Cabanes.iliri Od Bardileja Do Gencija

  • Published on
    25-Jun-2015

  • View
    953

  • Download
    13

Embed Size (px)

Transcript

od Bardileja do GencijaPierre Cabanes

ILIRI

Knjiga 1.

Pierre Cabanes

ILIRIod Bardileja do Gencija(IV. - II. stoljece prije Krista)

Prevela Vesna Lisicic

SVITAVA

Rijec urednikaNakladnik: SVITAVA

Biblioteka Antika Urednik Dinko Cutura Knjiga 1 Uredila Bruna Kuntic-MakvicNaslov izvornika Les Iltyriens de Bardyiis a Genthois Prevela Vesna Lisicic

O

Lektura Danica Pajic Graficki urednik Hrvoje BrekaloRecenzenti dr. Peiar Selem, dr. Boris Olujic

Naklada 1000 Tisak

bicno mislimo da mozemo shvatiti (to, naravno, ne znaci i prihvatiti, a pogotovo ne odobriti) kako i zasto prikazi i istrazivanja povijesti najnovijega doba, 20. ili 19. stoljeca podlijezu ahistoricnosti i anakronisticnosti. Korijeni nase stvarnosti u to se vrijeme jasno razabiru, pa je jasna i uporabljivost te povijesti za "politiku" u najsirem znacenju "javnih poslova", od onih koji su stvarno opci 1 potrebni zajednicama, do onih koji su nametnuti osobnim ambicijama pojedinih javnih djelatnika. Prosjecni visokoobrazovani konzument strucnoga ili populamoga povijesnoga stiva, bez obzira na svoju specijalnost, obicno ne ocekuje da ce ista zastranjenja pronaci i u prikazima stare povijesti. Samo oni koji se bave drevnim razdobljem doista znaju koliko se daleko u proslost proteze potreba da povijesni prikaz pokaze ili dokaze nesto cime ce se moci podupirati kojekakve pretenzije u sadasnjosti. Stvarnu ucinkovitost takvih argumenata valjalo bi ozbiljno ispitati.

CIP- Katalogizacija u publikadji Nadonalna i .sveuiilisna knjtfnica - Zagreb UDK94(398>"-03/-01" CABANES. Pierre Iliri od Bardilcja do Gencija : (IV.-II. sloljefic prije Krisia) / Pierre Cabancs ; prevela Vesna Lisicic. - Zagreb : Svilava, 2002. Prijevod djela: Les Illyriens tic Bardylis a Gcnlhois. - Kazalo. ISBN 953-98832-0-2 I. Iliri -- Povijest II. Ilirik -- Povijest 420228055

Druga Jugoslavija je svoju istoimenu prethodnicu trajanjem znatno nadmasila, no u povijesti naroda izmedu Alpa, Drave, Dunava, Morave, gornjega toka Vardara i Jadrana ona je bila tek kratkotrajna tvorevina. Razdoblje njezine razgradnje pobudilo je pozornost i prema najstarijoj povijesti toga prostora. Prastanovnike vecega njegovog dijela konvencionalno se naziva Ilirima. Oni su nedvojbeno sudjelovali u etnogenezama ovdasnjih suvremenih naroda. Neki, poput Albanaca, zbog raznovrsnih i jakih kontinuiteta s pravom u njima gledaju pretke. Drugi, poput Srba, upravo zbog veze izmedu starovjekovnih Ilira i suvremenih Albanaca poduzimaju sve da se anticki opseg ilirskoga imena reducira - iako su u meduvremenu, tijekom povijesti, i sami posizali za tim imenom. Treci su, poput Hrvata, zbog razlicitih okolnosti ilirskim imenom i ilirskim predajama tijekom vise stoljeca izrazavali svoju kulturnu i nacionalnu posebnost, te pravo na vlastiti politicki okvir - a da pri tome Albance nisu ni posvajali, niti im nijekali pravo na ilirsko nasljedstvo. Poseban odnos prema ilirskome prastanovnistvu imaju i Crnogorci, i netom afirmirani Bosnjaci, pa cak i oni najudaljeniji, Slovenci. Mozda je dobar pokazatelj za vrijednost povijesnoga argumenta to, sto se uoci i tijekom posljednjih ratnih zbivanja pojacano zanimanje za Hire nije pokazalo samo kod publike s prostora koji se nekoc nazivao ilirskim, vec i kod stranaca koji su se suocili s ovdasnjim sukobom i sudjelovali u njegovom zaustavljanju. Svjedocans-

III

tvo je tome niz knjiga, autorskih monografija o Ilirima, koje su objavljene od kasnih osamdesetih godina na ovamo. Medu njima su trece hrvatsko izdanje knjige Iliri: Povijest, zivot, kultura Aleksandra Stipcevica (Zagreb: Skolska knjiga 1992), prvo i ponovljeno angloamericko izdanje knjige The Illyrians Johna J. Wilkesa (Oxford: Blackwell Publishers Ltd - Cabridge, Massachusetts: Blackwell Publishers Inc. 1992, 1995, u seriji "The Peoples of Europe"; hrv. prijevod Split: Laus 2000), knjizica Illiri e Trad Dragoslava Srejovica (Milano: Jaca Book spa 1996, u biblioteci "Enciclopedia del Mediterraneo", Sezione Storia 7). Svi su autori djelatni znanstvenici, a svim je knjigama namjena da uz oslon na znanstvenu literaturu upute siri citateljski krug o drevnim Ilirima, opsirnije ili krace, vec prema koncepciji izdavaca. Svaka knjiga irna posebnosti o kojima valja kriticki progovoriti na drugome mjestu. Ovdje zelim objasniti zasto smo kao prvi svezak niza "Antika" u izdanju Svitave odlucili predstaviti upravo prijevod knjige Les Illyriens de Bardylis a Genthios: IV6-!!6 siecles avant J. - C. Pierrea Cabanesa. Ona je tiskana godine 1988. u biblioteci "Regards sur I'histoire" ("Pogledi na povijest"), u nizu "Histoire ancienne" ("Stara povijest") sto ga ureduje G. Charles-Picard. Pierre Cabanes osobno poznaje teren juzne Iliride. Ondje je sudjelovao u arheoloskim istrazivanjima i osobno ih vodio. Poznaje i starine i aktualne prilike. Prije no sto se prihvatio povijesti Ilira, na slican je nacin obradio epirsku povijest (L'Epire de la mort de Pytrhos a la conquete romaine 1272-1671, Centre de recherches d'histoire ancienne vol. 19, Besan0n - Paris 1976). Knjigu Les Illyriens... objavio je prije nego sto je izbio otvoren sukob na nasem povijesnom prostoru. Upravo u znanstvenoj produkciji iz Albanije i tadasnje Jugoslavije (Srbije i Kosova) savrseno je otcitao prijenos aktualnih problema na starovjekovne prilike. Knjigu nije pisao zbog toga, ali se o tome ocitovao. Prema njegovim vlastitim rijecima, nakana mu je bila da "olaksa rad studentima koji pripremaju ispite i moraju u kratkom vremenu otkriti povijesne dimenzije dosad slabo poznatih krajeva." Iskustvo sveucilisnoga profesora pomoglo je P. Cabanesu da u tome nade metodu i mjeru kojom njegova knjiga postaje vodic, kljuc za razuman i moderan pristup ilirskoj povijesti, niposto samo za studente, vec za svakoga zainteresiranog. Nju bi valjalo citati prije bilo koje gore navedene knjige, cak i prije one A. Stipcevica, na koju se i sam Cabanes oslanja jer je njegovoj knjizi daleko prethodila prvim izdanjem. Time je P. Cabanes ocigledno odgovorio i na anomalije koje je zamijetio u literaturi.

Sto to cini P. Cabanes? Na razumljiv, razborit i nadasve profesionalan nacin unosi red u gradivo koje obiluje nejasnocom i nesigurnoscu, a cesto je bilo interpretirano s neobuzdanom proizvoljnoscu. Literaturu prikazuje citko, bistro, bez uzrujavanja i pristranosti. Prihvaca se niza neugodnih pitanja: gdje su granice juznoga ilirskog podrucja, koji se narodi mogu pribrojiti Ilirima, kakav je bio njihov drustveni i politicki ustroj, kakva je, zapravo, bila kraljevska vlast u Ilira... Pred citateljem razlozito i valjano rasclanjuje relevantna izvorna mjesta, prilaze ih na uvid u prijevodu, a na kartama prikazuje sve sto je potrebno da bi se izlaganje pratilo. P. Cabanes tumaci nedoumice pradavnih pisaca. Teziste problema pred citateljevim okom pomice s tradicionalnog pitanja, kuda je linija granice tekla na terenu, na prirodne okolnosti i na civilizacijske kriterije starih Grka po kojima se postavljala i pomicala civilizacijska granica prema barbarima. Nastaje uzbudljiva pripovijest o mentalitetu naroda koji je utemeljio zapadnu civilizaciju, a koji je i sam razlicito prepoznavao i definirao ilirstvo. Dvije studije o drustvenim i gospodarskim prilikama u Ilira, jedna o ranijima, a druga o njihovoj promjeni, izvanredno su uvjerljiv i ucinkovit tumac za fizicku pojavnost ilirskih sredista i za dogadajnu povijest Ilirije do Gencijeva pada. Izlaganje P. Cabanesa uvlaci citatelja u svoje tokove, zaokuplja ga i upucuje u povijesnu kritiku na blag i atraktivan, a ipak nedvojbeno ucinkovit nacin. Nije se nuzno slagati sa svakom Cabanesovom postavkom, no ne moze se izbjeci da se od njega nauci kako valja razmisljati. Poslije toga, neke klopke manje savjesno sazdane literature potpuno gube snagu. P. Cabanes je iztaganje ogranicio i prostorno (Juzna Ilirida, najsjeverniji doseg Poneretvlje), i vremenski (IV - II. St.), no radi jasnoce izlaganja posizao je po potrebi i do Cezarova i Augustova doba, a zemljopisno do Visa, Hvara, Salone, Trogira, Zadra i Istre. Metode pak koje se od njega mogu nauciti primjenjive su univerzalno, a konkretna postignuca u svezi s juznom Iliridom od koristi su za proucavanje i poznavanje drustva i povijesti sjevernijih podrucja. To su glavni razlozi za nag izbor. Potrebno je jos nekoliko prakticnih napomena. U djelu koje se pretezno bavi onim ilirskim podrucjem koje je u starini bilo u neprekidnom kontaktu s grckim svijetom i gdje je obilje izvorno grckih vlastitih imem'ca odluCili smo stara imena kroatizirati po pravilu Graeca Graece: "Ono sto je grcko, na grcki nacin". Nema, naime, nikakve dvojbe da se tako najblize stvarnosti reproducira izgovor koji je stajao iza tih grafija. Sustavni prelazak na "tradicionalni izgovor" prema latinskome bio bi ovdje posve neumjestan, tim vise sto se radi o razdoblju prije rimskoga osvojenja, a dio juzne Iliride kojim se ova knjiga ponajvise bavi kasnije

IV

pretez.no pripada grckojezicnom podrucju rimske drzave. U kroatizaciji smo se u nacelu oslanjali na razlozitu i tolerantnu Transkripciju i adaptaciju grckih imena Damira Salopeka (Radovi Latina et Graeca 3., Zagreb: VPA - L&G 1976.). Tome je korisnome djelu sada vise od cetvrt stoljeca, pa je ocito da kroatizacija danas nije isto sto je bila kad je ono pisano. Stoga smo u ponecemu nastojali sutavno provesti rjesenja za koja se Salopek nije bio zalagao (meduvokalsko -s- kao -z-) Cinjenica je da iz razlicitih razloga nijedno pravilo nije univerzalno: odstupanja su uvijek potrebna. Kroatizira li se titula utemeljitelja - osnivaca novoga polisa na uvrijezeni nacin (ekist), ona se drasticno udaljava od svoje realne forme i gubi vezu s rijecju od koje je potekla. Odlucili smo se, dakle, za oblik "ojkist" (usp. i "apojkija"). Ime posljednjega vladara Ilirskoga Kraljevstva u grckim se izvorima pise s -th-, a u latinskima sa -t- (Genthios, Gentius). Njegov izvorni izgovor bio je nedvojbeno u skladu s time, te se A. Domic-Kunic svojedobno s dobrim razlozima zalozila da se to ime kroatizira kao Gentije (A. Domic-Kunic, Gentije - Medunarodni odnosi izmedu Ilirije, Rima i Makedonije uoci i za vrijeme treceg makedonskog i tre6eg ilirskog rata, Opuscula archaeologica 17/1993, 205-251). Pa ipak, u hrvatskoj latinistickoj historiografiji problematika ilirskih ratova ima takvu tradiciju i Gencijevo je ime toliko ucestalo da nam ga je neobicno gledati u drugom obliku. Buduci pak da se tezis'te kazivanja o Iliriji i ilirskoj povijesti u Gencijevo doba i u Cabanesovu djelu ocigledno pomaklo prema sjeverozapadu, opredijelili smo se za uobicajeni oblik "Gencije". Tu i tamo trebalo je grcke rijeci navesti u izvorniku. U francuskome se izdanju rjede za to koristi alfabet, a cesce francuskom jeziku prilagodena latinicka transkripcija. Mi smo se najcesce odlucivali za latinicku transkripciju koja bi hrvatskom citatelju omogucila da grcke rijeci sto ispravnije izgovori, narocito s obzirom na mjesto naglaska. Kreirana je jedna ad hoc norma za tanskripcije koje su uvijek u kurzivu (italic). Vokal koji treba naglasiti oznacen je iktusom (osim kod vrlo poznatih izraza poput polls ili demos za koje ne bi trebalo biti dvojbe o mjestu naglaska). Pred poseban nas je problem postavio pravopis albanskih vlastitih imenica. On je vrlo nestalan unutar Cabanesove knjige, u nasim standardnim pomagalima (Npr. Atlas svijeta, ur. B. Feldbauer, Zagreb: JLZ "Miroslav Krleza" 1988), pa i u citiranim radovima albanskih autora. Stoga smo imena uglavnom prenijeli onako kako stoje u knjizi P. Cabanesa, a svoje smo kazalo dali na ljubaznu provjeru prof. dr. Zefu Mirditi, znanstvenom savjetniku u Hrvatskom institutu za povijest u Zagrebu. Njemu zahvaljujemo i za pomoc oko ispravka krivo pofrancuzenoga imena gradVI

skih vrata staroga Lisa (Gavijarijeva vrata), a prof. dr. Aleksandru Stipcevicu zahvaljujemo sto je rijesio iskrivljenu informaciju o hramu na podrucju Peci kod Amantije. Imena starih pisaca i naslove njihovih djela nismo navodili uobicajenim kraticama (osim Plinijeve Natwalis historia, sto je zabiljezeno u popisu kratica), vjerujuci da ce tako sirina Cabanesova oslonca na stare izvore biti pronicnija citateljima. Sve lose strane i nedosljednosti ovih rjesenja urednikova su odgovornost. Knjiga P. Cabanesa u svome izvornome obliku nema nikakva popisa kratica, niti kazala. Smatrali smo to nedostatkom i nastojali smo ga u hrvatskome izdanju otkloniti, koliko je to izvornik omogucavao. Izvornim smo ilustracijama prema mogucnostima pridruzili fotografije spomenika s hrvatskoga povjesnog prostora koji se u djelu spominju, a nisu bili slikovno prezentirani u izvornome izdanju. Time predajemo knjigu citateljima, nadajuci se da ce ovim nevelikim, ali ucinkovitim ilirskim lembom plovidba biblioteke "Antika" u izdanju Svitave zapoceti pod sretnim auspicijima.

U Zagrebu, 28. veljace 2002. Bruna Kuntic-Makvic

VII

SADRZAJ

llvod I. poglavlje - Teritorij Ilira Juzna granica Ilirije Pokusaj da se objasni nedoumica starih autora [Ilirska granica s Makedonijom i Trakijom Grcke kolonije u Iliriji Narodi juzne Ilirije Tekstuvi Biljeske II. poglavlje - Ilirska kraljevstva (393-270) Prvi poznati kraljevi u Iliriji Bardilej Bardilejevi nasljednici Usporedba sa susjednim kraljevstvima A Makedonija B - Trakija C - Epir Kraljevski naslovi Kraljevi u Iliriji Klit Glaukija Ilirija poslije Glaukije Tekstovi Biljeske III. poglavlje - Drustvene i gospodarske promjene u juznoj Iliriji od IV. do II. stoljeca prije Krista Drustvene i gospodarske promjene Drustvo Gospodarska djelatnost Optjecaj novca Razvoj gradova

UvodEpidamno - Dirahij i Apolonija Radanje i razvoj gradova u juznoj Iliriji Posljedice urbanizacije Biljeske IV. poglavlje - Razdoblje rimske intervencije u Iliriji (230 - 167) Agronovo kraljevstvo i prvi odnosi s Rimom Ilirsko gusarstvo Ilirsko-epirski rat (230) Prvi ilirski rat Reorganizacija juzne Ilirije Drugi ilirski rat Ilirija pod makedonskom prijetnjom Ilirija u drugom makedonskom ratu Gencijeva vladavina Ilirija nakon poraza Biljeske Zakljucak Najcesce kratice u biljeskamaKaz-alo

118 121 128 131 137 138 140 142 144 150 152 155 163 168 174 175 183 186187

P

Slike

224

ovijest Ilirije i njezinih stanovnika Ilira u antici dugo se razmatrala prvenstveno kroz njihove odnose s juznim susjedima ili s kolonijama koje su bile utemeljene na obalama Jadranskoga mora, odnosno: - kroz ratove s makedonskim kraljevima iz argeadske dinastije, u prvoj polovici IV. st. pr. Kr. - kroz intervenciju protiv Molosana na strani Dionizija Sirakuskog - i napose kroz sukobe s Rimom od godine 230, kao predigru makedonskim ratovima i etolsko-sirijskome ratu, koji su doveli do toga da Rimljani uspostave vlast nad Balkanskim poluotokom i nad Malom Azijom. Cjelokupna suvremena historiografija, sto solidno potvrduje M. Holleaux, smatrala ih je stoga zanimljivima tek od Agronove i Teutine vladavine. To je usmjerenje odabrao jos G. Zippel, Die romische Herrschaft in lllyrien bis auf Augustus, Leipzig, 1877, nakon kratke stud...