Ciklus Igre Vasko Popa

  • Published on
    19-Jan-2016

  • View
    22

  • Download
    1

DESCRIPTION

Vasko Popa

Transcript

Biljeka o piscu

Biljeka o piscuVasko Popa (1922-1991) je ucinio otar zaokret u savremenoj srpskoj poeziji ranih pedesetih godina. To se dogodilo 1953. godine kada se pojavila Popina zbirka pjesama Kora, pjesnicka knjiga neobicne sintakse, sadrine i forme. U literarnoj atmosfeni socrealistickog pjevanja i pripovijedanja koji su bili dirigovani dnevnim potrebama aktuelne politike i ideologije, pojava Kore djelovala je kao radosno pjesnicko otkrovenje, ali jo vie kao ok. Radovala je one koji su stremili modernom pjesnickom izrazu i njegovom oslobodenju od dogmi i recepata; porazila je one ciji horizont ocekivanja ova knjiga nije zadovoljila: za njih je ova poezija bila nerazumljiva i besmislena jer njihov lijeni duh nije bio spreman da zade dublje od prvog nivoa razumijevanja i tamo pronade prava znacenja i smislove. Tipovi poezije su se neumitno kretali ka modernom izrazu i jednom zaorana brazda nije se mogla zatrpati i ponititi. Poezija Vaska Pope, najavljena knjigom Kora stalno je ila uzlaznom linijom dalje razvijajuci pjesnicki program iz Kore.Tako je Popa postao preteca ne samo moderne srpske poezije, nego i vodeca licnost savremene srpske poezije, koja je obiljeila epohu i odredila pravac daljeg razvoja poezije.Popa ima pozitivan odnos prema tradiciji koja je mogla da bude podsticajna i plodotvorna, na prvom mjestu je poezija Momcila Nastasijevica, drugi izvor podsticaja bilo je nadrealisticko iskustvo: odbacio je bahatost izraza i forme ali je prihvatio iracionalno i humor. Treci inspirativni izvor bio je folklor,fantasticno i grosteksnog sagledavanja svijeta, predmetnosti i ljudske egzistencije.Tjeskoban i monoton ivot savremenog covjeka je predocen u poeziji Vaska Pope.Svijet nije nita nego Nepocin-polje- arena sveoptih suprotnosti i sukoba. Odatle obilje apokaliptickih, kosmolokih i metafizickih vizija, koje ce ovu poeziju uciniti filozofskom i metafizickom.Inovativnost poezije Vaska Pope najvie je ostvarena na jezickom planu. Jezik je jednostavan, kolokvijalan, pun prozaizama i idiomatskih izraza. Izraz je eliptican, jezgrovit, aforistican i gnomican. Davno je receno da rijecima treba da bude tijesno, a mislima prostrano. Kod Pope nema obilja rijeci ali ima bogatstva i svjeine rijeci. Medutim, te rijeci su stegnute sintaksickim redukcijama, a iz tog proistice bogata misaonost i asocijativnost. To je bio novi kvalitet koji je uao u nau poeziju.Vasko Popa je vrlo plodan pjesnik- objavio je osam knjiga pjesama: Kora (1953), Nepocin-polje (1956), Sporedno nebo (1968), Uspravna zemlja(1972), Kuca na sred druma (1975), ivo meso (1975), Vucja so (1975), Rez (1981). Objavio je tri antologije: Od zlata jabuka-antologija narodnih umotvorina, Urnebesnik- antologija poetskog humora, Ponocno sunce- antologija pjesnickih snovidenja.

Interpretacija:Ciklus Igre, cetvrti ciklus u knjizi Nepocin-polje objevljen je prvi put 1955. godine u casopisu Delo. Otada, pa sve do konacne redakcije knjige ciklus se nije mijenjao. Igre cine trinaest pjesama i to: Pre igre, Klina, mure, Zavodnika, Svadbe, Ruokradice, Izmedu igara, Jurke, Semena, Trule kobile, Lovca, Pepela i Posle igre. Naslovi triju pjesama na izvjestan nacin su povezani. To su sedme pjesme, odnosno prva, sedma i trinaesta: Pre igre, Izmedu igara, Posle igre. Pjesma Izmedu igara namece i druge podjele. Prvi dio ciklusa: Klina, mure, Zavodnika, Svadbe i Ruokradice su igre ivota ili za ivot, igre stvaranja, drugi dio ciklusa (pjesme: Jurke, Semena, Trule kobile, Lovca i Pepela) su igre smrti, igre razaranja. Poto se broj sedam vezuje za genezu (svijet je stvoren za sedam dana) prvi dio igaramoemo nazvati igrama postanja odnosno obrnuto, drugi dio apokaliptickim igrama (jer analogno stvaranju svijet se moe i razoriti za sedam dana).Popine Igre su izuzetno surove i tragicne. Igraci su anonimni. To su jedan, drugi- ostali ili neko, nekoga, neki. Igra se do kraja dok se ne ude u nitavilo, u apsolutno nita. Igre su neprestane i naizmjenicne. Naravno, ne igra se bez uloga, a ulog su: dijelovi sopstvenog tijela, cijelo tijelo, svoj ivot, sudbina. Igraci su krajnje disciplinovani potujuci do kraja pravila igre. To su uglavnom igre skrivanja, traganja i otkrivanja. U stvari, citav ciklus je svojevrsni opis raznih igara tako da sve to djeluje kao prikaz, kao prirucnik. Postupak u igrama je uglavnom ovakav: podjela uloga, prvi dio igre, drugi dio igre, nova podjela uloga (do istrebljenja).Cesto je podjela uloga i prvi dio igre spojen. Igre su prikaz raznih vrsta agresije nad ljudima ili nad sobom. Iako su odvojene od stvarnosti od ivota i svakodnevice zbog svoje nestvarnosti, one su istovremeno i jakim vezama povezane sa stvarnocu i svakodnevni odnos ljudi. U njima je prikazan kosmicki, predmetni i ljudski svijet. U uvodnoj prolokoj pjesmi ciklusa jo uvijek nismo u vrtlogu igara.Igraci se pripremaju, ispituju svoje mogucnosti, dubine, visine i svoje cvrstine, stavljaju se u strana iskuenja.Ucestvuje onaj koji ih preivi. To je egzistencijalna igra samoprovjeravanja, igra postojanja i bivanja sa svojim bicem i u svom bicu, igra unutar svoga biolokog i egzistencijalnog prostora. Izdrati ova iskuenja visine, dubine i cvrstine znaci kvalifikovati se za igre na relacijama sa drugim bicima. U ovoj igri neki ipak ostaju.U igri Klina jedni vre pritisak, dok su drugi pod priiskom, a treci manipuliu i jednima i drugima. Ovo je igra nasilja, surovosti i rtava. Milosti nema jer se uloge mijenjaju i igra tece. Nema tolerantnosti, takode sto sve podsjeca na krvave politicke obracune.I u pjesmi mure prostor je unitavajuci. Ulazak u njega znaci gubitak sebe. Da bi se igrala ova igra zahtjeva ogroman prostor. To je igra traenja izraza (jezik), uma(celo), pamcenja (zaborav). Traganje se zavrava gubitkom svoje licnosti u ogromnom prostoru (zemlja, nebo, trava). Ali traganje je pogreno. Ne treba tragati za drugim vec za sobom. Drugog je moguce traiti samo kroz sebe. to upucuje na misao: upoznaj sebe da bi poznavao druge. Ako je igra mure egzistencijalni arhetip traganja za svojom licnocu, igra zavodnika je erotska igra u kojoj ucesnici gube glavu. U njoj se voli, ljubi i grli predmetni svijet. To je parodija ljubavi, ali i onih koji se cude ljubavi, ljubavnika i voajera, aktivnih i pasivnih.

Poverite cenu za svaki slucaj na http://www.faceyubook.com

U igri mure traga se za drugim, u igri Zavodnika vec prisustvujemo ljubavnoj igri tih drugih koji se zavrava igrom Svadbe. Svadbe su pojedinacna igra otkrivanja sopstvenog sazveda, igra iskuenja, igra dolaenja do sopstvene licnosti koja se mora spoznati u nemogucim uslovima do koje se mora doci u najteim prilikama. Svadbe su odsudne igre, igre na ivot i smrt: Ko do zore ne zastane/ ko ne trepne ne tresne/ taj zaradi svoju kou// (Ova se igra retko igra).Motiv krade zlatne jabuke (u grckoj mitologiji zlatnog runa) naci cemo u pjesmi Ruokradice jednoj od najljepih ali i najsurovijih igara. U ovoj igri traganja za unutranjom ljepotom igraci su podijeljeni u tri grupacije. Poto se vrijednosti kriju u najdubljoj intimi, u samom srcu ivota i svijeta, do tog srca treba doci. Tako se traganje za ukradenom ruom-ljepotom poklapa u svakom pokuaju sa pokoljem ruokradica.Bice-objekti, parcijalizirani, pretvoreni u jedno opredjeljenje, jednu mogucnost- prikazani su u pjesmi Izmedu igara u kojoj se igraju pojedinacne samostalne igre, gdje su igraci sami sa sobom ili sami pred sobom ili sami u sebi. Ova meduigra lici na politicke meduigre ljudi izvrilaca, ljudi oruda, oni koji su pretvoreni u oko i uho, koji mijenjaju svoja lica ali zadravaju jedan zategnuti pogled, koji se igraju svojom glavom. Ova bica su izgubljena jer su parcijalizovana. Dominantnost jednog usmjerenja, jednog cula, iskrivljuje covjeka. Zato ove igre vode u beznade, u gubitak svoje licnosti, u gubitak svoje glave u potpunoj ravnodunosti.I u pjesmi Jurke ponavlja se model igre skrivanja i traganja to traje do unitenja i istrebljenja. Igra stvaranja unutranje praznine simbolicki je predstavljena u pjesmi Semena. Praznina se stvara opsesivnom idejom. Opsesija iscrpljuje iz covjeka ljudskost, animalizuje ga. Umjesto sjemena punoce u glavi nice sjeme nitavila, sjeme mraka i praznine. Kroz praznu lobanju duva vjetar I koti arene vjetrice.U pjesmi Trule kobile ucesnici su jedan drugome kamen na srcu. Igre tereta, strave, zle savjesti, uasa govore o odnosima medu ljudima. Radi se, dakle, o egzistencijalnom teretu, o pritisku koji na jednog covjeka vre drugi ljudi. Efekat igre postie se i ovdje ponavljanjem stihova i rijeci: Nijedan da se pod kamenom makne, I jedan i drugi se polome i da bar to se ponavlja cetiri puta. Da su igre i svojevrsna tipologija odnosa medu ljudima vidi se iz pjesme Lovca. Igra unitenja i samounitenja zavrava ciklus izvanrednom, upecatljivom, kosmickom igrom Pepela.Finale igara cini pjesma Posle igre. U njoj ima i smijeha, i jeze, i strave i beznada, dakle, svega onoga to ima i u samom ciklusu. U njoj je prikazano nepostojanje tijela, dijelova tijela (trbuha, cela, srca, krila), sem ruku, potpuno apsolutno unitenje, ali i tracak (ironicke: ta da ti pricam) nade.U prividnoj bezazlenosti i naivnosti djecje igre, sa folklornim porijeklom u inspiraciji, sintaksi i rjecniku, ciklus Igre krajnje surovo i otvoreno uvodi citaoca u vrtlog najdubljih egzistencijalnih problema i iskuenja.

Esej:Oda o covjekuivot je velika igra ciji je pocetak neciji kraj, a opet taj kraj neciji pocetak. Vasko Popa nas svojim igrama uvodi u razmiljanja o smislu ivota koji se gubi u svakodnevici. Svoj ciklus Igre je podijelio u nekoliko hronoloki poredanih pjesama; ulazak u ivot- prije igre, u toku ivota- izmedu igara i kraj covjeka i njegovog bivstvovanja-poslije igre. U svojim pjesmama Popa govori o odnosu covjeka prema covjeku i covjeka prema ivotu. Sam ulazak covjeka u ivot opisan je u pjesmi Pre igre gdje je taj ulazak oprezan prvo mureci na jedno pa na drugo oko, jer je nepoznat. Upozorava covjeka na moguce nedace u ivotu.Iako je bice u pocetku puno snage, skace visoko, misli da moe mnogo vie od trenutnog, a to su u stvari covjekove elje i snovi, ali kad spozna ta ga ceka, neki se ne daju pokolebati i dalje skacu dok drugi posustaju jer se razbiju u paramparcad.Tako da samo snaniji nastavljaju tu Popinu igru.Pjesma Klina govori o odnosu medu ljudima tj. pravi hijerarhiju i u takvom ivotnom miljeu jedni su superiorni, dok drugi ne. To je ivotna borba klijeta, eksera i majstora. Ali niko se ne predaje i borba traje, ali se pozicije mijenjaju tacno po Dricevoj definiciji Ko bi doli sad je gori, a ko doli gor' ustaje.U toku ivota tj. u toku te ivotne borbe ljudi se skrivaju jedni od drugih, skrivaju svoja prava lica, igraju se murke, a ustvari, trae neko drugo bice u sebi samom. Trai ono za cim tei svako ljudsko bice, a to je sreca, mogucnost sporazumijevanja sa samim sobom i sa drugima i spoznaja svijeta.Uprkos tom traenju i tome da covjek spozna i razumije samog sebe i druge oko sebe, ljudi su otudeni i uglavnom se ne nadu u tom traenju vec naprotiv izgube samog sebe.ivot je nepredvidiv, jer ljudi grijee. Umjesto da gledaju naprijed deava im se da su im oci na ledima i htjeli ili ne krenu natrake.I kad spozna sve to ga je interesovalo spozna da je ivot grub i eli se vratiti samom sebi, ali ne vidi put jer nema ociju poto je uvijek gledao u pogrenom pravcu. To su ljudski padovi. ivotna igra uspona i padova vjecno traje jer se niko ne odmara.U ivotnom jurenju ljudi prave velike nepravde, sebicnost i pohlepu.Kraj ciklusa Igre poistovjecuje se sa krajem ivota, odnosno neminovnosti umiranja, ulaska u nitavilo o kojem nema ta da se prica. Covjek nestaje a moja impresija poimanja nastanka, trajanja i nestajanje moe se izraziti recenicom u kojoj se i Oskar Davico zapitao: Da li je smrt straar ivota ili je ivot na strazi da cuva od smrti.

Recommended

View more >