Boanski asoslov ili Brevijar je, zapravo, slubeno pojedinano ili zajedniko moljenje odreenih molitava Crkve, a sadri biblijsku knjigu Staroga zavjeta (Psalme), razne molitve i himne

Sama rije asoslov kae da je to molitva pojedinog asa, odnosno liturgija/bogosluje asa. Rije liturgija je slubeni naziv za slubeno i javno bogosluje neke vjerske zajednice. A rije Brevijar dolazi od lat. rijei brevis to znai kratak. To je naziv za crkvene knjige s tekstovima poput odlomaka Staroga i Novoga zavjeta, legende, molitve, pjesme, koji se svakoga dana u godini itaju u crkvama i kapelama, privatno ili u razliitim crkvenim zajednicama, osobito redovnikim.

Kod nas je poznat tzv. Brevijar

zagrebake stolne crkve. Potjee iz 1290. godine, te Glagoljski brevijar nastao je u

doba irila i Metoda. Ti brevijari predstavljaju dijelove irilovih prijevoda Biblije. Veina hrvatskih brevijara potjee iz XIII. stoljea i pisani su redakcijom staroslavenskoga jezika.

Najvanija oznaka asoslova je njegova podjela na sate dana. Tu je podjelu kranstvo naslijedilo od idovstva. idovska je molitva asova bila vezana uz rtveni kult u hramu. Tu su se prinosile jutarnje i veernje rtve te se molila jutarnja molitva, molitva u sat popodnevne rtve i veernja molitva. A i osobna molitva idova bila je razdijeljena na razliite sate dana. Redovita je bila molitva em Israel (ema, Izrael - uj, Izraele!). Prema jednoj tradiciji molila se tri puta dnevno: veerom, jutrom i o podne; a prema drugoj dva puta: kod lijeganja i ustajanja.

U 11. st., u vrijeme Grgura VII, Rimski je

asoslov postao jedinstven za cijeli Zapad. No pod utjecajem crkvene reforme u 11. i

12. st. koja je naglasila primat pape,

zanimanje je pobudio i asoslov rimske kurije. Novonastali franjevaki red prilagodio ga je svojim potrebama saevi sve u jednu knjiicu koja je dobila naziv Breviarium. Bio je pogodan za zasebno

recitiranje te se brzo proirio Europom.

Sm je asoslov sastavljen od psalama, dijelova koji pomau boljem moljenju psalama, hvalospjeva, itanja, otpjeva, redaka, himana, molitava zagovora i

zavrnih molitava. U liturgiji asova svoje mjesto ima i sveta utnja kao i neki izvanjski znakovi molitve i sabranosti.

Dijelovi koji pomau boljem moljenju psalama su naslovi psalama, podnaslovi, pretpjevi ili antifone te psalamske molitve. Naslov psalma uglavnom oznaava njegovu literarnu vrstu. Podnaslov je neka izreka iz Novog zavjeta ili crkvenih otaca koja upuuje na kristoloki smisao psalma. Pretpjev ili antifona ini recitiranje psalama raznovrsnijim i ugodnijim. Antifonom se istie najznaajniji redak psalma ili pak blagdansko znaenje psalma. Psalamske molitve saimaju sadraj psalma, a mole se nakon proitanog odnosno otpjevanog psalma i razmiljanja o njemu u utnji (sveta ili liturgijska utnja). Hvalospjevi su pjesnike molitve u Svetom pismu kao i psalmi ali izvan Psaltira- 26 ih je iz Starog zavjeta, a 12 iz Novog. Oni su dodani psalmima u asoslovu kad je Psaltir protegnut na etiri tjedna.

itanja u asoslovu su biblijska te otako-teoloka i hagiografska (ivotopisi svetaca). Biblijskim itanjima ostvaruje se Kristova prisutnost te prisutnost Crkve i crkvenog uiteljstva. U Slubi itanja biblijska su itanja duga, a u ostalim su asovima kratka. Otako-teoloka itanja predstavljaju tradiciju. To su komentari i razmatranja biblijskih itanja kojima se rasvjetljava tematika liturgijskog vremena (Boi, Uskrs, Korizma, Vrijeme kroz godinu itd. ) ili pojedinog blagdana. U izboru tekstova otaca prednost je dana doktrinalnima tj. onima koji razvijaju istine vjere i velike teme kranskoga ivota te mogu sluiti kao hrana pobonosti, meditaciji i propovijedanju.

Otpjevi se nalaze u asoslovu nakon itanja te pomau njihovu uinkovitijem djelovanju. Otpjevi poslije biblijskih itanja pobuuju duhovni odjek u dui, osvjetljuju itanje, povezuju Stari i Novi zavjet, itanja pretvaraju u molitvu te svojom poetikom uljepavaju slavljenje. Otpjevi poslije otakih i hagiografskih itanja vie potiu slobodno razmatranje (meditaciju).

Redci u asoslovu se dijele na uvodne, prijelazne i responzorijalne. Uvodnim redcima zapoinju pojedini asovi, prijelazni spajaju psalme i itanja, a responzorijalni su odgovor na itanja.

Molitve zagovora su Molbenice i Pronje. Molbenica se nalazi u sklopu Jutarnje te se odnosi na posveenje dana. Pronje se nalaze u Veernjoj i ukljuuju velike Pavlove nakane. Na kraju molitava zagovora moli se Gospodnja molitva ili Oena.

U Pravilu Reda Manje Brae, u 3. poglavlju: O Boanskom asoslovu i postu; I kako se braa trebaju vladati u svijetu, stoji: Klerici neka mole boanski asoslov prema uredbi svete Rimske Crkve, izuzev psaltira, i zato mogu imati brevijare. Neklerici (tj. asna braa jer nisu svi znali itati) neka mole: 24 Oenaa, namjesto Jutarnje; mjesto Hvala 5; namjesto svakog pojedinog asa: 1. 3. 6. 9. po 7; mjesto Veernje 12 ( krunica sv. Franje); mjesto Poveerja 7. A neka mole i za pokojne

Himan je neka vrsta uvoda. Dobro je moliti upravo preloeni himan a ne ga mijenjati nekom pjesmom jer on u sebi donosi sadraj i na neki nain unosi 'raspoloenje' naega srca na samom poetku molitve.

Psalmi su najopseniji dio molitve asoslova. Kroz ovu molitvu se ak i preporua upoznavati Knjigu psalama, te na neki nain i rasti kroz uenje o pojedinim psalmima. Jutarnja sadri psalam, hvalospjev iz Staroga zavjeta i psalam, dok Veernja molitva asoslova donosi 2 psalma i hvalospjev iz Novoga zavjeta.

Kratko itanje na neki nain nam slui da se ponovno zaustavimo nad Bojom rijei. Dobro je ostati u kratkoj utnji prije samoga kratkog otpjeva kao svojevrsnog odjeka Boje rijei u nama.

Evaneoski hvalospjev je jedini dio iz evanelja koji se ita, recitira odnosno pjeva. Ujutro Zahraijin hvalospjev (Blagoslovljen) a uveer Marijin hvalospjev (Velia) su nam poticaj za velianje Boga u samoj molitvi asoslova.

Molbenica (koja se moli ujutro) i pronje (koje se upuuju naveer) ele na neki nain zaokruiti itavu molitvu sa nakanama cijele Crkve i svega Bojeg naroda. To nas opet uvodi u iskustvo jedinstva cijele Crkve.

Na kraju molimo molitvu Gospodnju (Oe na) nakon koje je zakljuna molitva.

Zavrne molitve pojedinih asova su dvostruke. Dok zborne molitve mise kao zavrne molitve pojedinih asova uspostavljaju vezu svagdanjeg ciklusa liturgije s njezinim godinjim ciklusom u svetim vremenima i blagdanima, molitve odreene samo za asoslov naglauju znaaj pojedinih asova molitve. Zavreci molitava mogu biti dugi (kod Slube itanja, Jutarnje i Veernje) i kratki (kod ostalih asova, npr. Srednji as).

Obrednik FSR-a, dodatak 26-27:

II. SVAKIDANJE MOLITVE 26. Prema Pravilu l. 8 neka se svjetovnjaki franjevci i

franjevke ukljue u jedan od oblika liturgijske molitve to ih je predloila Crkva da bi tako nadopunili otajstva Kristova ivota.

27. Mogu doi u obzir ove molitve: a) Jutarnja i Veernja zajedniki ili privatno. Na sastancima

bratstva treba ovim slavljima dati prednost pred drugima.

b) Skraeni i prilagoeni oblici to ih ima mjesna Crkva u Liturgiji asova.

c) Mali asoslov Blaene Djevice Marije. d) asoslov Muke sv. o. Franje Asikoga. e) asoslov koji se sastoji od dvanaest Oenaa. Njima se

mogu dodati kratki biblijski tekstovi koji su prilagoeni Liturgiji asova. Tako se moe postupati napose zato to u mnogim krajevima jo uvijek prevladava i koristan je nain moljenja u stvarnim ivotnim prilikama.