Božanski blizanci - uručak

Goran Ovanin uručak: Božanski Blizanci Indoeuropska mitologija 2009./2010.

- uručak priređen po članku „Divine Twins“ u „Encyclopedia of Indo-European Culture“ (Mallory, J.P. i Adams, D.Q., 1997.)

Božanski Blizanci – uvod

kao mitoložka tema vrlo je široko razprostranjena i vrlo ukorijenjena među raznim indoeuropskim skupinama

svojstvena je indoeuropskoj mitologiji (t.j. prepoznatljivo je ie.)

prototip (rekonstrukcija):

dvojica mladih, blizanci ili braća – često označeni epitetima u značenju „sin“ i „mladost“ opisuje ih se kao nadnaravne konjanike, a i bogoobjava im je u obliku konja u svom konjskom obliku vuku sunčana kola povezani su sa Sunčanim bogom i s boginjom ili boginjama koje predstavljaju zoru, jutarnju i/ili

večernju zvijezdu jedna od potomjih im je družica, žena ili sestra – pojavljuje se često u liku labudice, a nazivi u

korijenu znače „svijetlo“, „bijelo“ i „sjajno“

priča o blizancima često je zapravo priča o trojci , Blizancima zajedno s njihovom družicom ; najčešće je u tim pričama da Blizanci spašavaju družicu od nekakove vodene pogibli - ova se

je osnova vjerovatno razvila od uloge blizanaca kao sunčevih (zaprežnih) pastuha – jer je postojalo razšireno uvjerenje da: „Sunčevi konji prelaze nebo tijekom dana u potrazi za svojom družicom, jutarnjom zvijezdom. Božanski Blizanci, bog sunca i njegove kćeri, jutarnje i večernje zvijezde, ostali bi na kraju dana na otocima u zapadnom moru. Noću, oni bi se vratili na iztok u zlatnoj lađi.“

u vrlo rano doba svojstvo spasitelja, posebno od ili iz vode, bilo je pripasano božanskim junacima. Ovo se je pokazalo kao jedna od najizdržljivijih, omiljenijih, i visoko razvijenih osnova u epici i folkloru

iz ovih osnovnih uloga razvija se razgranat razpon svojstava: stočari, izcjelitelji, liječnici, mornari, nadzornici i predviditelji vremena, te čuvari vjetra.

gdjekad (osobito u njihovim epskim pojavama) Blizanci su pojedinci s različitim oznakama i različite snage (npr., kada jedan biva tjelesno jak, nasrtljiv i vojno vješt, drugi je izcjelitelj koji brižno pazi na kućne dužnosti, zemljoradničke težnje, i ljubavne poduhvate)

ove razlike u ulogama često su dovele do toga da omiljenost jednog brata raste na račun drugoga, zamračujući izvorni odnos između dvojice, što kadkad dovodi i do toga da su suprotstavljeni pa i da bore se međusobno

Božanski Blizanci i njima srodne pojave obimno su ušle u sve slojeve indoeuropskih vjerskih i pučkih vjerovanja te su se umnožili pod različitim oblicima i nadimcima

Keltski

vrlo zamršeno, nema ni jedne nedvosmislene i cjelovite priče koja bi razjašnjavala izvorni mit

1


ipak, povijestni i ikonografski dokazi ukazuju na postojanje keltskoga boga sunca povezanoga s konjima i zvjezdanom boginjom

navode se tri keltskonarodne skupine izvora: galski, velški i irski

galski su vrlo šturi i radi se samo o nekoliko imena božanstava spomenutih u rimskim izvorima; muški bogovi poistovjećeni s Apolonom:

Belenos (Aterpomaros 'imajući velike konje) – veza s ir. blagdan Beltaine (tene 'oganj' i bel 'svijetlo')

Grannos (etim. veza s ir. grīan 'sunce' (ili 'vrući izvori')?) Maponos (kojega ti, rimski, izvori spominju i na S i Z Britanije) – usp. velški Mabon, i

irski Mac ind Ōg! te jedna boginja povezana s Grannosom S(t)irona ('zvijezda' ili 'junica'?)

glavni velški mitoložki izvor je djelo Mabinogi (Mabinogi < Mabon):

Pryderi Mabon djetca Llyra: Bran ♂, Manawydan ♂, Branwen ♀

Pryderi je jedanput u priči brat (ili drug?) s Manawydanom, drugi put s Mabonom, a Manawydan je pak (kao Manawydan mab Llyr) brat s Branom i sestrom Branwen, s kojima čini „djecu Lyra“!

Rhiannon (< *Rīgantōna 'božanska kraljica') - dvije uloge u dvije priče u istom djelu, Mabinogiju:

u jednoj nosi sina, Pryderija koji nestaje odmah i odhranjivan je od posvojitelja zajedno s čarobnim ždrijebetom rođenim iste noći. (- Ova se vrsta istovrjemenih konjskih rođenja također pojavljuje u priči o rođenju irskoga junaka, Cū Chulainna [Cū Chulainn].)

u drugoj se priči Manawydan pojavljuje sa svojim drugom Pryderijem [Pryderi] i družicom Rhiannon. Rhiannon i Pryderi budu oteti i na kraju ih spasi Manawydan.

irski izvori su mnoge zbirke i priče, a navode se ove: Dindsenchas (=mjestovjeđe, mjestoznanstvo, topografija), Sudbina Djetce Lira, Oengusov san, Potjera za Diarmaid i Grāinne u zbirci Fianska priča (eng. Fenian tale), Snubljenje Ētain , The Nurture of the Houses of the Two Milk Vessels (hrv.??)

Tūatha Dē Danann - jedan od „prvobitnih“ naroda Irske Dagda – bog otac (dajbudi ove trojice izpod) Bodb, Manannān (mac Lir) (?) i Oengus Mac ind Ōg – sva trojica su drugi naraštaj

bogova, sinovi Dagde irske legende iztiču Oengusov mladolik dobar izgled i prepričavaju njegove

ljubavne poduhvate. Ove osobine i njegova sklonost spašavanju ženskinja iz vodene pogibli označuju ga kao brata ženskara

Oengus se upušta se u brojne druge poduhvate nalik ovima Blizanaca: kadkad s Bodbom , a kadkad s Manannānom , ali nikad s obojicom istovremeno !

Ovo, da se jedno božanstvo pojavljuje pod različitim imenima doprinosi zamršenosti. Na pr.: Bodb je izabran za kralja, ali zapravo kraljuje Manannān.

2


Bruig na Bōinne – Oengusov čarobni hum Manannānovi konji su glasovito poznati. Njegove izcjeliteljske vještine su

slavne. Zovu ga 'sinom mora' i u kasnijem poganskom razdoblju zamjenjuje Tethru [Tethra] kao boga mora

Manannān mac Lir i Oengus pojavljuju među narodom Tūatha Dē Danann, ali niesu jedni od njih. Ova izvanjska uloga odražava njihovu ideoložku treću ulogu koja ih odvaja od prvotnih bogova, a povezuje s podzemnim i pripadajućim bogovima plodnosti.

Emain Ablach – Manannānovo kraljevstvo je otok Man, ali njegovo mitsko boravište je Emain Ablach 'Blizanci jabukovi', općenito smatrano obećanom zemljom, keltsko carstvo mrtvih.

Lirova djeca: Aed ♂, Fionguala ♀ i blizanci Fiachra ♂ i Conn ♂ Macha - konjolika boginja – važna je po rađanju blizanaca koji odmah po rođenju

(oždrijebljenju?) nestaju iz pripovijesti, ali se nakon toga drevni glavni grad Uladske (Ulstera), mjesto utrke, zvao Emain Macha 'Blizanci Machini' (priča potvrđena i u zbirci Dindsenchas, a i arheoložki)

velška i irska predaja imaju mnogo toga zajedničkoga, mnoštvo naizgled zbrkanih i pomiješanih priča, s više likova koji djeluju kao da su povišestručeni likovi iz osnovnoga mita, a

od njih si neki i imenima i ulogama odgovaraju u ove dvije baštine, npr.:- velška božanstva Bran 'vrana', Manawydan mab Llyr i Mabon 'božanski sin'- irski mitski likovi: Bodb 'vrana', Manannān mac Lir i (Oengus) Mac ind Ōg

'mladi sin'. no, dok su u velškoj priči djetca Llyra [Llyr] Bran 'vrana', Manawydan i

njihova sestra, Branwen 'bijela vrana' (labud?), u irskoj su Lirova [Lir] djetca sin Aed 'vatra', kći Fionguala 'bijelo rame' (labud?) i braća blizanci Fiachra i Conn.

ipak i dalje ima nekih poveznica, Bran je kralj u Mabinogiju kao što je i Bodb kralj u irskoj priči „Sudbina djetce Lira“ – ali Bran je Llyrovo dijete, a Bodb nije Lirovo iako se pojavljuje u istoimenoj priči, kao i Manannān čije ime ima i dodatak „- mac Lir“!?!?

Čini se da postoje dvije vrste ženskih uloga : one koje braća (ili netko od braće) spašava, to je ili njihova sestra, druga ili već

neka „običnija“ zamamna mladica kao npr. sve one koje Oengus spašava u mnogim irskim pričama

i one koje su 'božanska kobila' - Epona - keltska boginja, poganska ju ikonografija u Galiji i Britaniji prikazuje kao boginju koja sjedi na konju, naročiti je keltski vid ie. transfunkcionalne boginje koji je imao široku popularnost među Keltima, kao i kasnijim rimskim konjaničkim odredima (rimski izvori?) prepoznatljiva kao velška Rhiannon i irska Macha

- no, isti lik može biti u raznim ulogama (kao Rhiannon koja je u drugoj priči bila i oteta i spašavana)

PRIČE (keltske):

Mabinogi :

3


Rhiannon nosi sina, Pryderija [Pryderi], koji nestaje odmah i othranjivan je od posvojitelja zajedno s čarobnim ždrijebetom rođenim iste noći.

Mabon 'božanski sin' (usp. galski Maponos, i irski bog Mac ind Ōg 'mladi sin'), velški mitološki lik koji također nestaje odmah nakon rođenja, daje svoje ime Mabinogiju.

djetca Llyra [Llyr]: Bran 'vrana', Manawydan i njihova sestra, Branwen 'bijela vrana' (labud?). U prvoj priči, gdje braća spašavaju svoju sestru od njezinoga nasilnoga muža nakon prelazka irskoga mora, radnja odgovara formuli „spašavanja preko mora“.

U drugoj se priči Manawydan pojavljuje sa svojim drugom Pryderijem i družicom Rhiannon. U ovoj zamršenoj priči braća preuzimaju ulogu putujućih obrtnika, lutajući okolo uplićući se u brojne obrtničke i ratarske poslove, što naglašava njihove mnogostruke uloge. U konačnici, Rhiannon i Pryderi budu oteti i na kraju ih spasi Manawydan.

Irske priče : U priči o rođenju irskoga junaka Cū Chulainna [Cū Chulainn] ponavlja se uzorak istovremenoga

konjskoga rođenja iz prve priče o Rhiannon iz Mabinogija. U drugoj priči irska boginja Macha je prisiljena, u uznapredovaloj trudnoći, na utrku protiv

najbržega konja uladskoga kralja. Kao što se očekivalo, ova konjska boginja pobijedi na natjecanju, ali prerano rađa blizance, koji odmah nestaju iz pripovijesti. Nakon toga se je drevni glavni grad Uladske, mjesto utrke, zvao Emain Macha 'Blizanci Mache'. (Još jedna priča u irskom Dindsenchas povezuje Machu s izgradnjom Emain Mache. Arheoložka istraživanja na ovom nalazištu (Navan Fort) su otkrila da je oko 100. pr. Kr. tamo podignuta velika molitvena građevina.)

Na početku irske priče 'Sudbina Djetce Lira', Bodb postaje kraljem Tūatha Dē Dananna (Tūatha Dē Danann - jedan od „prvobitnih“ naroda Irske) jednako kao što je Bran bio kralj u Mabinogiju. Ostatak priče usredotočuje se na Lirovu djetcu, Aeda [Aed] 'vatru' i Fiongualu [Fionguala] 'bijelo rame' ('labud'?) i braću blizance Fiachru [Fiachra] i Conna [Conn]. Priča naglašava kako se Lir diže u zoru da bi se igrao s njima. Ovdje je očuvana drevna sunčana uloga Blizanaca zajedno s njihovom sestrom i Sunčanim bogom. Na kraju, ljubomorna maćeha pretvara djetcu u labudove te ih proganja na vodena mjesta kao što je Moylesko more [Moyle] između Irske i Škotske. Kasniji kršćanski izdavači izmijenili su završetak uzvišenim kršćanskim pa ne nalazimo očekivano vodeno spašavanje. Trag izvornoga završetka mogao bi biti sačuvan u..

'Oengusovom snu', u kojem se Oengus, božanski 'mladić', zaljubljuje u djevojku koja mu se pojavljuje u snovima. Nakon godina traganja, Oengus je pronalazi uz pomoć svoga brata Bodba. Pronašavši je na jezeru u obliku labuda Oengus se prjeobrazi u jednak oblik i odleti s njom natrag u svoj ljetnikovac na Bruig na Bōinneu [Bruig na Bōinne]. Irske legende iztiču Oengusov mladolik dobar izgled i prepričavaju njegove ljubavne poduhvate. Ove osobine i njegova sklonost spašavanju ženskinja iz vodene pogibli označuju ga kao brata ženskara.

u Fianskoj priči (eng. Fenian tale) „Potjera za Diarmaid i Grāinne“ on potajno odvodi junakinju Grāinne od progonitelja u sigurnost svojega čarobnoga humka.

U „Snubljenju Ētain“ Oengus spašava Ētain nakon što ju je Midirova [Midir] ljubomorna žena čarobnim vjetrom otpuhala na more.

U ranoj priči, eng. The Nurture of the Houses of the Two Milk Vessels” (hrv??), Bodb je izabran za kralja, ali zapravo kraljuje Manannān. Manannān se uroćuje s Oengusom da bi na prevaru Dagdu naveli da dā čarobni brežuljak, Bruig na Bōinne, Oengusu. U zajedničkom prepadu na stoku Manannān i Oengus hvataju krdo krava čije mlijeko ima ljekovita svojstva. Manannān ustanovljuje „Gozbu godine“, koja čuva od bolesti i starosti narod Tūatha Dē Danann, a Oengus joj je domaćin na Bruig na Bōinne. Manannān i Oengus su pozvani da izliječe Eithne od njezine izcrpljujuće bolesti.

4


Germanski

Dokazi o ie. Božanskim blizanacima među germanskogovorećim narodima raspršeni su na preko 1500 godina i preko srednje i sjeverne Europe:

srednje i kasno brončanodobni crteži urezani u stiene u Skandinaviji u više navrata prikazuju sunčane krugove u vezi s kolima, lađama, dvojnim likovima i vodenim pticama .

Pola tisućljeća kasnije, u Germaniji [Germania] Tacit navodi da germansko pleme, Naharnavali, blizu današnjeg Wrocława u Poljskoj, štuje dvoje mlade braće blizanaca koje on smatra prispodobnicima rimskih Castora i Polluxa.

Skoro tisućljeće poslije, u osvit kršćanskoga doba u Skandinaviji, zabilježeno je mnoštvo norveških mitova i legendi, u kojima se vidi promjena; umjesto lahko prepoznatljivih božanskih blizanaca nalazimo božansko trojstvo; bog Njörðr, njegovi sin Freyr i kći Freyja su, čini se, uvelike evoluirali božanski Blizanci i njihova druga.

U norveškom mitu, bog Njörðr, njegovi sin Freyr i kći Freyja su svi podzemna , plodnostna božanstva, pripadaju Vanir grani bogova.

- Oba su, Freyr 'Gospodin' i Njörðr, jako povezani s konjima i morem. Njörðr je zaštitnik pomoraca, a Freyr posjeduju čarobnu sklopivu lađu Skīðblaðnir koja je službeni brod bogova. Freyr ima najjače sunčeve osobine od svih nordijskih božanstava.

- Najslavniji je konj norvežkoga mita Sleipnir, Ōðinnov osmonogi (bojni) konj.- konji su uključeni i kao nebeske zaprežne životinje: Skinfaxi 'Sjajnogrivi' vuče

sunčeva kola, dok Hrīmfaxi 'Mrazogrivi' povlači mjesečeva. Oba su povezana s boginjom Freyjom.

Kao što je rečeno u Mlađoj Eddi, Sleipnirovo je rođenje povezano s gradbom Zidova Āsgarða, za koje div zahtijeva Freyju , zajedno sa suncem i mjesecom , kao plaću. Elementi ove priče podsjećaju na keltsku konjsku boginju i rađanje božanskih Blizanaca, dotično zahtjev neželjenoga prosca za boginjom i graditeljeva prjevara. Umjesto rođenja blizanaca u norvežkoj je priči Sleipnir rođen s dvostrukim brojem nogu , te na taj način predstavlja izvorni dvojac konja. Poput Freyra i Njörðra, Sleipnir je odgovoran za nošenje mrtvih na onaj svijet.

Spašavanje družice je bilo omiljeno u germanskoj epici, posebice u zamršenoj mreži priča sudržanih u djelima V ǫ lsunge Saga i Nibelungenlied. Povijestno gledano ovo su junački epovi o slavnim likovima i događajima iz doba germanskih seoba. Spašavanje ili osveta loše udanih sestara (npr. Signy, Guðrūn, Swanhild) od strane njihove braće je toliko uobičajeno u ovim poznatim germanskim epovima da je u snagu i omiljenost ranijih, temeljnih mitova težko sumnjati. U isti red pripada i niz tema i motiva u folkloru.

Rane germanske legende prožete su pojavljivanjima bliznolikih junaka . Na primjer, kraljevstvo Kent osnovala su dvojica anglo-saskih vođa, zvana Hengist 'pastuh' i Horsa 'konj', čija se je sestra zvala Swana 'labud'.

Ermanarik je bio gotski kralj čije su kraljevstvo pregazili Huni i koji je nakon toga počinio samoubojstvo oko 375. Godine. Dvije je stotine godina poslije povjestnik Jordanes, rabeći kao svoj izvor uljepšanu inačicu te legende, izvijestio da je poraženi Ermanarik oteo Sunhild, ženu nevjernog vazala, i dao da je raztrgaju divlji konji. Sunhildinu smrt osvetila su njezina dva brata Ammius i Sarus. Do kraja trinaestog stoljeća ovu su priču njemački bardovi uključili u sagu o obitelji Volsung. U Volsunga Sazi Sunhild se zove Swanhild i, kao što i priliči sestri božanskih konjanika, može obuzdati divlje konje samim pogledom.

5


Baltski

U baltskim zemljama stara vjera obstala je mnogo duže nego drugdje u Evropi, ali svega je nekoliko povijestnih zapisa iz 14. i 15. o njoj, uglavnom onih kršćanskih misionara, čiji je zadatak bio izkorijeniti poganska vjerovanja, pa su te bilježke najvećma kratke i nedosljedne.

Nasreću, izvješća su podkrijepljena brojnim dokazima iz folklora. Ova građa je bogata sunčevim prikazima pa potvrđuje svjedočenja ranih narodopisa o štovanju sunca. Uz te, nadolazeći su dokazi potvrđivali jaku i izvanredno konzervativnu baštinu povezanu s indoeuropskim božanskim Blizancima.

Dieva dēli (latvijski: 'božji sinovi') ili Dievo súnėliai (litavski: 'božji sinovi') - ovaj dvojac naočitih mladića podpuno odgovara grčkim Dioskouroi

Litavski Dievas, baltski Nebeski bog, jezično je srodan grčkom Zeusu, vedskom Dyáusu [Dyáus] i rimskom Jūpiteru.

On i njegova dva sina blizko su povezani s latvijskom Saules meita 'Sunčeva kći' i Saule 'sunce', baltskom boginjom sunca čije je ime srodno s grčkim Hēliosom.

Latvijske su pučke pjesme zvane dainas krcate zgodama boginje Sunce dok prelazi nebom.

Na kraju dana ona se odmara u vodama na zapadu. Tamo ona pere svoja dva sunčeva konja u moru nakon njihove dnevne muke i veže ih za sunčevo stablo, baltski axis mundi, koje se tumači različito, kao stablo lipe ili jabuke.

Taj otok na zapadu također je mjesto kamo odlaze i gdje počivaju mrtvi: baltski drugi svijet

Omiljena tema u dainama je spašavanje Sunca koje tone pod valove dok Dieva dēli veslaju da je spase u zlatnu lađu.

- Ono što je očuvano u ovim pjesmama izuzetno je drevan arhetip teme družice.

Grčki

drevna grčka vjera pruža zapanjujuće jasnu sliku indoeuropskih božanskih Blizanaca (unatoč velikom utjecaju starijih sredozemnih uljudaba koji zamagljuje njezine indoeuropske korijene)

Njihova najpoznatija objava su polubogovi Kastor i Polideuk (grč. Κάστωρ i Πολυδεύκης; Kástōr i Polydeúkēs).

No, tragovi starijih odraza pokazuju razvoj:

6


Grčki sunčevi prikazi počinju bogom Hēliosom [Hēlios] 'Sunce' i njegovom sestrom Eōs 'Zora' koji tijekom dana postaju Hēmera 'Dan' i Hespera 'Večer'.

Eōsina kola vuku dva konja, Lampas 'baklja' i Phaetōn 'sjajeći'. Eōs putuje s bratom u njegovim sunčevim kolima preko neba. Na kraju dana na Otocima Blagoslovljenih u zapadnom oceanu Hēlios napasa svoje sunčeve konje. Kasnije se vraćaju na iztok ploveći Hēliosovim zlatnim brodom niz oceansku struju.

Kastor i Polideuk su snažno povezani s konjima. Zovu ih: έυιπποι 'dobri konjanici', λευύκιπποι 'bijeli konji', λευκόπωλοι 'bijela ždrijebad' pa i λεύκω πώλω Διός 'zeusovi bijeli konjici'. Riječ πωλος 'ždrijebe' iztiče njihovu mladost kao i najčešće rabljen naziv Dioskouroi 'Zeusovi mladci'.

Kastōr i Polydeukēs povezani su i s djevama koje imaju upitne sunčeve osobine. Njihova sestra je Helenē koja se je izlegla iz labuđega jajeta i koju je otac, Zeus, začeo u obliku labuda. Izkonoslovno, Helenino je ime u vezi s Hēliosom.

Kastor i Polideuk oteše i oženiše sestre Hilaeiru [Hilaeira] 'sjajeća' i Phoibē 'svijetla, jasna' koje su zajedno poznate kao Leukippides.

Teme „spašavanja“ i „vode“:

Blizance nazivaju „spasiteljima“ i oni su zaštitnička božanstva moreplovaca koje spašavaju od brodoloma i kojima mogu poslati povoljne vjetrove.

Poznati su po spašavanju svoje sestre Helene od Theseusa [Theseus] i Pirithousa [Pirithous] koji su je oteli i skrili u zabačenom selu u Atici – ovo podpuno odgovara prauzoru.

Otmica i spašavanje su ponavljajući događaji u životu blizanaca i njihove sestre , npr.:

Prvo djelo zapadne književnosti, Ilijada, uključuje Parisovu otmicu Helene i njezino spašavanje od strane braće Menelaja i Agamemnona.

Konjolikost, sunčevi prikazi i rođenja blizanaca predočavaju slijed Dioskurā unazad sve do Hellene, mitske predkinje Grkā:

Helenin sin Aiolos zavede Theu [Theā] koja se je kasnije pretvorila u kobilu Euippē. U tom obličju ona rađa Melanippē 'crna kobila' koju potom zavodi Posejdon. Kad je njezin poočim otkrio njezinu trudnoću oslijepi je i zatoči u prazan grob gdje ona rađa mužke blizance imenom Aiolos i Boiotos 'čredar'. Aiolos posta moreplovac i nastani se na otoku Lipari gdje služi kao čuvar vjetrova.

Kao kraljevi Sparte Dioskuri otmu i ožene svoje rođakinje koje su zaručene za kraljeve Messenije, blizanca Idasa [Idas] i Lynkeusa [Lynkeus].

Ova zbrka rođenja konjastih blizanaca, otmice, spašavanja, moreplovstva je sudaranje mita o Božanskim Blizancima samoga sa sobom kako su se bogovi zaštitnici i priče starih grčkih plemena združivala u općegrčku baštinu. (Kastorovo i Polideukovo suparništvo s Idasom i Lynkeosom odražava etnički sukob između Sparte i Messenije. Uzdignuće Sparte kao glavne političke i vojne sile u grčkoj osiguralo je spartskim dioskurima nadmoćan mitoložki položaj .)

Indo-iranski

7


U ugovoru između države Mitanni i moćnoga hetitskoga kraljevstva na sjeveru zazivana su imena brojnih mitannskih bogova. Među njima je najranije zabilježeno ime indoeuropskih Božanskih Blizanaca:

Na-sa-at-tiya.

Vede :

Skoro jednako ime , Nāsatya, pojavljuje se kasnije u inačicama Ṛg Vede u kojima se odnosi na indijske Božanske Blizance, znane i kao Divo napataḥ 'Dyausovi sinovi', aśvinaḥ 'jahači' i dasrāḥ

'čudotvorci'.

U Vedama su mjesta koja se odnose na blizanačko liječenje i spašavanje mnogobrojna, a ove su teme rado prenošene u epiku, legende i folklor.

Još jedna učestala tema je njihova uloga u plodnosti gdje oni umeću sjeme (čovjeka ili životinje), naslućuje se da se radi o dvojnim spolnim organima, odnosno mudima.

Njihovo je nebesko podrijetlo isto dobro podkrijepljeno:

Njihov otac, ili možda djed, je Dyaus, drevni indijski Nebeski bog.

njihov je odnos rodoslovna cjelina, uključujući:

Uṣas 'zora' (izkonoslovno srodno s grčkim Eōs i latinskim Aurōra) i Nakta 'noć', znane pod zajedničkim imenom Divo duhitaḥ 'Dyausove kćeri'.

Ove dvije boginje zajedno nose Sūryu [Sūrya], boga sunca i otca sunčane djeve Sūrye [Sūryā].

Potomja je zajednička žena Božanskih blizanaca.

Bog Sunca je sunčani kolovozač, a kotači voza su sunce .

U zoru Blizanci uprežu konje u zlatna kola, a Uṣas, Zora, se rađa. Zajedno sa sunčanom djevom Blizanci prate sunce na njegovom dnevnom putu.

Premeti u značaju Božanskih Blizanaca događaju se u glavnim indijskim epovima, Mahābhārati [Mahābhārata] i Rāmāyani [Rāmāyana], oba potječuća iz prvoga tisućljeća pr. Kr:

U Mahābhārati se pojavljuju Nakula i Sahadeva, blizanci koji sa svojom važnijom polubraćom Yudhiṣṭirom [Yudhiṣṭira], Bhīmom [Bhīma] i Arjunom [Arjuna] pripadaju slavnoj Pāṇḍava porodici. Kroz cijelu Mahābhāratu blizanci imaju drugotnu ulogu što odgovara nižem položaju njihovih božanskih uzora, a jednako se i ponašaju.

U srži Rāmāyane su omiljene teme Božanskih Blizanaca, potraga i spašavanje. Rāma vodi svojega brata Lakṣmaṇa [Lakṣmaṇ] i ženu Sītu [Sītā] u progonstvo u Dandaka šumu. Sītu otima demon Rāvaṇa i odvodi u svoje otočno kraljevstvo Lanku [Lanka] (Šri Lanka). Sa bratom Rāma poduzima spašavanje preko mora. Uglavnom, Rāmāyana združuje mnoštvo elemenata pronađenih u kasnijim velškim pričama (npr., „Branwen, kći Llyra“ i „Manawydan, sin Llyra“) i uvjerljivo pokazuje starinu ove teme.

Zaraθuštrine promjene preinačile su najmanje jednog od dvojice izvornih Božanskih Blizanaca u demona, gdje je NāŊhaithya (= vedski Nāsatya) izričito prikazan kao demon.

Ipak, izvorno dvojstvo preslikano je u lučenje Haurvatāt 'cjelovitost' ili 'zdravlje' od Amərətāt 'nesmrtnost' koji su povezani prvenstveno s vodama i biljem, odlika koje bi mogle biti u vezi s vještinama lječenja biljem izraženima jasnije u indo-arijskom mitu.

8


Uzorci (zaključak)

podrijetlo Božanskih Blizanaca - u indoeuropskoj kozmologiji ;

- jednaka dva savršena konja u vezi sa sunčevim kolom i nebeskim božanstvima koja predstavljaju dnevni krug – iz ranoga razdoblja, ako uzmemo kolni prijevoz i konjsku zapregu kao terminus post quem (?)

(mitoložki dokazi su upitni, ali prema njima) u predkršćanskim panteonima vremenom njihova važnost raste.

- uljudbena važnost konja je među ie. zajednicama, posebno među „plemstvom“ odgovorna za veliku omiljenost ove dvojice inače manje važnih božanstava

- s druge strane, njihove veze s ratarskim potrebama, liječenjem i ljubavnim podhvatima uvjerljivo ih čine omiljenima među običnim pukom

(Određeni mitovi (u Skandinaviji i u Indiji) pokazuju da su Božanski Blizanci bili pridodani poredku starijih indoeuropskih bogova, a uz to potvrđuju i rast njihove omiljenosti.)

odnos između bogova koji su u sunčevom skupu , uključujući i Božanske Blizance, Sunčanog boga (ili boginju) i zvjezdane boginje, samo se neznatno razlikuje među različitim baštinama.

indoeuropske predaje dosljedno iztiču da su Božanski Blizanci mladi i da su potomci Nebeskoga boga , [dǐ ē us] koji se uvijek pojavljuje kao glava porodice (ovomu je tako i onda kad su njihovo čašćenje prihvatili i neindoeuropski Etrusci, koji su ih znali kao Tinas Clenar 'Jūpiterovi sinovi')

veze s vodom:

prelazak vode sastavni je dio spašavanja družice > vjerojatno je da i tema spašavanja izvire iz kozmoloških vjerovanja

ugled izlječitelja Blizanaca - drevan i snažan, pojavljujući se od keltskih zemalja na zapadu do vedske baštine na iztoku – možda zbog povezanosti između sunčanih bogova i voda, osobito vrućih izvora

predočba o potanjanju večernjega sunca u zapadno more – stariji sloj, općeindoeuropski (?), ima značaj za zorbe o mjestu pradomovine Indoeuropljana

- to je neodvojivo od naročitih pomorskih vještina Božanskih Blizanaca koje proizlaze iz njihove uloge nebeske posade koja noću vozi zlatnu sunčanu lađu do svoje kuće na iztoku

poistovjetnja otoka u zapadnom moru na kojem sunčana božanstva odmaraju nakon svojih dnevnih putovanja s otokom „Blaženih“, na kojem je voćnjak s čarobnim jabukama gdje mrtvi počivaju nakon što njihovi vlastiti „trudi“ završe - moglo bi biti stapanje odvojenih tema

- koji god mu bio izvor, povezanost između Božanskih Blizanaca, mora, čarobnih jabuka i mrtvih toliko je slična u keltskom, germanskom i

9


baltskom mitu da bi moglo biti da je kasnije razvijen – mlađi sloj, svojstven zapadnim indoeuropskim skupinama

10

Documents

Božanski blizanci - uručak