ČIJI JE CRTEŽ NAJLJEPŠI? - · PDF filemojim pustolovinama, jer ljeti za vrijeme praznika idem kod none u Poreč. Tamo imam prijateljicu Anju i Teu, a s njima je skoro svaki dan

ČIJI JE CRTEŽ NAJLJEPŠI?

Ivona Zgrabljić

KNJIGA 125x190mm.indd 1 07/06/2017 14:57

Nakladnik:Put do uspjeha, Zagreb

Za nakladnika: Ivona Zgrabljić

Naslov publikacije: »Čiji je crtež najljepši?«

Autor: Ivona Zgrabljić

Ilustracije i dizajn korica:

Nataša Knežević i Ivo Mađor

Glavna urednica: Ivona Zgrabljić

Urednica: Ivona Zgrabljić

Tehnički urednik: Davor Dombaj

Tisak: Znanje d. o. o. Mandićeva 2

Zagreb — lipanj 2017.

Mjesto i godina izdavanja:

Zagreb, lipanj 2017.

ISBN 978-953-59598-1-6

CIP zapis dostupan u računalnom katalogu

Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu

pod brojem 966138.

KNJIGA 125x190mm.indd 2 07/06/2017 14:57

“Moj svijet”

KNJIGA 125x190mm.indd 1 07/06/2017 14:57

Bok, ekipo! Ja sam Ema. Uff, kako da se predstavim? Imam devet godina. Idem u 3. razred. Volim… Ma neeee!

OVO JE: DO-SA-DNO!

Da ja pročitam ovakav uvod odmah bih zatvorila korice. Kad me, primjerice, mama pita zašto nisam pročitala šarenu knjigu sa šljokicama koju sam dobila na poklon, ja joj kažem: — Mama, zato što je dosadna. Jedino zanimljivo u knjizi su ove šljokice, zato sam i stala na prvoj stranici.

I baš zato krenimo ispočetka s mojim predstavljanjem, inače bi i moja knjiga mogla postati jedna od onih koje skupljaju prašinu: kad takve knjige uzmeš u ruke, od silne prašine kihneš kao slon.

Kad smo kod kihanja, znaš da ja nikad ne kihnem samo jedanput. Kihnem barem četiri puta za redom. Kažu da sam ista nona iz Poreča. Ona kad se probudi obavezno mora više puta kihnuti. Sad ste upoznali moju nonu i znate da sam joj malo slična. O njoj ćete sigurno još čuti u

2

KNJIGA 125x190mm.indd 2 07/06/2017 14:57

mojim pustolovinama, jer ljeti za vrijeme praznika idem kod none u Poreč. Tamo imam prijateljicu Anju i Teu, a s njima je skoro svaki dan pustolovina.

Nego, hmmmm, gdje sam ono stala? Često krenem pričati i misliti o nečemu, a onda mi misli odlete poput pčela, na sve strane. Mama to zove zujanje. Znaš gdje je pro-blem s tim mislima. Te misli me toliko vozaju da, kad mi tata nešto kaže, ja kre-nem korak-dva prema vratima i u jednom trenu zaboravim što mi je rekao. Onda stalno slušam:

— Ema, opet si u svom svijetu.

Pa da, jesam, a tko nije. Svatko od nas ima svoj svijet. I ja i ti, a bome i mama, mama je stalno u svom svijetu, ona je najveća pčela i zujalica od svih. Njezin svijet je skroz fora, pun kreativnosti i nekih super — kako ona kaže — projekata. Iskreno, još mi nije jasno što je to, ali projekt ti je kad nešto smisliš, pa to razvijaš, pa onda to radiš s ljudima i na kraju ispadne nešto dobro, a usput učiniš

3

KNJIGA 125x190mm.indd 3 07/06/2017 14:57

nešto lijepo i korisno za ljude. Stalno tati priča o nekakvom doprinosu društvu i čini mi se da ona stalno nešto dopri(NOSI). Onda, kad jedan projekt završi, smisli nešto novo.

Ma moja mama ti je jedna velika:

razmišljalica,

smišljalica,

osmišljavalica,

doprinosilica,

jednom riječju gospođa

kreativkica.

Uglavnom, njoj ti nikad nije dosadno. Često mi zna reći da je čovjek bogat onoliko koliko je bogat njegov unutarnji svijet.

Moliiim? Što je to unutarnji svijet?

Vidiš, moja mama ti je i filozof, tako kaže tata za nju. To je ono kad puno razmišljaš i govoriš neke mudre stvari kao sova iz slikovnica. Iskreno, ništa ja još od toga ne razumijem, ali valjda jednog dana hoću.

4

KNJIGA 125x190mm.indd 4 07/06/2017 14:57

Eto, sad ste upoznali moju mamu, ona je važan dio mog svijeta.

A tata, a brat Luka, a seka Petra? O njima bih mogla cijelo poglavlje. Ima vremena, tek smo se upoznali. Nego, vratimo se mi na početak, što sam ono htjela reći. Aha. Sjetila sam se.

Pa da, zapravo ti želim pričati o svom svijetu. Moj svijet je običan, običan poput bijelog papira, a opet i neobičan, malčice čudan ili maštovit. Kad ti ispričam što mi se sve dogodilo, sam ćeš procijeniti. U svakom slučaju taj običan bijeli papir ja sam obojila na svoj način. Jedno ti obećajem, u mom svijetu neće ti biti dosadno, jer je moj svijet šaren, pun pustolovina. Pun raznih zanimljivih ljudi i Virtića. Koooga? Sad se ti sigurno pitaš. Hehe, e to je moja mala tajna koju čuvam odmalena, ali još ti je neću otkriti.

A tko sam ja? Mene ćeš upoznati putem, kroz moje svakodnevne dogodovštine. Pa krenimo, da ne zatvoriš korice knjige, jer samoj sebi počinjem biti dosadna, a to nije

5

KNJIGA 125x190mm.indd 5 07/06/2017 14:57

dobro. Ispričat ću ti jednu zanimljivu priču koja je za mene i moj život jako važna, a kako se čini, i za život mojih frendova, pa i za tvoj. Znatiželjan si?

Onda dobro otvori oči, operi uši i ključićem mašte otključaj srce, jer da bi ovu priču razumio trebat će ti mnogo mašte i jedno veliko, otvoreno srce.

6

KNJIGA 125x190mm.indd 6 07/06/2017 14:57

“Kišica pada”

7

KNJIGA 125x190mm.indd 7 07/06/2017 14:57

Svanuo je još jedan jesenski dan. Iskre-no, kad sam se probudila i vidjela vrijeme, meni nije svanulo, nego se smrknulo. Mrzim kišu. Nikad ne znam što da odje-nem, a kad i nađem kombinaciju, nema mi ništa gore nego kad se putem do škole poprskam, i to samu sebe, vlastitim ko-racima. Razmišljam da možda za kišnih dana uzimam sa sobom kofer s rezervnom odjećom. Učiteljica se već naviknula na to da dolazimo mokri kao najmokriji slap na Plitvičkim jezerima, pa nam je rekla da uzmemo rezervnu odjeću. Ne znam kako izgledaju ta jezera, ali kaže učiteljica da ne trebamo uopće do Plitvica jer ionako imamo slapove i jezera u školi svaki put kad padne kiša. Zato, kad vidim da pada kiša, postanem jaaako mrzovoljna. Pa sam zato bila mrgud i tog jesenskog jutra.

Dok mi se tako od ljutnje obrva spuštala poput strmog nagiba na cesti, lijevo oko mi je pobjeglo na policu iznad radnog sto-la. Tamo je opet sjedila ONA, njišući svoje nožice u šarenim čarapicama. Bila je to moja dugogodišnja prijateljica, bolje reći

8

KNJIGA 125x190mm.indd 8 07/06/2017 14:57

pratiteljica, iz Virtograda. Malena poput privjeska za ključeve, nasmijana i vesela, često toliko zabavna da i najveći mrgudić mrzovoljnić ne može odoljeti njezinim forama.

A tko je ona, mali Virtić koji dolazi iz Virtograda, grada u kojem male vrline žive. Kažu da djecu uče lijepim i plemenitim stvarima kako bi nam srce zasjalo poput najljepšeg sunca. A moje srce i lice tog jutra i nisu baš sjajili. Znaš, ona je sa mnom od rođenja. Ima jednu knjigu u kojoj su zapisani svi moji najljepši, ali i oni manje lijepi, zapravo tužni, a ponekad i ružni trenutci. Najčešće su to situacije u kojima sam nešto lijepo doživjela, nešto naučila, nekog razveselila, ali i situacije koje su mi bile teške, no iz kojih bih na kraju uvijek nešto naučila. Osim te knjige koju čuva u malom ruksaku na leđima, na majici ima razne crteže. S vremenom sam shvatila da ti crteži predstavljaju moje osobine i ono po čemu sam posebna, a u ruksaku još skriva moje talente za koje kaže da mi ih ne smije otkriti jer

9

KNJIGA 125x190mm.indd 9 07/06/2017 14:57

ih trebam otkriti sama. Kad sam je kao mala prvi put primijetila, htjela sam znati njezino ime. Nije mi htjela reći ime, ali ja je zovem Smjehuljica. Znaš, to šarenilo i ogromno srce koje ima nacrtano na majici jednostavno čovjeku izmame osmijeh na lice. Pa sam čak i ja, mrzovoljna kao najveći mrgud, primijetila da moja obrva smanjuje nagib, jer jednostavno ne mogu odoljeti svojoj Smjehuljici.

Znaš, i drugi ljudi i djeca imaju svoje Virtiće, ali ih mnogi od njih ne vide. Smjehuljica kaže da je to zato što im je srce zatvoreno, a mašta zahrđala. Eto, možda i ima neke koristi od toga što sam

ZUJ ZUJ ZUJicapčelica maštuljica.

I tako, dok sam tražila što ću odjenuti na taj ružni kišni dan, na svojoj polici primijetila sam nju. Smjehuljicu koja mi se smješkala i lagano pjevušila.

“— Kišica pada, ja skakućem”

La la la la la…

10

KNJIGA 125x190mm.indd 10 07/06/2017 14:57

I tako je ona pjevala i skakutala po polici, pa s police na šalicu, sa šalice na svjetiljku, a ja sam od čuda otvorila oči te je upitala:

— Moooliiim? Što to pjevaš? Kišica pada, a ti skakućeš. Ma nemoj? Kao da je vani proljeće uz lagani povjeta-rac. Kakva kišica? Kišurina!!!

— Ha, ha, ha. Joj, Ema, koliki god mrgud bila, te tvoje fore me baš nasmiju. Nego, digni tu obrvu i namršteno lice, prerano ćeš ostarjeti.

Pružila mi je malo ogledalce, pa sam se, vidjevši dvije ružne bore i dva ljuta oka, skoro uplašila. Izgledala sam grozno i sa svojom maštom lako sam mogla zamisliti kako jednog dana izgledam kao neka ljuta, namrštena baba.

— Joj ti i tvoje lekcije, ne moraš ništa niti reći, a meni je sve jasno.

Smjehuljica se zadovoljno smiješila i nado-dala: — Ja nisam ništa rekla, sama si rekla.

— Znam, malo pretjerujem s tom ki-šom. Možda to i nije neki razlog za

11

KNJIGA 125x190mm.indd 11 07/06/2017 14:57

mrzovolju. Nego, kako ti Smjehulji-ce to uspijevaš, otkud ti ta radost u očima?

— Ema draga, mi Virtići imamo takav pogled. Pogled pun zahvalnosti. Evo, dođi. Pogledaj…

Smjehuljica je doskakutala do prozora zatvorila oči i rekla:

— Čuješ li? Čuješ li kako kišne kapi pjevaju najljepšu pjesmu?

— Ja čujem lupanje kišurine i samo razmišljam kako ću pokisnuti do škole.

Zatim je ispružila ručicu kroz prozor i pokazala mi jednu lijepu kap:

— Znaš, kad čovjek otvori oči srca, mnogo više vidi ljepotu oko sebe, a kada zahvalnim očima gledamo lje-potu, tada smo i sretniji. Pazi, Ema, na pogled i misli, jer ti se prema ono-me čemu usmjeravaš pogled, posebice na početku dana, može oblikovati ci-jeli dan.

12

KNJIGA 125x190mm.indd 12 07/06/2017 14:57

Slušajući Smjehuljicu i kišu koja je laga-no kuckala po prozoru, odjedanput sam uz-dahnula. Još sam bila malo ljuta na kišu, ali sad kao da je i moja ljutnja popustila baš kao i pljusak. Sad je padala kišica.

I tako sam se odlučila spremiti za školu, ali ovaj put malo drukčije. Odlučila sam potajno oponašati Smjehuljicu da shvatim kako se može biti radostan čak i kad pada kiša. Počela sam skakutati po sobi i pro-našla šarene čarape poput njezinih, suknju i ljubičaste gumene čizmice s kabanicom. Smjehuljica me zbunjeno gledala, a ja sam samo rekla:

— Što me gledaš? Nisi ti jedina Smje-huljica kad pada kišica!

Glasno se nasmijala, a zatim je skočila u moju torbu vireći van sa svojom glavicom. I tako, spremne za novi dan, nas dvije smo se uputile prema školi. Kad sam stupila van i otvorila kišobran, pogledala sam u nebo koje mi se sada nekako učinilo drukčije boje. Nasmiješila sam se te počela radosno skakutati i pjevušiti poput Smjehuljice.

13

KNJIGA 125x190mm.indd 13 07/06/2017 14:57

Kišica pada, ja skakućem,

kišica pada

na putu do škole.

Kišica pada

niz moje ručice.

Kišica pada, al’ ja se radujem

Tako smo korak po korak, lokvicu po lokvi-cu, Smjehuljica i ja stigle do škole, a ispred su nas dočekale Marta, Lucija i Nina.

Kad sam ih ugledala ispred sebe sam vidjela Plitvička jezera, baš ona Plitvička jezera o kojima nam je učiteljica pričala. Marta je imala crne blatnjave čizmice, Luciji se slijevao slap niz kabanicu, a Nina je bila ljuta kao mrgud, jer ju je školski autobus pošpricao dok je na zebri čekala da prijeđe cestu. Izgledala je baš kao i ja tog jutra. Kad su mene vidjele u šarenim čarapama nasmijanu, Nina me upitala:

— Dobro, što se tebi dogodilo!? Ti inače mrziš kišu, a sad skakućeš i smiješ se kao duga poslije kiše.

— E, Nina, važno je promijeniti pogled.

14

KNJIGA 125x190mm.indd 14 07/06/2017 14:57

Znaš, shvatila sam. Ima nešto lijepo u kiši.

— A je li? Nešto lijepo? Misliš poput ove blatne mrlje na mojim hlačama. Ah da, imaš pravo. Nije ovo blato. Možda najbolje da se pravimo da je red najfinije čokolade. Moš’ mislit!

Sve smo se glasno nasmijale na Ninin komentar koji nas je sve oraspoložio.

— Znaš, Nina, imaš pravo, kiša zna biti dosadna, ali vidiš da i ova tvoja mr-lja može biti razlog da se nasmijemo. Zapravo zahvaljujući toj mrlji sad idemo u školu dobre volje i s osmije-hom, a dobra vijest je i ta da prvi sat imamo likovni.

— Da, to je za promjenu dobra vijest — važno je rekla Marta, a Nina je uzviknula: — Ajme super, baš bismo mogle nešto kreativno napraviti!

I tako smo se s osmijesima uputile u školu na prvi sat, naš omiljeni sat likovnog.

15

KNJIGA 125x190mm.indd 15 07/06/2017 14:57

“Svemirske bojice”

16

KNJIGA 125x190mm.indd 16 07/06/2017 14:57

Žuta, plava, roza. Ah, moje omiljene boje. Dok sam tako slagala svoj stol i pripremala se za svoj omiljeni sat, iza sebe sam čula razgovor Nine i Marte. OPET ista priča. Nina je ovaj vikend OPET išla u kupovinu OPET kupiti neke specijalne bojice koje svima OPET stavlja pod nos. Posebno se voli praviti važna pred Lucijom, koja ima dvije sestre i dva brata i, naravno, nema kao ona mogućnost svaki vikend kupovati nove bojice. Uostalom zašto i bi, kad svoje toliko čuva i uredno šilji da su stoput ljepše od Nininih.

I tako, premda je počinjao moj omiljeni sat, bila sam tužna, jer sam opet mora-la slušati Ninino hvalisanje oko njezinih turbo, specijalnih, svemirskih fluorescen-tnih bojica koje u sebi imaju pravo zlato, a uz to, po potrebi, lete na mjesec!

Naravno da nisu takve, ali kad ona o nji-ma priča imaš osjećaj da su od suhog zlata. Oprostite mi. Znam da sam malo bezobra-zna (mama to zove cinična), ali grozno mi je kad baš Luciji koja je skromna i super cool cura, stavlja pod nos sve što dobiva.

17

KNJIGA 125x190mm.indd 17 07/06/2017 14:57

Meni ne stavlja, jer me iskreno boli briga tko ima kakve bojice, ali dobro. Više sam ljuta, odnosno tužna, jer nam ovakve scene oduzimaju radost.

Eto, sad ste i mene malo upoznali. Kad sam ja ljuta, vrlo vjerojatno sam zapravo tužna, ali način na koji to pokazujem je spuštena obrva, a ponekad (možda malo i češće) počnem vikati ili okretati očima. Eh, to vam je moj temperament, moja osobnost koja ima mnoge prednosti, ali ponekad vam ta gospođica Osobnost pobjegne izvan kontrole. Inače, Smjehuljica baš i ne voli kad počnem okretati očima. Kaže da trebam izravno reći što me smeta, ali bez bezobrazluka koji je česti dodatak u mojoj komunikaciji. Kao mašnica na rajfu ili, prije bismo mogli reći, biber u torti. Nije baš neka fora, zar ne?

Taman kad sam htjela ovoj očitati bukvicu Smjehuljica je iskočila iz torbe skočila na pernicu i izvukla iz torbe znak:

STOP

18

KNJIGA 125x190mm.indd 18 07/06/2017 14:57

— Stani, znam što smjeraš! — viknula je Smjehuljica. — Hajde, razmisli malo.

Već sam udahnula zrak i pripremila rafal-nu paljbu, ali sam se povukla. Povukla sam ručnu kočnicu. Znala sam da će stvar biti samo gora. Imala sam već par takvih situacija gdje je moje uplitanje u svađu bilo samo ulje na vatru. Inače, kada to ra-dim, tata me pita zašto uvijek moram biti odvjetnica. A što ću? Valjda imam talent za uvjeravanje kao i on. Ha, ha, ha! I tako sam izvukla onaj svoj osmijeh, okrenula se i rekla:

— Ajme, Nina, super su ti bojice, baš su posebne kao i ti. Dobro da ih imaš, ako nam nedostaje koja boja, moći ćeš nam je posuditi.

Nina se već nabrusila da mi odgovori, ali s obzirom na to što sam joj rekla — nije mogla. Lagano sam, da nitko ne vidi, namignula Marti, na što se ona nasmijala i rekla:

— Da, baš dobro, pogledajte! Kad sku-pimo sve komplete bojica imat ćemo sve potrebne nijanse!

19

KNJIGA 125x190mm.indd 19 07/06/2017 14:57

— Da, Marta, ti imaš onu super bojicu u boji kože. Ta nijansa mi se najviše sviđa.

Nina se samo kiselo nasmijala, ali je za-dovoljno rekla:

— Ajde, drago mi je što vam se sviđaju.

Na kraju je zvono prekinulo ovu našu dosadnu raspravu tko je najbolji, najljepši, najveći, što je tema koja često zavlada cijelim danom i iskreno mi se popela na vrh glave.

20

KNJIGA 125x190mm.indd 20 07/06/2017 14:57

“Učiteljica, pjesmai čudesna zgoda”

21

KNJIGA 125x190mm.indd 21 07/06/2017 14:57

Nedugo nakon školskog zvona u razred je došetala i učiteljica. Radosna, nasmijana, lagano pjevušeći pjesmu, ali ne bilo koju pjesmu. Razredom su lagano poskakivale note pjesme “Kišica pada a ja se radujem, lalala”. Usta su mi se objesila od čuđenja i izgledala poput dubokog bunara, a Smjehuljica se počela toliko smijati da su joj suze frcale po školskom stolu.

—Učiteljice, odakle vam ta pjesma koju pjevate? — znatiželjno sam upi-tala.

— Pala mi je na pamet ovo jutro —odgovorila je ona.

— Kako mislite pala vam je na pamet pjesma? Mislite kao što orah padne na glavu? — zbunjeno sam dalje ispi-tivala.

— Ema, gledala sam kroz prozor i raz-mišljala kako mi ništa, pa ni kiša, neće ovaj dan pokvariti. Tako sam spontano počela pjevušiti pjesmu “Kišica pada” — odgovorila je učite-ljica veselim i prpošnim glasom, te

22

KNJIGA 125x190mm.indd 22 07/06/2017 14:57

znatiželjno upitala: — Zašto pitaš? Sviđa ti se?

Na što sam joj pomalo zamuckujući odgo-vorila:

— Pa daaa, ovaj, kako da vam kažem. Znate, ja vam čujem i vidim…

Odjedanput je razredom zazvonilo glasno:

ZVVVRN!

ZVRRRN!

Školsko zvono koje je označilo početak sata. Zvono me, iskreno, spasilo. Razmišljam kako da objasnim učiteljici da sam i ja to isto jutro pjevala tu istu pjesmu, o toj istoj kišici. Što da kažem? Znate učiteljice, to vam je od Smjehuljice pjesma. Dok sam tako širom otvorenih očiju i ušiju zbunjena gledala, Smjehuljica me pitala:

— Ema, što se čudiš? Rekla sam ti da svatko ima svog Virtića, pa i tvoja učiteljica. Pjesma “Kišica pada” je iz Virtograda i mi je ondje često pjevamo.

23

KNJIGA 125x190mm.indd 23 07/06/2017 14:57

—objašnjavala mi je poskakujući i pjevajući te nadodala: — Izgleda da je njezina Smjehuljica isto pjevala, a onda je to učiteljica dobila u mislima kao ideju.

— Ali kako? Ona ne vidi svoju Smje-huljicu.

— Istina, ne vidi je, ali njezina Smje-huljica je uz nju i isto je tako potiče i daje joj ideje, slike i poticaje. Jedino što ona ne zna da je to od nas Vir-tića. Ali znaš... — pomalo zabrinuto zastajkujući je nadodala: — Nismo mi jedini koji vam dajemo ideje, misli i poticaje.

— Tko još? — znatiželjno sam upitala.

— Hm, mislim da ćeš uskoro saznati. Dovoljno si velika za tu lekciju.

— Tko? Tko? Tko? Daj mi reeeci.

Smjehuljica je samo odskakutala. A ja? Ja gorim od znatiželje i nestrpljivosti. Poludim kad mi to napravi, a radi mi to namjerno i često jer kaže da je to jedna od mojih

24

KNJIGA 125x190mm.indd 24 07/06/2017 14:57

važnijih životnih lekcija. STRPLJENJE. Uf, kad čujem tu riječ, već mi je loše, ali znam da ima pravo, jer sam često znala nagrabusiti baš zbog nestrpljivosti. Nije nikakvo čudo to što se kaže S(Trpljenje), kad stvarno čovjek trpi. No, dobro. S(TRPIT) ću se malo. Iskreno, i sad me zvono za početak sata spasilo, jer je učiteljica laganim lupkanjem po stolu pomalo davala znak da je vrijeme za početak sata, a ja sam jedva čekala da počne kako ne bih razmišljala o tome tko nama djeci još daje poticaje. Ubrzo sam se prebacila u novi kolosijek. S kolosijeka nestrpljenja u kolosijek veselja zbog omiljenog sata likovnog.

25

KNJIGA 125x190mm.indd 25 07/06/2017 14:57

“Sat likovnog i ljepota”

KNJIGA 125x190mm.indd 26 07/06/2017 14:57

Konačno krećemo s mojim omiljenim satom. Nekako sam već od svih događaja bila umorna. Imala sam osjećaj da dan traje već sedam dana. To vam je ono kad imate hrpu događaja, pa vam dan traje duže. Uglavnom, dok sam tako sama sa sobom razgovarala u svom svijetu, učiteljica je stala pred učenike i rekla:

— Djeco, danas ćemo kroz likovni rad prikazati vaš pogled na ljepotu.

U sebi sam mislila: — Moooliiim? Što je ovo? Nacrtati ljepotu? Kako da nacrtam ljepotu?

Učiteljica, kao da mi je čitala misli ubrzo je nadodala:

— Zatvorite oči. Što vidite kad čujete riječ ljepota?

Zbunjeno sam pogledala i mislila si: — ‘Ajde dobro, da vidimo mi tu ljepotu. Gospođo Ljepotice, pokažite mi kako izgledate?

S obzirom na to da sam lagano škiljila vidjela sam kako Smjehuljica baca cvjetić prema mojoj glavi. To obično radi kad

27

KNJIGA 125x190mm.indd 27 07/06/2017 14:57

mi želi dati neku ideju. Ona to zove inspiracija. Uglavnom, kad sam zažmirila, pred očima sam vidjela prizor zbog kojeg su mi od miline zasuzile oči. Vidjela sam svoju mamu kako drži seku u naručju i smiješka joj se. Znate, moja mama je nedavno rodila moju seku Petru. Još je jako mala, a toliko je slatka da bih je – kad je vidim — najradije pojela kao čokoladnu krafnicu. Čak joj ni moj mlađi brat Luka ne može odoljeti. Iako su svi očekivali da će biti ljubomoran, on je stalno mazi i šapće: — Kako je naša sekica slatka… — a mamu često pita: — Mama, kako to da smo mi dobili tako dobru i slatku bebu? — Kad nešto tako slatko i ozbiljno izjavi, svi se u kući nasmijemo.

Uglavnom, slika seke i mame me jako raznježila i tada sam shvatila: to je za mene ljepota. Osim toga, kad vidim mamu kako tepa bebi, tada kao da vidim sebe kad sam bila mala. Mama je čak osmislila pjesmicu samo za mene, dok sam bila još u trbuhu. Malo me sram, ali dobro, otpjevat ću vam:

28

KNJIGA 125x190mm.indd 28 07/06/2017 14:57

Mamica ti kucka, kucka,

veselo te lupka, lupka,

mamica te štipa, štipa,

Emica se rita, rita,

mamica te mazi,

mamica te pazi,

mamica se igra s malom Emicom.

Još danas uživam dok zajedno pjevamo tu pjesmu seki Petri. Jako volim svoju mamu. Evo opet suzica.

Dok sam tako razmišljala o svojoj mami i seki, pokraj mene je sjedila i crtala svoj crtež Lucija. Ona vam je duša od čovjeka. Ima preeedobro i veliko srce. Dok sam razmišljala o ljepoti primijetila je moju suzu u oku pa me pitala:

— Ema, zašto plačeš?

— Ma ništa posebno. — rekla sam, brišu-ći suzu jer me bilo malo sram, te tiho odgovorila: — Dok sam razmišljala o ljepoti sjetila sam se mame i seke. To je za mene u životu ljepota.

29

KNJIGA 125x190mm.indd 29 07/06/2017 14:57

Lucija je na to uzdahnula, pa rekla:

— Aaaaa, kako lijepo. Znaš, naučila sam da, kad nam nešto dirne srce i dušu, tada nam od te ljepote i dobrote dođu suzice na lice. Kaže mama da su to dobre suze i da se to zove ganuće. Kad imaš takve suze, znaš da je nešto lijepo i dobro.

Dok je Lucija tiho i nježno pričala, Smje-huljica samo što se nije rastopila od naše priče. Naslonjena na laktove, gledala nas je zaljubljenim pogledom. S osmijehom od uha do uha, srce na prsima joj se toliko zacrvenilo i počelo svijetliti da je izgleda-lo kao svjetleća crvena lampa. Znate, po Smjehuljičinom srcu uvijek bih znala je li nešto što radim dobro ili nije. To mi je bio dovoljan znak da znam da je moja slika u mislima bila istinska ljepota i zato sam odlučila nacrtati svoju mamu dok drži seku u naručju.

Učiteljica nam je pustila glazbu i mi smo konačno krenuli s crtanjem. Lucija je crtala svoj dom, a ja to sam bila mogla i unaprijed pogoditi, jer jako voli svoju

30

KNJIGA 125x190mm.indd 30 07/06/2017 14:57

kuću. Inače ima veliko dvorište u kojem je uvijek veselo: već samih njih petero braće i sestara prava su ekipa. Iako…Često ču-jem susjedu kako daje ružne komentare o njezinoj obitelji, pita se čemu toliko dje-ce. Posebice zato, jer je jedan Lucijin brat bolestan odmalena. Mama kaže da se tako rodio i da se to zovu teškoće u razvoju. Iako je malo neobičan, drukčiji, tako je mio i drag. Svaki put kad dođem kod Lu-cije, raduje mi se i pruža ruke kako bi me zagrlio. On vam jako voli ključeve, stalno ih crta i mama ga zna voditi bravaru da mu napravi baš onakav ključ kakav želi. Kad vidi izrađen ključ, veseli se do neba. Da, Lucijina obitelj je jedna vesela obitelj u kojoj je puno igre, smijeha i u kojoj se svi međusobno pomažu. Zato ne razumijem što je loše u tome što su velika obitelj. Pa oni su sretni. Istina, Lucijina mama ne ide u teretanu svaki drugi dan i nema frizuru kao iz salona, ali tata mi je rekao da je zna sresti u Maksimiru kako hoda sa štapovima. Eto, i ona ima vitku liniju i baš je uvi-jek srdačna i nasmijana, pa i lijepa, onako

31

KNJIGA 125x190mm.indd 31 07/06/2017 14:57

iznutra. Tako da, iskreno, ne razumijem zašto oni žale njihovu obitelj. Oni su sret-ni. Za mene je i to ljepota.

Eto, Lucija i ja ušle smo u svoj svijet ljepote te smo laganim pokretima bojica uživale crtajući i slušajući divnu glazbu koja je odzvanjala razredom.

Odjedanput se u razredu počelo događati nešto čudno. Neka težina se mogla osjeti-ti u zraku. Osjećala sam se kao da nas je prekrio sivi oblak. Kad sam vidjela Smje-huljicu kako sva u panici skakuće gore-do-lje po stolu, znala sam da su moje slutnje bile u pravu. Oprezno, gledajući oko sebe, nervozno cupkajući nogama, ali tiho da me nitko ne vidi — upitala sam je:

— Smjehuljice? Što se događa? Zašto si nervozna?

— Brzo, okreni se, došli su. Ali pazi da te ne vide! — tiho je šapnula te uskočila u moju torbu.

32

KNJIGA 125x190mm.indd 32 07/06/2017 14:57

“Nepozvani gosti u razredu”

33

KNJIGA 125x190mm.indd 33 07/06/2017 14:57

Mada pomalo ukočena od neizvjesnosti, odlučila sam se okrenuti. Bila je to jedna jeziva scena. Iza mojih leđa, u kutu razreda, vidjela sam dva užasno ružna čovječuljka. Bili su malo veći od Smjehuljice, ali toliko ružni da su mi djelovali kao mala čudovišta. Obojica su imala neka ružna, poderana smeđa odijela, velike uši prekrivene ružnim kapuljačama, a na grudima svaki po srce, kao Smjehuljica, samo posve crno. Sad je i mene ulovila panika jer nisam znala tko su oni, pa sam upitala Smjehuljicu:

— Tko su ovi ružni, odvratni čovječu-ljci?

Smjehuljica je lagano provirila iz torbe, tužno uzdahnula i rekla:

— Sjećaš li se kad sam ti rekla da nismo samo mi Virtići ti koji vam dajemo ideje i poticaje? E, vidiš, stigao je tren da ti otvorim oči i za jednu novu stvarnost: djecu i sve ljude na zemlji okružuju i Manići.

— Tkoooo? Manići? Zvuče kao neki ne-prijatelji Virtića.

34

KNJIGA 125x190mm.indd 34 07/06/2017 14:57

— Pa i jesu, ali možda su još više vaši neprijatelji. Njihov zadatak je su-protan od našeg. Kao što vas Virtići potiču na ljepotu, Manići vam poti-ču…— od gađenja prema slici koju je vidjela Smjehuljica je naglo zašu-tjela.

— Misliš, potiču nas na ružnoću? Da radimo ružne stvari? — pogodila sam vidjevši joj lice, a Smjehuljica je dodala:

— Tako je. Kada mi potičemo na dobro, oni vas potiču da jedni drugima, a često i samima sebi, govorite i radite ružne stvari.

— Kako? — upitala sam pomalo zabri-nuto.

— Dođi i vidi. — odgovorila je Smjehu-ljica skočivši mi na rame te prstom pokazujući kamo trebam ići.

Odjedanput, kao da sam čula njihov raz-govor.

35

KNJIGA 125x190mm.indd 35 07/06/2017 14:57

— Čuj Crni, ne sviđa mi se baš ova spika oko mama i beba. Gadi mi se i ona i ova učiteljica kaj ih nabrijava na ljepotu. Moramo neko sr..e napraviti — doslovce su upotrijebili onu ružnu riječ kad ideš na zahod.

— Ma znam, Grdi. Ema mi la-ga-no ide na živce s tim svojim ljepotama, a ona Lucija još više. Bla, bla, bla, moja mama, mamica, mamica ti kucka, ovo ono, moja braća i sestre. Fuj! Bljak! Pogle’ koliko ih je! Trebalo bi ih sve potamaniti. Si videl kak su onu susjedu potakli na još jedno dijete? Bljak. Mrzim djecu.

S toliko su mržnje spominjali mame i bebe da mi je čeljust od čuđenja pala, a usta su mi opet postala jedna velika duboka jama. Nikad nisam čula da netko tako ružno priča o ljudima, dobro, možda ona susjeda kaj ne voli djecu. No nakon što sam čula nastavak priče, posve sam zanijemjela.

36

KNJIGA 125x190mm.indd 36 07/06/2017 14:57

Grdi je nadodao:

— Sam’ nek prdi o toj djeci pa bu videla i ona i njezina mama.

—Al’ ne brini — odmahnuo je rukom Crni — Emu znamo često dobiti. Si skužil kak je srdita? Ima kratak fitilj tak da ju lako nabrijemo da se počne svađati. Se sjećaš kak je jučer zaurla-la na brata tak ga je fino ranila. Uff baš sam užival.

Ostala sam šokirana, shvatila sam da su Manići ti koji me potiču na ružna pona-šanja, a ja redovito nasjednem na njihove spačke. To su oni trenuci kad bi me Smje-huljica počela gađati s raznim cvijećem i molila da stanem, razmislim i dođem k sebi, a ja si nekako ne bih mogla pomoći. Sad znam i zašto.

No ovo do sada je bio početak. Tek tada je kretao uvod u pravu dramu.

Crni je rekao:

—Čuj, Grdi, fali mi akcije. ‘Ajmo neku spačku napraviti.

37

KNJIGA 125x190mm.indd 37 07/06/2017 14:57

—Kaj imaš neku ideju? — znatiželjno je upitao Grdi.

—Kaj ne bi imal? Znaš da sam u Ma-nogradu glavni kreativac za zločeste ideje” — ponosno je nadodao Crni.

—Daj — reeeeeeciii!!? — znatiželjno, po-skakujući na mjestu upitao je Grdi.

—Lalalala neću, sad buš videl moje najodvratnije remek-djelo — govorio je Crni, vadeći iz svog ruksaka strijelu

—Znaš koga napadam? Onu malu Ninu. Joj, ta mala nam je suradnica i pol. Mogel bi reći da nam je često prava asistentica u našim spačkama. Si skužil da stalno delamo razdore po njoj. Znaš koja je Ninina slaba točka?

—Koja? — pomalo zbunjeno pitao je Grdi.

—Koja si ti budala, kaj još nisi skužil? Joj, dobro da učiš od mene. Nemrem vjerovat da su mi dali ovakvu budalu da ju mentoriram.

38

KNJIGA 125x190mm.indd 38 07/06/2017 14:57

— LJUBOMORA buraz!!!

Pramajka svih drugih zločestoća.

Grdi se zamislio kao da se prisjeća nečeg te nadodao:

—Pa nije ni čudno. Si joj videl staru? Stalno se svađa s mužem i ljubomor-na je na sve frendice, pa je mala fino gleda i samo kopira. Pusti, pusti. Bila bu ona dobar materijal za naše spačke.

Sad pomalo zadovoljan odgovorima Grdog, Crni je odgovorio:

—Ajde dobro da i ti kužiš neku igru. Tak je, skužil si. Mama joj sama kopa jamu. Ja ne kužim kak ti starci ne kuže da decu treba O_D_G_A_J_A_T_I — pun pametovanja, pomalo vičući rekao je Crni, na što je Grdi zabrinuto odgovorio:

—Ma kaj ti je! Bolje da ne. Sam nek oni surfaju po mobitelu. Dok oni surfaju po mobaču, mi surfamo po dječjim

39

KNJIGA 125x190mm.indd 39 07/06/2017 14:57

glavicama i lijepo ih odgajamo po svom formatu.

—Joj kak smo super zlobni. A sad samo gledaj, rista, i uči od najboljih. Igra počinje. Ahahahah — smijući se zadovoljno zaključio je Crni te kre-nuo u akciju.

Od tog njihovog groznog smijeha krv u žilama mi se sledila. Sva u šoku pitala sam Smjehuljicu?

—Misliš da sam trebala sve ovo vidjeti? Ovo je strašno.

—Da Ema, pokazala sam ti to da budeš svjesna i da se naučiš oduprijeti ružnim mislima i poticajima koje ti šalju. Ja te gađam Cvjetuljcima i molim da staneš kada ideš u krivom smjeru, ali ne mogu učiniti ništa ako ti ne želiš.

—Kako ne možeš? Pa ako znaš da srljam, prisili me! — pomalo uzrujano rekla sam.

—Ali ne mogu. Ne mogu, jer ti imaš

40

KNJIGA 125x190mm.indd 40 07/06/2017 14:57

slobodnu volju, možeš učiniti što god želiš, pa čak i ako to nije dobro za tebe. No ne zaboravi da svaka stvar koju napraviš ima svoje posljedice.

—Istina, ovi Manići me često nagovore i nasanjkaju da budem bezobrazna i gruba prema bratu, a onda slijede posljedice: mama i tata polude, brat plače, a ja se u konačnici osjećam G-R-O-Z-N-O

—E vidiš to im je i cilj — potvrdila je Smjehuljica

—Joj, nisam znala da su toliko zločesti.

Smjehuljica je slegnula ramenima i rekla:

—Emice moja draga. Ovo je tek poče-tak. Prava drama tek kreće.

41

KNJIGA 125x190mm.indd 41 07/06/2017 14:57

“Manićii otrovne strelice”

42

KNJIGA 125x190mm.indd 42 07/06/2017 14:57

I tako dok su u razredu djeca crtala u svom svijetu, nitko nije znao da čovječuljci iz drugog svijeta iza pozornice spremaju pravu dramu.

Crni je arogantno i bahato uzeo iz svog ruksaka strijelu sa strelicom na kojoj je pisalo.

Nategnuo je strelicu i pogodio Ninu ravno u glavu. Odjednom sam primijetila kako se Ninino lice mijenja. Iznad glave sam vidjela oblačak njezinih misli u kojem je pisalo.

LJUBOMORA

“Ja moram biti najbolja.

Idem vidjeti što crta Marta, moram imati

crtež bolji od nje. Njezin je uvijek na panou i

svi ga gledaju”

43

KNJIGA 125x190mm.indd 43 07/06/2017 14:57

Obrva joj se smrknula, oči smanjile te počele kolutati kao da gleda da li je tko vidi. Zatim se lagano počela navirivati kako bi vidjela što Marta crta. Kad je Marta vidjela Ninu kako se bezobrazno naviruje odmah je sakrila rukom svoj crtež. Nina je opet provirila, dok je Marti doletjela strelica na kojoj je pisalo:

Odjednom, nakon što joj strelica doletjela u glavu Marti je u oblačku iznad glave pisalo:

OSJEĆAJ MANJE VRIJEDNOSTI

“Sve ima ljepše od mene I bojice I robu I sve.

Sad hoće I crtati bolje od mene. Nek me kopira,

ja ovako I onakon ništa dobro ne napravim.”

44

KNJIGA 125x190mm.indd 44 07/06/2017 14:57

Nedugo nakon toga Marta je snažno lupila šakom i poviknula.

—Nemoj me kopirati. Ja imam svoju ideju i ne želim da budeš ista kao ja. Želim barem jedanput biti drugačija i posebna.

Nina je vidjela da Marta crta cvijet kao i ona, ali Marta je crtala ljubičicu, a Nina tulipan. Dok je Ema tako pratila svađu, na tren je iz vida izgubila Maniće koji su joj dobacili strelicu na kojoj je pisalo:

A iznad glave se pojavio oblačak u kojem je pisalo:

PAMETOVANJE, DOKAZIVANJE

“Joj kako me živciraju njihove rasprave,

sad ću ja njima objasniti... ”

45

KNJIGA 125x190mm.indd 45 07/06/2017 14:57

Nesvjesna uboda strelice, bahato i važno počela sam vikati na njih:

—Dosadnjakovićke jedne. Najbolja ova, najbolja ona. Dok se ovako jadno pre-pirete nijedna nije posebna. Osim toga hajde pokažite crteže pa ćemo vidjeti koja je najbolja.

Nato se Lucija okrenula i mirnim glasom probala smiriti ovu uzavrelu situaciju ali, Crni je za to vrijeme prema Nini koja kao da nije ni čula Luciju, bacio najveću strelicu na kojoj je pisalo:

Nina je tada uz podsmijeh rekla: — Ha, ha, ha, ha! Moj cvijet je veći od tvog. Ja crtam tulipan a ti malu, šugavu ljubičicu. Nema veze što te kopiram, na kraju uvijek imam bolje od tebe. Uostalom čiji je crtež uvijek na panou. Ha, ha, ha, ha!”

Nakon ovako bezobraznog ruganja, Marta je svom snagom počela plakati te je na sav

HVALISANJE, RUGANJE

46

KNJIGA 125x190mm.indd 46 07/06/2017 14:57

glas uzviknula:

—Glupačo jedna! Dosta mi te! Evo ti na tvoje cvjetove — uzela je oba crteža, zgužvala te ih bacila u smeće.

Odjedanput s drugog kraja razreda kao u nekom usporenom filmu odjeknuo je glas učiteljice:

—Što se tamo događa? Kakva je to svađa?

Sva djeca su u čudu podigla glave, a u ra-zredu je zavladao muk.

Muk. Tišina. Svi čekamo što će se dogoditi.

To je onaj trenutak kad učiteljici obrva postane poput najstrmije ceste.

Da! Dobro ste pogodili — učiteljica je ljuta. Jako ljuta.

Ovakvo ponašanje smatra neprimjerenim.

Uvijek nam govori kako je u redu imati nesporazume, ali ovakva dernjava i vika nije način da rješavamo probleme u razredu.

Tihim, hladnim glasom, nakon minute šutnje nastavila je:

47

KNJIGA 125x190mm.indd 47 07/06/2017 14:57

—Djevojke, za vas je sat likovnog za-vršio. Iziđite van iz razreda! Želim da do kraja sata razmislite o ovoj situ-aciji koja se dogodila te riješite pro-blem na drugačiji način.

—Ali učiteljice… — rekla sam ljuti-to, osjećajući u sebi nepravdu.

—Ema, ne zanima me. Razgovarat ćemo na kraju sata.

Izišle smo van pognute glave, ja ljutita, jer sam osjećala da smo nepravedno zavr-šile vani. Posebice Lucija koja nas je sve zajedno mirila.

A ja? Tko mi je kriv. Kad se stalno mije-šam u tuđe svađe. Eto ti posljedice. Moj omiljeni sat likovnog postao je najgora noćna mora.

Izišle smo van i nastavile se svađati, posebice smo sve bile ljute na Ninu te smo je zato nastavile optuživati, jer smo mislile da je za sve samo ona kriva. Toliko smo je optuživale da smo je na kraju čak i rasplakale pa je plačući uzdahnula i rekla:

48

KNJIGA 125x190mm.indd 48 07/06/2017 14:57

—Imate pravo. Stalno se natječem tko je bolji, ali zapravo meni ništa ne ide, uopće nisam posebna, koliko god se trudila. Ti, Marta, najljepše crtaš, ti Ema najljepše pjevaš. Tebe, Lucija, ionako u svemu hvale. A ja? Ja sam bez veze. Sve vas zapravo kopiram. Iako se stalno pravim važna zapravo sam bez veze. A sad će još i mama biti ljuta, jer moj crtež neće biti na panou. Ako nisam najbolja, onda mi govori ružne stvari. Da sam glupača i izgubljen slučaj. — rekla je Nina, i pognuvši glavu, dok su joj se suze slijevale niz lice

Svi smo zašutjeli. Više nisam bila sigur-na, jesam li više ljuta na Ninu ili na nje-zinu bezobraznu mamu, koja joj govori ovako ružne stvari. Kao da mi je pomalo bilo žao Nine. Ja nisam mogla zamisli-ti da mi mama govori nešto tako ružno. Dok smo mi tako sjedile u tišini, u kutu, krajičkom oka i uha, vidjela sam Maniće kako zadovoljno trljaju ruke i govore:

49

KNJIGA 125x190mm.indd 49 07/06/2017 14:57

—Stari, uspjeli smo. Uvjerili smo malu da ne vrijedi ništa.

—Da, to nam je dobra baza za svu drugu zloću i spačke, ha, ha, ha — rekli su podrugljivo te nestali u oblaku ružnog crnog dima.

Kad je Smjehuljica čula ove zlobnike iz Manograda kako zadovoljno trljaju ruke sva u strahu i panici trčala je gore dolje te je i ona odjednom nestala poput munje. Znala sam da je ovo velika drama čim je tako brzo nestala. Zapravo, nikad je nisam vidjela toliko uplašenu.

Tiho sam je u mislima dozivala — Smje-huljice! Smjehuljice. Gdje si? — pitajući se gdje li je samo nestala? No jedino što sam čula na praznim hodnicima škole bila je tišina, uz Ninine jecaje koji su u tišini od-zvanjali, dok je ona pognute glave brisala svoje suze.

50

KNJIGA 125x190mm.indd 50 07/06/2017 14:57

“Panika u Virtogradu”

51

KNJIGA 125x190mm.indd 51 07/06/2017 14:57

Za to vrijeme u Virtogradu…

—Ekipo, dođite, dođite, brzo dođite! Vrijeme je za hitni sastanak.

Trčala je Smjehuljica po ulicama Virto-grada dok su Virtići znatiželjno virili kroz prozor svojih kućica. Ubrzo, četa raznih Virtića, velikih i malih, crvenih, žutih, zelenih i plavih, skupljala se na glavnom trgu Virtograda. Bilo je to mjesto gdje su se Virtići okupljali kad se u gradu događala neka frka. Tada bi ih se slalo na specijalne tajne zadatke i akcije.

Tako su se i sada, žurno, Virtići iz svih smjerova slijevali poput rijeke, dok ih je znak glasne trube pozivao na sastanak s Velikim Virtićem na Velikom trgu.

Kada su se svi okupili. Smjehuljica je stala na pozornicu i glasno rekla.

—Veliki Virtiću, dolazim iz grada zbog hitne situacije koja se dogodila. Ja sam Smjehuljica djevojčice Eme i u školi se dogodila jedna velika i jako-oo ružna svađa koja bi mogla imati grozne posljedice.

52

KNJIGA 125x190mm.indd 52 07/06/2017 14:57

Smjehuljica je počela prepričavati što se sve događalo u gradu. Za to vrijeme neki Virtići su komentirali:

—Joj, ti Manići stvarno maltretira-ju djecu! — rekao je zabrinuto pla-vo-zeleni Virtić, a zatim je drugi nadodao:

—Jesi vidio kako je djeci već pocrnjelo srce od spački Crnog i Grdog?

—Da, toliko su snažni da ako nam vi Virtići ne pomognete sa svojim cvje-tuljcima nećemo imati snage boriti se. — odgovorila je uplašeno Smjehu-ljica djevojčice Nine.

—Toliko su snažni i veliki da su moji cvjetuljci premali za njih, a moja djevojčica Nina preslaba da se odupre spačkama. Joj, kad ih se sjetim baš bih ih… — mahnula je ručicom i ljutito nadodala: — Ufff.

Cvjetuljci su oni cvjetići koje sam često vidjela kada bi ih Smjehuljica bacala pre-ma mojoj glavi.

53

KNJIGA 125x190mm.indd 53 07/06/2017 14:57

Bacala bi ih onda kad bi bila srdita i bezobrazna kako bi se izborila protiv svoje ljutnje. Ti isti cvjetići izgleda da i Virtićima daju snagu kako bi se lakše borili protiv Manića.

Kaže Smjehuljica da su to kao vitamini koji nam pomažu da se izborimo protiv ružnih misli koje nam bacaju Manići.

A Manići? Hmm. Oni su vam kao bakterije koje napadaju srce, a ako ih ima previše srce postane bolesno.

I tako nakon što im je Smjehuljica pre-pričala situaciju iz škole do najsitnijeg detalja, odjednom se oglasio Gospodin Veliki Virtić, šef cijelog Virtograda te rekao:

—Ovo je jako ozbiljna situacija. Dje-vojčice su zaboravile jednu od naj-važnijih lekcija života, a to je da je svako dijete vrijedno i posebno. Ako djevojčice povjeruju u tu laž, to može dovesti do groznih posljedica.

—A koje su to posljedice, Veliki Virti-ću? — znatiželjno su zapitkivali Virtići.

54

KNJIGA 125x190mm.indd 54 07/06/2017 14:57

—Da zaborave i zakopaju ono najljepše u sebi. A to su njihovi darovi i ta-lenti. Ako se to dogodi, neće ostva-riti svoj životni zadatak, a to je ono zbog čega su se i rodile. Zato ova laž o bezvrijednosti koju Manići siju po dječjima, glavama predstavlja jednu od najopasnijih laži u koju su djeca povjerovala. Moramo nešto učiniti. Mnoge važne stvari na zemlji neće biti učinjene ako nešto ne poduzme-mo. Zato krenimo u akciju!

Pokraj trga koji je imao visoki stijeg i za-stavu na kojoj je pisalo Virtograd — grad ljepote, istine i dobrote — postojala je kuća s velikim stolom u kojoj su se na dogo-vor okupljali svi Virtići koji su pozvani za određeni zadatak. Ta soba se zvala Poziva-onica.

Veliki Virtić je tada uzviknuo:

—Pozivam sljedeće Virtiće u ovu našu akci ju: Smjehuljice djevojčica Eme, Marte, Lucije i Nine! Ovu akciju vodi Gospođica Vrijednica Posebnica, a svi

55

KNJIGA 125x190mm.indd 55 07/06/2017 14:57

vi pozvani dođite na sastanak u Pozi-vaonicu, šaljem vas u grad na poseban zadatak.

Pozvani Virtići uputili su se u kuću dok su se ostali vratili svojim kućama i zadatcima. Nakon što su se zatvorila vrata Pozivaonice nitko više nije ništa čuo. Veliki Virtić na stolu je pisao po velikom papiru upute koje su izgledale kao upute za ratovanje s Manićima i plan za pobjedu u ovoj situaciji s djevojčicama.

Ekipa je uzela papir s uputama i krenula u akciju, Vrijednica Posebnica je imala jedan neobičan i poseban zadatak, otići do djevojčica u školu te ih dovesti u Virtograd kako bi naučile posebnu lekciju. Pitate se kako je to moguće? E, pa, ako do sad još niste povjerovali sada definitivno hoćete.

Virtićima je sve moguće.

Nakon sastanka s Velikim Virtićem Smje-huljice su se uputile s Vrijednicom Poseb-nicom u Eminu školu.

56

KNJIGA 125x190mm.indd 56 07/06/2017 14:57

“Gospođica Vrijednica Posebnica

u akciji”

57

KNJIGA 125x190mm.indd 57 07/06/2017 14:57

Muk i tišinu na hodniku odjednom je pre-kinulo naglo škripanje razrednih vrata te Lukino i Ivanovo deranje. Pogađate? Da, i oni su završili na hodniku. Izgleda da je danas bio dan za učenje primjerenog pona-šanja, a učiteljica je, čini se, zaboravila da je ovo sat likovnog. Tko zna, možda je ovo neka igra na izbacivanje, a mi to još nismo skužili. Nažalost, iako bih to voljela, izgle-da da ovo ipak nije igra, nego naše gluparije zbog kojih sad sjedim na glupom hodniku i još jedanput slušam glupe rasprave. Glu-post! I dok sam se sama sa sobom svađala i prepirala, dečki su, izlazeći iz razreda, na-stavili u istom tonu kao mi cure.

—Pusti me, nesposobnjakoviću jedan. Ništa ti ne ide, a i onaj nogomet jučer i fulane prilike, užas jedan. K’o da imaš dvije lijeve noge. Što tebi uopće ide? — derao se Ivan.

—Javio se pravi, a kad pjevamo u ra-zredu? Ha? Kome je onda slon prd-nuo u uho? Meni ili tebi? Bolje ti je da šutiš! — istom mjerom uzvratio je Luka.

58

KNJIGA 125x190mm.indd 58 07/06/2017 14:57

—Dobro, što vam je dečki? Zar i vi igrate igru tko je najbolji uvijek u svemu. Pa ovo nije normalno. Jesmo mi dobili neku virusnu bolest? Ovo se širi poput virusa, hitno nam treba neki lijek. — govorila sam čudeći se svima nama i ovim nenormalnim ponašanjima. No odjedanput se nešto opet počelo događati. Na prozoru se pojavila ONA, moja Smjehuljica, ali tko je ovo s njom? Pet puta veća od nje, meni negdje do prsa, stajala je još jedna Virtica iz Virtograda. Nije mi bilo jasno što radi ovdje. Ekipa me vidjela kako gledam u prozor kao da sam vidjela duha. Pa skoro da i jesam.

—Ema kamo gledaš? Što si vidjela? — upitala me Lucija.

—Paaaaa…Kako da vam objasnim? Čekajte malo — rekla sam otišavši do prozora.

Smjehuljica je uskliknula od radosti: — Ema, danas je zaista poseban dan. Veliki Virtić pozvao je tebe i tvoje prijatelje u Virtograd.

59

KNJIGA 125x190mm.indd 59 07/06/2017 14:57

—Maaa daaa?

—A kako će vas oni vidjeti? Ne brini se. Samo neka otvore srce i oči svoje mašte. Postoji jedna pjesma koju sam te naučila. Zar se ne sjećaš?

—Aaaa. Kako se ne bih sjećala?

Ključićem srce otvori ti,

Očima mašte nauči gledati,

Svjetove nove, ljepote mnoge

Čistim srcem možeš vidjeti!

Tada sam otišla do prijatelja i uskliknula:

—Ekipo, možda ipak nije sve propalo! Danas je zapravo poseban dan za sve.Upoznajte moju Smjehuljicu, Virtića koji dolazi iz Virtograda, grada u kojem Virtići, male vrline, žive.

—Koga? Molim? Jesi se ti najela ludih gljiva?

—Ja ništa ne vidim — rekla je Nina.

—Ja vidim. Evo je! — uskliknula je Lucija.

60

KNJIGA 125x190mm.indd 60 07/06/2017 14:57

—Naravno, kad imaš otvoreno srce — rekla sam ushićeno. — Ali hajdemo zajedno otpjevati jednu pjesmicu, pa ćete i vi ostali vidjeti.

Nakon što su otpjevali pjesmicu, odjedan-put im se pred očima stvorila Smjehuljica sa svojom prijateljicom.

Ivan je tada zbunjeno upitao:

—Tko si ti?

—Ja sam gospođica Vrijednica Poseb-nica, Virtica iz Virtograda. Čula sam da ste imali neku malo zafrknutu si-tuaciju.

—Da zafrknutu! Toliko zafrknutu, da nas je učiteljica frknula iz razreda — rekao je Ivan, na što smo se svi nasmijali.

—Kaže da moramo naučiti nešto iz ove situacije, a ja nemam pojma što. Prije moj kompa mora naučiti pjeva-ti, a da se ekipa ne razbježi kad zine — rekao je Luka, na što se Ivan nasmijao i rekao:

61

KNJIGA 125x190mm.indd 61 07/06/2017 14:57

—Istina. Fakat ne znam pjevati.

—Ali sigurna sam da znaš dobro raditi mnoge druge stvari — rekla je Vrijed-nica.

—Istina, znam predobro igrati nogač, a mama mi kaže da bih bio super ku-har. Doma sam čak i kruh ispekao — ponosno je izjavio Ivan.

—Eto. Osim toga, Ivane, zašto bi ku-har morao odlično pjevati? — mudro je zaključila Lucija.

—Vidim ja da ste vi neka pametna dje-čica. Nego imam jedan prijedlog za sve vas. Jeste spremni za jednu pu-stolovinu u Virtogradu? Fora je tamo, a usto u ovoj pustolovini možete sva-šta i naučiti — upitala je sva radosna Vrijednica Posebnica.

—Daaaa, ja sam uvijek za akciju — uzviknula sam.

—Joj, ja ne volim baš učenje, ali kom-binacija pustolovine i učenja mi ne-kako baš zvuči guba — rekla je Nina.

62

KNJIGA 125x190mm.indd 62 07/06/2017 14:57

—Onda krenimo, ekipo! Vlak nas čeka! —rekla je Vrijednica pokazujući ru-kom na vlak koji se stvorio ispred nas baš kao iz neke bajke.

Uskočili smo svi veseli i pomalo znati-željni u vlak koji je bio prekriven šarenim prugama. Boje na vlaku prelijevale su se kao duga poslije kiše. Vlak je bio i brod i avion u jednom. U njemu smo i plovili i letjeli i vozili prolazeći pokraj najbjeljih oblaka i po najčišćim rijekama. Kad smo se približili Virtogradu zapuhnuo nas je miris ruža i ljiljana.

Najednom se u daljini nazirao najsjajniji grad koji oči ne mogu zamisliti. Vjerujte mi, takav grad još niste vidjeli. Grad je bio pun zelenila, brežuljaka, šarenih livada i kućica kao iz najljepše bajke. Dok smo tako prolazili, Smjehuljica je objašnjavala ekipi sve ono sto sam ja već znala o Virti-ćima. Vozili smo se niz ulice Virtograda, a ja sam se divila kreativnim kućicama koje su sve bile jedinstvene i posebne. Baš kao i Virtići. Bilo ih je raznih veličina i boja, od onih najmanjih poput Smjehuljice do

63

KNJIGA 125x190mm.indd 63 07/06/2017 14:57

velikih i najsjajnijih koji su čuvali razne kvartove u Virtogradu.

Dok smo tako vozili, imala sam sto pitanja:

—Smjehuljice, zašto druge Smjehulji-ce i Smjehuljci imaju robu i haljine u drugačijim bojama?

—Zato što te boje pokazuju boju vaše osobnosti.

—Kako to misliš osobnosti? Nisam mislila ni na kakvu sobu nego na robu.

—Ha, ha, ha — nasmijala se Vrijednica i nadodala — svako dijete ima jedinst-venu osobnost odnosno osobine koje ga čine posebnim. Netko je više odlu čan, netko hrabar, netko zaigran, netko blag i pun razumijevanja, netko uredan i organiziran.

—Da, naša Lucija je blaga i uvijek nas miri kad se svađamo, dobro da mi je prijateljica — rekla je Nina spustivši pogled, lagano se smiješeći.

—Da, Ema, a ti si uvijek za akciju. Osim toga i vrlo si uporna. Ti uvijek

64

KNJIGA 125x190mm.indd 64 07/06/2017 14:57

uspiješ nagovoriti mamu da se idemo igrati kod tebe — rekla je Marta.

—Eto, vidite, vaša osobnost je jedin-stvena i zato ste dobili Virtića koji ima osobnost sličnu kao vi, a to se vidi po haljinici.

—A kojih sve boja ima? — upitao je Ivan.

—Crvena, žuta, zelena i plava. Svako dijete ima sve boje, ali nekih ima više, a nekih manje. Netko ima najviše zelene i žute, netko crvene i zelene, netko plave. Ako je netko veliki zafrkant, voli zabavljati ekipu, voli akciju onda vjerojatno ima puuuuno žute osobnosti, a ako je netko uz to i odlučan, hrabar, uporan i voli nekad malo i šefovati, skoro nikad se ne umara, jer ima puno energije, onda je to dijete više crvene boje.

—Ajmeee. Pa to sam ja! — uzviknula sam radosno i glasno. — Uvijek od ak-cije, volim se zabavljati, ali često i še-fovati. Znači, ja sam žuto-crvena kao

65

KNJIGA 125x190mm.indd 65 07/06/2017 14:57

i moja Smjehuljica. Ahaaa, zato ona ima žuto-crvenu haljinicu! — uskli-knula sam sva sretna, jer sam konač-no otkrila zagonetku Smjehuljičine haljine.

—Da — rekla je Vrijednica Posebnica, dok je moja Smjehuljica uzbuđeno i radosno poskakivala pokraj nje.

—A zašto ona mora imati tu haljinicu? — upitala sam opet.

—Da te podsjeća da si jedinstvena i da su to boje s kojima najviše doprinosiš svojoj ekipi.

—Pa da, zamisli, Ema, da te nemamo, kad recimo trebamo postići da idemo van na školsko igralište. Zbog tebe i tvoje upornosti na kraju budemo vani, jer se učiteljici popneš na vrh glave — rekao je Luka smijući se.

—Da. Samo očito…ovaj…kako da kažem…malo nekad i pretjeram u tome.

—E da, to je onda kad svoju osobnost

66

KNJIGA 125x190mm.indd 66 07/06/2017 14:57

ne rabiš ispravno ili je rabiš previše. No to se uči s godinama, sad ste još mali.

—Da, mala sam. Sad sam se sjetila: kad su psi mali, onda skaču na sve strane i vuku lanac lijevo-desno. Tako i moja osobnost skače malo lijevo-de-sno, hi, hi.

—Da, Ema, ti si k’o mali slatki pesek — rekao je Ivan zezajući me.

Na trenutak sam odlutala mislima, jer sam se sjetila svog tate koji bi me bez obzira na moju tvrdoglavost odnosno malo podivljalu upornost, uvijek gledao s ljubavlju. Kako i ne bi kad je i on uporan i on razumije kako je to, a ja sam njegova kći koja mu dosta sliči. Tata bi znao govoriti da se osobnost treba klesati poput kamena, jer ga na nekim mjestima ima previše. Ili oblikovati poput gline u ruci lončara da bi dobili najljepši oblik. Kaže da tada svoju upornost mogu koristiti za dobre i plemenite stvari i ciljeve. Sve to on govori, ali još baš sve ne razumijem, jer

67

KNJIGA 125x190mm.indd 67 07/06/2017 14:57

sam mala. No toga je i Vrijednica svjesna, pa je nadodala:

—Istina, ali osobnost se gradi da bi po-stala zrela. Joj, malo sam pretjerala. — rekla je Vrijednica primivši se za glavu. — Ne možete još sve razumjeti. Kad malo porastete doći ćete na novu lekciju koja se zove IZGRADNJA KA-RAKTERA.

—Čega? Karatea? Misliš kao da se tučemo? Uff, jedva čekam tu lekciju — rekao je Luka, a Vrijednica Posebnica se počela smijati toliko da su joj slapovi suza curili niz obraze.

—Ma nee, Luka, jednog dana će vas Virtići odvesti u taj kvart. No da se vratimo, Ema, na tebe, sad dok si mala, ali i kad budeš velika važno je da budeš ono što jesi. Crvena i žuta, Tad si najsretnija i ti i ljudi oko tebe. Tada ekipi daješ ono iskreno i najbolje od sebe. Baš ono što je svima nama potrebno. Tada si svoja i autentična.

—Autentična? — zbunjeno sam upita-

68

KNJIGA 125x190mm.indd 68 07/06/2017 14:57

la: — Znaš, Vrijednice, ti si isto neki filozof, k’o moja mama. Stalno upo-trebljavaš neke čudne riječi koje mi mali ne razumijemo.

—Hmm…Kako da vam objasnim? Aha, sjetila sam se. Autentičnost je jedna jako važna riječ za svakog čov-jeka. To znači: biti svoj, originalan, istinit, ono što jesi.

—Aha, znači, ako je netko crven da ne glumi da je zelen.

—Bravo, Ema! To je to. Vidiš da si i ti malo filozof kao tvoja mama. — uskliknula je Vrijednica pomalo me zezajući.

—Vrijednice? A kakvi su zeleni i plavi? — pitala je pomalo sramežljivo Lucija.

—Plavi su oprezni, oni vole dobro promisliti prije nego krenu u akciju. Vole red i na njih se lako možeš osloniti, jer se drže dogovora, njima je obećanje zakon.

—A zeleni? — upitala je Marta.

69

KNJIGA 125x190mm.indd 69 07/06/2017 14:57

—Zeleni su miroljubivi, brižni, vole prijatelje, a najviše kad se svi dobro slažu.

—Joj da. Meni je grozno kad se cure svađaju. Sve radim da bi se pomirile.

—Ponekad je svađa dobra, jer tada lju-di imaju priliku riješiti stvari i reći što ih smeta — pomalo ozbiljno rekla je Vrijednica.

—Da, Lucija. Ti nam rijetko kažeš kad te nešto smeta, onda mi ni ne znamo kad te povrijedimo — rekla je Nina.

—E, baš je to osobina zelenih. Oni ne vole govoriti što ih smeta, jer misle da je to bezobrazno, no ako to predugo traje počnu se…

—Znam! — uskliknula je Ema. — Duriti? Je l’ da?

—Da, ponekad zeleni znaju biti durilice — nježno je rekla — no to je zato, jer dugo skupljaju nezadovoljstvo i onda se napune ko bačve i na kraju…

—Znam, EKSPLODIRAJU. Tad Lucija

70

KNJIGA 125x190mm.indd 70 07/06/2017 14:57

postane crvena k’o ja. K’o paprika. — rekla sam.

Lucija se počela naglas smijati, sa svima ostalima.

—Lucija, znaš, trebaš nam reći kad ti nešto smeta — nadodala je Nina.

—Ali ne želim se derati i svađati —pognute glave rekla je Lucija.

—To nije svađa. Uostalom, ti kad mi-sliš da se dereš, to zvuči mekano po-put najmekšeg maslačka — rekla je Marta.

—Ma daj!? — sa smiješkom se začudila Lucija. — Onda sam odlučila: od danas kad me nešto zasmeta derat ću se mekano poput maslačka.

Opet smo se grohotom nasmijali.

—Eto, vidite, svaka osobnost može biti i pozitivna i negativna, ovisno o tome kako je rabimo — zaključila je Vrijed-nica Posebnica te nastavila: — Manići to jako dobro znaju i onda vas potiču da krivo rabite svoje osobine.

71

KNJIGA 125x190mm.indd 71 07/06/2017 14:57

—Joj, znam! Tako ja neki put budem toliko uporna, da postanem naporna, mama to zove stiskavac, ali sad kad znam, možda mogu malo pripaziti.

Kad je sve to čula, Nina je odjedanput upi-tala:

—A koja je boja najbolja?

—Evo nje opet! — ljutito je uzviknula Marta.

Aha, sad dolazimo do najvažnijeg.

—Zašto ste se, cure, posvađale?

—Ispričale smo Vrijednici Posebnici što se sve dogodilo u školi i to da se svađamo jer stalno netko želi biti najbolji. Ona je načulila uši, malo je stajala u tišini, a zatim rekla:

— Dođite sa mnom. Sada slijedi prava lekcija.

72

KNJIGA 125x190mm.indd 72 07/06/2017 14:57

“Tulipan i Jorgovan”

73

KNJIGA 125x190mm.indd 73 07/06/2017 14:57

Nakon što nas je Vrijednica pozvala, kre-nuli smo svi zajedno do jednog brežuljka na kojem je bila livada s raznim cvije-ćem. Na toj livadi bilo je i ljubičica i ljiljana i tulipana i jorgovana. Zapravo, toliko raznolikog cvijeća od kojeg neko nikad nisam ni vidjela. Čim smo doš-li, Vrijednica Posebnica nam je rekla da svatko ubere po jedan cvijet. Ja sam ubrala tulipan, Nina jorgovan, Marta lji-ljan, a Lucija ljubičicu. Dečki su, narav-no, na početku, kad su vidjeli cvijeće, govorili “bljak cvijeće”, no na kraju su i oni uzeli svaki po cvijet. I to znate koji? Kaktus. Svi smo se divili svom cvjetiću, dečki kaktusiću, a zatim nas je Vrijedni-ca upitala:

—Po čemu je vaš cvijet poseban?

—Moj ima lijepe žute listove — rekla sam.

—Moj ima bogatu glavu s puno cvjetića — nadodala je Marta.

—A moj je tako nekako majušan i sladak — tepajući je rekla Lucija.

74

KNJIGA 125x190mm.indd 74 07/06/2017 14:57

—A koji je najbolji? — upitala je Vri-jednica Posebnica.

Sve smo zašutjele, pogledale se i uskliknule:

—Nijedan!!

—Svaki je poseban na svoj način — re-kla je Nina.

Odjednom nam je počela pokazivati razne Virtiće i rekla:

—Vidite, djeco, tamo su vam Smjehulj-ci i Smjehuljice, Virtići koji su stalno uz vas i potiču vas na ponašanja koja su lijepa i plemenita. Onaj kvart de-sno je kvart gospodina Talentića koji pomaže djeci otkriti talente. Tamo žive razni Virtići pomagači koji su za-duženi za razne talente.

—A što su to talenti?

—To će vam on jednog dana objasniti.

—Kad? Kad? — vikali smo.

—Kad naučite kod mene nešto jako važno — nastavila je: — Lijevo je kvart gospodina Marljivka, koji pomaže da djeca razviju talente, a onaj tamo…

75

KNJIGA 125x190mm.indd 75 07/06/2017 14:57

Tako nam je nabrajala sve Virtiće i kvar-tove za koji su bili zaduženi. Svaki je imao svoju zadaću i baš svaki je bio poseban i jedinstven. Ono što me najviše dotaknulo jest to da nije bilo razlike između velikih i malih Virtića. Smjehuljci su bili jednako radosni kao i Talentić koji je imao puno veće odgovornosti.

Tada je Vrijednica upitala:

— A sad ključno nagradno pitanje! Koji je Virtić najbolji?

Nina je uzviknula:

— Gospodin Talentić! On ima najveći kvart.

Vrijednica Posebnica je na trenutak zašu-tjela, a ja uskliknula:

—Pa nijedan. Svaki je poseban na svoj način.

—Tako je, Ema. Svaki Virtić je vrije-dan i poseban na svoj način. Da nema male, najmanje Smjehuljice, koja se svaki dan brine da ti, Ema, izrasteš u dobru djevojčicu, vi nikad ne biste

76

KNJIGA 125x190mm.indd 76 07/06/2017 14:57

bili tu. Ona, iako mala, ima jako važ-nu zadaću.

—Aha, nije važno da budeš bolji od drugih nego da budeš svoj i ostvariš svoju zadaću? — upitao je Ivan.

—Tako je!

Odjedanput mi je Smjehuljica bacila cvje-tuljak i ja sam se sjetila tete Ane koja nam čisti razrede. Ona je jednako važna kao i moja učiteljica i ravnateljica. Svaki dan kad dođemo u razred, sve je uredno i namirisano, ponekad mi čak ostavi cvje-tić na stolu, a kad me sretne na hodniku uvijek se nasmije i pomiluje me po glavi. Iskreno, neki znaju biti bezobrazni prema njoj, jer je ona, kažu, samo čistačica, a ja se pitam što bi bilo kad nje ne bi bilo. Da tete Ane nema na hodnicima, koliko bi naša škola bila pusta. Ne bi bilo njezinog širokog osmijeha. Jednom sam je čak i pi-tala zašto je tako nasmijana, a ona mi je na to odgovorila:

—Ema, zato što volim svoj posao. Raduje me kad vam pripremim čiste podove i

77

KNJIGA 125x190mm.indd 77 07/06/2017 14:57

stolove i kad vas vidim kako razigrani trčite po čistim hodnicima.

Zapravo jedva čekam vidjeti je na hodnici-ma. Tako se nekako raznježim i razveselim. I znate što? Ona ima toliko veliko srce da ja mislim da i ona vidi svoju Smjehuljicu.

Dok sam ja tako razmišljala o teti Ani i Ivan je na kraju shvatio što je Vrijednica htjela reći te je zaključio:

—Cool. Baš je fora znati da smo svi posebni!

—Eto, prva lekcija je usvojena:

Budi svoj, jer si vrijedan,

jedinstven,

poseban i neponovljiv!

— rekla je Vrijednica.

—A što se događa ako se stalno uspo-ređuješ i pokušavaš biti ono što nisi? — pitala je Nina.

—To je nova lekcija. Pokazat ću vam što se dogodilo u Virtogradu, iako to što ćete vidjeti neće biti nimalo lijepo.

78

KNJIGA 125x190mm.indd 78 07/06/2017 14:57

“Veliki Manić”

79

KNJIGA 125x190mm.indd 79 07/06/2017 14:57

Znatiželjni, ali pomalo u strahu, lagano smo koračali iza Vrijednice koja nas je odvela na drugu stranu brežuljka. Dok smo hodali, čula sam sam šuštanje lišća i svaki šum, jer nitko nije ništa pričao. Najedanput pred nama se stvorio prizor koji nas je zamrzuo od užasa.

— Ajme ovo je…ovo je…? Kakva je ovo grozota? — upitala sam gleda-jući grad pun dima iz kojeg se čulo samo urlikanje. U sredini je bila velika zastava sa natpisom

MANOGRAD

Grad laži,

ružnoće

i zloće.

—Ajme, pa ovdje žive Manići — ustra-šeno je rekla Nina.

—Fuj, odvratno je i užasno smrdi. Bljak — držeći psrtima nos rekao je Luka.

80

KNJIGA 125x190mm.indd 80 07/06/2017 14:57

Po gradu su hodale spodobe, jedna ružni-ja od druge, sa crnim napuklim srcem na grudima. Svi su hodali u kuću Velikog Ma-nića kojem su morali donijeti izvještaj o broju učinjenih spački, ružnoća i zločesto-ća. Svaki Manić koji ne bi ispunio zadaću bio bi kažnjen zatvorom. Dok smo gledali rijeku Manića koja se slijevala u dolinu, Vrijednica je rekla:

—Vidite, djeco, Veliki Manić je nekad bio najljepši i najsjajniji Virtić u Virtogradu. Jedina razlika je bila ta što je Veliki Virtić bio šef. Najljepši Virtić nikako to nije mogao prihvatiti i stalno je razmišljao zašto on mora slušati Velikog Virtića. Bio je jako ljubomoran i zavidan i htio je biti na njegovom mjestu, a ovdje u Virtogradu je to nemoguće. Ovdje smo ono što jesmo, mali ili veliki, svi jednako vrijedni bez obzira na veličinu, trebamo prihvatiti tko smo i zadaću koja nam je dodijeljena. Najsjajniji Virtić imao je zadaću pomagati djeci i ljudima, ali to mu

81

KNJIGA 125x190mm.indd 81 07/06/2017 14:57

je bilo ispod časti. Mislio si je: tko su oni, pa ja sam prevažan da bi se s tim bavio. I tako, s vremenom, od silno ružnih misli srce velikog Manića je toliko pocrnjelo od ljubomore da je morao otići iz Virtograda. Tada je najsjaniji Virtić postao Veliki Manić, šef Manograda. On vam je danas pun zločestoće i ima dva zadatka.

—Kojaaa dva zadatka? — znatiželjno sam upitala.

—Prvi je nagovoriti ostale Virtiće da mu se pridruže, a drugi da djeci i odraslima govori laži kako bi povjero-vali u njih te onda radili ružne stva-ri jedni drugima. Na kraju i ti ljudi počnu imati srce crno poput Manića i postaju Manićevi pomagači.

—Pa da, sad mi je jasno od kuda ra-tovi, krađe i ostale ružne stvari na svijetu: kad ljudima pocrni srce, oni postaju poput Manića, rade zločeste stvari poput njih.

82

KNJIGA 125x190mm.indd 82 07/06/2017 14:57

Iskreno, kad je Vrijednica spomenula Ve-likog Manića sjetila sam se jedne učite-ljice koja isto tako misli da je važnija od drugih. Jednom ju je teta Ana zamolila da joj doda vrećicu za smeće, a učiteljica se počela derati:

— Kako se usuđujete pitati me vrećicu? Što si vi umišljate, tko ste? Vaš zadatak je čistiti, a ne pitati mene za pomoć.

Toliko se derala na tetu Anu da ju je ra-splakala. I sad kad čujem za Velikog Mani-ća i njegov Manograd čini mi se kao da je on već zarobio srce toj učiteljici.

Vrijednica Posebnica je nastavila:

— Kako bi Veliki Manić uspio u svom velikom pothvatu da prevari djecu, u tome mu pomažu drugi Manići. Kao što mi Virtići pomažemo Velikom Virtiću tako i Veliki Manić ima svoje pomagače kako bi djeca postala zla i na kraju imala crno srce.

—Znam, vidjela sam Maniće u razredu! — uzviknula je Ema.

83

KNJIGA 125x190mm.indd 83 07/06/2017 14:57

—Ma daj? Stvarno? — pitala je Nina.

—Da, bacali su svoje odvratne strelice te vas poticali na ljubomoru, svađu. Čak su i mene nasanjkali.

Dok sam im prepričavala što se događalo nisu se mogli načuditi.

Zatim je Luka pitao:

—Pa kako da im se odupremo?

—Ne morate se bojati strelica. — rekla je Vrijednica te nadodala: — To su samo misli. Problem je u tome što vi povjerujete u te misli i onda krenete u akciju.

—Aha, moramo paziti kakve misli mi-slimo.

—Da, kad počnete razmišljati, pitajte se: je li to što mislim o sebi ili drugi-ma lijepo? Je li to što mislim o sebi ili drugima dobro? Je li to što mislim o sebi ili drugima istinito? Ako uočite da je to što mislite ružno, zločesto ili je neka laž tada samo kažite: “Bježite sivi oblaci!”

84

KNJIGA 125x190mm.indd 84 07/06/2017 14:57

Zamislite da su ružne misli poput oblaka koje možete rastjerati dobrim mislima. Evo, samo se sjetite Virto-grada, vaše Smjehuljice, i oblaci će odmah nestati.

—Ajme, super. Stvarno me znaju na-padati te ružne misli, posebice oko mog brata. Ufff, tako me zna živcirati da bih ga najradije…Aaa neee…Ovo što govorim o bratu je ružno i zlo-često. I zato: “Bježite sivi oblaci!”

I tako smo svi počeli uzvikivati:

Bjež’te sivi oblaci,

bjež’te sivi oblaci,

bjež’te!

—Eto, mislim da ste usvojili novu lek-ciju: Ružne i negativne misli o sebi i drugima treba odbaciti.

Kad je sve to ispričala, Vrijednica nas je ponovno povela na stranu brežuljka gdje se vidio Virtograd. Iskreno, odahnula sam, jer onaj prizor ne želim više nikada vidjeti. Sama pomisao na Maniće bila je dovoljna

85

KNJIGA 125x190mm.indd 85 07/06/2017 14:57

da se odlučim truditi biti bolja i čistiti svoje srce metlicom od svega ružnog. S druge strane, kad se sjetim Virtograda i Smjehuljice, osmijeh mi je odmah na licu. No, drago mi je da nam je Vrijednica pokazala Manograd, jer sad kad znam da mi Manići pripremaju spačke, sad se mogu obraniti.

86

KNJIGA 125x190mm.indd 86 07/06/2017 14:57

“Riznica unutarnjeg bogatstva”

87

KNJIGA 125x190mm.indd 87 07/06/2017 14:57

Dok smo se vraćali na drugu stranu bre-žuljka, prepričavajući sve što smo vidje-li u Virtogradu, primijetila sam kako se Nina pomalo odvojila od svih. Vrijednica se okre nula, primjetivši da nešto ne štima te ju je upitala:

—Nina što ti je?

Nina je pognula glavu i rekla:

—Ma ništa. Nešto sam shvatila. Ja se osjećam vrijedno samo kad sam bolja od drugih. A to nije dobro. Ali što da radim? Ja ne znam po čemu sam vrijedna. Onda gledam druge i budem kao oni.

—Da, i ja se tako osjećam — pognula je glavu Marta.

—Ne brinite se, djevojčice, mnoga djeca se tako osjećaju, jer su povjerovali u laž Manića. No, zato ovdje nastupam ja. Upravo ste spomenuli nešto što predstavlja moju glavnu zadaću u Virtogradu.

—A koja je to? — upitala sam.

88

KNJIGA 125x190mm.indd 88 07/06/2017 14:57

Vrijednica nas je odvela u jednu veliku kuću na kojoj je pisalo Riznica unutarnjeg bogatstva. Stala je nasred vrata i rekla:

—Dobro došli! Ja sam Gospođica Vri-jednica Posebnica — čuvarica auten-tičnosti i jedinstvenosti kod djece. Moj zadatak je da svako dijete zna i vjeruje da je vrijedno i posebno baš kao i svako drugo dijete.

Uvela nas je u veliku zgradu koja je bila puna raznih šarenih hodnika i zidova od kojih je svaki imao svoju oznaku. No, ono što smo vidjeli, oduševilo nas je. Na zido-vima su bile zalijepljene slike razne djece u krugovima koji su bili na kartončićima. Hm, kako da vam dočaram tu sliku? Znam! Ti kartončići izgledali su kao osobna iska-znica. To vam je ono što mame nose u novčaniku i pokazuju kad idu u banku.

Dok samo hodali tako uokolo i širokim očima proučavali svu tu djecu na zidovima upitala sam znatiželjno:

—Što je to?

—To je vaš ID.

89

KNJIGA 125x190mm.indd 89 07/06/2017 14:57

—Molim?!! Aj Di? Pa za ovo mi već treba rječnik stranih riječi — rekla sam.

—Da, malo je čudna riječ, jer je na engleskom, ali razumljiva je u skoro cijelom svijetu pa je mi u Virtogradu zato rabimo. To je vaša osobna iska-znica, kartica na kojoj piše po čemu je svatko od vas jedinstven i poseban. Kao vaš IDentitet.

—Stvarnooo? — uzviknuli smo.

—Da, svi ste drukčiji. Unikati. — važno je rekla Vrijednica.

—Ma ne vjerujem. Po čemu sam ja posebna? — upitala je Marta.

—Ne postoji nijedan čovjek na svijetu koji je kao ti, Marta.

Svi smo počeli trčkarati uokolo, tražeći svoju karticu. Moja je bila toliko sjajna da je obasjavala pola prostorije. Pa sam upitala:

—Vrijednice, zašto su neke kartice sjajnije od drugih?

90

KNJIGA 125x190mm.indd 90 07/06/2017 14:57

—Zato jer neka djeca imaju lijepu sliku o sebi i znaju da su vrijedni i posebni — odgovorila je Vrijednica.

—A zašto je to tako? — nastavila sam zapitkivati.

—Zato što imaju roditelje, učitelje koji ih odmalena pdsjećaju na tu istinu.

Sjetila sam se tada svoje mame, koja iako je dosta drugačija od mene, voli moju osobnost i često mi se divi, jer mi neke stvari idu puno lakše nego njoj.

Hodajući dalje po riznici unutarnjeg bo-gatstva vidjela sam također kartice koje su izgubile sjaj, na kojima je slika bila odrezana i umjesto te zalijepljena neka druga. Iznad tih kartica pisalo je:

ZID OSJEĆAJA MANJE VRIJEDNOSTI.

Oko tog zida bilo je mnogih Virtića koji su stalno nešto donosili, glancali i popravljali.

—A što je s ovim slikama? — upitala je Nina.

91

KNJIGA 125x190mm.indd 91 07/06/2017 14:57

—To su djeca koja ne prihvaćaju ono što jesu i žele biti kao netko drugi zato što misle da će ih roditelji i pri-jatelji tada više voljeti.

Odjedanput je Nina počela plakati. Svi smo se okupili oko nje, a ona je sva u suzama šapnula:

—To sam ja. Ja želim biti kao netko drugi. Moja mama meni stalno govori zašto nisam u školi kao moja starija seka i stalno me uspoređuje s njom. Što mogu, kad nisam kao ona?

—Znam Nina, mnogi roditelji to rade ne znajući koliko takve riječi bole djecu, zato mi Virtići i roditelje mo-ramo podučavati, kako ne bi ranjavali vaša mala srca.

—Ali Nina! — naglo sam uzviknula: — Ti si tako posebna. Imaš stila za odi-jevanje, doma izrađuješ tako lijepe maskice za mobitele. Baš si kreativna.

—A mene uvijek nasmiješ sa svojim forama — rekla je Marta.

92

KNJIGA 125x190mm.indd 92 07/06/2017 14:57

—I znaš? Baš si lijepa! — nadodao je Luka dok su mu se crvenjeli obrazi.

—Stvarno? — iznenađeno je rekla: — Stvarno to mislite? A ja sam mislila da sam bez veze i da me nitko ne voli.

—Pa kako te ne bismo voljeli? Ti si naša Nina. Samo je jedna Nina. Nema ovakve.

Kako smo joj govorili lijepe stvari, Ninina kartica je postajala sve sjajnija, toliko sjaj-na da više nije mogla biti na zidu osjećaja manje vrijednosti, pa su je Virtići preselili tik do moje. I dok smo tako gledali naše kartice, Vrijednica Posebnica je uskliknula:

— Ovo treba proslaviti jednom pje-smom, jer danas se jedno dijete opet prisjetilo da je vrijedno i posebno.

Virtići su nas primili za ruke i počeli pjevati:

Ja sam ja, ja, ja,

ti si ti, ti, ti,

Svi smo mi, mi, mi posebni.

93

KNJIGA 125x190mm.indd 93 07/06/2017 14:57

Ja sam tulipan, ti si jorgovan,

zajedno smo lijepa cvijeta dva.

I kad si veliki cvijet i kad si mali cvijet

zbog tebe livada šarena i lijepa je.

I kad si crveni, žuti, plavi, zeleni,

zauvijek zapamti da cvijet si posebni.

Ja sam hrabri lav, brz i uporan,

ti si smiješni klaun zabavan,

on je strpljiv, blag i uredan,

ona nježna ko pahulja.

I kad si veliki cvijet i kad si mali cvijet,

zbog tebe livada šarena i lijepa je.

I kad si crveni, žuti, plavi, zeleni,

zauvijek zapamti da cvijet si posebni!

Zauvijek zapamti da ti si posebni!

94

KNJIGA 125x190mm.indd 94 07/06/2017 14:57

“Kovčeg s blagom”

95

KNJIGA 125x190mm.indd 95 07/06/2017 14:57

Raspjevani u zajedništvu pjevali smo i plesali, a u našem srcu kao da se nešto promijenilo. Naše srce i pogled bili su nekako drugačiji. Kao da smo svi nekako bili ljepši. Dok sam tako gledala svoje prijatelje, Vrijednica Posebnica je prišla i upitala me:

—Ema, vidim da si zamišljena.

—Hmmm. Pa jesam. Znaš, prije me baš Nina živcirala, a sad kao da je drugačija. Nekako je nježnija i ljepša — odgovorila sam malo posramljeno.

—Nije ona drugačija, Ema. Ti si druga-čija. Tvoj pogled je drugačiji.

—Pa da! Sad kao da vidim i ono po čemu je Nina vrijedna i posebna. Pri-je sam vidjela samo ono ružno u njoj. Samo ono što me živcira — rekla sam iznenađeno, a Vrijednica je na to do-dala: — Istina! Neki put nam tuđe sla-bosti zamute pogled i više ne vidimo u drugima ono što je lijepo.

Svi smo se nježno nasmiješili, a obrazi su se lagano zacrvenjeli. Kao da nas je bilo

96

KNJIGA 125x190mm.indd 96 07/06/2017 14:57

malo sram zbog svega prije. Dok smo tako zamišljeni razmišljali o svemu što se dogodilo, Vrijednica Posebnica na kratko je nestala. Iz riznice se vratila s našim Smjehuljicama i Smjehuljcima koji su u ručicama držali male kutijice iz kojih je prodirao najsjajniji sjaj.

Svi smo znatiželjno i začuđeno gledali, a ona je važno rekla: — Djeco, nešto sam vam pripremila.

—Što, što? — znatiželjno sam uzviknula.

Smjehuljica mi se zatrčala u krilo i pruži-la mi kutijicu. Izgledala je poput kutije s blagom, a na vrhu kutije bila je moja slika ispod koje je pisalo Emina riznica unutar-njeg bogatstva.

— Molim?!!! Zar ja imam neko bogat-stvo? — znatiželjno sam upitala.

— Da, Ema, tvoj život je dragocjen po-put bisera, a u sebi imaš mnoge drago-cjenosti koje ćeš tek otkriti. Do sada ste naučili da je svako dijete vrijedno i po-sebno. No tek sad kreće pravo putovanje i pustolovina. Putovanje u otkrivanje

97

KNJIGA 125x190mm.indd 97 07/06/2017 14:57

vaših talenata i sposobnosti, vaših bi-sera koji su skriveni u vama.

Luka je na to uzviknuo:

— To, stari! Znao sam da postoje kov-čezi s blagom. Istina, mislio sam da ih gusari drže, a ne neki Smjehuljci!

Svi smo se nasmijali, a zatim je upitao:

— Smijemo li otvoriti kutiju?

— Naravno. Zato ste je i dobili — odgo-vorila je Vrijednica.

Kad sam otvorila, svjetlost me gotovo za-slijepila. U kutiji je bilo mnogo bisera na kojima je nešto pisalo, ali nisam mogla pročitati, jer su slova bila kao izblijedjela.

Jedino sam uspjela pročitati dva bisera. Na jednom je pisalo Humor, a na drugom Upornost. No, taj biser kao da je bio malo uprljan i prašnjav.

—Što su ovi biseri? — upitala sam Vri-jednicu:

—Ovo su tvoje sposobnosti, tvoji biseri koje si dobila kad si se rodila.

98

KNJIGA 125x190mm.indd 98 07/06/2017 14:57

Neki su veliki, jer predstavljaju jako dragocjen dar. Neki su manji, no jednako kao i veliki biseri imaju snažan sjaj — objasnila je Vrijednica.

— A zašto neke mogu pročitati a neke ne? — upitala sam pomalo zbunjeno.

— Zato što si neke darove otkrila a neke još nisi.

— Ahaaaa! Kažu mi prijatelji da imam dar za šale i dosjetke. Zato mogu pro-čitati biser na kojem piše humor.

Nina je nadodala:

— Pa da, Ema! Ti baš imaš dar za šale i zafrkavanje. S tobom je uvijek neki smijeh.

No kad sam pogledala biser upornosti, malo sam se zabrinula. Biser je skoro cijeli bio prekriven prašinom.

— A ova upornost? Zašto ima prašinu? — upitala sam.

— Zato što ponekad upornost rabiš na krivi način. — odgovorila je Vrijednica dok je Smjehuljica sa strane kimala glavom.

99

KNJIGA 125x190mm.indd 99 07/06/2017 14:57

— Kako to misliš?

— Pa svoje darove i sposobnosti mo-žete rabiti za dobre i loše stvari, na dobar ili krivi način.

— Ahaaa, to je onda kad mama kaže da sam stiskavac. Ona mi 5 puta kaže da nešto ne može, ali ja ne odustajem, jer želim ostvariti cilj.

— Vidiš kako si odmah shvatila. E sad važna lekcija. Djeco, znate li što po-staje vrlina kad u njoj pretjeramo ili je koristimo na krivi način? — upita-la je Vrijednica.

— Manaaaaaa! — uzviknuli smo.

— A tko onda prlja vaše bisere? — upi-tala je Vrijednica.

— Manićiiiii!!!

— Da. Zato trebate paziti na svoje bisere kako ih upotrebljavate. Ako ih rabite krivo na kraju vaš biser može postati crn i ružan.

— Kada upornost rabimo na krivi na-čin, ona postaje tvrdoglavost. A kako

100

KNJIGA 125x190mm.indd 100 07/06/2017 14:57

Manići upotrebljavaju humor? — upi-tala je Vrijednica.

—Kroz zadirkivanje i ismijavanje! — zaključila je Marta.

—Joooooj!! — uzviknula je Nina — zato je moj biser uprljan, jer volim izazi-vati i zadirkivati druge.

—A sto su drugi biseri?

—To ćete s vremenom otkriti. A u tome će vam pomoći jedan drugi Virtić.

—Ma glavno da sam ja dobio kovčeg s blagom. Sad više ne moram u školu. Hihihihihi.

—Eeeee, varaš se — rekla je pomalo oštro Vrijednica. — Škola je ta koja će ti pomoći da razviješ svoje darove, talente i sposobnosti. Da nema škole koja ti pomaže u tome, tvoji darovi bi s vremenom polako gubili sjaj jer ih ne bi razvijao. No to vas podučava jedan drugi Virtić, ja sam zbog nečeg drugog s vama i zato imam pitanje. Znate li zašto sam ja došla u školu?

101

KNJIGA 125x190mm.indd 101 07/06/2017 14:57

—Zato što se stalno natječemo tko je bolji, jer samo jedan od nas može biti najbolji, vrijedan i poseban — rekla sam.

—I? Je li to istina? — pitala je Vrijednica.

—Neeeee!!! — uzviknuli smo:

—“Svako dijete je vrijedno i posebno.”

—Ahaaaa!! Sad sam shvatila. Manići su ti koji nam bacaju otrovne strelice kako bi povjerovali u laži.

—Daaa!!! Tako sam ja povjerovala da sam bez veze i da su svi uvijek bolji od mene. A zapravo, u nečemu sam ja bolja jer imam biser, a Ema u ne-čemu drugome jer ima biser koji ja nemam. No zajedno imamo sve što nam je potrebno — rekla je uzbuđeno Nina.

—Čak i sve potrebne bojice ako ih stavimo na jedan kup — rekla je Lucija.

—Ajme, oprosti Lucija — malo posra-mljeno je rekla Nina. — Žao mi je što se uvijek pravim važna sa svojim

102

KNJIGA 125x190mm.indd 102 07/06/2017 14:57

stvarima i što ti se rugam misleći da sam zbog svojih bojica bolja od tebe. Sad tek vidim koliko je to krivo.

Lucija joj je prišla, zagrlila i rekla:

— Ma razumijem. To je bio tvoj na-čin da se osjećaš vrijednom. A pogle-daj koliko imaš dragocjenije stvari u svom kovčegu. Bojice su skroz bez veze u odnosu na to.

—Tako je! Zato se trudite otkrivati svoje bisere, a ne trošite vrijeme gle-dajući u tuđe. A ako se želite natje-cati, ne natječite se u stvarima, na-tječite se sami sa sobom da razvijete talente i da svaki dan budete malo bolji nego dan prije.

No najvažnije, pazite na Maniće. Bu-dite oprezni, jer oni imaju nekoliko zadataka: da povjerujete u laž da ste bezveze i da ne vrijedite, a koja je istina? — upitala je Vrijednica.

— Istina je da je svako dijete vrijedno i posebno — rekao je Luka.

103

KNJIGA 125x190mm.indd 103 07/06/2017 14:57

— Točan odgovor! — kao prava učiteljica Vrijednica je odgovorila te nastavila:

— Manići imaju zadatak da povjerujete u laž da je nečiji dar vrjedniji od vašeg i da postanete ljubomorni na druge jer vi nemate taj dar. A što je istina?

— Da je svatko dobio riznicu i kovčeg s blagom, a u tom kovčegu imamo dragocjenosti i bisere, darove i talente koje treba otkriti — odgovorila sam kao prava štreberica.

— Manići imaju zadatak da mislite kako su jedino oni najveći, najbolji, najsjajniji i najpopularniji darovi vri-jedni.

— A istina je da svaki biser ima vrijed-nost, i oni veći i manji. I veliki i mali darovi, ako se njima koristite, sjaje istim sjajem — zaključila je Lucija.

— Kao i dar tete Ane, koja ima dar za čistoću i urednost. — nadovezala sam se na Lucijinu izjavu i rekla:

— I zadnja jako važna lekcija. Manići vrebaju kako bi vaše bisere koristili

104

KNJIGA 125x190mm.indd 104 07/06/2017 14:57

za svoje zlobne spačke i uprljali ih. Što zato trebate?

— Trebamo brusiti, laštiti i paziti na svoje bisere jer se i Manići vole ko-ristiti njima. Tada naša vrlina lako može postati mana.

— Bravo, djeco, sve ste naučili.

—Naša pustolovina je ovdje završila. Vrijeme je za povratak u školu kako bi ono što su vas Virtići naučili i pri-mijenili.

— Ajoooj! — tužno smo uzdahnuli.

— Ovo je bio vaš prvi dolazak u Virto-grad, ali ne i posljednji. Vjerujem da će vas uskoro posjetiti jedan drugi Virtić.

— A sada je vrijeme za rastanak. No ponesite ovo pismo učiteljici. U nje-mu je jedna jako važna poruka za nju. - zaključila je Vrijednica dok smo je svi grlili sretni zbog poučne i zabavne pustolovine ali i tužni zbog rastanka. No znali samo da ovaj trenutak nikad

105

KNJIGA 125x190mm.indd 105 07/06/2017 14:57

nećemo zaboraviti. Zahvalni i sretni sjeli smo u Virtovlak koji nas je pola-ko odvezao u školu.

106

KNJIGA 125x190mm.indd 106 07/06/2017 14:57

“Povratak u školu”

107

KNJIGA 125x190mm.indd 107 07/06/2017 14:57

Vlak nas je doveo točno pred učionicu i to točno u trenutku kad je zvonilo za kraj sata. Mi smo imali osjećaj da nas nije bilo tjedan dana, jer je u Virtogradu bilo toli-ko pustolovina kao da smo bili na ljetnim praznicima. Ono što nas je najviše mučilo bilo je kako ćemo objasniti učiteljici gdje smo bili. Pa neće nam povjerovati. Tko bi još od odraslih vjerovao da postoji VIRTO-GRAD, grad dobrote, istine i ljepote. Iskre-no, mislim da je odraslo srce prezatvoreno da bi to vjerovalo. Dok sam tako prebirala u mislima i u srcu sve što sam doživjela, učiteljica je izašla na hodnik, pogledala nas i pozvala natrag u razred.

Kad smo ušli na panou su nas dočekale naše slike povezane u priču. Lucijina kuća je bila kućica u cvijeću koje su nacrtale Marta i Nina, a ispred kuće stajala je na-smiješena mama s malom bebom. Ajme, kako predivno! — uzviknula sam: — Pa to je prava priča! — Da, djevojčice. Nije potreb-no kopirati jedna drugu i natjecati se tko je najbolji. Kad svatko radi iz srca, ono što radimo možemo povezati u jednu lijepu

108

KNJIGA 125x190mm.indd 108 07/06/2017 14:57

jedinstvenu priču. Što je ovdje vrjednije, crveno ili žuto cvijeće, kuća ili mama s bebom?

—Svaki crtež je poseban i jedinstven baš kao i vi.

—Nina, Ivane, vaši crteži su uvijek snažni baš kao i vaš karakter, pogle-daj Nina svoj crveni cvijet kako odi-še nekom snagom i čvrstinom. Lucija tvoje je nježan i pun ljubavi baš kao što si i ti. Luka, Ema, vaši su crteži baš zvrkasti, puni neke radosti i ve-drine, a tvoj je Marta uredan baš kao i tvoj stol. Eto, svi crteži su vrijedni i posebni.

—Učiteljice, jeste li vi možda bili u Virtogradu? — upitala sam.

—Molim? Gdje?

—Ma nema veze, glavno da smo mi naučili važnu lekciju. — nasmijao se Luka dok je lupkajući rukama po stolu, pjevušeći u sebi neki ritam.

—A što si ti to naučio za vrijeme sata? — upitala je učiteljica.

109

KNJIGA 125x190mm.indd 109 07/06/2017 14:57

—Mislite u Virtogradu…to jest na hodniku? Pa ja ću vam to reći na moj jedinstven način. Ekipo, pokažimo što smo naučili!

Stali smo u parove i u ritmu krenuli:

Pitaš li se tko si ti, koje si osobnosti,

U Virtograd otiđi ti, odgovore pronaći.

Možda si crveni, žuti, plavi, zeleni.

Malo si nestrpljiv ti, svoju boju otkriti.

— Jeste nestrpljivi, učiteljice?

Ako si uporan, možda si crveni,

ako si radostan, žutom bojom sjajiš ti,

ako si zeleni, podrška si svima ti,

ako si plavi, stol ti je uredni!

Sada znaš tko si ti, svoju boju zapamti,

nikad ne zaboravi da si čovjek posebni.

—Vau, Luka, jesi li ti to sam smislio?

—Učiteljice, svašta smo mi naučili i smislili, za vrijeme sata likovnog. Možda bi nas češće mogli izbaciti van. — rekao je Luka.

110

KNJIGA 125x190mm.indd 110 07/06/2017 14:57

—Opet si šaljiv, Luka. No šalu na stra-nu, ti si pravi biser, a mislila sam po tvojim crtežima da nema baš neke kreativnosti u tebi.

Tada je u Lukinom malom kovčegu zasja-jio novi biser na kojem je pisalo Glazba i ritam.

A Luka je zbunjeno nadodao:

— Paaa da. Zapravo ja možda nemam neki dar za crtanje, ali imam dar za glazbu, ritam i repanje.

—Evo, sad smo otkrili tvoj novi dar. Tko zna koliko ih je još — rekla je učiteljica.

—Toliko ih je učiteljice da više neću imati vremena baviti se Ivanovim da-rovima, a onda nemamo razloga za svađu. Ja sam vam pravi mali bogataš. Samo još nisam otkrio sve svoje blago.

Svi su se pogledavali začuđeni Lukinom mudrosti, a ja sam bila tako sretna što su i moji prijatelji imali priliku sa mnom doživjeti veliku pustolovinu u Virtogradu.

111

KNJIGA 125x190mm.indd 111 07/06/2017 14:57

No, odjednom, dok je Luka učio ekipu svo-ju novu repersku pjesmu, Smjehuljica je opet iskočila na stol, ovaj put grcajući od smijeha. Toliko da sam se i ja počela smi-jati njezinom smijanju, iako nisam znala što je uopće smiješno. I tako, dok sam se i ja gušila u suzama od vlastitog smijeha, upitala sam je:

—Dobro, što je toliko smiješno?

Smjehuljica se držala za trbuh pokazujući mi rukom prema prozoru.

U kutu razreda, pokraj prozora opet su stajali oni. Manići. Crni i Grdi. Njihove spačke su vam već dobro poznate. No čini se da naši gosti i nisu baš zamišljali ovakav kraj. Ljuti toliko da im se parilo iz ušiju razgovarali su:

—Stari moj. Daj pogledaj ovo. Zgubili smo. Sad su skužili da su jedinstveni — rekao je Crni.

—I kaj bumo sad? Sad buju se manje uspoređivali? — opet k’o neki bedak upitao je Grdi.

112

KNJIGA 125x190mm.indd 112 07/06/2017 14:57

—Da, i manje bu ljubomore među nji-ma. Stari, ovo je kraj Manograda.

—AAAAA, i ne samo to, nego kreću na otkrivanje svojih talenata. Nemrem ovo gledati. Još buju postali vrhunski znanstvenici, doktori, učitelji i mije-njali buju Hrvatsku na bolje. AAAA! — rekao je uplašeno Grdi.

—I ne samo to. Znaš kaj je najgore? Radili buju svoj posel s ljubavlju —rekao je s gađenjem Crni.

—Da. Kao ova učiteljica Mihaela i ona čistačica Ana kaj se non-stop smije i ceri po hodnicima.

—FUUUUJ! Daj brišimo odavde. Sve smrdi na ljubav. Bljak! — uzviknuli su Manići i u oblaku dima nestali.

Bio je to jako dobar kraj naše pustolovine. Vjerujte mi, nema ništa ljepše nego kad vidim da su Manići izgubili bitku i kad vi-dim da je ljubav pobijedila. Učionica je, za razliku od početka sata, sada bila puna pje-sme, zajedništva i radosti. Kao da je sada svatko bio baš ono što jest, svoj, poseban

113

KNJIGA 125x190mm.indd 113 07/06/2017 14:57

i jedinstven. Predivan dan pun učenja, pu-stolovina, dan koji će sigurno ostati spre-mljen u mom srcu, a sigurno i u onoj knji-zi o mom životu koju Smjehuljica drži na leđima. No to nije jedina knjiga. Postoji još jedna važna knjiga u mom životu…

114

KNJIGA 125x190mm.indd 114 07/06/2017 14:57

“Emin dnevnik i tajne iz Virtograda”

115

KNJIGA 125x190mm.indd 115 07/06/2017 14:57

Pomalo umorna, ali ispunjena i zadovolj-na, vratila sam se kući. Dom je bio veseo i razigran, jer su se braco i seka lovili po cijeloj kući. A ja? Ja sam se nekako imala potrebu povući u tišinu kako bi se u miru prisjetila svih lijepih trenutaka današnjeg dana. Da, to sam ja. Ema. Iako vesela i brza, postoji jedan mali kutak u mom srcu koji voli promišljati, razmišljati, smišljati baš kao moja mama. Hmm. Možda sam ipak filozof kao i ona. Zato imam jednu jako važnu knjigu, to je moj dnevnik. U njemu svaku večer pišem što mi se dogodilo kroz dan, ali još važnije, što sam iz tih događa-ja naučila. Kada to napišem omiljena ak-tivnost mi je pisati neke male mudrosti i izreke dana. To mi je poput podsjetnika na važne pouke života. Taj dnevnik je moja mala knjiga mudrosti i tajni iz Virtograda. Kad nešto lijepo shvatim tada ispisujem te divne rečenice koje hrane dušu na papir i ukrašavam zidove. Kada mama dođe u sobu, uvijek prvo otiđe do mog mudrog zida, jer uživa čitati moje izreke. Kaže da je jako važno naći u danu vremena kako bismo

116

KNJIGA 125x190mm.indd 116 07/06/2017 14:57

promislili o danu, o događajima koje smo doživjeli, kako bismo zahvalili na onim li-jepim, a ponekad i manje lijepim, jer iz njih uvijek imamo priliku nešto naučiti. Kao što smo moja ekipa i ja danas naučili. Osim toga važno je razmisliti gdje smo bili poput Virtića, a i o trenutcim kad su nas možda Manići nasanjkali. Znaš, to te ne treba brinuti, jer uvijek možeš već drugi nan popraviti stvar.

Ah, evo ga. U ruci moj omiljeni dnevnik. Kao i svake večeri, tako sam i danas uze-la dnevnik sva radosna, kako bi sve lijepe događaje spremila u svoju malu škrinjicu mudrosti…Polako koračajući po svojoj sobi prebirala sam sve događaje i uspomene u svom srcu. Odjednom ispred mene pro-zor, onaj isti prozor koji sam još ujutro mrzovoljno gledala, na tom istom prozoru kišica je i dalje rominjala, ali ja sam se smiješkala. Moj pogled je bio drugačiji. Ne samo prema kiši, nego i prema mojim prija-teljima. Sjetila sam se Nine, koju sam tako često osuđivala, jer je bila bahata, a zapravo je bila nesigurna i nije vidjela koliko ima

117

KNJIGA 125x190mm.indd 117 07/06/2017 14:57

talenata u sebi. Zatim Marte koje je shva-tila da je puno važnija vrijednost u nama, a ne u bojicama ili Lucije koja je odlučila vikati poput najmekšeg maslačka. A Marko i Ivan? Uz Markove pjesme i njegov novo-otkriveni talent u razredu će sada biti još zabavnije. Moji prijatelji, moje bogatstvo. Kad boje razmislim, uz moje prijatelje, ta-lente, ja imam pravu riznicu bogatstva.

Razmišljajući o svojim prijateljima, koje sam sada gledala drugačijim, ljepšim po-gledom, Smjehuljica je i mene razdragano gledala s moje pernice na stolu te rekla:

—Vidiš, Ema, tko bi rekao da će u jed-nom običnom, ružnom, kišnom, pro-ljetnom danu toliko zanimljivih i li-jepih trenutaka biti.

—Istina. Koja predivna pustolovina. A znaš koji mi je bio najljepši trenutak, Smjehuljice?

—Kad sam vidjela kolika je ljepota u našoj različitosti. Ja sam uporna, Nina zabavna, Marta odgovorna, a Lucija nježna i blaga. Tad sam shvatila:

118

KNJIGA 125x190mm.indd 118 07/06/2017 14:57

JA SAM JA,

TI SI TI

SVI SMO MI JEDINSTVENI

Baš svi! Baš svi! Kao i ti, dragi prijatelju, koji čitaš moju pustolovinu. Nadam se da ti je bila uzbudljiva i zanimljiva kao i meni i da nisi zaspao čitajući ove retke. Bilo je tu svega, no, ako si u svoje srce spremio samo ovu veliku tajnu da si vrijedan, jedinstven i da u sebi posjeduješ mnoge talente, tada je moja priča ostvarila svoj smisao. No tu nije kraj. Zapravo tek smo na početku. Naša avantura otkrivanja talenata i bisera iz kov-čega s blagom tek počinje. Kada? Ne znam? Ali budi spreman kad te pozovem. Spreman za još jednu novu, pustolovinu u Virtogradu.

A do onda šaljem ti mnogo veselih pozdrava Virtozdrava! Tvoja jedinstvena Ema

(baš kao što si i ti…)

P. S. Smjehuljica ti šalje pusicu Smjehulji-cu. Zar ne vidiš? Upravo ti je cvjetić sletio na glavu.

119

KNJIGA 125x190mm.indd 119 07/06/2017 14:57

Virtograd je grad u kojem žive male vrline zvane Virtići. Vrline koje djeci i roditeljima, ali i svima onima koji rade s djecom, pomažu da otkriju da je svatko od nas vrijedan i poseban te da smo svi dobili talente koje smo pozvani otkrivati, razvijati i njima se služiti. Ovaj put nije lak, jer postoje i Manići koji ulažu svu svoju snagu da nas u njemu ometu. Oni najviše vole potiho podmetati zamke i raditi spačke djeci kako bi ona razvila loše navike i mane, tako da u konačnici ne mogu raditi dobre stvari i djela.

Zašto je važno otkriti i rabiti svoje talente?Zato što je svatko od nas stvoren neponovljiv i kao takav, uporabom svojih talenata u svojim obiteljima i poslovnom okruženju, stvara ne-ponovljive situacije i proizvode. Zato što se pri uporabi svojih talenata osjećamo zadovoljno, zdraviji smo i spremniji graditi dobre odnose s drugima i pružiti pomoć drugima.

O Virtogradu

120

KNJIGA 125x190mm.indd 120 07/06/2017 14:57

Priručnici, romani, slikovnice, glazba i igre iz Virtograda pomažu malima i velikima da kroz zabavu i smijeh otkrivaju i razvijaju svoje ta-lente, a naročito one vrline i navike bez kojih se talenti ne mogu razviti i zasjati u punom sjaju. U ovom pothvatu od velike su nam po-moći gospodin Talentić, gospođica Vrijednica Posebnica, gospodin Urednić, Strpljivko, Mar-ljivko, Hrabrić, Ljubica, Zahvalnica i još mnogi drugi. Svaka pustolovina u Virtogradu obuhvaća

jednu vrlinu, to jest jednog Virtića.

121

KNJIGA 125x190mm.indd 121 07/06/2017 14:57

O autorici:

Bok! Ja sam teta Ivona, autorica ove slikovnice. Volim razmišljati, pisati, smišljati pjesme, a naj-više od svega volim pjevati i plesati sa svoje dvije djevojčice i jednim veselim dječakom. Kažu da sam kreativna, jer rado i često izmišljam nove ideje. Znaš, to ti je moj talent i jako me raduje kad se njime koristim. Znaš li tko mi je otkrio moje talente? Virtići. Oni kažu da je važno razviti svoje talente i učiniti s njima nešto dobro. Tako sam ja napisala ovu knjigu i još mnoge druge. S vremenom su me Virtići naučili kako otkrivati talente u djeci i odraslima i to je danas moj posao. Ja sam savjetnica za profesionalnu orijentaciju i razvoj karijere. Zvuči komplicirano? Takvi smo ti mi odrasli. Malo komplicirani. Ma ja ti pomažem djeci, mladima, mama i tatama da pronađu svoje talente, kako bi jednog dana radili posao u kojem će uživati. No talenti niu dovoljni! Zato nam Vir-tići pomažu razviti razne vrline kako bismo ih ojačali. Ovdje uskaču gospodin Urednić, gospodin Marljivko, gospodin Prijateljić, gospodin Hrabrić, gospođica Strpljivkica, Poštivalica i mnogi drugi.

122

KNJIGA 125x190mm.indd 122 07/06/2017 14:57

Documents

ČIJI JE CRTEŽ NAJLJEPŠI? - · PDF filemojim pustolovinama, jer ljeti za vrijeme praznika idem kod none u Poreč. Tamo imam prijateljicu Anju i Teu, a s njima je skoro svaki dan