SVEUČILIŠTE U RIJECIEKONOMSKI FAKULTET

Bojan Brkić

Unutarnje europsko tržište i integracija bankarskog tržišta

DIPLOMSKI RAD

Rijeka, rujan 2013.

SVEUČILIŠTE U RIJECIEKONOMSKI FAKULTET

Unutarnje europsko tržište i integracija bankarskog tržišta

DIPLOMSKI RAD

Predmet: Mikrosustav EUMentor: Prof. dr. sc. Vinko Kandžija Student: Bojan Brkić

Financije i bankarstvo 0081101713

Rijeka, rujan 2013.

Sadržaj1. UVOD...............................................................................................................................................1

1.1 Problem i predmet istraživanja............................................................................................11.2 Radna Hipoteza.....................................................................................................................21.3 Svrha i ciljevi istraživanja....................................................................................................21.4 Znanstvene metode...............................................................................................................21.5 Struktura rada........................................................................................................................3

2. TEORIJSKO-PRAVNA ZASNOVANOST INTEGRACIJE BANKARSTVA NA UNUTARNJEM TRŽIŠTU EU............................................................................................................4

2.1 Europsko zakonodavstvo u sektoru bankarstva....................................................................62.2 Sloboda pružanja financijskih usluga ..................................................................................92.3 Akcijski plan za financijske usluge....................................................................................102.4 Sloboda kretanja kapitala...................................................................................................122.5 Ograničenja slobode kretanja kapitala................................................................................14

3. BANKARSTVO U EUROPSKOJ UNIJI ....................................................................................163.1 Bankarske institucije u Europskoj uniji..............................................................................173.3 Jedinstveni europski sustav plaćanja (SEPA)......................................................................213.4 Komercijalne banke............................................................................................................22

4. BANKARSKO TRŽIŠTE EUROPSKE UNIJE.............................................................................254.1 Monetarno financijske institucije u Europskoj uniji i eurozoni..........................................254.2 Monetarno financijske-institucije po pojedinim zemljama EU..........................................274.3 Kreditiranje u EU................................................................................................................294.4 Depoziti u EU......................................................................................................................334.5 Kapital i rezerve..................................................................................................................364.6 Ukupni profit ili gubitak nakon oporezivanja bankarskih grupacija..................................374.7 Kamatna stopa na dugoročne kredite za kupovinu nekretnina ..........................................42

5. EKONOMSKI UČINCI INTEGRACIJE BANKARSKOGA TRŽIŠTA NA GOSPODARSTVO EU.......................................................................................................................................................446. PERSPEKTIVE I IZAZOVI TRŽIŠTA BANKARSTVA U EU...................................................497. ZAKLJUČAK.................................................................................................................................54LITERATURA...................................................................................................................................56POPIS GRAFIKONA I TABLICA.....................................................................................................59

1. UVOD

Bankarsko tržište je ključni segment svakoga gospodarstva. Kako bi Europska unija bila u

mogućnosti konkurirati globalnim silama na svim mogućim područjima, njezino bankarsko tržište

mora biti učinkovito. Da bi se ostvarila maksimalna učinkovitost bankarskoga tržišta potrebno je da

se ono u potpunosti integrira u sustav unutarnjeg tržišta Europske unije kako bi se ukinule sve

prepreke u poslovanju banaka između zemalja članica te olakšao i ubrzao transfer novca iz jedne

zemlje u drugu.

1.1 Problem i predmet istraživanja

Europsko bankarsko tržište je jedno od najvećih na svijetu. Najveće europske banke su

također među najvećima na svijetu u smislu financijske snage i veličine i zbog toga je potrebno

stvoriti uređeno tržište sa što manje prepreka u poslovanju među zemljama članicama. Nakon

financijske krize koja je pogodila cijeli svijet krajem 2008. godine vođe Europske unije su morali

dovesti nekoliko važnih odluka kako bi sanirali bankarsko tržište i održali financijsku stabilnost.

Navedeno dovodi do definiranja problema istraživanja: Bankarsko tržište u Europskoj uniji još

nije u potpunosti integrirano u sustav unutarnjeg tržišta.

Tako postavljen znanstveni problem istraživanja odredio je predmet istraživanja: U radu se

obrađuje razina integracije bankarstva na unutarnjem tržištu i poteškoće sa kojima se europski

bankarski sustav suočava upravo zbog djelomično provedene integracije. Globalna financijska kriza

je itekako zahvatila europsko financijsko tržište te se zbog velikog stupnja povezanosti financijskog

sektora sa ukupnim gospodarstvom prelila u sve moguće sektore i zahvatila veliki dio gospodarskih

subjekata. Problem koji pred sobom ima Europska unija jest reguliranje poslovanja sektora

bankarstva i dovršavanje projekta integracije bankarstva u unutarnjem tržištu, prvo kako bi spriječili

hazardno ponašanje banaka i njihovih uprava u trci za profitom, a drugo kako bi dodatno poboljšale

i unaprijedile usluge koje banke pružaju.

1

1.2 Radna Hipoteza

Na temelju teorijskih spoznaja o integraciji bankarskog sustava u Europskoj uniji u sustav

unutarnjeg tržišta, te prikupljenih podataka moguće je identificirati pozitivne učinke koje je

integracija imala za građane i gospodarstvo Europske unije.

1.3 Svrha i ciljevi istraživanja

Svrha rada jest znanstvenim metodam prikazati u kojoj je mjeri provedena integracija

bankarskoga tržišta u EU i koje su inicijative i aktivnosti kojima se to želi ostvariti. Ciljevi

istraživanja su: istražiti teorijske značajke unutarnjeg europskog tržišta i osnovne slobode koje

pruža, prikazati kako funkcionira bankarski sustav u EU te dokazati kako je integracija

bankarskoga sustava u unutarnje tržište Europske unije imala pozitivan učinak na kvalitetu života

ljudi, poboljašavajući kvalitetu usluga koje se pružaju i snižavajući ukupne troškove tih usluga za

građanstvo. Da bi se primjereno riješio problem istraživanja i ostvario predmet, dokazala radna

hipoteza, te postigla svrha i ciljevi istraživanja bilo je potrebno dati odgovore na mnogobrojna

pitanja, od kojih se navode samo ona najvažnija:

1) Što je to unutarnje europsko tržište i kako funkcionira?

2) Na koji način je sloboda pružanja financijskih usluga ukomponirana u unutarnjem tržištu?

3) Koje su glavne institucije europskog bankarstva?

4) Kako funkcionira bankarstvo u Europskoj uniji?

5) Koji su učinci postepene integracije bankarstva na unutarnjem tržištu za gospodarstvo i

stanovnike?

6) Koje su najvažnije promjene i izazovi za sektor bankarstva te koji su mogući potezi

bankarske industrije kako bi se prilagodila novoj situaciji na tržištu?

1.4 Znanstvene metode

U radu su korištene znanstvene metode: metoda analize, metoda komparacije, metoda deskripcije,

metoda indukcije i dedukcije, metoda sinteze, povijesne metode i statističke metode.

2

1.5 Struktura rada

Rad se sastoji od šest međusobno povezanih cjelina.

U UVODNOM dijelu iznosi se cilj i svrha rada, predmet i problem istraživanja, te korištene

znanstvene metode i struktura rada.

U drugome dijelu TEORIJSKO-PRAVNA ZASNOVANOST INTEGRACIJE BANKARSTVA

NA UNUTARNJEM TRŽIŠTU EU se prikazuju temelji jedinstvenog tržišta, tj. četiri slobode

kretanja - ljudi, robe, usluga i kapitala sa posebnim osvrtom na odredbe i direktive donesene u

području bankarstva te slobodu pružanja financijskih usluga i slobodu kretanja kapitala kao i

ograničenja koja su još uvijek prisutna.

U trećem dijelu BANKARSTVO U EUROPSKOJ UNIJI opisani su koraci koji su provedeni

kako bi se integriralo bankarstvo u unutarnjem tržištu. Prikazane su osnovne bankarske institucije

europske Unije te njihovi zadaci i poslovi kao i načini na koje funkcioniraju, kao i komercijalne

banke i poslovi koje one obavljaju. Osvrnulo se na utjecaj eura na integraciju bankarskoga tržišta te

na novu ideju stvaranja Bankarske Unije.

U četvrtom dijelu BANKARSKO TRŽIŠTE EUROPSKE UNIJE objašnjeni su statistički podaci

o kretanju ukupne količine kapitala i rezervi banaka u EU, broju monetarno financijskih institucija,

visini kamatnih stopa na dugoročne kredite i profitu banaka koje posluju na jedinstvenome tržištu.

Također su prikazane nove usluge koje su se formirale uslijed integracije, kao Internet bankarstvo

ili bankarsko osiguranje.

U petom dijelu EKONOMSKI UČINCI INTEGRACIJE BANKARSKOGA TRŽIŠTA opisane

su pozitivne i negativne posljedice integracije bankarstva na unutarnjem tržištu Europske unije.

Šestio dio PERSPEKTIVE EUROPSKOGA BANKARSTVA prikazuje koje su mogući pravci

prema kojima će se europsko bankarsko tržište usmjeriti i kako će se razvijati u budućnosti kako bi

se moglo nositi sa sve većom konkurencijom na globalnoj razini.

Sedmi dio, ZAKLJUČAK je spajanje svih rezultata istraživanja kojima je dokazivana postavljena

radna hipoteza.

3

2. TEORIJSKO-PRAVNA ZASNOVANOST INTEGRACIJE

BANKARSTVA NA UNUTARNJEM TRŽIŠTU EU

U okviru unutarnjeg europskog tržišta, ljudi, robe, usluge i novac kreću se slobodno kao

unutar jedne zemlje. Premda ga sada uzimamo zdravo za gotovo, unutarnje tržište predstavlja jedno

od najvećih postignuća EU-a. Unutarnje tržište čini srž današnje Unije. Međutim, kako bi se ono

ostvarilo, ustanove EU-a i zemlje članice neprekidno su radile tijekom sedam godina od 1985., kako

bi usvojile stotine zakona potrebnih za uklanjanje tehničkih, regulatornih, pravnih i birokratskih

prepreka koje su ograničavale slobodnu trgovinu i kretanje. Prema podacima Komisije, Jedinstveno

Unutarnje 1993., kada je stvoreno, stvorilo nekoliko milijuna novih radnih mjesta te više od 800

milijardi eura dodatnoga bogatstva.

Temelji unutarnjeg tržišta su četiri slobode kretanja - ljudi, robe, usluga i kapitala. Ove slobode su

zajamčene u Ugovoru o EZ i čine osnovu okvira unutarnjeg tržišta. U praksi ova prava imaju

sljedeća značenja:

Pojedinci: pravo na život, rad, studij ili odlazak u mirovinu u drugoj zemlji članici;

Potrošači: pojačana konkurencija dovodi do niže cijene, širi izbor robe i viša razina zaštite

prava potrošača;

Poduzeća: mogućnosti da puno lakše i jeftinije pokrenu posao preko granica.

Temelji unutarnjeg tržišta postavljeni su odredbama članaka 26, Poglavlje III,Naslov 1., Ugovora o

funkcioniranju Europske unije o uređenju Unutarnjeg tržišta, članka 21, Poglavlje II Ugovora o

funkcioniranju Europske unije te Poglavlje III, Naslov 4 o slobodi kretanja ljudi, usluga i kapitala,

Poglavlje III, Naslov 2 o slobodi kretanja roba, Poglavlje III,Naslov 5 o pitanjima viza, azila,

imigracijske i druge politike vezane za slobodu kretanja osoba te čl. 115, prije čl. 94 i čl. 114, prije

čl. 95 Ugovora o funkcioniranju Europske unije( B. Gulija, 2011.).

Sloboda kretanja osoba znači da se državljani EU mogu slobodno kretati, boraviti i raditi u bilo

kojoj članici Unije. U najširem smislu, sloboda kretanja osoba proizlazi iz odredaba kojima se

uređuje europsko državljanstvo, koje u načelu daje pravo na kretanje i slobodno prebivanje na

području bilo koje države članice.

Sloboda kretanja roba znači da države članice ne smiju postavljati zapreke trgovini robama koje su

4

na zakonit način proizvedene i stavljene na tržište u drugoj državi članici.

Sloboda pružanja usluga omogućuje poslovnim subjektima (fizičkim ili pravnim osobama) koji u

nekoj od država članica pružaju usluge da na privremenoj osnovi ponude svoje usluge u drugim

državama članicama EU a da se u njima poslovno ne nastanjuju. Slobodan poslovni nastan

omogućuje poslovnim subjektima (fizička ili pravna osoba tj. trgovačka društva, obrtnici i slobodna

zanimanja) da obavljaju gospodarske aktivnosti na stabilan i kontinuiran način u jednoj ili više

država članica EU. To se također odnosi na slobodu otvaranja zastupništava, predstavništava ili

podružnica na području drugih država članica

Sloboda kretanja kapitala predstavlja slobodu ekonomske i monetarne unije, gospodarskih i

privatnih interesnih skupina, fiskalne aspekte, borbu protiv prijevara, kao i vanjske odnose.

Stvaranje slobode kretanja kapitala je od 1. srpnja 1990. predstavilo je prvu fazu prema

gospodarskoj i monetarnoj uniji koja je kulminirala uvođenjem eura.

Većina odluka vezanih za djelovanje unutarnjeg tržišta donosi se postupkom suodlučivanja Vijeća i

Parlamenta. Pritom Vijeće odlučuje kvalificiranom većinom. Naime, Jedinstvenim europskim

aktom iz 1986. godine proširena je upotreba odlučivanja kvalificiranom većinom upravo radi toga

da se omogući usvajanje direktiva koje su bile neophodne za uvođenje unutarnjeg tržišta.

Međutim, za neke je odluke još uvijek potrebna jednoglasnost u Europskom vijeću. To se

prvenstveno odnosi na porezna pitanja, slobodu kretanja osoba i prava zaposlenika.

Institucije koje upravljaju unutranjim tržištem su(B. Gulija,2011.):

Europska komisija, Opća uprava za unutarnje tržište, na čelu koje su povjerenik Michel

Barnier, koji ima ovlast donositi političke odluke, te glavni direktor Jonathan Faulli, zadužen

za operativno rukovođenje.

Europski parlament, Odbor za pravne poslove; Odbor za građanske slobode, pravosuđe i

unutarnje poslove i Odbor za unutarnje tržište i zaštitu potrošača.

Vijeće Europske unije: Tržišno natjecanje: unutarnje tržište, industrija i istraživanje.

Ured za usklađivanje unutarnjeg tržišta (zaštitni znakovi i dizajni).

5

2.1 Europsko zakonodavstvo u sektoru bankarstva

Snažno i transparentno tržište se može ostvariti jedino ako zakonodavstvo to omogućuje.

Cilj europskog zakonodavstva u sektoru bankarstva jest stvoriti sigurno tržište u koje mogu

pristupiti samo provjereni subjekti koji imaju dostatne zalihe kapitala da osiguraju svoje poslovanje

i iskusnu upravu koja će voditi poslovni subjekt savjesno. Nadležna tijela svake države članice

skupa sa ECB(European Central Bank) izdaju odobrenje za rad kreditnih institucija. Odobrenje za

rad se ne izdaje ako kreditna institucija nema vlastita sredstva ili osnivački kapital u iznosu od

barem 5 milijuna eura. Također potrebno je priložiti kompletnu dokumentaciju o vlasnicima

dioničkih udjela te članova uprave. Da bi se dobilo odobrenje za rad banka mora imati mjesto

uprave u zemlji članici u kojoj želi poslovati kako bi se povećao nivo kontrole.

Nadležna tijela zahtijevaju od institucija da im se na trajnoj osnovi dostavljaju informacije koje su

im potrebne za praćenje usklađenosti sa pravilima i propisima. Od iznimne važnosti je sprječavanje

dolaska nekompetentnih ljudi u upravu jedne banke i financijske institucije, da bi se to spriječilo

poduzete su razne mjere predostrožnosti, član uprave može biti osoba koja ima završen diplomski

studij u skladu s propisima kojima se uređuje znanstvena djelatnost i visoko obrazovanje i

odgovarajuće stručne kvalifikacije, sposobnost i iskustvo potrebno za vođenje poslova kreditne

institucije. Član uprave ne može postati osoba koja je u prošlosti bila na rukovodećim položajima

društava koja su u stečaju, prislinoj likvidaciji ili kojima je oduzeto odobrenje za rad. Također

osoba mora biti dobrog ugleda i čistog policijskog dosjea. Banke moraju izvješćivati centralne

banke zemalja članica o: jamstvenom kapitalu, adekvatnosti kapitala, izloženosti, procjeni

kreditnog rizika, likvidnosti, stanju otvorenih stavki, vrijednosti ulaganja u kapital nefinancijskih

institucija i nekretnine, dužnicima banke čije zaduženje prelazi iznos koji odredi centralna banka,

dioničarima banke i s njima povezanim osobama koji imaju 3 i više posto dionica s pravom glasa u

glavnoj skupštini banke. Ukoliko se uvidi da jedna banka ne poštuje propise ECB ili nadležna tijela

joj mogu oduzeti dozvolu za rad.

Tablica 1. prikazuje donesene odredbe i direktive u području financija i bankarstva u EU kako bi se

provela što efikasnija integracija bankarstva u unutarnjem tržištu.

6

Tablica 1. Odredbe i direktive donesene u području financija i bankarstva u EU:

1977. Prva bankarska direktiva (First Banking directive) uklanja prepreke ka pružanju usluga

i otvaranju podružnica unutar granica zemalja Europske unije, harmoniziraju se pravila

za izdavanje licenci bankama i stvaraju se temelji za superviziju banaka širom EU.

1988. Baselska regulacija adekvatnosti kapitala (Basel I) određuje se minimalna razina

adekvatnosti kapitala za banke od 8%. Kapital se definira na dva nivoa, prvi, osnovni

kapital i drugi kao dopunski kapital. Drugi dio Baselskog sporazuma I predlaže pristup

za mjerenje izloženosti riziku i kalkulaciju kapitalnih troškova, pod nazivom Pristup

pondera rizika (Risk-Weight Approach). Iste godine uvodi se Direktiva za liberalizaciju

tijekova kapitala kojom se omogućava besplatan tok kapitala između zemalja članica,

sa osiguranjem za zemlje sa poteškoćama pri plaćanju.

1989. Druga bankarska direktiva stvara jedinstvenu bankarsku dozvolu za područje cijele

Unije, te principe za kontrolu banaka od strane svake države članice.

1992. Direktiva o velikoj izloženosti (Large exposure directive) zabranjuje da banke ulažu više

od 25% ukupnih sredstava samo u jednu investiciju.

1993. Direktiva o investicijama (Investment Services Directive) Stvara se zakonodavni okvir

za poslovanje investicijskih kompanija i tržišta vrijednosnih papira te se stvara

jedinstvena ''putovnica'' za investicijske usluge.

1994. Direktiva o osiguranju depozita (Directive on Deposit Guarantee Schemes) određuje se

minimalni iznos koji banke moraju garantirati za isplatu depozita u slučaju stečaja.

1999. Akcijski plan za financijske usluge (FSAP) postavljaju se ciljevi razvoja europskog

tržišta kapitala, te je istaknuta potreba za integracijom financijskog tržišta. Postavljene su

42 mjere s ciljem harmonizacije pravila o vrijednosnim papirima, bankarstvu,

osiguranjima, hipotekama, mirovinama i ostalim oblicima financijskih transakcija.

2000. Konsolidirana bankarska direktiva (Consolidated Banking Directive) je direktiva

vezana uz e-novac, uvode se pravila i standardi za provođenje plaćanja mobilnim

telefonima te se omogućuje izdavanje e-novca i institucijama koje nisu kreditne.

2001. Direktiva o reorganizaciji i likvidaciji kreditnih institucija (Directive on the

Reorganisation and Winding Up of Credit Institutions) donosi priznanje kroz cijelu EU

o reorganizaciji ili likvidaciji EU kreditnih institucija od strane vlada članica.

Također se dovodi i Regulacija o statutu Europskih kompanija (Regulation on the

European Company Statute) kojom se standardiziraju pravila za otvaranje kompanija

diljem EU.

7

2002. Direktiva o financijskim konglomeratima (Financial Conglomerates Directive) stvara

okvir supervizije za financijske subjekte koji su uključeni u međusektorsko

poslovanje( bankarstvo, osiguranja, trgovanje vrijednosnicama).

2004. Nova direktiva o preuzimanjima unutar EU (New EU Takeover Directive) je stvorila

opći okvir za prekogranična preuzimanja.

2005-

2010.

White Paper on Financial Services Policy je plan za implementaciju preostalih mjera

predloženih sa FSAP-om i konsolidaciju regulacije i supervizije financijskih usluga.

2006.-

2008.

Direktiva o kapitalnim zahtjevima (Capital Requirements Directive) je obnova Basel I

direktive i primjenjuje mjere preporučene u Basel II direktivi. Donosi poboljšanje

konzistencije međunarodnih regulacija kapitala, veću osjetljivost na rizik obveznog

kapitala i promociju poboljšanih praksi menadžmenta rizika u međunarodnim bankama.

2007. Direktiva Vijeća i Parlamenta za novi zakonodavni okvir procesa plaćanja (Directive

of the European Parliament and of the Council for a new legal framework for

payments), cilj je ostvariti brži i lakši proces plaćanja unutar članica EU i standardizirati

zaštitu klijenata.

Bijela knjigaa o integraciji hipotekarnog tržišta kredita u EU (White Paper on the

integration of EU mortgage credit markets)

Ciljevi su povećati konkurenciju i efikasnost u hipotekarnim tržištima olakšavajući prekograničnu ponudu hipotekarnih kredita kao i diverzificirajući njihovu ponudu.

2008. Prijedlog za poboljšanje direktive o kapitalnim zahtjevima (Proposal to amend the

Capital Requirements Directive). Ciljevi ovoga prijedloga su stabilnost financijskog

sustava, smanjivanje rizika izloženosti i poboljšanje supervizije nad bankama koje

obavljaju prekogranične poslove.

2009. Vodič za poboljšanje financijske regulacije (Roadmap – improving financial

regulation)

2010. Komunikacija o akvizicijama (Commission communication) – Reguliranje financijskih

usluga za bolji ekonomski rast.

Zelena knjiga (Green Paper) – Korporativno upravljanje u financijskim institucijama i politika plaća.

Izvor : ( Telljohann, Freddi i Dazzi, 2011. : 6-7)

8

2.2 Sloboda pružanja financijskih usluga

Financijske usluge imaju posebno značenje na europskom tržištu usluga. Pod financijske

usluge podrazumijevaju se bankarstvo, usluge osiguravajućih društava, mirovinsko osiguranje,

trgovanje vrijednosnim papirima te mogućnosti ulaganja. Učinkovito financijsko tržište je ključni

čimbenik funkcioniranja modernih gospodarstava i unutarnjeg tržišta koji omogućuju konkuriranje

ostalim globalnim silama u području financijskih usluga. Nužno je uspostavljanje jasnih pravila za

sve sudionike na financijskom tržištu te je važno utvrditi djelotvorna pravila nadzora borbe protiv

korporativnih ili financijskih zloporaba (korupcija, pranje novca ili krivotvorenja). Također je

potrebno stvoriti efikasan sustav upravljanja krizama jer kao što je nedavna financijska kriza

pokalaza u financijskom sustavu EU potrebna je daljnja koordinacija i razvoj.

Po tom se pitanju Europska komisija angažirala u razvoju konzistentne politike europskog tržišta

financijskih usluga s ciljem aktivnog rada u stvaranju međunarodnih normi, poticanja

međunarodnog približavanja zajedničkih regulatornih i supervizijskih normi te u razvoju

bilateralnih pregovora sa glavnim globalnim partnerima. Washingtonski summit skupine G20 iz

2008. godine potvrdio je potrebu za globalnu reformu financijske regulative.

Usuglašena su pravila(Kandžija i Cvečić, 2010. : 414):

o višim pragovima adekvatnosti kapitala

o naknadama za rad u financijskom sektoru

o financijskim izvednicama

o računovodstvenim standardima

o agencijama za kreditni rejting

o snažnijem angažmanu u ispunjavanju međunarodnih normi

Načelo uzajamnog priznavanja financijskih usluga sastoji se u tome da se legalno odobrena usluga u

zemlji članici treba, pod jednakim uvjetima, nuditi korisnicima ostalih zemalja članica, bez

pridržavanja detaljnih zakona zemlje prijema, izuzev pri zaštiti korisnika. Drugo bitno načelo je

kontrola koju osigurava država na čijem teritoriju financijska institucija ima sjedište. Vlasti zemlje

gdje se obavljaju financijske usluge ograničavaju se na osiguranje poštivanja osnovnih pravila koja

se odnose na komercijalno ponašanje. Odredbe vezane uz bankarstvo i financijske konglomerate

odnose se na pravila osnivanja, poslovanja i nadzora svih vrsta kreditnih institucija.

9

2.3 Akcijski plan za financijske usluge

Europska komisija donijela je 1999. godine Akcijski plan za financijske usluge (Financial

Services Action Plan – FSAP). Tim su planom postavljeni ciljevi razvoja europskog tržišta

kapitala, te je istaknuta potreba za integracijom financijskog tržišta. Postavljene su 42 mjere s

ciljem harmonizacije pravila o vrijednosnim papirima, bankarstvu, osiguranjima, hipotekama,

mirovinama i ostalim oblicima financijskih transakcija.

Tri strateška cilja FSAP-a(Kandžija i Cvečić, 2010. : 415):

Jedinstveno tržište za veleprodajne financijske usluge (tržište vrijednosnih papira i

financijskih izvedenica), a to podrazumijeva:

- Zajednički pravni okvir za integrirana tržišta vrijednosnica i financijskih derivata

- Uklanjanje postojećih prepreka u prikupljanju kapitala širom EU

- Jedinstvena pravila financijskog izvješćivanja

- Usklađeni pravni okvir za dopunske mirovinske fondove

- Osiguranje pravne sigurnosti nužno za poticanje prekograničnog trgovanja

vrijednosnicama

- Stvaranje sigurnog i trasparentnog okruženja za prekogranično restrukturiranje poduzeća

Otvoreno i sigurno maloprodajno tržište (npr. jedinstveni bankovni račun za cijelu euro-

zonu):

- Jačanje sustava pružanja informacija i trasparentnosti, posebno kod prekograničnih

aktivnosti

- Bolje procedure rješavanja prekograničnih sporova

- Uravnotežena promjena pravila u zaštiti potrošača

- Olakšavanje elektronske trgovine

- Jedinstvena pravila o posrednicima kod osiguranja

-Poticanje i olakšavanje prekograničnih maloprodajnih plaćanja izjednačavanjem domaćih i

prekograničnih transakcija

10

Jačanje pravila bonitetnog nadzora:

- Najviši standardi bonitetnog nadzora u bankarstvu, osiguranjima i tržištu vrijednosnih

papira

- Jačanje nadzora financijskih konglomerata posebno zbog brzine njihova razvoja i

prekograničnoga karaktera

- Inicijative o poboljšanju međusektorskih rasprava i suradnje između administracija o

pitanjima od zajedničke važnosti.

Provedba navedenih ciljeva povjerena je barunu Alexandru Lamfalussyu (Lamfalussy proces), koji

je imenovan predsjednikom Odbora mudrih (Comittee of Wise Men), i osnovao ECOFIN.

Prihvaćen je prijedlog baruna Lamfalussya da se uvede četverorazinski pristup pri donošenju

propisa iz područja tržišta kapitala. Taj pristup podrazumijeva prvenstveno donošenje krovne

direktive prve razine (Europska komisija i EU institucije). Potom se ista razrađuje na drugoj razini

putem provedbenih direktiva i uredbi (visokorangirani predstavnici nacionalnih ministarstava

financija). Treća razina podrazumijeva interpretaciju donesenih direktiva od strane Odbora

europskih regulatora tržišta kapitala (Committee of European Securities Regulators - CESR), koji

na svojoj web stranici objavljuje dokumente o tome na koji bi se način direktive trebale

interpretirati u praksi. Četvrta razina podrazumijeva provedbu direktiva na nacionalnoj razini.

(Sanja Simić, 2008. : 11)

Slika 1. : Četri razine odlučivanja (prema prijedlogu baruna Lamfalussya)

Izvor:Sanja Simić, str. 11 , Novo trziste kapitala,HANFA,, Zagreb 2008, www.hanfa.hr/dl.php?

id=2 , pregledano 10.9.2012

11

Značajan korak u provedbi ciljeva postavljenih kroz FSAP je direktiva o tržištima financijskih

instrumenata takozvana MiFID (Markets in Financial Instruments Directive).

MiFID se, putem postupka implementacije u nacionalne propise, primjenjuje u ukupno 31 zemalja

članica Europskog ekonomskog područja (European Economic Area – EEA), odnosno 28 država

članica Europske unije, te Island, Norvešku i Lihtenštajn, i to od 1. studenog 2007. godine. MiFID

obuhvaća čitav niz pravila, koja bi se mogla grupirati u slijedeće 4 cjeline: (Sanja Simic, 2008. :13)

Tržišta: A) Uređeno tržište

B) Multilateralna trgovinska platforma

C) Sistematski internalizator

Investicijska društva: A) Licenciranje

B) Usluge i aktivnosti

C) Organizacija rada

D) Sukobi interesa

Zaštita ulagatelja: A)Dobro poslovno ponašanje

B)Najpovoljnije izvršenje naloga

Regulatori: A) Ovlasti

B) Suradnja između regulatora.

2.4 Sloboda kretanja kapitala

Pojam kretanja kapitala uključuje izravna ulaganja, portfeljna ulaganja, ulaganja u

nekretnine, financijske zajmove i kredite, transakcije vrijednosnim papirima, po tekućim računima i

depozitima. Sloboda kretanja kapitala označava uklanjanje prepreka u kretanju kapitala i plaćanjima

unutar Unije, ali i u odnosu Unije s trećim zemljama. Opća liberalizacija omogućena je smjernicom

88/361/EEC iz lipnja 1988., koja ukida sva ograničenja u kretanju kapitala između fizičkih i pravnih

osoba te rezidenata u zemljama članicama EU-a od 1. srpnja 1993. Ova sloboda omogućuje: protok

sredstava unutar EU, olakšava prekograničnu trgovinu, pogoduje mobilnosti radnika, olakšava

prikupljanje kapitala potrebnog za započinjanje poslovanja i rast, privrednih subjekata,

12

funkcioniranje integriranog, otvorenog i učinkovitog unutarnjeg tržišta (Kandžija i Cvečić, 2010. :

414).Ova sloboda je jedna od najslabije razvijenih među tržišnim slobodama. Tek je 1990. godine

stupanjem na snagu Direktive Vijeća 88/361/EEC o implementaciji čl.67. Ugovora došlo do

potpune liberalizacije kretanja kapitala. U prethodnom se razdoblju smatralo da države članice

moraju kontrolirati tok kapitala kako bi osigurale stabilnost platne bilance. Sloboda kretanja

kapitala omogućuje unutar EU protok sredstava, olakšava prekograničnu trgovinu i pogoduje

mobilnosti radnika te olakšava prikupljanje kapitala potrebnog za započinjanje poslovanja.

Mogućnosti koje pruža su slijedeće( Kandžija, 2011. : 44):

otvaranje bankovnih računa i štednje u inozemnim bankama

dobivanja bankovnih i hipotekarnih zajmova te usluga osiguranja u drugim zemljama

članicama

kupnje dionica stranih poduzeća

kupnje nekretnina u drugim zemljama članicama .

Kako bi se realizirala ideja o slobodnom kretanju kapitala EU je provela brojne mjere i odluke te

pokrenula razne politike i inicijative. Bilo je potrebno:

olakšati prekogranična plaćanja, posebno nakon uvođenja Eura

uskladiti pravila trgovačkog prava, računovodstvenog praćenja i revizije kao i prihvatiti

status ''Europskog društva''

osigurati pravedan odnos prema potrošačima iz drugih zemalja članica, uključujući ne

diskriminirajuće i pravedne potrošačke kredite

ukloniti fiskalna ograničenja kretanju kapitala - zabrana oporezivanja podizanja kapital,

usklađivanje pravila o oporezivanju matičnih poduzeća i poslovnica, oporezivanje

prekograničnih spajanja i dijeljenja poduzeća itd.

donijeti mjere usklađene borbe protiv pranja novca, financijskih prijevara i financiranja

organiziranog kriminala ili terorizma

definirati financijske interese Unije prema trećim zemljama i pripremiti uvjete za širenje

eura.

Treba napomenuti da može doći do preklapanja između slobode kretanja kapitala i ostalih sloboda,

kao slobode poslovnog nastanka. Prepreke stjecanju nekretnina ili preuzimanja nekog trgovačkog

društva su prepreke kretanju kapitala no također ometaju i poslovni nastanak u državi članici koja ih

13

postavlja.

Liberalizacija kretanja kapitala bila je nužna pretpostavka uvođenju zajedničke valute, no tek je

formiranje europske monetarne politike omogućilo da odredbe o slobodi kretanja kapitala postanu u

punoj mjeri učinkovite. Zahvaljujući slobodnom kretanju kapitala europski građani i poslovni

subjekti imaju slobodan pristup financijskim uslugama u cijeloj Uniji. U tom kontekstu treba

posebno istaknuti poreznu evaziju i pranje novca, probleme kojima se posvećuje sve veća

pozornost.

2.5 Ograničenja slobode kretanja kapitala

Osim zabrane ograničenja kretanju kapitala i zabrane ograničenja plaćanja između država članica,

zabranjena su i ograničenja kretanju kapitala između država članica i trećih zemalja. Međutim,

zadržana je mogućnost uvođenja zaštitnih mjera u slučajevima kad kapitalni tokovi u ili iz trećih

država mogu uzrokovati ozbiljne poteškoće za ekonomsku i monetarnu uniju.

Europski sud se često poziva na otvoreni popis naveden u Aneksu nekadašnje Direktive.

Ograničenjem kretanja kapitala je proglašeno( Mintas Hodak et al., 2010. : 235):

prepreke u stjecanju nekretnina, poput zabrane kupnje ili prodaje ili zahtijevanja da se prije

raspolaganja nekretninama pribavi upravna dozvola

prepreke ugovaranju zajma ili ulaganju u drugim državama članicama

prepreke stjecanju poslovnog udjela u trgovačkom društvu odnosno sudjelovanju imatelja

udjela u upravljanju društvom

povoljniji porezni tretman samo u pogledu nekretnina na području jedne države članice

drukčiji tretman kapitalnih dobitaka rezidenata i ne rezidenata

zabranu upisa hipoteke u stranoj valuti

Iako je sloboda kretanja kapitala vrlo dobro definirana i dalje postoji nekoliko iznimaki(Mintas

Hodak et al., 2010. : 238):

1) Države članice imaju pravo zadržati porezne propise koji različito tretiraju porezne

obveznike s obzirom na prebivalište ili mjesto gdje su uložili kapital- pri čemu ti propisi ne

smiju biti sredstvo arbitrarne diskriminacije ili prikrivenog ograničenja trgovine (čl.65/1

UFEU)

14

2) Države članice imaju pravu uvoditi mjere koje isto tako ne smiju biti sredstvo arbitrarne

diskriminacije ili prikrivenog ograničenja trgovine:

A) u svrhu sprečavanja kršenja propisa u području oporezivanja i nadzora financijskih

institucija

B) o deklariranju kapitalnih kretanja u upravne i statističke svrhe

C) druge mjere opravdane javnom politikom ili javnom sigurnošću.

Sva ograničenja moraju biti razmjerna, ne smiju ometati slobodu kretanja kapitala više nego je

nužno i države članice ne mogu opravdati restrikcije samo ekonomskim razlozima. Ovaj popis nije

zatvoren. Sud je kod mjera koje nisu izravno diskriminatorne spreman dopustiti državama pozivanje

na niz drugih opravdanja pod uvjetom da su ograničenja prikladna i nužna.

15

3. BANKARSTVO U EUROPSKOJ UNIJI

Sve prepreke u slobodi pružanja usluga i poslovnom nastanu banaka i drugih financijskih

institucija u EU ukinute su 1970-ih godina. Prva smjernica Vijeća ministara o bankama donesena je

1977. godine i sadržavala je koordinativne odredbe zemalja članica o pristupu aktivnostima

kreditnih institucija. Druga smjernica Vijeća 15. prosinca 1989. godine omogućuje međusobno

priznavanje sustava nadzora, tj. primjenu načela kontrole kreditnih institucija zemalja članica

sjedišta tih društava. Izdaje se jedinstvena bankarska dozvola koja vrijedi za cijelu Uniju. To

odobrenje daje pravo banci određene zemlje članice na otvaranje, bez ostalih formalnosti, svojih

podružnica u zemlji partneru te sadrži i reciprocitetne odredbe otvaranja podružnica banaka u Uniji

zemalja koje nisu članice EU. Nadzor kreditnih institucija osiguran je prvotno smjernicom iz 1992.

godine koja je definirala ciljeve nadzora, metode konsolidacije i podjele odgovornosti između

zemalja članica pri nadzoru multinacionalnih grupacija, odnosno financijskih konglomerata. Cilj

nadzora je solventnost, adekvatnost vlastitih fondova određenom riziku i sudjelovanje u

nefinancijskim aktivnostima.

Važan je aspekt prekomjerne koncentracije rizika radi sprečavanja bankrota klijenata i kreditnih

institucija. Postoje dakle ograničenja velikih rizika kreditnih institucija na 40% vlasničkog kapitala

za vrijeme prijelaznog razdoblja, a zatim 25%. Kreditne institucije imaju obavezu obavijestiti vlasti

čim dosegnu rizik od 10% vlastitih sredstava i ograničavanju njihova kumulativnog totala na 800%

vlastitih sredstava. Sve ove mjere obuhvaćene su smjernicom 2006/48/EC iz 2006. godine koja

sadrži preduvjete za pokretanje i obavljanje poslova kreditnih institucija, odredbe o slobodi

poslovnog nastana i pružanja usluga, te načelima i tehničkim instrumentima bonitetne supervizije.

Pažnja se također posvećuje suradnji sa trećim zemljama (SAD, Švicarska) kako bi se uskladila sva

pravila i ostvarila sinergija na svjetskom tržištu. Radi zaštite ulagača donesene su smjernice o

garanciji uloga. U svim zemljama članicama predviđen je jamstveni sustav bankarskog sektora koji

pokriva sve uloge do visine od 50 000 eura po ulagaču, odnosno 100 000 eura od 2010. godine.

Za razvoj efikasnog unutarnjeg tržišta potrebno je stvoriti transparentnost, pouzdanost i

stabilnost prekograničnih sustava plaćanja unutar EU. Smjernica 2007/64/EC iz 2007. godine

harmonizira pravni okvir za usluge prekograničnoga plaćanja što bi trebalo dovesti do stvaranja

Jedinstvenog europskog sustava plaćanja (SEPA), tj. jednostavnije korištenje kreditnih i debitnih

kartica u inozemstvu i olakšani proces transfera novca iz jedne u drugu članicu EU. Smjernica

dovodi do stvaranja platnih institucija koje vrše usluge plaćanja i povezane aktivnosti te sustav

16

europske putovnice za takve institucije. Smjernica o elektronskom novcu (''Electronic Money

Directive'') donosi pravni okvir za jačanje sustava elektronskog plaćanja.

3.1 Bankarske institucije u Europskoj uniji

Europska središnja banka (ECB) monetarna je vlast europske monetarne unije. Njen osnutak

bio je predviđen Ugovorom iz Maastrichta, kojim je pokrenut projekt stvaranja monetarne unije kao

nadogradnje unutarnjeg tržišta EU. Svečano je osnovana 30. lipnja 1998. Odgovornost za provedbu

europske monetarne politike preuzela je 1. siječnja 1999. godine. Sjedište joj je u Frankfurtu.

Glavni razlog njenog osnutka bilo je stvaranje monetarne unije s jedinstvenom valutom - eurom.

Kako bi provodila svoju ulogu, ECB radi s "Europskim sustavom središnjih banaka" (ESCB) koji

pokriva svih 28 zemalja Europske unije. Međutim, samo 17 od njih je dosad usvojilo euro. Tih 17

zemalja sačinjavaju "euro zonu", a njihove središnje banke, zajedno s Europskom središnjom

bankom, čine tzv. "Eurosustav".

Europska središnja banka nadzire količinu novca u opticaju, upravlja tečajem eura, brine se

za funkcioniranje platnog sustava te zajedno sa središnjim bankama država članica drži i upravlja

službenim deviznim pričuvama. Jedan je od glavnih zadataka ECB-a održanje stabilnosti cijena u

zoni eura, te očuvanje kupovne moći eura. To pretpostavlja strogo kontroliranje inflacije što

podrazumijeva da godišnje povećanje potrošačkih cijena bude manje od 2%. ECB to postiže na dva

načina: kontrolom količine novca te praćenjem kretanja cijena i procjenom rizika u odnosu na

stabilnost cijena u euro zoni. Kontroliranje količine novca utječe među ostalim i na određivanje

visine kamata u zoni eura.

Europska središnja banka ima tri tijela: Upravljačko vijeće, Izvršni odbor i Opće vijeće.

Upravljačko vijeće je najviše tijelo Banke. Čine ga 6 članova Izvršnoga odbora i guverneri

nacionalnih središnjih banaka zone eura. Predsjeda mu Predsjednik ECB-a. Glavni mu je zadatak

definiranje monetarne politike u zoni eura te osobito određivanje visine kamata pod kojima

komercijalne banke mogu pribaviti novac od središnje banke.

Izvršni odbor čine predsjednik i potpredsjednik ECB-a te još četiri člana koje jednoglasno imenuju

predsjednici ili premijeri država zone eura. Članovi Izvršnog odbora imenuju se na neobnovljivi

mandat od 8 godina. Izvršni odbor odgovoran je za provedbu monetarne politike koju definira

17

Upravljačko vijeće i za davanje uputa nacionalnim središnjim bankama. Također priprema sastanke

Upravljačkoga vijeća i odgovoran je za svakodnevno upravljanje ECB-om.

Opće vijeće sastavljeno je od predsjednika i potpredsjednika ECB-e i guvernera nacionalnih

središnjih banaka svih država članica EU, a ne samo onih koje su članice monetarne unije. Svrha je

tog tijela osigurati suradnju s državama članicama Europske unije koje nisu ušle u monetarnu uniju.

Funkcija mu je savjetodavna, a to tijelo koordinira i buduće povećanje zone eura. Postojat će dokle

god postoje članice EU izvan monetarne unije(D. Markanović, 2011).

Europski sustav središnjih banaka je utemeljen 1998. na prijedlog Delorsova izvješća. ESCB nema

pravnu osobnost, ali njegove sastavnice djeluju u skladu s vlastitim utvrđenim ciljevima, odredbama

temeljnih ugovora, statuta ESCB-a i ECB-a, te s odlukama donesenima u upravljačkim organima

ECB-a. Za potporu i pomoć u radu organima koji donose odluke osnovano je 14 odbora ESCB-a.

Grafikon 1. : Sastavnice Europskog sustava središnjih banaka

Izvor: PRISTUPANJE EU/EMU,HNB,9. svibnja 2012. http://www.hnb.hr/medjunarodna_suradnja/h-institucionalni-ustroj.htm, pregledano 12.9.2012.

Europska banka za obnovu i razvoj je financijska institucija dugoročnog kreditiranja i ima

regionalni karakter. Europska banka za obnovu i razvoj (European Bank for Reconstruction and

Development-EBRD) afilijacija je Svjetske banke.1 Banka je osnovana 1991. godine. Europska

1

18

banka za obnovu i razvoj potiče tranziciju prema ekonomiji otvorenog tržišta te promiče privatnu i

poduzetničku inicijativu u zemljama središnje i istočne Europe te zemljama bivšeg Svjetskog

Saveza pridržavajući se i primjenjujući principe više partijske demokracije, pluralizam i tržišnu

ekonomiju. Tako Europska banka pomaže u 28 zemalja u operacijama implementacije strukturalnih

reformi i reformi sektora, promicanju konkurencije, privatizacije i poduzetništva zagovarajući

pojedinačne potrebe svake zemlje, te pri tome uvažavajući dostignuti stupanj tranzicije. Kroz

investicije promovira aktivnosti privatnog sektora, jačajući financijske institucije i zakonodavstva,

razvijajući potrebnu infrastrukturu za podršku privatnom sektoru. Banka također ohrabruje

sufinanciranje putem izravnih investicija privatnog i javnog sektora, pomaže mobilizaciju domaćeg

kapitala i provodi tehničku suradnju u odgovarajućim područjima (Srb, Matić, Marković, 2003.).

Europska investicijska banka (European Investment Bank - EIB) osnovana je još Rimskim

ugovorom iz 1958. godine i jedna je od financijskih institucija Europske unije. Sjedište joj je u

Luksemburgu. Glavni zadatak Banke je pridonošenje uravnoteženom razvoju Unije osiguravanjem

gospodarske i socijalne kohezije država članica. Ima pravnu osobnost i financijski je neovisna. EIB

osigurava dugoročno financiranje projekata u skladu sa strogom bankarskom praksom. Usko

surađuje s bankarskom zajednicom, posuđuje na tržištu kapitala i financira različite projekte.

Zajmove dodjeljuje uglavnom iz sredstava posuđenih na tržištu kapitala kojima je pridodan i

vlasnički kapital njenih dioničara - država članica Europske unije. Kako je EIB istovremeno i

institucija EU, njene aktivnosti usmjerene su prvenstveno razvoju politika Unije. Ona ne djeluje

logikom profita, no isto tako ne odobrava potpore ni subvencije, već plasira kredite na tržište

kapitala zbog europske integracije i poticanja investicijskih projekata. Odobrava dugoročne

zajmove u dvadeset valuta, pretežito u eurima. Banka fiksira kamatnu stopu za svaku valutu u

funkciji troškova zajma povećavajući je za maržu koja pokriva vlastite troškove.

Zajmovi su namijenjeni javnim ili privatnim projektima od europskog značaja koji slijede ciljeve

zacrtane u Poslovnom operacijskom planu (COP)(Kandžija i Cvečić. 2010, 298-300):

kohezija i konvergencija (razvoj te ekonomska i socijalna kohezija regija EU)

jačanje međunarodne konkurentnosti industrije Unije te poticanje malih i srednjih poduzeća

održivost okoliša (zaštita okoliša i životne sredine unaprijeđenjem urbanog razvoja, zaštita

kulturne i arhitektonske baštine EU)

implementacija i2i (Innovation 2010 Initiative)

Republika Hrvatska postaje članom ove banke 1993.godine.

19

razvoj transeuropskih mreža (sektor transporta roba i ljudi, telekomunikacija i energije)

održiva, konkurentna i sigurna energija (ostvarivanje zajedničkih energetskih ciljeva

korištenjem internih resursa, štednjom energije i diversifikacijom uvoza)

ljudski kapital (obrazovanje i osposobljavanje, zdravstvo).

U ožujku 2000. godine osnovana je EIB grupa koja se sastoji od EIB-a i Europskog investicijskog

fonda (EIF) sa ciljem da se poveća europska konkurentnost. Putem inicijative inovacija 2010 (i2i),

njeguje se poduzetništvo, inovacija i optimalno korištenje ljudskih resursa davanjem srednjeročnih

zajmova i bankovnih jamstava te financiranjem poduzetničkog kapitala. U tekućem desetljeću EIB

planira izdvojiti 50 milijardi eura za i2i. Investicije u istraživanje, razvoj i inovacije prepoznate su

kao ključni čimbenik za rast konkurentnosti i osiguranje dugoročnog rasta zaposlenosti u Europi.

Postoje dvije osnovne vrste zajmova EIB-a( Kandžija i Cvečić, 2010. : 300-301):

1. Izravni individualni zajmovi koji se odnose na velike projekte (iznad 25 milijuna eura, 10 za

zemlje ACP-a) a mogu biti fiksirani i revidirani ili varijabilni te traju od 5 do 10 godina.

2. Izravni zajmovi koji se odnose na male ili srednje investicije - tzv. Kreditne linije (EIB

odobrava globalne zajmove bankama ili financijskim posrednicima koji pozajmljuju novac

nositeljima projekata).

Svaki zahtjev za zajam koji se primi se detaljno procjenjuje i to ne samo sa ekonomskoga aspekta i

aspekta kompatibilnosti sa politikom EU nego i sa ekološkog aspekta. EIB financira zajmove do

50% vrijednosti samoga projekta. Osim u članicama EU Banka financira projektee u oko 140

zemalja svijeta s kojima EU ima potpisane ugovore o suradnji:

zemlje EFTA-e

zemlje kandidatkinje i potencijalne kandidatkinje za članstvo u EU

zemlje Afrike, Kariba i Pacifika (ACP) i prekomorske zemlje i teritoriji (Sporazum iz

Cotonoua)

zemlje Latinske Amerike i Azije

zemlje Euro-mediteranskog partnerstva

Rusija i ostale zemlje bivšeg SSSR-a.

20

Grafikon 2. Investicijski mix EIB-a po valutama

Izvor: Financial Report 2011, European Investment Bank Group,2011, http://www.eib.org/infocentre/publications/all/financial-report-2011.htm,

pregledano 05.9.2012.

ESM (European Stability Mechanism) je jedan od alata u sklopu mehanizma rješavanja krize za

zemlje eurozone. Svrha mu je podupirati stabilnost putem većeg broja instrumenata za financijsku

pomoć onim zemljama članicama ESM-a koje prolaze kroz ozbiljne financijske probleme ili im oni

prijete. Taj mehanizam predstavljat će globalno najveću međunarodnu financijsku instituciju, sa

snažnom osnovom kapitala od 700 milijarda eura. Kao trajni mehanizam, ESM će preuzeti zadatke

koje trenutačno obavljaju Europski fond za financijsku stabilnost (ESFS) i Europski mehanizam za

financijsku stabilnost (EFSM).

Ugovor o ESM-u stupio je na snagu 27. rujna 2012. Svih 17 država članica eurozone ratificirale su

ga do 3. listopada 2012. (Delegacija Europske unije u Republici Hrvatskoj, 2012.).

3.3 Jedinstveni europski sustav plaćanja (SEPA)

Ovaj projekt je inicirao bankarski sektor kako bi omogućili brže i sigurnije transfere između

bankovnih računa širom eurozone i slobodno plaćanje debitnim karticama u eurima prilikom

prekograničnih kupovina. Potrošačima se nudi pregled svih računa širom sustava putem jednog

domicilnog bankovnog računa, poduzećima brže i lakše metode plaćanja, trgovcima

21

pojednostavljen proces obrade kartičnih transakcija a banke će dobiti priliku da razviju veću

učinkovitost i nove inovativne proizvode. Europsko platno vijeće je osnovano 2002. godine kao

potpora SEPA projektu. Čine ga 74 članice (banke, platne institucije i bankarske grupacije) iz 32

europske države. Vijeće je zaslužno za pokretanje Sheme kreditnih transfera SEPA (''SEPA Credit

Transfer Scheme'') između gotovo 4.500 europskih banaka, koje čine oko 95% obujma plaćanja u

Europi. Vijeće SEPA-e, u kojem su zastupljeni predstavnici korisnika i isporučitelja usluga te

središnjih banaka Eurosustava, postavlja strateške odrednice te brine o transparentnosti i

pouzdanosti sustava. U realizaciji SEPA sudjeluju Europska komisija, ECB i nacionalna tijela

zadužena za uvođenje Sustava. Prioriteti SEPA sustava su(Kandžija i Cvečić,2010. : 428):

ubrzavanje prelaska standarda financijskih proizvoda i plaćanja prema proizvodima

jedinstvenog europskog sustava

bolje upoznavanje sa sustavom SEPA i njegovim proizvodima

kompletiranje pravnih okvira Sustava i jačanje usklađenosti standarda s onima Europskog

platnog vijeća

osiguranje standardizacije, međuoperabilnosti i sigurnosti obrada plaćanja

poboljšanje upravljanja sustavom, putem uspostavljanja novog kompetentnog tijela na

europskoj razini.

Od 16. rujna 2009. omogućuje se jednako tretiranje nacionalnih i prekograničnih plaćanja u eurima

i drugim valutama zemalja članica za plaćanja u vrijednosti ispod 50.000 eura. Prekogranična

plaćanja olakšavaju se korištenjem međunarodnog broja bankovnog računa - IBAN i međunarodnih

identifikacijskih oznaka za banke (BIC ili SWIFT2).

3.4 Komercijalne banke

Unutar bankarskog sustava EU posluje velik broj komercijalnih banki čije se poslovanje

temelji na prikupljanju depozita i izdavanju kredita te posredništvom pri plaćanju. To su banke

kreditiranja gospodarstva ali i stanovništva. Odobravanjem kredita ove banke povećavaju novčanu

masu koja ima izuzetan utjecaj na robno novčane odnose, stabilnost tečaja nacionalne valute, a time

i cjelokupnog gospodarskog sustava zemlje. Poslovne banke pružaju usluge koje se klasificiraju kao

2 SWIFT- (Society for Worldwide Interbank Financial Telecommunications) je udruženje za međunarodne međubankarske financijske telekomunikacije, privatna mreža za elektronični prijenos bankarskih financijskih poruka.

22

osnovne ili dodatne. Osnovne financijske usluge su(HNB, 2008.):

Primanje depozita ili drugih povratnih sredstava

Odobravanje kredita i zajmova, uključujući potrošačke kredite i zajmove te hipotekarne kredite i

zajmove ako je to dopušteno posebnim zakonom, i financiranje komercijalnih poslova, uključujući

izvozno financiranje na osnovi otkupa s diskontom i bez regresa dugoročnih nedospjelih

potraživanja osiguranih financijskim instrumentima (engl. Forfeiting)

Otkup potraživanja s regresom ili bez njega (engl. factoring)

Financijski najam (engl. leasing)

Izdavanje garancija ili drugih jamstava

Trgovanje za svoj račun ili za račun klijenta: instrumentima tržišta novca, prenosivim

vrijednosnim papirima, stranim sredstvima plaćanja, uključujući mjenjačke poslove, financijskim

ročnicama i opcijama, valutnim i kamatnim instrumentima

usluge platnog prometa u zemlji i s inozemstvom u skladu s posebnim zakonima

usluge vezane uz poslove kreditiranja, kao npr. prikupljanje podataka, izrada analiza i davanje

informacija o kreditnoj sposobnosti pravnih i fizičkih osoba koje samostalno obavljaju djelatnost,

izdavanje drugih instrumenata plaćanja i upravljanja

iznajmljivanje sefova

posredovanje pri sklapanju poslova na novčanom tržištu

sudjelovanje u izdavanju financijskih instrumenata te pružanje usluga vezanih uz izdavanje

financijskih instrumenata u skladu sa zakonom koji uređuje tržište kapitala

upravljanje imovinom klijenata i savjetovanje u vezi s tim

poslovi skrbništva nad financijskim instrumentima te usluge vezane uz skrbništvo nad

financijskim instrumentima u skladu sa zakonom koji uređuje tržište kapitala

savjetovanje pravnih osoba glede strukture kapitala, poslovne strategije i sličnih pitanja te

pružanje usluga koje se odnose na poslovna spajanja i stjecanje dionica i poslovnih udjela u drugim

društvima

investicijske i pomoćne usluge i aktivnosti propisane posebnim zakonom kojim se uređuje tržište

kapitala.

Dodatne financijske usluge se smatraju(HNB, 2008.):

23

1) Poslovi vezani uz prodaju polica osiguranja u skladu s propisima koji uređuju osiguranje,

2) Pružanje usluga upravljanja platnim sustavima u skladu s odredbama posebnog zakona,

3) Usluge koje kreditna institucija može pružati u skladu s odredbama posebnog zakona i

4) Druge usluge slične financijskim uslugama, a koje su navedene u odobrenju za rad kreditne

institucije.

Veliki dio ovih poslova komercijalne banke su počele obavljati zbog nove konkurencije na

financijskim tržištima. Banke su u svijetu u posljednjih dvadesetak godina izgubile dio tržišta

uslijed jačanja konkurencije. Konkurenciju čine "stare" ne bankovne institucije, "nove" financijske

institucije te razvoj direktnog tržišta na polju kratkoročnog i dugoročnog financiranja. Ovakvi

trendovi su doveli do toga da se počelo raspravljati o zastarjelosti banke kao institucije i do crnih

procjena o budućnosti banke kao glavne financijske institucije. "Stare" ne bankovne institucije su

institucije koje prikupljaju sredstva individualnih investitora. Među njima se najviše ističu

osiguravajuća društva i obvezni i dobrovoljni mirovinski fondovi. Investicijski fondovi su

najvažniji predstavnici "novih" financijskih institucija koje ugrožavaju poslovanje banaka, posebno

u svijetu. Uslijed sve veće konkurencije ostalih financijskih institucija (osiguranja, leasing i

faktoring društava i sl.) banke u svijetu banke postaju financijske institucije pune usluge.

Ukratko bi se moglo reći da većina banaka, posebno velikih i najvećih, ulazi u sve vidove

financijskih poslova. Banke unutar svojih grupa preuzimaju poslove sa vrijednosnim papirima

(čuvanje, upravljanje portfeljem, investicijsko bankarstvo), vode mirovinske fondove, stječu ili

osnivaju osiguravajuća društva, pružaju usluge kartičnog poslovanja. Takav trend grupiranja svih

financijskih poslova unutar grupe je posebno vidljiv na primjeru hrvatskih banaka. Najveće banke

su unutar svojih grupa preuzele sve poslove koje se u prošlosti nisu smatrali redovnim bankovnim

poslovima. Sve ove poslove preuzimaju i na domaćoj i na međunarodnoj razini (Bičanić i Delač,

2009. :16).

24

4. BANKARSKO TRŽIŠTE EUROPSKE UNIJE

Uvođenjem eura smanjene su kamatne stope u većini članica, a posebno tamo gdje su bile

slabije valute. Bitna prednost integriranog financijskog tržišta je dijeljenje rizika. U slučaju

asimetričnih šokova integrirano tržište omogućuje da se rizici koji se pojavljuju u tim okolnostima

rasporede na sve sudionike. Zbog integracije u pogođenim zemljama učinci šokova se smanjuju a

dio tereta snose i rezidenti ostalih zemalja, s obzirom da i oni djelomično sudjeluju na pogođenim

tržištima. Kroz ovo poglavlje analizirani su podaci o kretanju kamatnih stopa na dugoročne kredite

i količinu izdanih kredita, količine kapitala i rezervi, broj monetarno financijskih institucija na

europskome tržištu, kretanja dobiti ili gubitka kroz određeni raspon godina kako bi mogli prikazati

kakve je učinke imala integracija financijskog tržišta na sve sudionike, kako same institucije tako i

na klijente ali i na samo tržište. Odgovoreno je na pitanje da li se kroz godine stvorilo sigurnije i

stabilnije tržište na kojem potrošači imaju sve bolji pristup informacijama i povoljnije uvjete za

korištenje usluga. Pokazano je statističkim podacima kakvi su bili rezultati velike financijske krize

koja je započela krajem 2007. godine a kulminirala u 2008. te reakcije europskih institucija i koji su

bili rezultati provedenih mjera.

4.1 Monetarno financijske institucije u Europskoj uniji i eurozoni

Broj monetarno-financijskih institucija se u EU konstanto mijenja, razlozi su razni, da li

zbog primanja novih članica, zatvaranja raznih institucija zbog nepoštivanja pravila o poslovanju,

nemogućnost opstanka na tržištu, preuzimanja od strane većih korporacija i sl (Grafikon 3. pokazuje

promjene u broju monetarno financijskih institucija u EU u rasponu od 2000. do 2012 godine.).

25

Grafikon 3. Broj monetarno-financijskih institucija u EU

Izvor: (ECB) dostupno na: http://sdw.ecb.europa.eu/, pregledano 10.9.2013.

Može se uočiti da je pad broja monetarno-financijskih institucija konstantan. Razlog tome je

jačanje konkurencije i norma i pravila o poslovanju postavljenih od strane Europske unije. Samim

time neke institucije propadaju a neke su prošle proces konsolidacije sa većim društvima. Vidi se

eksponencijalan rast u 2004. godini, to je naime godina u kojoj u Europsku uniju ulaze čak 10

novih država članica: Cipar, Češka, Estonija, Latvija, Litva, Mađarska, Poljska, Slovačka, Slovenija

i Malta. Pooštravanjem konkurencije i pravila koja nameće Europska unija stvorilo se tržište sa

manjim brojem monetarno-financijskih institucija koje su mnogo stabilnije. Eurozona je zona

unutar Europske unije u kojoj se kao sredstvo plaćanja koristi Euro. Članice te zone su: Austrija

,Belgija, Cipar, Estonija, Finska, Francuska, Grčka, Irska, Italija, Luksemburg, Nizozemska,

Njemačka, Malta, Portugal, Slovačka, Slovenija i Španjolska. Trenutni broj monetarno financijskih

institucija je cca. 7000 no zbog visokog stupnja konkurencije i novih prilika ili neprilika na tržištu,

taj broj se povećava ili smanjuje iz godine u godinu (Grafikon 4. pokazuje kretanje broja

monetarno- financijskih institucija u Euro zoni od 2000. do 2012. godine.).

26

Grafikon 4. Broj monetarno-financijskih institucija u Euro zoni.

Izvor: (ECB) dostupno na: http://sdw.ecb.europa.eu/, pregledano 10.9.2013.

Vidi se da je tendencija smanjivanja broja monetarno-financijskih institucija prisutna od

2000. godine. Zbog pooštravanja pravila prema kojima moraju poslovati, sve veće kontrole nad

poslovanjem i zahtjevanja transparetnosti poslovanja od strane Unije, ali i zbog sve veće i jače

konkurencije mnoge institucije nisu opstale na tržištu i jednostavno su prekinule sa radom ili su

prošle kroz proces konsolidacije sa većim društvima. Pooštravanje pravila prema kojima posluju

institucije je dovelo do stabilnijeg tržišta, gdje svoje financijske usluge može danas nuditi manji

broj institucija, samo one koje su dobro provjerene od strane nadležnih tijela članica i koje svoje

poslovanje potpuno transparentno prikazuju kroz financijska izvješća.

4.2 Monetarno financijske-institucije po pojedinim zemljama EU

Kretanje ukupnog broja monetarno-financijskih institucija ne prikazuje stanje u pojedinim

zemljama, naime uzima se ukupan zbroj svih institucija u svim zemljama. Kako bi se stvorio bolji

uvid u realno stanje u svakoj od zemalja potrebno je ukupan broj podijeliti po pojedinim zemljama i

pratiti kretanje kroz godine (Tablica 2. prikazuje kretanje broja monetarno financijskih institucija u

eurozoni po pojedinim zemljama u vremenskome razmaku od 2002. do 2012. godine.).

27

Tablica 2. : Monetarno financijske-institucije po pojedinim zemljama od 2002.- 2012. godine

2002. 2003. 2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012.

Austrija 836 828 808 831 822 822 824 821 808 783 761

Belgija 133 127 124 117 120 126 121 121 123 122 117

Bugarska - - - - - 33 35 36 36 37 37

Cipar - - 406 392 337 216 164 156 153 143 139

Češka - - 79 65 66 67 66 68 67 67 61

Danska 182 206 205 200 194 192 174 167 164 164 164

Estonija - - 25 25 26 29 34 38 37 37 35

Finska 396 396 392 393 391 393 390 383 370 358 329

Francuska 1650 1588 1562 1491 1440 1386 1354 1298 1206 1147 1042

Grčka 102 100 102 95 93 91 93 89 83 79 75

Irska 271 285 302 320 318 332 781 727 696 590 573

Italija 853 855 844 851 856 863 853 833 808 785 730

Latvija - - 56 60 64 69 73 74 76 72 72

Litva - - 77 80 80 83 87 88 90 95 96

Luksemburg 600 592 568 554 565 616 644 630 602 554 430

Mađarska - - 234 236 241 241 243 246 246 251 251

Malta - - 21 24 23 28 29 29 32 33 34

Nizozemska 552 493 472 411 355 351 312 305 300 297 276

Njemačka 2417 2281 2207 2148 2106 2097 2061 2018 1999 1956 1916

Poljska - - 745 737 729 722 716 714 710 703 696

Portugal 207 204 201 191 183 180 178 169 164 159 160

Rumunjska - - - - - 49 52 51 55 55 53

Slovačka - - 27 33 34 38 40 40 43 44 31

Slovenija - - 25 27 30 30 28 28 28 29 28

Španjolska 526 519 512 507 366 358 477 427 413 415 381

Švedska 247 253 246 233 238 235 217 212 205 205 182

Ujedinjeno Kraljevstvo

498 474 453 440 440 423 429 422 407 405 405

Izvor: ECB, http://sdw.ecb.europa.eu/,pregledano, 3.7.2013.

28

Iz tablice 2. se jasno vidi da je u većini zemlja broj monetarno financijskih institucija u padu.

Razlog tome je zasićenost tržišta i snažna konkurencija zbog koje se svaka institucija bori za svoj

dio tržišta, također dio odgovornosti snose i nove direktive i odredbe o poslovanju od strane EU

koje nisu svi poslovni subjekti mogli pratiti. Zemlje u kojima se vidi blagi rast broja monetarno-

financijskih institucija su uglavnom zemlje koje su se pridružile Europskoj uniji 2004. ili 2007.

godine, razlog tome je otvaranje novih mogućnosti poslovanja u tim zemljama od kad su se

pridružile Uniji.

4.3 Kreditiranje u EU

Europske banke, kreditiranjem gospodarstva i stanovništva omogućuju pojedincima i

tvrtkama pristup kapitalu koji se koristi za svrhe investiranja, kupovine nekretnina ili pokretnina i

za potrošačke kredite. Na neki način se može reći da su banke jedan od pokretača gospodarstva, jer

bez njihovih zajmova većina tvrtki ne bi bilo u mogućnosti financirati svoje poslove ili projekte.

Grafikon 5. Prikazuje količinu novaca koja je posuđena u obliku zajmova od strane MFI EU (u

trilijunima Eura).

Grafikon 5. Količina novca posuđenog u obliku zajmova od strane MFI EU (u trilijunima Eura)

Izvor: European banking sector fact and figures, Viktorija Proskurovska, http://www.ebf-

fbe.eu/uploads/FF2012.pdf, pregledano: 15.8.2013.

29

Iz Grafikona 5. se vidi da su oko 75% ukupnih zajmova u EU dio zemalja Euro zone, dakle zemalja

u kojima je Euro službena valuta. Ukupni porast zajmova iz 2010. na 2011. godinu iznosio je 0.88

trilijuna Eura tj. porast od 3.7%. Unutar Euro zone zajmovi su porasli za 4% dok u zemljama van

Euro zone se zabilježio porast od 2%. Veliki dio porasta za 2011. godinu, točnije 0.84 trilijun eura

predstavlja međubankarsko kreditiranje, odnosno sredstva osigurana od strane ECB-a kako bi se

osigurala likvidnost na bankarskome tržištu. Rezultat toga je da većina tih sredstava se samo prelila

u međubankarsko tržište dok gotovo zanemariv dio na realnu ekonomiju. Uzevši to u obzir može se

zaključiti da je europsko tržište zajmova u periodu od 2009. do 2011. godine prilično stagnantno.

Zajmovi koje su MFI izdale dijele se na: zajmove vladama, zajmove kućanstvima, zajmove

monetarno financijskim-institucijama, zajmove ne financijskim korporacijama (NFK) i ostale

zajmove. Grafikon 6. Prikazuje strukturu raspodjele ukupnih zajmova na tih pet kategorija.

Grafikon 6. Struktura raspodjele ukupnih zajmova ( u trilijunima eura)

Izvor: European banking sector fact and figures, Viktorija Proskurovska, http://www.ebf-

fbe.eu/uploads/FF2012.pdf, pregledano: 15.8.2013.

U slučaju zajmova vladama država članica vidi se porast u 2010. godini od cca. 20% s obzirom na

30

prethodnu godinu dok je u 2011. godini rast bio od samo 4% no dovoljan da održava značajno veću

količinu zajmova vladama nego u prethodnome desetljeću. Zajmovi gospodarstvu (NFK) bilježe

porast od niti 1% iz 2010. na 2011. godinu, također zajmovi kućanstvima bilježe blagi porast od

1,7% u tome razdoblju. Zanimljiva je činjenica da su dvije trećine zajmova kućanstvima

namijenjena kupovini nekretnina.

Problem sa kojim se banke širom Europske unije ali i svijeta susreću su nenaplativi krediti. To su

krediti koji nisu vraćeni 90 ili više dana od dospijeća te banka mora pokretati postupak naplate

potraživanja prodajom nekretnina koje su dane kao garancija ili kolateral. Grafikon7. Prikazuje

prosječni postotni udio nenaplativih kredita u EU i Euro zoni.

Grafikon 7. Prosječni udio nenaplativih kredita u EU i Euro zoni ( u postotcima)

Izvor: European banking sector fact and figures, Viktorija Proskurovska, http://www.ebf-fbe.eu/uploads/FF2012.pdf, pregledano:

15.8.2013.

Može se uočiti rast nenaplativih kredita od razine 2% 2007. godine do razine od 6% 2011. godine

što ukazuje na utrostručenje nenaplativih kredita. Činjenica da su se nenaplativi krediti utrostručili u

samo četiri godine ukazuje na jasne probleme koje je donijela financijska kriza, koja se na kraju na

još jedan način odrazila i na gospodarstvo ali i na same stanovnike koji više nisu mogli vraćati

31

preuzete obaveze. Grafikon 8. prikazuje udio nenaplativih kredita u ukupnih kreditima širom

zemalja EU i razliku u razini između 2007. i 2011. godine.

Grafikon 8. Udio nenaplativih kredita u ukupnih kreditima širom zemalja EU u 2007. i 2011.

godini (u postotcima)

Izvor: European banking sector fact and figures, Viktorija Proskurovska, http://www.ebf-fbe.eu/uploads/FF2012.pdf,

pregledano:15.8.2013.

Najbolja situacija koja se može očitati je ona u Luksemburgu, Finskoj i Švedskoj gdje je postotak

manji od 1% dok se najveći problemi očitavaju u Islandu, Litvi, Irskoj, Bugarskoj i Rumunjskoj

gdje se radi o postotku od 15% na više nenaplativih kredita, dakle radi se o zemljama koje su

najjače pogođene financijskom krizom.

32

4.4 Depoziti u EU

Depoziti su novčana sredstva različitih vlasnika koje banke prikupljaju na svojim računima i

iz njih odobravaju kredite. Novčani depoziti su obveza banke prema svojim deponentima i vode se

u pasivi bilance banke, a vlasnicima depozita plaća se tzv. pasivna kamata. Prikupljanje depozita je

dakle kao i izdavanje kredita jedan od najvažnijih poslova koje banke moraju obavljati kako bi bile

u mogućnosti nastaviti svoje poslovanje. Grafikon 9. prikazuje ukupnu količinu depozita u MFI EU

i Euro zone u rasponu od 2007. do 2011. godine.

Grafikon 9. Ukupna količina depozita u MFI EU i euro zone ( u trilijunima Eura)

Izvor: European banking sector fact and figures, Viktorija Proskurovska, http://www.ebf-fbe.eu/uploads/FF2012.pdf,

pregledano:15.8.2013.

Od ukupne količine depozita skoro 80% se nalazi u MFI unutar euro zone, dok od ostatka depozita

EU 75% se odnosi na depozite MFI Ujedinjenog Kraljevstva. Može se zaključiti da su dakle najveći

financijski centri unutar euro zone i Ujedinjenog Kraljevstva. Rast depozita u euro zoni je u 2011.

33

godini bio cca 5% (0.8 trilijuna eura) dok je u ostatku EU bio oko 3% (0,2 trilijuna eura). Takva

slika nudi preširoku perspektivu. Kako bi se utvrdilo u kojim zemljama je došlo do rasta depozita a

u kojima do pada treba se pojedinačno promatrati podatke (Grafikon 10. prikazuje povećanje

depozita po pojedinim zemljama u 2011. godini.).

Grafikon 10. Povećanje depozita po pojedinim zemljama EU u 2011. godini (u postotcima)

Izvor: European banking sector fact and figures, Viktorija Proskurovska, http://www.ebf-fbe.eu/uploads/FF2012.pdf,

pregledano:15.8.2013.

U Grčkoj (19,9%), Irskoj (16,2%) i Cipru (9,6%) se vidi najveći pad depozita u EU. Rezultat je to

velike financijske krize koja je najviše pogodila ta područja i uništila povjerenje klijenata u svoje

banke, te je došlo do većih povlačenja sredstava sa računa. Suprotan slučaj se može uvidjeti u

Francuskoj, Finskoj i Bugarskoj gdje je došlo do rasta depozita od 10-15%.

34

Unatoč prikazanom rastu depozita, kao i kod slučaja zajmova, najveći dio rasta se odnosi na

međubankarske depozite, naime 0.7 trilijuna eura od ukupnih 0.9 trilijuna eura spada upravo u taj

slučaj. Detaljnom sekcijom strukture depozita dolazi se do informacije da je 37% depozita MFI

eurozone u vlasništvu MFI eurozone, drugi najveći udio imaju kućanstva sa 34% ukupnih depozita

eurozone. Ostale financijske institucije stvaraju oko 13% depozita euro zone dok 10% ide na ne

financijske korporacije.

Uzimajući u obzir podatke iz predhodnog poglavlja o kreditiranju gospodarstva i

stanovništva može se dovesti u vezu odnos kredita i depozita te sekcijom strukture raspodjele

stvoriti uvid u realno stanje na tržištu i uloge MFI, kućanstva, vlada država članica i nefinancijskih

korporacija. Količina novca koja je posuđena i deponirana od strane kućanstva i MFI je približno

jednaka. Vlade država i nefinancijske korporacije su klasični primjeri zajmoprimca, količina novaca

koje su uzeli u zajam je oko tri puta veća od onog kojeg su deponirali u bankama. Suprotan primjer

tome su ostale financijske institucije kao osiguravateljske kuće i mirovinski fondovi, oni su pak

klasični zajmodavatelji, koji deponiraju 50% i 90% više novaca nego što posuđuju. Kreditno-

depozitni omjer opada iz godine u godinu tako da u 2011. godini iznosi 115% za razliku od 2004.

godine kada je iznosio 127%, što upućuje na činjenicu da se kreditno tržište smanjilo te da su se

depoziti povećali i na taj način su se ulaganje i utjecaj financijskih tržišta naspram realne ekonomije

donekle smanjili.

35

4.5 Kapital i rezerve

Kapital i rezerve kompanije su sredstva koja pripadaju njezinim dioničarima, to jest iznos početnog

kapitala koji su uložili i rezervi koje su izdvajane iz godišnjih prihoda kompanije. Financijske

institucije poput banaka moraju održavati svoje rezerve na razini koju je odrede njihova nadzorna i

regulatorna tijela. Rezerve su prva linija obrane od takozvanog ''Juriša na banku'', slučaja u kojem

klijenti u strahu od gubljenja novca krenu masovno podizati svoje depozite. U tom slučaju rezerve

su tu da uspiju pokriti takvu potražnju za novcem i osigurati svima isplatu sredstava i na neki način

smiriti paniku i automatski smanjiti količinu straha i nepovjerenja kako bi ljudi stekli povjerenje i

ponovno vratili novac na svoje račune (Grafikon 11. prikazuje koliko kapitala i rezervi sveukupno

banje u EU posjeduju.).

Grafikon 11. Kretanje ukupne količine kapitala i rezervi banaka u EU (u milijunima Eura)

Izvor: ECB, http://sdw.ecb.europa.eu/ , pregledano, 3.7.2013.

Iz Grafikona 11. se očituje kako su količine rezervi i kapitala koje su banke odvajale od uvođenja

eura pa do 2004. godine rasle, nakon toga slijedi blagi pad prouzrokovan željom za većom zaradom

i procjenom da su dostatne i niže količine rezervi. No od 2006. godine na dalje, posebno nakon

velike financijske krize 2008. banke sve više ulažu u rezerve kako bi se osigurale od mogućih

šokova na financijskom tržištu i poboljšale ukupnu stabilnost poslovanja i popravile imidž

bankarskog sektora. Rezerve i kapital banaka su godinama rasli, kako bi osigurali stabilnost

poslovanja i povjerenje klijenata a to se očituje posebno nakon financijske krize 2008. godine nakon

koje u slijedeće četiri godine rezerve i kapital rastu sa 70 milijardi Eura na cca. 80 milijardi Eura

36

2012. godine. Integracija financijskog i bankarskog sustava je dakle kroz godine dovela do toga da

banke moraju imati u rezervi sve više novaca kako bi mogle odgovoriti na moguće oscilacije tržišta

i na taj način dovela do sigurnije situacije na tržištu.

4.6 Ukupni profit ili gubitak nakon oporezivanja bankarskih grupacija

Veličina banaka se određuje po količini ukupne imovine koju ima određena banka u odnosu

na ukupnu konsolidiranu imovinu svih banaka u EU. Velike banke su one čija je imovina jednaka ili

veća od 0,5% ukupne konsolidirane imovine svih banaka u EU, banke srednje veličine su sve one

čija se imovina kreće u rasponu od 0.5% do 0.005% od ukupne imovine, dok male banke su one čija

se imovina kreće od 0.005% i manje. Postupna integracija financijskog tržišta i sama financijska

kriza nisu jednako utjecali na sve subjekte. Mnogo manjih banaka se nije uspjelo prilagoditi novim

pravilima na tržištu i zahtjevima koje je Europska unija postavila pred njih. Neke od tih banaka su

predale zahtjev za stečaj, neke su prošle proces spajanja i pripajanja u veće grupacije.

Grafikon 12., 13. i 14. prikazuju profit ili gubitak nakon oporezivanja bankarskih grupacija

(velikih, srednjih i malih) koje su iz Europske unije i djeluju na unutarnjem tržištu.

Grafikon 12. Profit ili gubitak nakon oporezivanja velikih bankarskih grupacija i samostalnih

banaka (u tisućama eura)

Izvor: (ECB) dostupno na: http://sdw.ecb.europa.eu/, pregledano 10.9.2013.

Može se uočiti da u trajanju financijske krize i najveće bankarske grupacije ostvaruju gubitke te da

37

ni one nisu imune na velike šokove koji su uslijedili nakon hipotekarske krize u Americi. Nakon

2009. godine bilježi se oporavak ukupne situacije gdje velike banke i grupacije bilježe na ukupnoj

razini ponovo profit. Jasno je da su neke od velikih banaka održavale profit i tijekom 2008-2009.

godine, ali ukupni gubitci su bili toliki da se u cjelokupnom zbroju nije ostvario profit, već gubitak.

Nakon toga u 2009. godini počinje oporavak bankarskog sektora i banke polako ali sigurno

ostvaruju bolje rezultate, što se i vidi sa rastom koji je ostvaren u razmaku dvije godine, od sredine

2008. do sredine 2010. godine.

Grafikon 13. Profit ili gubitak nakon oporezivanja srednjih bankarskih grupacija i samostalnih

banaka ( u tisućama eura)

Izvor: (ECB) dostupno na: http://sdw.ecb.europa.eu/, pregledano 10.9.2013.

Bankarske grupacije srednjih veličina imaju problem sa pronalaskom investitora, naime nalaze se

između interesa velikih i malih investitora i tu nastaje manjak sredstava sa kojima mogu poslovati.

Trend stvaranja sve većih banaka se nastavlja, i to na način da se banke srednjih veličina dovedu u

situaciju da se ne mogu nositi same sa zahtjevima tržišta i nakon ostvarivanja velikih gubitaka

prisiljene su na spajanje sa nekom od velikih korporacija.

38

Grafikon 14. Profit ili gubitak nakon oporezivanja malih bankarskih grupacija i samostalnih banaka

(u tisućama eura)

Izvor: ECB, dostupno na: http://sdw.ecb.europa.eu/, pregledano, 3.7.2013.

Male banke i grupacije ostvaruju profit čak i u godinama velike financijske krize, iz razloga što nisu

toliko izložene šokovima zbog manjih ulaganja na financijskome tržištu i većoj posvećenosti

poslovanju potrošačkim kreditima i štednjom građana. Moglo bi se reći da su prednosti u

poslovanju malih banaka u odnosu na velike banke činjenica da mala banka jednostavnije i brže

uspostavlja odnos sa lokalnim obrtnicima i malim poduzećima. One lakše mogu doprijeti do širem

tržištu "nepoznatih" lokalnih informacija. Važna prednost im je da imaju jednostavniju organizaciju

te brže donose odluke i analiziraju informacije. Veliko smanjenje profita u malim bankama uzrok je

sve strožih pravila postavljenih od strane EU. Banke moraju sve više novaca spremati u rezerve

kako bi bile u stanju reagirati u slučaju nove krize na financijskome tržištu. To se naravno odrazilo

na profit samih banaka koji se drastično smanjio.

39

Grafikon 15. Profit ili gubitak nakon oporezivanja stranih bankarskih grupacija i samostalnih

banaka koje posluju na unutarnjem tržištu (u tisućama eura)

Izvor: ECB, dostupno na: http://sdw.ecb.europa.eu/, pregledano, 3.7.2013.

Strane banke ostvaruju profit, no i u ovome slučaju vidi se da opada kroz godine. Rezultat je to

integracije financijskoga tržišta i novih regulativa koje su smanjile kamatne stope, povećale

obvezne rezerve i kapital za osiguranje isplate novca klijentima kao i financijske krize koja je

pogodila cijeli svijet.

Kroz Grafikone 12., 13., 14., i 15. prikazan je ukupni profit ostvaren od strane domaćih i

stranih banaka na unutarnjem tržištu. Financijska kriza koja je odjeknula 2008. godine je uvelike

imala utjecaja na rezultate svih subjekata pa tako i najvećih grupacija banaka. Kroz godine koje su

uslijedile najgore su rezultate ostvarile banke srednjih veličina, koje su u velikome gubitku, dok su

velike i male bankarske grupacije i samostalne banke uspjele ostvariti pozitivne rezultate na

ukupnoj razini.

Grafikon 16. prikazuje ukupni profit ili gubitak svih europskih banaka i bankarskih grupacija koje

posluju na unutarnjem tržištu (u tisućama eura).

40

Grafikon 16. Ukupni profit ili gubitak svih europskih banaka i bankarskih grupacija koje posluju na

unutarnjem tržištu (u tisućama eura)

Izvor: (ECB) dostupno na: http://sdw.ecb.europa.eu/, pregledano 10.9.2013.

Veliki pad profita u 2008. godini uzrokovan je financijskom krizom koja je upravo te godine

potresla cijeli bankarski i financijski sustav, oporavak se vidi od sredine 2008. godine kada vlade

zemalja članica odlučuju uskočiti sa paketima financijske pomoći kako bi spriječile potpuni kolaps

gospodarstva. Od sredine 2010. godine na dalje profit banaka počinje opadati, jedan od razloga je

pooštravanje pravila o adekvatnosti kapitala od strane EU i tako banke moraju dio svoga profita

spremati u rezerve kako bi mogle izdržati moguće šokove na financijskim tržištima i kako se ne bi

opet došlo do situacije koja se stvorila 2008. godine.

41

4.7 Kamatna stopa na dugoročne kredite za kupovinu nekretnina

Osiguranje stambenog pitanja je jedna od osnovnih potreba svakoga čovjeka no mnogi nisu

u mogućnosti da to ostvare bez dugoročnih kredita. Upravo je tržište nekretnina i kredita za iste u

Americi stvorilo takozvanu hipotekarnu krizu, zbog koje je i započela financijska kriza 2007.

godine a kasnije se prenijela i na tržište Europske unije (Grafikon 17.).

Grafikon 17. Kretanje kamatne stope na kredite za kupovinu nekretnina (u %)

Izvor: ECB, dostupno na: http://sdw.ecb.europa.eu/, pregledano, 3.7.2013.

Od početne stope od cca. 5 % 2003. godine došlo se do stope od cca 3.25% u prvom dijelu 2013.

godine. Dakle, konkurencija i integracija financijskog tržišta je pridonijela ukupnom smanjenju

kamatnih stopa na dugoročne kredite i samim time se ljudima olakšao postupak rješavanja

stambenog pitanja. Također se može vidjeti nagli rast stopa od 2006. do kraja 2008. godine, kada

nastupa kriza te se EU tada odlučuje u suradnji s velikim komercijalnim bankama smanjiti kamatne

stope kako bi se pokušalo oporaviti tržište nekretninama.

Grafikon 18. pokazuje količinu novca kojeg su banke ustupile građanima kao dugoročne kredite za

kupovinu nekretnina.

42

Grafikon 18. Količina novca posuđena za dugoročne kredite za kupovinu nekretnina ( u milijunima

Eura)

Izvor: ECB, dostupno na: http://sdw.ecb.europa.eu/, pregledano, 3.7.2013.

Uspoređujući Grafikon 17. i Grafikon 18. može se vidjeti kako je u godinama kada su kamatne

stope visoke, količina posuđenog novca manja. Kako je kamatna stopa padala sve do 2006. godine,

tako je rasla i količina kredita stanovništvu, pa sve do početka financijske krize krajem 2007.

godine, kada se vidi kako vrijednosti počinju padati. Godine 2009., s početkom smanjivanja stopa

kao reakcijom za oporavak tržišta, polako raste i količina novca koje posuđuju građani, što

kulminira 2011. godine. Tada se očituje ponovo blagi rast kamatnih stopa i veliko smanjenje

količine posuđenog novca u toj godini u usporedbi sa 2010. godinom . Zaključak je da su količina

novca i visina kamatnih stopa u obrnuto proporcionalnom odnosu u kojem: kada jedan raste drugi

opada - kako bi se stvorila ravnoteža na tržištu.

43

5. EKONOMSKI UČINCI INTEGRACIJE BANKARSKOGA TRŽIŠTA NA GOSPODARSTVO EU

Daleko najveći značaj za integraciju financijskih tržišta u Europi je imalo uvođenje

jedinstvene valute, eura. Uvođenjem jedinstvene valute uklonila se i zadnja prepreka integraciji

europskog financijskog tržišta, naime segmentirana europska financijska tržišta su dobivala samo

manji dio svjetskih investicija, dok veće i likvidnije tržište sa jedinstvenom valutom uvelike

povećava privlačnost za velike svjetske investitore. Euro je doveo do povećanja obujma transakcija

europskih vrijednosica i tako omogućio lakše financiranje neravnoteže bilance tekućih transakcija i

javnih dugova. Također uklonio je negativne inozemne utjecaje za jednu zemlju u monetarnoj uniji

jer je bilanca plaćanja zajednička za ukupnu monetarnu uniju. Jedinstvena valuta smanjuje troškove

transakcija i rizik tečaja te omogućuje veći obujam rada banaka na međunarodnoj razini, dok

središnje banke zemalja članica mogu sniziti devizne rezerve budući da vise nema nacionalnih

intervencija podupiranja tečajnih razlika.

Prema Emersonu uštede se kreću oko 320 milijardi dolara. Formiranje monetarne unije je

omogućilo stvaranje velikog i likvidnog financijskog tržišta koje nudi širok opseg investicija i

trgovanja te veću konkurenciju među financijskim tržištima i institucijama. Nove poslovne

mogućnosti potakle su spajanja gospodarskih subjekata zbog boljeg pozicioniranja na novome

tržištu (Kandžija i Cvečić,2010. : 981-982). Izravna inozemna ulaganja su u prvih pet godina eura

rasla po stopi od 180%, ali porast unutar eurozone je bio oko 240%. Ulagači u eurozoni su povisili

udjele portfolio investicija na 12.5% za dioničke fondove i 21,7% za obvezničke fondove (Kandžija

i Cvečić, 2010. :985). Uvođenje eura potaklo je integraciju tržišta vrijednosnih papira, trgovanje

obveznicama, dionicama i bankarske imovine je pojeftinilo unutar eurozone, što je potaklo

integraciju tržišta obvezničkih portfelja između članica. Integracija financijskih tržišta, potaknuta

zajedničkom valutom, dodatno pridonosi stabilnim uvjetima poslovanja. Integriranje tržišta kapitala

omogućuje efikasniju alokaciju resursa i dinamičan ekonomski rast putem otvaranja sve većih

mogućnosti ulaganja te povećanjem proizvodnje i zaposlenosti. Jedna od najvažnijih koristi

monetarnog integriranja jest i nadnacionalni karakter središnje banke, što dodatno jamči njezin

kredibilitet i neovisnost u ostvarivanju makroekonomske stabilnosti.

Nasuprot tome, negativni učinci monetarnog integriranja pojavljuju se uglavnom na

44

makroekonomskom području jer vlada gubi formalnu nadležnost nad monetarnom politikom i

politikom deviznog tečaja i suočava se s troškovima sektorskih i institucionalnih prilagodbi koji iz

toga proizlaze. Ipak, najveći je rizik povezan s reakcijom konkretnoga gospodarstva na eksterne

asimetrične šokove, što nije povezano samo s pitanjem ostvarene razine ekonomske konvergencije

među zemljama članicama, već i s “odgovorom” zajedničke ekonomske politike na poremećaje koji

dolaze izvan sustava. Posljedica restriktivne monetarne politike, motivirane željom za izgradnjom

povjerenja u novu valutu, u zemljama pogođenim recesijom može biti rastuća nezaposlenost i

ekonomska stagnacija. U tom smislu, aktualna su financijska kriza i globalni ekonomski pad dokaz

ozbiljnih posljedica financijske globalizacije i još uvijek otvorenog pitanja o očekivanim učincima

daljnjega ekonomskog (i monetarnog) povezivanja, kako na globalnome, tako i na regionalnom

području.

Kao učinak financijske integracije tržišta može se spomenuti i golemo povećanje

konkurencije u tom smislu da se omogućilo tržišno formiranje kamatnih stopa, kamatne marže i

provizije, kao i povećanje kvalitete usluge komitentima. Tržišno formiranje kamatnih stopa je

dovelo do općeg smanjenja pasivnih i povećanja aktivnih kamatnih stopa kako bi svaka banka

pokušala privući što veći broj klijenata. Iz prethodnog poglavlja je jasno vidljivo kako se broj

banaka kroz godine smanjio sa cca. 9500 2000. godine na cca 7000 2012. godine., što zbog udara

financijske krize a što zbog novih pravila nametnutih od strane Europske unije, samo one najjače su

mogle opstati kako bi nastavile pružati svoje proizvode. To je dovelo do sigurnijeg tržišta na kojem

vlada veće povjerenje prema financijskim institucijama nego u prošlosti jer su sada institucije

primorane poslovati po strogim pravilima EU. Jedine zemlje u kojima se ostvarilo blago povećanje

broja banaka su zemlje koje su pristupile EU nedavno, 2004. i 2007. godine . To se može objasniti

činjenicom da ulaskom u Uniju se stvaraju nove poslovne mogućnosti za banke u tim zemljama.

Kreditiranjem gospodarstva stanovništva i ostalih sudionika na tržištu banke i monetarno-

financijske institucije omogućavaju pokretanje raznih razvojnih projekata, kupovinu nekretnina, i

općenito potiču razvoj gospodarstva. Količina ukupno izdanih kredita je porasla u razdoblju od

2006. do 2011. godine sa 22,8 trilijuna eura na 24,6 trilijuna eura. Iako je od tih 1,7 trilijuna eura

dio međubankarskih kredita i nikad se nije prelilo u realnu ekonomiju, ipak postoji blago povećanje

izdanih kredita i samim time većeg financiranja realne ekonomije i poticanja novih projekata kroz

te kredite. Struktura zajmova po raspodjeli upućuje na to da su najveći zajmo primci monetarno-

financijske institucije i kućanstva, te iza njih slijede ne financijske korporacije. Financijska kriza

dovela je i do djelomične krize tržišta kredita i naglo se povećao broj nenaplativih zajmova koji se

45

u 2011. godini popeo na procjenjenih 6% na nivou Europske unije. Zemlje koje su najviše bile

pogođene financijskom krizom su naravno imale i najveći udio nenaplaćenih zajmova. U Islandu,

Litvi, Irskoj, Bugarskoj,Rumunjskoj i Latviji postotak nenaplaćenih kredita se kretao od 14-20%.

Prikupljanjem depozita banke osiguravaju potrebna sredstva kako bi izdavale kredite. To je

uz kreditiranje osnovna djelatnost banke. Depoziti u EU su koncentrirani u MFI euro zone i

Ujedinjenoga Kraljevstva, naime, 80% ukupnih depozita se nalazi u MFI euro zone, dok 75%

depozita u EU van eurozone se nalazi u MFI Ujedinjenoga Kraljevstva. U 2011. godini u Grčkoj

(19,9%), Irskoj (16,2%) i Cipru (9,6%) se vidi najveći pad depozita u EU. Rezultat je to velike

financijske krize koja je najviše pogodila ta područja i uništila povjerenje klijenata u svoje banke, te

je došlo do većih povlačenja sredstava sa računa. Rast depozita u 2011. godini stvoren je u

Francuskoj, Finskoj i Bugarskoj gdje je došlo do rasta depozita od 10-15% ovisno o državi.

Učinci integracije prosežu i do samog profita banaka, koji je bitno manji iz godine u godinu,

naime, samo najveće banke i grupacije su uspjele održati visoku razinu profita, dok sve ostale

banke bilježe pad profita iz godine u godinu. Razlozi su razni: sve veći i veći izdaci za razvoj novih

tehnologija i usluga, kao sto je internet bankarstvo, nove regulative donesene od strane mjerodavnih

institucija o potrebnoj količini ukupnog kapitala i rezervi te sve niže kamatne stope koje banke

nude kako bi privukle nove klijente. Banke više nisu nedodirljivi poslovni subjekti već se svaka

banka mora boriti za svoj opstanak na tržištu i za svoje klijente.

'Kriza je pokazala da su banke transnacionalne, a da su pravila njihova nadzora ostala

nacionalna. Stoga se moramo okrenuti prema odlukama o zajedničkom nadzoru' – izjavio je

11.09.2012. predsjednik Europske komisije Jose Manuel Barroso ( Trkanjec,2012).

Bankarska unija je novi mehanizam nadzora banaka koji se sprema provesti od 1. ožujka 2014.

Radi se o svojevrsnom institucijonalnom tijelu koje bi nadziralo rad svih banaka isprva u eurozoni,

a kasnije i u cijeloj EU. Bankarska unija, formirala bi se u tri koraka: ECB bi prvo dobio pravo

nadgledanja svih banaka unutar eurozone i onih izvan nje koje na to pristanu, a zatim bi se formirao

fond za zatvaranje banaka u problemima, kao i model zaštite depozita građana u takvim bankama.

ECB bi također stekao pravo kontrole nad likvidnošću banaka te zahtijevao od njih da imaju

dostatne rezerve kako bi lakše podnijele moguće gubitke. Provedba ovog mehanizma predstavljala

bi značajan osigurač koji bi sprječavao izbijanje kriza poput one 2008. godine i dodatno ojačala

kredibilitet banaka, pojedinih država, ali i cijele eurozone na financijskim tržištima i omogućila još

jeftinije zaduživanje. Odobravanje takvog poteza značilo dodatno jačanje integracije unutar

46

eurozone i ostalih zemalja članica EU koje bi ga prihvatile. Problem je u tome da nije ostvarena

potpuna suglasnost zemalja EU oko provedbe takvog projekta, jer bi to značilo da bi porezni

obveznici jedne članice jednoga dana morali spašavati poljuljane banke neke druge članice EU-a i

snositi posljedice odluka vlade, koju nisu birali, u nekoj drugoj zemlji. Odluka je da se kontrolira

poslovanje samo najvećih banaka u eurozoni, čiji kapital prelazi 30 milijardi eura. Nakon krize

2008. godine koja je zahvatila financijsko tržište i jasno prikazala sve slabosti europskog

financijskog sustava, te slabosti pojedinih država i slabu kontrolu poslovanja banaka, čini se

logičnim i potrebnim da se krene u takvu integraciju bankarskog sektora i potpunu kontrolu nad

poslovanjem banaka kako bi se spriječilo neodgovorno poslovanje i omogućila veća stabilnost

cijelokupne Unije.

Nezaposlenost je jedan od najvažnijih čimbenika ekonomskog napredka, u EU stopa

nezaposlenoti se smanjila od 2000. do 2008. sa 9% na 7% no nakon toga razbuktavanje ekonomske

krize donosi povećanje stope nezaposlenosti u EU od 2008. godine do 2012. godine stopa je porasla

na 11% (Izvor: ECB). Integracija bankarstva u unutarnje tržište je u nekoj mjeri doprinjela

smanjivanju stope nezaposlenosti do 2008. godine, no isto tako zbog sve veće povezanosti

bankarstva sa realnom ekonomijom i ovisnosti iste o bankarstvu uslijed financijske krize je došlo do

povećanja nezaposlenosti u svim sektorima gospodarstva.

Spajanja i pripajanja u sektoru bankarstva su trend koji i dan danas ne posustaje. Velike

banke se ukrupnjavaju sve više pokušavajući tako stvoriti veću bazu korisnika i veći profit. Iako taj

trend postoji oduvijek, važno je napomenuti da se najvažnija spajanja i pripajanja događaju u

razdoblju od 1998. godine pa do 2001. godine, kada se utrošilo oko 300 milijardi eura na spajanja i

pripajanja unutar zemalja EU-153 ,dok od 1990. do 1997. nije utrošeno niti 100 milijardi eura

(I.Asimakopoulos, P.Athanasoglou, 2009). Naravno nije slučajno da se to ostvarilo upravo u

vrijeme uvođenja jedinstvene valute, koja je stimulirala najveće banke da unutar svojih zemalja

spoje ili pripoje one banke koje mogu kako bi se ojačale i spremile za nove izazove koje donosi

jedinstvena valuta. To su godine stvaranja najvećih banaka u europi kao: BNP Paribas u Francuskoj,

SCH i BBVA u Španjolskoj, IntesaBCI and UniCredit u Italiji, RBoS Group u Ujedinjenome

kraljevstvu te Bayerische HypoVereinsbank u Njemačkoj. Do 1999. godine većina spjanja i

3

EU-15: Austrija, Belgija, Danska, Finska, Francuska, Njemačka, Grčka, Irska, Italija, Luksembourg, Nizozemska, Portugal, Španjolska, Švedska i Ujedinjeno Kraljevstvo.

47

pripajanja su se obavljala unutar zemlje članice, odnoso oko 80% ukupnih pripajanja i spajanja se

odnosilo na konsolidaciju domaćih bankaka. U 2000. godini dolazi do zasićenja tržišta i europske

banke počinju više tražiti mogućnosti pripajanja i van svoje zemlje. Naime u toj godini 40%

ukupnih spajanja i pripajanja su prekogranične prirode. Rast prekograničnih preuzimanja se može

pripisati stvaranju Europske monetarne unije i uvođenju eura kao jedinstvene valute (R. Ayadi, G.

Pujals, 2005.).

Integracija financijskih tržišta je dovela kroz godine do: smanjenja broja banaka, povećanja

konkurencije na bankarskome tržištu, smanjivanja pasivnih i povećanja aktivnih kamatnih stopa,

novih bankarskih proizvoda i usluga, pada profita banaka, mogućnosti lakšeg upijanja asimetričnih

financijskih šokova, no samim time i daleko veću mogućnost prelijevanja tih istih šokova iz jedne

članice u drugu.

48

6. PERSPEKTIVE I IZAZOVI TRŽIŠTA BANKARSTVA U EU

U uvjetima globalizacije te razvoja računalne tehnologije nestaju granice između

nacionalnog i svjetskog gospodarstva, što tvrtkama i financijskim institucijama otvara dosad

nezamislive mogućnosti poslovanja. Promjene u financijskim sustavima uočavaju se na

primjenjivanim financijskim instrumentima, u tehnologijama i tehnikama financiranja, u pojavi

novih financijskih institucija, te u velikim promjenama u regulaciji financijskih institucija. Ono što

se mora reći kao glavni uzrok sve veće globalizacije u bankarstvu je želja za smanjivanjem troškova

kako bi se naposljetku povećala dobit što bi zadovoljilo vlasnike (dioničare) međunarodnih banaka.

Zadnjih dvadeset godina u međunarodnim financijama obilježile su mnoge pojave koje su samo

pogodovale globalizaciji u bankarstvu od kojih su najvažnije disintermedijacija, internacionalizacija

financija, sekuritizacija, deregulacija-reregulacija, tehnološka revolucija i financije, sve veći značaj

država na financijskim tržištima kroz politiku javnog duga. Uspoređujući moderno bankarstvo s

tradicionalnim bankarstvom očitima su se pokazale bitne razlike. Nove poslovne filozofije banaka,

iz kojih proizlaze nove strategije, karakterizira orijentacija prema klijentu, za razliku od

tradicionalnoga bankarstva, kada su banke bile orijentirane same na sebe. Danas potrošači veoma

brzo i uz niske troškove mogu doći do bitnih podataka i lako usporediti tko im nudi najbolje uvjete.

Zbog porasta životnoga standarda stanovništva širom svijeta i zbog porasta konkurencije u

globalnim razmjerima, promjene u poslovnim filozofijama banaka bile su neizbježne.

Novi bankarski proizvodi i usluge nastaju kao neprestano odgovaranje banaka na zahtjeve

tržišta i zapravo su jedina alternativa za očuvanje konkurentne pozicije na tržištu. Velike banke su

prve krenule u razvoj novih proizvoda i usluga jer su kao takve najviše izložene svim promjenama i

zahtjevima tržišta, također zbog svoje veličine imaju i najveći broj stručnjaka koji mogu procijeniti

i ostvariti određenu zamisao i pretvoriti ju u uslugu koja se može profitabilno plasirati na tržište. Za

uspjeh novih proizvoda i usluga neophodno je ostvarivanje četiri bitne stavke: visoko kvalitetno i

motivirano osoblje, suvremena tehnička opremljenost (Hardver, softver i telekomunikacija),

adekvatni menadžment i optimalna organizacija. Najveća promjena koja je nastala u cijelome

sustavu je ta da banke više nisu pasivne i ne čekaju da klijenti dođu kod njih kako bi im ponudili

svoje usluge, već privlače ljude k sebi i aktivno traže klijentelu kako bi povećale obujam posla a

samim time i dobit.

Razvoj telekomunikacije, interneta i informatičke znanosti je omogućio bankama da se bez

49

obzira na geografsku udaljenost brzo i efikasno povežu sa svojim klijentima. Elektronsko

bankarstvo i elektronski novac su jedno od najvećih tehnoloških dostignuća u području bankarstva

jer omogućuju smanjenje troškova, lakše upravljanje rizicima te brzu i efikasnu komunikaciju sa

klijentima. Pojam samoposlužno bankarstvo znači korištenje novih tehnoloških rješenja u

bankarskome sektoru, kojima se omogućuje da izvan vremenskih i prostornih granica što ih je

uspostavilo tradicionalno bankarstvo korisnici samostalno uz pomoć računalne mreže obavljaju

novčane transakcije.

Početci elektronskog bankarstva su nastali u Velikoj Britaniji u osamdesetim godinama prošloga

stoljeća, tada je stambena štedionica Nottingham Building Society formirala sustav zvan Homelink

omogućavajući klijentima da preko njega daju banci naloge za obavljanje novčanih transakcija.

Danas je standardna ponuda banaka mogućnost obavljanja svih plaćanja putem interneta ili transfera

sredstava između računa kao i mogućnost podizanja gotovine na javno pristupačnim bankomatima.

Primarni cilj uvođenja ove usluge je bio rješavanje problema vezanih uz sustav plaćanja zasnovan

na papiru. Elektronski novac omogućava kupovinu roba i usluga unutar korisnika jedne

komercijalne računalne mreže (Internet) ili preko poslovnih bankarskih mreža (SWIFT), dakle u

praksi elektronski novac zamjenjuje gotovinu ili čekove pri transakcijama. Obavljanje kompletnog

bankarskog poslovanja direktno iz kuće danas je uobičajena praksa u razvijenim zemljama i tako su

banke prisiljene razvijati takve tehnologije kako ne bi izgubile korak sa konkurencijom i izgubile

dio klijenata.

Razlog zbog kojeg je Internet bankarstvo ostvarilo tako veliki uspjeh jest da je moguće pristupiti

svojem računu od 0-24 sata dnevno svaki dan u godini a plaćanja će biti izvršena u što kraćem roku

od primitka naredbe i uvelike se izbjegavaju redovi u bankama i gubljenje vremena u istima.

Bankarski proizvodi i usluge koje se nude kroz Internet bankarstvo su: mjenjački poslovi, otvaranje

i korištenje tekućih i depozitnih računa, provjera stanja na računu, otvaranje čekovnog računa,

provjera transakcija iz prethodnog perioda, plaćanje računa elektronskim putem, korištenje sistema

elektronskih kartica, elektronski transfer između računa, poslovno informiranje putem e-maila,

odobravanje raznih kredita i savjetodavne te brokerske usluge. Također moguća je i provjera stanja

računa i davanje naloga plaćanja preko SMS-a sa mobilnog telefona. Daljnji razvoj Internet

bankarstva odnosi se na poboljšanja u okviru sigurnosti osobnih podataka klijenata i novčanih

transakcija.

Pojam samoposlužno bankarstvo predstavlja korištenje novih tehnoloških rješenja u bankarskome

sektoru, kojima se omogućuje da izvan vremenskih i prostornih granica što ih je uspostavilo

tradicionalno bankarstvo korisnici samostalno, uz pomoć računalne mreže obavljaju novčane

transakcija. Jasno je vidljivo da se broj korisnika iz godine u godinu u svakoj zemlji povećava,

50

korisnici uviđaju prednosti ove usluge i počinju sve više to iskorištavati. Tablica 3. prikazuje broj

korisnika elektronskog (samoposlužnog) bankarstva u nekim zemljama EU.

Tablica 3. Broj korisnika usluga elektronskog(samoposlužnog) bankarstva (u milijunima)

1999. 2000. 2001. 2002 2003. 2004.

Velika britanija 1 2 3,1 3,9 4,9 5,4

Njemačka 0,9 1,6 2,5 3,5 4 4,9

Španjolska 0,7 1,3 1,8 2,1 2,5 2,7

Francuska 0,2 0,4 0,8 1,1 1,8 2,1

Švedska 1 1,3 1,5 1,7 1,9 2

Nizozemska 0,2 0,5 0,9 1,2 1,5 1,7

Italija 0,1 0,3 0,5 0,8 1,3 1,7

Švicarska 0,2 0,4 0,6 0,6 0,7 0,8

Izvor: NOVE USLUGE BANKARSKOGA SEKTORA: RAZVITAK SAMOPOSLUŽNOGA BANKARSTVA U

HRVATSKOJ, Ante Rončević,http://hrcak.srce.hr/8518?lang=en, pregledano 27.05.2013.

Lako je za uočiti da je broj korisnika elektronskog bankarstva u stalnome porastu, korisnici brže i

lakše uspijevaju doći do usluga koje su im potrebne i uviđaju sve prednosti koje im nudi ovaj oblik

bankarstva te se sve više služe njime.

Rezultat deregulacije i liberalizacije tržišta je taj da se tradicionalne barijere između

bankarstva i osiguranja ruše. Zaslužne za to su također i najveće banke koje su u stanju pružiti širok

spektar financijskih usluga bez da se dovode u rizik nelikvidnosti ili prezaduženosti. Bankarsko

osiguranje podrazumijeva ponudu paketa financijskih usluga i usluga osiguranja u isto vrijeme i na

istome mjestu. Bankarsko osiguranje je korak prema stvaranju financijskih ''super tržišta'' gdje jedna

financijska institucija pruža sve financijske usluge koje su potrebne klijentima. Osnovni razlog za

ekspanziju bankarskog osiguranja je dobit. Intenzivna konkurencija među bankama i smanjenje

kamatnih stopa je dovelo do povećanja administrativnih i marketinških troškova i ograničila

profitne marže za tradicionalne bankarske proizvode što je rezultiralo stvaranjem novih načina kako

povećati profitabilnost. Životna osiguranja su uvijek bila donekle zaštićena poreznim olakšicama

tako da su postala sve popularnija i tu su banke uvidjele potencijal toga tržišta. Jedan od razloga je

također i diverzifikacija prihoda, kako se banke ne bi dovele u situaciju da im je jedini izvor prihoda

51

razlika između pasivne i aktivne kamate na depozite i izdane kredite. Koristi bankarskog osiguranja

za osiguravajuće tvrtke ogledaju se u tome da proširuju svoj obuhvat na nove klijente i da prošire

paletu proizvoda osiguranja koje nude. Za klijente prednosti se ogledaju u činjenici da mogu birati

pakete ''sve u jednom'' (devizni, tekući računi, osiguranja...) i tako im se uštedi vrijeme, također

ušteda klijenata je prisutna zbog nižih provizija i osiguravateljskih premija.

U sljedećih nekoliko godina može se očekivati da će se nastaviti ključni strukturni trendovi

koji su se razvili u protekla dva desetljeća, a posebice oni koji se odnose na daljnja spajanja i

preuzimanja, procese restrukturiranja u naprednim gospodarstvima i širenja na istočnu Europu.

Sljedeći korak u jačanju tog sektora jest restrukturiranje i dokapitalizacija ranjivih banaka te

vraćanje povjerenja u cijeli sustav. Postavlja se također pitanje što će se dogoditi sa državnim

udjelima u bankama diljem EU. Naime nakon što je buknula financijska kriza vlade država članica

su reagirale i dokapitalizirale banke kako ne bi došlo do teških posljedica za ukupno gospodarstvo i

u dosta slučajeva je to dovelo do nacionalizacije banaka. Na taj način, pomalo ironično, bankarstvo

koje je bilo glavni promotor deregulacije i slobode natjecanja na tržištu preživjelo je financijsku

krizu uz pomoć državne intervencije. Dakle bitno pitanje koje će se morati riješiti u budućnosti je

koliko će se države zadržati u bankarskome sektoru i na koji će način povratiti kapital uložen u

spašavanje ukupnog financijskog sustava. U interesu država je da se ovakva kriza ne ponovi i zato

je potrebno stvoriti strog sustav kontrole kako banke ne bi bile u stanju ludom trkom za profitom

uništiti same sebe a potom i ukupno gospodarstvo. Dok se to ne ostvari vlade država neće izaći iz

bankarskoga sektora.

Još jedno bitno pitanje je kako će se provesti dodatna sanacija bankarskoga sektora u EU,

naime bilo je pokušaja da se to provede na razini cijele Unije, kroz različite fondove za

financiranje, ali neke od država su se tome protivile pa je saniranje bankarskoga sektora provedeno

na razini svake države članice pojedinačno. S obzirom na dubinu problema i važnost bankarstva za

cijelokupno unutarnje tržište ponovo se obnavljaju ideje o internacionalnome pristupu sanaciji

europskoga bankarstva. To će se pokušati provesti kroz projekt stvaranja Bankarske unije kao

novog mehanizma nadzora nad poslovanjem banaka. Projekt oko kojeg su se vodile žustre rasprave,

jer neke od država nisu bile spremne na sve točke koje su se predlagale, pogotovo na dio koji

obvezuje sve zemlje članice da moraju učestvovati u financijskoj pomoći u slučaju da se jedna od

zemalja članica nađe u problemima proizašlih iz financijske krize ili šokova na financijskim

tržištima. Čini se ipak da je stvaranje Bankarske unije neminovno za zemlje članice Europske Unije

kako bi osigurale stabilnost na unutarnjem tržištu. Izazovi sa kojima se bankarsko tržište suočava

52

su razni: promjene legislativnih odredbi, dinamična konkurencija, daljnje razvijanje tržišta i sve

veća očekivanja dioničara. Na te izazove će banke morati odgovoriti sa odgovarajućim strategijama

i brzim te efikasnim reakcijama na svaku promjenu na tržištu, da li ona bila legislativne,tehnološke

ili pak promjene u ponašanju potrošača.

53

7. ZAKLJUČAK

Od osnivanja Europske unije provedene su razne direktive i odredbe kako bi se integriralo

financijsko tržište unutar sistema unutarnjeg tržišta, savladale su se mnoge prepreke kretanja

kapitala i mogućnosti osnivanja filijala banaka u državama članicama. To je dovelo do određenih

pozitivnih ali i nekoliko negativnih posljedica.

Pozitivne su naravno bile olakšana mogućnost prekograničnih plaćanja, investiranja u druge

države članice, povećanje konkurencije na bankarskome i financijskome tržištu uslijed koje je došlo

do općeg pada aktivnih kamatnih stopa i rasta pasivnih, sve to kako bi se privuklo što veći broj

klijenata. Formirale su se razne financijske institucije Europske unije zadužene za financiranje

projekata diljem Unije i za kontrolu rada ostalih bankarsko-financijskih institucija. Uslijed

integracije ljudima se nudi široka paleta bankarskih usluga koje postaju sve jeftinije zbog velike

konkurencije na tržištu. Stvorili su se također zakonodavni okviri za poslovanje banaka unutar

Unije te niz pravila i odredbi koje banke moraju poštovati ako žele poslovati na tome teritoriju,

stvorilo se iz godine u godinu sve sigurnije tržište na kojemu mogu poslovati samo oni koji poštuju

pravila.

Idiličnu sliku kvari međunarodna financijska kriza, uzrokovana upravo od strane američkoga

bankarskoga sektora, koji je suludom trkom za profitom i izdavanjem nesigurnih kredita te

prevelikom izloženošću zamalo doveo do potpunog kolapsa međunarodnog financijskoga sektora.

Da se u određenome trenutku u cijelu priču nisu uplele vlade država i sanirale velike gubitke,

posljedice za ukupno gospodarstvo EU bi bile nesagledive. Problem koji se stvorio je upravo

posljedica velike integracije financijskoga sektora sa cijelokupnim unutarnjim tržištem, kriza koja

je potresla velike banke i financijske institucije nije ostala u financijskome sektoru već se prelila i u

realno gospodarstvo zbog neraskidivih veza poduzeća i banaka te ovisnosti određenih poduzeća o

kotacijama na burzama.

Koliko god negativne bile posljedice financijske krize, ne može se zaključiti da je integracija

financijskog tržišta i bankarstva u EU bila promašaj. Ljudi su danas u mogućnosti bez ikakvih

problema obavljati prekogranična plaćanja, što olakšava suradnju različitih subjekata iz različitih

zemalja Unije, u mogućnosti su također u potpunosti obavljati svoja plaćanja putem Interneta iz

54

svojih kuća zahvaljujući Internet bankarstvu, omogućena je čak i kupovina preko interneta sa

novim tehnologijama koje su se razvile upravo zbog sve veće konkurencije koja je uslijedila

integraciji. Banke su primorane nuditi sve sofisticiranije proizvode kako bi privukle klijente, zbog

toga se iz dana u dan poboljšava usluga koju banke pružaju klijentima i sve više se smanjuju

troškovi koje ti klijenti moraju plaćati. Banke više nisu pasivni igrači na tržištu već svakodnevno

razvijaju svoju ponudu kako bi poboljšali svoju poziciju odnosu na konkurenciju.

Integracija bankarstva na unutarnjem tržištu EU je imala veliki utjecaj na samo

gospodarstvo unutar EU. Prekogranična plaćanja su omogućena i olakšana sa novim tehnologijama,

banke su usko povezane sa poduzećima i financiraju njihove projekte kroz zajmove. Efikasan

bankarski sustav je jedan od temelja kako bi se izgradilo efikasno gospodarstvo a integracijom

bankarstva u unutarnje tržište EU se stvorio upravo efikasan bankarski sustav u kojem se uklonila

većina prepreka za transakcije i bankarske usluge diljem EU.

55

LITERATURA

KNJIGE

1) Kandžija V. i Cvečić I., 2010, Ekonomika i politika Europske unije, Ekonomski fakultet

Sveučilišta u Rijeci, Rijeka

2) Mintas-Hodak Lj. (skupina autora), 2010, Europska Unija, ,MATE, Zagreb.

3) Srb.V, Matić.B, Marković.B, 2003. , Monetarne financije, Ekonomski fakultet u Osijeku,

Osijek.

4) Gregurek M. i Vidaković N. , 2011., Bankarsko poslovanje, RRIF,Zagreb

5) Kandžija V. i Živko I., 2004. Poslovna politika banaka, Ekonomski fakultet Sveučilišta u

Rijeci i Mostaru, Rijeka-Mostar

6) Miller R. L. i Vanhoose D. D., 1997. Moderni novac i bankarstvo ( Treće izdanje), MATE,

Zagreb

INTERNET STRANICE I PUBLIKACIJE U PDF-U

7) Sanja Simić,Novo tržište kapitala,HANFA, Zagreb 2008, dostupno na:

www.hanfa .hr /dl.php?id=2 , pregledano 10.9.2012.

8) Financial Report 2011, European Investment Bank Group, 2011, dostupno na:

http://www.eib.org/infocentre/publications/all/financial-report-2011.htm, pregledano 12.9.2012

9) Pristupanje EU/EMU,HNB,2012., dostupno na:

http://www.hnb.hr/medjunarodna_suradnja/h-institucionalni-ustroj.htm, pregledano

12.9.2012.

56

10) Ante Rončević,NOVE USLUGE BANKARSKOGA SEKTORA: RAZVITAK

SAMOPOSLUŽNOGA BANKARSTVA U HRVATSKOJ, dostupno na:

http://hrcak.srce.hr/8518?lang=en, pregledano 12.4.2013.

11) V Kandžija,Unutarnje europsko tržište i temeljni koncepti ekonomskih politika u EU (2.

dio), 2011., dostupno na: http://oliver.efri.hr/~europe/mikrosustav/unutarnje.pdf, pregledano

10.5.2013.

12) Božena Gulija,Unutarnje tržište, 12. Siječnja 2011., dostupno na:

http://www.entereurope.hr/page.aspx?PageID=102, pregledano 10.4.2013.

13) Dragana Markanović, Europska središnja banka, 2011.,dostupno na:

http://www.entereurope.hr/page.aspx?PageID=4, pregledano 15.4.2013.

14) PRISTUPANJE EU/EMU,HNB,9. Svibnja 2012., dostupno na:

http://www.hnb.hr/medjunarodna_suradnja/h-institucionalni-ustroj.htm , pregledano 21.4.2013.

15) Financial Report 2011, European Investment Bank Group,2011, dostupno na:

http://www.eib.org/infocentre/publications/all/financial-report-2011.htm, pregledano 2.5.2013

16) Delegacija Europske unije u Republici Hrvatskoj, dostupno na:

http://www.hbor.hr/pokrenut-europski-mehanizam-za-stabilnost-esm , pregledano 11.5.2013

17) Zakon o kreditnim institucijama, HNB, 2008., dostupno na:

http://www.hnb.hr/propisi/zakoni-htm-pdf/h-zakon-o-kreditnim-institucijama-10-

2008.pdf , pregledano 12.5.2013

18) Damir Bićanić, Danijel Delač, Globalizacija u bankarstvu,2009.,dostupno na:

http://web.efzg.hr/dok//FIN/mnakic/Globalizacija%20u%20bankarstvu2-kona

%C4%8Dna.pdf , pregledano 12.5.2013

19) V. Telljohann, D. Freddi, D. Dazzi, Recession and social dialogue in the banking sector: a

57

European perspective, 2011, dostupno na:

http://www.euro9found.europa.eu/pubdocs/2011/61/en/1/EF1161EN.pdf , pregledano

28.4.2013

20) Željko Trkanjec, Barroso traži bankarsku uniju i opći nadzor banaka!,12.9.2012, dostupno

na: http://www.tportal.hr/vijesti/svijet/214133/Barroso-trazi-bankarsku-uniju-i-opci-nadzor-

banaka.html , pregledano 16.4.2013

21) Recesija i socijalni dijalog u sektoru bankarstva: europska perspektiva Izvršni sažetak,

dostupno na: http://www.eurofound.europa.eu/pubdocs/2011/611/hr/1/EF11611HR.pdf ,

pregledano 14.4.2013

22) Viktorija Proskurovska,European banking sector fact and figures, http://www.ebf-

fbe.eu/uploads/FF2012.pdf, pregledano:15.8.2013.

23) I.Asimakopoulos, P.Athanasoglou,Revisiting the merger and acquisition, performance of

European banks, 2009, dostupno na:

http://mpra.ub.unimuenchen.de/31994/1/MPRA_paper_31994.pdf, pregledano : 8.9.2013.

24)R. Ayadi, G. Pujals, Banking mergers and acquisitions in the EU: overview,asssments and

prospects, 2005, dostupno na: http://www.suerf.org/download/studies/study20053.pdf ,

pregledano 8.9.2013.

58

POPIS GRAFIKONA I TABLICA

Grafikoni:

Grafikon 1. Grafički prikaz sastavnica Europskog sustava središnjih banaka..................................19

Grafikon 2.Investicijski mix EIB-a po valutama ..............................................................................22

Grafikon 3. Broj monetarno financijskih institucija u EU.................................................................26

Grafikon 4. Broj monetarno financijskih institucija u Euro zoni.......................................................27

Grafikon 5. Količina novaca posuđenih u obliku zajmova od strane MFI EU..................................29

Grafikon 6. Struktura raspodjele ukupnih zajmova............................................................................30

Grafikon 7. Prosječni udio nenaplativih kredita u EU i Euro zoni.....................................................31

Grafikon 8. Udio nenaplativih kredita u ukupnih kreditima širom zemalja EU u 2007. i 2011.

godini..................................................................................................................................................32

Grafikon 9. Ukupna količina depozita u MFI EU i euro zone...........................................................33

Grafikon 10. Povećanje depozita po pojedinim zemljama EU u 2011. godini...................................34

Grafikon 11. Kretanje ukupne količine kapitala i rezervi banaka u EU............................................36

Grafikon 12. Profit ili gubitak nakon oporezivanja velikih bankarskih grupacija i samostalnih

banaka.................................................................................................................................................37

Grafikon 13. Profit ili gubitak nakon oporezivanja srednjih bankarskih grupacija i samostalnih

banaka.................................................................................................................................................38

Grafikon 14. Profit ili gubitak nakon oporezivanja malih bankarskih grupacija i samostalnih

banaka.................................................................................................................................................39

Grafikon 15. Profit ili gubitak nakon oporezivanja bankarskih grupacija i samostalnih banaka koje

posluju na unutarnjem tržištu ali nisu iz EU......................................................................................40

Grafikon 16. Ukupni profit ili gubitak svih europskih banaka i bankarskih grupacija koje posluju na

unutarnjem tržištu...............................................................................................................................41

Grafikon 17. Kretanje kamatne stope na kredite za kupovinu nekretnina..........................................42

Grafikon 18. Količina novca posuđena za dugoročne kredite za kupovinu nekretnina.....................43

59

Tablice:

1. .Odredbe i direktive donesene u području financija i bankarstva u EU........................................7-8

2. Broj monetarno financijskih institucija po pojedinim zemljama od 2002.- 2012. godine.............28

3. Broj korisnika usluga elektronskog(samoposlužnog) bankarstva..................................................49

60

IZJAVA

kojom izjavljujem da sam diplomski rad s naslovom Unutarnje europsko tržište i

integracija bankarskog tržišta izradio samostalno pod mentorstvom prof. dr. sc. Vinka

Kandžije i višeg asistenta dr. sc. Igora Cvečića. U radu sam primijenio metodologiju

znanstvenoistraživačkog rada i koristio literaturu koja je navedena na kraju diplomskog

rada. Tuđe spoznaje, stavove, zaključke, teorije i zakonitosti koje sam izravno ili

parafrazirajući naveo u diplomskog radu na uobičajen, standardan način citirao sam i

povezao s fusnotama s korištenim bibliografskim jedinicama. Rad je pisan u duhu

hrvatskog jezika. Suglasan sam s objavom diplomskog rada na službenim stranicama

Fakulteta

Student

Bojan Brkić

_____________________________

61