Calderon de la Barca Život je san

8/9/2019 Calderon de la Barca ivot je san

1/17

Caldern de la Barca

Povodom izvedbe njegove drame

La devocion de la Cruz*

1 . IVOT CAL DE RONA DE L A BARCA

Don Pedro Calderon de la Barca sin je p a n j o l s k o g

naroda, onog naroda, koji se medu svim narodima Evrope odli-

kuje nekom osebujnou. Nastavi od mjeavine Rimljana i Gota

imao se kroz stoljea boriti za svoju lijepu i dragu domovinu i

milu kransku vjeru s muslimanskim Arapima ili Maurima,

tuom semitskom, visoko obrazovanom rasom. Bila je to neviena

borba, koja je u srcima vruih panjolaca razvila vjerski zanos i

viteki osjeaj, dvije znaajke, koje do danas rese pravog pa-

njolca. Tek to su Mauri bili svladani, otkrivena bude Amerika,

a panjolci dooe u dodir s novim narodima i rasama, s pra-

stanovnicima daleke Amerike. Zar je to moglo ostati bez utjecaja

na panjolski karakter? Dodir s Arapima iz dalekog Istoka i dodir

s uroenicima dalekog Zapada obogatio je panjolsku duui kulturu

novim, drugim nepoznatim tekovinama. panjolska se digla do

velevlasti i visoke kulture. Postala je carstvo, gdje sunce nikada

ne zapada. U tom je carstvu ivio puk katoliki i puk viteki,

jedinstven u vjeri, obiajima i ivotu.

1

Vladajui jezik ovoga naroda bio je kastilski. Jezgra toga

jezika bila je romanizirana latintina, kojoj su pridole gotske i

arapske primjese stvorivi tako jezik pun snage i blagoglasja,

pun plemenitosti i eufonije. Lijepo pie C. A. Dohrn: panjolski

* Hrv. kat. kasino u Zagrebu odvaio se na smiono djelo. Nakon pri-

prave od jedne godine dana dao se da izvede jedno visoko umjetniko i

teko dramsko djelo najveeg panjolskog dramskog pjesnika (La devo-

cion de la Cruz; Pobonost Kriu} od don Pedra Calderona de la Barca.

To je bio povod, te je pisac ovih redaka, koji je sluajno ovo Calde-

ronovo djelo preveo na hrvatski, za poduku izvadjaa i slualaca sastavio

radnju o ivotu i djelima Calderona de la Barca uope, a o pomenutoj dra-

mi napose.

Budui da je kod nas o Calderonu uope malo struno pisano i jer

su Calderonova djela nama Hrvatima dosada nepristupana, a bilo bi do-

bro, da se za nae brojne euharistijske kongrese prevede ili preradi koja od

Calderonovih Svetotajstvenih igara (Autos sacramentales), to radi ire pu-

blike donosimo radnju u ovom odlinom listu.

1

Paul Stiegele: Calderon und seine Werke u djelu Reden und

Skizzen vermischten Inhalts. Rottenburg, 1906. St. 140 ss.

96


2/17

je jezik divna korintska mjed, skovana od latintine s karakteri-

stinim primjesama gotskog i arapskog idioma. Potrebno je mu-

ziki roeno uho i brino prouavanje lingvistike eufonije, da

se potpuno outi sva muzika kastilskog narjeja.

2

U tom ambijentu rodio se dne 17. januara 1600. pjesnik

D o n P e d r o C a l d e r o n d e l a B a r c a u Madridu od ari-

stokratske obitelji Don Diega Calderona de la Barca y Barreda.Obitelj Calderona potjee iz Carrieda na podnoju Burgosa, oda-

kle potjee i obitelj velikog predasnika pjesnikova Lope de

Vega (15621635). Majka mu se zvala Donna Maria de Henao

y Riano (ili kako drugi vele Lianno), u rodu s obitelju Infanta od

Asturije. Rodna je kua pjesnikova bila strogo katolika i pobona.

Don Pedro je imao dva brata: starijeg Don Diega i mlaeg Don

Jose-a, te sestru Doroteju, koja je stupila u samostan sv. Klare

u Toledu.

3

Kao djeaka od devet godina dadoe roditelji Don Pedra

na odgoj u isusovaki kolegij u Madridu, gdje je uio gimnazijske

nauke: gramatiku, retoriku i poetiku, pa je sve svoje vrnjake

nadvisio otrinom uma. Poput drugih velikih mueva zavolio je

Don Pedro svoje odgojitelje Padres de la Compania, pa ih se

i kasnije, kako se vidi iz njegovih djela,

4

s najveom harnou i

poitanjem sjeao. Ve kao desetgodinji gimnazijalac sastavio

je sa svoja dva druga

5

dramu E1 mejor amigo el muerto, a u

13. godini napisao je sam dramu El carro del cielo o San Elias.

Drame se nisu sauvale.

God. 1615. poe Calderon kao 15 godinji mladi na sve-

uilite u S a l a m a n c u . Salamanca je bila tada, kako kae

2

C. A. Dohm: No hay burlas con el amor. Lustspiel von Pedro

Calderon de la Barca. Stettin, 1880. Str. 158.

Prvo vrelo za biografiju Calderonovu prua panegirik, to ga je kao

predgovor prvomu izdanju Calderonovih Comedias napisao njegov lini

prijatelj Don Juan de Vera Tasis y Villaroel. Taj se nalazi tampan u

djelu Don Juan Eugenia Hartzenbuscha: Comedias de Don Pedro Calderon

de la Barca. Madrid 18481850. I . Str. XXIX. ss. Nadalje pogrebni pa-

negirik drugog prijatelja Gaspara Agustina de Lara Obelisco fnebre. I taj

se nalazi tampan kod Hartzenbuscha, op cit. Str. XXXIII. Vera Tasis

je dobio biografske biljeke od Doroteje, sestre Calderunove. Nu kako je

ta bila s bratom samo u mladosti, nije mnogo znala o kasnijemu njegovu

i otu. Potpuniju i toniju biografiju Calderonovu napisae spomenuti Don

Juan Eugenio Hartzenbusch, hispanizirani Nijemac i ravnatelj nacionalne bi-

blioteke u Madridu, u gore napomenutom djelu IV., 661682; nadalje Felipe

Picatoste y Rodrguez: Biografija de Don Pedro Caldern de la Barca u

djelu Homenage Calderon. Madrid 1881. Str. 761. Taj je upotrijebio

podatke iz arhiva Conde de Asalta. Najpotpuniju biografiju i literaturu o

Calderonu sabrao je prof. Engelbert Gnthner: Calderon und seine Werke

Freiburg i. B. 1888.

* El sitio de Breda (Hartzenbusch, op. cit. I. 121.) i El gran prin-

cipe de Fez (Hartzenbusch, op. cit. II. 353.)

5

To su Luis Belmonte i Don Francisco de Rojas. Vidi En. Gnthner

op. cit. Str. 5.

I

97

>2ivotc 1939/2 7


3/17

biograf Calderonov Vera Tasis najvea univerza svijeta, slavna

majka stih znanosti i najveih enija, koji su davali sjaj stolje

ima. Tu se kroz 5 godina posvetio studiju matematike, filozo-

fije, geografije, kronologije, svjetovne i crkvene povijesti, prava i

teologije. U to vrijeme nije odnemario ni pjesnitva, te je sastavio

vie drama, nu te nam se naalost nisu sauvale. Svakako stoji,

da je Calaeron ve kao sveuilitarac bio poznat u panjolskoj

kao dramski pjesnik.

6

Tek to je svrio nauke, sudjelovao je u

pjesnikom natjeaju, koji je god. 1622. prigodom kanonizacije

sv. Izidora sevilskog, sv. Ignacija lojolskog i sv. Franje ksaver-

skog bio uprilien u Madridu. U natjecanju sudjelovao je i slavni

dramatiar Lope de Vega. Taj je sam rekao za Calderona, da

je u svojim mladim godinama dobio lovore, koje vrijeme daje

inae samo sijedim vlasima,

7

Nakon svrenih sveuilinih nauka vrati se Calderon u

M a d r i d , gdje mu je umro otac, te dozvolom kralja ude u po-

sjed oevih imanja. God. 1625 uini Calderon ono, to su prijenjega uinili slavni Cervantes, pjesnik Don Quihota, slavni Lope

de Vega, pa i Ignacije lojolski: stupi kao asnik u v o j s k u ,

te je sudjelovao kod vojnih operacija: najprije u Milanu, a onda

u Flandriji. Za vrijeme svoje vojne slube nije zapustio pera.

to vie znao je dobro spojiti oruje s muzom, ma s perom.

8

Njegova pjesnika slava poraste toliko, da je iza ogromnog

uspjeha vojnike drame E1 sitio de Breda bio nakon petgo-

dinjeg vojnikog ivota pozvan u M a d r i d na dvor kralja

Filipa IV., da bude dramaturg dvorskoga kazalita.

9

Za Filipa IV.

6

Felipe Picatoste dri, da je mladi i vatreni Calderon na sveuilitu

u Salamanci, koju on zove Babilonia de filsofos y telogos, proao vjetro-

gonjasti ivot tadanje akademske omladine. Nu to je samo nagaanje. Sr.

op. cit. Str. 12.

7

Calderon je tom zgodom dobio tri nagrade: jednu nagradu za pjesmu

u ast sv. Franji ksaverskom, drugu za romancu u ast sv. Ignaciju, koja

poinje rijeima: Con el cabello erizado, plido el color del rostro Sr. Fe-

lipe Picatoste, op. cit. Str. 13.

8

Biograf Vera Tasis veli: Ciniendo le espada el lado, honr su

caebsa con las plumas. Sr. Hartzenbusch, op. cit. I, XXX,

9

Biografi se ne slau, kako je dugo Calderon bio na bojnom polju.

Vjerojatno je ipak, a moda i sigurno, da se je god. 1629. vratio u Madrid.

Izvjesno je naime, da je Calderon god. 1629. imao jedno viteko obrau-

navanje s glumcem Pedrom Villegas, koji je smrtno ranio njegova starijega

brata Don Diega. Calderon je glumca s maem u ruci progonio sve u samo-

stan Trinitarias. Radi toga ina je uveni propovjednik Fray Hortensio Pa-

ravicino u jednoj propovijedi pred kraljem Filipom IV. otro prosvjedovao.

Radi toga se Calderon osvetio Hortenziju u svom Postojanom princu, koji

se ba tada davao u Madridu stavivi Gratiosu Britu u usta stihove: Ja dr-

im spomen govor. . . jadikujem Hortenzijevom emfazom (En emponomio

Hortensico me quejo). Stvar je dola pred kralja, koji ju je izgladio ovako.

Calderon je brisao svoje uvredljive rijei u Postojanom princu, te nisu

dole u tampano izdanje. A Hortensio je brisao svoju opasku protiv Calde-

ronova ina u propovijedi, koja je takoer tampana bez uvrede za Calderona.Sr. Edmund Dorer: Calderon und die Hofprediger u Magazin fiir die

Literatur. Leipzig 1887. Nr. 27. Str. 395. s.

98


4/17

pada dodue politika mo panjolske, nu jednu slavu stekao je

Filip IV. neosporivo, a ta je, to je promicao umjetnost. Najvea

je njegova zasluga, to je kao mecena dao svijetu velikog

Calderona de la Barcu. On osnuje u svojoj palai Buen Retiro

kazalite, a Don Pedro Caldern posta dvorski pjesnik i dra-

matik.

10

Sad su iz genijalnog pera pjesnikova nicale drame kao

dragulji i zlatno cvijee. U 10 godina (16251635) napisa Calde-

rn 25 ponajljepih svojih drama. Slava mu bila tolika, te su

ga zvali Fnix de los ingenios (feniks-pticom genija) i da ga je

tada stari Lope de Vega oznaio za svoga nasljednika. Iza smrti

Lope de Vega god. 1635. posta Caldern neosporivo prvim dra-

matskim pjesnikom panjolske.

11

Nu pjesniki rad nije zatomio panjolsku ud slavnog Calde-

rona. Od elje za vitekim djelima izmoli pjesnik od kralja, da

mu podijeli viteko odijelo od Santjaga. Kako se radovalo srce

njegovo, kad je dne 28. maja 1640. u odijelu viteza od Santjaga

pribivao na katalonskom polju smotri sva etiri viteka reda.

U septembru iste godine stupi Caldern ponovno u v o j s k u

i

bude uvrten u konjaniku satniju plemikog bataljuna svoga po-

krovitelja vojvode Olivaresa de Pastrana. Kao vojnik sudjelovao

je u krvavim bitkama kod Cambrila, Salou-a, Villasecce i Tar-

ragone, sve dok ne bude ranjen. Radi slaba zdravlja dobi nakon

dvije godine vojevanja dozvolu, da se vrati u M a d r i d . Kralj

mu doznai mjesenu mirovinu od 30 kuda (zlatnih talira).

Sad je pjesnik dobio vremena i prilike za miran rad, Nu

radu su nadole neoekivane zapreke. God. 1644. umre kralju

Filipu prva supruga Izabela francuska, a dvije godine kasnije

umre mu jedini sin, 17 godinji prijestolonasljednik Baltazar. U

znak alosti bila su sva panjolska kazalita kroz 5 godina

(16441649) zatvorena.

Tek kad je Filip IV. g. 1649. slavio vjenanje s drugom

suprugom Marijom Anom austrijskom, bude Caldern opet po-

1 0

Filip IV. vladao je od 1621 do 1665. Bio je posve u rukama svoga

ljubimca vojvode od Olivareza. Za njega se od panjolske odcijepie Por-

tugal i Nizozemska.

1 1

U svom djelu Laurel de Apolo veli Lope de Vega za Calderona:

En stilo potico y dulcura sube del monte a la suprema altura (U pjes-

nikom se stilu i slatkoi uspeo na najvii vrh gore). Sr. En. Gnthner,

jp, cit. 8.

1 2

Postoji dokumenat o vladanju Calderonovu u vojsci: Certification

de los servicios militares de Caldern, gdje se za njega veli: Por quant

Don Pedro Caldern, Soldato de la compaa de cavallos del batalln de la

nobleza de la guardia de su Mg. del ducqe de Pastrana, nos ha pedido

le demos licencia para irse curar adonde tuviese mas comodidad paraello . . . Dada en caragofa a 15 de nov. de 1642. Don Gaspar de Guzman.

Sr. Picatoste, op. cit. str. 20 ss.

99


5/17

zvan na dvor. Dvorsko kazalite bude otvoreno, a za Calderona

nasta doba najplodnijeg rada. Kralj, koji je sam pjevao pjesme

i sastavljao drame, volio je Calderona, te je lino s njim drugo-

vao i snove snovao.

Ma da je sada Caldern bio sretan, ma da je bio okruen

uspjesima i slavom, ma da je uivao potpunu sklonost kraljev-

skog dvora, ipak pokaza i drugu znaajku pravog panjolca:odanost vjeri i mistici. Poput svog slavnog predasnika Lope de

Vega i poput sv. Ignacija lojolskog ostavi Caldern svjetovnu

slavu i dvorsku slubu, pa se posveti slubi Bojoj. God. 1651..

iza navrene svoje 50. godine, stupi u s v e e n i k i s t a l e .

to ga je na to sklonulo, ne znamo. Moda probuena elja

pokojne majke, moda kakovo razoaranje u ivotu, a moda tek

elja za mirom i spasom due. Ovo posljednje najbolje odgovara

njegovu znaaju. Nije poznato, da bi u mladosti imao udo-

rednih zabluda.

13

U opreci prema Lope de Vegu nije nikada

bio oenjen. ivio je inae u bezbrigi i sjaju. Zato s pravom mi-

slimo, da ga je na novu odluku nagnala elja za duevnim mirom

i spasom due, mistika tenja pravog panjolca. Ta on je bio

tako dobro odgajan u roditeljskom domu i u isusovakom kole-

giju. Vjerska crta provejava svim njegovim djelima. To odaju

drame, koje je napisao kao svjetovnjak: Zora od Copacabane,

>Postoiani princ, Pobonost Kriu, Dva ljubavnika neba i

druge, o kojima emo govoriti.

14

Dvije godine iza reenja povue se Caldern iz Madrida u

T o l e d o , gdje mu kralj doznai jedan beneficij kod glasovite

kapele de los reyes nuevos. Tu osta pjesnik do god. 1663.,

kad ga kralj opet dozva u M a d r i d , u svoju blizinu imeno-

vavi ga zaasnim dvorskim kapelanom. Da mu ivot bude bez-

briniji, ostavi mu kralj toledski beneficij i dopita mu mirovinu

od 200 dukata. Iste godine stupi Caldern svojom voljom u asnu

Kongregaciju sveenika zvanu Presbteros Naturales,

15

gdje iza

tri godine posta vrhovni poglavar, zvan Capellan Mayor, koju

je slubu u duhu pozninosti i blagosti nosio do svoje smrti.

Sveti red nije slavljenom pjesniku podrezao krila. Kroz 30

godina svog sveenikog ivota pjevao je Caldern i dalje. Na

elju kralja Filipa IV., kojemu je i kao sveenik ostao prijatelj,

1 3

Tek iz jedne romance se razabire, da je na lijevoj sljepoici imao

brazgotinu, koju mu je zadao ljubomor. Ta je romanza tampana u Hartzen-

buschovu izdanju Com edias escogidas Lop e de Ve ge I. 58 5.

1 4

Biograf Vera Tasis veli, da je tim svojim inom udovoljio svojim

vojnikim porivima stupivi u najstrou slubu Boga nad vojskama (Con

que ataj aquellos ardentisimos impulsos militares, dedicndose al mas fozoso

obsequio del Se or de los ejrcitos . Sr. Hartzenbusch, op. cit. I. st. X X X I.

1 5

Na mramornom spomeniku Calderonovu u Madridu naziva se ova

kongregacija: Hospititum pauperum sacerdotum venerabilis Congregatio B.

Petri Apostoli , Presbiterorum saecularium Majoritensium.

1


6/17

pjevao je drame za dvorsko kazalite, a onda se mladenakim

arom bacio na duhovno pjesnitvo sastavljajui godinu za go-

dinom sveane duhovne igre u ast Presv. Sakramentu, zvane

Autos sacramentales. Nije nosio visokih crkvenih asti. Ovakovu

umjetniku bile bi te asti samo zapreka u radu. Stanujui u

uskoj siromanoj sobici, koja je i onako bila utoite siromaha,

pjevao je mladenakom svjeinom uma i srca dalje sve do koncasvoga ivota.

I u najdubljoj starosti stvarao je djela neprolazne vrijedno-

sti, puna najie poezije, zainjena dubokom pobonou i teo-

lokim znanjem. Smrt mecene kralja Filipa IV. god. 1665. rastui

dodue pjesnika dubokim bolom, nu ne slomi njegova pjesnikog

duha. Filipov nasljednik kralj Karlo II. bio je takoer sklon

pjesniku-sveeniku. I kao sijedi starac bio je Calderon mu

solidna rada, mladi pun zanosa za sve plemenito i lijepo, dijete

puno pobonosti i kranske poniznosti, sveenik Boji i svee-

nik Muza. Nije on pod svoje stare dane bio slian ledenom pre-

miljau Ibsenu, koji je pao u pesimizam, niti Bismarku, koji je

u tunim asovima svoje starosti smatrao cio svoj ivot pro-

maenim. Don Pedro Calderon nalii kako njegov biograf

Escosura kae bijelom labudu, koji tihim vodama jezera

mirno plovi prema sjenovitoj obali, t. j. prema grobu.

16

Calderon de la Barca umro je u dobi od 81 godinu dne

25. maja 1681. u svom skromnom domu blizu gradskih vrata

zvanih od Guadalajare u Madridu.

17

Smrt njegova zavila je u

crno cijelu panjolsku, Ne samo Madrid, nego i svi gradovi pa-njolske iskazali su velikom pokojniku prigodom smrti veliko

tovanje. I izvan panjolske komemorirali su Calderona: tako

u

Lisabonu, Napulju, Milanu i Rimu. Njegova se smrt smatrala

kao narodna nesrea i veliki narodni gubitak.

18

1 6

Sr. Escosura, op. cit. I. St. XLIX.

1 7

Nadgrobno slovo kod sprovoda odrao je Calderonov prijatelj Fr,

Manuel Guerra, dvorski propovjednik, lan reda Trinitaraca, koji je ve

prije branio Calderona protiv navala dvorskog propovjednika Hurtada. Ovaj

je protiv Calderonova rada na polju dramske umjetnosti navodio mjesta

i z

svetih otaca. Guerra je dokazao, da se ova mjesta odnose na neudoredna i

izopaena kazalita Grka i Rimljana, a u prilog Calderonu navodio je neka

mjesta sv. Tome akvinskog. Sr. Ed. Dorer Calderon und die Hofprediger

u Magazin fr die Literatur, Leipzig. 1887. St. 409, s.

1 8

Calderon je umro pjevajui, jer je u neposrednoj smrtnoj pogibli

zavravao svoj drugi Auto del Corpus za Tijelovo. Jedan njegov prijatelj,

glasoviti Soli, pisao je svom prijatelju Don Alfonsu de Carnero: da je

ba umro i, kako se kae, pjevajui poput labuda otiao Calderon: jer je

radio, dok god je mogao, pa je i u neposrednoj smrtnoj pogibli htio da

za Tijelovo svri svoj drugi Auto del Corpus. Sr. Don Cayetano Alberto

-de la Barrera y Leirado: Catalogo bibliogrfico y biogrfico del teatro

a n t i g u o espaol. Madrid. 1860. Str. 48.

1 1


7/17

Calfleronov prijatelj Don Juan de V er a T a si s y Villaroel napisao je

v elik om po ko jn ik u h v a l o s p j e v , k o ji je d o du e od v ie re to r ian , al i ipak

prvo vrelo za Calderonovu biografiju. Izvadit emo iz toga hvalospjeva ne-

koliko redaka, da se vidi, kako se o Calderonu tada sudilo: Bio je oraculum

dvora, otac muza, svijetlo uenosti, kralj pozornice, udovite svijeta. Bio je

ureen najdivnijim krepostima, dom mu je bio utoite siromaha. Njegova

je umjetnost bila najja snija, poniznost najdublja, skromnost naj uzvieni ja,

uglaenost najpaljivija, pero najsavrenije u cijelom stoljeu. . . Bio je

knez kastilskih pjesnika, koji je svojom svetom poezijom oivio stare Grke

i Rim ljane Bio je u herojskim stvarim a obrazovan i uzvien, u moralnim

uen i zreo, u lirskim mio i rjeit, u svetim boanski i duhovit, u ljubavnim

plemenit i oprezan, u aljivim iv i dosjetljiv, u komikim fin i odmjeren.

Bio je mekan i blagoglasan u stihu, velik i kien u jeziku, uen i vatren

u izrazu, ozbiljan i biran u sentenci, umjeren i zaseban u metafori, otro-

uman i savren u slikama, smion i uvjerljiv u matanju, jedini i vjean

u slavi .

1 9

Pokopan je u crkvi San Salvador, gdje je poivao do god.

1840. Odande su mu ostaci bili preneseni najprije u crkvu San

Nicolas, onda u crkvu San Francisco, onda opet u San Nicolas,

dok nisu god. 1880. pohranjeni u sakristiji crkve Kongregacije

De los Presbiteros Naturales, kojoj je bio poglavar i koju je

uinio svojom batinicom.

20

Ista Kongregacija posjeduje jednu

originalnu sliku Calderonovu iz starijih dana. Slika svjedoi o

vanrednoj, sve do starosti sauvanoj ljepoti. Portret ima visoko

elo, na kojemu stoluje svijetlo i vedrina, ozbiljna usta i duboke

jasne oi, koje vedro gledaju u svijet.

Godine 1880. podigla je panjolska neumrlom pjesniku na

trgu Santa Ana u Madridu krasan spomenik od bijelog mramora,

na ijem su podnoju u basrelijefu uklesane scene iz glavnih vrstapjesnikove poezije.

21

2 . D J E L A C A L D E R O N A D E L A B A R C A

tra

Calderon je mnogo pisao, nu nije se brinuo za udes svojih

djela. Dok se danas svaki poetni pjesnik brine, da mu umotvor

bude tampan i da ispod pjesme sjaji njegovo ime, Calderon ne

1 9

Sr. J. Eug. Hartzenbusch, op. cit. IV. St. 661682.

2 0

U arhivu m adridskog notari jata sauvan je testam enat Calderonov,

koji je takoer dokaz duboke pjesnikove pobonosti. Poinje rijeima: En el

nombre de la Santsima Trinidad, Padre, Hijo y Espritu Santo; tres persona

distintas y un silo Dios Todopoderoso y de Inmaculada en su primer instante

Pursima Mara. Sr. Picatoste, op. cit. St. 5360.

2 1

Na spomeniku nalazi se ovaj natpis:

D. Petri a Calderon de la Barca ossa et cieres

Post varias translationes, ut propo Deum quiescant,

Hoc in hospitio pauperum sacerdotum, venerabilis

Congregatio B. Petri Apostoli, Presbiterorum

Saecularium Majoritensium, quam vivens rexit

Et moriens haeredem instituit, tam egregio

Benefactori, suis sumptibus, libentissime

Hoc Monumentum erexit

An n o Dei M DCCCL XXX.

1 2


8/17

mari za svoja djela. On sm dao je tek neka tampati. Tek pod

kraj ivota sastavio je na usilnu pronju vojvode od Veraguesa,

namjesnika u Valenciji, popis svojih djela, nu ni taj popis nije

ioan, jer je sam autor u starakoj dobi od 80 godina neka svoja

tijela ve zaboravio. U tom popisu izbraja pjesnik 111 potpunih

svojih drama ili kako on kae Comedias

22

i 70 Autos

Sacramentales (t. j. svetotajstvenih igara).

Nu sigurno je, da od Calderona potjee jo deset drama

i

tri svetotajstvene igre, tako da b r o j n j e g o v i h C om e-

d i a s i z n o s i 121, a broj A u t o s S a c r a m e n t a l e s

73. Osim toga spjevao je Calderon oko 200 predigra ili L o a s,

100 meuigra ili poigra zvanih S a i n e t e s , mnogo canzona,

soneta, romanca i drugih pjesama (kao na pr. pjesma o opem

potopu).

23

Za pjesnikova ivota izdano je tampom samo 48 pravih

drama (Comedias) u 4 sveska po 12 drama. Izdanje je pripravio

Calderonov brat D o n J o s god. 1640. i 1641. u Madridu. Iza

pjesnikove smrti izda zbirku Calderonovih drama njegov prija-

telj D on J u a n d e V e r a T a s i s . Zbirka je izlazila u Ma-

dridu od god. 16821698., a obuhvaa 9 svezaka sa 108 drama,

21

Iste je drame s neto drugim slijedom izdao Don Juan Fernap-

d e s d e A p o n t e s .

2 5

Najpotpunije izdanje Calderonovih djela

2 2

panjolska rije Comedias znai ne samo veselu igru, nego svaku

.dramu, bilo ozbiljnu bilo aljivu, pae i tragediju, dakle Comedias znai

ope igrokaz, i to igrokaz svjetskog sadraja.

2 3

Pjesnik C alderon je bio ponizan i edan . Bilo je to u duhu sred-

njega vijeka, da su se umjetnici, puni ednosti, acali davati imena svojim

djelima, pa bila i najsavrenija. Gaspar Agostin de Lara veli u svom pa-

si'fcgiriku za C alde ron a Obelisco fneb re: Sva kom u je poznato, da D on

Pedro nije sam dao ni jednog svog igrokaza (Comedias) tampati, a oni

feoji su tamp ani, da su izali na svijetlo samo protiv njegove volje. Sr. J .

Eug. Hartzenbusch, op. cit. I. St. XXXVI. s.

24. Calderon je bio tako slavan, te su knjiari tampali mnoga kriva

djela pod imenom ednog pjesnika. Tako je nastala velika zbrka. To je po-

taknulo vojvodu od Veraguesa, potomka Columbove obitelji, te je zamolio

pjesnika, neka sastavi toan popis svojih djela. Na molbu vojvode

rastavi Calderon spomenuti popis od 111 potpuno izraenih drama i 70

Autos sacramentales. Nu, kako biografi tvrde, nedvojbeno njegove su drame

:

o La seora y la criada, Nadie fie su secreto, Las tres justicias en

una, Cfalo y Pcris, La Sibila del Oriente i Las cadenas de demonio,

aadalje 4 od Vere Tasisa nabrojene drame: La virgen de Madrid, El con-

senado Amor, El sacrificio de Efigenia i Los desagravios de Maria

S En. Ginthner, op. cit. Str. 21 ss.

2 5

Sr. Don Juan Fernandes de Apontes: Comedias del celebre poeta

spanol Don P edro Calderon dla B ar ca . Madrid, 17601763. To je za-

pravo reprodukcija djela Vere Tasisa.

1 3


9/17

izdao je D o n J u a n E u g e n i o H a r t z e n b u s c h g . 1848-1850

u Madridu.

26

Pojedini izdavai i prevodioci razno razvrstavaju Calderonove drame,

M enendez Pel a y o grupira Calderonove drame u 4 vrste: Dramas religiosos,,

Comedias filosoficas, Dramas tragicos i Comedias de capa y espada, dakk

u religiozne drame, filozofske igrokaze, tragedije i komedije, zvane de capa y

espadas (komedije s platem i maem, jer su se sve igrale u nonji s platem

i m a . e m ) .

2 7

V a l en t i n Schm i d t

reda Calderonove drame u 10 grupa: 26 ve-

selih igara s platem i maem; 21 heroikih drama u uem smislu; 10 drama

iz panjolske povijesti; 10 drama iz tue stare ili no\e povijesti; 6 drama,

kojima je sadraj uzet iz starijih romana i pjesama; 17 sveanih mitolokih

igara; 1 burleska ili karikatura; 4 simbolike drame; 8 duhovnih drama i

5 drama iz legende svetaca.

8 2

Ma da je Calderon tako mnogo pisao, nisu mu djela nipoto

povrna. Obratno, sva su dobro promiljena, s mnogo mara, lju^

bavi i umjetnike brige napisana. Sva su savrena. Calderon.

brino bira predmet, razrauje ga psiholoki u inove i prizore

daje mu umjetniki oblik. Sve mu drame osim malo izuzetaka

imadu tri ina (jornadas), sve su, pa i one komike, spjevane

stihovima.

28

2 6

Od Apontesa do Hartzenbuscha prolo je preko jednoga stoljea.

U to vrijeme pao je Calderon u paniji u zaborav. Razlog je tomu, to sti

na vladu doli Burbonci, a s njima francuski ukus. Posizalo se za francuskim

alama i francuskim dramama. Trebao je u panjolsku doi Nijemac, da

ih dozove k pameti. Zaudo bio je ba Nijemac Johann Nikolaus Bhl von

Faber, koji je god. 1819. pisao: alosno je duevno stanje sadanjih pa-

njolaca. Zaslijepljeni francuskom alom i zalueni francuskom sofisterijom

svi se sile, da preziru svoju poeziju. Nesretna tenja: vrijediti, initi se

prosvijetljenim, uzdizati se nad obinim i openitim, proirila se po grado-

vima meu svim slojevima i proizvela odvratnost prema svemu, to je na-

cionalno tako, da se ta odvratnost ve pretvara u mrnju. Od sadanjeg se

narataja ne da u ovom pogledu oekivati nita, jer panjolac ostaje tak

tvrdokoran u zabludi, kako je ustrajan u obrani prava. Stoga ja rad-m zapravo

za budunost, ali radim jednako revno. Bohle se ipak nije badava trudio,.

Njegovim nastojanjem dola su ipak djela Calderonova na pozornicu, oso-

bito u Cadixu. On je sam bio imenovan zaasnim lanom panjolske aka-

demije, koju ast do njega nije ni jedan Nijemac imao. Sr. W, Kreiten:

Ferman Caballero. Stimmen aus Maria-Laach, Freiburg i . B. 1877. XIII,

St. 296. Drugi Nijemac, koji je stekao najvie zasluga za obnovu Calde-

ronove umjetnosti, bio je spomenuti Don Juan Eugenio Hartzenbusch, (ro-

en u Madridu kao sin jednog Nijemca, koji se iz Kolna doselio u pa-

njolsku). P. de la Escosura izdao je u Madridu po nalogu panjolske aka-

demije 2 sveska Calderonovih drama, Teatro escogico de Don Pedro Calde-

ron de la Barca. 1868., a Menendez Pelayo 4 sveska sa 17 Comedias

3 Autos (Madrid, 1881).

2 7

Sr. Menendes Pelayo: Teatro selecto de Calderon de la Barce

precedido de un estudio critico. Madrid, 1881, I. St. XLVII. ss.

2 8

Sr. Valentin Schmidt: Kritische Uebersicht und Anordnung der Dra-

men des Calderon de la Barca u Anzeigeblatt der Wiener Jahrbcher der

Literatur 1822. Bd. 17. i 18.

2 8

Sr. R. Bau ms tark: Calderon u Hergenrther-Kau len Kirchen-

lexikon. Freiburg i. B. 1888. II. St. 1689.

1 4


10/17

Calderon rabi najobinije etverostopni t r o h e j . Taj najbolje odgo-

vara duhu kastilskog jezika. Hoe li otmeni panjolac ili seljak u asturskim

brdima danas pjesniki izrei svoje misli i osjeaje, on rabi i nehote trohej.

Tako je bilo u stara vremena. Tako je bilo i u doba Calderona. U tom

obliku ima panjolski jezik najvie gipkosti, mek oe i jakosti Glavne forme

e tv ero sto pn og tro he ja jesu R o m a n z a i R e d o n d i l l e . P od R om anzom

razumijevamo strofu, gdje se drugi, etvrti i esti stih rimuju bilo u mukoj

bilo u enskoj asonanci. Muka asonanca ima zadnji slog naglaen, enska

nenaglaen. Redondille je trohejska strofa, u kojoj se rimuju prvi i etvrti,

te drugi i trei stih.

Rjedje upotrebljava Calderon u svojim dramama jamb. Tri su oblika

jam psk ih str of a: O c t a v a ( ta li ja ns ka st an z a) , s o n e t i t e r c i n a . O c ta va

ili stanza ima 8 petstopnih jamba s enskim zavretkom. Sonet ima 14 pet-

stopnih jampskih stihova. Terzina ima tri petstopna jampska stiha. Jamb rabi

Calderon u osobito sveanim zgodama.

3 0

to se tie s a d r a j a , Calderon je pokuao staviti na scenu

sve probleme ljudskog ivota, pa i one najtee i najopasnije.

Duhovni njegovi igrokazi donose na pozornicu cijeli sadraj

kranstva, i to ne samo u najsavrenijem obliku i u najsjajni-

jem jeziku, nego i s teolokom dubinom i znanstvenom tonou.

Dalje donosi Calderon na pozornicu svu povijest ovjeanstva.

Stare poganske prie o bogovima, biblika povijest, grka i

rimska povijest u raznim svojim periodama, povijest vitekog

srednjeg vijeka kao i savremena povijest 17. stoljea, sve to prua

Calderonu bogato gradivo za dramsku obradbu. Najradije ipak

zahvaa Calderon, on skroz na skroz nacionalni panjolski pje-

snik, u panjolsku povijest, odakle vadi najznaajnije momente

poev od Don Pedra Okrutnog, pa do Ferdinanda i Izabele, i

sve do Filipa IV., svog mecene i prijatelja. U svojim graanskim

dramama i komedijama rie on ivot svoga vremena, istina do-

nekle idealiziran, ali u sutini istinito i vjerno, sa svom svjeinom

i toplinom prirode.

31

A kako umije opisivati prirodu Reihold Baumstark kae:

Ni najosjetljivija enska dua ne moe da o zvijezdama i o

cvijeu osjea ljepe nego to je Calderon o tom pisao.

32

Raskona

ljepota panjolskog neba i a r panjolskog mora zrcali se u

Calderonovoj poeziji. A ljudska dua? U nju je Calderon zaronio

kao malo tko. On znade iz due ljudske majstorski izvaditi sve

to je u njoj, te mu u psihologiji ima malo premaca. to ga od-

likuje ispred svih u crtanju ljudske due, to je ona djevianska

3 0

0 vanjskoj umjetnosti Calderonove poezije sr. M ax Kre nkel: Klassi-

sche Bhnendichtungen der Spanier. Leipzig 1881. I. St. 283 ss. Ad.

Friedr. von Schack: Geschichte der dramatischen Literatur und Kunst in

Spanien, 2. izd. Frankfurt a. M. 1854. III. St. 86. ss. Dr. Franz Lo-

rinser: Ca lderons grsste Dram en religisen Inhalts, Freiburg . 187 5/6. I. St.

XVI.

3 1

Sr. R. Baumstark, op. cit. St. 1689 ss.

3 2

Sr. R. Baumstark: Die spanische Nationalliteratur im Zeitalter der

Habsburgische Knige. Wien 1877. St. 56.

1 5


11/17

udoretinost i istoa srca. U Calderona se moe svaki pouzdati,

pa i gdje se u dramama obraduju najopasniji problemi, moe ga

svatko bez straha slijediti.

S tih razloga Caldern ne zaostaje nita za ekspirom ili

Danteom. Aleksandar Baum gartner D. I. veli za Calderona:

Caldern kao religiozni dram atiar nema sebi ravnoga. Osim

Dante-a nema ni jednog slavnijeg pjesnika, koji bi tako bistrim

i jasnim razumom svladavao cjelokupno podruje skolastike filozo-

fije i teologije. Caldern je ne samo u pjesnikom prikazivanju

istih vjerskih istina nad velikim Fiorentimcem, bogatiji u izna-

laenju, puniji mate, prijazniji i umilniji, nego je jasniji, jedno-

stavniji i u izvjesnom smislu katolikiji od Dante-a. Svjetovni

nazor sv. Tome akvinskog i ivotni smjer sv. Ignacija postadoe

u

njemu dramatskom poezijom.

33

Literarni historiar Petar Norrenberg u svojoj Sveopoj

povijesti literature vidi u Calderonu Bogom posveeni duh, koji

obasjan sunanim sjajem vie mudrosti, umije da se svetim za-

nosom vine preko granica vremenitosti u svijet beskrajne ljepote,

gdje religija i ljepota poput Memnonovih stupova odzvanjaju na-

vijetajui zoru vjenosti.

34

Literarni historiar Robert Prolss

u svojoj Povijesti novije drame, ma da daje Lope de Vegi u

nekim pogledima prednost pred Calderonom, ipak kae: da

Calderonu pripada bezuvjetno prvo mjesto meu panjolskim

dramatiarima, a jedno od prvih mjesta medu najveim pjesni-

cima svih drugih naroda.

35

Glasoviti Cezar Cant u svojoj Opoj povijesti novijeg vre-

mena naziva Calderona Herojem modernog pjesnitva, pa veli

o njemu: Caldern posjeduje neiscrpivi dar stvaranja i neobinu

snagu matanja. On je jednako spretan u crtanju veliajnih karak-

tera, kao i u najtonijem slikanju malenkosti, a u sjajnom risanju

osjeaja ba je tako uzvien kao i patetian.

36

Gerhard Gietmann D. I. stavlja Calderona po njegovu djelu

>E1 mgico prodigioso (udotvorni arobnjak) uz bok Gothe-u i

njegovu besmrtnom Faustu.

37

Najveu visinu postigao je Caldern u svojim pobonim iuzvienim svetotajstvenim igrama, zvanim A u t o s s a c r a -

3 8

Sr. Aleksandar Baumgartner S. J . : Calderons Autos u Stimmen

aus Maria-Laach 1888. Sv. 2. St . 195-211.

3 4

Sr. Dr. Peter Norrenberg: Allgemeine Geschichte der Literatur.

Mnster 18821884. II . St . 254271.

3 5

Sr. Robert Prls: Geschichte des neuen Dramas. Leipzig 1881. I.

St. 335364.

3 6

Sr. Cesar Cant: Allgemeine Geschichte der neueren Zeit (Nach

der 7. Aufl. des ital. Originals frei bearbeitet von Dr. I. A. Mor. Brhl).

Schaffhausen 1861. II. St. 296.

3 7

Sr. Ge rhard Gietmann S. I. : Parz ifal, Fau st, Jo b und einige ver-

wandte Dichtungen. Freiburg i. B. 1887. St. 730.

1 6


12/17

m e n t a l e s . U tijelovsko naime doba bila su panjolska ka-

zalita zatvorena. Nu zato se uredila pozornica na ulici ili trgu,

u samom Madridu ba nasuprot kraljevskoj palai. Tu su izvo-

ene religiozne priredbe u ast Presv. Otajstva, negdje kroz tije-

lovsku oktavu, a negdje kroz cio mjesec. Gledaoci nalazili su se

ili na balkonima svojih kua ili vani na trguiulici. Kralj je sam pribi-

vao s dvorom pod dragocjenim baldakinom. Kod tih se priredabarazvio veliki sjaj. Tek to su odlini gledaoci zauzeli svoja mjesta,

bila bi govorena ili pjevana predigra. Iza ove bi slijedila kratka

aljiva meuigra. Onda bi se izvodio sam sveani Auto (duhovna

igra), a na koncu bi dola glazba i ples. Za ove tijelovske svea-

nosti sastavljao je Calderon punih 37 godina igrokaze. Nikad se

nije opetovao. Uvijek je birao drugu temu. Najradije bi uzimao

grau iz biblike povijesti (kao na pr. Kula babilonska, Prvi i

drugi Izak, Runo Gedeonovo, Veera Baltazarova). Ali bi uzimao i

grau iz panjolske povijesti (kao napr.djela kralja Ferdinanda sve-

toga, djela katolikih redovnika kod otkupljivanja kranskih

robova). A nije zazirao ni od poganskih pria, da njima spretno

i otroumno objasni Presv. Sakram enat (kao na pr. Amor i

Psyche, Pravi Bog Pan).

S u t i n a p j e s n i t v a ove vrsti stoji u tom, da se Presv.

Otajstvo prikae kao najdivnija tajna vjere i da se toj tajni

podvrgne cio svijet ivota i mate. Calderon je doista znao sve,

i najvee i najmanje, staviti u odnos prema Svetom Otajstvu. A

on je to i mogao uiniti, jer je u svojoj uzvienoj i poniznoj osobi

udruio sve vlastitosti velikog umjetnika enia, uvjerenog katolika iznanstveno obrazovanog teologa.

S odabranim gradivom spojio je Calderon u divnoj poetikoj

a

ujedno znanstvenoj formi rijeenje najdubljih p r o b l e m a

k r a n s k e t e o l o g i j e . Osnovni ton Calderonove pjesnike

teologije bila je vazda velika i utjena istina, da je vjena ljubav

Boja vea od svih grijeha i opaina ljudskih. Nema grijeha tako

velika, a da ga Bog ne bi mogao ili ne bi htio oprostiti, samo

ako se grjenik pokaje. Krv Krista propetoga pribavila je svima

milost.

Kako svetotajstvene igre obrauju teke probleme, Calderon

se, da teoretske istine uini konkretnima, shvatljivima i pristu-

panima, posluio t. zv, a l e g o r i j a m a , t. j. ivi mu ljudi slue

kao personifikacije apstraknih bia: vjere, milosti, grijeha, smrti,

molitve, idovstva, poganstva, kreposti i mana i t. d. Danas nam

se moda ove alegorije ine hladne i ukoene, ali onda kraj sjajne

inscenacije, bogatih glazbenih sredstava pred ogromnim mnotvom

naskroz pobone junjake publike s bogatom matom te su ale-

gorije silno djelovale i na um i na srca ljudi.

38

3 8

Sr. R. Baumstark: Calderon u Hergenrother-Kaulen: Kirchen-

lexikon, Freiburg i. B. II. St. 1689 ss.

1 7


13/17

Po elji kraljevoj sastavljao je Calderon Svetotajstvene igre

za Madrid, a na molbu drugih i za katedrale u Granadi, Toledu

i Sevilli. Tako nastadoe Autos sacramentales, njih 73 na broj.

U njih je Calderon ulio najvie znanja, najvie srca i umjetnosti.

I ba po njima stekao je slavu i popularnost po svoj panjolskoj.

Od drugih igrokaza koji su spjevani za svjetovne pozornice,

prvo mjesto zauzimaju oni, koji obraduju religiozne teme. NajveeC a l d e r o n o v e d r a m e r e l i g i o z n o g s a d r a j a j e s u : i v o t

san, Postojani princ, Raskol u Engleskoj, Veliki princ od

Feza, Pobonost Kriu, Djevica Svetita, Zora u Copa-

cabani, istilite sv. Patricija, Uzvienje sv. Kria, Sibila

Orijenta, Verige davlove, udnovati arobnjak, enski

Josip i Dva ljubavnika neba.

39

U ovim dramama Calderon imade prvenstvo na svijetu.

40

njima je, kako vele, i nad ekspirom. D r u g e d r a m e s v j e -

t o v n o g s a d r a j a , bilo tragedije bilo komedije, bilo heroj-

ske, bilo historijske, bilo graanske drame, bilo one De capa

y espada imale su i imat e vazda svoju veliku literarnu vri-

jednost. U njima Calderon, ako i nije jednak ekspiru, a ono mu

se moe dostojno staviti uz bok.

Na evropskim se pozornicama najee izvode: ivot san

-

Lijenik svoje asti, Zalamejski sudac, udnovati arobnjak

i Postojani princ.

Vanost Calderona i njegovih djela prekrasno crta uveni

biskup speyerski, a sada kardinal miinchenski M i h a e l v o n

F a u l h a b e r u svojoj raspravi: Calderon, der Meistersnger

der Bibel in der Weltliteratur.

41

Evo njegovih rijei: Kraj Homera i Firdusi-a, kraj Izaije

i pjesnika Joba, kraj Dante-a i ekspira i Gthe-a ubraja

svjetska literatura meu zvijezde prvoga reda i Don Pedra Calde-

3 9

Ovim se redom te drame nalaze u njemakom prijevodu Dr Franza

Lorinsera: Calderons grsste Dramen religisen Inhalts. Freiburg i. B.

1875-1876. Engelbert Gnthner u svom djelu: Calderon und seine Werken

izbraja religiozne Calderonove drame ovim redom: El magico prodigioso,

Los amantes del cielo, El Jos de las mujeres, Las cadenas se demonio,

El pugatorio de San Patricio, La devocion de la Cruz, La Sibila del

Oriente, La exaltacion de la Cruz, La Virgen del Sagrario, La Aurora

en Copacavana, El principe constante, El gran principe de Fez, La

cisma de Iglaterra dok medu simbolike reda: La vida es sueno, En esta

vida todo es verdad y todo mentira i La hija del aire.

4 0

Nekatoliki pisac Karl Rosenkranz kae za religiozne drame Cal-

deronove: U duhovnim dramama Calderonovim vlada najvea raznolikost

u njima je pjesnik potpuno otvorio svoju duu. Sve, to je veliko u kato-

licizmu, ovdje je skupljeno u najsjajnijem obliku, u aru najbogatije fan-

tazije, u dostojanstvu najplemenitijeg osjeanja. Sve proima vjera u Boga

kao nesumnjiva sigurnost o njegovu po stojanju, i tako poiva na ovim

pjesmama neki mirisni sjaj udesnog svijeta, u koji se ovaj svijet slijeva

kao u neku daleku blaenu daljinu. Friedr. Schack: Geschichte der dram.

Lite ratu r und Kunst in Spanien. Fran kfu rt a. M. 1854. III St. 106 ss.

4 1

Sr. Sr. M ich. v. Faulh abe r: Zeitf ragen und Zeitauf gaben Freiburg i Bf

1916. Str. 5487.

1 8


14/17

rona de la Barca, najveeg klasika panjolske drame... Calderon

je bio skroz na skroz p a n j o l a c , u svakoj estici vitez sv.

Jakoba od Compostele. Ponosan na svoju panjolsku domovinu

nesamo da je u svojim dramama proslavio velike savremene do-

gaaje svoje domovine i slavna djela kraljevske kue, nego je

stavio na pozornicu i prolost svoje domovine, bitkama okrvav-

ljene i lovorima ovjenane... Calderon je kao pjesnik skroz na

skroz k a t o l i k . Vjera, koja je nadahnula besmrtna majstorska

djela na drugim podrujima umjetnosti, posvetila je i njegovu

harfu. On je umio da kazalite pretvori u crkvu, pozornicu u

propovjedaonicu, zabavu u bogosluje, a da gledaoci nisu opa-

zili njegovu nakanu i da nisu bili ozlojeeni. Pa i onda, kada

je uzimao gradivo iz mitologije ili povijesti, znao je on nekieno

i bez naprezanja, esto vrlo duhovitim i nenadanim okretima na-

vesti radnju na Euharistiju ili drugi vjerski predmet. Estetska i

poetika strana katolike religije i kulta nije jo nikada nala

tako zanosnog pjesnikog tumaa kao ovog najreligioznijeg meureligioznim pjesnicima. Njegova su djela zanosan himan pobonog

pjesnika poeziji katolike re ligije... Calderon je bio nesamo

skroz na skroz religiozni pjesnik, on je bio skroz na skroz

vjersko-znanstveni pjesnik, on je bio t e o l o g . Nesamo

da je kao vjerski pjesnik nosio crkvu u kazalite, on je nosio i

kolu na pozornicu. Nema gotovo teme katolikog bogoslovlja,

nema gotovo problema teolokih kola, to ga Calderon ne bi

iznesao na pozornicu: tu su i dokazi za postojanje Boje i nje-

govu spoznaju, tu je bivstvo aneoskog grijeha, potreba objave,

tajna presv. Trojstva, kristoloko pitanje, razlika izmeu supstan-cije i akcidenta u nauci o trassupstancijaciji, odnoaj volje prema

milosti, udes djece koja umiru bez krsta, i druga teoloka pitanja,

esto u tako tihim naznakama i tako finim igrama rijei, da itaoci,

koji nisu upueni u teoloku terminologiju, ne e ni shvatiti prave

teoloke dubine. Komentar njegovim tijelovskim duhovnim igra-

ma moi e pisati samo teolog. Posebice je Calderon p j e s n i k

b ib l i k e t e o l o g i j e , kako je Dante pjesnik teoloke

eshatologije. Sveto Pismo, ta najvanija knjiga svjetske literature

promatrana i s isto literarno-estetskog gledita, nala je u

Calderonu, u tom pjesniku-sveeniku najboljeg interpreta. Teolo-

gija, poezija i biblika egzegeza nisu nikada vie sklopile tako

usku vezu kao u Don Pedrovim euharistikim igrokazima. Calde-

ron je p j e v a b i

b 1

i k e p o e z i j e .

U svojoj monografiji pokazuje Faulhaber ponajprije, u ko-

jem je opsegu Calderon dramatizirao bibliki materijal, kojom se

metodom sluio, kakovu je pjesniku formu upotrijebio i koji je

vjerski cilj htio postii.

Mihael von Faulhaber zakljuuje svoju monografiju ovim

rijeima: Calderon ne e uiniti triumfalni pohod po njemakim

pozornicama 20, stoljea. Religiozna ozbiljnost njegovih drama,

1 9


15/17

idealizanj njegovih namjera, katoliki i mistiki karakter njegovih

djela ne*e kod djece 20. stoljea, koja u kazalitu trae samo

zabavu i potresan realizam, nai prijem u velikom opsegu.

Nu Calderon e ipak uvijek i s ove strane Pireneja nai srodne

oojedine due, koje e se uivjeti u njegov posebni idejni svijet

i koje e . . . i u dugim pounim dialozima i monolozima . . . upoznati

kranski preporod klasike helenske drame... Nikad se nisu

puku odrale ljepe biblike ure od Calderonovih biblikih drama.

Tu se biblija nije samo itala i vie ili manje toplo tumaila, nego

tu se biblija pretvorila u meso i krv, tu je postala iva jezikom

crkve i umjetnosti... Nikada se nisu ideali moderne kole o peda-

gokom znaenju zorne obuke i o odgoji za umjetnost tako obisti-

nili kao u koli tijelovske liturgije na sunanom trgu u Madridu.

Tko je osjetio djelovanje pasionskih igara u Oberammergau, tom

posljednjem ostatku vjerske drame pod vedrim nebom, moe da

si

donekle predstavi silan dramatski utisak Calderonovih biblikih

drama na puke mase u panjolskoj.

3. LA DEVOCION DE LA CRUZ

Hrv. katol. kasino odluio se da izvede jednu religioznu

dramu Calderonovu, i to La devocion de la Cruz (Pobonost

Kriu). Glasovito ovo djelo sastavio je Calderon god. 1633.

Svojom potresnom tragikom podsjea na Sofoklovu tragediju

Kralj Oedip. Odlikuje se kako veli Engelbert Giinther

42

sa-

vrenou forme, konsekventno provedenim crtanjem karaktera

i silnim pozorinim efektima.

V r e l o , odakle je Calderon crpao grau za ovu veliajnu

tragediju, dosada nije poznato. Dr. Fr. Lorinser, koji je preveo

komad na njemaki, misli, da bi se u kronici grada Siene, gdje

se radnja zbiva, moglo nai to je autoru dalo povod za pisanje

ove tragedije. On dri, da se dogaaj, kako je majka rodila

dvojke, koji nose ig sv. Kria, nije mogao roditi tek u pjesni-

kovoj mati, nego da se doista zbio.

43

Veli se u narodu, da na

to ena u porodu intenzivno misli, ostavlja na tijelu djeteta neki

fizioloki znak. U ovom bi to sluaju bio Kri, to su ga na sebi

nosila djeca: Euzebio i Julija.

Drama je skroz na skroz s v j e t s k a , jer joj je sadraj

uzet iz obinog graanskog ivota. Ona rie strasti i zablude

ljudskog ivota istinski i bez ikakova prikrivanja, nu pronie

sve relgioznom idejom: idejom da se poput razbojnika na Kriu

i poput Marije Magdalene moe svaki, pa i najvei grenik

spasti, samo ako se uzda u milost Raspetoga Krista i neograni-

enu ljubav Boju. Pod svijetlom vjere gasi se i najdivlja sila

strasti. Krasan zavretak pokajanja, ispovijedi i pomirenja moe

da blagotvorno djeluje i na tvrda srca gledalaca.

4 2

Eng. Gunthner, op. cit. St. 92.

4 3

Dr. Fr. Lorinser, op. cit; IV. St. 128

11


16/17

Jedna je karakteristika ove tragedije, to je Calderon div-

nom vjetinom znao s t r a g i k o m spojiti jednu profinjenu ali

neodoljivu k o m i k u . Zgodno kae Lorinser: S pojaanom

tragikom stupa u ovoj neobinoj drami ruku o ruku pojaana

komika, pa joj slui kao Folija, kako bi ju jedva koji slikar naj-

otrijim oprekama svijetla i tmine umio stvoriti.

44

Drama La Devocion de la Cruz prevedena je sa panjol-

skoga na mnoge jezike svijeta. Na engleski ju je preveo glasoviti

Mac Carthy (1861.), na francuski Dam. Hinard (1851.), na talijanski

P. Monti, na vedski Hadberg, na njemaki najprije August Wil-

helm von Schlegel (god. 1809.) a kasnije Franz Lorinser (1875-6).

Sad je prevedena i na hrvatski.

Pisac ovih redaka poinio je god. 1937. nedjelo, te je

na jednom ljetovanju u Sloveniji prem nestrunjak preveo Po-

bonost Kriu na hrvatski jezik. Prijevod je uinio s njemakoga.

Posluio se prijevodom njemakog romantiara i pjesnikaAugusta Wilhelmma von Schlegla iz god. 1809. Taj pro-

testantski njemaki pisac, koji je na njemaki preveo

ekspirova dramatska djela, otkrio je prvi svome narodu

veliinu panjolskog katolikog genija. On je kroz 3 go-

dine (od 18091811} drao svoja glasovita predavanja o dramat-

skoj umjetnosti i literaturi panjolaca, pa je sam preveo 5 drama

na njemaki jezik i poput Kolumba otkrio svome narodu, a onda

i drugima, ve kroz jedno stoljee potpuno u zaborav stavljenog

panjolskog velikana. I prva drama, koju je on na njemaki

preveo, bila je ba Die Andacht zum Kreuze: znak, da jeba ta drama proizvela na njega najvei dojam.

Wilhelm von Schlegel upozorio je na Calderona svog velikog

savremenika Gthe-a. Brzo iza Schlegelova izdanja 5 Caldero-

novih drama bude nastojanjem Gtheovim u Weimaru izveden

Postojani princ. Vele, da je Gthe bio kod predstave do suza

ganut. Odonda je Gthe postao veliki tovatelj i prapagator

Calderonov. Sam je rekao, da mu je itanje Calderona otvorilo

novi i krasni svijet. On je Calderona smatrao najveim dramskim

genijem, majstorom pozorine tehnike.

40

U tom pogledu stavljao

je on Calderona pred ekspira, koji nije toliko panje posveivao

pozornici i koji je esto na sceni bez potrebe gomilao osobe.

Dok se Wilhelm Schlegel drao u svom njemakom prije-

vodu Calderonovih panjolskih strofa i rima, pisac ovih redaka

pretoio je dramu u lake pjesniko ruho moderne ritmike, koja

se lake ui. Smio je to uiniti to lake, to je iz pojedinih dijelova

panjolskog originala opazio, da se ni sam Calderon nije uvijek

4 4

Dr. Fr. Lorinser, op. cit. IV. St. 125.

4 5

Sr. Eng. Gn thner, op. cit. St. 92.

4 6

Sr. P. Stiegele: R eden und Skizzen. Rottenburg. 1906. St. 140-15 8

111


17/17

drao strofa i rime, nego da je u bujici misli i naponu radnje

upotrebljavao uzvieni pjesniki stil bez rime. Rimu je zadrao

samo kod komikih mjesta, napose, kod Gila i Menge.

Radi tehnikih nemogunosti obinih pozornica (lebdenje u

zraku), bilo je potrebno donekle preinaiti zavretak drame, a

bilo je potrebno i retuirati Julijin karakter, pa ju rijeiti onih

silnih ubivstava, koja mi danas ne bismo mogli shvatiti ni podnijeti.

Isto se interjekcijama moralo olakati preduge monologe. Drama

time jamano nije gubila na vrijednosti, nego samo dobila.

Kako su u drami mnoge promjene u sceneriji, koje se na

obinim naim pozornicama ne mogu brzo o ba v i t i bilo je po-

trebno, da se tragediji dade muzika, koja e ispuniti stanke i

koja e stvoriti dispoziciju za pojedine slike, kako je uinio

Bethoven za Gotheova Egmonta. Ovu je muziku s vrlo mnogo

truda i uspjeha skladao kasinski dirigent g. Vilko Petrovi.

M sgr . D r . K am i l o D o k a l

Documents

Calderon de la Barca Život je san