SVEUČILIŠTE U RIJECIEKONOMSKI FAKULTET

Damir Burić

VANJSKOTRGOVINSKA POLITIKA REPUBLIKE HRVATSKE

DIPLOMSKI RAD

Rijeka 2013

SVEUČILIŠTE U RIJECIEKONOMSKI FAKULTET

VANJSKOTRGOVINSKA POLITIKA REPUBLIKE HRVATSKE

DIPLOMSKI RAD

Predmet: Ekonomika trgovineMentor: Prof. dr. sc. Heri BezićStudent: Damir Burić

Studijski smjer: Financije i bankarstvoJMBAG: 20830

Rijeka, rujan 2013.

SADRŽAJ

1. UVOD........................................................................................................................11. 1. Svrha i cilj istraživanja............................................................................................... 11.2. Hipoteza rada ............................................................................................................... 11.3. Struktura rada.............................................................................................................. 21.4. Znanstvene metode ...................................................................................................... 2

2. TEORIJSKI ASPEKT VANJSKE TRGOVINE ..................................................32.1. Vanjska trgovina i vanjskotrgovinsko poslovanje .................................................... 32.2. Uloga i značenje vanjske trgovine u gospodarstvu zemlje ....................................... 52.2.1 Trgovinska i platna bilanca zemlje........................................................................... 52.3. Vanjska trgovina Republike Hrvatske....................................................................... 6

3. INSTRUMENTI VANJSKOTRGOVINSKE POLITIKE.................................173.1.Vanjskotrgovinska politika ........................................................................................ 173.2. Carine i carinska politika .......................................................................................... 203.2.1. Povijest carina u Hrvatskoj.................................................................................... 223.2.1.1. Carine prije osamostaljenja Republike Hrvatske ............................................. 223.2.1.2. Carinski sustav nakon osamostaljenja Republike Hrvatske............................ 233.2.2. Carinska osnovica ................................................................................................... 263.2.3. Carinska tarifa ........................................................................................................ 263.2.4. Carinska tarifa u Republici Hrvatskoj ................................................................. 273.3. Necarinska ograničenja vanjske trgovine ................................................................ 283.3.1. Kvantitativna (količinska) ograničenja vanjske trgovine.................................... 313.3.2. Izvozna subvencija .................................................................................................. 32

4. MULTILATERALNI I REGIONALNI CARINSKI SPORAZUMI ................334.1. WTO- Svjetska trgovinska organizacija.................................................................. 334.1.1. Republika Hrvatska i WTO ................................................................................... 354.2. Regionalni trgovinski sporazumi .............................................................................. 384.2.1. Europska unija ........................................................................................................ 384.2.1.1. Republika Hrvatska i Europska Unija............................................................... 394.2.2. CEFTA- Srednjoeuropski sporazum o slobodnoj trgovini ................................. 44

5. ULAZAK HRVATSKE U EUROPSKU UNIJU - izazovi za trgovinskupolitiku ........................................................................................................................46

5.1. Trgovinska integriranost ........................................................................................... 46

6. ZAKLJUČAK ........................................................................................................50LITERATURA...…………………………………………………………………………53POPIS GRAFIKONA I TABLICA ................................................................................. 54

1. UVOD

Sve zemlje danas su uključene u međunarodnu razmjenu. To uključenje i sudjelovanje

u makroekonomskoj razmjeni utječe na poboljšanje općeg makroekonomskog stanja

zemlje. Republika Hrvatska teži povećanju vanjskotrgovinske razmjene kako bi

omogućila poboljšanje i stabilnost vlastitog gospodarstva i osigurala prosperitet

vlastitim građanima. Hrvatska je uključivanjem u razne međunarodne organizacije

bitno popravila svoj položaj u regiji.

1.1. Svrha i cilj istraživanja

Cilj ovog rada je prikazati važnost vanjske trgovine kao iznimno važnog segmenta

nacionalnog gospodarstva svake zemlje, te prikazati instrumente vanjsko trgovinske

politike kojima se određena država može služiti da bi primarno ograničila uvoz i

poticala svoj izvoz, što bi dovelo do ekonomskog razvoja.

Republika Hrvatska je osamostaljenjem dobila autonomiju u kreiranju vlastite

gospodarske, a samim time i vanjskotrgovinske politike, no želja za priključivanjem

Europskoj Uniji rezultirala je potrebom za prihvaćanjem globalnih vanjskotrgovinskih

pravila WTO-a. Prilagođavanje navedene politike pravilima WTO-a uzrokovalo je

velike promjene u svim segmentima gospodarstva, a posebno u vanjskotrgovinskom

sektoru. S obzirom da država želi ostvariti što veće koristi od integriranja i

liberalizacije, ključno je pitanje što će ovi procesi značiti za nju, njezino

gospodarstvo, stanovništvo, te kakve koristi i troškove može očekivati.

1.2. Hipoteza rada

Hipoteza rada je da Vanjskotrgovinska politika Republike Hrvatske ima utjecaj na

gospodarski rast i ekonomsku stabilnost zemlje, te predstavlja vrlo važan faktor u

vođenju gospodarske politike zemlje.

1.3. Struktura rada

Rad se sastoji od šest dijelova. U prvom dijelu analiziran je teorijski dio o vanjskoj

trgovini, te njezina uloga i značenje u gospodarstvu zemlje. U drugom su dijelu

prikazana obilježja vanjske trgovine Republike Hrvatske. Tu su obuhvaćeni podaci o

hrvatskoj vanjskoj trgovini te podaci o uvozu i izvozu Republike Hrvatske. Treći dio

opisuje instrumente vanjskotrgovinske politike, s ciljem opisa detaljne analize carina

te povijest carinske politike Republike Hrvatske. U četvrtom dijelu su prikazani

multilateralne (WTO) i regionalni carinski sporazumi (EU i CEFTA). U petom dijelu

stavljen je naglasak na izazove za trgovinsku politiku prije ulaska i nakon ulaska

Hrvatske u Europsku Uniju.

1.4. Znanstvene metode

Pri izradi rada korištena je kombinacija najadekvatnijih metoda. Metoda indukcije

korištena je kad se na temelju pojedinačnih činjenica, nastojalo doći do određenih

zaključaka. Nasuprot tome, metodom dedukcije opći su se sudovi primjenili na

određene slučajeve. Metoda deskripcije je upotrebljena u objašnjenju ekonomskih

pojmova i zakonitosti. U analitičkom dijelu rada korištene su metode analize i sinteze,

dok su matematičkim i statističkim metodama obradili podaci koji su prikazani

tabelarno i grafički.

2. TEORIJSKI ASPEKT VANJSKE TRGOVINE

U ovome poglavlju će se opisati vanjska trgovina i vanjskotrgovinsko poslovanje, te

će se objasniti uloga i značaj vanjske trgovine u gospodarstvu jedne zemlje. Objasniti

će se platna bilanca jedne zemlje, te će nakon toga biti prikazana trgovinska bilanca

Republike Hrvatske.

2.1. Vanjska trgovina i vanjskotrgovinsko poslovanje

Vanjska trgovina je gospodarska djelatnost koja obuhvaća razmjenu robe i usluga s

inozemstvom, odnosno sveukupnu razmjenu materijalnih i nematerijalnih dobara

između zemalja.1

U užem smislu vanjska trgovina obuhvaća samo promet robe između gospodarskih

subjekata iz različitih zemalja. U širem smislu vanjska trgovina uz robnu razmjenu

obuhvaća i razmjenu gospodarskih usluga, promet kapitala, promet ljudi (turizam) i

prijenos vijesti (telekomunikacijski promet).

Međunarodnu trgovinu definiramo kao ukupni opseg razmjene između zemalja

cijelog svijeta, odnosno ukupnost razmjene na globalnom tržištu.

Glavne značajke vanjske trgovine su:

- vanjska trgovina nailazi na razna ekonomsko-politička ograničenja u svim

zemljama, a ona se provode carinskim režimom, kontrolom vanjskotrgovinske

razmjene, uvođenjem tzv. kontigenata kojima se ograničuje količina ili

vrijednost robe koja se smije uvoziti u zemlju, ili izvoziti iz zemlje, a sve to

radi reguliranja ukupnog prometa roba i usluga s inozemstvom u svrhu zaštite

interesa vlastitog gospodarstva;

- vanjska se trgovina proteže na vanjskotrgovinske i monetarne sustave, što

uvjetuje njeno reguliranje međunarodnim i platnim sporazumima;

- vanjsku trgovinu prate mnogobrojne međunarodne konvencije, običaji i

pravila, nakon što ih je pojedina zemlja ratificirala i tako se ravnopravno

uključila u međunarodnu razmjenu;

- vanjsku trgovinu karakteriziraju složene tehnike plaćanja kao i njenog

osiguranja te naplate ugovorenih vanjskotrgovinskih poslova;

- vanjska je trgovina podvrgnuta posebnom sustavu nadzora nad kretanjem roba

i usluga u međunarodnoj razmjeni, te ju prati posebna dokumentacija, poseban

način izračunavanja cijene, posebni troškovi i posebne procedure;

- platni promet i kreditni odnosi s inozemstvom se reguliraju vlastitim deviznim

sustavom, sprječavajući tako nekontroliran odljev i korištenje konvertiblinih

deviznih sredstava;

- poslovni su rizici u vanjskoj trgovini mnogo izraženiji nego u unutarnjoj

trgovini, iz tog razloga je potrebno provesti osiguranje od robnih i financijskih

rizika, te uspostaviti trajne poslovne veze u inozemstvu.2

Uobičajena su tri čimbenika koja u svim zemljama uređuju vanjsku trgovinu:

- državna tijela, od kojih glavnu ulogu ima ministarstvo nadležno za vanjsku

trgovinu te središnja banka i uprava carine;

- ustavnove i zajednice čiji je cilj unapređivanje vanjske trgovine, analiziranje

međunarodne trgovine, utvrđivanje rezultata poduzetih mjera i predlaganje

novih mjera za poboljšanje pozicije zemlje na svjetskom tržištu;

- trgovačka društva koja se bave uvozom i izvozom robe i usluga. To je

najmasovnija grupa u koju spadaju proizvođači ili potrošači roba, te davatelji

različitih usluga u vanjskoj trgovini.3

Vanjskotrgovinska politika je danas samo jedna iz spectra politika što formiraju

ekonomsku politiku na području vanjske trgovine i drugih oblika međunaordne

gospodarske suradnje svakog pojedinog gospodarstva. Definiramo je kao znanost o

postavljanju ciljeva i sredstva, odnosno instrumenata za njihovo ostvarenje na ovome

području. Vanjskotrgovinska politika je u metodama svoga djelovanja autonomna,

samostalno postavlja instrumente za postizanje pojedinih odabranih ciljeva. U

kvaliteti svoga djelovanja i određivanja kvalitete i količine učinaka je podređena

ciljevima opće gospodarske politike. Država instrumente vanjskotrgovinske politike

koristi u cilju uravnoteženja platne balance, te njihovom upotrebom regulira željeni

stupanj otvorenosti nacionalnog gospodarstva.

2.2. Uloga i značenje vanjske trgovine u gospodarstvu zemlje

Osnovni zadatak vanjske trgovine je da se po najpovoljnijim uvjetima kupuje,

odnosno uvozi roba koje ili uopće nema ili je nema u dovoljnim količinama na

domaćem tržištu, te da se po najpovoljnijim uvjetima prodaje, tj. izvozi domaća roba i

gospodarske usluge na inozemno tržište.

Najvažniji razlog zbog čega je svaka zemlja zainteresirana za uključivanje u

međunarodnu razmjenu je taj što razvoj društvenih proizvodnih snaga izaziva

specijalizaciju proizvodnje i proizvodnju roba u velikim količinama pa tržište postaje

preusko za njihov plasman. Osim toga izvozom se ostvaruju devizna sredstva, koja

mogu poslužiti za uvoz deficitarnih roba ili proizvoda u vlastitoj zemlji.

Poseban problem na svjetskom tržištu imaju nerazvijene zemlje jer one uglavnom

izvoze artikle nižeg stupnja obrade, poljoprivredne proizvode, sirovine i

repromaterijal, čije su cijene na svjetskom tržištu promjenjive i znatno niže nego

cijene proizvoda sa višim stupnjem obrade koje su one primorane uvoziti.

2.2.1 Trgovinska i platna bilanca zemlje

Trgovinska bilanca odnos je vrijednosti ukupnog izvoza i ukupnog uvoza robe jedne

zemlje za određeno vremensko razdoblje, najčešće jedne godine. Ona može biti

aktivna, pasivna i uravnotežena.

Trgovinska je bilanca aktivna (suficitarna) ako je vrijednost izvoza robe veća od

uvoza robe, a pasivna (deficitarna) ako je vrijednost uvoza veća od izvoza robe.

Uravnoteženost trgovinske bilance postoji onda kad su vrijednosti izvoza i uvoza robe

izjednačene.

Platna bilanca prikaz je ukupnih novčanih primanja i izdavanja jedne zemlje prema

inozemstvu. Ona može biti aktivna ako je novčano primanje veće od izdavanja,

pasivna ako je novčano primanje manje od izdavanja te uravnotežena ako se primanje

novca izjednačuje s izvršenim izdavanjem. Platna bilanca se redovito sastavlja za

jednu godinu.

Deficitarna platna bilanca dovodi do smanjenja deviznih sredstava (rezervi) koja služe

za plaćanje uvozne robe. Kratkoročna rješenja u vezi s pasivnom platnom bilancom

mogu se naći u posudbi financijskih sredstava od drugih zemalja ili od odgovarajućih

međunarodnih ustanova, u zahvaćanju vlastitih deviznih ili zlatnih rezervi, te u

uvođenju restriktivnih mjera za prisilno smanjenje uvoza nekih manje potrebnih

proizvoda.

Jedino pravo i dugoročno rješenje je jačanje i razvoj vlastitog izvoza, gdje natjecanje

sa inozemnom konkurencijom prisiljava domaće proizvodače da konstantno

poboljšavaju proizvodnju, unapređuju tehnologiju i povećavaju cjelokupnu poslovnu

uspješnost.

2.3. Vanjska trgovina Republike Hrvatske

Iz tablice 1. se može vidjeti prikaz Vanjskotrgovinske bilance izražene u tisućama

eura. Ono što iz tablice možemo primjetit je da su i izvoz i uvoz rasli od 2002. godine

do 2008. godine. Međutim ono što možemo zaključiti za to razdoblje je da je uvoz

rasta puno brže od izvoza, što državu dovodi do negativne saldo robne razmjene,

odnosno povećanja te negativnosti.

TABLICA 1. Vanjskotrgovinska bilanca u tis. eura prema tekućem tečaju

GODINA IZVOZ UVOZ SALDO ROBNERAZMJENE

POKRIVENOST UVOZAIZVOZOM,

%

UKUPNO VERIŽNI

INDEKS

UKUPNO VERIŽNIINDEKS

2002 5,188,154.00 99.50 11,327,015.00 110.60 -6,138,861.00 45.80

2003 5,464,362.00 105.30 12,537,963.00 110.70 -7,073,601.00 43.60

2004 6,453,822.00 118.10 13,354,370.00 106.50 -6,900,548.00 48.30

2005 7,069,419.00 109.50 14,949,531.00 111.90 -7,880,112.00 47.30

2006 8,251,588.00 116.70 17,104,667.00 114.40 -8,853,079.00 48.20

2007 9,004,144.00 109.10 18,832,981.00 110.10 -9,828,837.00 47.80

2008 9,585,134.00 106.50 20,817,147.00 110.50 -11,232,013.00 46.00

2009 7,529,396.00 78.60 15,220,090.00 73.10 -7,690,694.00 49.50

2010 8,905,242.00 118.30 15,137,011.00 99.50 -6,231,769.00 58.80

2011 9,582,161.00 107.60 16,281,147.00 107.60 -6,698,986.00 58.90

Izvor: www.dzs.hr (24.7.2013)

Pokrivenost uvoza izvozom je od 2002. godine do 2008. otprilike jednak i kreće se

oko 47 %. 2008. godine nastupa svjetska kriza i dolazi do poremećaja u

vanjskotrgovinskoj bilanci. Dolazi do značajnog pada uvoza i do poboljšanja omjera

uvoza i izvoza, te se na taj način i smanjuje negativni saldo robne razmjene a i

povećava se pokrivenost uvoza izvozom. Možemo reći da je jedan od glavnih

zadataka države povećati izvoz a smanjiti uvoz i na taj način povećati pokrivenost

uvoza izvozom.

U tablicama 2. i 3. ćemo prikazati izvoz odnosno uvoz po sektorima i odsjecima

SMTK (Standardna međunarodna trgovinska klasifikacija) u tisućama kuna.

TA

BL

ICA

2. I

zvoz

po

sekt

orim

a io

dsje

cim

a S

MT

K u

tisu

ćam

a ku

na

RO

BN

I S

EK

TO

RG

OD

INA

2002

2003

2004

2005

2006

2007

2008

2009

2010

2011

2012

Hra

na i

žive

živ

otin

je2,

632,

278

3,29

9,26

02,

648,

416

4,04

8,57

75,

542,

727

5,43

3,63

35,

250,

471

5,42

7,48

65,

544,

872

6,33

8,20

47,

206,

695

Pić

a i d

uha

n94

9,64

497

5,77

51,

022,

087

1,14

7,44

01,

133,

004

1,19

5,23

51,

212,

302

1,20

0,81

61,

376,

858

1,28

4,03

01,

369,

995

Sir

ove

mat

erij

e, o

sim

gor

iva

1,98

4,99

42,

148,

642

2,45

9,73

82,

897,

354

3,53

9,09

84,

218,

588

4,19

8,83

53,

368,

805

4,35

8,78

25,

548,

941

5,68

9,43

8

Min

eral

na g

oriv

a i m

aziv

a3,

226,

943

3,68

3,12

54,

988,

912

7,16

3,94

89,

144,

603

8,53

5,91

58,

787,

680

7,08

7,96

08,

088,

669

8,63

4,77

79,

889,

202

Živ

otin

jska

i bi

ljn

a ul

ja i

mas

ti89

,235

80,2

7575

,224

112,

817

109,

495

116,

407

174,

935

131,

812

149,

667

155,

241

152,

924

Kem

ijsk

i pro

izvo

di3,

651,

523

3,59

0,09

14,

057,

115

5,19

4,44

85,

548,

470

6,22

6,05

86,

821,

722

5,33

3,60

27,

408,

428

8,15

4,89

57,

891,

206

Pro

izvo

di s

vrst

ani p

rem

am

ater

ijal

u5,

263,

650

5,36

6,89

76,

603,

524

7,69

0,75

08,

993,

634

10,1

84,8

4810

,589

,106

8,31

8,85

99,

185,

360

10,6

53,1

2010

,314

,341

Str

ojev

i i p

rije

vozn

asr

edst

va9,

845,

330

11,3

80,5

3614

,269

,954

15,5

24,3

4317

,409

,678

20,4

81,2

1423

,174

,020

16,4

11,0

4920

,543

,516

21,1

54,2

0019

,309

,307

Raz

ni g

otov

i pro

izvo

di7,

299,

427

7,42

3,83

07,

857,

943

8,69

8,68

49,

004,

851

9,60

7,76

48,

920,

808

7,87

7,34

78,

163,

934

9,00

4,63

19,

059,

372

Ost

alip

roiz

vodi

itr

ansa

kcij

e7,

585

46,4

276,

051

7,37

88,

706

24,8

7012

,479

22,3

0250

,629

361,

737

1,35

1,13

1

UK

UP

NO

34,9

50,6

1137

,994

,857

43,9

88,9

6652

,486

,738

60,4

34,2

6566

,024

,530

69,1

42,3

5855

,180

,038

64,8

70,4

4371

,289

,778

72,2

33,6

13

Izvo

r:w

ww

.dzs

.hr

(24.

7.20

13)

TA

BL

ICA

3. U

voz

po s

ekto

rim

a i o

dsje

cim

a S

MT

K u

tisu

ćam

a ku

na

RO

BN

I S

EK

TO

RG

OD

INA

2002

2003

2004

2005

2006

2007

2008

2009

2010

2011

2012

Hra

na i

žive

živo

tinj

e5,

718,

045

6,11

7,75

96,

550,

519

7,93

3,03

99,

032,

287

9,58

4,72

210

,672

,230

9,84

8,23

39,

906,

958

11,4

42,2

1312

,116

,235

Pić

a i d

uha

n64

0,65

271

5,07

667

1,39

977

3,69

280

3,65

192

9,04

995

7,08

095

3,72

21,

006,

246

1,10

5,33

61,

175,

186

Sir

ove

mat

erij

e, o

sim

gori

va1,

924,

805

2,03

2,16

11,

954,

631

2,25

0,30

92,

234,

131

2,38

7,27

73,

087,

240

1,80

0,16

11,

857,

340

1,99

3,70

31,

745,

257

Min

eral

na g

oriv

a i m

aziv

a9,

379,

507

9,50

5,32

910

,764

,224

16,6

93,6

4119

,880

,265

20,9

64,1

2426

,426

,992

18,8

26,7

8920

,653

,320

26,3

68,2

1227

,825

,340

Živ

otin

jska

i bi

ljn

a ul

ja i

mas

ti22

8,21

623

7,95

628

2,58

430

1,68

932

6,30

233

6,08

757

5,40

442

8,05

741

2,43

560

4,93

991

0,20

8

Kem

ijsk

i pro

izvo

di8,

796,

200

9,61

9,91

710

,180

,169

12,2

52,1

0913

,579

,729

15,1

75,0

3215

,916

,263

13,8

43,3

4115

,569

,514

16,7

01,0

9516

,455

,552

Pro

izvo

di s

vrst

ani p

rem

am

ater

ijal

u14

,994

,567

16,2

61,1

9518

,036

,334

21,0

38,4

6824

,403

,478

27,3

09,7

3427

,959

,631

20,2

79,7

5419

,854

,535

21,7

89,7

9120

,156

,649

Str

ojev

i i p

rije

vozn

asr

edst

va26

,214

,830

31,1

03,0

8031

,762

,764

36,3

75,0

8540

,328

,815

44,9

51,9

9148

,694

,609

31,8

42,2

9928

,279

,632

26,9

36,2

0427

,554

,100

Raz

ni g

otov

i pro

izvo

di8,

970,

357

10,0

96,2

4910

,942

,032

12,7

64,8

7814

,522

,651

16,3

80,4

3816

,021

,407

13,7

49,2

7012

,651

,814

14,0

53,5

4913

,560

,511

Ost

ali p

roiz

vodi

itr

ansa

kcij

e62

,280

195,

071

51,0

5751

,825

58,8

0393

,908

51,1

9712

2,11

232

,706

2,08

55,

153

UK

UP

NO

76,9

29,4

5985

,883

,792

91,1

95,7

1311

0,43

4,73

512

5,17

0,11

113

8,11

2,36

115

0,36

2,05

411

1,73

9,73

811

0,22

4,50

012

0,99

7,12

712

1,50

4,19

1

Izvo

r:w

ww

.dzs

.hr

(24.

7.20

13)

Iz Tablice 2. možemo vidjeti kretanje izvoza po sektorima i odsjecima SMTK za

razdoblje od 2002. godine do 2012. godine. Ono što možemo primjetiti da za razliku

od uvoza što je prikazano u Tablici 3. izvoz nije jako osjetio krizu koja se desila 2008.

godine. Gledajući ukupan iznos izvoza možemo primjetiti da izvoz konstantno raste

od 2002. godine ali i da je pod utjecajem krize u 2009. godini jako pala vrijednost

izvoza. Međutim nakon te godine u ostalim godinama dolazi do povećanja izvoza i

donekle se prati trend koji je bio i u godinama prije krize. Omjeri između pojedinih

sektora su tijekom godina ostali isti, tako da se npr. 2002. godine najveći dio izvoza

bio je u sektoru Strojeva i prijevoznih sredstava što je isto tako i u 2012. godini ali i u

svim ostalim promatranim godinama.

U Tablici 3. je prikazan uvoz po sektorima i odsjecima SMTK u tisućama kuna. Ono

što možemo primjetiti da je kod uvoza puno veći utjecaj krize bio u 2009. godini ali

se i prenio na slijedeće promatrane godine, jer za razliku od izvoza koji se vratio po

ukupnim vrijednostima na prethodne godine i čak se i povećao, uvoz nije još dostigao

one razine koje su bile 2008. godine. Omjer između sektora uvoza se mijenjao pa tako

su Mineralna goriva i maziva tijekom godina rasla i došla do najveće vrijednosti

unutar uvoza, dok su strojevi i prijevozna sredstva zadržali kontinuitet tijekom

godina.

Grafikon 1. Udio robnih sektora u ukupnom izvozu Hrvatske u 2002. godini prema

SMTK

Izvor: Izračun autora prema www.dzs.hr (24.7.2013)

Grafikon 2. Udio robnih sektora u ukupnom izvozu Hrvatske u 2012. godini prema

SMTK

Izvor: Izračun autora prema www.dzs.hr (24.7.2013)

Grafikon 1 i 2. potvrđuju ono što smo prije u tekstu naveli, a to je da se struktura

izvoza po sektorima nije mijenjala u promatranom razdoblju odnosno nije došlo do

velikih promjena koje bi bile značajne.

Grafikon 3. Udio robnih sektora u ukupnom uvozu Hrvatske u 2002. godini prema

SMTK

Izvor: Izračun autora prema www.dzs.hr (24.7.2013)

Grafikon 4. Udio robnih sektora u ukupnom uvozu Hrvatske u 2012. godini prema

SMTK

Izvor: Izračun autora prema www.dzs.hr (24.7.2013)

Ono što možemo primjetiti iz grafikona 3 i 4. je da je kod uvoza za razliku od izvoza

došlo do značajne promjene u strukturi i to kod sektora mineralnih goriva i maziva

koja su znatno narasla kroz promatrano razdoblje.

Tablice 4. i 5. prikazuju izvoz i uvoz Hrvatske prema ekonomoskim grupacijama

zemalja.

Tab

lica

4.I

zvoz

Hrv

atsk

e pr

ema

ekon

omsk

im g

rupa

cija

ma

zem

alja

IZV

OZ

2002

2003

2004

2005

2006

2007

2008

2009

2010

2011

2012

UK

UP

NO

38,4

21,4

3941

,211

,442

48,3

53,7

0052

,282

,750

60,4

34,2

6566

,043

,374

69,1

42,3

5855

,272

,198

64,8

70,4

4371

,234

,060

72,2

33,6

13

EU

RO

PA

33,9

42,6

5937

,555

,198

42,6

74,1

7445

,016

,403

52,2

57,9

8057

,232

,649

60,7

36,8

8748

,073

,031

55,2

03,4

0461

,718

,133

62,3

52,4

65

AZ

IJA

1,24

8,03

21,

297,

808

1,66

7,28

12,

652,

714

3,38

3,85

43,

534,

092

3,55

3,20

43,

330,

478

3,36

6,58

62,

941,

123

3,17

4,70

8

AF

RIK

A1,

784,

009

987,

151

1,98

7,70

62,

241,

579

1,40

2,57

185

4,89

91,

223,

285

1,95

1,04

12,

111,

808

3,06

0,32

52,

497,

606

SJE

VE

RN

A I

SR

ED

NJA

AM

ER

IKA

1,35

6,99

51,

280,

769

1,90

7,91

02,

188,

406

2,35

0,65

93,

167,

870

2,45

5,12

01,

694,

490

3,22

3,01

93,

115,

192

3,80

1,04

7

JUŽ

NA

AM

ER

IKA

40,9

8736

,325

32,7

8098

,598

73,2

7491

,153

95,3

9687

,893

167,

549

214,

417

253,

188

OC

EA

NIJ

A48

,757

54,1

9183

,848

85,0

5096

5,92

81,

162,

710

1,07

8,46

713

5,26

679

8,07

718

4,87

115

4,59

8

ZE

ML

JE E

U20

,337

,026

22,5

01,4

9731

,251

,835

32,3

81,6

4138

,290

,844

39,8

21,8

2942

,174

,625

33,4

82,1

0539

,625

,001

42,6

31,8

0442

,119

,600

AU

ST

RIJ

A2,

870,

882

3,20

6,33

94,

560,

905

3,73

2,17

13,

656,

549

4,04

3,12

84,

002,

032

2,97

5,23

03,

434,

452

4,07

0,15

14,

723,

178

FR

AN

CU

SK

A1,

239,

602

1,17

1,43

71,

108,

793

1,18

0,60

01,

240,

746

1,46

7,72

61,

452,

748

1,10

0,26

288

7,59

92,

089,

857

1,07

1,04

5

ITA

LIJ

A8,

781,

563

10,8

95,7

1511

,074

,401

11,0

53,4

3213

,981

,600

12,6

56,1

0113

,276

,515

10,5

18,3

1112

,094

,563

11,2

22,6

1311

,063

,748

NJE

MA

ČK

A4,

795,

965

4,90

5,01

75,

405,

061

5,57

8,74

06,

277,

257

6,61

8,29

67,

430,

089

6,07

6,16

26,

721,

002

7,18

9,76

67,

431,

033

VE

LIK

AB

RIT

AN

IJA

492,

027

483,

066

578,

887

749,

989

1,11

7,61

11,

273,

840

1,64

5,63

41,

165,

376

962,

388

1,06

5,60

21,

138,

848

BIH

5,49

3,18

65,

961,

295

6,94

8,57

17,

503,

022

7,60

5,97

29,

510,

547

10,6

03,2

877,

088,

909

7,53

4,63

08,

727,

230

9,22

7,18

2

SR

BIJ

A1,

346,

116

1,27

1,09

11,

762,

566

2,34

9,75

23,

010,

849

3,53

8,10

73,

823,

309

2,93

9,71

62,

545,

519

2,78

9,29

63,

141,

411

Izvo

r: iz

raču

n au

tora

pre

ma

ww

w.d

zs.h

r(2

4.7.

2013

)

Tab

lica

5. U

voz

Hrv

atsk

e pr

ema

ekon

omsk

im g

rupa

cija

ma

zem

alja

UV

OZ

2002

2003

2004

2005

2006

2007

2008

2009

2010

2011

2012

UK

UP

NO

83,8

80,1

1094

,830

,340

99,9

74,5

1111

0,52

0,22

612

5,17

0,11

113

8,15

9,43

615

0,36

2,05

411

1,75

1,09

811

0,22

4,50

012

1,03

6,15

512

1,50

4,19

1

EU

RO

PA

70,0

78,6

3478

,590

,189

84,0

78,6

0492

,357

,517

105,

604,

159

113,

836,

632

123,

986,

505

91,2

03,7

3188

,131

,553

95,6

82,3

5797

,640

,027

AZ

IJA

8,90

8,91

711

,194

,806

11,2

25,3

9912

,681

,244

14,5

75,2

1618

,387

,518

19,0

44,3

0714

,578

,651

16,2

93,0

7919

,492

,467

17,1

31,6

29

AF

RIK

A98

4,49

892

3,03

671

0,71

11,

073,

666

691,

065

967,

555

1,29

4,81

666

1,06

488

2,83

463

9,14

51,

134,

810

SJE

VE

RN

A I

SR

ED

NJA

AM

ER

IKA

2,73

3,07

52,

848,

492

2,44

8,96

52,

686,

410

2,59

6,31

23,

117,

623

3,86

9,87

33,

639,

855

3,16

4,55

43,

243,

345

3,67

0,98

7

JUŽ

NA

AM

ER

IKA

1,06

0,60

91,

122,

224

1,39

2,05

31,

641,

486

1,61

9,74

71,

733,

989

2,08

5,59

71,

605,

000

1,70

1,19

41,

906,

751

1,85

2,56

3

OC

EA

NIJ

A11

4,37

815

1,59

311

8,77

979

,904

83,6

1111

6,11

980

,955

62,7

9751

,287

72,0

8974

,175

ZE

ML

JE E

U46

,819

,687

53,6

12,4

0269

,525

,684

72,4

36,4

3481

,367

,423

89,4

87,1

3296

,406

,014

70,0

80,7

7066

,360

,697

74,8

42,2

2185

,812

,476

AU

ST

RIJ

A5,

563,

348

6,25

7,48

16,

817,

563

6,34

9,01

36,

799,

162

7,31

6,52

77,

397,

880

5,61

2,68

95,

253,

543

5,39

6,97

65,

439,

332

FR

AN

CU

SK

A4,

352,

962

5,02

2,58

74,

418,

364

4,62

0,10

74,

950,

058

5,00

1,41

94,

883,

511

3,34

6,85

82,

985,

412

3,56

4,71

43,

616,

969

ITA

LIJ

A14

,495

,343

17,2

03,9

0917

,152

,060

17,6

90,5

1420

,942

,857

22,2

28,2

1725

,674

,284

17,1

94,7

2116

,813

,926

19,9

01,1

4520

,344

,680

NJE

MA

ČK

A13

,613

,734

14,8

18,5

1215

,476

,787

16,3

78,7

2818

,195

,027

19,8

96,7

6820

,154

,254

15,1

26,6

7713

,791

,769

15,2

38,6

6515

,672

,160

VE

LIK

AB

RIT

AN

IJA

1,69

8,38

51,

933,

879

1,91

3,62

02,

068,

873

2,36

4,45

72,

492,

268

2,82

5,97

31,

952,

775

1,76

2,53

91,

794,

293

1,78

0,45

8

BIH

1,29

8,68

91,

534,

691

2,10

4,31

52,

698,

171

3,49

1,31

23,

933,

164

4,01

4,25

22,

983,

490

3,36

5,13

64,

043,

691

4,26

1,46

4

SR

BIJ

A41

7,28

051

0,92

884

6,48

41,

008,

134

1,32

4,50

81,

757,

613

2,10

1,44

91,

479,

627

1,68

0,62

82,

132,

310

2,11

7,67

5

Izvo

r:iz

raču

n au

tora

pre

ma

ww

w.d

zs.h

r(2

4.7.

2013

)

Iz tablice 4. vidimo da je izvoz Hrvatske najviše zastupljen na području Europe, a

unutar Europe najveći dio izvoza otpada na izvoz u zemlje Europske unije. Ono što

možemo zaključiti na temelju prikazanih podataka za izvoz u promatranom razdoblju

je da najveći dio izvoza je usmjer ka Italiji i Njemačkoj te jedan veliki dio otpada in a

susjednu Bosnu i Hercegovinu.

Iz tablice 5. možemo vidjeti da kako i izvoz tako i uvoz tijekom godna raste. Onu

karakteristiku koju imaju zajedničku je i da uvoz isto većinom otpada na Europu

odnosno zemlje Europske unije. Najviše uvozimo iz Italije i Njemačke, dok je u ovom

slučaju uvoz iz BIH zanemariv, s obzirom na izvoz.

3. INSTRUMENTI VANJSKOTRGOVINSKE POLITIKE

U nastavku ćemo prikazati carinske i necarinske instrumente vanjskotrgovinke

politike i objasniti njihovo značenje i utjecaj na vanjsku trgovinu. Posebno će biti

objašnjenja carina i carinska politika, te prikazana povijest carina u Hrvatskoj.

3.1.Vanjskotrgovinska politika

Vanjskotrgovinska politika je skup ekonomsko-političkih mjera neke zemlje kojima

se diskriminira roba kojom se trguje preko granice, radi ostvarenja općih ekonomskih

interesa zemlje. Tako može biti:

• diskriminacija protiv uvoza (protekcionizam): carine, kvote, antidamping,

• diskriminacija protiv izvoza: izvozne pristojbe,

• diskriminacija protiv stranih investitora: kapitalne kontrole,

• diskriminacija protiv stranih radnika: vize, kvalifikacijska selekcija,

• diskriminacija u korist izvoza: izvozne subvencije,

• diskriminacija u korist uvoza: precijenjena valuta.4

Instrumenti vanjskotrgovinske politike su brojni i često se dijele na carinske i

necarinske. Odabir adekvatnog instrumenta obično se svodi na izbor izmedu carinskih

i necarinskih ograničenja: izvoznih pristojbi i subvencija, uvoznih kvota, izvoznih

ograničenja, provizija i poreza na uvoznu robu, kontrola robe, administrativnih

procedura, pristojbi za carinsko evidentiranje, pravila porijekla robe i drugih.

Vanjskotrgovinska politika sastavni je dio ekonomske politike jedne zemlje te je

uvjetovana razvojem i potrebama cjelokupnog gospodarstva, odnosno zemlje.

Vanjskotrgovinski sustav jedne zemlje je skup propisa kojima ona određuje uvjete

ograničenja i povlastice u robnom prometu s inozemstvom, kao i reguliranje plaćanja.

Propisima se reguliraju carine, trgovinska i druga ograničenja, transport i špedicija

robe, tranzit robe, kretanje ljudi i promet kapitala, te se reguliraju inozemnih plaćanja

koja čine devizni režim jedne zemlje.

Prilikom uvođenja zaštitne politike i uvođenja raznih instrumenata zaštite često se

koristi različita argumentacija kojom se opravdava primjena određenog instrumenata:

- povećanje proračunskih prihoda države, u prošlosti je bio jedan od važnijih

argumenata za uvođenje zaštite,

- patriotizam kao argument zaštite se u Hrvatskoj koristio preko slogana

“Kupujmo Hrvatsko” ,

- zaštita mlade industrije je privremena zaštita koja se koristi radi

omogućivanja rasta nove industrije zabranom uvoza koji ima niže troškove u

inozemstvu kako bi se omogućila realizacija ekonomije obujma i postigli niži troškovi

proizvodnje na razini svjetske konkurencije,

- izjednačavanje uvoznih i domaćih cijena je element pasivne zaštite,

iskrivljuje komparativne prednosti i liminira racionalno načelo za trgovinu,

- povećanje nacionalnog blagostanja i poboljšanje uvjeta trgovine koristeći

carine i kvote. Samo velika zemlja može uspješno primjeniti taj argument, i postoji

problem ako partner odgovori sličnom mjerom,

- redistribucija dohotka tako da se pomogne siromašnima, primjerice,

uvođenjem carine na luksuzne proizvode gdje se oporezuju bogati ili uvođenjem

izvoznog poreza na “nužne” proizvode gdje se proizvode zadržava u zemlji i djeluje

na smanjenje cijena,

- poboljšanje trgovinske bilance polazi od toga da će uvođenje carine popraviti

trgovinsku bilancu smanjenjem uvoza bez utjecaja na izvoz. Postoje razni problemi

prilikom takve mjere: mogućnost odmazde trgovinskog partnera, ako je uvozna roba

koja se carini input u domaćoj izvoznoj robi doći će do smanjenja izvoza konačnog

proizvoda zbog povećanja njegove cijene, mogu se stvoriti inflacijski pritisci zbog

povećanja potražnje za supstitutima uvozne robe koji se proizvode u zemlji, može

doći do aprecijacije domaće valute koja poništava pozitivne efekte carine te smanjuje

domaći izvoz i povećava domaći uvoz. 5

Trgovinski deficit nastaje ako je domaća potražnja (C+I+G) veća od domaće

proizvodnje (Y), te je bolje smanjiti potražnju s fiskalnim i/ili monetarnom politikom,

- nacionalna zaposlenost i smanjenje nezaposlenosti, carina može popraviti

nacionalno blagostanje u doba depresije jer uvođenje carine pomiće potražnju od

uvozne prema domaćoj robi te domaća industrija povećava output i zaposlenost,

- argument nacionalne sigurnosti i obrane polazi od pretpostavke da su neke

industrije posebno važne za nacionalnu sigurnost zbog proizvoda koje proizvode ili

znanja i iskustva koje razvijaju,

- argument za zaštitu zbog neuspjeha domaćeg tržišnog neuspjeha temelji se

na mogućnostima da je rad podzaposlen ili nezaposlen, da postoje pogreške na tržištu

kapitala ili rada koje sprječavaju brzo kretanje resursa među sektorima te mogućnost

tehnološkog prelijevanja među zemljama,

- carina za kompenziranje strane izvozne subvencije opravdava se time da je

subvencija nepravedna prema domaćim proizvodačima robe,

- carina za poništavanje efekta dampinga polazi od toga da je umjetno

snižavanje cijena kako bi se povećala konkurentnost nepravedan i štetan za domaće

proizvodače. Uvođenjem carine kako bi se kompenzirala cjenovna razlika

(antidampinška pristojba) uklanja se nepravedna cjenovna prednost stranog poduzeća,

- carina da bi se smanjio strani monopolni profit,

- zaštita okoliša, kulturnih i društvenih vrijednosti.6

Režim vanjske trgovine u svakoj zemlji sadrži autonomne i ugovorene elemente.

Autonomni elementi podrazumjevaju samostalne i jednostrane odluke države o

vanjskotrgovinskoj razmjeni i međunarodnim plaćanjima, koje ona donosi u interesu

nacionalnog gospodarstva neovisno o drugim državama.

Ugovorne elemente sačinjavaju odredbe bilateralnih trgovinskih ugovora i sporazuma,

te multilateralnih međunarodnih sporazuma i konvencija. U skladu s ovim

sporazumima i konvencijama države reguliraju svoju vanjskotrgovinsku razmjenu i

ostale odnose s inozemstvom. Ugovorne elemente država ne može mjenjati

svojevoljno, već joj je potreban pristanak drugih država s kojima je konvencija ili

sporazum potpisan.

Autonomni i ugovorni elementi vanjskotrgovinskog režima često su međusobno

isprepleteni i jedni na druge utječu tako da ih je teško strogo odvajati.

Vanjskotrgovinski režim u pojedinoj zemlji najviše ovisi o stupnju razvitka

nacionalnog gospodarstva te o karakteru vanjskotrgovinske politike.

3.2. Carine i carinska politika

Zaštita domaće industrije ima dugu povijest. U XII. stoljeću Flandrija i Engleska

uvele su ograničenje slobode kretanja da bi sačuvali prednost svoje tekstilne

industrije.

U XIII. stoljeću Engleska je donijela zakon koji je određivao tipove i porijeklo odjeće

koju pojedinci mogu nositi. U XVI. i XVII. stoljeću Francuska je promicala neke

industrije putem uvoznih ograničenja, direktnog vlasništva ili subvencija. Isto je činio

i Japan za vrijeme dinastije Meiji. Uvozna ograničenja bila su jako važna nakon

početka industrijske revolucije. Kroz čitavo XIX. i prvu polovinu XX. stoljeća,

uvozne su carine u industrijskim zemljama iznosile 30 do 50 posto.

Carina je davanje koje država naplaćuje pri prijelazu robe preko carinske crte, kako za

potrebe državnog proračuna tako i za potrebe ostvarivanja određenih utjecaja na

vanjskotrgovinsku razmjenu, kao što su: zaštita domaće proizvodnje, poticanje njenog

razvitka i uravnoteženje platne bilance.

Carinsko područje obuhvaća teritorij unutar carinske granice ili carinske linije.

Najčešće se carinsko područje i carinska granica podudaraju sa državnom granicom i

državnim teritorijem. Izuzetak su slobodne carinske zone i slobodne carinske luke.

Vrste carina:

1) s obzirom na pravac kretanja robe:

- izvozne carine su carine koje se obračunavaju i plaćaju na izvezenu robu za

koju je propisano da podliježe carinskoj pristojbi. Svrha joj je otežati izvoz robe koje

nema dovoljno na domaćem tržištu,

- uvozne carine su carine koje se obračunavaju i plaćaju na uvezenu robu za

koju je propisano da podliježe plaćanju carinskih pristojbi. Mogu imati fiskalni

karakter, ali i intervencionistički gdje služe kao instrument zaštite vlastite

proizvodnje,

- tranzitne carine su carine koje se obračunavaju i plaćaju na robu u tranzitu

(provozu) preko neke zemlje. Zabranjene su Barcelonskom konvencijom iz 1921.

godine.

2) s obzirom na cilj uvođenja:

- fiskalne (financijske) carine, njima je osnovni cilj ostvarivanje javnih

prihoda za financiranje javnih rashoda, a tek im je sekundarni cilj zaštita domaće

proizvodnje. Mogu se obračunati i na uvoznu i na izvoznu robu,

- zaštitne (ekonomske) carine, cilj im je zaštiti domaće gospodarstvo od

inozemne konkurencije. Prvenstveni im je cilj ekonomski,

- represivne (returzivne), one su protumjera na štetnu mjere neke druge

države.

3) s obzirom na način uvođenja carine :

- autonomne carine, to su carine koje svaka država, kao suverena institucija

donosi samostalno i određuje ih prema vlastitim potrebama,

- ugovorene (konvencionalne) carine, to su carine koje su određene

dogovorom i međusobnim sporazumom izmedu dvije ili više država, zbog određenih

zajedničkih interesa i međusobne gospodarske suradnje. Ove carine mogu biti:

bilateralno, tripartitno ili multilateralno ugovorene.

4) s obzirom na visinu opterećenja :

- diferencijalne carine, primjenjuju se maksimalne carinske tarife na robu iz

zemalja s kojima nije zaključen nikakav ugovor ili iz onih zemalja koje iz određenog

razloga domaću robu podvrgavaju diskriminatorskom tretmanu,

- preferencijalne carine, primjenjuje se minimalne carinske tarife na uvoz roba

podrijetlom iz zemalja s kojima se održavaju redovni trgovinski odnosi na bazi

klauzula najvećeg povlaštenja.

5) s obzirom na način određivanja carinske obveze:

- carine na vrijednost uvezene robe (ad valorem), kod njih se uzima za osnovu

postotak od vrijednosti robe,

- specifične carine, to su carine koje se obračunavaju i plaćaju prema mjernim

jedinicama robe (kilogram, litra, komad itd.)7.

3.2.1. Povijest carina u Hrvatskoj

U sljedeća dva potpoglavlja opisati ćemo carine prije i nakon osamostaljenja

Republike Hrvatske.

3.2.1.1. Carine prije osamostaljenja Republike Hrvatske

Carinska služba Republike Hrvatske ima dugu povijesnu tradiciju o čemu svjedoči

jedna od najstarijih izvornih carinskih knjiga u Europi - Dubrovački carinski statut iz

13. stoljeća.

Dubrovački knez Marko Justinijani, Malo i Veliko vijeće, uz pristanak puka na

javnom gradskom zboru 28. rujna 1277. godine, objavljuju cjelovite carinske odredbe

prikupljene u poseban zbornik - Carinski statut ''Liber statutorum doane''.

Dubrovački carinski statut predstavlja jednu od najstarijih izvornih carinskih knjiga u

Europi, koju, s naknadnim dodacima, nalazimo kao prvu knjigu 35. serije nazvane

’’Carine i trošarine’’ i koja obuhvaca 74 stranice. U tadašnjem Dubrovniku carina se

određivala prema vrijednosti robe, a u rijetkim slučajevima i prema težini robe, te je

prvenstveno bila fiskalne naravi. Dubrovački carinski statut ''Liber statutorum doane''

poznaje uvoznu, izvoznu, provoznu i preferencijalnu carinu, koja nije bila

protekcionistička, osim ponekad za agrarne proizvode. Određene proizvode se nije

smjelo uvoziti, a na proizvode kupljene za osobne potrebe nije se plaćala carina. Prije

ukrcaja robe na prijevozno sredstvo svaki se trgovac bio obvezan prijaviti carinarnici

te platiti carinu, a prije nego je s robom napuštao Dubrovnik, morao je ispuniti i

predati carinarnici popis robe (carinsku deklaraciju) i morao je prisegnuti da su svi

podaci, uneseni u carinsku deklaraciju istiniti. Za neprijavljivanje robe bila je

predviđena novčana kazna i oduzimanje robe.

Godine 1423. Dubrovačka vlada donijela je nove carinske propise čime je Dubrovački

carinski statut ''Liber statutorum doane'' iz 1277. godine prestao važiti, premda su

neke odredbe i u novim propisima zadržane, a neke su ukinute.8

Kroz naredna stoljeća carinski propisi na području hrvatskih zemalja bili su različiti i

malo je pisanih dokumenta iz tog vremena.

Za vrijeme dvojne Austro-Ugarske monarhije hrvatske zemlje bile su podijeljene na

dva dijela: Istra, Dalmacija i kvarnerski otoci su pripadali pokrajini Austrijsko

primorje, a Hrvatska i Slavonija su pripadale Ugarskoj. Austrija i Ugarska

zaključivale su sporazume o carinama na rok od 10 godina, a prihod od carina je

svaka država dobivala zasebno i on je služio za pokrivanje troškova zajedničkih

poslova.

Carinska služba bivše države Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, bila je

sa sjedištem u Beogradu, gdje se nalazila Savezna uprava carina i brojila je ukupno 40

carinarnica (od kojih je 10 bilo u tadašnjoj Socijalističkoj Republici Hrvatskoj) sa 115

graničnih prijelaza i 60 prijelaza za pogranični promet, 123 unutrašnje ispostave te 12

carinskih laboratorija i 5 regionalnih računskih centara. Jugoslavenska carinska tarifa

je često mijenjana u svrhu zaštite velikih industrija, ali to nije činjeno sustavno već je

visina zaštite obično stavljena odokativno.

3.2.1.2. Carinski sustav nakon osamostaljenja Republike Hrvatske

8. listopada 1991.g. Republika Hrvatska se osamostalila i glede carinskog sustava te

organizacije i nadležnosti carinske službe. Republika Hrvatska imala je svoja tri

temeljna zakona: Carinski zakon, Zakon o carinskoj tarifi sa Carinskom tarifom i

Zakon o carinskoj službi.

U prvim godinama djelovanja i rada carinske službe struktura carinskih stopa je

promjenjena da bi se prilagodila potrebama hrvatskog gospodarstva, zbog novih

uvjeta poslovanja koji su ukazivali na potrebu drugačijih odnosa zaštitne i fiskalne

funkcije uvoznih opterećenja. U tom razdoblju najviše se usmjeravalo na usklađivanje

nomenclature Carinske tarife prema pravilima Savjeta za carinsku suradnju u

Bruxellesu s ciljem stvaranja pretpostavki za zahvate u carinskom sustavu glede

efikasnijeg punjenja državnog proracuna, konsolidiranja uvoznih instrumenata,

očuvanja zaštitnih efekata carine, kao i na pripremama za pregovore u okviru GATT-a

i WTO-a.

Hrvatska je od samog početka svog djelovanja započela s pripremnim radnjama za

prijam u punopravno članstvo multilateralnog međunarodnog Općeg sporazuma o

carinama i trgovini (GATT). Dobivanje statusa punopravnog člana tog sporazuma

bilo je povezano s formalnostima, a između ostalog je, zahtijevalo i protok određenog

vremena, te je zbog toga Hrvatska najprije postala promatračem u GATT-u. 1993.

godine Hrvatska je postala punopravnom članicom glavne međunarodne carinske

organizacije - Vijeća za carinsku suradnju u Bruxellesu, koja broji 136 članica. Na taj

način carinska služba Republike Hrvatske stekla je mogućnost pristupa svim

međunarodnim carinskim konvencijama, kao i mogućnost uključivanja u

multinacionalnu suradnju s ostalim članicama Vijeća, mogućnost dobivanja stručnih

izvješća i preporuka Vijeća koja se odnose na carinske propise i postupak, mogućnost

sudjelovanja u programima stručne obuke i usavršavanja carinskih djelatnika, pravo

na stručnu pomoć različitih carinskih eksperata iz redova Vijeća, te neposredno

sudjelovanje u stručnom radu raznih odbora Vijeća.

Carinsko pravo je u međuvremenu pretrpjelo dosta izmjena i dopuna, a doneseni su

neki novi veoma važni carinski i vanjskotrgovinski propisi. Zakon o trgovačkim

društvima iz 1993. godine stavio je izvan snage određene odredbe iz preuzetog

Zakona o vanjskotrgovinskom poslovanju, a stupanjem na snagu Zakona o trgovini

1996. g. taj zakon prestao je važiti. Novi Zakon o trgovini je liberalizirao i

pojednostavnio obavljanje pojedinih poslova trgovine s inozemstvom, a do danas je

mijenjan nekoliko puta.

Hrvatski sabor je 7. lipnja 1996. godine izglasao novi Zakon o carinskoj tarifi. Taj

zakon je stupio na snagu 1. srpnja 1996. godine čime je carina postala jedini oblik

zaštite koja se plaća na uvoznu robu, jer su tim zakonom ukinute dotadašnje ’’druge

pristojbe'' kao oblici izvancarinske zaštite.

Carinski zakon Republike Hrvatske iz 1991. godine mijenjan je devet puta, ali je i to

bilo nedovoljno, pa je bilo potrebno donijeti potpuno novi Carinski zakon, koji je u

potpunosti bio prilagođen hrvatskom gospodarstvu, a također i svim europskim i

svjetskim kriterijima te svjetskim carinskim standardima. Hrvatski sabor je 30. lipnja

1999. godine izglasao novi Carinski zakon, koji je u primjeni od 1. siječnja 2000.g. i u

kojemu je sadržan dio visokih standarda koji se postavljaju Republici Hrvatskoj od

strane međunarodnih institucija glede funkcioniranja carinske službe. Novi Carinski

zakon je temelj novog carinskog sustava Republike Hrvatske u koji su ugrađena

rješenja sadržana u Europskom carinskom kodeksu i Međunarodnoj konvenciji o

pojednostavljenju i usklađivanju carinskih postupaka. Njegovim donošenjem

Republika Hrvatska je napravila krupni korak u usklađivanju svog zakonodavstva s

europskim, a što je jedna od obveza koja je Republiku Hrvatsku očekivala u

pregovorima za pristupanje Europskoj uniji.

Novi Carinski zakon usklađen je s Europskim kodeksom, a razlikuje se u onim

dijelovima što ih se i u Europi rješava na razini država. S primjenom novog Zakona u

carinski postupak uvedena je i Jedinstvena carinska deklaracija (JCD) uz mogućnost

njezina podnošenja elektronskim putem.

13. srpnja 2001. godine Hrvatski je sabor donio novi Zakon o carinskoj službi, koji je

stupio na snagu 23. kolovoza 2001. godine. Njime je proširen sam djelokrug rada

carinske službe, jer su posebni porezi (trošarine, akcize) u cijelosti prešle u njezinu

nadležnost, pa je carinska služba od 1. siječnja 2002.g., osim obračuna i naplate

posebnih poreza na uvoznu robu, proširila nadzor i na tuzemnu proizvodnju i promet

roba koje podliježu zakonima o posebnim porezima.

Tim su zakonom uređeni i mnogobrojni poslovi i zadaci Carinske uprave, kao

upravne organizacije u sastavu Ministarstva financija. Na sjednici 21. lipnja 2000.

godine Vlada Republike Hrvatske donijela je Uredbu o pristupanju Međunarodnoj

konvenciji o uzajamnoj administrativnoj pomoći radi prevencije, istraživanja i

suzbijanja carinskih prekršaja što ju je donijela Svjetska carinska organizacija (WCO)

9. lipnja 1977. u Nairobiju, pa se zbog toga uobičajeno zove Nairobi-konvencija.

Nairobi-konvencija predviđa načine davanja pomoći, vrstu podataka što ih se u

razmjeni dostavlja, mogućnost sudjelovanja u zajedničkim istragama carinskih

prekršaja, pojavljivanje carinika pred sudovima u inozemstvu, objedinjavanje

obavijesti te načine uporabe dobivenih podataka, uz osobito isticanje suradnje u borbi

protiv krijumčarenja droga i psihotropnih tvari te krijumčarenja umjetničkih djela,

antikviteta i ostalih kulturnih dobara.

Prihvaćanjem ove Konvencije, stranke potpisnice dale su suglasnost u uzajamnom

međusobnom pomaganju carinskih uprava radi sprječavanja, istraživanja i suzbijanja

carinskih prekršaja.

10. veljače 2000. godine Republika Hrvatska je u Skoplju potpisala memorandum

Sporazuma o olakšavanju trgovine i transporta u jugoistočnoj Europi s ostalim

zemljama sudionicama. Time je potvrđen ulazak u regionalni program, što je

omogućilo i uspostavljanje regionalnog upravnog odbora regionalnog programa

TTFSE (Trade and Transport Facilitation in Southeast Europe) Svjetske banke. Sve

zemlje sudionice TTFSE programa potpisale su zajednički Memorandum o

razumjevanju kojim se osniva Regionalni upravni odbor koji će, kao radno tijelo za

provedbu različitih projekta obuhvaćenih programom, olakšati razmjenu iskustava

među državama, kolektivnu prilagodbu procedura standardima EU te usklađivanje

rada ''graničnih prijelaza - parova''.

3.2.2. Carinska osnovica

U Hrvatskoj se za carinsku osnovicu uzima normalna cijena robe uvećana za troškove

prijevoza i osiguranja do naše granice ili luke.

Carinska osnovica predstavlja iznos na koji se naplaćuje carina ad valorem i održava

carinsku vrijednost koja se odnosi na određenu količinu i vrstu uvozne robe. Carinska

osnovica je individualizirana carinska vrijednost određene robe koja je podložna

carinskom postupku.

3.2.3. Carinska tarifa

Carinska tarifa je popis svih carinskih stopa koje se naplaćuju na proizvode ili grupe

proizvoda prilikom prelaska carinske granice. Carinska se tarifa sastavlja prema

određenom sustavu, to znaci da se proizvodi koje ona sadrži, svrstavaju i klasificiraju

po određenom redu. Zbog toga se uz carinsku tarifu usko povezuje i pojam carinske

nomenklature i carinske klasifikacije.

Carinske tarife razvijenih zemalja izrađene su po nomenklaturi koja često može

sadržavati više tisuća carinskih brojeva. Zbog toga je Briselski savjet za carinsku

suradnju 1955. godine izradio specijalni priručnik s uputama za tumačenje svake

pozicije briselske carinske nomenklature, koja je prihvaćena od većine zemalja.

Carinska tarifa može sadržavati jedinstvene carinske stope koje se primjenjuju na

robu iz svih zemalja.

Na osnovu toga carinska tarifa može biti:

- jednokolonska, to je carinska tarifa koja se propisuje autonomno, što znači da

je dotična zemlja donosi neovisno od utjecaja drugih zemalja,

- dvokolonska, kod koje jedna kolona sadrži maksimalne stope, obično se

propisuju autonomno, dok je druga kolona s minimalnim stopama te one imaju

konvencionalni karakter, što znači da je utvrđena na osnovi trgovinskih ili carinskih

pregovora, bilateralnih ili multilateralnih dogovora.

3.2.4. Carinska tarifa u Republici Hrvatskoj

Carinska tarifa Republike Hrvatske temelji se na kombiniranoj nomenklaturi (KN)

Europske unije. 19. lipnja 2000. predsjednik Republike Hrvatske proglasio je zakon o

carinskoj tarifi. Na kraju svake godine donose se izmjene i dopune zakona o carinskoj

tarifi koje vrijede za sljedeću godinu.

Zakonom o carinskoj tarifi uređuje se:

− pravila u načinu obračuna carina,

− sustav nazivlja robe koja se uvozi, unosi ili prima na carinsko područje

Republike Hrvatske odnosno izvozi, iznosi ili šalje s carinskog područja

Republike Hrvatske razvrstan po odsjecima i poglavljima Carinske tarife,

− sustav brojčanog označavanja robe (tarifni brojevi i tarifne oznake) u

Carinskoj tarifi,

− pravila o razvrstavanju pojedine robe u tarifne brojeve i podbrojeve te tarifne

stavke Carinske tarife,

− carine koje se primjenjuju na uvezenu robu u 2000. godini.9

Pravila u načinu obračuna carina:

Carina utvrđena Carinskim Zakonom i propisima donesenim na temelju ovoga

Zakona naplaćuje se na uvoz robe podrijetlom iz zemalja članica Svjetske trgovinske

organizacije, zemalja s kojima je Republika Hrvatska sklopila ugovore u kojima je

sadržano načelo najpovlaštenije nacije ili iz zemalja koje to načelo primjenjuju na

robu podrijetlom iz Republike Hrvatske.

Na uvoz robe podrijetlom iz zemalja s kojima je Republika Hrvatska sklopila ugovore

o povlaštenom trgovinskom režimu naplaćuje se carina utvrđena tim ugovorima.

Ukoliko to odredi Vlada Republike Hrvatske, na uvoz robe podrijetlom iz zemalja s

kojima Republika Hrvatska nema potpisan nikakav ugovor naplatit će se carina koja

je za 50% viša od carine određene ovim Zakonom.

U studenom 2009 godine donesena je uredba o carinskoj tarifi za 2010 godinu. U

carinskoj tarifi za 2010. godinu unesene su promjene s obzirom na preuzete

međunarodne obveze u Svjetskoj trgovinskoj organizaciji, Sporazumu o stabilizaciji i

pridruživanju EU, te u okviru sklopljenih ugovora o slobodnoj trgovini.

Visine carina na uvoz proizvoda podrijetlom iz zemalja s kojima Republika Hrvatska

nije sklopila ugovore o povlaštenom trgovinskom režimu polaze iz obvezujućih carina

koje su rezultat pristupanja Svjetskoj trgovinskoj organizaciji.

3.3. Necarinska ograničenja vanjske trgovine

Necarinska ograničenja vanjske trgovine su sva ona ograničenja koja se primjenjuju u

vanjskotrgovinskoj politici radi ostvarenja ekonomskih i neekonomskih ciljeva. Sva

se necarinska ograničenja mogu svrstati u tri tipa:

U mjere I. tipa spadaju ona necarinska ograničenja kojima je svrha zaštiti domaću

privredu od vanjske konkurencije, ograničiti uvoz ili ojačati domaću privredu. Ove se

mjere dalje grupiraju u dvije grupe: mjere prema uvozu i mjere prema izvozu.

U tablici 6. prikazane su mjere I. tipa, čija je primarna namjera iskrivljenje trgovine,

dok u tablici 7, su prikazane mjere II. tipa čija je sekundarna namjera restriktivna.

Tablica 6. Mjere I. tipa

Mjere I. tipa (primarna namjera je iskrivljene trgovine)A. Mjere usmjerene na uvoz B. Mjere usmjerene na izvoz

1. Mjere koje djeluju na količine(direktne)

1. Mjere koje djeluju na količine(direktne):

1.1. globalne uvozne kvote 1.1. državna trgovina1.2. selektivne uvozne kvote 1.2. izvozne kvote i dozvole1.3. dozvole diskretno restriktivne1.4. dozvole liberalne1.5. "dobrovoljna" ograničenja izvoza1.6. embargo1.7. državna trgovina1.8. propisi o domaćem sadržaju2. Mjere koje djeluju kroz troškove icijene (indirektne)

2. Mjere koje djeluju kroz troškove icijene (indirektne)

2.1. varijabilni nameti i dodatne uvoznetakse (prelevmani)

2.1. direktne subvencije izvoznicima

2.2. antidampiška i kompenzatornaopterećenja (takse)

2.2. indirektne subvencije izvoznicimauključujući i kreditne olakšice

2.3. direktne subvencije domaćimkonkurentima uvoza

2.3. damping koji podržava država

2.5. kreditna ograničenja uvoznicima 2.4. izvorni nameti (takse)2.6. porezne olakšice i ostale indirektnesubvencije domaćim proizvođačima kojikonkuriraju uvozu uključujući i kreditnekoncesije

2.5. međunarodni robni sporazumi isporazumi o marketingu

2.7. diskriminatorne tarife u unutarnjemtransportu2.8. međunarodni robni sporazumi isporazumi o marketinguIzvor: Babić, A., Baić, M.; Međunarodna ekonomija, sedmo dopunjeno i izmjenjeno izdanje,Zagreb , 2008, str. 195-196.

U mjere II. tipa spadaju mjere koje se odnose na sve probleme koji nisu vezani za

trgovinu ali se povremeno koriste za ograničavanje trgovine.

Tablica 7. Mjere II. tipa

Mjere II. tipa (sekundarna restriktivna namjera)1. Mjere koje djeluju na količine (direktne):a) ograničenje pristupa medijima komuniciranjab) kvantitativna ograničenja marketinga i propaganda2. Mjere koje djeluju kroz troškove i cijene (indirektne)a) propisi o pakiranju i etiketiranjub) zdravstveni, sanitarni i standardi o kvalitetic) sigurnosni i industrijski standardi i propisid) granične taksee) uporabne taksef) carinska procedura, konzularne formalnosti i sličnog) postupci carinske klasifikacije i sličnoh) postupci određivanja carinske osnovice i sličnoi) devizna ograničenjaj) propisi o obavijestima i "administrativne upute"k) državno poduzetništvo, financiranje istraživanja i razvoja islične pomoći domaćim proizvođačima supstituta uvoza iizvoznim sektorimaIzvor: Babić, A., Baić, M.; Međunarodna ekonomija, sedmo dopunjeno i izmjenjeno izdanje,Zagreb , 2008, str. 196-197.

U mjere III. tipa pripadaju mjere ekonomske politike koje se primjenjuju isključivo iz

razloga koji nisu direktno vezani za trgovinu, ali koje neizbježno dovode do

iskrivljavanja uvjeta međunarodne razmjene i zbog toga utječu na vanjsku trgovinu.

U tablici 8. prikazane su mjere III. tipa koje su bez očite namjere iskrivljavanja

trgovine.

Tablica 8. Mjere III. tipa

Mjere III. tipa (bez očite namjere iskrivljavanja trgovine)a) državni monopol proizvodnje, prodaje i distribucije pojedinih proizvoda iligrupa proizvodab) državna strukturna politika i politika regionalnog razvoja koja utječe natrgovinuc ) ad hoc mjere ekonomske politike u vezi s bilancom plaćanjad) razlike u poreznim sustavimae) razlike u sustavima socijalnog osiguranjaf) razlike u sustavima amortizacijeg) vanjske koristi od vladinih programa nabavke za obranu, zrakoplovstvo ilinevojne svrheh) ekonomija obujma uvjetovana državnim nabavkamai) promjene nacionalnih standarda, propisa i praksej) tarife u vanjskom transportu i međunarodni državni transportni sporazumi

k) lučke pristojbeIzvor: Babić, A., Baić, M.; Međunarodna ekonomija, sedmo dopunjeno i izmjenjeno izdanje,Zagreb , 2008, str. 197.

3.3.1. Kvantitativna (količinska) ograničenja vanjske trgovine

Kvantitativnim ograničenjima dozvoljava se da samo određena količina neke robe ili

usluge prijeđe carinsku granicu. Najčešći instrument kvantitativnih ograničenja su

uvozne kvote koje dopuštaju slobodan pristup trgovini unutar kvote, ali potpunu

zabranu nakon što je kvota ispunjena u određenom razdoblju ili se dozvoljava daljnji

uvoz uz nametanje carine. Uvozna kvota podiže domaću cijenu, omogućuje rast

domaćoj proizvodnji, smanjuje potrošnju i uvoz te preraspodjeljuje dohodak od

potrošača prema proizvodačima. Učinci uvozne kvote na blagostanje su slični onima

koji proizlaze iz ekvivalentne uvozne carine, osim jedne iznimke. Renta koja je

povezana s ograničenjem ide onome tko ima uvoznu dozvolu, što ne znači da to mora

biti država.

Postojanjem kvote može doći do slabljenja motivacije domaćih poduzeća za

inoviranje jer im je osiguran udio na domaćem tržištu. Kvota može stvoriti

monopolnu moć, a time i visoke cijene bez utjecaja inozemne konkurencije kako bi ih

oborila.

S obzirom na opseg ograničenja kvote djelimo na: globalnu (nediskriminatornu) kvotu

i selektivnu (diskriminatornu) kvotu. Ako se kvotom ograničava ukupna trgovina

neke robe ili usluge sa svijetom, kvota je globalna odnosno nediskriminatorna. Kad je

dosegnut limit određen kvotom, neovisno iz koje zemlje je roba uvezena, daljnja

trgovina prestaje. Ako se kvota razlikuje prema zemljama podrijetla ili odredišta robe

ili usluge, kvota je selektivna ili diskriminatorna.

Kod selektivne kvote uvozne granice određuju se uglavnom bilateralnim

sporazumima. Smatra se da postoji nekoliko razloga za uvođenje kvota:

1. neelastičnost strane ponude,

2. sigurnost,

3. administrativna prilagodljivost.

3.3.2. Izvozna subvencija

Izvozna subvencija (premija) primjenjuje se kao poticaj izvoznicima da izvoze više

tako da im podiže domaću cijenu izvoznog proizvoda u odnosu prema svjetskoj cijeni.

Subvencija podiže cijenu i za proizvodača i za potrošača tako da potrošači žele manje

trošiti, a proizvodači proizvoditi više i izvoz raste. Izvozna subvencija smanjuje

potrošačev probitak i povećava proizvođačev. Dobitak proizvođača je veći od gubitka

potrošača. Međutim ta je mjera skupa. Kad se uzme u obzir trošak subvencije (novi

izvoz puta jedinična subvencija) krajnji je efekt negativan: izvozna subvencija ne

podiže blagostanje (izvozni prihod je manji od troška).

4. MULTILATERALNI I REGIONALNI CARINSKISPORAZUMI

U sljedećim poglavljima prikazati ćemo najvažnije multilateralne i regionalne

carinske sporazume za Republiku Hrvatsku. Objasniti će se Svjetska trgovinska

organicaja WTO, te odnos Hrvatske s Europskom unijom i CEFTOM.

4.1. WTO- Svjetska trgovinska organizacija

Međunarodna je trgovina tijekom 30-tih godina prošlog stoljeća bila u velikom

gubitku zbog raznih carinskih ratova između mnogih zemalja, već se tada pojavila

potreba za institucionalnom uređenju međunarodne trgovine. U tu svrhu je

organizirana konferencija u Bretton Woodsu 1944. godine, gdje se među ostalim

pokušalo stvoriti Međunarodnu trgovinsku organizaciju (ITO), ali njezinu ratifikaciju

zaustavio je Kongres SAD, što je dovelo do propasti ITO kao institucije. Neuspjeh

ITO rezultirao je pristupanjem 23 države Općem sporazumu o carinama i trgovini

(GATT) u Ženevi. GATT-om je pokrenuta postupna trgovinska liberalizacija i

uklanjanje protekcionističkih mjera u trgovini robom koje su predstavljale ostavštinu

iz 30-ih godina 20. stoljeća. Sve do 1994. godine, tijekom 47 godina i kroz osam

rundi pregovora: Ženeva (1947), Annecy (1949), Torquay (1951), Ženeva (1965),

Dillon runda (1960. - 1961.), Kennedy runda (1964. - 1967.), Tokyo runda (1973. -

1979.) i Urugvajska runda (1986. - 1994.). Deklaracijom iz Marakeša od 15. travnja

1994. godine utemeljena je WTO kao međunarodna organizacija koja je u svoju

strukturu ugradila dotadašnji Opći sporazum o carinama i trgovini, ali je svoju

nadležnost proširila na dva druga nova područja – trgovinu uslugama (GATS) i

intelektualno vlasništvo (TRIPS).

Temeljni cilj WTO-a je postizanje održivog rasta i razvitka gospodarstava, opće

dobrobiti, liberalnog trgovinskog okruženja, te doprinos postizanju bolje suradnje u

vođenju svjetske ekonomske politike. Stoga, djelovanje WTO-a usredotočeno je na

stvaranje: otvorenog i ravnopravnog sustava trgovinskih pravila, progresivne

liberalizacije i eliminacije carinskih i necarinskih prepreka trgovini robama i

uslugama, uklanjanje svih oblika protekcionističkih mjera i diskriminatornih tretmana

u međunarodnim trgovinskim odnosima, integraciju nerazvijenih i zemalja u razvoju,

te tranzicijskih zemalja u multilateralni sustav i postizanje maksimalno mogućeg

stupnja transparentnosti trgovinskog multilateralnog sustava.

WTO sporazumi sadrže nekoliko osnovnih načela kojima je cilj stvaranje

multilateralnog liberalnog trgovinskog sustava i obuhvaćaju:

1. princip najpovlaštenije nacije (ako jedna zemlja odobri bilo kakve povlastice

na uvoz iz druge zemlje, dužna je te povlastice primijeniti na uvoz iz svih

ostalih zemalja potpisnica GATT-a),

2. princip reciprociteta- uzajamno snižavanje carina,

3. princip nacionalnog tretmana (uvozna roba nakon što se na nju plati carina ne

smije se tretirati lošije od domaće robe),

4. diferencirani pristup najmanje razvijenih regija (niže carinske stope na uvoz

proizvoda iz manje razvijenih zemalja; GSP- opći sustav preferencijala

usvojen 1970. godine na drugoj konferenciji UNCTAD-a: povlastice koje

razvijene zemlje daju manje razvijenima),

5. ukidanje trgovinskih prepreka i zaštita okoline.

Organizacijska struktura WTO-a

Ministarska konferencija najviše je tijelo koje odlučuje o pitanjima WTO-a. Glavno

vijeće je tijelo koje odlučuje o tekućim pitanjima WTO-a u razdoblju između

Ministarskih konferencija. Zasjeda u obliku tijela Glavnog vijeća kao Tijela za

rješavanje sporova i Tijela za pregled trgovinskih politika. Sastavljeno je od

predstavnika država članica i odgovorno je i nastupa u ime Ministarske konferencije.

Tijelo za rješavanje sporova (Dispute Settlement Body) zasjeda u obliku odnosno na

razini Glavnog vijeća i sadrži dva pomoćna tijela: Skupina stručnjaka za rješavanje

sporova i Žalbeno tijelo. Vijeća su tijela treće razine organizacijske strukture WTO-a,

odgovorna su Glavnom vijeću, sastoje se od predstavnika svih članica, nadležna su za

pitanja iz pripadajućih im sporazuma, sadrže pomoćna tijela, odbore i radne skupine,

koja su tijela četvrte razine, također sastavljena od predstavnika svih članica.

Tajništvo WTO-a nalazi se u Ženevi. Sastoji se od ureda Glavnog direktora i četiri

ureda zamjenika Glavnog direktora. Ima zaposlenih 500 djelatnika i nema funkciju

odlučivanja. Osnovna funkcija je pružanje tehničke podrške vijećima, odborima,

ministarskim konferencijama, kao i tehničke pomoći zemljama u razvoju, pravne

pomoći u postupku rješavanja sporova, te savjeta vladama u postupku pristupanja.

4.1.1. Republika Hrvatska i WTO

Hrvatska je 1993. godine započela s pripremama za pristupanje GATT-u te tako

službeno dobila status promatrača, a 27. listopada 1993. godine je uspostavljena

Radna skupina RH za pristupanje WTO.

Pregovori Hrvatske o pristupanju u članstvo WTO trajali su 6,5 godina. Za to vrijeme

održano je šest službenih i četiri neslužbene sjednice Radne skupine za prijam RH u

WTO, odnosno rundi multilateralnih pregovora, te 20 rundi bilateralnih pregovora. U

multilateralnim pregovorima potvrđena je usklađenost hrvatskog poreznog, carinskog,

deviznog, trgovinskog, i ostalih zakonodavstava u skladu s pravilima WTO

sporazuma.

Tijekom bilateralnih pregovora Hrvatska je pregovarala s 19 WTO članica koje su

izrazile interes pregovarati o carinskim uvjetima za pristup njihovih roba i pružanje

usluga na hrvatskom tržištu: SAD, Europska komisija (EK), Japan, Mađarska,

Slovenija, Češka, Slovačka, Poljska, Norveška, Švicarska, Turska, Australija, Novi

zeland, Kanada, Urugvaj, Ekvador, Meksiko, Kirgistan i Indija.

Hrvatska je od rujna 1999. godine bila blokirana u postupku prijama u članstvo WTO

a zbog različitih stavova i zahtjeva Sjedinjenih Američkih Država i Europske Unije

(Francuske) glede liberalizacije audiovizualnih usluga, pri čemu je Europska komisija

zastupala stav zaštite kulturne raznolikosti, a SAD stav liberalizacije. Hrvatska je

tražila isti tretman kao Baltičke zemlje, argumentirajući svoj stav kako je Hrvatska

europska zemlja orijentirana integraciji u europske strukture, članica Vijeća Europe i

potpisnica Konvencije o prekograničnoj televiziji. SAD nisu prihvatile takav model,

uz argumente da Hrvatska nema ugovorom institucionaliziran odnos s Europskom

Unijom, kao što to imaju Baltičke zemlje Sporazumima o pridruživanju. Hrvatska

ponuda izmjenjena je u veljači 2000. godine na način da je približena zahtjevima

Europske komisije, ali nije bila prihvaćena od američke strane. Novim neformalnim

prijedlogom postignut je dogovor koji ne uključuje obveze glede sadržaja programa,

već obveze davanja koncesija pri stjecanju vlasništva i upravljanja radio i TV

postajama.

Hrvatski sabor je na svojoj sjednici održanoj 5. listopada 2000. godine donio Zakon o

potvrđivanju Protokola o pristupanju Republike Hrvatske Marakeškom ugovoru o

osnivanju Svjetske trgovinske organizacije, koji je stupio na snagu 30. listopada 2001.

godine.

Trideset dana nakon ratifikacije protokola tj. 30. studenog 2000. godine Republika

Hrvatska postala je članica Svjetske trgovinske organizacije (WTO). Hrvatska

gospodarska diplomacija imala je za cilj ugovoriti što duže “tranzicijsko razdoblje” u

kojem će se hrvatska ekonomija što bolje prilagoditi pravilima WTO-a. To je osobito

važno kod carinske zaštite na uvoz poljoprivrednih i industrijskih proizvoda kao i na

liberalizaciju tržišta telekomunikacijskih i nekih financijskih usluga. U osnovi,

hrvatska gospodarska diplomacija uspješno je djelovala pri ulasku u WTO, gdje je

imala podršku klasične diplomacije.

Pristupivši u WTO, u Hrvatskoj su prosječne carinske stope na industrijske proizvode

smanjene sa 9,7 % na 6,5 %, te nakon prijelaznih razdoblja od 2-5 godina na 5,34%.

Za poljoprivredne proizvode prosječne carinske stope smanjene su sa 33,7 % na 25 %,

dok su nakon prijelaznih razdoblja od 7 godina smanjene na 16,4 %, uključujući i

carine na uvoz ribe i ribljih proizvoda, koje su smanjene sa 32,1 % na 15,5 %.

Hrvatska je tijekom pregovora o prijemu prihvatila gotovo sve prijedloge carinskih

stopa "0 za 0" (za proizvode: drvo, igračke, čelik, pivo, papir, metale, poljoprivednu,

medicinsku, znanstvenu i građevinsku opremu) i carinske harmonizacije za tekstile

(12- 14 %) i kemikalije (6,5 %).

U području usluga Hrvatska je značajno otvorila tržište, a što se tiče audiovizualnih

usluga slijedila je baltički model kojim je odobren izuzetak od načela najpovlaštenije

nacije te dodatne obveze u područjima audiovizualnih kinematografskih, kazališnih i

telekomunikacijskih usluga, uključujući ukidanje poreza na dodanu vrijednost na

kinematografske ulaznice.

Hrvatska je s danom prijama u članstvo pristupila WTO-ovom višelateralnom

Sporazumu o trgovini civilnim zrakoplovima. Pregovori o pristupanju

multilateralnom Sporazumu o državnim nabavkama pokrenuti su temeljem zatraženog

statusa promatrača od 14. lipnja 1999. godine u veljači 2002. godine.

Ulaskom u WTO Hrvatska se obvezala svake godine donositi novu Uredbu o

carinskoj tarifi s nižim carinskim stopama. Hrvatska u kontekstu promicanja svojih

interesa, u WTO-u nastupa i u okviru neformalne konzultativne skupine zemalja

CEFTA plus. Kao članica prvi put je sudjelovala na Ministarskoj konferenciji 2001.

godine u Dohi kojom je pokrenuta nova runda multilateralnih trgovinskih pregovora.

Stajališta Republike Hrvatske iznijeta su na plenarnom zasjedanju Konferencije, i u

okviru neformalne skupine CEFTA plus te skupine novih članica.

Hrvatska glede multilateralnog trgovinskog sustava WTO-a zastupa stajališta:

− pokretanje nove sveobuhvatne runde pregovora,

− sustavna multilateralna trgovinska liberalizacija i jačanje WTO sustava,

− fleksibilnost u preuzimanju novih obveza do isteka ugovorenih prijelaznih

razdoblja u područjima poljoprivrede i pristupa tržištu,

− poseban položaj Hrvatske unutar RAM (grupa nedavno pridruženih članica)

inicijative, uključujući duža prijelazna razdoblja i grace period zbog ustupaka

koje je Hrvatska već dala prilikom pristupa u WTO,

− podržava pregovore, odnosno uključivanje novih područja, odnosa trgovine i

investicija, konkurencije i okoliša u WTO multilateralni sustav,

− trgovinsku liberalizaciju unutar regionalnih okvira suradnje kao WTO sustavu

komplementarnog procesa,

− podržava netrgovinske aspekte poljoprivrede tj. načelo multifunkcionalnosti

poljoprivrede,

− podržava poseban tretman zemalja u razvoju.

Prijem u članstvo Svjetske trgovinske organizacije omogućio je Hrvatskoj aktivniju

ulogu u svjetskom trgovinskom sustavu, osobito u sklopu pregovora članica WTO-a o

daljnjoj liberalizaciji telekomunikacija i financijskih usluga, te je omogućio daljnji

proces ulaska Hrvatske u europske integracijske procese, osobito u CEFTA-u i u

Europsku uniju, što je hrvatski gospodarski prioritet, koji je na kraju i ostvaren.

4.2. Regionalni trgovinski sporazumi

Pod regionalnim trgovinskim sporazmima podrazumijevamo odnos Hrvatske s

Europskom unijom te odnos Hrvatske kao člana CEFTE.

4.2.1. Europska unija

Europska unija (EU) jedinstvena je nadnacionalna integracija europskih demokratskih

zemalja okupljenih s ciljem zajedničkog promicanja mira i blagostanja. Nastanak

Europske unije uzrokovalo je onemogućavanje ponovnih strahota koje su Europi i

svijetu donijela dva svjetska rata. 18. travnja 1951. potpisan je Pariški ugovor koji je

stupio na snagu 23. srpnja 1952. godine. Tim ugovorom je osnovana Europska

zajednica za ugljen i čelik (EZUC), čije su države osnivačice bile: Belgija, Francuska,

Italija, Luksemburg, Nizozemska i Njemačka.

25. ožujka 1957. godine potpisani su Rimski ugovori. Ti ugovori su stupili na snagu 1.

siječnja 1958. godine, te su osnovane: Europska ekonomska zajednica (EEZ) i

Europska zajednica za atomsku energiju (EURATOM). Ovom zajednicom

uspostavljena je carinska unija među državama potpisnicama (Belgija, Francuska,

Italija, Luksemeburg, Nizozemska i Njemačka), postavljeni su kriteriji i temeljni

ciljevi stvaranja zajedničkog tržišta koje bi osiguralo slobodno kretanje ljudi, roba,

usluga i kapitala.

Do prvog vala proširenja, odnosno pristupanja novih država članica dolazi 1973.

godine, kada se tadašnjim Zajednicama pridružuju Danska, Irska i Velika Britanija, a

samim time dolazi i do jačanja zajedničke vanjske politike Europske zajednice.

Jedinstvenim europskim aktom, koji je potpisan 1986. godine, otvoren je put za

potpunu uspostavu jedinstvenog tržišta. Tijekom osamdesetih godina 20. stoljeća

Europskoj zajednici pristupaju Grčka, Portugal i Španjolska.

Ugovorom o Europskoj uniji (Ugovorom iz Maastrichta) koji je stupio na snagu 1993.

godine prvi je put uveden pojam Europska Unija. Tim se ugovorom nadležnost Unije

podijelila se na tri područja (stupa).Prvi stup obuhvaćao je tri Zajednice: Europsku

zajednicu za ugljen i čelik, Europsku ekonomsku zajednicu i Europsku zajednicu za

atomsku energiju te jedinstveno tržište i jedinstvenu valutu. Drugi stup se odnosio na

Zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku, a treći stup na Suradnju u pravosuđu i

unutarnjim poslovima odnosno suradnju policije i pravosudnih tijela u kaznenim

pitanjima. Tokom 90-tih godina dolazi do četvrtog vala proširenja koji uključuje

Austriju, Finsku i Švedsku, a nadležnost Europske unije širi se na nova područja.

Najveći val proširenja Europske unije započeo je 1. svibnja 2004. kada je Europskoj

uniji pristupilo deset novih članica: Cipar, Češka, Estonija, Latvija, Litva, Mađarska,

Malta, Poljska, Slovačka i Slovenija, a završio pristupanjem Bugarske i Rumunjske 1.

siječnja 2007. godine.

4.2.1.1. Republika Hrvatska i Europska Unija

Uspostavljanje odnosa između Hrvatske i Europske unije započelo je međunarodnim

priznanjem Republike Hrvatske kao nezavisne i suverene države 15. siječnja 1992.

godine.

U lipnju 1999. godine Vijeće ministara Europske unije usvojilo je Proces stabilizacije

i pridruživanja za Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu, Albaniju, Makedoniju i tadašnju

Saveznu Republiku Jugoslaviju. Republika Hrvatska otpočela je proces intenzivnijeg

približavanja Europskoj uniji 2000. godine. Kao pripremni korak ka

institucionaliziranju odnosa izmedu Hrvatske i Europske unije, s Europskom su

komisijom održana četiri sastanka Zajedničke konzultativne radne skupine RH/EU, s

namjerom započinjanja konkretnih stručno-tehničkih razgovora. Svaki od sastanaka

popraćen je Zajedničkim preporukama ZKRS (Zajednička konzultativna radna

skupina), u kojima su identificirana područja u kojima se Hrvatska kroz konkretne

korake obvezala približiti standardima Europske unije.

U Hrvatsku je upućena i tzv. "fact finding mission" u cilju snimanja stanja u resorima

u svrhu prikupljanja podataka potrebnih za izradu Studije o izvedivosti pregovora o

SSP-u (tzv. Feasibility Study). Izradom i usvajanjem Studije o izvedivosti u lipnju

2000. godine, Europska komisija dala je preporuku Vijeću ministara EU-a za

otpočinjanje pregovora o Sporazumu o stabilizaciji.

U studenom 2000. godine. otvoreni su pregovori na marginama Zagrebačkog

summita. Ukupno su održana tri službena kruga pregovora, dva kruga tehničkih

pregovora, te niz dodatnih sastanaka na stručnoj razini kako bi se usuglasila pitanja

vezana uz dijelove sporazuma koji se odnose na poljoprivredu i trgovinu.

14. svibnja 2001. godine Sporazum je parafiran u Bruxellesu, a potpisan je 29.

listopada 2001. godine u Luxembourgu.

Nakon potpisivanja Sporazuma započeo je proces ratifikacije u Republici Hrvatskoj,

Europskom parlamentu i svim državama članicama Unije. Sporazum je 1. veljače

2005. godine stupio na snagu.

Potpisivanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju 29. listopada 2001. godine

Republika Hrvatska po prvi put stupa u ugovorne odnose s Europskom unijom. To je

bio najvažniji formalni korak u procesu približavanja Republike Hrvatske Europskoj

uniji prije podnošenja zahtjeva za punopravno članstvo, stjecanja statusa kandidata i

otvaranja pristupnih pregovora.

Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju je sklopljen na neodređeno vrijeme, i on je

preferencijalni sporazum, koji treba pridonijeti gospodarskoj i političkoj stabilizaciji

Republike Hrvatske, te uspostavi bliskih i dugoročnih veza između ugovornih

stranaka.

Područja suradnje predviđena Sporazumom u nadležnosti su Europske unije i/ili

država članica, pa se tako radi o sporazumu mješovitog karaktera koji na odgovarajući

način uređuje odnose Republike Hrvatske s Europskom unijom u sva tri stupa Unije.

Usuglašene odredbe Sporazuma, uz preambulu i opća načela, sadrže i dogovore o

suradnji i međusobnim obvezama u sljedećim područjima: politički dijalog,

regionalna suradnja, sloboda kretanja roba, radnika i kapitala, sloboda pružanja

usluga, poslovni nastan, usklađivanje zakonodavstva, suradnja na području pravosuđa

i unutarnjih poslova, politike suradnje, financijska suradnja, te institucionalne, opće i

završne odredbe.

Prema Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju Europska Unija je gotovo u cijelosti,

bez prijelaznog razdoblja ukinula carine i druga ograničenja na uvoz hrvatskih

proizvoda. Zadržane su samo kvote na izvoz mlade govedine, određenih ribljih

proizvoda i vina.

Tijekom pregovora najviše napora uloženo je u usuglašavanje trgovinskog dijela

Sporazuma u kojem je dogovoren prijelazni period u kojem će Republika Hrvatska

liberalizirati svoje tržište za industrijske i poljoprivredne proizvode iz Europske unije.

Postignuti sporazum jamči postupno otvaranje hrvatskog tržišta kroz trogodišnja

(danom stupanja na snagu Sporazuma carine su se snizile na 60% osnovne carine, 1.

siječnja 2003. godine na 30% osnovne carine te 1. siječnja 2004. godine ukinule su se

preostale carine) i šestogodišnja prijelazna razdoblja (danom stupanja na snagu

Sporazuma carine su se snizile na 70% osnovne carine, 1. siječnja 2003. godine na

50% osnovne carine, 1. siječnja 2004. godine na 40% osnovne carine, 1. siječnja

2005. godine carine na 30% osnovne carine, 1. siječnja 2006. godine na 15% osnovne

carine, te u konačnici 1. siječnja 2007. godine ukinule su se preostale carine.

Kod poljoprivrednih proizvoda zajamčen je šestogodišnji prijelazni period, uz

napomenu da se za razliku od industrijskih proizvoda, gdje su nakon prijelaznog

razdoblja svi proizvodi liberalizirani, ovdje predviđa zadržavanje određene carinske

zaštite i nakon isteka prijelaznog razdoblja (uglavnom kod uvoza živih životinja,

prerađenog voća i povrća, cvijeća, žitarica i brašna, voćnih sokova, svježeg i

smrznutog mesa, suhomesnatih proizvoda, mlijeka i mliječnih prerađevina, duhana i

cigareta, mineralne vode, čokolade, keksa i sladoleda).

Predviđena je i mogućnost primjene zaštitnih mjera u slučaju znatnijeg povećanja

uvoza koji može ugroziti stabilnost domaćeg tržišta.

Od 1. siječnja 2002. godine do 1. veljače 2005. godine, na snazi je bio Privremeni

sporazum o trgovinskim i s njima povezanim pitanjima. Taj je Sporazum sklopljen

izmedu Europske zajednice i Republike Hrvatske i njime su bili regulirani trgovinski i

prometni odnosi izmedu Republike Hrvatske i Europske unije. Za to vrijeme trajao je

proces ratifikacije Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju u državama članicama

Europske unije. Tako su se među prvim zemljama koje su ratificirale sporazum našle

Austrija, Irska, Danska i Njemačka, dok je ratifikacija Sporazuma najduže trajala kod

Nizozemske (30. travnja 2004.), Ujedinjenog Kraljevstva (3. rujna 2004.) i Italije (8.

listopada 2004.). Nakon šta su sve zemlje ratificirale Sporazum, 1. veljače 2005.

Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju stupio je na snagu.

2000. godine Europska Unija je donijela autonomnu odluku kojom se svim zemljama

zapadnog Balkana (Bosna i Hercegovina, Albanija, Makedonija, Srbija, Crna Gora i

Kosovo) garantiraju trgovinske povlastice, dopuštajući većini proizvoda ulaz na

tržište Unije bez carinskih i drugih ograničenja sve od 2015. godine. Time se

pokušava doprinijeti daljnjem miru, stabilnosti i ekonomskom napretku zemalja na

zapadnom Balkanu. Izvoz Europske Unije 2009. godine prema zemljama zapadnog

Balkana je iznosio 25.5 mlrd. Eura, što je 2.3% od ukupnog izvoza Unije. Nasuprot

tome izvoz zemlja zapadnog Balkana na tržište Unije je iznosio 11.2 mlrd. Eura što

čini 0.93% ukupnog uvoza Europske Unije.

Nakon političke odluke Europskoga vijeća o otvaranju pregovora i sazivanju

bilateralne međuvladine konferencije o pristupanju pregovori su formalno zapoceli 3.

listopada 2005. godine održavanjem prve sjednice međuvladine konferencije između

država članica EU-a i Republike Hrvatske na kojoj su razmijenjena Opća stajališta

Europske unije i Republike Hrvatske.

20. listopada 2005. započeo je postupak analitičkog pregleda usklađenosti hrvatskog

zakonodavstva s pravnom stečevinom Europske unije (eng. screening). Osnovna je

svrha screeninga utvrditi postojeće razlike u svakom poglavlju pregovora između

zakonodavstva države kandidatkinje i pravne stečevine Europske unije s kojom je do

trenutka pristupanja u članstvo potrebno uskladiti nacionalno zakonodavstvo. Na

temelju analize od države kandidatkinje očekuje se da pokaže hoće li moći u cijelosti

prihvatiti pravnu stečevinu Europske Unije u pojedinom poglavlju pregovora i

uskladiti uočene razlike u zakonodavstvu ili ima namjeru zatražiti odgovarajuća

prijelazna razdoblja za potpuno usklađivanje i punu provedbu. Screening se provodi

zasebno za svako poglavlje pregovora.

18. listopada 2006. završen je postupak analitičkog pregleda usklađenosti hrvatskog

zakonodavstva s pravnom stečevinom Europske zajednice (screening). Nakon

završetka screeninga Hrvatska je započela otvaranje pregovora po pojedinom

poglavlju. Tu započinje sadržajna faza pregovora tijekom koje se pregovara o

uvjetima pod kojima će država kandidat prihvatiti, primijeniti i provesti pravnu

stečevinu Europske unije u tom poglavlju, uključujući prijelazna razdoblja koja su

eventualno zatražena tijekom pregovora. Nakon postizanja dogovora između

Europske unije i države kandidata o pojedinom poglavlju pregovora ono se smatra

privremeno zatvorenim ako su ispunjeni preduvjeti za njegovo zatvaranje.

Pregovaračka skupina za vođenje pregovora o pristupanju Republike Hrvatske

Europskoj uniji zadužena je za stručnu i tehničku razinu pregovora s institucijama

Europske unije i državama članicama Europske unije po svim poglavljima pregovora.

Ona razmatra i usvaja nacrte prijedloga pregovaračkih stajališta te ih upućuje

Koordinaciji za pregovore o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji te

izvješćuje Državno izaslanstvo i Vladu Republike Hrvatske o stanju pregovora.

Članovi pregovaračke skupine zaduženi su za koordinaciju pojedinih skupina

poglavlja pregovora te pružaju stručnu potporu glavnom pregovaraču u pregovorima,

sudjeluju u pregovorima prema nalogu glavnog pregovarača, usklađuju rad radnih

skupina za pripremu pregovora po pojedinim poglavljima pregovora, surađuju s

europskim koordinatorima tijela državne uprave te su odgovorni za izradu prijedloga

pregovaračkih stajališta i odgovarajućih izvješća.

Cilj Republike Hrvatske je bio zatvaranje svih poglavalja do 21. lipnja 2011. godine,

najkasnijeg mogućeg datuma za sazivanje pristupne konferencije pod mađarskim

predsjedanjem. Zatvaranje svih poglavlja se desilo 30. lipnja 2011. godine. Najteže je

bilo zatvoriti poglavlja pravosuđa i temeljnih prava i poglavlje Tržišnog natjecanja.

Hrvatska je postala punopravnom članicom 1. srpnja 2013. godine, nakon ratifikacije

sporazuma od svih zemalja članica EU.

4.2.2. CEFTA - Srednjoeuropski sporazum o slobodnoj trgovini

CEFTA (Central Europe Free Trade Agreement) je organizacija osnovana 1992.

godine s ciljem usklađivanja gospodarskih odnosa među državama potpisnicama

razvojem trgovine, ubrzanjem razvoja trgovinskih aktivnosti, podizanjem životnog

standarda i osiguranjem boljih mogućnosti zapošljavanja, povećanjem produktivnosti

i postizanjem financijske stabilnosti. Sporazum su u prosincu 1992. godine potpisale

tadašnja Čehoslovačka, Mađarska i Poljska. U siječnju 1996. godine Sporazum je

potpisala Slovenija, u srpnju 1997. godine Rumunjska, a u siječnju 1999. godine

Bugarska. Kako je većina zemalja prije potpisivanja CEFTA Sporazuma već bila

potpisala sporazume s Europskom unijom o pridruživanju, CEFTA je djelovala kao

jedna od pripremnih aktivnosti na putu k punopravnomu članstvu u Europskoj uniji.

Također cilj CEFTA-e bio je osiguravanje istovjetnoga trgovinskog tretmana među

državama potpisnicama te uklanjanje trgovinskih zapreka.

Republika Hrvatska punopravno članstvo u CEFTA-i stekla je 1. ožujka 2003. godine.

Nakon proširenja Europske unije 1. svibnja 2004. godine u članstvu CEFTA-e ostale

su Bugarska, Rumunjska i Hrvatska.

Zemlje potpisnice Ugovora o CEFTA 2006 su Hrvatska, Makedonija, Rumunjska,

Bugarska, Albanija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Moldavija, Srbija i Kosovo.

Ulaskom u EU 2007. godine Bugarska i Rumunjska prestale su biti članice CEFTA-e.

CEFTA 2006 je novi srednjoeuropski ugovor o slobodnoj trgovini a nastao je iz

potrebe racionalizacije provedbe mreže bilateralnih ugovora o slobodnoj trgovini koje

su tijekom godina međusobno sklopile zemlje jugoistočne Europe. Osnovni ciljevi

zamjene mreže bilateralnih sporazuma o slobodnoj trgovini jednim jedinstvenim

multilateralnim ugovorom leže u potrebi povećanja obujma međunarodne robne

razmjene i direktnih ulaganja u jugoistočnu Europu te olakšavanja poslovanja i

liberalizacija trgovine doprinoseći na taj način unapređenju i jačanju ukupnih

trgovinskih i gospodarskih odnosa u regiji. Postizanje financijske stabilnosti,

povećanje produktivnosti te usklađivanje razvoja ekonomskih odnosa između zemalja

potpisnica CEFTA-e su također bitni ciljevi CEFTA-e 2006, te je u potpunosti

usklađena sa odredbama WTO-a.

Područje slobodne trgovine bit će uspostavljeno u prijelaznom razdoblju koje

završava najkasnije 31. prosinca 2010. godine. Hrvatska je prestala biti članica

CEFTA-e 2006 onog trenutka kada je postala članica Europske Unije.

Za međusobnu trgovinu je određeno da će se ukinuti sva količinska ograničenja

izvoza i uvoza te se neće uvoditi nova, provoditi će se konstantna smanjenja carina, te

je zabranjeno uvoditi nove carine i takse. Svi oni industrijski proizvodi čiji uvoz nije

bio liberaliziran na dan stupanja na snagu ovog Sporazuma, za vrijeme tranzicijskog

perioda (31 prosinac 2008. godine) je došlo do postepenog smanjenja carina. CEFTA

2006 nije imala sadržanu dodatnu liberalizaciju trgovine poljoprivrednim proizvodima

ali je nakon dvije godine pregovora 14. 02. 2011. godine potpisan Dodatni Sporazum.

Albanija, Hrvatska, Makedonija, Crna Gora, Moldavija i Srbija složili su se za više

liberalizirane koncesije u trgovini poljoprivrednim proizvodima. Stranke su ukinule

sve carine na uvoz, sve pristojbe s jednakim učinkom, i sva uvozna davanja fiskalne

prirode u medusobnoj trgovini na sve proizvode, osim onih u okviru bilateralnih

koncesija kako je navedeno u Aneksu 10. Ova značajna liberalizacija trgovine

poljoprivrednim proizvodima je važan korak u daljnjem smanjenju prepreka trgovini,

a očekuje se da imaju pozitivne učinke na cjelokupno gospodarstvo regije.

5. ULAZAK HRVATSKE U EUROPSKU UNIJU - izazoviza trgovinsku politiku

Trgovinska integriranost u Europsku Uniju i trgovinska politika nisu preduvjet za

članstvo, ali služe kao element za procjenu pripremljenosti za ulazak u Uniju.

Liberalizacija cijena i trgovine, postojanje sustava tržišnih zakona i bilanca plaćanja s

inozemstvom neki su od pokazatelja na temelju kojih se procjenjuje prvi gospodarski

kriterij o uspostavi djelotvornog tržišnog gospodarstva u državi kandidatkinji.

Drugi gospodarski kriterij jest razvijena sposobnost suočavanja s konkurentskim

pritiskom i tržišnim snagama unutar Unije. Ispunjavanje tog kriterija zahtijeva jačanje

konkurentnosti u glavnim gospodarskim sektorima kandidata te, između ostalog,

postojanje djelotvornog tržišnog gospodarstva; odgovarajuće mjere vladine politike i

zakonodavstva za poticanje konkurentnosti (trgovinska politika, politika

konkurentnosti, subvencije potpora malim i srednjim poduzećima), kao i određen

stupanj trgovinske integriranosti zemlje s Europskom Unijom prije proširenja (obujam

vanjskotrgovinske razmjene, vrsta proizvoda).

5.1. Trgovinska integriranost

Europska Unija je najznačajniji trgovinski partner Hrvatske, razmjenom s njezinim

državama članicama ostvarivao se veliki udio ukupne vanjske trgovine Hrvatske kao

što je prikazano u tablici 9. Izvoz Hrvatske u Europsku Uniju se konstantno

povećavao sve do 2009 kada je zabilježen pad, kada gledamo udio u izvozu vidi se da

je 2005. i 2006. godine rastao sa 62 na 63%, dok je nakon toga zabilježen pad na

60%, kasnije i do 58 % u 2012 godini.

Uvoz Hrvatske iz zemalja Europske Unije se kao i izvoz povećavao sve do 2009.

godine kada je došlo do pada od 32.5%. Udio uvoza iz zemlja Europske Unije u

ukupnom uvozu se konstantno tokom godina smanjuje, od 65.5% u 2005. godini pa

sve do 60.2% u 2010. godini.

Pokrivenost uvoza izvozom u Europsku Uniju je jako slaba, ona je u 2005. godini

iznosila svega 44.7%, te se tokom godina i smanjivala stvarajući sve veci jaz u

trgovinskoj razmjeni, tek je u 2009. godini došlo do pozitivnog pomaka kada je

pokrivenost uvoza iznosila 47.78%, i od onda je rasla do 2012 godine, kada opet

dolazi do pada na 49.08%.

Tab

lica

9.V

anjs

ka tr

govi

na H

rvat

ske

s E

U u

tisu

ćam

a ku

na

2002

2003

2004

2005

2006

2007

2008

2009

2010

2011

2012

UK

UP

AN

IZV

OZ

38,4

21,4

3941

,211

,442

48,3

53,7

0052

,282

,750

60,4

34,2

6566

,043

,374

69,1

42,3

5855

,272

,198

64,8

70,4

4371

,234

,060

72,2

33,6

13

Izvo

z u

zem

lje

EU

20,3

37,0

2622

,501

,497

31,2

51,8

3532

,381

,641

38,2

90,8

4439

,821

,829

42,1

74,6

2533

,482

,105

39,6

25,0

0142

,631

,804

42,1

19,6

00

Udi

o u

uku

pnom

izvo

zu %

52.9

354

.60

64.6

361

.94

63.3

660

.30

61.0

060

.58

61.0

859

.85

58.3

1

UK

UP

AN

UV

OZ

83,8

80,1

1094

,830

,340

99,9

74,5

1111

0,52

0,22

612

5,17

0,11

113

8,15

9,43

615

0,36

2,05

411

1,75

1,09

811

0,22

4,50

012

1,03

6,15

512

1,50

4,19

1

Uvo

z iz

zem

alja

EU

46,8

19,6

8753

,612

,402

69,5

25,6

8472

,436

,434

81,3

67,4

2389

,487

,132

96,4

06,0

1470

,080

,770

66,3

60,6

9774

,842

,221

85,8

12,4

76

Udi

o u

uku

pnom

uvoz

u %

55.8

256

.54

69.5

465

.54

65.0

164

.77

64.1

262

.71

60.2

161

.83

70.6

3

Pok

rive

nost

uvoz

a iz

EU

%43

.44

41.9

744

.95

44.7

047

.06

44.5

043

.75

47.7

859

.71

56.9

649

.08

Izvo

r: iz

raču

na a

utor

a pr

ema

ww

w.d

zs.h

r(2

4.7.

2013

)

Budući da udio hrvatskih proizvoda na tržištu Europske Unije pada, a struktura i

opseg se ne mijenjaju u željenom smjeru, možemo zaključiti da se konkurentnost

proizvodača iz Hrvatske na tržištu Europske Unije smanjuje. Hrvatska treba u

budućnosti težiti na povećanju ponude izvozne robe, privući više izravnih stranih

ulaganja, povećati produktivnost te pojačati inovacijski potencijal da bi se mogla

nositi sa konkurencijom prilikom ulaska u Europsku Uniju. Prepreke većem izvozu su

uglavnom mikreoekonomske prirode: nepotpuno korporativno restrukturiranje

ograničilo je povećanja produktivnosti u tradicionalnim izvoznim sektorima, kao i

diverzifikaciju prema novim proizvodima i tržištima.

Hrvatska ulazi u skupinu zemalja koje imaju neispunjeni trgovinski potencijal pa se u

budućnosti može očekivati jačanje izvoza. Jedan od načina razvoja ponude je

poticanje tehnološkog napretka i inovacija sudjelovanjem privatnog sektora u

aktivnostima istraživanja i razvoja. Ukupna ulaganja u istraživanje i razvoj čine oko 1

posto BDP-a, što je ispod prosjeka Europske Unije koji iznosi oko 2 posto.

6. ZAKLJUČAK

Ulazak bilo koje zemlje, pa tako i Hrvatske, danas u međunarodnu razmjenu, nije

samo obveza nego i nužnost, pogotovo malih zemalja u okvirima međunarodnog

tržišta. Zbog nemogućnosti ostvarenja ekonomije obujma na nacionalnom tržištu,

Hrvatska je orijentirana na međunarodnu razmjenu, što čini ovaj oblik suradnje s

inozemstvom presudnim za njezin gospodarski razvoj.

Korist koju će određena zemlja ostvariti sudjelovanjem u međunarodnoj razmjeni

ovisi o otvorenosti nacionalnog gospodarstva i strukturi uvoza i izvoza. Međutim ono

što je posebno potrebno naglastiti je da zemlja koja sudjeluje u međunarodnoj

razmjeni svakako ima veću korist od one zemlje koja ne sudjeluje u međunarodnoj

razmjeni.

Hrvatska danas nakon ulaska u EU, ima posebnu mogućnost povećanja sudjelovanja u

međunarodnoj razmjeni. Ulaskom u EU došlo je do povećanja tržita na koje Hrvatska

može plasirati proizvode a isto tako došlo je do smanjenja ili ukidanja ograničenja

koja su do sada postojala između EU zemalja i Hrvatske, poput carina.

Veliki prostor za napredak vanjske trgovine postoji u uslužnim djelatnostima,

pogotovo turizmu. Međutim problem turizma u Hrvatskoj je taj što unutar turizma kao

uslužne djelatnosti, Hrvatska država ne potiče prodaju hrvatski proizvoda i sirovina.

Problem turizma je u tome što veliki dio proizvoda koji se prodaje popratno s

turističkim uslugama ne dolazi porijeklom iz Hrvatske već iz uvoza, pa na taj način ne

ostvarujemo puni mogući profit od turizma već dio našeg profita odlazi na inozemni

uvoz.

Hrvatska je 14. lipnja 2006. godine donijela strategiju zvanu Hrvatska izvozna

ofenziva u cilju jačanja izvoza, ali niti to nije doprinijelo rastu izvoza. Problem

Hrvatskog izvoza je u tome što ne izvozimo gotove proizvode, već poluproizvode i

sirovine, te isto tako što hrvatska industrija i poljoprovreda značajno kasni u

tehnološkom razvoju i inovacijama. Ono što je potrebno hrvatskom gospodarstvu je

jedinstvena strategija o razvoju određene industrije ili grane te ulaganje i

unapređivanje i svih sektora povezanih s tim potencijalnim strateškim važnim

granama. Povezivanje znanosti i obrazovanja, i usmjeravanja u te sektore, te poticanje

razvoja i istraživanja te inovacija u tim sektorima, bi donijelo puno jaču poziciju u

međunarodnoj razmjeni. Hrvatska danas ima vrlo puno neobrađene zemlje i samim

razvitkom poljoprivrede, mogla bi opstati i riješiti problem gospodarske krize, a time i

poboljšati svoju poziciju na međunarodnom tržištu.

Nužnost sve većeg uključivanja Hrvatske u međunarodnu razmjenu proizlazi iz njene

pozicije male zemlje u okvirima međunarodnog tržišta, što se očituje u malom udjelu

u svjetskoj trgovini od 0.15%. Dva razloga su tome, a to je prije svega veličina zemlje

i vrlo mali broj stanovnika, te drugi razlog je vrlo mala industrijska proizvodnja i

proizvodnja općenito. Najveće stope rasta ostvarivala su ona gospodarstva koja su

najviše bila uključena u međunarodnu razmjenu.

Carine su u Hrvatskoj tokom godina sve više gubile na snazi kao jedan od

instrumenata vanjskotrgovinske politike zbrog pristupanja WTO-u, CEFTI te zbog

potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju s EU gdje se Hrvatska

obavezala na postupno smanjenje carina. Danas su prosječne carinske stope smanjenje

u sektoru industrijske proizvodnje na 5.34%, sektoru poljoprivrednih proizvoda na

16.4 %, sektoru tekstila na 13% te kemikalija na 6.5%. Isto tako Hrvatska se obvezala

smanjiti iznos potpora, što je na kraju i učinila, koje daje određenim granama

industrije, posebice brodogradnji i poljoprivredi, tako da se te industrije lakše

prilagode izazovima koji ih čekaju nakon ulaska u EU.

Jedan od problema ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju, je i taj da su

automatski poništena članstva Hrvatske u različitim udruženjima poput CEFTE. Zašto

nam je CEFTA posebno značajna i predstavlja jako veliki gubitak za Hrvatsko

gospodarstvo, je zbog toga što imamo pozitivnu vanjsko trgovinsku bilancu sa

zemljama članicama CEFTE. Sada nakon ulaska u EU, dolazi do toga da mi moramo

uvesti ograničenja prema zemljama CEFTE, onako kako to radi EU i zbog njihovih

pravila koje smo mi nasljedili samim ulaskom u uniju. Kao rezultat toga zemlje

kojima namećemo dodatna opterećenja na trgovinu, nama uzvraćaju na jednak način i

ograničavaju i uvode dodatne carine na proizvode iz Hrvatske. Upravo zbog toga

dolazi do velikih gubitaka koje Hrvatsko gospodarstvo trenutačno trpi.

Dodatni problem predstavlja i odlazak domaće industrije u zemlje s jeftinijom radnom

snagom, npr. TDR (Tvornica Duhana Rovinj) koji su preselili pogone u zemlje s

jeftinijom radnom snagom i na taj način smanjili domaću proizvodnju te tako

smanjili izvoz, te direktno utjecali na vanjsko trgovinsku bilancu.

Jedan od načina na koji se može riješiti problem velikog uvoza je definiranje

strategije na razini države, gdje bi bilo određeno što zaštiti i što poticati, a koje grane

pustiti da propadnu. Država Hrvatska danas nema niti jedan suvisli dokument ili

strategiju o razvoju gopodarstva, a isto tako ne postoji niti makroekonomski model.

Bez tih osnovnih ekonomskih alata ne može se upravljati državom niti donositi

strateške i dugoročne odluke.

LITERATURA

POPIS KNJIGA

1. Aćimovic, M. (1995): Svjetsko gospodarstvo i međunarodna trgovina, Hotelijerski

Fakultet, Opatija.

2. Andrijanić, I. (2001): Vanjska trgovina, kako poslovati s inozemstvom, Mikrorad,

Zagreb.

3. Baban, Lj., Marijanović, G. (1996): Međunarodna ekonomija, 2 izmj. i dop. izd.,

Ekonomski Fakultet Osijek, Osijek.

4. Babić, A., Babić, M. (2008): Međunarodna ekonomija, sedmo dopunjeno i

izmjenjeno izdanje, Lareas Plus, Zagreb.

5. Grgić, M., Bilas, V. (2008): Međunarodna ekonomija, Lareas Plus, Zagreb.

6. Krugman, P. R., Obstfeld, M. (2009): Međunarodna ekonomija, teorija i

ekonomska politika, sedmo izdanje, Mate, Zagreb.

7. Lazibat, T., Kolaković, M. (2004): Međunarodno poslovanje u uvijetima

globalizacije, Sinergija, Zagreb.

8. Ott, K. (urednica) (2003): Pridruživanje Hrvatske Europskoj Uniji, izazovi

ekonomske i pravne prilagodbe, Zagreb.

9. Ott, K. (urednica) (2005): Pridruživanje Hrvatske Europskoj Uniji, ususret

izazovima pregovora, treći svezak, Zagreb.

10. Hrvatska (2009); izvješce o konvergenciji Hrvatske s EU: ostvarivanje i

održavanje viših stopa gospodarskog rasta, dokument Svjetske banke.

OSTALI IZVORI

1. Carine, http://www.carine.hr

2. DZS, http://www.dzs.hr

3. HGK, http://www.hgk.hr

4. Izvoz, http://www.izvoz.hr

5. MVPEI, http://www.mvpei.hr

6. Narodne Novine, http://narodne-novine.nn.hr

7. Wikipedia, http://en.wikipedia.org

8. WTO, http://www.wto.org

POPIS GRAFIKONA I TABLICA

Popis Grafikona

Red. Broj Naslov grafikona Stranica

1Udio robnih sektora u ukupnom izvozu Hrvatske u 2002.

godini prema SMTK 12

2Udio robnih sektora u ukupnom izvozu Hrvatske u 2012.

godini prema SMTK 12

3Udio robnih sektora u ukupnom uvozu Hrvatske u 2002.

godini prema SMTK 13

4Udio robnih sektora u ukupnom uvozu Hrvatske u 2012.

godini prema SMTK 13

Popis Tablica

Red. Broj Naslov tablice Stranica1 Vanjsko trgovinska bilanca u tis. eura prema tekućem tečaju 82 Izvoz po sektorima i odsjecima SMTK u tisućama kuna 103 Uvoz po sektorima i odsjecima SMTK u tisućama kuna 114 Izvoz Hrvatske prema ekonomskim grupacijama zemalja 155 Uvoz Hrvatske prema ekonomskim grupacijama zemalja 166 Mjere I. tipa 307 Mjere II. tipa 308 Mjere III. tipa 319 Vanjska trgovina Hrvatske s EU u tisućama kuna 47

IZJAVA

kojom izjavljujem da sam diplomski rad s naslovom VANJSKOTRGOVINSKA

POLITIKA REPUBLIKE HRVATSKE izradio/la samostalno pod voditeljstvom

prof. dr. sc. HERI BEZIĆA, a pri izradi diplomskog rada pomagao mi je i asistent

TOMISLAV GALOVIĆ. U radu sam primijenio metodologiju

znanstvenoistraživačkog rada i koristio literaturu koja je navedena na kraju

diplomskog rada. Tuđe spoznaje, stavove, zaključke, teorije i zakonitosti koje sam

izravno ili parafrazirajući naveoa u diplomskom radu na uobičajen, standardan način

citirao sam i povezao s fusnotama s korištenim bibliografskim jedinicama. Rad je

pisan u duhu hrvatskog jezika.

Suglasan sam s objavom diplomskog rada na službenim stranicama Fakulteta.

Student

DAMIR BURIĆ