SVEUČILIŠTE U MOSTARUFILOZOFSKI FAKULTET

STUDIJ POVIJESTI

Ante Vujnović

BOSANSKI PAŠALUK

Seminarski rad

Mentor: prof. dr. sc. Božo Goluža

Mostar, 2008.

SADRŽAJ

Uvod................................................................................................................................2

1. Bosansko kraljevstvo prije turskih osvajanja..................................................................3

2. Pad Bosanskoga Kraljevstva i osnivanje Bosanskoga sandžaka....................................4

3. Upravna podijela Bosanskoga sandžaka.........................................................................6

4. Bosanski sandžak i njegovo teritorijalno širenje u vrijeme Gazi Husrev-bega..............7

5. Formiranje Bosanskoga pašaluka....................................................................................9

6. Bosanski pašaluk u 17., 18., i 19. stoljeću......................................................................9

7. Odnos turske vlasti prema domaćem stanovništvu.......................................................11

Zaključak.......................................................................................................................13

Literatura.......................................................................................................................14

1

UVOD

Seminarski rad se bavi razdobljem osvajanja Bosanskoga Kraljevstva od strane

Turaka, te načinom na koji je palo to kraljevstvo. Opisuje se stanje u Bosanskom sandžaku i

Bosanskom pašaluku 150 godina kasnije. Poseban naglasak je stavljen na ustrojstvo pašaluka,

i na njegove sastavnice koje su ga bitno oblikovale sve do kraja 19. stoljeća.

U prvom poglavlju pod nazivom „Bosansko Kraljevstvo prije turskih osvajanja“

govori se o prilikama u Bosni. Posebno je stavljen naglasak na najveće ličnosti toga doba, ali i

na pretenzije Mađara na Bosnu.

Drugo poglavlje nosi naziv „Pad Bosanskoga Kraljevstva i osnivanje Bosanskoga

sandžaka“. U ovom poglavlju uglavnom se govori o tome kako je Bosna pala bez pravog

otpora i na koji su način Turci osvojili Bosnu. Govori se i o ustrojstvu zemlje nakon turskog

osvajanja.

U trećem poglavlju nazvanom „Upravna podijela Bosanskoga sandžaka“ se opisuje na

koji je način ustrojen Bosanski sandžak i koji su sve kadiluci ušli pod njegovu jurisdikciju.

Spominju se još i turska osvajanja po Hrvatskoj i pustošenja hrvatskih zemalja.

Naslov četvrtog poglavlja je „Formiranje bosanskog pašaluka“. Ovo poglavlje navodi

kada je osnovan ovaj pašaluk, te koji su sve krajevi ušli pod pašinu vlast, i nabrajaju se svi

sandžaci, te godine njihova osnutka.

Peto poglavlje nosi naslov „Bosanski pašaluk u 17., 18., i 19. stoljeću.“. U ovom

poglavlju opisuje se stanje u ovom pašaluku kroz tri stoljeća. Govori se o brojnim ratovima

između Mlečana i Austrije s jedne i Osmanskog Carstva s druge strane. U više navrata

spomenuti su mirovni ugovori kojima su se mijenjale granice pašaluka, ali i upravne reforme

u pašaluku u 19. st.

Zadnje poglavlje nosi naziv „Odnos turske vlasti prema domaćem stanovništvu“. Ovo

poglavlje obrađuje probleme poreza na području pašaluka, ali i vjerska nesnošljivost te

rušenje brojnih vjerskih objekata na području Bosne i Hercegovine.

2

1. BOSANSKO KRALJEVSTVO PRIJE TURSKIH OSVAJANJA

Bosansko je kraljevstvo zauzimalo veoma važnu stratešku poziciju u odnosu na

Dubrovačku Republiku na jugu, ugarsko-hrvatsko kraljevstvo na sjeveru i zapadu, te

srpsku državu na istoku. Svaka od ovih zemalja htjela je proširiti i povećati svoj utjecaj na

Bosnu i Hum te njome ovladati. Najveće prijetnje su dolazile s istoka i iz Ugarske.

Ugarsko-hrvatski vladari su poveli nekolika križarska rata protiv tzv. bosanskih nevjernika

s ciljem da bosanski vladari priznaju ugarsku vrhovnu vlast. U tome su i uspjeli za vrijeme

Bele IV. 1

Sredinom 14. st. Bosnom vlada sposobni vladar u osobi Tvrtka I. On je najprije bio

ban, da bi se ljeti 1377. god. okrunio za bosanskoga kralja. Tvrtko I. se po baki pozivao na

srpsko prijestolje, te je i osvojio dio Raške do Sjenice gdje se nalazilo Mileševo s grobom

sv. Save. Na tome se mjestu okrunio srpskom krunom te se prozvao kraljem Srbljem,

Bosni, primorju, Humskoj zemlji, Donjim krajevima, Zapadnim stranama, Usori, Soli,

Podrinju i k tomu. 2

Bez obzira na to što je u Bosni uvijek vladao kralj, veliku moć imali su gospodari

pojedinih oblasti, npr. Hrvoje Vukčić Hrvatinić, koji je bio gospodar Donjih Krajeva.

Hrvoje je bio veliki neprijatelj Sigismunda od Luksemburga, a prijatelj s Ladislavom

Napuljskim. Upravo ga je on doveo iz Napulja i uz pomoć ostrogononskog nadbiskupa

okrunio za ugarsko-hrvatskog kralja 1403. god. Uz Hrvoja, veliku moć i velike posjede

imao je i vojvoda Sandalj Hranić. Sandalja je naslijedio njegov bratić Stjepan Vukčić

Kosača. Već u ovo vrijeme Turci dolaze na pozive pojedinih bosanskih moćnika koji su u

međusobnoj svađi, i ne vide opasnost koja im prijeti s istoka. 3

Veliku ulogu u vjerskom životu u Bosni imali su franjevci i dominikanci. Oni su tu

došli krajem 13. st. kao misionari. Dominikanci su u Bosnu došli u službi inkvizicije koja

im je povjerena od strane pape Grgura IX. 1291. god., a papa Nikola IV. tu službu

dodijeljuje i franjevcima 1298. god. U 14. st. franjevci uspijevaju ishoditi od pape

isključivo pravo na inkviziciju u Bosni i Humu. Od tada postupno nestaje dominikanskog

utjecaja u Bosni, a jača franjevački. 4

1 ? BOŽO GOLUŽA, Pregled povijesti hrvatskog naroda, Crkva na kamenu, Mostar, 2004., str. 87.2 ? FERDO ŠIŠIĆ, Povijest Hrvata, Marjan tisak, Split, 2004., str. 219-220.3 ? B. GOLUŽA, Pregled povijestihrvatskog naroda., str. 99.4 ? MARKO PERIĆ, Hercegovačka afera, Biskupski ordinarijat Mostar, Mostar, 2002., str. 37-38.

3

2. PAD BOSANSKOGA KRALJEVSTVA I OSNIVANJE BOSANSKOGA

SANDŽAKA

Turci su zahvaljujući svojoj uvježbanoj vojsci veoma brzo pokorili istočno europske

zemlje: Vlašku, Bugarsku, Makedoniju, Srbiju. Zadnja srpska utvrda, Smederevo, palo je

1459. god. i sada više ništa nije spriječavalo turke da napokon osvoje Bosnu. Iako je

bosanski kralj plaćao danak sultanu, to nije ometalo Turke da upadaju u Bosnu i

zauzimaju pojedine strateške prolaze i gradove. U proljeće 1448. god. Turci su ponovno

upali u Bosnu i pljačkali, te su zauzeli utvrdu Hodidjed, koja je bila ključ ulaska u dolinu

Bosne i dalje na zapad. 5

U zadnjem razdoblju postojanja bosanskoga kraljevstva, njime je vladao kralj Stjepan

Tomašević od 1461.-1463. god. On je očekivao pomoć sa zapada u obrani svoje zemlje i

istjerivanju Turaka iz Bosne. U nadi da će dobiti očekivanu pomoć, otkazao je plaćanje

danka Turcima 1462. god. 6

Sultan je okupio veliku vojsku i već je 1463. god. provalio u Bosnu i zauzimao jedan

po jedan grad. Najprije je provalio preko Drine i upao u zemlje Pavlovića i Kovačevića

koje su mu se predale bez borbe. Zatim se okrenuo na sjever prema gradu Bobovcu koji je

bio veoma dobro utvrđen. Obranom grada zapovijedao je vojvoda Radak, koji se nakon

turskih obećanja da će mu poštedjeti život, odlučio predati i dati Turcima grad. Nakon što

se predao, Turci su zauzeli grad i ubili veliki broj stanovništva, a ostatak odveli u ropstvo.

Nakon Bobovca na redu je bilo Jajce koje se predalo bez borbe. Kralj je uspio pobijeći i

skloniti se u utvrdu Ključ odakle su se planirali oduprijeti turskoj vojsci. Nakon kraćih

pregovora i obećanja da će mu poštedjeti život, kralj je predao grad, a za nagradu kralj mu

je odrubio glavu. Tako je za kratko vremena palo čitavo Bosansko Kraljevstvo, a da nije

uopće pružen pravi otpor. 7

Bosanski sandžak osnovan je 1463. god., a njegov prvi sandžakbeg bio je Mehmed-

beg Minetović koji je bio sandžakbeg Smederevskog sandžakata. Prvo sjedište je bilo

najvjerovatnije u Jajcu, a kasnije u Sarajevu. Bosanski sandžakat se sastojao od:

a) raniji turski posjedi i vilajeta u staroj Raškoj: Zvečan, Jeleč, Ras, Sjenica, Moravica i

Nikšići.

b) Vilajet Hodidjed, te vilajet Višegrad, 5 ? HAZIM ŠABANOVIĆ, Bosanski pašaluk. Postanak i upravna podjela, Oslobođenje, Sarajevo, 1959., str. 35.6 ? SKUPINA AUTORA, Velika ilustrirana povijest svijeta(1454.-1600.), Otokar Keršovani, Rijeka, 1977., str. 4927.7 ? H. ŠABANOVIĆ, Bosanski pašaluk..., str. 38-39.

4

c) Ostale zemlje Pavlovića i Kovačevića,

d) Dijelove Hercegove zemlje koje su Turci zaposjeli.8

Kad je ugarsko-hrvatski kralj Matijaš Korvin saznao za pad Bosne, odlučio se još iste

godine za vojnu koja će osloboditi Bosnu. Već je do Božića iste godine vratio Jajce u

svoje ruke, a narednih je godina vratio i veliki dio sjeverne Bosne, pa je tu osnovao i dvije

banovine; Jajačku sa sjedištem u Jajcu, te Srebreničku sa sjedištem u Srebreniku. Prva je

banovina imala čuvati ulaz u Hrvatsku, a druga u Slavoniju i južnu Ugarsku. 9

Osim kralja Matije, još je i papa Pio II. (1458.-1464.) u suradnji s Mletačkom

Republikom podignuo križarsku vojnu protiv Turaka, ali je 1464. god umro u Anconi dok

je čekao lađe. 10

Turski vojnici koji su bili smješteni u bosanskim gradovima nisu se uspijeli oduprijeti

protunapadu koji su predvodili kralj Matijaš Korvin, herceg Stjepan i njegovi sinovi. Kralj

Matijaš napadao je sa sjevera dolinom Vrabasa te je osvojio Ključ i Jajce. Njegove je

napade s juga podupirao herceg Stjepan sa svojim sinovima. U ovom protunapadu

oslobođena je jugozapadna Bosna, dijelovi oblasti Pavlovića i Kovačevića, i grad

Srebrenica. 11

Sve ono što su osvojili herceg Stjepan i njegovi sinovi nije moglo opstati. Turci su

ponovno 1465. god. poduzeli akcije osvajanja Hercegovine. Napade je predvodio Isa-beg

Isaković i veoma je brzo prodro do dubrovačke granice. Hercegovački su gradovi padali

jedan za drugim, tako da je stari prijestolni grad Blagaj pao 1466. god., Počitelj 1471.

god., Ključ 1468. god., te na kraju i Novi 1482. god. Padom Novog označava se pad

Hercegovine pod Osmanlijsko Carstvo. Osmanlije su tu osnovale Hercegovački sandžak

1470. god. 12

3. UPRAVNA PODIJELA BOSANSKOGA SANDŽAKA

8 ? H. ŠABANOVIĆ, Bosanski pašaluk..., str. 40-41.9 ? F. ŠIŠIĆ, Povijest Hrvata, str. 240-241.10 ? B. GOLUŽA, Pregled povijesti hrvatskog naroda, str. 100-101.11 ? H. ŠABANOVIĆ, Bosanski pašaluk..., str. 41-43.12 ? H. ŠABANOVIĆ, Bosanski pašaluk..., str. 44-46.

5

Osmanlijsko se Carstvo dijelilo na ejalete kao najviše teritorijalno-upravne jedinice.

Na čelu ejaleta bio je beglerbeg, paša ili vezir. Manje upravne jedinice bile su sandžaci,

zatim kadiluci te nahije. Bosanski sandžak je potpadao pod Rumelijski beglerbegluk.13

Krajem 15. st. Bosanski sandžak se dijelio na šest vilajeta i pet kadiluka:

1. Vilajet i kadiluk Novi Pazar,

2. Vilajet i kadiluk Sarajevo,

3. Vilajet i kadiluk Brod,

4. Vilajet i kadiluk Neretva,

5. Vilajet Pavli,

6. Vilajet Kovač. Dva posljednja vilajeta potpala su pod jurisdikciju Višegradskog

kadiluka. 14

U 16. st. Bosanski se sandžak dijelio na 11 kadiluka: Novi Pazar, Stari Vlah, Višegrad,

Olovo, Sarajevo, Banja Luka, Kamengrad, Tešanj, Bihać, Jajce i Kostajnica. U 17. st. još

se osnivaju kadiluci: Trgovište, Mitrovica, Rogatica i Derventa. 15

S osnivanjem ovih kadiluka, Turci su dobili jaka uporišta za daljnja osvajanja i prodor

na zapad, posebice u Hrvatsku i Slavoniju. Nakon velikih pobijeda nad hrvatskom

vojskom na Krbavskom polju 1493. god., te nad ugarsko-hrvatskom na Mohačkom polju

1526. god. Turci su poduzeli niz napada na hrvatske i ugarske zemlja. Malo pomalo su

otkidali od Hrvatske i Slavonije. Tako su 1537. god. Turci osvojili Klis i tu su iste godine

osnovali Kliški sandžak. Iako je sjedište kliškog sandžakbega bilo u Klisu, oni su najčešće

stolovali u Livnu. 16

Osim osvajanja na području južne Hrvatske, Turci su napadali i utvrde na sjeveru i

zapadu. Važna utvrda Dubica osvojena je 1538. god., Kostajnica 1558. god., a središnja

Slavonija s Požegom 1536. god., gdje je osnovan Požeški sandžak.17 Na području

Hrvatske, Osmanlije su još osnovali i čazmanski sandžak 1557 god., koji nije ostao dugo

na životu. Naime, zbog bojazni Turaka od hrvatskih protunapada, sjedište sandžaka je

premješteno u Pakrac, pa se od tada ovaj sandžak naziva Pakračkim.18

Ovako uređene teritorijalne jedinice u vidu sandžaka predstavljali su strah Porti koja

se bojala protunapada moćnih susjeda Austrije i Venecije. Zbog toga se javlja potreba za

13 ? B. GOLUŽA, Pregled povijesti hrvatskog naroda, str. 104.14 ? H. ŠABANOVIĆ, Bosanski pašaluk..., str. 144.15 ? H. ŠABANOVIĆ, Bosanski pašaluk..., str. 175-176.16 ? H. ŠABANOVIĆ, Bosanski pašaluk..., str. 58-59.17 ? SKUPINA AUTORA, Povijest Hrvata II. Od kraja 15 st. do kraja Prvoga svjetskog rata, Školska knjiga, Zagreb, 2005., str. 11-12.18 ? H. ŠABANOVIĆ, Bosanski pašaluk..., str. 66-69.

6

osnivanjem veće upravno-teritorijalne jedinice, a to je pašaluk. Jedino se tako moćna

jedinica s jakim upravljačkim aparatom mogla suprostaviti moćnim susjedima. Na taj bi se

način povećalo prikupljanje poreza i iskorištavanje podanika Carstva. 19

5. BOSANSKI SANDŽAK I NJEGOVO TERITORIJALNO ŠIRENJE U VRIJEME

GAZI HUSREV - BEGA

Osnovan 1463. god. Bosanski sandžak se znatno proširio tijekom 16. st. Već početkom

toga vijeka poduzete su značajne vojne akcije od Smedereva do Banja Luke. Osvojena je

Srebrenička banovina 1512. god, i osnovan je Zvornički sandžak. Osvajačke akcije potom su

usmjerene prema Dalmaciji, Lici i Slavoniji.

Bosanski sandžak bio je dugo vremena izrazito akindžijski, dakle jedan od onih koji su

povjeravani istaknutim vojskovođama. Kao namjesnici Krajiškog sandžaka, bosanski

sandžakbezi su imali daleko šira vojno - politička ovlaštenja, nego namjesnici u unutrašnjosti

carstva. Bosna je zadržala krajiški karakter tijekom cijele osmanlijske uprave. U početku kao

polazna točka za dalja osvajanja, a kasnije kao bedem u obrani od Habsburške monarhije i

Mletačke republike. Ofenzivni karakter Bosanskog sandžaka, bio je naročito uspješan poslije

vojnih akcija Osmanlija i njihove velike pobjede na Mohačkom polju 1526. god. 20

Na carskom divanu održanom 15. rujna, 1521. god. donesena je odluka da se uprava

nad Smederevskim sandžakom povjeri Bali – begu Jahjapašiću, a da se na njegovo mjesto

postavi dotadašnji smederevski sandžakbeg Gazi Husrev – beg. Na dužnosti bosanskog

sandžakbega bio je od 1521. do 1541. god. ali s prekidima. 21

Njegova uprava u Bosni obilježena je velikim vojnim akcijama te intenzivnom

izgradnjom. Čim je Gazi Husrev – beg izabran za bosanskog sandžakbega, već 27. rujna,

1521. god. u Dubrovniku su odabrani poslanici Miho Damjan i Marino Bercinjalo da se

poklone novom sandžakbegu. Tijekom svoje dugogodišnje uprave u Sarajevu, Gazi Husrev-

beg je uspio da podizanjem svojih zadužbina od Sarajeva, koje je do tada smatrao kasabom,

napravi veliki grad šeher, poznat širom Europe i Osmanskog Carstva. On je naročito u svojoj

džamiji stvorio umotvor, koji ne samo po svojoj arhitektonskoj koncepciji, nego i po svojim

19 ? H. ŠABANOVIĆ, Bosanski pašaluk..., str. 77.20 ? BEHIJA ZLATAR, „Bosna i Hercegovina u okvirima Osmanskog carstva (1463-1593)”, u: Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do Drugog svjetskog rata, Bosanski kulturni centar, Sarajevo, 1998., str. 106.21 ? B. ZLATAR, „Bosna i Hercegovina”..., str. 106.

7

dimenzijama nadmašuje sve ostale džamije onog doba. Nekoliko vremena iza svoje džamije,

sagradio je Husrev-beg i svoju medresu. 22

Godinu dana poslije stupanja na dužnost bosanskog sandžakbega, Gazi Husrev- beg je

krenuo s vojskom u Dalmaciju. Osvojio je Knin i Skradin, a krajem 1523. god., Ostrovicu.

Polovicom lipnja 1526. god. Gazi Husrev-beg se pridružio vojsci sultana Sulejmana

Veličanstvenog na Mohaču. U toj bitki zadan je odlučujući udarac Mađarima, te poslije toga

nije bilo teško likvidirati ostatke ugarske vlasti u Bosni i Dalmaciji. Godinu dana poslije

Mohačke bitke Gazi Husrev-beg je osvojio Obrovac i Udbinu, a uskoro je zauzeta i cijela

Lika i Krbava. Iste 1527. god. i posada Jajca predala se bez otpora, a malo poslije toga i Banja

Luka i još neki gradovi. U svibnju 1536. god. Husrev-beg je iz Smedereva ponovno vraćen u

Bosnu, a već u ljeto te godine provalio je u Slavoniju i zauzeo mnoge gradove slavonske

vlastele. Sljedeće 1537. god. glavni cilj Gazi Husrev-bega bio je tvrdi grad Klis kojega su

Turci i ranije u više navrata pokušavali osvojiti. Slavnom gaziji to je uspjelo 12. ožujka, 1537.

god. U svome izvještaju Porti o zauzeću Klisa, Husrev-beg je predložio da se od

novoosvojenih područja, te svih nahija Bosanskog sandžaka u sjeverozapadnoj Bosni,

Dalmaciji, Krbavi i Lici obrazuje poseban sandžaklija da se za prvog sandžakbega imenuje

njegov ćehaja Murat-beg Tardić porijeklom iz Šibenika. Taj prijedlog je usvojen. Sjedište

sandžakbega bilo je u Klisu, ali su njegovi sandžakbezi najviše stolovali u Livnu. God. 1538.

Gazi Husrev-beg je kod Nadina potukao mletačku vojsku, a već sljedeće osvojio je tvrđavu

Sinj. S Muharat-beg Tardićem vojevao je po Hrvatskoj. Posljednji Gazi Husrev-begov pohod

bio je onaj na Budim 1541. god., kada je ovaj grad osvojen pod zapovjedništvom sultana

Sulejmana Veličanstvenog. Prema pisanju nekih povjesničara Gazi Husrev-beg je izgubio

život u Crnoj Gori u bitki protiv pobunjenih Kuča. Neosporno spada u red najpoznatijih i

najsposobnijih bosanskih sandžakbega tijekom cijele bosanske uprave na ovim prostorima. 23

4. FORMIRANJE BOSANSKOGA PAŠALUKA

22 ? B. ZLATAR, „Bosna i Hercegovina”..., str. 106.23 ? B. ZLATAR, „Bosna i Hercegovina”..., str. 106.

8

Sve osvojene zemlje do osamdesetih godina 16. st. Turci su uključili u jedan od tri

velika ejaleta: Rumelijski, Budimski i Temišvarski. Rumelijskom beglerbegluku pripala je

većina osvojenih hrvatskih, te bosansko-hercegovačkih zemalja. Početak slabljenja

Turskog Carstva, ali nešto ranije i smrt sultana Sulejmana Veličanstvenog 1566. god. bili

su znak da se nešto treba promijeniti u upravnom smislu, ako se želi sačuvati tako

prostrano carstvo. Zato je 1580. god. osnovan Bosanski pašaluk, s ciljem jačanja

najzapadnijih sandžaka u Osmanskom Carstvu. 24

Bosanski se pašaluk sastojao od sedam sandžaka, i to: Bosanskog, Hercegovačkog,

Kliškog, Pakračkog, Krčkog, Zvorničkog i Požeškog. Središnji sandžak oko kojeg su se

okupili svi ostali bio je Bosanski. Prvi beglerbeg Bosanskog pašaluka bio je dotadašnji

sandžakbeg bosanskog sandžaka Ferhad-beg Sokolović koji je dobio čin paše i na tom

položaju ostao do 1588. god. 25

Ovako ustrojen Bosanski pašaluk predstavljao je izravnu opasnost za posjede koje su

imali Mlečani u Dalmaciji. Zato je gotovo čitavo 17. st. proteklo u izravnom sukobu ove

dvije velesile. Njihov sukob najviše se očituje u dva velika rata: Kandijskog (1645.-

1669.), te velikog bečkog rata(1683.-1699.). Tu još valja spomenuti i tzv. Mali rat (1714.-

1718.) između Venecije i Turske koji je završen Požarevačkim mirom. 26

5. BOSANSKI PAŠALUK U 17., 18., i 19. STOLJEĆU.

U 17. st. nije bilo nikakvih značajnih teritorijalno-upravnih promjena u Bosanskom

pašaluku. Turski poraz pod Bečom 1683. god. bio je znak za ustanke diljem Bosanskog

pašaluka, počevši od Dunava do Crne Gore. Osmanlije su izgubile najveći dio Ugarske i

Slavonije. U tzv. Dugom ratu(1593.-1606.) vojska Habsburške Monarhije je prvi put

postigla veće uspjehe u ratu s Turcima. U ovom ratu Turci su izgubili Novigrad i Vac, a

dobili Jegar, Kanižu i Ostrogon. Odmah po osvojenju Kaniže, Osmanlije su ustrojile

vilajet s nekoliko sandžaka. Nakon ovoga rata nastupa stagnacija u turskim osvajanjima

ovih područja. 27

24 ? H. ŠABANOVIĆ, Bosanski pašaluk..., str. 77.25 ? H. ŠABANOVIĆ, Bosanski pašaluk..., str. 80-81.26 ? MARIJAN SIVRIĆ, Migracije iz Hercegovine na dubrovačko područje (1667.-1808.), Biskupski ordinarijat Mostar - Državni arhiv u Dubrovniku, Dubrovnik - Mostar, 2003., str. 32.27 ? SKUPINA AUTORA, Povijest Hrvata..., str. 109-110.

9

Sada je Bosanski pašaluk bio sveden na područje Bosanskog Kraljevstva iz 15. st., i

sastojao se od pet sandžaka: Bosanskog, Hercegovačkog, Zvorničkog, Kliškog i Bihaćkog

koji je ukinut na početku 18. st. tako da su ostala još četiri sandžaka. Ovakav izgled

pašaluka ostao je do Požarevačkog mira 1718. god. Ovim mirom Tursko Carstvo je

izgubilo Banat, Srijem, područje Smederevskog sandžaka, te pojedine dijelove

Bosanskoga pašaluka. Na jugu su izgubili Imotski te grad Čačvinu, a dobili su Gabelu.

Dubrovčani nisu htijeli da im Dubrovčani budu susjedi, pa su zato dopustili Osmanskom

Carstvu izlaz na more u mjestu Klek kod današnjeg Neuma, i Sutorini sjeverno od

Dubrovnika. 28

Nakon toga, nastupio je novi rat koji je završen Beogradskim mirom 1739. god. u

kojem je Bosanskom pašaluku vraćeno sve ono što je bio izgubio Požarevačkim mirom.

Nikakve značajnije promjene se nisu događele sve do 1770. god. kad je područje kadiluka

Podgorice i Crne Gore izuzeto ispod Skadarskog sandžaka i Rumelijskog beglerbegluka i

pripojeno Hercegovačkom sandžaku i Bosanskom pašaluku. Novi rat krajem 18. st. donio

je Svištovski mir (1791.) kojim je Bosanski pašaluk izgubio područje Cetina, Lapca, Srba,

te područje ispod Plješevice i Plitvičkih jezera. Austrija je Turskoj bila oduzela još i

Gradišku, Dubicu i Novi, ali ih je odredbama mira morala vratiti. 29

U 19. st. događaju se veće i značajnije teritorijalno-upravne promjene na području

Bosanskog pašaluka kada je 1817. god. ukinut Novopazarski sandžak, a njegov teritorij

pripojen Bosanskom sandžaku. Bosanski se sandžak proširio i na račun Kliškog i

Zvorničkog koji su ukinuti 1826. god., odnosno 1833. god. Hercegovački je sandžak

dobio status posebnog ejaleta, pa je sada nekadašnji Bosanski pašaluk bio podijeljen na

Bosanski i Hercegovački ejelet. 30

Sredinom 19. st. dolazi do značajnijih promjena u upravnoj podijeli pašaluka. Omer-

paša Latas (1850.-1852.) proveo je krupne i značajne administrativne reforme. On je

ukinuo sve upravne termine iz klasičnog razdoblja turskog feudalizma u Bosni, te ih

zamijenio drugim nazivima. Ukinuo je termine sandžaka i kadiluka kao administrativnih

jedinica, a uveo je podjelu na kajmakamluke odnosno okružja, i mudirluke odnosno

srezove. Sada se Bosanski ejalet dijelio na šest kajmakamluka: Sarajevski, Travnički,

Banjalučki, Bihaćki, Zvornički i Novopazarski; dok se Hercegovački ejalet dijelio na:

Mostarski, Trebinjski i Pljevaljski. Ovakva podijela ostala je do 1865. god. kada je

donesena odluka za Bosanski pašaluk kojim se on dijeli na sedam sandžaka: Sarajevski,

28 ? H. ŠABANOVIĆ, Bosanski pašaluk..., str. 92-93.29 ? H. ŠABANOVIĆ, Bosanski pašaluk..., str. 94.30 ? H. ŠABANOVIĆ, Bosanski pašaluk..., str. 232.

10

Travnički, Bihaćki, Banjalučki, Zvornički sa sjedištem u Tuzli, Novopazarski sa sjedištem

u Sjenici te Hercegovački sa sjedištem u Mostaru. 31

Sve do dolaska austro-ugarske vojske 1878. god. vrijedila je ovakva podjela, s

izuzetkom Hercegovačkog vilajeta koji je ukinut 1877. god., a njegov teritorij je pripojen

Bosanskom vilajetu, tako da se ovaj sada sastojao od šest sandžaka koji su 1882. god.

pretvoreni u šest okružja. 32

6. ODNOS TURSKE VLASTI PREMA DOMAĆEM STANOVNIŠTVU

Nakon pada Bosne 1463. god. na Milodraškom polju kod Kiseljaka, Mehmed II.

Osvajač izdao je fra Anđelu Zvizdoviću, kustodu franjevaca Bosne Srebrene, Ahd-namu,

tj. carsku povelju kojom se jamči katolicima sloboda vjere, a franjevcima vršenje

dušobrižničke službe. 33

U početku svoje vladavine, Turci su bili veoma tolerantni, pa su čak i ubirali manje

poreze nego prijašnji vladari. Takvo stanje potrajalo je pedesetak godina, ali već 1516.

god. počinju krvavi progoni kršćana, u prvom redu katolika. Pri samom zauzeću Bosne

smatra se da su spaljena 32 franjevačka samostana, dok neki kažu da je odvedeno i do

100.000 kršćana u ropstvo. Na mnogim mjestima crkve su pretvarane u džamije, a turska

vlast nije dopuštala gradnju novih crkava. 34

U područjima koje bi Turci osvojili uvođen je timarsko-spahijski sustav, a nasuprot

tome jačao je proces čitlučenja tj. nasilnog ukmećivanja seljaka. Bitna značajka timarsko-

spahijskog sustava je ta da je zemlja bila državna-carska. Ona se spahijama, koji su

predstavljali feudalce u Turskom Carstvu, dodijeljivala za različite zasluge, ponajviše

vojničke i ratne. Feudalna lena bila su podijeljena na manje posjede koje su obrađivali

slobodni seljaci (raja). U vrijeme slabljenja Otomanskog Carstva i raspadanja timarsko-

spahijskog sustava dolazi do nasilne uzurpacije zemlje. 35

Veliki teret za kršćane, odnosno raju predstavljali su porezi. Postojale su dvije vrste

poreza: zakonite odnosno šerijatske i izvanredne namete. Zakoniti porezi su bili razni

oblici feudalnih davanja koja su osim glavarine i carskih hasova pripadala feudalcu. Druga

vrsta poreza su bili namijenjeni državnim potrebama. Njih su ispunjavali svi, bez obzira 31 ? H. ŠABANOVIĆ, Bosanski pašaluk..., str. 232.32 ? H. ŠABANOVIĆ, Bosanski pašaluk..., str. 234.33 ? FRANJO ŠANJEK, Kršćanstvo na hrvatskom prostoru, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1991., str. 278.34 ? B. GOLUŽA, Pregled povijesti hrvatskog naroda, str. 104-105.35 ? M. SIVRIĆ, Migracije iz Hercegovine..., str. 33.

11

na vjeru. Koristili su ih za održavanje vojske, razne ratne pohode, održavanje putova,

mostova, utvrđenih gradova i sl. Ovakve vrste poreza uglavnom su provodili lokalni

predstavnici vlasti, a odlika njihova prikupljanja je bila brutalnost i nasilnost. 36

Turska uprava nije isto gledala na katolike kao ni na pravoslavce. Pravoslavni vjernici

uživali su povlašteni položaj u odnosu na katolike. Dok su katolici plaćali sve vrste

poreza, pravoslavci ih ili nisu plaćali ili su plaćali sasvim malo. Bilo je slučajeva u kojima

su pravoslavne vladike htjele prikupljati poreze od katolika. Za to su čak i dobili tursku

vojnu pratnju. Oni su uživali veliku moć u Turskome Carstvu koju su obilato koristili u

slučajevima kada su htjeli prevesti pojedine katolike na pravoslavlje. 37

Veoma važno obilježje turskih osvajačkih pohoda su bile njihove prethodnice. One su

upadale na neprijateljski teritorij i pljačkali, te samim tim unosili nemire među suparnike.

Pripadnici ti prethodnica bili su Vlasi. Oni su naseljavali opustošena područja u

planinskim i središnjim dijelovima Hrvatske. Do sredine 16. st. naseljavanje je trajalo

veoma sporo, da bi do 18. st. u potpunosti naselili taj dio. Oni su bili uglavnom pripadnici

pravoslavlja i kao takvi bitno su izmijenili etničku sliku Hrvatske. Njih su Turci

upotrebljavali zbog njihove pokretljivost i surovosti ratovanja. 38

ZAKLJUČAK

Nakon pada Bosne 1463. god i Hercegovine 1482. god. Turci su na osvojenom

području uspostavili svoju vlast. Odmah su krenuli s podjelom zemlje na teritorijalno-upravne

36 ? M. SIVRIĆ, Migracije iz Hercegovine..., str. 34.37 ? B. GOLUŽA, Pregled povijesti hrvatskog naroda, str. 106-107.38 ? SKUPINA AUTORA, Povijest Hrvata..., str. 200-204.

12

jedinice, odnosno uspostavu pašaluka. Njima na čelu stajao je beglerbeg, paša ili vezir. Manje

upravne jedinice bile su sandžaci, a još manje kadiluci, te najmanje nahije. Iz Bosne i

Hercegovine Turci su vršili upade u Hrvatsku i dalje na zapad. Njihovi krvavi pohodi doveli

su do masovnog iseljavanja Hrvata iz svoje stoljetne domovine u tuđinu gdje su formirali

svoja naselja. Za tursku državu najvažnije je bilo ubiranje poreza, kojega su plaćali

nemuslimani u znak pokornosti. Porezi su bili veoma veliki nameti koji su bili jedan od

razloga zbog kojega su katolici prelazili na islam. Ovakvo stanje se održalo sve do 19. st. do

dolaska Austro-Ugarske, kada se ukida ovakav sustav.

LITERATURA

GOLUŽA, BOŽO, Pregled povijesti hrvatskog naroda, Crkva na kamenu, Mostar, 2004.

PERIĆ, MARKO, Hercegovačka afera, Biskupski ordinarijat Mostar, Mostar, 2002.

13

SIVRIĆ, MARIJAN, Migracije iz Hercegovine na dubrovačko područje (1667.-1808.),

Biskupski ordinarijat Mostar - Državni arhiv u Dubrovniku - Dubrovnik-Mostar, 2003.

SKUPINA, AUTORA, Velika ilustrirana povijest svijeta(1454.-1600.), Otokar Keršovani,

Rijeka, 1977.

SKUPINA, AUTORA, Povijest Hrvata II. Od kraja 15 st. do kraja Prvoga svjetskog rata,

Školska knjiga, Zagreb, 2005.

ŠABANOVIĆ, HAZIM, Bosanski pašaluk. Postanak i upravna podjela, Oslobođenje,

Sarajevo, 1959.

ŠANJEK, FRANJO, Kršćanstvo na hrvatskom prostoru, Kršćanska sadašnjost, Zagreb,

1991.

ŠIŠIĆ, FERDO, Povijest Hrvata, Marjan tisak, Split, 2004.

ZLATAR, BEHIJA, „Bosna i Hercegovina u okvirima Osmanskog carstva (1463-1593)”, u:

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do Drugog svjetskog rata, Bosanski kulturni

centar, Sarajevo, 1998.

14