoti pa i protivrje-cnosti.41) Igra rijeci: atvar - oblici faze, athvar - volovi.42) Na slovu, na rijecima.55XVA ta tek da se kae o ejhovima dervikih redova! Mnogobrojni i rasuti po cijelom kraju, skoro da nisu ostavljali na miru kasabu ni jednu sedmicu. Pripadali su razlicitim redovima, podijelili su narod izmedu sebe, i pocijepali ga duboko rasplamsavajuci strast. estoka surevnjivost vladala je u cijelom kraju izmedu dvije porodice dervikih voda, od kojih je jednoj pripadao sjever, a drugoj jug. Ali, kako su stanovnici oblasti bili pokretni seljakajuci se lako iz sela u selo ili iz kasabe u kasabu u okviru oblasti, deavalo se da se sljedbenici jedne porodice nasele na teritoriji koja pripada suparnickoj obitelji. Glave dviju porodica su, prema ustaljenom obicaju, obilazili okrug posjecujuci svoje sljedbenike i ucenike. Boe, kakva su sve neprijateljstva izbijala kada bi onaj sa svjevera siao na jug, i obratno! Otacnaeg djecaka bio je sljedbeik gospodara juga, njemu se zakleo kao i njegov otacprije. Majka je takoder bila sljedbenica onog sa juga, jer je njen otac bio jedan od bliskih pristalica i branitelja gospodara juga. Nakon smrti predanjeggospodara juga, naslijedio ga je, kao voda sekte, sin mu - hadija... Bio je vjetiji od oca, sposobniji za spletke i niskosti, preduzimljiviji protiv suparnika, ukratko, bio je blii od oca probitku na ovome svijetu, a dalje od vjere.56Otac djecakov je "siao" na sjever i nastanio se tamo. Tako je i voda dervikogreda gornjih krajeva (juga) uobicajio da ga jednom godinje posjeti. Kad bi dolazio, nije to cinio sam ili sa manjom grupom, nego okruen mnogobrojnom

Page 17

Taha Husein - Danivojskom koja, ako nije imala stotinu ljudi, nije bila ni mnogo manja. Nije uzimao ni eljeznicu ni brodove koji su stizali Nilom, vec je cijela bulumenta putovala na konjima sedlenicima, maz-gama i magarcima okruujuci vodu, kroz selai zase-oke, logorujuci i odlazeci sa pompom i razmetljivou, slavodobitni tamo gdje su vladali bez ostatka, izazivacki tamo gdje njihovi suparnici imaju odredeni uticaj. Kucu djecakovog oca posjecivali su da bi konacili. Cim bi stigli, cijela ulica, od kanala do krajnje tacke na jugu, postala bi jedva dovoljna da primi cijelu tu gomilu i sve njihove sedlenike, mazge i magarce. Odmah je pocinjalo klanje ovaca, prostirale su se sofre na ulici i nastajalo je besprimjerno dranje. ejh je sjedio na di-vanhani, okruen najbliim pristaamai prijateljima. Pred njim su stajali domacin i ukucani spremni da izvre svaku njegovu elju. Poslije zavrenog objeda odlazili su ostavljajuci ga da odspava dok se ne digne da uzme abdest. Trebalo je tada vidjeti kako se ljudi utrkuju i otimaju ko ce mu politi vodu! A kada obavi to, trebalo je vidjeti kako se utrkuju i svadaju ko ce se dokopati gutljaja upotrebljene vode od ejhovog ab-desta. On je, ne obracajuci na njih panju, obavljao obaveznu molitvu, i to odugovlaceci, a zatim isto tako dugo, ucio dodatne litanije. Tek nakon svega toga bio je spreman da prima ljude koji su se u grupama tiskali. Neki su mu ljubili ruku i smjerno odlazili, drugi bi s njim progovorili na cas ili nekolikocasaka, neki su opet neto molili. ejh je i jednima i drugima odgovarao cudnimi nejasnim rijecima, o cijem se znacenju i tumacenju beskonacno naglabalo.57Jednom su mu uveli naeg djecaka. On gaje pogladio po glavi i izrekao ovaj stih iz boje knjige: "I naucio te je to nisi znao, Allahova milost prema tebije golema"... Od toga dana otac djecakov bio je siguran da ce mu sin postati neko.Kada bi obavili vecernju molitvu, postavljane su so-fre i svijet bi jeo. Nakon obavljene posljednje nocne molitve, uspostavljala bi se seansa. A "uspostavljanje seanse" znaci okupljanje ljudi uokrug radi "zikira". Prisutni pocinju taj obred ponavljanjem Allahovog imena mirno sjedeci. Zatim im se glave pokrenu i glasovi neznatno pojacaju. Potom pokret zahvati cijeli gornji dio tijela i glasovi se jo malo povise. Konacno, drhtaj prode kroz tijela i odjednom svi ustanu, kao da ih je odbacila neka opruga. ejhovi udu u krug kazujuci stihove Ibn Farida43) i druge iste vrste. Ovaj ejh je posebno volio da kazuje poznatu poemu u kojoj se spominje nocno putovanje proroka na nebo, a pocinje slijedecim stihom:Iz Meke, iz stanita slavnijeg od svih,Prema Jerusalemu otputova jedne noci Ahmed.44^ejhovi su kazivali ovu poemu, a svi ucesnici u krugu kretali su tijela u ritmuzapijevanja, saginjuci se i ispravljajuci kao da pleu a ejhovi ih vode.Djecak nikada nece zaboraviti noc kada je jedan kazivac pogrijeio i zamijenio dvije rijeci poeme. ejh se razbjesnio, uskipio od srdbe i dreknuo zapjenueno to ga grlo nosi: "Pasji sinovi! Allah prokleo i vae oceve i djedove i pradjedove, sve do Adama! Zar hocete da upropastite dom ovog covjeka!"Djecak ce se dovijeka sjecati kakav je dojam proizvela ova srdba na ucesnike u"zikiru" i sve ostale pri-43) Omar ibn al Farid (umro 1235.g.) - egipatski misticni pjesnik.44) Ahmed - jedno od imena Muhameda.58sutne. Svi su bili ubijedeni daje ta greka u poemi izvor nesrece kojoj nema ravne. Otac djecakov posebno je bio potresen i zaplaen. Poslije se smirio. Kadaje sjutradan ejh otputovao i u porodici se raspravljalo o njemu i o dogadaju povodom kazivanja poeme, domacin se tako nasmijao daje djecaku bilo bjelodano jasno da kod oca vjera u ovog ejha nije bila liena sumnje i prezira... Da, sumnje i prezira! Jer su pohlepa i krtost ejha bile tako vidne da nije mogao prevariti nikoga ko ima zdravog razuma i sposobnsoti za razmiljanje.)Ali niko nije toliko estoko mrzio ejha i toliko bjesnio protiv njega kao djecakova majka. Osjecala je odbojnost prema njegovim posjetama, bio joj je nepodnoljiv. Obavljala je sav posao i pripremala to treba uz suzdrani bijes i odvratnost. Sa naporom i mukom jedva se obuzdavala da ne prasne. Jer svaka posjeta ej-hova predstavljala je teret za porodicu, koja, premda je ivjela udobno, svakako nije plivala u bogatstvu.Takv aposjeta prodirala je veliki dio penice, masla, meda i drugog. Domacin je morao da se zadui kako bi kupio neophodne brave i koze. Poslije svakog svogboravka, pri odlasku, uzimao je uvijek neto iz kuce to mu se svidjelo: jedanput je to bio tepih, drugi put kamirski al ili neto slicno tome.Posjete ovog ejha i njegovih pratilaca porodica je eljela, jer joj je to donosilo, omogucavalo njenim clanovima da dignu glavu i da se istaknu medu sugradanima i pred takmacima. Istovremeno, izazivale su estoku odbojnost jer

Page 18

Taha Husein - Danisu stajale mnogo i u imetku i u trudu. Bile su, jednom rijecju, neizbjeno zlo ustanovljeno obicajem i postale jedna ljudska potreba.Povezanost porodice sa ovom kucom dervikog reda bila je cvrsta, ostavljajuci trajne tragove u obliku anegdota, prica i legendi o cudima i cudotvorstvu. Djecakova majka i otac su, s posebnim uivanjem, pricali59sinovima o ovim legendama i dogadajima prolih vremena. Majka, na primjer, nije proputala nijednu priliku a da ne isprica slijedecu pricu: "Jedanput je moj otac otiao na hodocace sa nanon i ejhom Halidom, koji je vec tri puta hodocasito u pratnji oca. Ovaj put je pola sa njim i nana. Kada su zavrili hodocace i krenuli za Medinu, negdje na putu padne nana iz sedla i tako polomi leda da nije mogla hodati niti se pomaci. Sinje morao daje nosi. To gaje tolikoopteretilo tekocama i brigama da se jednog dana poali ejhu. Ovaj mu odgovori:- Ti tvrdi da je ona plemenitog prorokovog porijekla?- Svakako - odgovori.- Onda ona ide svom pretku. Kada je donese do prorokove damije, ostavi je u nekom coku i pusti je samu sa njenim pretkom, koji ce uciniti ono to ushtjedne.Receno ucinjeno. Moj otac ostavi svoju majku u jednom krilu damije, rekavi joj onim tvrdim jezikom fellaha koji je u svojoj suhoci bio ispunjen ljubavlju injenocu: "Eto tebe i tvoga pretka, ja nemam nita vie sa vama." Ostavi je, dakle, samu i pode sa ejhom da obide prorokov grob. "I, pricao je on, tako mi Allaha, nisam poao ni nekoliko koraka kad cuh glas majke kako me doziva. Okrenem se, kad ona ustala i ide. Ne htjedoh da se vratim, ali ona pouri za mnom, prestie me, dostie ejha i ukljuci se u povorku."Otac djecakov, opet, nije propustio ni jednu priliku da ne isprica slijedecu pricu o ovom ejhu. Pred njim je neko spomuo navod iz Gazalijeve45' knjige da niko ne moe vidjeti proroka u snu. ejh rasrdeno rece: "Tako mi Allaha, boljem sam se od tebe nadao, o, Gazali! Ja45) Gazali - poznati arapski filozof i teolog iz XII vijeka (umro 1111. god.).60sam ga vidio svojim vlastitim ocima. Jahao je mazgu." Kada mu je to isto drugi put spomuto, rekao je neto drugacije: "Allaha mi, nisam se tome od tebe nadao, o, Gazali! Ja sam ga vidio ovim ocima kako jae svoju kamilu." Djecakov otac jeiz ovoga izvukao zakljucak da je El Gazali pogrijeio i da obican svijet moe u snu vidjeti proroka, a da ga dobri i pravedni mogu vidjeti i na javi. Otac je ovo dokazivao jednim navodom samoga proroka, koji je svaki put navodio uz ovu pricu: "Ko me vidi u snu, usnio me je izistinski, jer se sotona ne moe pokazati u mom obliku."Tako je djecak zapamtio raznovrsne price o cudima i tajnama misticizma. Kada je htio da o tome prica svojim drugovima ili kolegama u koli, mogao je cuti od njih slicne price, u kojima je ovaj put junak bio ejh sa sjevera i u koje su njegovi drugovi cvrsto vjerovali.Stanovnitvo na egipatskom selu, stari i mladi, djeca i ene, imalo je sopstveni duhovni ivot u kojem je bilo jednostavnosti i naivnosti, mistike i neznanja. Najveci uticaj na formiranje tog mentaliteta imali su dervi-ki redovi.61XVIUostalom, na djecak je ubrzo ovim vrstama "znanja" dodao nove: magiju i talismane. Putujuci prodavci knjiga raznosili su po kasabama i selima gomile knjiga koje pruaju moda najistinitiju sliku provincijskog duhovnog ivota toga doba. Oni su u svoim torbama nosili ivotopise svetih ljudi, price o vojevanjima i osvajanjima, pricu o macki i miu, razgovor ueta i broda, knjigu"Sunce najvecih tajni magije"46', pa jo jednu knjigu, nisam zapamtio njen naslov, ali znam da je bila poznata pod nazivom "Knjiga Dijerbija"47). Nudili surazne molitvenike, price o prorokovom rodenju, zbirke misticnih pjesama, knjigepropovijedi, naputaka i predavanja, knjige o cudnim dogadajima, price o junacima iz plemena Hilal i Zenata, o Antari, o Zahir Bajbersu, o Sejf ibn Zi Jezenu48) i, konacno, uza sve ovo, Kur'an casni. Ljudi su sve ove knjige kupovali i gutali njihov sadraj. Sr toga je formirala njihov duh kao to im se tijelo oblikovalo sokovima onoga to jedu i piju.46) Narocito popularno djelo Abul-Abbasa al Bunija (umro 1225).47) Vjerovatno je to knjiga Ahmeda ad Dajarbija (umro 1738) pod nazivom "Probe".48) Sejf ibn Zi Jezen-junak narodngo romana koji je nastao u Egiptu oko XV vijeka.62Naem prijatelju su citali dijelove svih tih knjiga. Zapamtio je dosta toga. Aliposebno su ga zanimale dvije stvari: magija i mistika. Nije mu bilo ni neobicno

Page 19

Taha Husein - Danini teko da spoji te dvije vrste znanja, poto je proti-vrjecnost koja se pojavljivala medu njima bila, u stvari, samo prividna. Zar svaki mistik ne tvrdi sebi i svijetu da on vidi skrivene tajne, da pogada prolost i buducnost, i da je, cineci raznovrsna i neobicna cuda, osloboden robovanja prirodnim zakonima. A ta cini madionicar? Zar i on ne smatra da posjeduje moc pogadanja nepoznatog, sposobnost da prevazide granice prirodnih zakona, a i da ima veze sa svijetom dua?... Dakle, sva razlika izmedu madionicara i mistika jeu tome to je ovaj povezan sa andelima a onaj sa davolima. Ali treba da citamo Ibn Halduna49^ i njemu slicne da bismo utvrdili ovakvu razliku i izvukli normalne zakljucke, koji zabranjuju magiju i odvracaju od nje, a prema misticiizazivaju ljubav i nukaju ka njoj.Koliko su na djecak i njegovi drugovi bili daleko od Ibn Halduna i drugih njemuslicnih? Do ruku su im dolazile samo knjige magije, doivljaji pravednih i cudesa svetih. Oni su jedino to citali i to je na njih uticalo. Veoma brzo su od citanja i zadivljenosti prelazili na oponaanje i pokuaje primjene. Mogli ste ih vidjeti kako vre iste radnje kao dervii ili izvode razne madionicar-skevjetine. Cesto su se u njihovim glavama mijeale magija i mistika, tako da su postojale jedna te ista stvar koja slui olakanju ivota i pribliavanju Allahu.Tako je bilo i s naim prijateljem, koji se, s vremena na vrijeme, ponaao kao dervi ili se pretvarao da je madionicar, u uvjerenju da ce tako omiliti Allahu i postici najpoeljnije slasti ivota.49) Ibn Haldun - cuveni arapski istoricar (1332-1406.g.), narocito poznat po "Uvodu u istoriju" (al Mukaddima).63Medu pricama koje su se mnoile u rukama djece, a koje su donosili prodavci knjiga, bila je jedna, izvadena iz "Hiljadu i jedne noci" i poznata kao prica oHasanu iz Basre. U njoj se kazuje o zgodama onog maga koji je pretvorio bakar u zlato; o dvorcu koji se na stubovima die iza planine visoko u nebo i u kojem borave sedam kceri dina a gdje se sklonio i Hasan iz Basre. U njoj su i Hasanovi doivljaji i ta mu se sve dogadalo na dugom i tekom putovanju do obitavali-ta dinova. Djecaka je najvie ispunio divljenjem onaj dio price u kojem je Hasanu za vrijeme jednog putovanja poklonjen carobni tapic to je posjedovao moc da, kada se njime udari o zemlju i ona rastvori, iz nje izade devet ljudi spremnih da izvre svako naredenje vlasnika tapica. U stvari, to su bili dinovi snani i lagani, koji su letjeli i prelazili sve prepreke, nosili teke terete, cupali planine, ukratko, tvorili cudesa bez kraja i konca.Djecak je bio opsjednut ovim tapicem, koji ga je vodio u mekteb. On je bio jo vie opsjednut ovim tapicem. Raspravljajuci ozbiljno, pronadoe lak put da to ostvare. Nali su ga u '"Knjizi Dijerbija": treba se osamiti nakon ritualnog pranja, staviti preda se eravicu i neto mirisa, a zatim ponavljati jedno od Alla-hovih imena: "O, Plemeniti, o Plemeniti", bacajuci s vremena na vrijeme pomalo mirisa na vatru. Treba nastaviti ponavljanje ovog imena i paljenje mirisasve dok zemlja ne pocne da se okrece, zid rastvori i pred njim se pojavi sluga-din koji cuva to boje ime. Od njega treba traiti to se eli, i bice, bez ikakve sumnje, izivreno."Djecaci rijee da to sredstvo upotrijebe. Odmah su kupili razlicitih mirisa. Nadjecak se osami na divana-ni, zakljuca za sobom vrata, stavi preda se neto eravice i poce na nju bacati miris ponavljajuci: "O, Pleme-64niti, o Plemeniti!" Dugo je cekao da se pocne vrtjeti zemlja, da se otvori zid i pojavi pred njim sluga-din. Ali nita se ne desi. Tada se na djecak-carobnjak-mistik pretvori u arlatana. Izade iz divanane teturajuci se dreci glavu u rukama, jedva u stanju da progovori. Njegov drug ga saleti pitanjima: da li je sreo slugu-di-na? Je li zatraio tapic? Djecak je odgovarao drhteci, sav najeen i strano cvokocuci zubima, tako da je uspio da svom prijatelju utjera strah u kosti. Tek se sa prividnim naporom smiri i poce odgovarati iskidanim rijecima i drhtavim glasom: "Zemlja se pocela okretati takoda sam skoro pao, otvorio se zid i ja sam cuo glas koji je ispunio cijelu sobu. Na to sam se onesvijestio, a kada sam doao sebi, brzo sam pobjegao!"Drug ga je sluao ispunjen radocu i divljenjem: "Smiri se," rece mu, "prepao sise pa si se od straha izgubio. Po