broj 137casopis.hrsume.hr/pdf/137.pdf · 2008-12-16 · stanje na terenu, a stvarno stanje bit će u ovisnosti o klimatskim uvje-tima tijekom listanja hrasta. Suzbijanje gubara, mrazovaca

broj

137Godina XII.,

Zagreb,svibanj2008.

Hrvatski krš 8

Časopis za popularizaciju šumarstva ISSN 1330-6480

Dragulji uz Mrežnicu 12

Šumskih štetnika (ipak) manje 2

Kako gospodariti medvjedom 29

Tango e vino tinto 20

Mjesečnik »Hrvatske šume«Izdavač: »Hrvatske šume«d.o.o. Zagreb

Predsjednik Uprave:dipl. ing. šum. Darko Vuletić

Glavni urednik:Miroslav Mrkobrad

Novinari: Irena Devčić-Buzov,Antun Z. Lončarić, MiroslavMrkobrad, Vesna Plešei Ivica Tomić

Uređivački odbor:predsjednik Branko Meštrić,Ivan Hodić, Mladen Slunjski,Herbert Krauthaker, ČedomirKrižmanić, Željka Bakran

Adresa redakcije:Lj. F. Vukotinovića 2, Zagreb

tel.: 01/4804 169faks: 01/4804 101e-mail: [email protected]@hrsume.hr

Uredništvo se ne mora uvijekslagati s mišljenjem autorateksta.

Grafičko oblikovanje:Stjepan Pepelnik

Priprema i tisak: Vjesnik, d.d. Zagreb,Slavonska avenija 4

Naklada: 6200

CJENIK OGLASNOGPROSTORAJedna stranica (1/1) 3600 kn;pola stranice (1/2) 1800 kn;trećina stranice (1/3) 1200 kn;četvrtina stranice (1/4) 900 kn;osmina stranice (1/8) 450 kn.Unutarnje stranice omota (1/1)5400 kn; 1/2 stranice 2700 kn;1/3 stranice 1800 kn; zadnjastranica 7200 kn (tu stranicunije moguće dijeliti).U ovu cijenu nije uračunat PDVkoji plaća oglašivač.

Naslovna stranica:Uz rijeku KrupuMarinko Bošnjaković

u ovom broju2 – 5 Prošle godine (ipak) manje šumskih

štetnika

6 – 7

8 – 11

20 – 23

24 – 27

12 – 14

28 – 33

18 – 19

U protupožarnu preventivu više od 100 milijuna kuna!Šume koje su kroz povijest često mijenjale vlasnike

Hrvatski krš je potencijal koji tek treba iskoristiti

Dragulji uz rijeku Mrežnicu

15 – 17 Jorgovani

Podizanje razine zaštite na radu je posao koji nikad nije dovršen!

Tango, futbol, e vino tintoDarko Cvijić i dalje na čelu SITŠ-aPasji zub

Četiri šumara za upravljanje šumama Vojne krajineGradina Dujanovića ipak je postojala

Sok od kortljana dobar je diuretikKako sačuvati i zaštititi smeđeg medvjedaOtkriveno najstarije stablo na svijetuOprezno s grivastim skakačem

34 – 35 Prijatelji se poznaju u nevoljiOrao štekavac

36 – 37 Koristan priručnik šumarskim stručnjacimaOpada li intelektualna snaga sa starenjem?

38 Djetlići, šumski bubnjari i telegrafisti

Generalno zastupstvo za John Deere, šumarska oprema za Hrvatsku.

Prodaja rabljenih (repariranih) strojeva za šumarstvo.

Strojevi za izradu sje ke za elektrane.

Rezervni dijelovi za strojeve: Timberjack John Deere, šumarski strojevi Kockums

Ovlašteni servis sa školovanim serviserom.

Piše: Ivica TomićFoto: I. Tomić, Arhiva,Šumarski institut Jastrebarsko

zaštita šuma

Kompletirana je Uprava Hrvatskih šume te, ako ne bude daljnjih imenovanja i proširivanja, i novi Nad-zorni odbor tvrtke. Dok se za sastav Uprave pomalo i unaprijed znalo i nije bilo iznenađenja, promjene u Nadzornom odboru, premda očekivane, doni-jele su povećanje broja članova i nova imena.

Skupština Hrvatskih šuma je na sjednici održa-noj 7. ožujka na prijedlog Vlade RH imenovala i tri preostala člana Uprave. Uz ranije imenovane, predsjednika Uprave Dar-ka Vuletića i člana Darka Beuka, novi su članovi postali dipl. ing. šum. Božidar Longin, do sada pomoćnik u Upravi, dipl. ing. šum. Damir Felak, radio kao viši stručni su-radnik za proizvodnju, te dipl. oec. Zdravko Podo-lar, dosad voditelj profi t-nog centra Silosa i koope-racije Drenovci, u sastavu tvrtke Žito Osijek.

Imenovanje novog Nad zornog odbora novi-jeg je datuma. Skupština Hrvatskih šuma na svojoj je sjednici 23. travnja najprije donijela odluku o dopuni Izjave o ustroju HŠ kojom je broj člano-va Nadzornog odbora sa sedam povećan na devet te, na prijedlog Vlade RH, odluku o opozivu dosada-dašnjeg sastava Nadzor-nog odbora i imenovanju novog. U novi su NO ušli Josip Friščić, Božidar Pan-kretić, Gordana Colnar, Ivan Uđbinac, Jozo Fra-njić, kao novi članovi te Herman Sušnik (koji će i dalje obavljati dužnost predsjednika), Ivica Fran-cetić, Ivan Čeme iz ranijeg saziva. Deveti je član Želj-ko Cutvarić, predstavnik Hrvatskih šuma. (m)

SVIBANJ

Kompletirana je Uprava

Kompletirana Uprava i Nadzorni odbor HŠ

S izvještajno-prognoznim poslovima u šumar-stvu za prošlu i ovu godinu te s prognozom pojave biljnih bolesti i štetnika u 2008. na-zočne je upoznala dr. sc. Dinka Matošević iz

Šumarskog instituta Jastrebarsko. Hrastova pepelnica bila je kao i svake godine najznačajnija biljna bolest, najviše se pojavljivala na mladim biljkama pod zasto-rom krošanja, u naplodnim sjekovima, a osobito su joj pogodovali vrlo topli i ekstremno topli proljetni i ljetni dani te normalne količine oborina. U usporedbi

Zagreb, Ogulin), smeđi osip jelovih iglica, gljivične bo-lesti žira, sušenje borovih izbojaka i gljive truležnice u hrastovim šumama. Na području UŠP Sisak posječeno je čak 16.194 m³ kestenovih stabala.

Gubar se u kontinentalnom dijelu javio na 8989 ha, a suzbijan je iz zrakoplova na 6796 ha, insektici-dima Foray 48 B, Match 0,5 EC, Karate 2,5 EC. Tre-ba naglasiti kako je u odnosu na prethodnu godinu evidentirano smanjenje zaraženih površina, a bitno je napomenuti da je do smanjenja 2006. došlo nakon kulminacije gradacije koja je svoj vrhunac imala u kontinentalnom području tijekom 2005. Na krškom je području ovaj štetnik zabilježen na 690 ha, a suzbijanje nije bilo potrebno obavljati. Prošle je jeseni praćena populacija gubara (metoda transekta) te su prema ka-tegorijama zaraze napravljene tablice kritičnih brojeva jajnih legala po hektaru. Na temelju toga očekuje se da se gubar ove godine znatnije pojavi samo na području UŠP Nova Gradiška (oko 404 ha, prva kategorija zara-

ze), te će biti potrebno pro-vesti odgovarajuće zaštitne mjere. Ako bude potrebno, zaštita će se provesti i na manjoj površini UŠP Vin-kovci (30 ha, druga kate-gorija zaraze). Na osnovi podataka prognoze popu-lacije 2006., 2007. i 2008. te stanja na terenu ustanov-ljeno je kako je populacija gubara u kontinentalnim šumama Hrvatske u opa-danju i da se kreće prema stanju latence.

Povećana brojnost mra-zovaca – Mrazovci su bili prisutni na 5485 ha (UŠP Vinkovci, Našice, Zagreb, Karlovac, Nova Gradiška), a suzbijani na 2828 ha iz zra-koplova. Korišteni su insek-ticidi kao i protiv gubara.

ljetni dani te normalne količine oborina. U usporedbi

Zagreb, Ogulin), smeđi osip jelovih iglica, gljivične bo-lesti žira, sušenje borovih izbojaka i gljive truležnice u hrastovim šumama. Na području UŠP Sisak posječeno je čak 16.194 m³ kestenovih stabala.

Gubar se u kontinentalnom dijelu javio na 8989 ha, a suzbijan je iz zrakoplova na 6796 ha, insektici-

Prošle godine (ipak) manje šumskih štetnika

Sa sastanka ekologa i zaštitara šuma u Hrvatskom šumarskom društvu

s 2006. godinom (7000 ha), lani se pojavila i suzbijana na većim površinama (11.614 ha) hrastovog ponika i podmlatka. Aviotretiranje je provedeno na 1718 ha, preostala površina tretirana je sa zemlje (atomizeri, traktorske i leđne prskalice), a korišteni su zakonom dopušteni fungicidi. Analizirajući tretiranje od 2001. godine, treba istaknuti kako je lanjsko suzbijanje pe-pelnice obuhvatilo dosad najveću površinu. Najviše se suzbijalo na području bjelovarske (4329 ha) i vinkovač-ke (1725 ha) podružnice HŠ-a. Njena pojava i tijekom ove godine ovisit će o klimatskim prilikama. Od ostalih biljnih bolesti evidentirane su sljedeće: rak kore pito-moga kestena (UŠP Zagreb, Sisak, Karlovac i Ogulin), mednjača, upala kore američkoga borovca (Koprivnica,

2 Broj 137 • svibanj 2008. HRVATSKE ŠUME

Broj 137 • svibanj 2008. HRVATSKE ŠUME 3

Najveći intenzitet zaraze evidentiran je na područ-ju UŠP Karlovac, gdje je potpuno obršteno 193 ha čistih grabovih sastojina, s podstojnom etažom gloga i lijeske. Premda nije bilo potrebno primijeniti za-štitne mjere, zbog blizine hrastovih sastojina postav-ljeni su ljepljivi prstenovi. Analizirajući napadnute i

tretirane površine na kojima su bili prisutni mrazovci od 2002. do 2007., uočava se da su se one poveća-le u usporedbi s 2006. godinom, a znatno smanjile u odnosu na 2005. Potrebno je istaknuti kako je sinhro-nizacija između otvaranja pupova i izlaska gusjenica iz jaja, uz prirodne neprijatelje, jedan od značajnih činitelja koji utječu na gustoću populacije mrazovaca. Nepovoljni vremenski uvjeti tijekom izlaska gusjenica bitno utječu na gustoću populacije i intenzitet štete. Primjerice, hladno vrijeme izaziva zastoj u otvaranju pupova, a mraz smanjuje lisnu masu. Prošlojesenskim praćenjem brojnosti ženki mrazovaca na ljepljivim pr-stenovima ustanovljena je njihova povećana brojnost, pa će zaštitne mjere vjerojatno trebati provesti u gos-podarskim jedinicama na područjima vinkovačke, za-grebačke i karlovačke podružnice, a na području UŠP Našice bit će potrebno detaljnije kontrolirati stanje na terenu. UŠP Nova Gradiška razmotrit će potrebu tre-tiranja mrazovaca na području šumarije Novska (GJ Trstika).

Opasni rani štetnici (defolijatori) – Štetnike koji se pojavljuju u listopadnim hrastovim šumama isto-dobno s listanjem nazivamo ranim štetnicima ili de-folijatorima, a oni kod povećane gustoće populacije mogu načiniti značajne štete na lisnoj površini. Najvaž-niji su rani štetnici hrastov savijač, hrastova osa listarica, mrazovci, kukavičji suznik, zlatokraj i vrste iz porodice sovica. Tijekom proljeća prošle godine analiza hrasto-vih grana upozorila je na povećanu brojnost ličinki hra-stove ose listarice i hrastovoga savijača na uzorcima s

područja sedam podružnica Hrvatskih šuma, a prona-đen je i jedan novi štetnik (Quercusia Quercus). Blaga klima, izostanak jakih mrazova i ranije kretanje vege-tacije pogodovali su razvoju štetnika, a praćenjem na kontrolnim pločama utvrđene su površine na kojima je potrebno provesti zaštitne mjere. Na vinkovačkom, na-šičkom, zagrebačkom i karlovačkom području, zajedno s mrazovcima, tretirani su i ostali rani štetnici. Povećana brojnost i štete od hrastove ose listarice uočeni su na vinkovačkom, sisačkom, karlovačkom i novogradiškom području, na ukupnoj površini 748 ha, što je povećanje u usporedbi s 2006. godinom, kada je neznatni inten-zitet štetnika evidentiran samo na području UŠP Kar-lovac. Zajedno s mrazovcima hrastovi defolijatori činili su štete na približno 5200 ha kontinentalnih hrastovih šuma. Na osnovi uzoraka hrastovih grana i metodom prognoze populacije ustanovljena je pojačana pojava štetnika na određenim lokalitetima. Riječ je o orijen-tacijskoj metodi, a stvarno stanje i gustoću populaci-je moguće je utvrditi isključivo detaljnim terenskim obilascima za vrijeme izbijanja lista, praćenjem tijeka defolijacije i postavljanjem kontrolnih ploča za sva-kodnevno praćenje gustoće ekskremenata (izmetina). Ukupno je obrađeno 450 uzoraka, a prema rezultatima analize hrastovih grana iz 12 podružnica HŠ-a, rani štet-nici mogu se očekivati na području UŠP Našice (hrastov savijač, mrazovci), UŠP Bjelovar (mrazovci), UŠP Zagreb (hrastova osa listarica, hrastov savijač), UŠP Senj (hra-stov savijač) i UŠP Nova Gradiška (ve-lika brojnost hrastove ose listari-ce, mrazovci). Novogradiškoj podružnici predlaže se da u Gospodarskoj jedini-ci »Trstika« (Šumarija Novska) postavi kon-trolne ploče na širem području oko odsjeka 32 a, radi utvrđivanja veličine površine za mo-žebitno suzbijanje mra-zovaca i drugih štetnika. Važno je napomenuti kako

Najveći intenzitet zaraze evidentiran je na područ-ju UŠP Karlovac, gdje je potpuno obršteno 193 ha čistih grabovih sastojina, s podstojnom etažom gloga

područja sedam podružnica Hrvatskih šuma, a prona-đen je i jedan novi štetnik (Quercusia Quercus). Blaga klima, izostanak jakih mrazova i ranije kretanje vege-tacije pogodovali su razvoju štetnika, a praćenjem na kontrolnim pločama utvrđene su površine na kojima je potrebno provesti zaštitne mjere. Na vinkovačkom, na-

Prošle godine (ipak) manje šumskih štetnika

Prošla je godina, uz 2000., bila najtoplija otkako postoje instrumentalna mjerenja u Hrvatskoj, no relativno povoljna s obzirom na pojavu štetnih biotičkih i abiotičkih činitelja u šumama kojima gospodare Hrvatske šume – naglašeno je to na sastanku voditelja Odjela za ekologiju i stručnih suradnika za zaštitu šuma, održanom u dvorani Hrvatskoga šumarskog društva u Zagrebu

Dr. sc. Dinka Matošević

Gusjenica gubara (Lymantria dispar)

Štete od mrazovca u grabovoj sastojini (obršteno lišće)

Veliki smrekov likotoč (Dendroctonus micans) novootkriveni areal na Velebitu

� Broj 137 • svibanj 2008. HRVATSKE ŠUME

su ovi rezultati samo smjernica prema kojoj treba detaljno pratiti stanje na terenu, a stvarno stanje bit će u ovisnosti o klimatskim uvje-tima tijekom listanja hrasta. Suzbijanje gubara, mrazovaca i ostalih ranih štetnika ove godine planirano je provesti na približno 3200 ha u hrastovim sastojinama na području vinkovačke, našičke, zagrebačke, karlovačke i novogradiške podružnice.

Pravovremenim mjerama protiv borovog četnjaka – Borov četnjak, štetnik koji redovito dolazi u krškim borovim šumama, evi-dentiran je na 2878 ha (jak napad na području UŠP Split), a suzbijan je na 845 ha: mehanički, skidanjem zapredaka na 488 ha i kemijski, primjenom insekticida Baturad WP i Foray 48 B. Zadnjih šest godina nije zabilježeno značaj-nije povećanje površina na kojima se pojavljivao. Stručnjaci Šumarskog in-stituta Jastrebarsko obišli su neke lokalitete na području srednje Dalmacije, premda nije bilo dojava s terena o povećanom broju zapredaka i očekivanjima ja-čega napada tijekom ove godine. Na nekim su lokalitetima uočili velik broj zapredaka koji su upozoravali na povećanje populacije borova četnjaka i mogućnost šteta, na području Šibenika, Primo-štena, Rogoznice, Trogira, Vrpolja, Vodica, Pirovca, Vranskoga jezera, Pakoštana, Biograda i dr. Ove se jeseni može očekivati jači napad

ovoga štetnika pa je najbolje u jesen, nakon eklozije gusjenica (izlaska iz jajašaca) i stva-ranja inicijalnih zapredaka, obaviti detaljan terenski pregled, utvrditi stanje zaraze i pra-vovremeno planirati zaštitne mjere.

Porast šteta od smrekovih potkor-njaka – Jedan od glavnih problema suše-nja stabala u smrekovim i jelovim šumama u Hrvatskoj i drugim europskim zemljama su potkornjaci. Od njih su najznačajniji ko-raši na jeli i smrekovi potkornjaci. Jelovi pot-kornjaci oštetili su tijekom 2007. približno 197.000 m³ stabala koja su doznačena i po-sječena. Prethodne godine oštećeno je oko 306.000 m³ jelove drvne mase pa je lanjska godina bila povoljnija, jer je došlo do sma-njenja napadnute drvne mase, unatoč po-voljnim vremenskim uvjetima za prezimlja-vanje ovih štetnika. U usporedbi s 2006. lani je zabilježen porast napadnute drvne mase od borovih potkornjaka. Oštećeno je 1974

m³ stabala crnog, običnog i alepskog bora te američkoga borovca. Kao i prethodnih godina smrekovi potkornjaci su najznačajniji štetnik smreke u prirodnim sastojinama i kulturama. Zbog njihova napada oštećeno je 49.666 m³ drvne mase, što je povećanje u odnosu na 2006. godinu, kad je bilo napadnuto oko 45.000 m³. Gustoća popu-lacije ovoga štetnika prati se Theysonovim klopkama s feromonskim pripravcima, na požeškom, zagrebačkom, karlovačkom, delničkom, ogulinskom, gospićkom i senjskom području. U šumama Hrvatske lani je evidentirano smanjenje napadnute i oštećene drvne mase od jelovih potkornjaka, a kod smrekovih je ustanovljen porast. I ove

godine potrebno je daljnje praćenje, kontrola i strogo provođenje higijenskih mjera u sastojinama, koje utječu na smanjenje brojnosti ovih štet-nika. Tek u sljedećih nekoliko godina štete u ekstremno to-ploj 2007. godini odrazit će

se na zdravstveno stanje jelovih i smrekovih stabala. Zanimljivo je da su u svibnju prošle godine na području Šumarije Krasno nađeni na jeli primjerci velikog smrekovog likotoča (Dendroctonus micans), što je ujedno i prvi nalaz ove vrste na Velebitu. Treba istaknuti da je to najveći potkornjak u našoj fauni (7-9 mm), ne spada u opasne štet-nike, no nađen je u novom arealu. Premda je smrekov štetnik, može se katkada javiti na jeli i boru. Samo pažljivim i dobro provedenim

Slijeva nadesno: mr. sc. Petar Jurjević, prof. dr. sc. Milan Glavaš i dr. sc. Milan Pernek

U usporedbi s 2006. godinom (7000 ha), hrastova pepelnica (Microsphaera alphitoides) lani se pojavila i

bila suzbijana na većim površinama (11.614 ha) hrastovog ponika i podmlatka.

Hrastova pepelnica (Microsphaera alphitoides) – najprisutnija biljna bolest naših šumaGusjenica dudovca (Hypanthria cunea) u zapretku

Broj 137 • svibanj 2008. HRVATSKE ŠUME �

higijenskim mjerama u šumi može doći do smanjenja pojave potkornjaka, koji tijekom masovne pojave mogu izazvati trajne ekonomske i ekološke štete.

Značajne štete od sušenja šuma – U šumama Hr-vatske pojavljivali su se lani i drugi štetnici, kao što su jelin moljac igličar, velika hrastova strizibuba, hrastov prstenar, zlatokraj, bagremov moljac miner, uš kore bo-rovca, hrastov valjkasti srčikar, jasenova pipa, dudovac i dr. Osim od biljnih bolesti i štetnika, zabilježene su i štete od divljači, glodavaca i bijele imele, a herbicidi-ma su suzbijani drvenasti i zeljasti korovi. Najznačajniji lanjski štetni abiotički činitelj je »sušenje šuma«, a oštećeno je 264.003 m³ drvne mase listača i četinjača. Vrlo je teško toč-no utvrditi izravnog uzročnika sušenja, jer je ono posljedica zajedničkog djelovanja štetnih biotičkih i abiotičkih činitelja. Štete u šumama činili su i osta-li abiotički činitelji: mraz, suša, vjetar (vjetrolomi, vjetroizvale) i snijeg (snjegolomi). Na po-dručju devet podružnica HŠ-a od vjetra i snijega oštećeno je 21.110 m³ drvne mase listača i četinjača.

Nove knjige iz zaštite šuma – Na sastanku je istaknu-to da bi, prema analizi uzoraka grana, 2008. godina trebala bi biti povoljnija, no podaci su samo orijentir i treba na nekim mjestima intenzivirati opaža-nja. Kada je riječ o korištenju zaštitnih sredstava u rasadniku, naglašeno je da se u rasadnici-ma smještenim u sklopu šume ne smiju primjenjivati kemijska sredstva, pa je na tržištu potrebno pronaći odgovarajuća sredstva koja su u skladu s FSC-certifi-katom. Rečeno je kako šumari navedena sredstva, za razliku od poljoprivrede, koriste na relativno malim površinama i u malim dozama. Odjel za zaštitu šuma i lovstvo Šumarskog instituta Jastrebarsko predložit će, u skladu s FSC- certifikacijom šuma, odgovarajuće pesticide (aktivne tvari), posebice insekticide, koji bi

se koristili za suzbijanje štetočinja u šumskim rasad-nicima. Također će predložiti odgovarajuće zaštitno sredstvo za suzbijanje glodavaca, jer od 1. lipnja ove godine prestaje valjanost Rješenja o registraciji sred-stva za zaštitu bilja koje sadrži aktivnu tvar klorfacinon. Osim toga, potrebno je pronaći zamjensku aktivnu tvar za deltametrin, koji se prema FSC-u ne preporu-čuje za uporabu. Prof. dr. sc. Milan Glavaš sa Šumar-skog fakulteta osvrnuo se na 52. seminar biljne zaštite u Opatiji, naglasivši kako će članci iz pojedinih referata biti objavljeni u Glasilu biljne zaštite. Čestitao je mr. sc.

Petru Jurjeviću na zlatnoj plaketi s poveljom, koja mu je uručena u Opatiji za njegov doprinos u zaštiti šuma. Glavaš je, upućujući čestitke autorima i izdavačima, predstavio dvije nove knjige iz zaštite šuma: »Bolesti i štetnici urbanog drveća« (grupa autora) i »Atlas šum-skih oštećenja (Dijagnoze bolesti drveća)«, njemački prijevod požeškog ITD Gaudeaumusa, na čelu kojega je dipl. ing. Zlatko Lisjak, voditelj Odjela za ekologiju i zaštitu šuma UŠP Požega.

Zbog napada smrekovih

potkornjaka lani je oštećeno

49.666 m3 drvne mase, što je povećanje u

odnosu na 2006. godinu, kad je bilo

napadnuto oko 45.000 m3.

Najznačajniji lanjski štetni abiotički

činitelj je »sušenje šuma«, a oštećeno

je 264.003 m3 drvne mase listača i

četinjača.

Gusjenice borovog četnjaka (Thaumatopoea pityocampa)

Piše: Ivica TomićFoto: Arhiva

šumski požari

PreventivaHrvatske šume sa svoje će strane opet u protupožarnu preventivu uložiti značajna sredstva,

čuvajući tako šume kao vrijedno nacionalno blago. – Kao značajan čimbenik u organizaciji protupožarnih aktivnosti, Hrvatske šume ove godine

planiraju u preventivu uložiti više od 100 milijuna kuna – kaže rukovoditelj Ekološke službe u Hrvatskim šumama mr. Petar Jurjević. Najveći dio sredstava utrošit će se na osmatranje i dojavu, zatim na izgradnju i održavanje protupožarnih prosjeka, a dobar dio otići će za nove osmatračnice. No tvrtka će za zaštitu svojih šuma uložiti još i više, jer se dio sredstava iz OKFŠ-a po Zakonu o vatrogastvu izdvaja za lokalne zajednice, a više od 15 milijuna kuna dat će županijskim vatrogas-nim zajednicama na kršu.

Osim svih radova u vlastitoj režiji, Hrvatske će šume zajedno s Državnom upravom za zaštitu i spašavanje i Hrvatskom vatrogasnom zajednicom sudjelovati u promidžbi zaštite od požara izdavanjem brošura te 400 jumbo-plakata. Isto tako, kaže mr. Jurjević, tvrtka će sudjelovati i u po-sebnom programu aktivnosti u provedbi posebnih mjera zaštite od požara od interesa za RH.

POŽARI 2006./ PRIPREME ZA 2007.šumski požari POŽARI 2006./ PRIPREME ZA 2007.

U protupožarnu preventivu više od 100 milijuna kuna!

Lani je zabilježeno 293 požara te opožareno 14.002 ha državnih šuma i šumskoga zemljišta, što je za 42 posto više u usporedbi s prosječno opožarenom površinom u razdoblju od 1992. - 2006. godine, kad je prosječno bilo opožareno 8141 ha.Kako bi se stvorili uvjeti za što bolju protupožarnu preventivu, Hrvatske šume će i ove godine u tu svrhu osigurati više od 100 milijuna kuna

Premda je prošla protupožarna godina u Hrvat-skoj dosad bila najteža zbog tragične pogibije vatrogasaca na Kornatima, na području Hrvat-skih šuma je jedna od triju najtežih od 1990.,

naglašeno je to na sastanku ekologa i zaštitara šuma HŠ-a, početkom travnja u Hrvatskom šumarskom druš-tvu. Od ukupnoga broja požara, na krškom područ-ju ih je evidentirano 193, s opožarenom površinom 12.742 ha, a na kontinentalnom 100 (opožareno 1260 ha). Najviše požara dogodilo se opet na području UŠP Split (143), gdje je opožareno 11.094 ha, a u konti-nentalnom dijelu na prostoru UŠP Karlovac (20, opo-žareno 394 ha). Samo po jedan požar dogodio se na delničkom i koprivničkom, a nijedan nije zabilježen na senjskom području.

Analizirajući opožarene površine šuma prema uzgojnom obliku, visokih šuma opožareno je 1072 ha ili 7,6%, ostalih šuma (srednja, niska, panjača, šikara i šibljak, makija, garig, plantaže i kulture) 8941 ha ili 63,9% te 3989 ha (28,5%) neobraslog šumskog i osta-log zemljišta.

U dojavama najaktivniji šumari – S obzirom na vrstu požara, najviše je bilo prizemnih (194; 3854 ha), požara krošanja evidentirano je 11 (189 ha).

Kao i svake godine mnogim se požarima ne zna uzrok. Tako je lani za čak 186 požara ili 63 posto ne-

Procijenjene štete na drvnoj masi i općekorisnim funkcijama šuma iznose

826,014.000 kn, od čega na kršu788,633.000 kn.

poznat uzročnik, a ostali su nastali zbog poljskih ra-dova, ljudske nepažnje, udara groma ili zbog nekih drugih uzroka. Treba istaknuti da su najviše požara (65%) dojavili zaposlenici Hrvatskih šuma. Procijenjene štete na drvnoj masi i općekorisnim funkcijama šuma iznose 826,014.000 kn, od čega na kršu 788,633.000 kn. Pretežito su to štete na općekorisnim funkcijama


ili indirektne štete (665,928.000 kn ili 80 posto). Šte-te su obračunate prema važećoj metodologiji, a nije obuhvaćena procjena šteta na ostalim šumskim ne-obraslim površinama, kao i na obraslim i neobraslim poljoprivrednim zemljištima.


privatne šumeU protupožarnu preventivu više od 100 milijuna kuna!

GORSKI KOTAR/GOSPODARSKA JEDINICA OSOJNIK

Šume koje su kroz povijest često mijenjale vlasnike

Gospodarska jedinica Osojnik koja obuhvaća privatne šume, nalazi se na području Grada Vrbovskog, u njegovu sjeveroistočnom dijelu. S obzirom na to da je Program gospodarenja gospodarskom jedinicom istekao krajem prošle godine, a nije bilo moguće pravovremeno napraviti reviziju, prišlo se izradi Plana gospodarenja za 2008. koji je napravila Šumarska savjetodavna služba

Šume Gospodarske jedinice Osojnik prostiru se od 200 (rijeka Kupa) do 699 metara (Veliki Gložac) nad morem. U reljefu prevladaju vrta-če, kraške uvale, i glavice sa srednje strmim

padinama. Od sastojina prevladavaju brdska bukva s crnim grabom, šume hrasta kitnjaka i crnog graba,

Piše: Vesna PlešeFoto: B. Pleše

Dvodnevnim radom u uredu i na terenu (16. i 17. travnja) u Vrbovskom, stručno Povjerenstvo u sastavu Krešimir Turk, predsjednik, Boris Pleše i Da-mir Moćan, članovi, pregledalo je godišnji Plan gospodarenja za privatne šume GJ Osojnik, te Ministarstvu regionalnog razvitka, šumarstva i vodno-ga gospodarstva predložilo da ga usvoji.

Povjerenstvo u GJ Osojnik

jelove šume s rebračom. Dosta površi-na obraslo je brezom i trepetljikom te nešto manje smrekom.

U prošlosti GJ Osojnik često je mijenjala vlasnike. Već 1193. vlaste-linstvo Lukovdol, kasnije Sivirin i Se-verin na Kupi (a koje je obuhvaćalo i područje ove GJ) darovao je kralj Bela IV. knezu krčkom Dujmu. Kralj Andrija 1223. daje u vlasništvo knezu krčkom Vidu područje modruške župe (kra-jeve do Bosiljeva, Severina na Kupi i Vrbovskog), uključujući i površine Osojnika. Pogibijom knezova krčkih Frankopana (1671.), njihovi posjedi prelaze pod upravu Državne komore. Ukidanjem kmetstva 1848. zahtijeva se da se dio šuma i pašnjaka izdvoji za potrebe stanovništva. Segregaci-

jom (Zakonima iz 1853. i 1857.) izdvojeni su dijelovi posjeda veleposjednika i dani na korištenje stanov-ništvu osnivanjem zemljišnih zajednica. Na području gospodarske jedinice nalazile su se Zemljišne zajed-nice: Veliki Jadrč, Mali Jadrč, Osojnik, Zdihovo, Rim i Liplje.

Sve do 1947. šume GJ bile su u vlasništvu sela. Tada su proglašene općenarodnom imovinom, osim onih dijelova koji su bili vlasnički podijeljeni i upisani kao vlasništvo pojedinih obitelji.

Kako je riječ o šumama koje se nalaze u vlasniš-tvu šumovlasnika, prvi program gospodarenja izrađen je 1987. (Odjel za uređivanje šuma Ogulin). Početni dio izrade sastojao se u popisivanju katastarskih čestica, te se tako formirala gospodarska podjela. Nakon toga dodavane su i čestice koje su se u katastru vodile kao poljoprivredno zemljište (pašnjaci, livade), a na terenu su obrasle površine. Izvršeni su i radovi opisa sastojina, te utvrđeni taksacijski elementi. Dobiveni su podaci o drvnoj zalihi i prirastu (prikazani posebno po katastar-skom stanju i ODK).

Sve dok nije bio izrađen Program gospodarenja, po-jedini šumovlasnici nisu vodili brigu o tim šumama. Drvo se koristilo prema potrebi, što je u pojedinim

katastarskim česticama dovelo do smanjivanja drvne mase po ha ili čak degradacije.

Ukupna površina GJ Osojnik iznosi 2881 ha, od čega je obraslo 2867 ha. Novim programom gospoda-renja koji je izradio Odjel za uređivanje šuma Delnice, izrađen je novi iskaz površina, a gospodarska podjela napravljena je sukladno Pravilniku o uređivanju šuma. Prema tom Programu, utvrđena je ukupna drvna zali-ha od 186.000 m3 ili 65 m3/ha, desetogodišnji prirast 52.110 m3, a etat 28.263 m3. Po vrsti prihoda, etat je realiziran u redovnom prihodu s 96 posto, u slučajnom 4 posto. Dužina šumskih prometnica u gospodarskoj jedinici iznosi 31 km, što znači da je otvorenost 10,9 km/1000 ha.

Šumovlasnici su dužni poduzimati mjere zaštite šuma od požara, drugih elementarnih nepogoda i štetnih organizama.

Piše: Vesna PlešeFoto: Boris Pleše, Dario Majnarić i ArhivaTropski krš nalazi se u vlažnim tropskim regi

jama. Prostire se u obliku strmih gromadnih brežuljaka tzv. mogota (Karibi) ili u područjima s »divljim reljefom« sa strmom, gotovo okomi

tom formacijom stijena kao što su u Kini, Dominikanskoj Republici, Brazilu, Jamajci i Portoriku.

Karipski krš karakterističan je za relativno ravne krajeve Floride, Yukatana i Meksika. Karakterizira ga reljef kroz koji prolaze jaka zračna strujanja, akumulirana na otvorenim područjima, sa spiljama i jamama, ispunjenim vodom.

U krajevima koji imaju manje padalina od tropskih nailazimo na umjereni krš. Ima sličnosti s ostalim vrstama krša, ali uz naglašena podzemna obilježja (velik broj spilja). Primjer za to su Mamutske stijene u Kentakiju i krški dio Balkanskog poluotoka.


Krška područja u svijetu zauzimaju 30 milijuna km2, što je 20 posto svjetske kopnene površine. Postoji nekoliko vrsta krša koje se razlikuju zahvaljujući svojim karakterističnim obilježjima. U Hrvatskoj krš obuhvaća 29.400 km2 ili nešto više od 52 posto ukupnog državnog teritorija Hrvatske

Za nas zanimljiva europska krška područja dijele se na Pireneje, Iberski lanac, Betijske kordiljere, Alpski krš (sjeverne i južne Alpe), Karpate, Balkansko gorje, Apeninsko gorje (krš Apulijske ploče), Dinaride i Helenide.

Hrvatski krš pripada Dinaridima, koji se protežu od Slovenije pa sve do Albanije. U Hrvatskoj protežu se od Istre na sjeverozapadu, do Prevlake na jugoistoku, a sjeverna granica Dinarida ide južnije od Karlovca, pa se nastavlja i prelazi u Bosnu i Hercegovinu. Prema podacima iz Izvješća o stanju okoliša u Republici Hrvatskoj za 1997., krš obuhvaća 29400 km2 ili nešto više od 52 posto ukupnog državnog teritorija Hrvatske. Po župa


krš KRŠKA PODRUČJA HRVATSKE

Krš Velebita


nijama u tipično krške prostore spadaju Zadarska, Šibenskokninska, Istarska, Dubrovačkoneretvanska, Splitskodalmatinska, Ličkosenjska i Primorskogoranska, te u jednom dijelu Karlovačka županija.

Hrvatsko krško područje dijeli se na tri dijela: jadranski pojas (predgorje Dinarida), visoki krš i unutarnji pojas.

Jadransko područje obuhvaća sve otoke i jadranski priobalni kopneni pojas. Karakteriziraju ga male količine padalina, a prevladavaju mezozojski i paleogenski vapnenci te paleogenski fl iš.

Zona visokog krša u Hrvatskoj nalazi se na najvećim nadmorskim visinama kamo pripadaju planine Snježnik, Risnjak, Velika Kapela, Velebit i Biokovo.

Unutrašnjem kršu pripadaju područja Žumberka, niži dijelovi južno od Karlovca, Plitvička jezera i Petrova gora.

Hrvatska je zemlja klasičnoga krša, u kojoj je više od polovice površine (52 posto) oblikovano u krškim stijenama. Ako se tome pridodaju stijene u podmorju, koje su podložne okršavanju, onda je više od 70 posto površine Lijepe Naše formirano u krškim stijenama. Brojni nadzemni i podzemni krški fenomeni poznati su zahvaljujući dosadašnjim istraživanjima naših stručnjaka. Istraživanja podzemlja u našoj zemlji počela su dosta kasno, sredinom 18. stoljeća.

Krški reljefni oblici karakteristični su za područja izgrađena od topljivih stijena kao što su sol, gips i karbonatne stijene (vapnenci). Ime krš dolazi od riječi karra što znači kamen. Osnovna karakteristika karbonatnih stijena je njihova nepod

ložnost savijanju (boranju). Zbog toga nastaju brojne sekundarne pukotine kroz koje voda ponire. Uz to na oblikovanje krškog reljefa utječu klima te pedološke i vegetacijske karakteristike određenog područja. Snaga korozijskog procesa ovisna je i o količini ugljičnog dioksida u vodi. Korozijski proces, a samim time i nastanak krškog reljefa, jači je u vlažnijim područjima s razvijenim vegetacijskim pokrovom, zbog bogatstva ugljičnog dioksida biljnog podrijetla.

Najljepši primjerci oblikovana krškog reljefa u našoj zemlji su Hajdučki i Rožanski kukovi na Velebitu te Bijele i Samarske stijene u sastavu Velike Kapele. Hajdučki i Rožanski kukovi su slikovito oblikovane kamene gromade, međusobno odvojene dubokim ponikvama. Bijele i Samarske stijene poznate su po svojoj ljepoti zbog okomitih i oštrih kamenitih oblika visokih do pedesetak metara, odvojenih pukotinama i provalijama.

Razlikujemo podzemne (endokrške) i površinske (egzokrške) reljefne oblike. U površinske oblike spadaju škrape, ponikve, uvale i krška polja. Škrape su najmanji, ali najbrojniji krški oblici na površini. Mogu dosegnuti veličinu do 10 metara. Najčešće imaju oblik mreža i žljebova.

Područja golog krša na kojima prevladavaju brojne škrape nazivaju se škrapari ili ljuti krš i teško su prohodna. Pokriveni krš je područje gdje je sačuvan pokrov tla. Ovalna udubljenja na kršu koja

su nastala korozijskim djelovanjem vode koja ponire nazivaju se ponikve (vrtače, dolci). Širine su i dubine od par do nekoliko stotina metara. Imaju izgled tave, bunara ili lijevka.

Krške uvale izdužena su udubljenja u kršu (dugačka po nekoliko kilometara). Nastaju kao posljedica korozivnog djelovanja vode ili spajanjima više ponikava. Dna su im često plodna, ispunjena plodnim tlom.

Najčešći nadzemni krški oblici su krška polja i zaravni. Polja su nastala spajanjem rasjeda, te bočnim korozivnim djelovanjem vode koja dolazi iz nepropusnih u propusne dijelove tla, te na kraju ponire. Razlikujemo rubna, periferna i kotlasta polja. Krška polja u Hrvatskoj dobila su nazive po rijekama ponornicama Ličko, Gacko, Krbavsko polje...

Zaravni su karakteristične za tropska područja, ali ih ima i u Hrvatskoj, dalmatinska zaravan oko rijeke Krke i u Istri.

Za krška područja karakteristično je da ima malo vode na površini, a mnogo u podzemlju. Zbog erozivnog, ali i korozivnog djelovanja tekućice u krškom reljefu, nastaju i kanjoni. U Hrvatskoj su poznati kanjoni rijeke Zrmanje, Cetine i Krke, a po svojoj posebnoj ljepoti kanjoni Velike i Male Paklenice. Mnogo je i ponora, kroz koji će površinska voda tekući po karbonatnim stijenama koje su topive u vodi, jednostavno nestati u podzemlju. Kao ponornica u dodiru s vodonepropusnim stijenama, izbit će na nekome drugom mjestu na površinu u obliku vrela.

Poniranjem vode i njenim korozivnim utjecajem u dubini nastaju, podzemni krški oblici (jame, spilje i kaverne). Dosad je u našoj zemlji registrirano oko 8680 speleoloških objekata (spilja i jama). To je golemo bogatstvo, ako se zna da je u čitavom svijetu poznato oko 115.000 takvih objekata.


Izvor krške rijeke

Speleolog u Lukinoj jami

Spilje su podzemne šupljine koje su razvijene na vodoravnom pravcu do 45 stupnjeva u odnosu na ravninu zemljine površine, a otvorom su spojene s površinom. Najpoznatije su Cerovečke spilje kod Gračaca. To su zapravo dvije spilje Gornja (1295 metara) i Donja (2685 metara), a spojene su na više mjesta. U obje spilje pronađeni su ostaci pračovjeka. Turistička su atrakcija kao i spilje Lokvarka i Vrelo u Gorskom kotaru.

Jame su otvorom spojene s površinom, ali se pružaju vodoravno u podzemlje (od 45 do 90 stupnjeva). Oko 44 jame dublje su od 250 metara. Dvije su jame dublje od 1000 metara. Najdublja jama je Lukina (dubine 1392 m) i u kategoriji je deset najdubljih jama u svijetu. Nalazi se u dijelu Hajdučkih kukova u Nacionalnom parku Sjeverni Velebit. Otkrili su je speleolozi iz Slovačke 1991. Zbog velikog otvora (22,5x5 m) u jami se nakupljaju snijeg i led u naslagama od 300 metara.

Kaverne nisu spojene s površinom, ali isto tako mogu biti izuzetno velike kao što je ona u Tounju dužine 8478 metara.

U spiljama i jamama nastaju brojne sige, stupovi, ali i drugi oblici, koji svojom ljepotom obogaćuju krško podzemlje.

Jedan je od dominantnih čimbenika u speleološkim objektima jamama i spiljama voda, koja se tu nalazi u izobilju. U gospodarskom smislu ta voda može imati višestruko značenje, kroz vodoopskrbu, hidroenergetsku i turističku funkciju. Kako je život ljudi u krškim područjima otežan i zbog pomanjkanja površinskih voda, trebalo bi se prići boljem iskorištavanju podzemnih voda. Neki od gradova u Hrvatskoj, poput Rijeke, opskrbljuju se vodom iz takvih izvora. Rijeka iz vrela Rječine. To je jedno od najvećih vrela u našoj zemlji, iz kojeg se taj grad opskrbljuje vodom od 1915. Primjer hidroenergetskog

korištenja vode iz takvih izvora je Zeleni vir kod Skrada. U turističke svrhe, do sada je najbolje korištena Modra spilja na otoku Biševu. Ta dijelom morem potopljena spilja, poznata je po izraženom efektu modrila, koji nastaje prolazom

sunčevih zraka kroz morsku površinu, što joj daje dodatnu ljepotu i atraktivnost. Turistički je u funkciji od 1888. godine.

Krško područje Hrvatske slabo je naseljeno, »slabijih je proizvodnih mogućnosti«, pa se u sklopu programa »Ruralni razvitak hrvatskog krškog područja« nastoji ovim prostorima ponuditi novi razvojni pristup. Njime će se aktivirati prirodne i ljudske resurse u pravcu strategije održivog razvoja ovih krajeva. S tom nakanom Vlada Republike Hrvatske osnovala je 2004. Institut za krš sa sjedištem u Gospiću.

Cilj programa je regionalnouravnoteženi gospodarski razvitak krških područja. Višestruki gospodarski razvoj obuhvatit će djelatnosti primarnog sektora (tlo u krškim područjima, povrćarstvo, voćarstvo, vinogradarstvo, hortikulturu, maslinarstvo, stočarstvo, ribarstvo i šumarstvo).

Ulaganjima u sekundarni sektor obuhvatit će se industrija, proizvodni obrti i građevinarstvo, te djelatnosti tercijarnog sektora (trgovina, promet, ruralni turizam)i društvene i državne djelatnosti.

Sukladno mogućnostima prostora dat će se potpora u smislu održivog demografskog razvoja (poticanjem naseljavanja). U segmentu kulture predviđeno je obnavljanje tradicijske baštine te zaštita okoliša (bit će napravljeni projekti odlagališta otpada, infrastrukturni objekti).

U planu je i provođenje Multidisciplinarnog projekta »Gospodarenje u zaštićenom području prirode hrvatskog krškog područja«. Ovaj će se program baviti proučavanjem biološke raznolikosti u zaštićenim područjima krša, kao cjelovitom životnom sustavu, s posebnim naglaskom na proučavanju dinamičkog odnosa između biljnih i životinjskih vrsta. Projekt je podijeljen u devet samostalnih, ali uzajamno povezanih projekata, a vodit će ih stručni timovi na

razini koordinatora i voditelja. Istraživanjima će biti obuhvaćena područja: zakonska osnova, geografske osnove održivog razvoja zaštićenih krških područja Hrvatske, geološke i hidrološke značajke, meteorološke prilike, životni procesi, flora i fauna zaštićenog prostora i njihov dinamički model, okolina zaštićenog prostora, turistička gledišta, gospodarenje u zaštićenom prostoru, šume, šumarstvo i lovstvo.

Dio ovih programa financirat će se iz pretpristupnih fondova Europske unije. Programi su doneseni u sklopu priprema pristupanja ulaska Hrvatske u Europsku uniju.

Uz ove, prije pet godina Vlada RH prihvatila je Projekt KEC – Program očuvanja ekoloških sustava na kršu i podzemlju, koji sadrži cijeli niz aktivnosti

U Hrvatskoj su poznati kanjoni rijeke Zrmanje, Cetine i Krke, a po svojoj posebnoj ljepoti

kanjoni Velike i Male Paklenice.


Škrape

Stijene u Golubinjaku

usmjerenih na očuvanje biološke i krajobrazne raznolikosti i održivo gospodarenje prirodnim dobrima, sukladno društvenom razvoju i potrebama stanovništva na krškim područjima. Projekt financira Fond za globalni okoliš putem Svjetske banke. Bit će dovršen do kraja ove godine. Njime su obuhvaćena područja nacionalnih parkova Risnjak, Sjeverni Velebit, Plitvička jezera, Paklenica, Park prirode Velebit te područja Ogulina i rijeke Kupe. Među najvažnijim aktivnostima su: izrada planova upravljanja za navedene parkove, inventarizacija i kartiranje biološke raznolikosti, uspostava GISa i baze podataka o biološkoj raznolikosti i drugim prirodnim vrijednostima krških ekoloških sustava. Obuhvaća i obnovu postojećih objekata u parkovima i nabavu opreme za parkove. Značajna komponenta Projekta je Program malih darovnica, u vidu poticaja lokalnom stanovništvu aktivnosti kojima se nastoji pokazati mogućnost suživota gospodarenja prirodnim dobrima i njihova zaštita.

Iz programa je vidljivo da su potencijali hrvatskog krškog područja veliki. Obuhvaćaju niz područja, koja mogu znatno pomoći gospodarskom i svekolikom oporavku ovih krajeva. Poseban naglasak i prioritete treba staviti na gospodarenje u zaštićenim područjima, ruralni razvoj hrvatskoga krškog područja, obnovljive izvore energije, gospodarenje otpadom, boljem korištenju vodnog potencijala i slično.

Najdublja jama je Lukina (dubine 1392 m) i u kategoriji je deset najdubljih jama u svijetu. Nalazi se u dijelu Hajdučkih

kukova u Nacionalnom parku Sjeverni Velebit.


Rijeka Gacka

Krške stijene Mosora

Od izvora Mrežnice, koji se nalazi sedam kilo-metara zapadno od Slunja, podno Popovića vrha (479 n/m), pa sve do utoka u rijeku Ko-ranu kod Karlovca, najvećim dijelom vijuga

kroz kanjone gusto obrasle crnogoricom, stvarajući brojne slapove, vrela i brzace, od čije ljepote zastaje dah.

Nastaje spajanjem dviju rijeka, Primišaljske Mrežni-ce i Tounjčice i duga je 64 km.

Njena najveća pritoka Tounjčica, izvire iz istoimene spilje kod mjesta Tounja, a njezin tok se može podije-liti u dva karakteristična dijela. U prvom dijelu rijeka teče uskim iako ne toliko dubokim kanjonom, dok je u drugom, nizvodno od sela Ožanića, znatno šira, obale su lako prohodne, a kanjon je i dalje dubok, ali ne-što blaži. Zanimljiva je u svom izvorišnom dijelu, gdje je premošćuje stari dvokatni kameni most, izgrađen 1775. Godine 1836. most je nadograđen radi ublaža-vanja nagiba ceste. Utječe u Mrežnicu kod istoimenog sela.

Pritoke Mrežnice su i Suvača i Svetojurac, te vode ponornice Dretulje koja izvire kod Plaškog.

Vrelo Mrežnice nalazi se na 270 metara nad-morske visine, dok joj je ušće na 112 metara. Porječje joj je znatno promijenjeno zbog gradnje brane na ri-jeci Zagorskoj Mrežnici kod Ogulina 1959. Vode ove rijeke akumuliraju se u jezero Sabljaci, a voda je preu-smjerena u rijeku Dobru. Time je Mrežnica ostala bez 40 posto svog bivšeg porječja. Unatoč tome, zadržala je dosta jaki protok vode, pa i za najvećih suša i niskog vodostaja može »svojim« sedrenim barijerama osigu-ravati dovoljno vlažnosti.

Na rijeci su čak 93 sedrena slapa. Njihova slikovi-tost, raznolikost oblika i razvedenost su karakteristike koje je izdvajaju od ostalih naših rijeka. Slapovi su razmješteni nejednoliko. Tako se od Čićinog mosta do Tržičkog mosta na dužini od 5 km nalazi 26 slapova, a isto toliko slapova je i na donjem dijelu toka od Ge-neralskog stola do ušća u Koranu, ali na dužini od 39 km. Poznatiji slapovi su Rončevića slap, Milkovića slap, Šušnjar, Klarića slap, Jagodića slap...

HRVATSKI KRAJOLICI

Dragulji uz rijeku Mrežnicu

U prirodne ljepote Hrvatske treba svakako uvrstiti jednu od naših najljepših rijeka, Mrežnicu, koja cijelim svojim tokom predstavlja pravi prirodni dragulj. Tipično je krška rijeka i dio je crnomorskog sliva. Tok joj se proteže sjevernim dijelom dinarskog prostora Hrvatske u području Korduna

Piše: Vesna PlešeFoto: B. Pleše

mrežnica

I dok u svom gornjem i srednjem dijelu teče okružena kanjonima, u svom donjem dijelu toka pre-ma ušću teče mirnije, okružena livadama i poljima.

Na rijeci se mogu vidjeti ostaci brojnih zapuštenih mlinica, ukupno 37, od kojih je tek desetak u funkciji.


Stari mlin na Mrežnici

Korito Mrežnice

Dragulji uz rijeku MrežnicuDva se koriste kao restorani, dva kao male hidroelektrane, jedan kao pilana i pet kao vikendice.

Na rijeci je i niz prekrasnih mostova koji joj daju poseban čar. In-teresantan je pontonski most u Gornjem Zvečaju, te slikoviti drveni most koji povezuje Belaviće i Mrežnički Brig kod Duge Rese.

Prostor uz rijeku ima različitu gustoću naseljenosti, na što su utjecale i povijesne prili-ke. Naseljeniji je dio oko ušća, u odnosu na gornji i srednji tok rijeke. Veći dio naselja smješten bli-že izvoru ne nalazi se uz samu obalu, već na višim predjelima. Veća nase-ljenost u donjem dijelu rijeke nastala je zahva-ljujući gradnji Jozefi nske ceste od Karlovca do Senja 1779. i gradnji že-ljezničke pruge Karlovac – Rijeka 1873.

Velika stradanja kraj uz rijeku doživio je u Domovinskom ratu. Sva naselja bila su izložena agresiji, a cijelo područ-je uz rijeku bila je bojiš-nica. Posljedice ratnih stradanja osjećaju se i danas, jer su neka mje-sta potpuno opustjela, a smanjen je i broj sta-novnika.

Već duži niz godina razmišlja se o tome da se rijeka zaštiti. Prva inicijativa za zaštitu bila je 1972. godine, a 1985. prostornim planom Hr-vatske bila je predvi-đena njena zaštita kao parka prirode. Ta ideja ugrađena je i u Strategi-

ju prostornog uređenja Hrvatske 1997. i Program prostornog uređe-nja Republike Hrvatske 1998. godine prema kojima je prošle godine tok rijeke Mrežnice trebao biti proglašen zaštićenim prostorom.

Na tribini pod nazivom »Predviđeni park prirode/regionalni park Mrežnica i ekološka mreža u Hrvatskoj« održanoj u travnju prošle


Jezero Sabljaci kod Ogulina Tounjčica


godine u Karlovcu, stručnjaci iz Držav-nog zavoda za zaštitu prirode iznijeli su argumente u prilog njene zaštite od izvora do Belavića. Zaštićeno po-dručje prostiralo bi se na 68.860 ha, i to na području grada Slunja, Ogulina i Duge Rese. Pod zaštitu bi se stavila 93 slapa, 131 speleološki objekt, 200 izvora i lokvi.

Porječje rijeke obiluje i bogat-stvom faune, pa ovdje na 26 staništa

živi 27 vrsta riba, 23 vrste sisava-ca i 22 vrste ptica. Među ptica-ma su i vrste poput surog orla, orla kliktaša, tetrijeba gluhana i velike bijele čaplje. Prostor je i obitavalište 13 ugroženih zaštićenih vrsta leptira, te šest ugroženih biljnih vrsta. Od svih staništa 66,67 posto otpada na šume, u kojima ima i do dva-desetak šumskih zajednica. Od drveća najzastupljeniji su hrast kitnjak, grab i bukva.

Velik problem je miniranost područja. Posebno vojni poligon Eugen Kvaternik koji zauzima 12 km izvorišnog toka rijeke i još uvi-jek je nedostupan za korištenje.

Rijeci prijete potencijalne opasnosti poput kamenoloma,

naftovoda, zagađenost zbog otpad-nih voda iz tvornica, pa bi trebalo poduzeti što prije aktivnosti na nje-noj zaštiti.

Budućnost ovog dijela Lijepe Naše trebala bi biti u razvoju turizma kao jedne od značajnih gospodarskih dje-latnosti. Za to postoje svi preduvjeti, dobra prometna povezanost (blizina autoceste Zagreb – Karlovac i uređena Jozefinska cesta), uz prirodne ljepote koje su dosad bile neiskorištene. Turi-stički isplativo bilo bi stavljanje u po-gon starih mlinica, koje stoje zapušte-ne već dugi niz godina.

U bližoj okolici rijeke poznato je oko 350 speleoloških objekata (spilja i jama). Riječ je o porječju rijeka Suva-če, Rudnice, Kukače, Tounjčice. Najduža jama nalazi se u kamenolomu u Tounju i dužine je 8487 m. Poznate su i Mijato-va jama, Tamnica, Zala, Bistrac.

Idealno je mjesto za razvoj seoskog turizma, jer je dosad na ovom području uglavnom bio razvijen tranzitni turizam.

Mrežnica nije rijeka za rafting, jer je više jezerskog karaktera, tj. sporog toka. Ali se može njome ploviti u čam-cima kanuima, i iz njih razgledavati prekrasni krajolik koji je okružuje. Po-godna je i za ribolov.

Most na Tounjčici

Bujna vegetacija u rijeci


mala enciklopedija šumarstva

Rod jorgovana (Syringa) obuhvaća oko 25 vrsta listopadnih ili trajnozelenih grmova i manjeg drveća do 7 m visine, iz porodice maslinovki (Oleaceae), koje su rasprostranjene u istočnoj

Aziji i južnoj Europi. Pretežito su to ukrasni grmovi s mnoštvom vrtnih odlika. Listovi su nasuprotni, uglav-nom jednostavni, rjeđe lapoviti ili perasti, cjelovitog ruba, na kraćoj ili duljoj peteljci. Cvjetovi oblikuju vrš-ne ili postrane metličaste cvatove na prošlogodišnjim izbojcima. Čaška je sitna, zvonolika i četverodijelna, a vjenčić je cjevast, na vrhu četverodijelan i tanjurasto raširen. Postoje dva prašnika, plodnica je podrasla, a

mala enciklopedija šumarstvamala enciklopedija šumarstvamala enciklopedija šumarstvaJorgovani

Rod jorgovana (Syringa) obuhvaća oko 25 vrsta listopadnih ili trajnozelenih grmova i manjeg drveća do 7 m visine, iz porodice maslinovki (Oleaceae). Pretežito su to ukrasni grmovi s mnoštvom vrtnih odlika

(Syringa)


Stablo

Sorta »Madame Lemoine«

Sorta »Primrose«

Sorta »Decaisne«

Syringa microphylla »Superba« – cvatnja od svibnja do listopada!

plod je duguljasti i ušiljeni tobolac, s 1-2 okriljene sjemenke. Opisat ćemo samo nekoliko vrsta, a neke ćemo spomenuti.

Obični jorgovan (Syringa vulgaris) je grm ili 4 do 7 m visoko krošnjato drvce, uspravnih grana, široko rasprostranjeno na području jugoistočne Europe i Male Azije, a uzgaja se po cijelom europskom kontinentu. Na bivšem jugoslaven-skom području raste u šikarama Srbije, Crne Gore i Makedonije, rjeđe u kseroter-mnim svijetlim šumama, na suhim staništima. Na izrazitim kamenitim i strmim staništima u Srbiji javljaju se gotovo čisti šibljaci običnog jorgovana, koji oblikuje visoke i guste sastojine, s visinom većom od 5 m. Privlačan za pčele – Debalce u početku ima glatku koru, kasnije je ona, kao i na starijim granama, svijetlosmeđa do smeđesiva, mekana, hrapava i uzdužno ispucana, i lako se odvaja od debla. Dugi izbojci su šiboliki, okrugli, srednje debeli, žutosmeđe do maslinastozelene boje. Pupovi su nasuprotni, veliki, jajasto ušiljeni, s mnoštvom ljuskica. One su široke, zelenkaste ili ljubičastosmeđe, svijetlosmeđih rubova, u sredini rebraste, u gornjem dijelu ušiljene i neznatno koso otklonjene. Na vrhu izbojka smještena su uvijek po dva velika pupa. Listovi su goli, tamnozeleni, jajoliki ili neznatno srcasto usječene osnove, dugi 5-12 cm, ušiljenog vrha, s peteljkom dugom 1,5-3 cm. Ožiljak otpalog lista je polumjesečast, vodoravno razvučen, na uzdignutom re-brastom jastuku. Cvjetovi su dvospolni, raznobojni, mirisavi, tvore gusti metličasti cvat, dug 20-30 cm, koji osobito privlači pčele (entomofilna vrsta). Boja cvatova je ljubičasta, plava, bijela ili crvena, a oni mogu biti jednostavni ili ispunjeni. Vjenčić je bijele do crvenoljubičaste boje, latice su srasle u cijev, na vrhu s 4 zupca. Ima 2 prašnika, a njuška tučka je s dva međusobno priljubljena režnja.

Cvatnja je tijekom svibnja i lipnja, poslije razvoja listova. Kod mnogih sorti traje vrlo kratko, kod nekih nešto duže. Tijekom cvatnje potrebno je odrezati jedan dio cvatućih grana i staviti u vazu, a redovita rezidba najbolja je odmah poslije cvatnje. To je zbog toga jer se cvjetovi stvaraju samo na mladim grana-ma, a nakon prikraćivanja stvaraju se na novoizašlim pupovima cvjetni izbojci za sljedeću godinu. Plod je smeđi, ušiljeni i glatki tobolac, dug 1-1,5 cm, puca na dva dijela (pretinca) u kojima su smještene okriljene sjemenke.

Dobra izbojna snaga – Izbojna snaga ovoga jorgovana je dobra, a ima raz-granat sustav zakorjenjivanja. Raste na termofilnim staništima. Istraživanja su pokazala da njegov divlji oblik ima vrlo malo zahtjeva na stanišne uvjete. Vrtne odlike traže kvalitetno tlo i toplu klimu, a u vrtovima se uzgajaju oblici s bije-lim, crvenkastim, crvenoljubičastim i tamnocrvenim, jednostavnim i sastavljenim vjenčićima. Već od 16. stoljeća uzgaja se kao dekorativna biljka, s izrazito jakim i opojnim mirisom, a danas ima više od 350 uzgojenih sorti. Važnije su mu odlike (varijeteti): alba (bijeli cvjetovi), purpurea (crveni cvjetovi), plena (puni ljubičasti cvjetovi) i dr. Dostupne su mnoge sorte pod zajedničkim nazivom Syringa vul-garis-hibridi. Osobito su lijepe sorte, primjerice: »Decaisne« (cvjetovi nebesko plave boje), Hugo de Vries (purpurni cvjetovi), »Marschall Foch« (ljubičastoruži-časti cvjetovi), »Primrose« (žuti cvjetovi), »Andenken an Spath« (tamnoljubičasti cvjetovi), »Madame Lemoine« (potpuno bijeli cvjetovi), »Charles Joly« (izvana ljubičasti, iznutra ružičasti cvjetovi) i dr. Syringa x swegiflexa je križanac. Obični

Već od 16. stoljeća obični jorgovan uzgaja se u vrtovima i parkovima kao dekorativna biljka, s izrazito jakim i opojnim mirisom.


Mađarski jorgovan (Syringa josikaea) Syringa villosa

s vrlo kratkim, tankim dlačicama. Listovi su široko eliptični do eliptično-duguljasti, dugi 6-12 cm, na vrhu ušiljeni, pri dnu široko klinoliki do zaokruženi, fino trepav-čavog ruba. Odozgo su listovi tamnozeleni i sjajni, odozdo gotovo goli, oskudno dlakavi uzduž žila. Peteljka je duga približno 1 cm. Od običnog jorgovana ovaj se razlikuje po debelim listovima koji nisu srcoliki, s opisanim svojstvima i s jednom nijansom zelene boje na licu, a drugom na naličju. Plojka je s donje strane više plav-kastozelena, nervatura odozgo udubljena, a odozdo istaknuta i neznatno dlakava. Cvjetovi su tamnoljubičasti, malo mirisavi, na kratkim stapkama ili sjedeći, u uskim vršnim metličastim cvatovima, dugačkim 10-20 cm. Čaška je obrasla mekim dlači-cama, vjenčić je dug 1-1,5 cm, s jajolikim uspravnim zupcima. Prašnici su izrazito duboko ispod vrha cijevi vjenčića. Plodovi su ušiljeni, glatki, dugi oko 1 cm.

Perzijski jorgovan (Syringa persica) je niski ili srednje visoki grm, naraste do 2 m, s dugim i vitkim povijenim izbojcima, koji su uglavnom bridasti i goli. Rasprostranjen je na području od Irana do sjeverozapadne Kine, a često se uzgaja u vrtovima. Listovi su sitni, suličasti, na vrhu ušiljeni, trolapi ili perasto urezani, na osnovi klinasti, dugi 3-6 cm, s peteljkom dugom 5-12 mm. Cvjetovi su svijetloljubi-časti, mirisavi, dugi 1 cm, u krupnim i rijetkim metličastim cvatovima, dugim do 8 cm. Cvatovi su smješteni na stapkama dugim poput čaške ili nešto dužim. Cjevasti vjenčić je tanak, dug oko 1 cm, s ušiljeno-jajolikim zupcima. Plod je četverobridni tobolac, dug 8-10 mm, na vrhu tup i gladak.

Syringa x swegiflexa je križanac između Syringa x reflexa i Syringa swegin-zowi. Ovaj grm raste vrlo snažno, uspravno i dosegne visinu oko 3 m. U lipnju se pojavljuju ružičasti cvjetovi iznimno ugodna mirisa. Na sunčanijem položaju je in-tenzivnija cvatnja, a to je značajka svih vrsta jorgovana. S. microphylla »Superba« naraste u visinu 1-1,5 m, a cvate od potkraj svibnja do listopada tamnoružičastim cvjetovima. Listovi su sitni, dugi 1- 4 cm, odozdo sivozeleni.

Od ostalih vrsta spominjemo: Syringa chinensis (križanac perzijskog i obič-nog jorgovana), S. oblata (porijeklom iz sjeverne Kine), himalajski jorgovan (S. emodi)te brojne vrste iz Kine, Mandžurije i Koreje (S. wolfi, S. yunnanensis, S. villosa, S. komarowii, S. julianae, S. pubescens), zatim S. pekinensis (žućkasto-bijeli cvjetovi) i S. amurensis (bijeli cvjetovi).

jorgovan se kao dekorativna vrsta često uzgaja u parkovima, a upotrebljava se i za živu ogradu. Ova stara kultivirana vr-sta ima brojne odlike diljem svijeta, a na europskom kontinentu uzgaja se sve do sjevera Norveške. Njen cvjetni ekstrakt često se upotrebljava u kozmetici.

Mađarski jorgovan, karpatski jor-govan (Syringa josikaea) oveći je grm koji raste u Mađarskoj, Galiciji i u istoč-nom Podunavlju. Jedan od naziva dobio je zbog rasprostranjenosti na području karpatskog gorja. Dosegne visinu do 3 m, izbojci su mu krupni, s rijetkim len-ticelama, u početku neznatno pokriveni

Danas ima više od 350 uzgojenih sorti s raznobojnim cvjetovima.


Križanac Syringa x swegiflexa

Perzijski jorgovan (Syringa persica)

Piše: Miroslav MrkobradFoto: M. Mrkobrad

zaštita na radu

Prošle godine u Hrvatskim šumama nije se do-godila ni jedna povreda na radu sa smrtnim posljedicama, a ukupni broj povreda (386) za 14 je posto manji nego 2006. godine. Ova dva

podatka, posebno prvi, upućuju na to da se nešto oz-biljno zbilo u pristupu i zaštiti na radu u djelatnosti koja je nakon rudarstva (kojeg praktično više nema!), građevinarstva i bro-dogradnje označavana kao jedna od najopa-snijih i u kojoj su rad-nici godinama smrtno stradavali ili se teže ozljeđivali.

I jest, kaže Josip Žgela, v.d. rukovodi-telja Službe zaštite na radu. Šumarstvo kao djelatnost godinama je bilo pri vrhu po proju smrtnih slučaje-va – 2003. godine tri, pa godinu kasnije jedan, 2005. opet dva te 2006. godine jedan. Ovaj pozitivni trend rezultat je sustavnog rada u kojem smo tražili odgo-vornije ponašanje svih sudionika radnog procesa.

Jednostavno, a opet, s obzirom na tradiciju, navike, konačno i složenost i objektivno opasan šumarski po-sao, baš i nije!

Kad kažemo jednostavno, to znači da je trebalo napraviti nekoliko stvari: uspostaviti odgovorno po-našanje sve četiri kategorije ovlaštenika, od 4. – 1., uvesti stalno osposobljavanje za rad na siguran način svih zaposlenih, dati veću važnost internom nadzoru, obavljati stalnu provjeru osposobljenosti.

Zaštita na radu regulirana je zakonom, a svaka tvrtka donosi svoj podakt, pravilnik koji je prilagođen njenim potrebama i speci� čnostima i koji se temelji na procjeni opasnosti. On se može (često i mora!) mijenjati, ovisno o potrebama, tehnološkim dostig-nućima i novim rješenjima. Jedna od važ-nih stvari koja je regulirana Pravilnikom o zaštiti na radu HŠ je plan uređenja radili-šta (PUR), jer tu sve počinje i završava. U njemu je pobrojano sve što treba raditi, svi koji tu trebaju biti, odgovorne osobe, strojevi, obveze svakog ponaosob! Ti se planovi razlikuju jedan od drugog, ovisno o rizicima tamo gdje se radi i odgovaraju-ćim mjerama za njihovo otklanjanje (plan radilišta sa sušcima drukčiji je od onog u redovnoj sječi).

Osim normativnih akata te stalne brige o osposobljavanju svih kategorija

Prošle godine u Hrvatskim šumama nije se do-


Prvi put u posljednjih pet godina u Hrvatskim se šumama prošle godine nije dogodio ni jedan smrtni slučaj na radilištu, broj povreda na radu (386) manji je nego ijedne godine dosad, a broj izgubljenih radnih dana zbog bolovanja (10.937) za 16 je posto manji nego 2006. Rezultat je to podizanja ukupne razine zaštite na radu u Hrvatskim šumama

Dipl. ing. Josip Žgela

Mr. Blaženka Rogan

zaposlenih, od radnika do ovlaštenika, provjere ospo-sobljenosti, imenovanja povjerenika iz ZNR-a po upra-vama, druga važna stvar koja je pridonijela podizanju ukupne razine zaštite na radu su osobna zaštitna sred-stva. Ona su, s pravom, bila (i ostala) tema i nekih udru-ga (sindikat, još više Glavno radničko vijeće) koje su, brinući se za radnike i njihovu sigurnost, neprekidno upozoravale na važnost pravovremene nabave zaštit-ne opreme i, što je jednako važno, njezinu kvalitetu.

– Zaštitna oprema regulirana je Propisnikom OZS, a djelomičnom izmjenom Propisnika postavi-li smo nove, znatno više kriterije u nabavi zaštitne odjeće i obuće – kaže Blaženka Rogan, koordinatori-ca zaštite na radu HŠ. Posebna pažnja poklonjena je izboru cipela za sjekače gdje su predviđena tri mo-dela za različite terene. Poboljšan je materijal, vodo-otpornost, zaštita od prorezivanja pilom i drugo. Naši sjekači su ih isprobali, ocijenili, i to će biti kriteriji za

natječaj. Slično je i s novim sjekačkim čiz-mama koje su sada prilagođene za rad u šumarstvu, štite stopa-lo, zglob. Ljetne hlače za sjekače, kaže mr. Rogan, imaju dio od prozračnog materijala, mrežicu, jače šavove, poboljšane su i anti-vibracijske rukavice. Sjekačka odijela sada se šiju u više veličina, a ne kao dosad u ne-

koliko standardnih, tako da svaki radnik mora dobiti odijelo točno po mjeri.

Osim na radnu odjeću, mislilo se i na odore pa je tako napravljen novi dizajn odora za pomoćnike revir-nika, slijede i druge kategorije.

Zašto se kasni?Kvaliteta zaštite se podiže, a radnici su (dijelom) ipak nezado-

voljni jer oprema – kasni!– Istina je, kasni se i s isporukama pojedinih zaštitinih sredstava,

no i to ima svoje uzroke – pojašnjava ing. Žgela. Najprije, kasni se zbog procedure ispitivanja na terenu, prema Pravilniku, kako bi se uklonili uočeni nedostaci. To uvjetuje i pomicanje objave natječaja, pa ako se netko još po odabiru i žali, a uvijek bude tak-vih, cijeli postupak se produžava te zaštitna odjeća kasni! To bi se u budućnosti moglo riješiti, kad se postigne određena, potrebna kvaliteta OZS, višegodišnjim ugovorima s dobavljačima.



– Osim što smo razinu zaštite podigli ponajprije zbog sebe – kaže ing. Žgela – jer nam je to u interesu, morali smo to učiniti i zbog inspekcija ZNR-a koje nas obilaze po svom rasporedu, dosta često, i provjeravaju. Prvo onaj »papirni« dio, propise, uvjerenja, a onda i to da li se sve to i provodi. Ako ne, slijede kazne, no od kazni još gore mogu biti posljedice ako dođe do nekog težeg ozljeđivanja.

Koji su najčešći uzroci povreda i najveći problemi pritom? Povrede se, pokazuju statistički podaci, najvećim dijelom događaju zbog ne-pridržavanja osnovnih pravila (43%), te izostanka primjene posebnih pravila na radu (57%). Veći problem je višestruko ozljeđivanje istih radnika, a to može biti posljedica, s jedne strane, izostanka mjera os-posobljavanja, te s druge strane neprimjena adekvatnih sankcija.

Dvadesetak radnika ozljeđivalo se po dva puta, a trojica po tri puta.

Premda se s dosadašnjim dostignućima približavamo europ-skim standardima ZNR-a, još ima mjesta napretku, kaže ing. Žgela, a mr. Rogan dodaje da je napravljen Akcijski plan ZNR-a te nabraja

neke od aktivnosti koje su u planu. Prije svega, to je donošenje uputa za rad na siguran način na uzgojnim radovima, za rad na po-moćnom stovarištu, za utovar, prijevoz i istovar drvnih sortimenata. Predložene su izmjene Propisnika o OZS, prihvatilo ih je Radničko vijeće i čeka se donošenje. Napravljena je procjena opasnosti za rad na računalu, pripremaju se promjene i dopune Pravilnika ZNR-a

u šumarstvu. Ono što se najprije mora na-praviti, naglašava mr. Rogan, jest ujedna-čavanje kriterija me-dicine rada na svim upravama, donošenje Pravilnika za izradu čeka, ujednačavanje pripreme radilišta te kontinuirana nabava OZS.

Hrvatske šume u zaštitu na radu ula-žu značajna sredstva. No ona se i vraćaju! Kroz smanjeni broj povreda, kroz manji broj izgubljenih dana

zbog bolovanja, kroz manje isplaćenih sredstava.

A poboljšanje stanja zaštite na radu možda najzornije pokazuje podatak da 2003. godine zbog bolovanja cijelu godi-nu nisu radila 92 radnika, a prošle, 2007. godine 55 radnika.


Nove sjekačke čizme

Izgubljeni daniProšle je godine u odnosu na razdoblje 2003. – 2006. broj po-

vreda smanjen za 21 posto. Godine 2002. zbog bolovanja je bilo izgubljeno 18.465 radnih dana, a prošle 2007. taj je broj pao na 10.973 dana! Prošle je, u odnosu na 2006. godinu, broj izgubljenih radnih dana zbog bolovanja bio manji za 16 posto.

Posebno su značajna smanjenja izgubljenih radnih dana po ne-kim upravama. U Bjelovaru je, na primjer, broj od 4545 izgubljenih dana 2003. godine smanjen četiri puta, na 1029. Ili u Karlovcu s 1065 na 409, u Gospiću s 1026 na 505.

Piše: Goran VincencFoto: Goran Vincenc

putopis

Tango, futbol, e vino tinto

Kao dijete, u mašti sam često zamišljao kako bi mogli izgledati brojni gradovi, planine, rijeke koje sam pronalazio na zemljopisnim kartama, u atlasima... Jedan grad mi je vječno odvlačio pažnju od drugih mjesta na karti, čak i nakon što sam odrastao, a želja da ga posjetim nije jenjavala. I konačno se ispunila - Buenos Aires!

Let iz Beča preko Rima trajao je 15 i pol sati, Zagreb sam napustio na zimskih -1 stupanj C, dok se Buenos Aires sunčao na ljetnih 28! Na-kon što sam se smjestio u hostelu u jednoj od

najugodnijih četvrti Palermu, počeo sam otkrivati čari grada.

Prvo što će svaki posjetitelj primijetiti u Buenos Ai-resu je dojam da niste u Južnoj Americi, već u nekom

ARGENTINA

mediteranskom gradu. Arhitektura, ljudi na ulici, način života… ama baš sve upućuje na Europu, na što su Portenosi, stanovnici Buenos Airesa, iznimno ponosni. A imaju na što i biti!

Grad je osnovan 1536. godine pod imenom El Pu-erto de Nuestra Senora Santa Maria del Buen Aire i do neovisnosti od španjolske krune 1810. godine brojao je više od 100.000 stanovnika. Daljnji napredak može

zahvaliti velikom broju imigranata, ponajviše iz Italije, koji su došli trbuhom za kruhom pot-kraj 19. st. kada grad doživljava svoje povijesne trenutke. Naime do I. svj. rata država doživljava ogroman gospodarski procvat što je gradu doni-jelo slavu, legende i naravno, tango.

Najpoznatije turističke atrakcije nalaze se u četvrti Microcentro, gdje se nalazi poznata Pla-za del Mayo, a na njoj Casa Rosada, predsjednička palača, s čijeg je balkona mahala Eva Peron volje-nome narodu. Odmah preko puta nalazi se grad-ska vijećnica Cabildo, te barokna Metropolitska katedrala. Plaza del Mayo je spojena dugačkom ulicom Avenida del Mayo s Plazom del Congreso, u kojoj se nalazi Kongresna palača, sjedište argen-tinskog Senata, izgrađenog po uzoru na Capitol u Washingtonu. Negdje na sredini, Avenidu del Mayo presijeca Avenida 9 de Julio, najšira ulica na svijetu na kojoj se nalazi poznati obelisk, čest motiv s razglednica ovoga grada.

I mogao bih vam do kraja teksta nabrajati zna-menitosti od Teatro Colona do groblja u Recoleti, no tada bih izostavio ono najvažnije što vam ovaj grad može ponuditi, a to je njegov duh. Da bi-ste ga otkrili, morate zaviriti u restorane i barove, stadione te milonge, plesne salone u kojima se njeguje najveća argentinska strast – tango.


9 de Julio, najšira avenija na svijetu

Gradska vijećnica Cabildo

Tango, futbol, e vino tinto

Sam odlazak na tango predstavlja svojevrsni ritual, jer zbog velike zainteresiranosti, rezervacije se moraju obaviti dan ranije, ako želite pogledati cjelokupni tango show cabaretskog tipa, gdje osim tanga slušate i pjesme argentinske pjevačke legende Carlosa Gardela te ples gauchosa. Odabir je pao na Cafe Tortoni, jedno od najpoznatijih mjesta u gradu, koje se nalazi odmah do Nacional-ne tango akademije. Izvedba plesa je vrhunska i ostavlja bez daha. Tango je nastao među sirotinjskim doseljenicima koji su krajem 19. i

pleše doslovno svagdje, od uličnog koji je besplatan i koji možete gledati na Caminitu i Floridi, do cabaretskog gdje sjedite za stolom uz svijeće i crno vino.

S podjednakom strašću s kojom plešu tango, stanovnici Bue-nos Airesa prate nogomet. U Buenos Airesu i okolici postoji čak 12 od 20 prvoligaških klubova, od kojih su svakako najpoznatiji Boca Juniors i River Plate. Na žalost, za vrijeme moga boravka vladala je prvenstvena stanka, a Clausura (proljetni dio prvenstva) je po-činjala baš kad sam odlazio, no to me nije spriječilo da posjetim stadion Boce, poznatu La Bombonieru, ispod čijih se tribina nalazi simpatični mali muzej ovoga kluba, simboličnog naziva Museo de la Pasion Boquense što u prijevodu znači Muzej bokeljske strasti. Pored kipa Maradone u prirodnoj veličini, turisti mogu razgledavati bogatu zbirku trofeja jednog od najpoznatijeg i najslavnijeg kluba na svije-tu, te brojne navijačke relikvije, kao što su stari dresovi, fotogra� je slavnih igrača i sl.

Ono na što su posebno ponosni Pontenosi su njihovi restorani u kojima se jede najbolji roštilj na svijetu. Restorane nazivaju parilla, dok je roštilj asado, a služe se većinom bifteci enormnih veličina. U čemu je tajna argentinske govedine? Svaki Argentinac na to pita-nje odgovara na identičan način, a to je da su argentinske pampe govedski raj u kojem raste vrlo hranjiva trava, koja argentinskoj go-

početkom 20. st. došli u bogati i razmaženi Buenos Aires trbuhom za kruhom. U potrazi za nadom i zabavom, obilazili su bordele, plesne sale i sumnjive barove po skrivenim lučkim uličicama La Boce. Ples stvaraju lopovi, svodnici, prostituke, mornari, vojnici i ostali sudionici dna društvene ljestvice, zbog čega su mu omiljene teme tijekom povijesti bile ljubav, izdaja i smrt. Danas se u Buenos Airesu tango

vedini daje izvanserijski okus, i da se njihove krave, za razliku od američkih i europskih, slobodno šeću tim ogromnim prostorom te da su lišene kemikalija i medikamenata u prehra-ni. Bilo kako bilo, Argen-tinci su doveli govedinu na roštilju do savršenstva, stoga je slatka muka uzeti meni i odlučiti što naručiti, jer izbor je stvarno velik, od choriza, tj. malih zači-njenih kobasica, preko tira de asado (rebra), do bife de lomo (moj omiljeni), tj. komada čistog usoljenog mesa. Porcije su obilne i uz njih ne treba nikakav prilog, tek zdjelica salate,


Predsjednička palača Casa Rosada Restorani su srce Buenos Airesa

Danas svi misle da su Božja ruka

Ulični Tango Argentino

porcija chimichurri umaka (kombinacija maslinova ulja, peršina, ori-gana i češnjaka) te boca vrhunskog argentinskog crnog vina Malbec, koja u restoranima rijetko prelazi cijenu od 8 US dolara.

A upravo je to vino stavilo Argentinu na vinsku kartu svijeta i potpomoglo u stvaranju legendarnog tanga. Okusa po suhim šljiva-ma, godinama je bilo pogonsko gorivo u oblikovanju argentinskoga društva koje je u svojim knjigama vrlo detaljno opisao Jorge Luis Borghes.

Još jedno piće je obilježilo argentinsku povijest i društvo, a to je mate čaj i ritual njegovog ispijanja koji nadilazi klasne razlike jer ga piju doslovno svi na svim mogućim mjestima. Yerba mate su suhi, samljeveni listovi biljke Ilex paraguayensis koji se piju iz mate posu-dica napravljenih najčešće od tikvica, no postoje i drvene, te srebrne za gospodu iz viših društvenih klasa. U posudicu se stavlja čaj do pola, a zatim se prelijeva vrelom, ali ne kipućom vodom te se pričeka 10-ak minuta. Čaj se pije kroz bombillu, slamčicu koja na dnu ima mrežu što sprječava da listići uđu u vaša usta. Mate je ritual kojem je bit dijeljenje jer najčešće pije više ljudi iz iste posude, a vješti cebadori (majstori matea) mogu nadolijevajući vrelu vodu, s jednim punjenjem mate čaja učiniti da ovaj ritual traje satima.

Buenos Aires me oduševio! Rijetko kada imam priliku reći da mi je bilo teško napustiti neki grad, no ovaj put je doista bilo tako. Moje putovanje se nastavlja, na drugom kraju ove divne zemlje čekala su me nova iznenađenja.

Nakon prvog, dvogo-dišnjeg

mandata, Darko Cvijić iz osječke Uprave šuma i u iduće će četi-ri godine voditi Sindikat inže-njera i tehničara šumarstva (SITŠ), odlučeno je na izbornoj skup-štini najmlađeg šumarskog sin-dikata održanoj 10. travnja u Senju, u ambijentu povijesne kule Nehaj. Za njegovog zamjenika u drugom je krugu glasanja izabran Tomislav Užarević (Gospić), dok su u Nadzorni odbor ušli Ivica Tonković (Sisak), Ivana Kovačević Čmelak (Našice) i Tomislav Tominac (Vinkovci).

Podnoseći izvještaj o radu SITŠ-a u protekloj godini, Cvijić je istaknuo više akcija i pravaca djelovanja sindikata, ponajprije ne-zadovoljstvo statusom i plaćama inženjera revirnika, proizašlim iz Kolektivnog ugovora te činjenicom da nisu bili u pregovaračkom timu za KU. SITŠ je, rekao je, upozoravao i na neadekvatne (niske) cijene drvnih sortimenata, na prekompliciran način obračuna stimu-lacije, zalagao se za zajedničke sportske igre svih zaposlenih u HŠ. Istaknuo je i nezadovoljstvo što predstavnika ovog sindikata nema u radnoj grupi koja je radila na novoj sistematizaciji.

Tijekom prošle godine SITŠ, koji sada broji blizu 900 članova, postao je članom SSSH, jedne od najvećih sindikalnih središnjica u Hrvatskoj.

Skupština je donijela i nekoliko odluka iz svoje nadležnosti (pro-mijenjen jedan članak Statuta), a u raspravi je upozoreno na ne-pravilnosti prilikom izbora za radnička vijeća u nekim upravama (Zagreb), potrebi da SITŠ više aktivnosti usmjeri na upoznavanje zaposlenih u HŠ o svom radu kao i da ponegdje nema jednak tret-man u sredstvima informiranja HŠ, te posebno, da treba uložiti još više napora u privlačenju novih članova. U glavnom odboru SSSH, Sindikat inženjera i tehničara šumarstva predstavljat će Darko Cvijić (zamjenik Tomislav Užarević), a u Vijeću SSSH Ignac Dorotić (Zagreb), a njegov zamjenik bit će Milan Žgela (Direkcija).

Prije početka rada, sudionike izborne skupštine pozdravio je Ivan Tomac, potpredsjednik za gospodarstvo u SSSH, te im poželio uspje-šan rad. Nije lako ostvariti zacrtane ciljeve, rekao je, te pobrojio neke od glavnih ciljeva sindikalne borbe u idućem razdoblju (viša najniža plaća, reforma mirovinskog i zdravstvenog osiguranja, sigurniji uvje-ti rada itd.). On je pozvao članove SITŠ-a da se pridruže velikom prosvjedu što su ga u borbi za veće plaće organizirale najveće sin-dikalne središnjice 12. travnja u Zagrebu. (m)

sindikat IZBORNA SKUPŠTINA SITŠ-a

Darko Cvijić i dalje na čelu SITŠ-aIzborna skupština SITŠ-a potvrdila je i drugi, četverogodišnji mandat na čelu sindikata Darku Cvijiću te nastavak borbe za veće plaće inženjerskog kadra u HŠ

S izborne skupštine SITŠ-a

Stadion Boca Juniorsa

Kongresna palača izgrađena po uzoru na Capitol Hill


Darko Cvijić i dalje na čelu SITŠ-a

Pasji zub (Erythro-nium dens-canis) je višegodišnja biljka ras-prostranjena u južnoj i jugoistočnoj Europi, od Španjolske preko Apenin-skog poluotoka i Balkana, do Kavkaza. Ima je u Si-biru, a na istoku se proteže do Japana. U nas raste kao jedina vrsta roda Ery-thronium, no u sjevernoj polutki rasprostranjeno je oko 25 vrsta. Pasji zub spada u porodicu ljiljanki (Liliaceae), karakterističan je po izduženoj lukovi-ci koja izvana ima tanki smeđi ovoj, a na presje-ku je bijela. Stabljika je uspravna, gola, duga od 10 do 25 cm, na vrhu s jednim, rijetko s dva cvi-jeta. Na stabljici se nalaze dva, gotovo nasuprot-no smještena, odebela, eliptična lista, duga 6-10 cm, s čitavim rubom i uglavnom purpurnim ili bijelim pjegama, pri dnu sužena u žljebastu petelj-ku. Primjerci forme imma-culatum imaju jednolično obojene zelene listove. Cvjetovi su dvospolni, viseći i bez mirisa, a izgledom donekle podsjećaju na cvijet ci-klame. Sastoje se od šest slobodnih i unatrag savijenih latica, dugih 3 cm, koje su ružičaste ili ljubičaste, rijetko bijele boje (forma niveum). Listići ocvijeća dugi su do 4,5 cm i do 1 cm široki, a vrat tučka je duži od 1 cm.

Biljka cvate u rano proljeće, od veljače do travnja. Plodni-ca je nadrasla, trodijelna, ima mnogo sjemenih zametaka. Plod je tobolac s mnoštvom svijetlosmeđih sjemenki.

U šumama hrasta kit-njaka i graba – Pasji zub nalazimo u južnoj Europi u brdskim područjima listopad-nih šuma i među grmljem. Pojavljuje se u mješovitim šumama hrasta kitnjaka i graba, a dolazi u brdskim i subalpskim bukovim sastoji-nama, rjeđe u bukovo-jelovoj šumi i borovim šumama. Ima ga u brojnim � tocenozama razreda Querco-fagetea, a diferencijalna je vrsta suba-socijacije Querco-carpinetum croaticum erythronietosum, razvijene na svježim, hra-njivim, rastresitim i hu-moznim tlima. Nerijetko ga nalazimo u vegetaciji planin-

zaštićeno bilje ZAŠTIĆENE, RIJETKE I UGROŽENE BILJNE VRSTE

Ovu iznimno lijepu proljetnicu nalazimo u mješovitim šumama hrasta kitnjaka i graba, a dolazi i u brdskim te subalpskim bukovim sastojinama, rjeđe u bukovo-jelovoj šumi i borovim šumama

Zbog atraktivnog i iznimno lijepog izgleda cvjetova te rane cvatnje, prije listanja

šume, pasji zub ubrajamo među najljepše proljetnice.

skih livada, u području klekovine bora. U nas raste u Hrvatskom zagorju, na Medvednici, Požeškome gorju, Učki, Velebitu i Biokovu.

Hranidbena i ljekovita svojstva – Ova je biljka hranjiva i bogata škrobom, a za jelo prvenstveno upotrebljavamo lukovicu koja ima tanki smeđi omotač. U slanoj vodi oljuštene lukovice kuhaju se desetak minuta, a zatim ih serviramo na više načina. Mogu se konzervirati sušenjem, a prepoznatljive su po ugod-nom okusu i aromatičnom mirisu, koji je sličan mirisu ljiljana. Nedostatak korištenja lukovice je u tome što je sitna i nije izdašna, a osim toga do nje je teško dopri-jeti jer se nalazi duboko u zemlji. S obzirom na to da je stabljika vrlo tanka, lukovice nije lako iščupati. Treba


Pasji zub

napomenuti da su se svježe lukovice upotrebljavale i u pučkoj medicini, a smatra se da imaju afrodizijačka svojstva.

Među najljepšim proljetnicama – Zbog atraktiv-nog i iznimno lijepog izgleda cvjetova te rane cvat-nje, prije listanja šume, pasji zub ubrajamo među najljepše proljetnice. Stoga je u hortikulturi vrlo cije-njena i tražena vrsta, posebice za kamenjare. Osobito je osjetljiva vrsta, a ugrožena je zbog nekontroliranog i suvišnog skupljanja te vađenja cijele biljke.

(Erythronium dens-canis)

Crtež biljke

Lijepi ljubičasti cvjetovi


Piše: Antun Zlatko LončarićFoto: Arhiva

povijest šumarstva»Budući da do sada u upravljanju i ču-

vanju šuma nije bilo nikakva reda, nego su obarana najljepša i najvrednija stabla, a pre-višnja služba zahtijeva da se ubuduće, koli-ko je to moguće, spriječi potpuno uništenje šuma i širenje pustoši, to se držalo dobrim da se propiše sljedeći detaljni šumski red:

1. Sve krajiške šume u tim okruzima, tj. u pe-trovaradinskom, brodskom i gradiškom, treba podijeliti i za njihovo nadziranje postaviti četiri šumara (Waldbereiter), i to dvojicu u petrovara-dinskom okrugu, jer je on najveći i najprostra-niji, od kojih jedan za dio od Martinca do Raje-va sela, a drugi od Jarka do Boljevaca, trećeg za brodski, a četvrtog za gradiški okrug.

2. Šumari u službenom pogledu trebaju potpadati neposredno pod Krajišku vojnu komandu (General Militar Comando) Slavoni-je tako da svojim pretpostavljenima nemaju smatrati nekog osim komandnog generala,

FELJTON / IZ POVIJESTI ŠUMARSTVA SLAVONIJE (2)

Instrukcija za buduće upravljanje i čuvanje šuma Vojne krajine u Slavoniji i ponašanje šumara koji će za to biti postavljeni, objavljena je u Beču 5. srpnja 1755. Donosimo je u originalu

se Vrhovnoj komandi Slavonije da mu ona, na njegovu zamolbu, dodijeli pomoć iz svog okruga jednog ili dva islužena podo� cira, kojima se – ako to prihodi šuma omogućuju – može za njihov trud dati neka naknada.

6. Ni o� cir ni podo� cir, a još manje obi-čan graničar, ne smiju oboriti za građu ili ogrjev sposobno stablo prije nego se naja-ve šumaru. Ako im za njihovu potrebu treba građevno drvo, te dobiju cedulju od svojeg zapovjednika pukovnije, treba to doznačiti u gustom i sklopljenom predjelu šume, a šumar će radi pokrića oduzeti doznačnicu. Takvom sječom će se s vremenom stabla u tim predjelima toliko prorijediti da će jedno stablo od drugog biti udaljeno po 6 hvati, te će među njima moći nicati i rasti mlado drveće.

Dok se šume potpuno ne očiste od leže-vine i natrulog drveća, te od grmlja koje spre-smatrati nekog osim komandnog generala, vine i natrulog drveća, te od grmlja koje spre-

Četiri šumara za upravljanje šumama Vojne krajine

a naredbe koje on izda moraju najtočnije izvršavati.

3. Komandni će general svakom šumaru odrediti središte, a on se ima obratiti zapo-vjedniku dotične krajiške pukovnije na pod-ručju kojega se nalazi njegovo sjedište, da mu doznači potrebni stan dok se iz šumskih sredstava pukovnije ne sagradi poseban stan za šumara.

4. Šumari moraju pregledati šume svakih 14 dana, a u slučaju da to iz opravdanih ra-zloga ne mogu učiniti, najmanje jednom u četiri tjedna. Za to moraju uvijek držati do-bra jahaćeg konja.

5. U slučaju da šumar ne bi mogao sam obavljati sve poslove u šumama, prepušta

čava rast mladika, šumari ne smiju dopuštati da se ni za pukovniju ni za graničare izrađuje ogrjev i cjepanice, niti da se izrađuju daske od stojećih stabala, nego samo iz leževine i iz vje-trom oborenih stabala. Na taj će se način šuma očistiti i dovesti u valjano i uredno stanje.

Ujedno se određuje da se ograde oko dvorišta i vrtova ne smiju praviti iz proštaca, tj. cijepanih komada, nego samo iz pletera, da se na taj način spriječi veliko uništavanje građevnog drva, te da se čišćenjem grmlja poboljšaju oranice i livade graničara.

Kako bi se to što sigurnije postiglo, na-laže se svim zapovjednicima pukovnija, koji su odgovorni za neizvršenje ovih propisa, koje nije lako provesti, da preko zapovjedni-ka četa (kompanija) s vremenom na vrijeme ne samo provjere njihovo izvršavanje nego da o počinjenim prekršajima podnesu prijavu Vrhovnoj vojnoj komandi Slavonije. Kada jed-

Kako se nekad izvlačilo...

Ni oficir ni podoficir, a još manje običan graničar, ne smiju oboriti za građu ili ogrjev sposobno stablo prije nego se

najave šumaru.



FELJTON / IZ POVIJESTI ŠUMARSTVA SLAVONIJE (2)nom sve izvale i leževine budu izvežene iz šume, te šume dovedene u red, iskorišćiva će se godišnje stanovita okružja i cijela masa, tako da se stabla sijeku i da se stablo od stabla ostavi udaljeno 4 hvata, te se tako osiguraju međuprostori za podizanje mladika.

7. Razumljivo je da ono što je rečeno za doznake drva za gra-ničare vrijedi i za susjedne gospoštijske podanike, koji s obzirom na smještaj svojih naselja ne bi mogli egzistirati bez ovih krajiških šuma. Razlika je u tome što graničarima za njihove potrebe drvo tre-ba dati besplatno, a gospoštijskim podanicima uz sljedeće cijene:Za jedno stablo za kerep (klada, mlinarica, Muhl-Schi� ) jer se time oštećuju susjedna stabla 8 for.Za jedno stablo za čamac (korab, korabalj) 8 for. Za oramicu (oramnicu) ili veću lađu 3 for.Za brzicu (vrsta čamca) 2 for.Za šiklju (čiklju – čamčić) 1 for.Za jedno stablo za mlinsko vreteno 1 for. 30 nč.Za jedno hrastovo stablo 6 hvati dugo i jednu stopu debelo 1 for. 30 nč.Za jedno stablo 3 hvata dugo i 1 i po stope debelo 45 nč.Za stablo mekog drva 6 hvati dugo i pola stope debelo 45 nč.Za stablo mekog drva 3 hvata dugo i pola stope debelo 22 i po nč.Za jedan par za splav i za par kratkog drva 15 nč.Za jedan par za splav i za par kratkog drva 15 nč.

Četiri šumara za upravljanje šumama Vojne krajineZa jedan komad debelog kolja (za pilote) 2 hvata duga 6 nč.Kolari, koji prave kola za prodaju, moraju platitiRacki kolar godišnje 4 for.Njemački kolar 8 for.Za hrastove daske i šindru od 100 komada 30 nč.Za dužice za bačvu od 6-10 akova 30 nč.Za malu bačvu od 1-5 akova 20 nč.Za jedan badanj ili kacu:Od 20 akova 2 for.Od 20 – 30 akova 3 for.Od 40 – 50 akova 4 for.Za 100 komada velikih obruča 12 nč.Za 100 komada srednjih obruča 7 nč.Za svaki hvat tvrdog drva 15 nč.Za svaki hvat mekog drva 12 nč.Isto tako provincijalisti (negraničari) moraju platiti od svake košnice pčela koje drže u šumi 3 nč.Za uzgon svinja na žirenje u krajiškim šumama:Za svaku veliku svinju 18 nč.Za srednju svinju 12 nč.Za malu svinju 9 nč.Prasci i odojci se ne brojeGraničari koji gone u šumu preko 15 svinja za svaku prekobrojnu plaćaju:Za veliku 12 nč.Za srednju 6 nč.Za malu 2 nč.Ceduljarina se ubire na sljedeći način:Siječe li se drvo za prodaju negraničarima, za svaku izdanu cedulju plaća se pisarina 3 nč.Graničari kojima treba drvo za vlastite potrebe ne plaćaju ceduljarinu.Goni li graničar svinje u šumu na žirovinu, ne plaća nikakve pristojbe, ali negraničari (provincijalisti) plaćaju za svaku cedulju 17 nč.

8. Prijavi li se županijski ili gospoštijski činovnik ili podanik (koji treba da dođe sa svojim seoskim knezom) kod Quartiermeistera (Viertelmeister) za drvo, a prijave se primaju u toku listopada ili najdu-lje do polovice studenog i to sa znanjem zapovjed-nika pukovnije, pošto po gornjem cjeniku ubere pristojbe, strankama izdaje doznačnicu u kojoj je označena vrsta drva, njegova količina i kakvoća. Seoski knez treba da se tada uputi šumaru koji će stranci, pošto za ceduljarinu ubere 3 nč. doznači-ti drvo i uputiti je da drvo što prije posiječe, i to ogrjevno u vremenu od 1. listopada do polovice siječnja, a građevno u toku mjeseca prosinca, si-ječnja ili veljače, i to u dane od četvrtog dana po-slije uštapa (punog mjeseca) do mlađaka (mladog mjeseca). Posječeno drvo treba složiti u hvatove i dati premjeriti.

Stanovnik iz provincijala mora ogrjevno drvo izvesti do kraja veljače, a građevno od siječnja do polovice ili kraja ožujka, i to zbog toga što se du-ljim ležanjem u šumi ometa rast podmlatka, koji izbija u proljeće, te nije dobro da se zgazi, otkine ili prelomi. U protivnom slučaju gubi pravo na ne-posječeno i iz šume ne izveženo drvo.

9. Uz prijetnju teškom i neminovnom kaznom propisuje se da se ne smije ništa drugo iz šume uzeti i u hvatove složiti osim onoga što je dozna-čeno i u doznačenoj količini. Stabla se ne smiju, kako je do sada bio loš običaj, sječi u polovici de-bla, nego pri panju, inače ako je to moguće, neka se izvadi i sam panj.

Pri obaranju stabala za građu treba paziti da se njihovim padanjem ne ozljeđuju druga dobra sta-bla. Ako je potrebno, neka se stablo sveže užetom i polako spusti i to ne na panj ili na jake grane, kako se ne bi prelomilo ili rascijepilo.«

(Nastavak u sljedećem broju)

uz rub šumeŠumska pro-

stranstva di-ljem svijeta još uvijek kriju

mnoge nepoznanice – nestale civilizacije, nepoznata plemena, mnoge zaboravljene i nestale gradove.

I u našim šumama duboko pod lišćem kriju se mnoge taj-ne minulih stoljeća. Ratni pohodi brojnih osvajača rušili su sve što su prethodne ge-neracije stoljećima gradile. Diljem slavonskih planina prije turskih osvajačkih pohoda bili su podignuti broj-ni gradovi i utvrde tadašnjih veleposjednika, grofova, knezova i plemića. Nakon izgona Turaka i njihove više od 150-godišnje okupacije, ostali su samo bedemi i ruševine gradina u kojima je cvao bogat život u pred-tursko doba.

Jedna takva gradina, koja je teško prepoznatljiva jer je prekrivena dubokim slojem zemlje i lišća, nalazi se u g.j. Sjeverni Dilj, šumski predjel Gradina, pokraj sela Ratkov Dol. Pronašli su je šumari, a nedavno otkriće putem satelitske snimke, samo potvrđuje ono što se u

PRIČA O GRADINI, VITEŠTVU, POGIBIJI

Ratkov Dol. Pronašli su je šumari, a nedavno otkriće putem satelitske snimke, samo potvrđuje ono što se u

Gradina Dujanovića ipak je postojala

Šumski predjel Gradina, u Gospodar-skoj jedinici Sjeverni Dilj krije zanimljivu priču iz turskog doba, koju mještani Levanjske Varoši često prepriča-vaju pa je pamte i djeca brojnih generacija Varošana i okolnih sela

narodu govori već stoljećima.

U Ratkov Dol i na uzvišenje iznad ravničarskog dijela šume, doveo nas je dipl. ing. Šimo Barišić, po-moćnik upravitelja Šumarije Levanj-ska Varoš i počeo priču koju je čuo još kao dječak.

– Po pričama koje se prenose u narodu ovog kraja,

upravo je u predjelu Gradina postojala utvrda-grad, po kojoj je vjerojatno cijeli predjel i dobio ime. Tako se spominje da je to bila utvrda plemića Dujanovića koja se nalazila u blizini potoka Ratkovac i imala značajnu ulogu do dolaska Turaka na ove prostore. Bila je, priča se, udaljena sat hoda od Levanjskog grada u kojem su se nalazili gospodari cijelog većeg područja, a koji je imao veći značaj u ovim krajevima.

Naime, Levanjska Varoš bilo je nekoć ugledno i sre-dišnje naselje koje se u antičko vrijeme zvalo Leuconum, što potvrđuje i natpis na miljokazu iz vremena rimskog cara Aleksandra Severa iz 228. godine nove ere, pro-

nađenom u selu. To je ključni dokaz kako je ovuda prolazio rimski put od Sisciae (Siska) – Marsoniae (Slav. Brod) – kroz dolinu Aureae Vallis do Leuconuma i dalje do Certisse (Đakova) – Cibalae (Vinkovci), do Sirmiuma (Sremske Mitrovice).

U srednjem vijeku, 1244. godine, nalazimo na tom mjestu naziv sela Nevna, a u XV. stoljeću je bila u vlas-ništvu Petra Čeha de Leva, koji je izgradio moćnu utvrdu, pa je kasni-je i prozvana poslije izgona Turaka – Levanjska Varoš.

Plemići Dujanovići su mirno živjeli u svojoj utvrdi, sve dok se Turci nisu namjerili na pljačku. Po priči, utvrda je izdržala manje nale-te Turaka, a s obzirom na svoj po-ložaj i zabačenost, teško ju je bilo i osvojiti s manjim snagama. Zato je utvrda služila i kao sklonište za odmor gospode u predasima većih naleta Turaka na poznatiji i veći Le-vanjski grad.

Međutim, jednog dana su Turci odlučili opljačkati utvrdu Dujanovi-ća, te su za ostvarenje svog nauma skupili veće snage. U blizini utvrde nalazilo se i nekoliko seljačkih doma-

Odjel 30 c – danas prosjeka, nekada put kojim se stizalo do ulaza u gradinu


Satelitski snimak Odjela 30 c na kojem se lijepo uočava krug – opkop nekadašnjeg grada

Gradina Dujanovića ipak je postojala

Boj je potrajao tri dana, u zoru četvrtog dana mnogo brojniji Turci navališe još žešće i navečer provališe vrata

utvrde i prodriješe unutra.

Piše: Antun Zlatko LončarićFoto: A. Z. Lončarić

ćinstava koja su obrađivala okolne poljoprivredne površine u posjedu plemića Dujanovića. Saznavši da dolaze turski konjanici, žene i djeca su se povukli dublje u šumu, dok su se svi ostali zatvorili u utvrdu i čekali dolazak turskih pljačkaša. Dolaskom ojačanih turskih četa, spoznali su kako će ovaj napad biti najteži do sada. Turci su krenuli na utvrdu, bra-nitelji su sve to izdržali uz velike gubitke u svojim redovima, a još veće u redovima Turaka. Branitelji su, između ostalog i s obzirom na položaj svoje utvrde, koja se nalazila na proplanku opasana strmim stranama i dubokim jarcima, računali na tešku osvojivost.

Boj je potrajao tri dana, a između naleta su branitelji liječili rane i molili Boga za pomoć. U zoru četvrtog dana mnogo brojniji Turci navališe još žešće, boj se bio do večeri, kada su Turci uspjeli provaliti velika vrata utvrde i prodrijeti unutra. Navalili su na iscrplje-ne branitelje koji su se junački branili i pokušali se probiti između Tu-raka, do vrata utvrde i šume. U tom naumu su malobrojni branitelji i uspjeli, dok je većina, na čelu s plemićem Dujanovićem, izginula. Bijesni Turci odrubili su glave braniteljima, te su ih nabili na koplja. Potom su opustošili, opljačkali i zapalili cijelu utvrdu.

Od tada se utvrda nije obnavljala, a preostali potomci plemića Duja-novića, koji su se zajedno s okolnim stanovništvom sklonili u obližnje šume, nastavili živjeti u siromaštvu i uspomenama na slavne pretke.

Da priča ima bar djelomično uporište u stvarnosti, dokazuje opi-sano mjesto utvrde, gdje se i danas vidi zaravan brežuljka oiviče-na strmim i dubokim rovom pet do osam metara, obraslim gustim sklopom različitog drveća.

To mjesto je blizu potoka tada zvanog Ratkovac, a sada Đura-novac, i obraslo je gustom mladom šumom. Međutim, uz svu obras-lost, na zaravni usred šume lijepo se vidi duboki opkop, jasno se nazire mjesto nekadašnje utvrde, oblika šesterokuta. Tako je to bilo nekada, a za navedenu utvrdu Dujanovića u narodu se spominje da je nekada možda bila povezana i tunelom s gradom Levanjskih, koji je imao još burniju i poznatiju prošlost.

Osim priče iz naroda, postoje i dokazi u povijesnoj građi o srednjo-vjekovnoj gradini Radanovac ili Ratkovac koji se nalazio u posjedu gospode iz Levanjske Varoši, te je dolaskom Turaka i on poharan.

I najnoviji dokaz postojanja utvrde, odnosno gradine, dolazi nam iz visine. Prema satelitskim snimcima odnedavno dostupnim svim posjetiteljima interneta, na web stranici Google Earth, kada prošećemo šumama levanjskog kraja, lijepo se vidi kružni oblik u šumi koji potvrđuje priče iz naroda i postojanje ostataka nekadaš-njeg utvrđenog grada, opasanog dubokim opkopom, ispunjenim vodom.

Arheolog Zlatko Karač, prije dvadesetak godina istraživao je ove gradine, te je unio u svoje zapise »... kako se na obroncima Dilj gore, zapadno od Đakova, u blizini sela Ratkov Dol, nalazi arheološki lokalitet Gradina, gdje su istraženi ostatci kružnog zemljanog gra-dišta, zvanog Radanovac. Po tipološkim karakteristikama vjerojatno datira iz razdoblja ranoga srednjeg vijeka.«. To je srednjovjekovna kružna visinska utvrda, oko središnjeg platoa vidljivi koncentrični opkop, a mjestimično su vidljivi površinski kameni nalazi rano sred-njovjekovnog gradišta iz 11. stoljeća.

Na mjestu gdje se nekada nalazila utvrda još uvijek se pretraživa-njem dubokog lisnatog sloja mogu pronaći kameni ostaci zidina, a u sredini brežuljka se na 2-3 metra nalazi udubljenje, koje je vjerojatno bilo bunar ili spremište za hranu.

Između gradine i ostalog dijela šume bio je duboki opkop ispunjen vodom, što je jasno vidljivo još i danas

Šimo Barišić je samo na trenutak razgrnuo lisni sloj i izvadio kameni ostatak zidine grada


Piše: Vesna PlešeFoto: Arhiva

ljekovito bilje

Prve opise biljke dao je Dioskorid. Navo di njegovu upo

rabu u liječenju kožnih bolesti. Kao afrodizijak koristila ju je pjesnikinja Sapho u staroj Grčkoj. U starom vijeku bilo je rašireno vjerovanje u njegovu moć kao afrodizijaka. Korijen biljke koristio se za vrijeme menstrualnih problema i želučanih bolesti. U srednjem vijeku koristio se još više. Propisivali su ga u liječenju plućnih bolesti, vodene bolesti, kod izostanka

KOTRLJAN

Sok od kotrljana dobar je diuretik

Kotrljan (Eryngium campestre L.) iz porodice je štitarki. Poznat je po nazivima vražji stric, bijela sikavica, bermak, brmak, brmeč, poljski kotrljan, bela, skolab

menstruacije, zastoja mokraće, skorbuta, upala usne šupljine i sl.

Zeljasta je trajnica s grmoliko razgranjenom stabljikom, koja je uspravna, debela i izbrazdana. Listovi su sjedeći, ili na kratkoj peteljci, tvrdi, s bodljasto nazubljenim rubovima. Štitasti cvat sastavljen je od brojnih, sjedećih cvjetova te podsjeća na glavicu. Ovojni listovi cvata bodljasto su nazubljeni s dugim bodljikastim vrhom. U tlu ima valjkasti, debeli i smeđi korijen.

Cvate od lipnja do kolovoza. Ima osebujan miris i to naročito korijen. Okus mu je sličan mrkvi, ali dosta je gorak i ljut.

Raste kao korov na suhim mjestima, na kamenjarima, uz morsku obalu, na livadama, uz putove, pruge, rubove šuma, na šumskim čistinama.

Sadrži: eterično ulje, tanin, saponin, šećer, gorke tvari, natrij, kalij.

Sakuplja se dvogodišnji nadzemni dio u vrijeme cvatnje. Usitni se i suši na toplom i prozračnom mjestu. Korijen se (poslije branja cvjetnih glavica i sjemena), vadi i očisti od zemlje. Iskapa se u proljeće i jesen. Izreže se na komadiće i trake te suši na toplom mjestu na suncu. Mladi listovi koriste se za jelo.

Posebno je ljekovit svježi sok kotrljana. Nije ga lako iscijediti, ali je dobar diuretik koji se koristi u liječenju

mokraćnih organa. Njime se pospješuje izlučivanje mokraće (pojačano izlučuje ureu i kloride, liječi kronični nefritis i upalu bubrega, te srčane tegobe s vodom). Primjenjuje se i kod liječenja raznih kožnih bolesti (kožnih nečistoća, bolnih stanja na koži, opeklina, infekcija).

Nadzemni dio biljke i korijen koriste se za liječenje:

– infekcija urinarnog sustava (kamenaca u bubrezima i mjehuru)

– bolesti jetre i žuči (slab rad jetre, žutica)

– bolesti kod kojih se potiče mokrenje i znojenje (reume, visokog tlaka, vodenih bolesti, edema i sl.)

– ženskih bolesti (za regulaciju mjesečnice ili za njeno izazivanje)

– kod tegoba želuca i crijeva (za normalizaciju probavnog sustava, grčeva crijeva rabi se nadzemni dio biljke)

– bolesti dišnog sustava (kod bronhitisa, kašlja, prehlada, katara bronha, katara dišnih puteva)

– za čišćenje krvi, bolesti jetre (pročišćavanje).Čaj: uzima se jedna čajna žličica bilja i 2 dl vode.

Bilje se prelije vrućom vodom, poklopi se i pusti da odstoji petnaestak minuta. Procijedi se i uzima dvije do tri šalice čaja na dan.

Tinktura: 200 g korijena ili svježe nadzemne biljke u cvatu, i jedna litra 70postotnog alkohola. Bilje se moči tridesetak dana u alkoholu i procijedi. Uzima se tri puta na dan po 1015 kapi s malo vode ili čaja.

Sirup: 20 g svježeg soka, 50 g limuna, 100 g meda i 3 dl vode. Svježi sok iscijedi se iz biljke u cvatu, a može i iz korijena. Pomiješaju se svi sastojci, a tako pripremljen sirup pohranjuje se na tamnom mjestu.

Uzima se po jedna mala rakijska čašica svaka četiri sata. Kod vodenih tegoba sirup se napravi bez meda i uzima svaka dva sata po jedna rakijska čašica.

Kontraindikacije kod uzimanja ove biljke nisu poznate.

Kotrljan – cvat

Kotrljan



Sok od kotrljana dobar je diuretik

Smeđi medvjed (Ursus arctos L.) nekada je živio po cijeloj Euroaziji i Sjevernoj Americi. U zapadnoj Europi istrijebljen je ili su mu populacije male, međusobno odvojene i u nestaja

nju. U Kataloniji u Španjolskoj živi oko 120 medvjeda, u Apeninima u Italiji u Nacionalnom parku Abruzzo oko 4050 medvjeda. U Austriji danas živi svega petnaestak medvjeda. Od europskih zemalja živi još u Norveškoj, Finskoj, Poljskoj, Slovačkoj, Rusiji, Rumunjskoj, Bugarskoj, Albaniji, Srbiji, Sloveniji, Bosni i Hercegovini.

U Hrvatskoj živi dinarska populacija, koja je iza karpatske druga po veličini u Europi. Najveća je kopnena zvijer Hrvatske koja obitava na površini od 1,182.433 ha. Područje stalne rasprostranjenosti iznosi 925.347 ha, a povremene 257.086 ha. Živi na području cijelog Gorskog kotara, Like, dijelu Korduna južno od Slunja, manjem području Sjeverne Dalmacije sjeverno od rijeke Zrmanje, Krupe i grada Knina, primorskom dijelu Hrvatske od 500 do 600 metara nad morem. Povremeno stanište mu je područje Istre (Učka, Čičarija),

Kako sačuvati i zaštititi smeđeg medvjeda

U svijetu danas živi osam vrsta iz porodice medvjeda. Smeđi medvjed živi u Euroaziji i Sjevernoj Americi, bijeli ili polarni oko Arktika, američki crni medvjed u Sjevernoj Americi, očalasti u Južnoj Americi, usnati medvjed i panda u Aziji. U evoluciji medvjeda važan je spiljski medvjed koji je izumro krajem posljednjeg ledenog doba prije desetak tisuća godina. Medvjedi su se razvili od zajedničkog pretka prije 25 milijuna godina. Svojom veličinom i vanjskim izgledom prilagodili su se okolišu

PLAN GOSPODARENJA SMEĐIM MEDVJEDOM

Piše: Vesna PlešeFoto: Dario Štefančić iBoris Pleše

Žumberak, te područje između Ogulina, Bosiljeva, Duge Rese, otok Krk, u Dalmaciji (Dinara, Komušnica i Biokovo).

Medvjedi u Hrvatskoj, zajedno s onima u Sloveniji, najzapadnija su stabilna populacija. Najveći su kopneni mesojedi, iako 95 posto svojih potreba zadovoljavaju biljnom hranom. U proljeće i ljeto hrane se zeljastim biljkama i travom. U jesen jedu žir bukve kao glavnu hranu za prikupljanje zimske zalihe potkožne masti. Hrane se i kukuruzom, ali i voćem poput šljiva, jabuka, krušaka, ali i šumskim medom i ličinkama pčela. Od mesa, hrane se lešinama životinja koje pronalaze u šumi, ličinkama mrava i divljih kukaca, te mladuncima divljih životinja.

Odrasle ženke teže u prosjeku do 100 kg, a mužjaci do 150 kg, no ima i primjeraka do 300 kg težine. Najveću težinu postiže u kasnu jesen pred brloženje, a najmanju ljeti krajem sezone parenja. Boja dlake im je smeđa, na vrhu hrpta crna. Pandže na prednjim nogama dužine su 56 cm, i snažne. Njima raskopavaju zemlju, trule panjeve i mravinjake tražeći hranu. Zimu provode u brlogu, tada ništa ne jedu i ne piju. Brlozi se nalaze uglavnom u manjim šupljinama stijena, koje kopanjem prilagođavaju svojim potrebama. U brlogu si pripremaju ugodan ležaj od trave, lišća i grančica.

Ženke u prvoj polovini siječnja rađaju od jednog do četiri mladunaca. Rađaju se slijepi i bez dlake, pa

lovstvo

Smeđi medvjed

lovstvo


Od 2004. smeđi medvjed nalazi se na Crvenom popisu ugroženih biljnih i

životinjskih vrsta Hrvatske.

su životno ovisni o majci koja ih grije svojim tijelom i hrani mlijekom. Mlijeko medvjeda sadrži 22 posto masti i 12 posto bjelančevina. U životinjskom svijetu po svojoj vrijednosti usporedivo je jedino s mlijekom tuljana. Mladi ostaju uz majku oko godinu i pol. Dnevno prijeđu u prosjeku od 1,6 do 10 km u potrazi za hranom. U prirodi dožive starost od 10 do 20 godina.

Od 2005. medvjedom se u Hrvatskoj gospodari i na temelju Plana gospodarenja koji su zajednički donijeli Ministarstvo regionalnog razvitka, šumarstva i vodnog gospodarstva i Ministarstvo kulture – Uprava za zaštitu okoliša. To je jedinstveni i sveobuhvatni dokument koji određuje osnovne odrednice obitavanja i gospodarenja medvjedom u našoj zemlji. Utemeljen je na znanstvenim i ekološkim ishodištima, ali unutar zakonskih, upravnih, gospodarskih i socioloških okvira naše zemlje, te na temelju prihvaćenih međunarodnih propisa i preporuka vezanih uz zaštitu smeđeg medvjeda u svijetu i Europi. Usklađen je s odgovarajućim planovima susjednih zemalja koje također gospodare očuvanim medvjeđim populacijama, te s akcijskim planovima međunarodnih institucija. Svake godine izrađuje se i Akcijski plan gospodarenja kojim se definiraju najznačajnije smjernice gospodarenja u tekućoj godini.

Planom su propisane mjere koje će se primjenjivati u očuvanju prirodnih staništa medvjeda, ali i očuvanje populacije medvjeda, te mjere kojima će biti osiguran suživot medvjeda i čovjeka na određenim prostorima.

Posebni ciljevi uključuju: očuvanje staništa, usklađivanje s međunarodnim propisima, izbjegavanje opasnosti za čovjeka i njegovu imovinu, utvrđivanje i održavanje poželjne brojnosti medvjeda, postizanje ekonomskih efekata za lokalno stanovništvo kroz lovstvo i turizam, te podizanje javne svijesti i uključivanje interesnih skupina u donošenje odluka o gospodarenju medvjedom.

Zaštićen je i na temelju niza međunarodnih propisa o zaštiti prirode čija je potpisnica naša zemlja. Navodimo neke od njih: Konvencija o biološkoj raznolikosti, Konvencija o zaštiti europskih divljih vrsta i staništa (Bernska konvencija 2000). Europska inicijativa za velike zvijeri na osnovi Bernske konvencije donijela je Akcijski plan zaštite smeđeg medvjeda u Europi, pa tako i u našoj zemlji. Hrvatska je i potpisnica Konvencije o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divlje flore i faune (Cites), kojima se zemlje stranke obvezuju vršiti nadzor međunarodne trgovine kroz sustav izdavanja uvoznih i izvoznih dopuštenja i uvjerenja. Zbog toga je uvoz i izvoz medvjeda moguć jedino uz posebna dopuštenja.

Kao potpisnica svih navedenih međunarodnih propisa naša zemlja obvezala se poduzimati sve mjere (pravne i administrativne) na nacionalnoj i međunarodnoj razini kako bi osigurala zaštitu smeđeg medvjeda i njegovog prirodnog staništa.

Od 2004. smeđi medvjed nalazi se na Crvenom popisu ugroženih biljnih i životinjskih vrsta Hrvatske. Sukladno tome poštuje se i cijeli niz zakonskih mjera (zakona i propisa) kojima se regulira gospodarenje i zaštita smeđeg medvjeda u nas.

U Hrvatskoj ima i status lovne divljači pa se njime gospodari na razini lovišta. Odobrenim lovnogospodarskim osnovama utvrđuje se brojno stanje, prirast, ali i planira njegov odstrjel. Odstrjeljuje se prema kvotama koje se izračunavaju u odnosu na procjenu brojnosti cjelokupne populacije. Lov traje od 2. ožujka do 30. travnja, te od 1. listopada do 15. prosinca. Visoko je trofejna divljač koja privlači lovce iz cijelog svijeta.

– Uravnoteženo gospodarenje na velikim površinama koje će sačuvati njegovu sadašnju brojnost, uz smanjenje šteta na podnošljiv

broj i svođenje konfliktnih situacija između medvjeda i čovjeka na najmanju moguću mjeru, argument je za očuvanje njegovog statusa kao lovne divljači – mišljenja je i mr. sc. Dario Majnarić, lovni stručnjak zaposlen u delničkoj Podružnici.

U prošlosti medvjeda su najčešće ubijali. Prije svega predstavljao je čovjeku konkurenciju u lovu, tretiralo ga se kao opasnu i štetnu zvijer. Ubijalo ga se na razne načine. Prednjačio je lov pred brlogom, potražice po tragu, gvožđima, stupicama ili zatrovanim mekama. Na državnoj razini bio je štetna i nezaštićena divljač, za koju su se isplaćivale i novčane naknade.

Stanje se popravlja 1960. osnivanjem tadašnjih šumskih gospodarstava u Hrvatskoj, koja preuzimaju brigu o gospodarenju ovom vrstom divljači. Počinju se provoditi mjere zaštite, sprječava se ilegalno ubijanje medvjeda, smanjuje uporaba zatrovanih meka kod lova na lisice i vukove, te započinje prihrana u lovištima.

U lovištima Šumskog gospodarstva Delnice 1960. utvrđen je fond od tridesetak medvjeda. 1970. na površini od 52.300 ha utvrđen je broj od 55 medvjeda. Deset godina kasnije taj je broj udvostručen. S povećanjem broja medvjeda povećavala se i odstrjelna kvota. Od 1960. do 1970. odstrijeljeno je u lovištima ŠG Delnice ukupno 26 medvjeda, a od 1970. do 1979. 68 medvjeda ili 72 posto ukupnog odstrjela za spomenuto dvadeset godišnje razdoblje, saznajemo od poznatog lovnog stručnjaka Alojzija Frkovića.

Stanje populacije prati se danas prikupljanjem podataka u staništu. Populacija živih medvjeda prati se promatranjem i prebrojavanjem medvjeda na hranilištima

ili drugim susretima u staništu. Posebno se vodi evidencija o broju porodičnih skupina (majka i mladunci u prvoj i drugoj godini života). Za evidenciju se koriste posebni obrasci.

Vrše se i brojna istraživanja. Kod nas je s takvim istraživanjima 1981. g. počeo prof. dr. sc. Đuro Huber iz Zavoda za biologiju Veterinarskog fakulteta u Zagrebu. U istraživačke, ali i ostale svrhe, medvjedi se hvataju posebnim zamkama, omamljuju, obilježavaju ušnim markicama, te ogrlicama sa radioodašiljačima (telemetrijsko praćenje). Najnovije metode omogućuju njegovo praćenje upotrebom satelita te GPS i GSM komunikacijom.

U tijeku je i znanstveno istraživanje DNK smeđeg medvjeda u Hrvatskoj koje će dati znanstveno najprihvatljivije podatke o brojnosti populacije.

Zbog svojih bioloških potreba med-vjed ima potrebe za raznim staništima.


Tragovi medvjeda u snijegu

Na osnovi određenih izračuna u koje su uključeni prostori na kojima stalno ili povremeno obitava, smatra se da u Hrvatskoj obitava oko 1000 medvjeda.

Nekada je nastanjivao i područja nizinskih šuma, poplavnih dolina i prirodnih travnjaka. Širenjem, odnosno naseljavanjem ljudi u pojedina područja, potiskuju ga. Danas živi uglavnom u brdskim šumovitim područjima na nadmorskim visinama do 1700 metara. Da bi stanište zadovoljilo njegove potrebe, mora se sastojati od raznih tipova šume. Posebnu važnost imaju bjelogorične šume (hrasta, bukve i kestena). Kod nas, prije svega, sastojine bukve, ali i područja gorskog raslinja i livada. Pri tome je važna i mogućnost njegova kretanja u svim smjerovima uključujući i zone različitih nadmorskih visina.

Unutar stalnog staništa u Hrvatskoj, lovišta su zastupljena sa 94,2 posto površine, a nacionalni parkovi sa 5,8 posto. U nacionalnim parkovima medvjed je trajno zaštićen.

Stalno stanište je prostor u kojem on zadovoljava sve svoje potrebe za hranom, vodom, prostorom, mirom, zaklonom i br

loženjem. Na takvim prostorima poduzimaju se sve uzgojnozaštitne mjere da bi se osigurala stabilnost populacije, a lokalno stanovništvo prihvaća ga kao dio svoga prirodnog okoliša. Osim za lovni turizam, stanište medvjeda pruža mogućnosti razvoja ekoturizma. Turiste privlači ljepota okoliša, a on je simbol očuvane prirode.

Sa sustavnim praćenjem mortaliteta medvjeda započelo se intenzivnije 2000. godine od kada je do 2007. smrtno stradalo 448 medvjeda. Od toga 320 mužjaka i 111 ženki te 17 jedinki nepoznatog spola. Kao uzrok smrtnosti navodi se u 75 posto slučajeva lov, a u 16 posto slučajeva razlog smrti je cestovni i željeznički promet. Opasnost u Hrvatskoj predstavljaju pruge koje prolaze kroz stanište (Karlovac – Rijeka u dužini od 143 km, te Knin – Oštarije u duljini 213 km). Posebno su opasni usjeci i otvori tunela. Šumske prometnice odnosno otvorenost šuma nema negativnih utjecaja na populaciju. Podaci o mortalitetu prijavljuju se nadležnom ministarstvu.

Da bi se spriječilo stradavanje uz autoceste, u Hrvatskoj je napravljen dovoljan broj prijelaza koji im osiguravaju prijelaz iz jednog područja u drugo. Autocesta Bosiljevo – Rijeka ima čak na 25 posto svoje

ukupne duljine objekte na kojima su mogući prijelazi za medvjede te jedan zeleni most kod Dedina. Autocesta Bosiljevo – Sveti Rok ima čak četiri zelena mosta, a mogući su i prijelazi ispod mostova, vijadukata i iznad tunela.

Uz promet, jedna od velikih opasnosti koja prijeti medvjedima su otpad i nekontrolirana odlagališta otpada.

Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost u protekle četiri godine sklopio je ugovore s jedinicama lokalne samouprave o uređenju 298 službenih neuređenih odlagališta komunalnog otpada. Do sada

je uređeno tridesetak takvih odlagališta. U tijeku je i provođenje akcije »Smeće ubija medvjeda« kojom se želi spriječiti pristup medvjeda smeću, a javnost educirati o toj problematici. Akciju provodi Uprava za lovstvo Ministarstva regionalnog razvitka, šumarstva i vodnog gospodarstva te Zavoda za biologiju Veterinarskog fakulteta u Zagrebu, u sklopu projekta LIFE COEX. Radi se o projektu pod nazivom »Unapređivanje suživota velikih zvijeri i poljoprivrede u Južnoj Europi« kroz koji EU sufinancira provođenje Plana gospodarenja medvjedom.

Uspješnost sadašnje i buduće reprodukcije medvjeda u Hrvatskoj ovisi prije svega o kvaliteti i prostranosti staništa. Pitanje broja medvjeda u Hrvatskoj predmet je različitih procjena. Na osnovi određenih izračuna u koje su uključeni prostori na kojima stalno ili povremeno obitava, dolazi se do brojke od oko 1000 komada.

Posljednjih godina zabilježen je trend porasta populacije. Prirast je visok zbog nekoliko razloga:

– povoljni klimatski uvjeti vladaju tijekom cijele godine, dok najnepovoljniji dio godine prespava u zimskom snu. Telemetrijsko


Autocesta Bosiljevo – Sveti Rok ima čak četiri zelena mosta, a mogući su i prijelazi ispod mostova, vijadukata i

iznad tunela.

– Okružnicom Hrvatskoslavonskodalmatinske vlade od 27. svibnja 1915. za svakog starog medvjedamedvjedicu isplaćivala se nagrada u visini od 20 kruna, a za mladog medvjeda od 4 krune.

– Godine 1935. donijeta je naredba po kojoj se mogao loviti samo uz dozvolu državne vlasti. Šume u kojima je obitavao pripadale su šumskom eraru, imovnim općinama ili pojedinim vlastelinstvima.

– Na posjedu obitelji Ghyzy u izlučenom lovištu Gospoštije Čabar (na 30.700 katastarskih rali) u posljednjem desetljeću 19. stoljeća, lov je bio zabranjen šumarskolovačkom osoblju. Slične odredbe bile su na snazi i u susjednoj Kranjskoj, te u Gospoštiji Grobnik (vlastelinstvo ThurnTaxis).

– Zakonom o lovu NRH iz 1949. uvršten je među divljač zaštićenu lovostajem od 1. siječnja do 31. listopada.

Zaštita u povijesti


praćenje šest obilježenih medvjeda pokazalo je veliki raspon trajanja brloženja od 6 do 189 dana ili prosječno 86 dana

– medvjed u prirodi nalazi dovoljno hrane, u kojoj značajni udjel ima plod bukve

– u cijelom staništu medvjed se dodatno prihranjuje kao lovna divljač, mada istraživanja nisu pokazala pozitivan utjecaj hranjenja na reprodukciju

– aktivnosti ljudi u staništu ne djeluju na njega štetno, jer mu osiguravaju mir.

Preduvjet za izradu, ali i provođenje akcijskog plana gospodarenja medvjedom prije svega je očuvanje staništa. Stanište u Hrvatskoj sastavni je dio alpskodinarskopindskog područja njegove rasprostranjenosti u Europi, staništa su zaokružene cjeline, ne postoje strogo odvojena područja njegova obitavanja.

Tijekom 2003. provedena su ispitivanja javnosti o medvjedu (šumara i lovozakupnika). Većina ispitanika iskazala je pozivne stavove, posebno u onim dijelovima zemlje

gdje medvjed stalno obitava. Čak 85 posto ispitanika iz Like smatra da je koristan za razvoj turizma.

Predstavnici šire javnosti pokazali su dobro poznavanje njegove osnovne bio logije. Što se tiče poznavanja zakonskog statusa vrste i službenih procjena populacije, rezultati su bili loši. I to je jedan od pokazatelja da nadležne institucije moraju poraditi na tome da

o toj problematici bolje informiraju širu javnost.

Sukladno tome Akcijskim planom predviđaju se sljedeće aktivnosti: pokretanje edukativnoinformativnih kampanja pripremljenih za ciljne skupine; identifi kacija i uključivanje interesnih skupina kao predstavnika javnosti u gospodarenje medvjedom, kroz

konzultacije i zajedničko planiranje.

Plan gospodarenja kao i akcijski godišnji planovi trebaju biti javni dokumenti na koje

interesne skupine mogu davati određene primjedbe; suradnja s lokalnim stanovništvom takva da ono bude informirano o statusu populacije medvjeda, te o izvanrednim situacijama (pojavi medvjeda problematičnog ponašanja ili medvjedića bez majke); kontinuirano praćenje stavova javnosti prema medvjedu i načinima gospodarenja.

Smeđi medvjed u Hrvatskoj zaštićena je i lovna vrsta kao što smo već naglasili. Jedan

Zeleni most Dedin

je od najvažnijih predstavnika biološke raznolikosti i nalazi se na vrhu prehrambenog lanca. Ugrožen je jedino od čovjeka i njegovih aktivnosti, stoga zahtijeva stalnu brigu, skrb i zaštitu, ne samo nadležnih institucija već i svekolike javnosti.

Otkriveno najstarije stablo na svijetu

U gorju Fulu, u švedskoj pokrajini Dalarna, otkriveno je najstarije stablo na svijetu. Testiranje u laboratoriju u Miamiju na Floridi dokazalo je da je najstarije

stablo pustilo korijenje prije osam tisuća godina, ističe profesor Leif Kullman sa sveučilišta UMEI u Švedskoj. Otkrivena su još dva stabla smreke starosti između 4800 i 5500 godina. Smreke su pronađene prigodom istraživanja klimatskih promjena, a navedena stabla, prve su šume izrasle poslije ledenog doba.

Do tog se otkrića smatralo da je najstarije stablo na svijetu bor zvan Metuzalem, starosti između 4000 do 5500 godina, koji raste u Kaliforniji.

V. P.

zanimljiva priroda

Najstarije stablo staro 8000 godina


Grivasti skakač je divljač porijeklom iz gorja Atlas u sj. Africi. Prema dostupnoj literaturi, odrasli primjerak grivastog skakača može težiti i do 150 kg. Otporan je na većinu bolesti i parazita, skroman u izboru hrane, dobar je penjač.

Njegovo idealno stanište je isto kao i za mufl ona i divokozu. Sve to izgleda dobro i moguća je novost u našim lovištima, ali...

Nesumnjivo je grivasti skakač alohtona vrsta za razliku od muflona kojega se, držim, u našem priobalju može smatrati autohtonom vrstom. Mogućnosti staništa u priobalju za mufl ona su velike i smatram da tu ima dosta mjesta za povećanje brojnosti.

Za lov na mufl ona u otvorenim lovištima ima dovoljno lovne klijentele te se može povećati njegovo brojno stanje na kopnu i na otocima.

Lovišta kao Sv. Ilija na Pelješcu i Sv. Juraj kod Senja i druga, koja su vrhunska staništa za mufl ona, i Biokovo koje je biser u staništu divokoze kao vrste koja sigurno tu i spada, previše su dragocjena da bi se u njih naselio grivasti skakač, pa onda čekalo da se vidi što će se dogoditi. Kada jednom čovjek nanese štetu (u) prirodi, skoro ju je nemoguće ispraviti. Iskustva drugih pokazuju negativna iskustva s grivastim skakačem. Mi smo mala zemlja, sa dosta dobro očuvanim staništem i imamo raznoliku fl oru i faunu, bolju od većine europskih zemalja pa nemamo moralno pravo ugroziti tu raznolikost.

GRIVASTI SKAKAČ (AMMOTRAGUS LERVIA)

Grivasti skakač je divljač porijeklom iz gorja Atlas u sj. Afri

Oprezno s grivastim skakačem

U našoj lovačkoj i drugoj literaturi u zadnje vrijeme dosta se piše o grivastom skakaču, ponajviše o tome je li on kao nova lovna vrsta dobrodošao u naše podneblje. Evo još jednog mišljenja

Piše: Dražen SertićFoto: »Lovački vjesnik«

Grivasti skakač

Ako netko smatra da je grivasti skakač komercijalna vrsta interesantna za lov, može tu vrstu uzgajati i loviti u dobro ograđenom lovištu koje onemogućava izlazak izvan ograde.

Zakonskim propisima treba omogućiti odstrel svih grla grivastog skakača koji se nađu izvan ograđenih lovišta. Divljač, koja ima veliku reproduktivnu snagu vrlo je opasno uzgajati u otvorenim lovištima, a ne znajući što će se dogoditi s ostalim vrstama na istom staništu.

Primjer lošeg upletanja čovjeka u prirodu je sadašnje gospodarenje s vukom. Radi zaštite jedne vrste – vuka, doveli smo do biološkog minimuma druge autohtone vrste kao srnu, jelena i divlju svinju u staništu vuka.

Čuvajmo se i pripazimo da i unosom grivastog skakača ne počinimo i veću štetu u krhkoj prirodi.

Otkriveno najstarije stablo na svijetu


čovjek i priroda

Ritsko-močvarno stanište Dunavsko-Dravskog porječja jedinstveno je prirodno i očuvano izvorno stanište brojnih vrsta biljaka i životinja. Najupečatljivija karakteristika ovog područja

su stare šume topola, vrba i hrasta koje su mozaično ispresijecane prostranim ritskim livadama i trščacima, brojnim barama i drugim riječnim rukavcima. Šumom i lovnim vrstama divljih životinja na tom području gos-podari Uprava šuma Osijek, kroz svoje dvije osnovne jedinice, šumarije Tikveš i Batina. Ukupna površina na kojima se aktivno gospodari iznosi oko 20.000 ha, dok je na površini od oko 7500 ha ustanovljen posebno zaš-tićeni objekt prirode (posebni rezervat) kojim upravlja »JUPP Kopački rit«. S obzirom na to da su prostrana prirodna močvarna područja u riječnim dolinama bo-gata, kako brojem vrsta divljih životinja, tako i visokom koncentracijom jedinki pojedinih vrsta, može se s pra-vom konstatirati kako su močvarna staništa kolijevka bioraznolikosti. Važna sastavnica močvarnih staništa su i ptice močvarice, stoga ne čudi interes i osjetljivost kojeg brojni istraživači, znanstvenici i promatrači ptica imaju prema ovom razredu divljih životinja.

Kao i u svakom ekosustavu, tako i u području močvarnih staništa, postoji prirodno utvrđeni hra-nidbeni lanac tzv. hranidbena piramida. Na vrhu te hranidbene piramide močvarnih staništa nalazi se zakonom zaštićena vrsta, pernati grabežljivac, lovac, selektor, pa i strvinar – orao štekavac (Haliaeetus albi-cilla, L.), vrsta koja u močvarnim staništima Republike Hrvatske nema prirodnih neprijatelja, objašnjava revir-nik Dražen Degmečić.

Tijekom travnja, na svom redovnom poslu čuvanja šume i lovišta, lovnik u Šumariji Tikveš Dejan Šafranj uočio je veću skupinu štekavaca oko jedne od broj-nih ritskih bara. Misleći kako se radi o strvini (uginuću divljači) otišao je provjeriti kako bi mogao proslijediti informaciju nadređenima u Šumariji. Primijetio je jed-nog orla kako tetura po zemlji i kako mu je lijevo krilo položeno uz tlo. Prišavši bliže, jasno je vidio da mu je lijevo krilo ozlijeđeno i da nije sposoban za let.

– Približili bismo mu se na samo par koraka poku-šavajući ga uhvatiti, no vješto je izbjegavao naše op-

ZAŠTITA PTICA / KAKO SU ŠUMARI SPASILI JEDNOG ORLA

Prijatelji se poznaju

Orao štekavac zaštićena je vrsta koja je u baranjskim močvarnim staništima pronašla vrlo povoljne uvjete za život i razmnoža-vanje, pa ih se tridesetak i danas ovdje gnijezdi i obitava

Osnivanje rehabilitacijskog centra za ptice dobro bi došlo i na području Slavonije i

Baranje jer upravo je ovo slavonsko-baranjsko međurječje (Sava, Drava, Dunav) najbogatije

vrstama divljih životinja.

Piše: Antun Zlatko LončarićFoto: Dražen Degmečić

koljavanje. Kolega Branislav Derežić i ja ipak smo ga uspjeli satjerati u obližnji trščak i uhvatiti, jer se nije mogao probiti kroz gustu trsku – objašnjava Šafranj.

Odmah po dolasku u Šumariju, upravitelj Darko Cvi-jić obavijestio je Upravu parka prirode Kopački rit o ranjenom orlu koji je predan djelatnicima Parka. Oni su ga uputili ustaljenom procedurom na daljnju njegu i liječenje prvo u Zagreb, pa zatim u Centar za rehabi-litaciju grabljivica u Dubravu kod Šibenika.

Prijatelji se poznaju Prijatelji se poznaju u nevolji Karakteristično

jedrenje štekavca

Štektanje na visokom položaju


Prijatelji se poznaju

Ozlijeđeni orlovi i druge ptice nakon ozljede i transporta do Centra za zbrinjavanje, prolaze sljedeću uhodanu proceduru: pri-hvat, pregled, terapijski postupci; rehabilitacija; proširena rehabili-tacija – priprema za puštanje.

Rezultat liječenja može biti puštanje u prirodu, premještanje u druge centre u svrhu reprodukcije ili ostanak u centru.

Što je postavljanje dijagnoze brže (brza identi� kacija, transport i pregled) i točnije, broj dana provedenih u oporavilištu je kraći, a vjerojatnost uspješnog povratka u prirodu veća. Orlovi koji ne za-vrše ponovno u prirodi bivaju prebačeni u druge centre za uzgoj grabljivica s ciljem vraćanja njihovih potomaka u prirodu. Time je-dinke pridonose povećanju cjelokupne populacije svoje vrste. Tra-janje oporavka je individualno i ovisi o nizu prirodnih čimbenika (mitarenje, godišnje doba, brzina stjecanja letne kondicije, brzina učenja lova), općem stanju i vrsti ozljede, kao i o znanju i iskustvu osoblja centra (Bata i dr.).

Posljednje primljene informacije o »našem« orlu su pozitivne, prvotni šok nastao zbog ozljede i manipulacije je ublažen i nestao, te je nakon prihvata, pregleda i terapijskih postupaka ušao u fazu rehabilitacije. Potvrđeno je da ozljeda nastala na krilu orla nije po-sljedica krivolova, da nije prostrijeljeno i ne postoje oštećenja koja se inače stvaraju na ranama od metka. Orla je zasigurno jak vjetar bacio na krošnje drveća, a nekontroliranim slijetanjem je ozlijedio krilo, pojašnjava Dražen Degmečić.

S obzirom na to da u prirodi vladaju zakoni preživljavanja najsposobnijih, odnosno najprilagođenijih trenutnom evolucij-skom procesu, nakon ovakvih događaja, a sukladno teorijama o konzervaciji staništa, upitajmo se jesmo li trebali ili čak smjeli re-agirati. Struci je to pitanje suvišno jer je jasno da je čovjek vrlo davno ušao u prirodnu ravnotežu i da je upravo čovjek tu prisu-tan kao korektor kada je i ako je potrebno. Stoga bi sva društva koja u svom nazivu nose pridjev »zeleni« u svojim programima i projektima trebala uključivati stručnjake i svakako se odazivati na pozive struke za volonterskom pomoći, jer uz stručno usmjerenu pomoć najviše pridonose okolišu. Na kraju može se ponuditi kon-statacija kako je put od baranjskih močvara do spasa u Šibeniku prilično dug te da bi hvalevrijedna inicijativa poput ove u Šibe-niku od strane Emilija Menđušića, vlas nika Sokolarskog centra, i kod nas na području Slavonije i Baranje dobro došla. Jer, upravo je ovo slavonsko-baranjsko međurječje (Sava, Drava, Dunav) naj-bogatije vrstama divljih životinja, a brzina prihvata i terapije se na primjeru ovog orla štekavca pokazala kao značajna za daljnji tijek i način života orla (sloboda ili zatočeništvo), razmišlja mladi šumarski stručnjak Degmečić.

Orao štekavac je zaštićena divlja vrsta koja je uz dunavska močvarna područja našla svoja područja aktivnosti i mjesto prebivanja. Štekavac je i lovac, ali i strvinar. Hrani se ribama, pticama močvaricama i sisavcima do veličine slabe srne, ali se hrani i strvinama uginulih divljih životinja i tako preuzima ulogu čistača staništa na kojem obitavaju i druge vrste divljih životinja za koje bi uginuli organizam mogao predstavljati ža-rište zaraze i bolesti. Jedinka u parenje ulazi tek s pet godina života, a leglo obično čini jedan čučavac, rijetko dva. Zato je povećanje populacije štekavaca dosta spor i dugotrajan proces, pa je svaka jedinka vrlo vrijedna. Mlađi primjerci imaju tamno crno-smeđu glavu i rep, a kljun je smeđe maslinast, dok odra-sli primjerci imaju bijeli rep, svijetlosmeđu glavu i žuti kljun, raspon krila može biti i do 240 cm, a tjelesna masa 6 do 6,5 kg. Odrasli primjerci ostaju vjerni jedno drugom cijeli život i vraćaju se na isto gnjezdište svake godine i kontinuirano na-dograđuju gnijezdo pa ono može poprimiti prilične dimenzije (u promjeru i do 180 cm). U svijetu postoje:

– Bjeloglavi štekavac (H. leucocephalus) – Sj. Amerika– Afrički štekavac (H. Vocifer) – Afrika– Orao štekavac (H. Albicila) – Europa– Veliki štekavac (H. Pelagicus) – Azija.Svaki u svom području rasprostranjenja ima posebno znače-

nje kako u svojim ekosustavima, tako i u kulturi naroda koji žive u pojedinim područjima, a dvije najčešće riječi koje se vezuju uz orla štekavca su sloboda i neukrotivost.

Orao štekavac je zaštićena divlja vrsta koja je uz dunavska

Orao štekavac

Ozlijeđeni orao štekavac

Spasitelji orla – Dejan Šafranj i Branislav Derežić

Dražen Degmečić predaje orla u JUPP »Kopački rit«

nove knjige

Pod pokroviteljstvom Hrvatskih šuma i Hrvatskoga šumarskog društva iz tiska je izašla knjiga »Atlas šumskih oštećenja (Dijagnoze i bolesti dr-

veća)«, prijevod njemačke knjige Farbatlas Waldschaden (Diagnose von Baumkrankhei-ten), autora Guntera Hartmanna, Frantza Nienhausa i Heinza Butina. Atlas omogu-ćuje i pojednostavnjuje prepoznavanje i razlikovanje šteta od raznovrsnih uzročnika na najvažnijem šumskom drveću na teme-lju jednostavnih i izvana vidljivih obilježja. Prikazane su štete koje nastaju kao poslje-dica ekstremnih vremenskih nepogoda, ne-dostatka hranjivih tvari, imisija, kiselih kiša, herbicida, štetočinja te infekcijskih bolesti (gljivičnih, bakterijskih, virusnih i dr.). Među oštećenjima uzrokovanim insektima osobito mjesto pripada potkornjacima, a obrađene su i greške drveta te drugi štetni simptomi na drvetu i u njemu.

Dijagnoza na terenu i u laboratori-ju – Autori naglašavaju kako je uzročnike štete moguće odrediti na samom terenu detaljnom analizom simptoma na krošnji, deblu i korijenu, bez daljnjih laboratorijskih analiza. S obzirom na to da je dio simptoma

»ATLAS ŠUMSKIH OŠTEĆENJA (DIJAGNOZE I BOLESTI DRVEĆA)«nove knjige

Koristan priručnik šumarskim stručnjacima

Atlas šumskih oštećenja omogućuje i pojednostavnjuje prepoznavanje i razlikovanje

šteta od raznovrsnih uzročnika na najvažnijem šumskom

drveću na temelju jednostavnih i izvana vidljivih obilježja

nespeci� čan, posebice u kasnijim stadijima bolesti ili kod odumrlih stabala, za točnu je dijagnozu važno promatranje početnih stadija, kad je moguća jasna diferencijacija karakterističnih simptoma. Samo u slučaje-vima gdje simptomi nisu jasni, potrebno je provesti laboratorijske analize. One podra-zumijevaju mikroskopsko određivanje štet-nih organizama, kemijsku analizu količine hranjivih i štetnih tvari te analizu godova za određivanje vremenskog napredovanja i povijesti oštećenja. Prvenstveno su ove ana-lize potrebne za dijagnozu kompleksnih i za stablo tipično dugotrajnih procesa bolesti, koji mogu potrajati godinama ili desetljeći-ma. Tijekom toga vremena različiti činitelji, istodobno ili jedan za drugim, pojačavaju ili umanjuju intenzitet oboljenja. Tako je postavljena dijagnoza za već dugo poznate bolesti, kao što su, primjerice, sušenje hrasta ili nekroza kore bukve, ali i novije, uzroko-vane emisijom štetnih plinova. Takve bolesti nije moguće dijagnosticirati samo uz pomoć simptoma na terenu jer su oni malobrojni i nespeci� čni. Ipak, nasuprot tome, u našim šumama postoji niz speci� čnih simptoma koji već dulje odgovaraju poznatim prirod-nim ili antropogenim i, u svakom slučaju, poznatim uzročnicima. Premda je za točnu dijagnozu u većini slučajeva potrebno pro-vesti laboratorijske analize, na terenu će analiza simptoma imati i nadalje značajnu i nerijetko odlučujuću ulogu. Tome bi ovaj atlas svakako trebao pripomoći.

Prepoznati zdravstvene probleme naših šuma – Urednik hrvatskoga izdanja u predgovoru ističe kako je korisno zainte-resirane upoznati s naprednim iskustvima i drugih, nama bliskih zemalja, osobito stoga što postajemo dio Europske zajednice pa tako želimo upoznati i koristiti se njihovim znanstvenim dostignućima. Zato se prepo-ručuje našim šumarima da priručnik obilno

koriste za lakše otkrivanje i prepoznavanje zdravstvenih problema naših šuma kojima je sve veće onečišćenje zraka trajno opte-rećenje te ih čini manje otpornim i na sve druge štetne utjecaje. Samo temeljitim i stalnim praćenjem njihova zdravstvenog stanja i ispravnim dijagnosticiranjem svake nepoželjne pojave može se pravovremeno i stručno intervenirati.

Pozornost svim simptomima – U upu-tama za korištenje knjige navodi se kako se pojedini simptomi bolesti u svom tipičnom obliku pojavljuju samo u određenim go-dišnjim dobima, što treba uzeti u obzir jer to može u dijagnosticiranju biti odlučujući činitelj. Pojedinačno gledajući teško je de-terminirati bolest, ali uzimajući u obzir sve simptome, dolazimo do sindroma tipičnog za pojedinu bolest. Pri postavljanju dijagno-ze važno je uzeti u obzir što je više moguće obilježja sa stabala i iz njihove okoline. Po-jedine je simptome moguće uočiti proma-tranjem cijeloga stabla ili skupine stabala iz veće udaljenosti (dalekozor), dok poneki simptomi zahtijevaju promatranje pojedinih dijelova biljke iz blizine (povećalo). Tome su prilagođene pojedine fotogra� je.

Korisne fotogra� je u boji – Knjiga sadrži 658 kvalitetnih fotogra� ja u boji, poredanih prema vrstama drveta na kojima nastaju po-jedini simptomi. Uza stručne opise iznimno sistematiziranih uzročnika i šteta u šumi, na 19 vrsta listopadnog i crnogoričnoga drveća predočeno je 300 bolesti i oštećenja. Nedvoj-beno je da će atlas korisno poslužiti šumar-skim stručnjacima, studentima i učenicima te popuniti u nas dugogodišnju prazninu u literaturi iz zaštite šuma. Njime se, također, mogu služiti svi oni koje zanima zdravstveno stanje šuma, a to su osobe koje rade na zaštiti okoliša, ekolozi i, uopće, svi ljubitelji prirode. Nakladnik izdanja je požeški ITD Gaudeamus, urednik dipl. ing. Stjepan Blažičević, pred-sjednik požeškog ogranka HŠD-a, a recen-zenti prof. dr. sc. Milan Glavaš (Šumarski fakultet), dr. sc. Milan Pernek (Šumarski institut) i mr. sc. Petar Jurjević (Hrvatske šume). Idejni tvorac i najzaslužniji za to što je knjiga ugledala svjetlo dana je dipl. ing. Zlatko Lisjak, voditelj Odjela za ekologiju i zaštitu šuma UŠP Požega i autor niza knjiga iz područja gljivarstva.

Piše: Ivica TomićFoto: I. Tomić



Većina od nas uvriježeno misli da starenje neizbježno donosi i slabljenje intelektualnih snaga. Neuroznanstvenici i psiholozi sada pro-nalaze da stariji mozgovi imaju iznenađujuće

sposobnosti i snage. Zablude o tome što se događa kad um stari, sada jedna po jedna nestaju.

Prva zabluda: stvari se samo pogoršavaju – Te-stovi memoriranja zaista pokazuju da 70-godišnjacima često treba više vremena i čine više pogrešaka, nego 20-godišnjaci. Međutim, skrivena unutar tih rezul-tata je prevladavajuća činjenica da, kako ljudi stare, mentalna se snaga počinje značajno razlikovati među pojedincima slične dobi. Ta činjenica onemogućuje donositi zaključke o sposobnosti neke starije osobe samo na osnovi njezinih godina. Na različitim psiho-loškim testovima, sprovedenim na ljudima u dobi od 25 do 92 godine, nađeno je da je četvrtina do trećina 80-godišnjaka obavila zadatke isto tako dobro kao i njihove mlađe kolege. Nizom studija utvrđeno je ne samo da većina ljudi zadržava dobre mentalne vještine do barem 70 godina života nego da i više od četvrti-ne onih starijih od te dobi ne pokazuju značajan pad intelektualnih snaga. Znanstvenici misle da genetski faktori i faktori okoline igraju u tome ulogu. Ispitiva-nja pokazuju da faktori koji su najviše povezani s do-brom mentalnom funkcijom u starijoj dobi, uključuju iznadprosječnu naobrazbu, stimulirajući životni stil, kao i biti u braku s pametnom osobom. Kruta privr-

zdravi život ISTINE I ZABLUDE

Znanstvenici imaju iznenađujući odgovor: i za vrijeme starenja možete ostati mentalno bistri

kavezu, za vrijeme jednog pokusa, stavili nove igračke, njihovi su mozgovi reagirali na te stimulanse na taj način što nervne stanice (neuroni) u mozgu stvaraju nove veze među sobom. Učinak se smanjuje i slabi kako se s vremenom ta, za njih, novina »troši«, pa šta-korima postaje dosadno.

Ustvari, studije su pokazale da oni koji ustraju u tome da obavljaju stvari na način kako to uvijek čine, skloni su bržem opadanju intelektualnih sposobnosti tijekom starenja.

Četvrta zabluda: zdravo tijelo – zdrav um – U mnogim slučajevima, bolest uopće ne narušava mo-zak za vrijeme starenja. Za bolesti koje su povezane s mentalnim slabljenjem (srčane bolesti, šećerna bolest ili visoki krvni tlak), znanstvenici smatraju da se za takvu situaciju može djelomično kriviti životni stil pa-cijenta. Na primjer, prekomjerno uživanje hrane, nedo-statak � zičke aktivnosti i stres su pretkazatelji i � zičkog i mentalnog slabljenja. Tjelovježba koristi snazi mozga

Mozak koji stari zadržava iznenađujuću sposobnost da se pomlađuje, kako bi kompenzirao gubitke.

Neke mentalne vještine, kao što je sposobnost koncentracije ili matematičko računanje, izgleda da se zadrže vrlo dugo u starosti.

Koristan priručnik šumarskim stručnjacima

Piše: dr. Ivo Belan

kao i biti u braku s pametnom osobom. Kruta privr- i mentalnog slabljenja. Tjelovježba koristi snazi mozga

Opada li intelektualna snaga sa starenjem?

ženost rutini i slabo zadovoljstvo sa životom povezani su sa slabljenjem intelekta.

Druga zabluda: prvo se gubi pamćenje – Godi-nama je prevladavalo mišljenje da je tijekom starenja memorija ono što prvo »odlazi«. Međutim, kada men-talne sposobnosti pređu svoj vrhunac, memorija nije ono što prvo »odlazi«, što slabi i nestaje. Ono što obič-no najprije počinje biti teško, i to već u 40-im godina-ma života, je moždana sposobnost osjećanja odnosa u prostoru (primjerice, pronalaženje svog automobila u podzemnoj garaži).

Neke mentalne vještine, kao što je sposobnost kon-centracije ili matematičko računanje, izgleda da se za-drže vrlo dugo u starosti. Predstojnik neurološke klinike na medicinskom fakultetu John Hopkins, Barry Gordon, kaže: »Kazati, izgubit ćeš memoriju, je isto kao kazati, tvoj auto će se pokvariti. Sigurno, mnogi se automobili pokvare i stanu, međutim s ispravnim i redovnim odr-žavanjem mnogima se to nikada ne dogodi.”

Treća zabluda: »upotrebljavaj ga ili ga izgubi« – Znanstvenici kažu da ne postoji izravna veza između mentalne aktivnosti i mentalne oštrine. Novija istraži-vanja pokazuju da »upotrebljavati mozak je dobro, ali to ne garantira da ga nećete izgubiti«. Izložiti mozak novim iskustvima i podražajima izgleda da je ključno za održavanje uma bistrim. Kad su starim štakorima u

on može ustvari prebaciti odgovornost za određeni zada-tak, koji treba obaviti, s jedne regije na drugu.

Istraživači sa sveučilišta Penn State našli su da ljudi u svojim 70-im godinama, koji su izgubili mentalno funkcioniranje tijekom zadnjih 15-ak godina svog ži-vota, mogu znatno poboljšati svoje stanje uz pomoć učenja. Psiholozi primjenjuju kognitivne treninge u svrhu poboljšanja rezoniranja, snalaženja u prostoru i memoriranja, kako bi starije ljude održavali oštroum-nima i nezavisnima.

Nije zabluda: stariji pa pametniji – Znanstve-nici koji istražuju i mjere mudrost u laboratorijskim uvjetima potvrđuju da kako čovjek stari tako postaje mudriji. Mnoge studije pokazuju da se stariji ljudi pri-lagođavaju svojim »sporijim mozgovima« izvršavajući zadatke e� kasnije nego oni mlađi. Također, premda starijim ljudima često treba više vremena da donesu odluku, ona je često bolja.

Razumljivo, još je istraživanja potrebno na području starenja uma, međutim više se nikad neće moći stariju dob de� nirati kao period mentalne slabosti. Eksperti zaključuju da stariji mozgovi nisu inferiorni, nego da su jednostavno drugačiji od mlađih mozgova. Na neki način, mlađi su ljudi oni koji mogu biti u nepovoljnom položaju, kompenzirajući nedostatak informacija, iskus-tva i mudrosti s brzinom uma.

i u zdravih i u bolesnih, kako mladih, tako i starih osoba.

Peta zabluda: starijima je teško pomoći – Mozak koji stari zadržava iznenađujuću sposobnost da se pomlađuje, kako bi kompenzirao gubitke. Ako jedna njegova nervna stanica (neuron) ne može obavljati svoju funkciju, su-sjedne stanice preuzimaju taj posao. Tako, kako mozak stari,


svijet ptica ZANIMLJIVI PTIČJI SVIJET

Djetlići se pretežito hrane kukcima koji žive pod korom i na drvu stabala. Kako bi došli do hrane imaju prilagođe-ne nekolike organe. Kljun, koji upotrebljavaju kao dlijeto, zašiljen je i tvrd. Njime uklanjaju koru i kidaju drvo, kako

bi došli do ličinki i odraslih kukaca u plićim ili dubljim hodnicima. Jezik je dugačak, crvast, na kraju nazubljen i ljepljiv. Njime se kuk-ci nabodu ili zalijepe. Cijela glava je prilagođena za jako udaranje kljunom.

Noge su prilagođene za kretanje i okomito po deblima raspo-redom prstiju – po dva naprijed i nazad. Rep je učvršćen jakim i elastičnim perima i njime se opire o koru, kad se odmara ili se kreće po drveću.

Djetlić bučno dolijeće na deblo i počinje s pregledom odozdo prema gore. Pregledava i grane uokolo. Pri traženju hrane djetlić

Među šarenim djetlićima najpozna-tiji je član. Lijepo je šareno obojen – crno, bijelo, crveno i riđe. Pre-vladava kombinacija bijele i crne

boje. Odozdo je bijel i uz rep riđ. Mužjak ima crvenu mrlju na stražnjem dijelu glave. Velik je kao drozd, dugačak 21 do 25 cm.

Živi u starijim šumama listača, četinja-ča i mješovitim, ali i u parkovima i voćnjaci-ma – tamo gdje se mogu dubiti duplje i gdje ima dovoljno hrane. Najviše voli mješovite šume i borove zbog sjemenki. Poslije perio-da razmnožavanja je samotnjak, zimi se ne-kada pridružuje jatima sitnih ptica pjevica.

Od pretproljeća do svibnja može se če-šće čuti bubnjanje velikog djetlića. Pojedine serije bubnjanja sastoje se od ubrzavajućeg niza od 12 do 18 udaraca. Bubnjanje dostiže vrhunac u travnju. Neki djetlići, koji žive u blizini čovjeka, otkrili su rezonantne osobine materijala, kojih nema u prirodi. Primjerice, lim i drugo od metala.

Kao i druge vrste djetlića, svake godine dubi novu duplju, ponajprije u mekim vr-

Šareni veliki djetlić


stama drveća, i to na visini od 1 do 10 m, češće od 2 do 5 m. Dubi u mrtvom i živom drvetu. Nekad ulaz u duplju prikrije odozgo tvrdim i suhim plodnim tijelom gljive iz roda Polyporus, koja raste na drvetu. Otvor duplje je okrugao, promjera 5 do 5,5 cm. Dubina duplje je od 28 do 35 cm, nastrta je mekim komadićima drveta.

Ženka krajem travnja snese 5 do 7 blješta-vo bijelih jaja, na kojima oba roditelja sjede 12 do 13 dana. Pritom se pravilno smjenjuju svakih nekoliko sati. Ako djetlića na gnijezdu nešto uplaši, naglo izleti iz duplje, sjedne na drvo nekoliko desetaka metara dalje i uzbu-đeno krešti. Odrasliji mladunci u duplji su toliko glasni da se mogu čuti na udaljenosti od stotinjak metara.

Roditelji za mladunce nalaze hranu na udaljenosti od najviše nekoliko stotina metara od gnijezda i nose je u kljunu. Va-žan sastojak prehrane mladunaca su ličinke mrava. Ako mladunce tijesno pred napušta-nje duplje nešto uplaši, što većinom može biti sredinom srpnja, jedan za drugim žurno

izlaze, prelete na obližnju granu, a onda se brzo uspnu gore u krošnju drveta. Kasnije djetlići spavaju u duplji, ako u njoj nema vanjskih nametnika. Jaja i mladunci mogu stradati od lasica i vjeverica i drugih neprija-telja, odraslog djetlića može ponekad uloviti jastreb kokošar ili kobac ptičar.

Veliki djetlić traži hranu spiralno pre-tražujući deblo, često počevši već od panja. Do ličinki i kukaca dolazi »tesanjem« drva. Traži ih i u kori i ispod nje, pri čemu očisti od kore velike dijelove drva, primjerice kod napada potkornjak. Hrani se i kukcima, koje nađe na otvorenom, uključujući i gusjenice. Hrani se i mladuncima ptica. Do njih dolazi i tako što proširi otvor duplje ili kućice.

Jede i biljnu hranu. Posebno voli borovo sjeme. Za vađenje sjemenki iz češera ima posebna mjesta, tzv. djetlićeve kovačnice ili nakovnje. Za to prilagodi kakvu napuklinu u grani i tu uglavi češer. Ispod takva mje-sta mnogo je ostataka češera. Slično radi i s lješnjacima i drugim orašastim plodovima. Hrani se i sočnim plodićima.

Djetlići su tipične šumske ptice koje nazivaju i šumskim bubnjarima, telegrafistima i liječnicima! S njima je šuma življa i šarenija

Djetlići, šumski bubnjari i telegra� sti

Veliki djetlić


Piše: Zoran TimaracFoto: Arhiva

akcije

Djetlić bučno dolijeće na deblo i počinje s pregledom odozdo prema

gore, pregledava i grane uokolo.

Od pretproljeća do svibnja može se češće čuti bubnjanje velikog djetlića.

Kao i druge vrste djetlića, svake godine dubi novu duplju, ponajprije u mekim vrstama drveća, i to na visini od 1 do 10 m, češće od 2 do 5 m.

Piše: Zoran TimaracFoto: ArhivaDjetlići, šumski

bubnjari i telegra� sti

pozorno gleda koru, u koju se zavlače kuk-ci ili žive ispod nje. Noć provede u duplji. Može »zaključati« noge slično kao ptice pje-vice, što je važno kod spavanja i držanja za koru drveća bez većeg napora. Parenje je po pravilu na vodoravnim granama.

Ako djetlića nešto uplaši, sakrije se na deblu sa suprotne strane i penje se prema gore. Sve to radi tako nenapadno, pa kada

čovjek pogleda deblo s druge strane, on je već odletio na drugo drvo. Istina, nekada zna proviriti s druge strane debla. Leti valovito, pri čemu naizmjence snažno maše krilima ili ih drži priljubljeno uz tijelo.

Za svoju prehranu djetlić treba prilično velik teritorij, s kojeg tjera svoje istovrsnike. Teritorij označava glasnim bubnjanjem na rezonantnoj grani ili deblu, a mužjak bub-nja i u vrijeme parenja kako bi privukao ženku. Oponašanjem bubnjanja možete pri-vući djetlića. Djetlići imaju i veoma snažno glasanje.

Sve naše vrste djetlića gnijezde se u du-pljama, koje si sami izdube u deblu. Duplja djetlića ima vodoravan hodničić, koji od-govara promjeru njegova tijela, i postupno prelazi u okomitu, širu komoru. Jaja, koja su po pravilu bijele boje, leže na dnu skoro bez stelje. Djetlići si svake godine rade novu duplju, a stare služe za gniježdenje drugim pticama dupljašicama i nekim vrstama šiš-miša.

Svi djetlići gnijezde se samo jednom go-dišnje, a vrijeme gniježdenja je vrlo kratko. Mladi se izvale veoma nerazvijeni, ali rastu i razvijaju se vrlo brzo.

U ugostiteljskom objektu Hrvatskih šuma u park-šumi Golubinjak Lo-kve, 28. ožujka upriličena je sveča-nost na kojoj su proglašeni najbolji

proizvodni radnici (traktoristi i sjekači) u del-ničkoj podružnici u 2007. godini.

Na postignutim rezultatima radnicima je u ime poslovodstva čestitao voditelj Robert Abramović koji je istaknuo je da su oni najbo-lji primjer kako se trudom i zalaganjem mogu postizati izvrsni rezultati na radnome mjestu.

Do podataka o najboljim proizvodnim radnicima, došlo se prateći rezultate u iz-vršenju normi na sječi i izradi, te izvlačenju drvnih sortimenata tijekom prošle godine, kazao je rukovoditelj Proizvodnog odjela Denis Štimac.

Od 99 sjekača delničke Podružnice najbo-lje rezultate imao je Saša Bašić iz Šumarije Lokve s ostvarenjem norme od 5596 m3. Drugi je bio Zoran Šestan (Šumarija Crni lug, 4463 m3), i treći Josip Žagar (Šumarija Gerovo, 4150 m3).

UPRAVA ŠUMA DELNICEUPRAVA ŠUMA DELNICE

Najbolji radnici u 2007.

T-Hrvatski telekom i Hrvatske šume proveli su tijekom ožujka i početkom travnja akciju pošumljavanja 20-ak hektara šumskog zemljišta.

Riječ je o zajedničkom ekološkom pro-jektu nazvanom »Zelena komunikacija« u okviru kojeg su radnici T-HT-a sudjelovali u

T-HRVATSKI TELEKOM I HRVATSKE ŠUME U ZAJEDNIČKOJ AKCIJIakcije

TT-Hrvatski telekom i Hrvatske šume -Hrvatski telekom i Hrvatske šume

Pošumljeno 20 hektara

Od 31 traktorske posade, najbolje rezul-tate ostvarili su traktoristi iz Mrkoplja Emil i Matija Tomić s izvučenih 11.230 m3. Tihomir Berković i Zdenko Pavlić iz Šumarije Vrbov-sko bili su drugi s ostvarenjem norme od 9173 m3, te treći traktoristi iz Šumarije Del-nice, Dušan Mulc i Željko Kvaternik s izvu-čenih 9037 m3.

Najboljim proizvodnim radnicima u znak priznanja, ali i zahvale na postignutim rezulta-tima, uručeni su prigodni pokloni. (V. Pleše)

Nagrađeni radnici s poslovodstvom

pošumljavanju sadnicama hrasta lužnjaka i crnog bora na četiri šumska područja, odno-sno poslovne regije T-HT-a. Pošumljavalo se na područjima šumarija Osijek, Sisak, Pazin i Drniš, a na 20-ak je hektara zasađeno oko 200 tisuća sadnica.

– T-Hrvatski telekom je tvrtka koja redo-vito i trajno svjedoči o odgovornosti pre-ma društvenoj zajednici, svjesna iznimne važnosti šuma za život sadašnjih, ali i bu-dućih generacija – rekao je na konferenciji

za novinare na kojoj je predstavljen pro-jekt 16. travnja predsjednik Uprave T-HT-a I. Mudrinić. – Naša je okolina ugrožena od nas samih, djelovanjem ljudi. Stoga nam je drago što smo u okviru naše poslovne poli-tike postali prva kompanija u zemlji koja je u okviru ovog jedinstvenog projekta iskazala

konkretnu brigu za raznolikost bogat-stva više hrvatskih šumskih područja.

Obraćajući se novinarima, pred-sjednik Uprave HŠ Darko Vuletić istak-nuo je da se Hrvat-ske šume već go-dinama uspješno brinu o ovom na-cionalnom blagu

koje im je država dala na čuvanje, o čemu svjedoči današnje stanje šuma u Hrvatskoj. – To su najvećim dijelom prirodne šume, že-limo da takvima i ostanu na dobrobit našoj djeci i unucima.

Također je rekao da Hrvatske šume svake godine u okviru biološke obnove šuma za-sade više od osam milijuna sadnica različitih vrsta drveća.

U ovu prvu fazu projekta »Zelena komuni-kacija«, T-HT je uložio pola milijuna kuna. (m)

Radnici T-HT-a na pošumljavanju

40 Broj 136 • travanj 2008. HRVATSKE ŠUME

turistička razglednicaTuristička agencija Hrvatske šume

ID COD: HR-AB-01-080251008Lj. F. Vukotinovića 2, 10000 ZagrebTel. 01/4804 231, fax. 4804 241www.hrsume.hre-mail: [email protected]

GODIŠNJI ODMORI

Ovoga ljeta u neki od apartmana!

PRIPREMILA: Vesna Poljak, dipl. oec.

Barbariga: u ovom turističkom nase-lju nedaleko Pule i Vodnjana HŠ raspo-lažu sa 6 trokrevetnih apartmana (kon-takt: 098 441 080; 052 533 178).

Duga uvala, Ladonja 4: ovo je apar-tmansko naselje udaljeno 10-ak km od Marčane, uz obalu mora. U središtu je naselja recepcija, zabavni sadržaji veza-ni su uz hotel Croatia na obali. Na ras-

Sv. Filip i Jakov

Rovinj

Duga uvala

Barbariga


polaganju je 13 apartmana (7/3, 6/4) (kon-takt: 098 984 3280).

Sv. Filip i Jakov: po broju apartmana najjača destinacija HŠ. Uprava Koprivnica ima 10 apartmana (1/2, 5/3 i 4/4), nedavno temeljito obnovljenih (kontakt 098 449 318) te Karlovačka uprava još 21 apartman (5/2, 16/3) (kontakt: 098 446 820).

Hrvatske šume vlasnici su ve-ćeg broja apartmana koji se nalaze duž jadranske obale.

Apartmane prvenstveno koriste za ljetovanje i odmor radnici Hrvatskih šuma i njihove obitelji, no jedan dio preostalih kapaciteta nudi se vanjskim gostima.

U današnjoj »Turističkoj razglednici« slikom i kratkim opisom podsjećamo na neke od destinacija na obali za koju se možete odlučiti. (U sljedećem broju otoci)

Tko želi u uvijek atraktivnu i zani-mljivu Istru može birati između Rovinja, Barbarige i Duge uvale.

Rovinj: u jednom od bisera Istre, u Uli-ci S. Radića 26, u prekrasnoj vili HŠ imaju 5 apartmana visoke kvalitete (2/2, 1/3, 2/4), nedavno uređenih. Vila je u široj gradskoj jezgri, desetak minuta šetnje do plaže (kontakt: 098 441 080; 052 813 835).

Piše: A. Z. LončarićFoto: B. Meštrić

U Botaničkom vrtu šumari su obišli nedavno otvoreni obnovljeni Paviljon i pro-mociju rasadnog materija-

la velebitske degenije. Važno je spo-menuti da je član PD Šumara Ivan Lovrek osobno rukovodio višegodiš-njim radovima na obnovi Paviljona.

Usprkos lošem vremenu i cjelod-nevnoj kiši, te se subote dvadesetak članova iz Jastrebarskog, Rovinja, članova iz Jastrebarskog, Rovinja,

Leustekovom stazom po Medvednici

Obilježavajući 60. godišnjicu smrti poznatog zagrebačkog šumara Albina Leusteka, PD Šumar sredinom je travnja upriličio dvodnevnu akciju koja je obuhvatila posjet Botaničkom vrtu u Zagrebu, obilazak njegove kuće i arboretuma u Mlinovima, te postavljanje table na početku Leustekove staze, u Lonjščini na Sljemenu

Osijeka i Zagreba, poslije obilaska Botaničkog vrta uputilo pod Sljeme u Leustekov arboretum, u Mlinovima 72. U pratnji domaći-na g. Zimmera, Leustekova zeta, i unuka Roberta, šumari su imali priliku uživati u proljetnoj raskoši boja, mirisa i oblika brojnih vrsta

drveća, grmlja i cvije-ća europskih, azijskih i američkih podneblja arboretuma rasprostra-njenog na 7000 m2. Njegova kći Planinka koja je završila Botanič-ku djevojačku školu u Pragu, kao hortikultur-ni tehničar, proširila je prvotni park dajući mu obilježje arboretuma.

Posebna je priča izgradnja njegove privat-ne kuće u tadašnjim Šestinskim mlinovima. Umjesto izgradnje mlina na potoku Kraljev-cu, Leustek je postavio manju turbinu, koja je njegovu kuću opskrbljivala strujom. Zavod za zaštitu prirode do-nio je 1963. rješenje kojim je Park Mlinovi 72 proglašen zaštićenim objektom prirode kao spomenik vrtne arhitekture.

Konačno, članovi PD Šumara dali su svoj obol Leusteku postavivši tablu na početku Leustekove staze, u Lonjščini. Mlađim generacija-ma ta je staza nepoznata, pa su još dvije oznake postavljene na putu ispod Sljemenskih jaslica i Leustekove lugarnice na Sljemenu.

Nakon što su prenoćili na Hunjki, šumari su drugi dan nastavili pohod Medvednicom te se spustili Horvatovim stubama po jedin-stvenom kršu na Medvednici, gdje je poznati zagrebački planinar i novinar Vladimir Horvat uklesao čak 500 stuba i tako omogućio posjet tom krškom fenomenu.

ljudi i planine

Rođen u Koprivnici 1890. studij šumarstva A. Leustek je završio 1913., a 1919. godine po-stavljen je za glavnoga gradskog šumara u Zagrebu, sa zadatkom da organizira gospodarenje šumama grada Zagreba, koju dužnost je obavljao sve do 1941. godine. Umro je u Zagrebu 1947. i pokopan na groblju u Šestinama.

Tijekom dvadesetak i više godina svog službovanja kao glavni zagrebački šumar, ostavio je du-boki trag kako na stručnom polju, tako i na području planinarskih aktivnosti, na Medvednici.

Povećava površine pod šumama kupnjom privatnih, 1925. godine na 1640 ha izrađuje osnovu gospodarenja za šume grada Zagreba, koja je vrijedila sve do 1967. Na njegovu inicijativu Skup-ština gradskog zastupstva 1932. godine zaključuje da se gradske šume Medvednice u površini od 1300 ha proglase zaštitnom park-šumom. To je utjecalo na smanjenje sječa, te povećanje radova na pošumljavanju i uzgoju šuma, izgradnju prometnica i drugih objekata.

Posebnu pozornost Leustek je posvetio izgradnji prometnica za potrebe šumarije te plani-narskih puteva i staza s ciljem otvaranja gradske šume kao zelenog područja za rekreaciju Za-grepčana.

U razdoblju od 1921. do 1931. godine grad Zagreb gotovo je udvostručio broj stanovnika, dolazi i do procvata planinarstva, pa gradi novu stazu. I tako staza koja iz Gračana, danas ulica Lonjščina, ide zapadnim obronkom Rebra, prolazi ispod Sljemenske žičare, izlazi na Adolfovac, odakle puca prekrasan pogled na Zagreb i dolinu Save, presijeca Sljemensku cestu i njome se stiže do Sljemenske lugarnice i dalje do vrha Sljemena, nosi naziv Leustekova staza.

Svestrani je Albin Leustek potaknuo izgradnju reprezentativne gradske kuće Vile Rebar, oda-brao lokaciju za izgradnju Kapelice Majke Božje Sljemenske (1932. g.) te niz drugih objekata na Medvednici koji su i danas u funkciji.

Na Medvednici

U Paviljonu Botaničkog vrta

Leustekov arboretum u Mlinovima

Na Medvednici

Rođen u Koprivnici 1890. studij šumarstva A. Leustek je završio 1913., a 1919. godine po-

A. Leustek

Documents

broj 137casopis.hrsume.hr/pdf/137.pdf · 2008-12-16 · stanje na terenu, a stvarno stanje bit će u ovisnosti o klimatskim uvje-tima tijekom listanja hrasta. Suzbijanje gubara, mrazovaca