IMPRESSUM

SADRŽAJ:

Uvodnik

1. Svečanosti

2. Župnijska natjecanja

3. Državna natjecanja

4. Nagradni natječaji

5. Čitanjem do zvijezda

6. Kultura

7. Obljetnice

8. Terenska nastava

9. Sport

10. Zdravstveni odgoj

11. Zanimljivosti

12. Literarni kutak

13. Križaljke

UREDNIŠTVO:

Mihaela Gal, Leona Novak,

Viktorija Jesen, Nina

Toplek, Damira Krčar, Stela

Radek, Florijan Horvat,

Emily Strah, Leonard

Markaj, Vinko Lozić, Lidia

Vinković, Lucija

Bajrektarević, Alma

Pongrac, Nikolina Markaj

Glavni urednik:

Alma Pongrac

Voditeljica novinarske

družine:

Milana Gašparović

Voditeljica fotografske

družine:

Vera Moharić

Odgovorni urednik:

Željka Kutnjak

lipanj, 2014.

ragi učenici, roditelji, učitelji i svi ostali čitatelji!

Dobro došli u još jedan broj „Gorana“!

Ova nam je godina donijela zaista mnogo lijepih stvari. Učenici i učitelji naše škole učili su,

pisali, crtali, fotografirali, stvarali i donijeli mnogo uspjeha i radosti sebi i svima oko sebe.

U ovom broju donosimo vam članke o različitim događajima iz naše škole: natjecanjima,

poboljšanjima, novostima, priredbama i susretima. Nadam se da ćete uživati u čitanju i

upoznavanju aktivnosti naše škole.

Iskreno se nadam da ste svi lijepo proveli ovu školsku godinu i da će vam ostati u lijepom

sjećanju. A uskoro dolazi i ljeto, vrijeme kada treba uživati u zasluženom odmoru i druženju s

prijateljima.

Mnogo sunca, zabave, druženja, ali i uspjeha u sljedećoj školskoj godini želi vam vaša urednica

Alma.

D

1

Miris kolačića, zvuk zvončića i božičnih

pjesama se bliže. Širi se božićna čarolija:

dobrota, ljubav, darežljivost. Ali zašto

samo za vrijeme Božića? Zašto bi se ta

čarolija širila samo za to kratko vrijeme?

Humanitarne akcije pozivaju ljude da čine

dobro, da daruju nešto onima koji to

nemaju. Božić bi trebao biti svaki dan.

Kako održati blagdansko raspoloženje i

poslije Božića? Kako bi bilo tijekom cijele

godine biti pažljiv, dobar, veseo i pošten?

Evo predlažem i vama da uzmete malo

čokolade, šalicu toplog čaja, udobno se

smjestite, napišete nešto lijepo najmilijima

i razmislite o ovome o čemu i ja

razmišljam. Sretan Božić!

lagdansko raspoloženje u 1. b razredu

Radionica izrade adventskih vjenčića

Božić se bliži, a blagdansko raspoloženje zavladalo je i u našoj školi. 21. studenog 2013. s

početkom u 16 i 30, održana je kreativna radionica izrade adventskih vjenčića. Uz puno mašte

i malo dobre volje, naši najmlađi, učenici prvašići, uz pomoć svojih roditelja te učiteljice

Gordane Kolarić, izradili su prava mala remek-djela. Originalni vjenčići, kakve ne možete

naći ni u jednoj trgovini, izrađeni su uz pomoć prirodnih materijala poput bukvice, češera,

grančica bora, slame, suhog lišća i dr. Učenici i njihovi roditelji pokazali su svoju kreativnost,

uživali u druženju, a izrađenim će vjenčićima ukrasiti svoje domove za nadolazeće blagdane.

B

2

"Tko će čuvati moj grad, moje

prijatelje, tko će Vukovar iznijeti iz

mraka? Nema leđa jačih od mojih i

vaših."

Ovim riječima Siniše Glavaševića i naša je

škola obilježila Dan sjećanja na Vukovar, grad

– simbol hrvatske slobode. Žrtva tog hrabrog i

ponosnog grada ne smije se zaboraviti i svim

sudionicima obrane treba primjereno i

dostojanstveno odati počast.

Dana 12. studenog 2013. i naše su misli bile u

Vukovaru. Program u čast sjećanja na grad

heroj otvorili su učenici šestih razreda

pjesmom Hallelujah. Glavaševićevu Priču o

gradu čuli smo u odličnoj interpretaciji bivšeg

učenika naše škole, Ivana Modrića. O teškim

borbama, danima obrane grada, predaje, pada

u ruke neprijatelja i životu u logoru govorio je

naš poseban gost, hrvatski branitelj, gospodin

Dragutin Špac. Učenici su sa zanimanjem

slušali dirljive priče o stvarnim događajima i

ljudima. Gospodin Špac svjedočio nam je o

najtežim danima te ratne 1991., o hrabrim

suborcima koji su riskirali živote jedni za

druge i za domovinu, o vjeri i nadi, te

preživljavanju u srpskim koncentracijskim

logorima. Svaka njegova riječ oslobođena je

mržnje i osvete u kojoj su učenici prepoznali

poruke ljubavi, hrabrosti i ponosa.

Viktorija Jesen

jećanje na žrtvu Vukovara

Povodom Dana sjećanja na žrtvu

Vukovara učenici sedmog i osmog

razreda zajedno s učiteljicama i ravnateljem

prisustvovali su molitvi za sve one koji su

darovali svoje živote za slobodu Hrvatske.

Molitvu je predvodio đakon vlč. Silvio

Košćak, a na kraju smo ispred crkve upalili

svijeće za sve pale heroje Vukovara.

S

Dani kruha i zahvalnosti za plodove zemlje

vala za kruh naš

svakoga dana

I ove smo godine zahvalni

na svim blagodatima koje nam naša zemlja

daje te smo 18. listopada

obilježili Dane kruha i zahvalnosti za

plodove zemlje u našoj školi. Nakon kratke

i dojmljive svečanosti župnik Ivica

Puškadija blagoslovio je kruh, nakon čega

smo se svi pomolili i zahvalili što imamo

toliko obilja pred sobom. Nakon svečanosti

zajedno s učiteljima otišli smo u razrede i

uživali u finom i domaćem kruhu,

pecivima te raznim slasticama.

Emily Strah

H

4

veti Nikola i krampus posjetili našu školu

Sveti Nikola i krampus stigli su i u našu

školu. Njihovi pomoćnici vilenjaci dobroj djeci djelili su slatkiše. Svaki učenik dobio

je „cukore“ i po jednu naranču. Zločesti

krampus poticao ih je na loše stvari i naglasio da ce ih odvesti u mračnu šumu

ako budu zločesti. Učenici nižih razreda

imali su strah prema krampusu, dok su se učenici viših razreda smijali njegovim šalama. Na kraju njihova pohoda nitko nije odveden u mračnu šumu što dokazuje da su

naši učenici bili dobri cijele godine.

S

5

Županijska smotra LiDraNo 2014.

lavlje umjetnosti i kreativnosti

LiDraNo – slavlje umjetnosti i

kreativnosti, literarnog, dramsko-scenskog

i novinarskog stvaralaštva te mladog uma

punog ideja koji može i mora promijeniti

svijet nabolje! Županijska smotra LiDraNo

ove je godine održana 6. veljače u

čakovečkom Centru za kulturu. Škola

domaćin bila je OŠ Donji Kraljevec koja je

Smotru otvorila i to veoma veselo –

pjesmom i plesom. Uslijedili su

pojedinačni i skupni scenski nastupi, njih

čak 17!

Raznolikosti nije manjkalo. Nakon kratkog

predaha i domjenka, učenici i njihovi

voditelji sudjelovali su na Okruglim

stolovima gdje su raspravljali o svojim

izvedbama, radovima te slušali radijske

emisije. Naši učenici ove su godine bili

izrazito kreativni te su se predstavili i

tekstom i igrom. Lutkarska družina ( Asja

Vidović, Lorena Novak, Petra Šenji, Tea

Varga i Valentina Hrustek pod vodstvom

učiteljice Jelene Dokleje) izvela je

predstavu prema narodnoj basni „Nit smrdi,

niti diši“. Dramsko-scenska družina (Tena

Šafarić, Nensi Jagec, Marta Novak, Ivona

Sabol, Helena Flinčec, Viktorija Dretar,

Gabriela Novak, Hinko Grozdek, Abel

Magdalenić i Vinko Lozić pod vodstvom

učitelja Alena Barbića) predstavila se

zanimljivom scenskom igrom „Priredba“.

Samostalnim novinarskim radom

predstavile su se dvije učenice. Kritiku„

Let do savršenstva“, napisala je Alma

Pongrac, a tematski članak pod nazivom

„Povratak male pločice za pisanje“ Lucija

Bajraktarević. Alma Pongrac predstavila je

školu i svojim literarnim radom

„Neprimjetan stisak ruku“ koji je

predložen za državnu smotru LiDraNo.

Također, na državnu smotru predložena je

i lutkarska predstava „Nit smrdi, nit diši“.

Čestitamo svim našim učenicima i

njihovim voditeljima, a predloženima za

državu želimo mnogo uspjeha!

Alma Pongrac

S

6

Županijsko natjecanje iz fizike

stinite nagrade su uvijek u razmjeru s radom i žrtvama

Osnovna škola Ivana Gorana Kovačića Sveti Juraj na Bregu bila je ponosni domaćin

Županijskog natjecanja iz fizike koje se održalo 27. veljače 2014. Sudjelovalo je 23 učenika.

Ravnatelj i načelnik su otvorili natjecanje sa svojim govorima koji su nadahnuli natjecatelje.

Mentor naših učenika, Mario Pinc objasnio je pravila natjecanja u učionicama. Učenici naše

škole pripremili su kratak program s recitacijom i pjesmama.

Učenici naše škole postigli su sljedeće rezultate:

Karlo Maček 85,3 %

Miho Hren 73,3 %

Karla Škvorc 61,3 %

Karlo Pajnogač 26,7 %

I

7

Državno Natjecanje iz fizike 2014.

Prva i treća državna nagrada!

Ovogodišnje državno Natjecanje iz fizike

održavalo se od 5. do 8. svibnja u

Krapinsko-zagorskoj županiji. Sudionici su

odsjeli u hotelu „Well“ u sklopu Terma

Tuhelj, a samo natjecanje održano je u

Osnovnoj školi Stubičke Toplice.

Sudjelovalo je 143 učenika i 94 mentora.

Natjecanje je održano u organizaciji

Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta,

Agencije za odgoj i obrazovanje te

Hrvatskog fikizalnog društva.

Natjecanje je obuhvaćalo dva područja:

smotru eksperimentalnih radova i

natjecanje u znanju.

Smotra eksperimentalnih radova

sastojala se od prezentacije rada pred

ocjenjivačkim odborom (svih 6 radova) i

prezentacija rada pred svim sudionicima i

mentorima (prva 3 odabrana rada).

Natjecanje u znanju sastojalo se od

teorijskog i praktičnog djela.

Natjecanje je teklo veoma glatko i svi su

imali dovoljno vremena za odmor. Samo

natjecanje trajalo je 2 sata na dan, a

ostatak dana natjecatelji su iskoristili za

kupanje u toplicama, šetnjom kroz Zagorje

i mnogim drugim aktivnostima. Naša škola

predstavila se s trojicom učenika koji su

ostvarili izvrsne rezultate.

Miho Hren i Domagoj Smolić osvojili su

1. nagradu u području eksperimentalnih

radova s „Elektrohidrodinamičkim

pogonom“, dok je Karlo Maček osvojio 3.

nagradu u natjecanju iz znanja.

Trojicu učenika za natjecanje je pripremao

njihov mentor Mario Pinc. Čestitke svima!

Ukratko o eksperimentalnom radu

Elektrohidrodinamički pogon uz pomoć

visokog istosmjernog napona (iznad 10 kV)

ionizira čestice zraka i ubrzava ih prema

elektrodama. Što to znači? To znači da

EHDP doslovno trga molekule zraka koje

se nalaze između njegovih elektroda na

katione i elektrone. Katione na putu prema

katodi usporavaju neutralne čestice zraka

što omogućuje električnoj sili podizanje

čitave konstrukcije. Konstrukcija leti zbog

zakona akcije i reakcije odnosno, kako

kationi privlače katodu prema sebi (prema

gore, jer je katoda smještena na dnu, a

anoda na vrhu), tako u isto vrijeme guraju

neutralne čestice prema dolje. To možemo

osjetiti laganim vjetrićem koji se stvara.

Miho Hren

8

Državno Natjecanje iz geografije 2014.

Klara osvaja Zadar

Klara Grošanić učenica 7. b razreda i ove je godine zablistala u punom sjaju.

Klara je sudjelovala na državnom Natjecanju iz geografije koje se održavalo u

Zadru od 7. do 9. svibnja.

Na natjecanju je, u kategoriji sedmih razreda, sudjelovalo 15 učenika iz cijele

države, a Klara je osvojila izvrsno 5. mjesto! Njezina mentorica Marijana Belko

obavila je sjajan posao pripremajući je. Čestitamo Klari i njezinoj mentorici na

osvojenom uspjehu!

Izabela Franković

Državna smotra LiDraNo 2014.

Ljepota dječje mašte

Državna smotra LiDraNo ove je godine

održana u Primoštenu od 23. do 27.

ožujka. Sudjelovali su mnogi učenici i

mentori iz različitih krajeva naše zemlje, a

među njima su se našle i učenice naše škole.

Lutkarska družina ( Asja Vidović, Lorena

Novak, Petra Šenji, Tea Varga i Valentina

Hrustek) pod vodstvom učiteljice Jelene

Dokleje na državnoj se smotri predstavila

svojom lutkarskom predstavom prema

narodnoj basni „Nit smrdi, nit diši“.

Učenica Alma Pongrac i njezina učiteljica

Ružica Šikić predstavile su školu literarnim

radom „Neprimjetan stisak ruku“. Svi su

sudionici tri dana uživali u različitosti i

ljepoti radova, novim poznanstvima i

prekrasnom morskom krajoliku.

Alma Pongrac

10

Natjecanje "Engleski u akciji"

Prvim sudjelovanjem na natjecanju osvojili 1. mjesto!

U organizaciji Udruge za promicanje

multimedijske nastave (UMNA) u

Kulturnom centru Travno u Zagrebu, od 8.

do 9. ožujka 2014. treći put zaredom

održano je natjecanje iz engleskog jezika

pod nazivom “Engleski u akciji” (English

in Action). Udruga za promicanje

multimedijske nastave bavi se

organiziranjem obrazovnih aktivnosti koje

nadopunjuju tradicionalno obrazovanje u

školama i na fakultetima pomoću

inovativnih obrazovnih metoda. Cilj ovog

natjecanja je promicati interese mladih za

vježbanje i korištenje engleskog jezika

kako bi se izrazili i kako bi opisali svijet

koji ih okružuje. Naglasak nije na teoriji,

nego na kreativnoj i učinkovitoj uporabi

jezika izvan učionice. Ovo natjecanje ima

podršku i od Agencije za odgoj i

obrazovanje.

Na natjecanju sudjeluju učenici osnovnih i

srednjih škola iz cijele Hrvatske koji imaju

priliku pokazati svoje vještine u tri

kategorije: Izazov sricanja (Spelling bee),

Uvjerljivo govorenje (Persuasive speaking)

i Dramski izazov (Drama challenge).

Članovi povjerenstava su međunarodni i

domaći stručnjaci iz engleskog jezika,

retorike, debate te dramske umjetnosti.

Ove su godine na natjecanju prvi put

sudjelovali i učenici naše škole te ostvarili

izvrsne rezultate. Učenica Alma Pongrac

nastupila je u kategoriji Uvjerljivo

govorenje. Alma je pripremila odličan

govor na temu „Are previous generations

wiser than yours?“ te osvojila 1.

mjesto! U kategoriji Izazov sricanja

sudjelovali su učenici Patrik Mihalić koji

je osvojio 6. i Ana Pintarić koja je

osvojila 13. mjesto. Za natjecanje je

učenike pripremala mentorica Ivana

Varga. Čestitamo našim sjajnim

učenicima i njihovoj mentorici!

Što Alma Pongrac kaže o natjecanju

Prije svega, bila sam apsolutno

oduševljena vladajućim raspoloženjem.

Iako smo svi na početku imali tremu,

hrabrili smo i bodrili jedni druge – nisi

mogao pronaći ni tračka mržnje ili

ljubomore. Suci su se trudili da se svi

osjećaju dobro, ponekad bi se malo i

našalili. Prihvaćali su sva mišljenja i

posebno naglašavali da u prostoriji mora

biti tišina kako bi se svaki govor

podjednako čuo. Uvijek bi prvo naglasili

ono što smo napravili dobro, a zatim

spomenuli stvari koje treba popraviti.

Svakog sudionika dočekao je topao pljesak

dobrodošlice. Učenici su bili posebno

susretljivi. Nakon govora, međusobno bi si

čestitali.

Lidice 2013.

radicija i baština naroda moje zemlje

U Hrvatskom školskom muzeju, 3. prosinca 2013. godine, Veleposlanik

Republike Češke gosp. Martin Košatka predao je nagrađenim učenicama

nagrade i diplome 41. međunarodne izložbe dječjeg likovnog stvaralaštva

Lidice koja je postavljena u svibnju ove godine. Među nagrađenima bile su i

učenice naše škole – članice školske foto grupe Anja Kušar (bivša učenica),Stela Radek (6.

r.) i Lidia Vinković (7. r.) koje su za svoje fotografije dobile počasna priznanja. Ovogodišnja

41. međunarodna izložba dječjeg likovnog stvaralaštva u Lidicama bila je posvećena temi

„Tradicije i baština naroda moje zemlje“. Na sudjelovanje su pozvana djeca i učenici od 4 do

16 godina. Na natječaj u Lidicama ove je godine pristiglo više 24 500 radova iz 68 zemalja

svijeta sa svih kontinenata. Međunarodna izložba dječjeg likovnog stvaralaštva u Lidicama

jedna je od najvećih i najznačajnijih manifestacija dječjeg stvaralaštva u svijetu. Priređuje se u

znak sjećanja na djecu iz češkog sela Lidica koju su njemački nacisti ubili 1942. godine, kao

na svu djecu stradalu u ratovima.

T

12

IGRA BOJA, DIZAJNA I KREATIVNOSTI - LIK 2014.

upanijsko natjecanje i izložba

učeničkih radova iz područja

vizualnih umjetnosti i dizajna

U Čakovcu, 28. veljače 2014. u zgradi

Scheier otvoren je LIK – izložba Županijskog

natjecanja iz likovne kulture učenika

osnovnih i srednjih škola Međimurske

županije. Tema ovogodišnjeg natjecanja bila

je Igra, a zadana tehnika u kojoj su učenici

izrađivali svoje radove kolaž. Sudjelovalo je

ukupno 230 radova od kojih su 82 izložena u

zgradi Scheier, a 10 radova predloženo je za

državu.

Našu školu predstavljale su četiri učenice. To

su Monika Glumpak, 6. razred, Viktorija

Dretar i Emilija Martinec 7. razred te Karla

Škvorc, 8. razred pod vodstvom mentora

Domagoja Zoričića. Rad učenice Emilije

Martinec proslijeđen je državnom

povjerenstvu. Čestitamo našoj predstavnici te

joj želimo mnogo uspjeha! Sve radovi bili su

izloženi u galeriji Scheier u Čakovcu od 28.

veljače do 6. ožujka 2014.

Stela Radek

Ž

13

Naš mali kaj

tari kuružjoki očima Ane Vuić

Već desetu godinu za redom OŠ Mursko Središće domaćin je manifestacije pod nazivom Naš

mali kaj koja je pokrenuta s ciljem očuvanja kajkavske riječi među osnovnoškolcima.

Sudjelovalo je 19 osnovnih škola. Na smotru su ove godine bili pozvani i mladi fotografi.

Njihov zadatak bio je fotografirati te na smotru poslati fotografije „negdašnjih kuružnjaka“.

Učenica Ana Vuić, 6. r., polaznica foto grupe škole, napravila je zanimljive fotografije starog

kuružnjaka. U OŠ Mursko Središće bila je priređena izložba fotografija, a Ana je prisustvovala

zanimljivom predavanju na kojem su se razmatrale pristigle fotografije. Nakon predavanja

održana je i kraća radionica. Predavači su bili fotografi Davor Žerjav i Davorin Mance. Nakon

radionice slijedio je zanimljiv glazbeno literarni program.

S

14

Čitanjem do zvijezda

atjecanje u kreativnosti i znanju

28. veljače 2014. godine

održano je još jedno natjecanje u

kreativnosti i znanju pod nazivom „Čitanjem do zvijezda“. Natjecanje je bilo

održano u Osnovnoj školi Prelog s

početkom u 13 sati.

Nakon priredbe,uvodne riječi dožupanice

Međimurske županije Sandre Herman i

obraćenja ravnateljice škole Nine Lesinger

učenici su pošli u određene učionice i

počeli pisati ispit. Za vrijeme čekanja

rezultata za natjecatelje su bile održane

razne radionice te tradicionalna potraga za blagom u kojoj najbolji dobivaju nagrade. Učenice naše škole Izabela Franković (7.r.)

, Ana Pintarić (8.r.) i Lidia Vinković (8.r.)

također su sudjelovale na županijskom

natjecanju te osvojile treće mjesto. Zajedno

sa svojim mentorom Ivanom Bistrovićem

dobile su pohvalnice i diplome. Nakon objave rezultata i kratkog završnog govora

učenici kreativci su sa svojim mentorima krenuli svojim kućama.

N

d mlade naivne ptičice do stare iskusne „sove“

Let do savršenstva

Autor ove čudesne knjige nastale 1970. godine, Richard Bach, za

svoju je priču odabrao galeba, životinju toliko neuglednu, prljavu i

prostu da ju je teško povezati s nekom plemenitošću i pameću. No, ipak,

čitatelj se povezuje s glavnim likom i u njemu prepoznaje sebe.

Glavni je lik – galeb. Galeb, ptica koju mnogi ljudi odbacuju smatrajući je strvinarom,

opisujući je kao priglupu i pohlepnu životinju. No, ovo je priča o drugačijem galebu, o galebu

za kojeg su mnogi govorili da je sin Velikog Galeba, o galebu koji je bio spreman umrijeti za

svoja vjerovanja, o galebu koji je volio rulju koja uopće nije shvaćala ljubav, o galebu koji je

više od svega volio letjeti – o galebu Jonathanu Livingstonu.

Ta naizgled obična ptica prolazi u ovoj alegorijskoj priči sve faze života, od mlade naivne

ptičice do stare iskusne „sove“, od upornog učenika do mudrog i poštovanja vrijednog učitelja.

Od svih odbačen i protjeran, on nikada ne gubi svoju vruću želju da leti i da to umijeće, kao i

umijeće ljubavi, poštovanja i slobode, prenese na druge.

Ono što najviše zapanjuje u ovoj priči jest njezina slojevitost. Čarobno je kako se pisac

zakrabuljen u treću osobu naprosto provlači kroz cijelu priču tiho nam ostavljajući svoje misli,

osjećaje i svoju mudrost. Uz to nam daje i svoju gorku kritiku društva. Prikazom teškog

položaja pojedinca u skupu ukazuje koliko je zapravo teško biti drugačiji i poseban te koliko

dosada, strah i gnjev utječu na naš svakodnevni život. U jednoj je običnoj pripovijesti o

galebu sadržan cijeli niz mudrosti, savjeta za dobar život te cijela znanost o ljubavi i

toleranciji. Svojim krilima pripovjedač dodiruje i teme poput reinkarnacije, raja, kršćanstva,

odnosa materije i misli, filozofije i fizike, no obrađuje ih na nježan, poseban i lagano

razumljiv način.

Ova dirljiva i duboka priča privlači svojom tajnovitošću umotanom u meko srebrnasto

perje i čiste ptičje oči. Posvećena „Pravom galebu Jonathanu koji živi u svima nama“ ova

predivna priča pravo je osvježenje za dušu i um.

Alma Pongrac

O

16

atječaj Moja

prva knjiga

"Strašna priča

izgubljena u šumskoj

pustolovini"

Uzeli su olovku u ruku i svijet iz

mašte vrlo vješto pretočili u

riječi i slike. Troje učenika naše

škole sudjelovalo je na 10.

državnom natječaju za djecu u

pisanju i ilustriranju vlastite priče- Moja prva knjiga. Natječaj su organizirali Udruga

Kalibra – Udruga za promicanja kulture čitanja te CNS - Centar za neohumanističke studije.

Natječaj je pod pokroviteljstvom Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, a njegova svrha

je poticanje mašte i kreativnosti, razvoj likovno-literarnih vještina te osvještavanje djece i

mladih o njihovim pravima, odgovornosti za okoliš i potrebi brige za zajednicu. Učenici su

mogli pisati na neku od ovogodišnjih predloženih tema ili jednostavno odabrati neku

maštovitu i kreativnu temu prema vlastitom izboru. Glavna nagrada je tiskanje najboljih

radova koje biraju poznati hrvatski književnici. Učenici nisu imali nimalo lak zadatak. Sami

su morali napisati i ilustrirati slikovnicu od 16 stranica. Iz naše škole sudjelovalo je troje

učenika 3. a razreda. To su: Paula Perko sa slikovnicom „Šumska pustolovina“, Filip Kočar sa

slikovnicom „Strašna priča“ i Larisa Senčar sa slikovnicom „Izgubljeni“, a njihova mentorica

Sonja Rodinger pomagala im je kreativnim vodstvom i savjetima.

Florijan Horvat

N

17

- škola, budućnost kojoj se nadamo ili od nje strepimo

E-knjige, e-dnevnici, e-učenje, e-ovo,

e-ono...Hoće li uskoro izmisliti i e-

bilježnice? Hoćemo li uskoro zaboraviti i pisati? Hoće li taj neki "e" uskoro i

misliti umjesto nas? Čudno je što tehnologija napreduje više nego medicina. Svake godine imamo

sve pametniji pametni telefon, novo, još manje i lakše računalo, neku novotariju koja će nam život

učiniti lakšim, jednostavnijim i – boljim. Koliko će pak napredovati tehnologija u školi i kako će

izgledati nastava budućnosti? Što će nam odlazak u školu ako ćemo za nekoliko godina sve moći

obavljati putem računala, ako u prvome razredu više nećemo učiti pisati nego tipkati? Od naših baka

još možemo čuti priče o pločici i kredi. U vrijeme kada su one sjedile u školskim klupama, bilježnice

i olovke nisu postojale, a i udžbenici su bili rijetkost. Sve što su nosile sa sobom u školu bila je tek

mala ploča i bijela kreda, a ono što bi na taj način bilježile nestajalo bi jednim potezom spužve. Iako

se nama, današnjim generacijama, to čini kao daleka prošlost, čini se da će se povijest još jednom

ponoviti, i da će se mala ploča ponovo vratiti u škole. Ovoga puta kao pametni telefon ili sve

popularniji tablet.

Dominik Kalađija, 8.b

Jer, u 21. stoljeću sve se preokrenulo. Ako je 2013., godina iza nas, bila prepuna novih izuma, što će

tek biti 2030.? Tada vjerojatno nećemo morati više ni razmišljati, sve će umjesto nas raditi "pametna"

računala. Već danas mlađe generacije ne znaju što je to video ili audio kaseta, a vjerujem da za

tridesetak godina nove generacije neće znati što je to običan mobitel ili već gotovo zaboravljeni CD-

ROM.

E Povratak male pločice za pisanje

18

Mora li baš svaki djelić našega života odmah završiti na društvenim mrežama?

Djeca za tridesetak godina neće imati priliku vidjeti ljepotu svijeta bez Facebooka, Iphonea ili

tableta. Neće skidati pogled sa svog novog "najpametnijeg" mobitela da vide procvjetale grane u

parku, jer to sve ionako mogu vidjeti preko ekrana svih oblika i veličina, i to u HD rezoluciji. Koja

je, tako barem kažu, bolja od one stvarne slike, od pravih prizora koji vam se događaju – pred

nosom. Možemo li danas doista uživati u šetnji prirodom, kupanju u moru, slušanju omiljene grupe

na koncertu, a da to odmah ne završi na nekoj od društvenih mreža? Možemo li jednostavno uživati

u razgovoru s prijateljima bez da svako malo provjeravamo elektroničku poštu ili "guglamo" neki

novi pojam koji smo upravo čuli?

E-udžbenici - olakšanje ili sredstvo za bolesti modernog doba?

U škole pomalo dolaze i e-udžbenici. Odlično, pomislit će mnogi. Školska torba postat će mnogo

lakša, u njoj će se nalaziti samo jedan tablet od pola kilograma umjesto današnje torbe koja, čini nam

se, ponekad teži i tonu. Učenici od sada više neće imati iskrivljene kralježnice. Umjesto gomile

različitih udžbenika, bilježnica i ostalog pribora koji svaki dan „teglimo“ u školu, dovoljan će biti tek

jedan mali uređaj koji će sadržavati sve potrebno za školovanje. No, hoće li učenici tada više znati

držati u rukama običnu olovku? Hoće li znati kako izgleda list papira i kako mirišu nove knjige?

Postavlja se i pitanje zdravlja, jer znamo da predugo "buljenje" u ekran šteti vidu. Kada bismo

svakodnevno punih 6 ili 7 sati sjedili u školi i buljili u ekrane, ne bi bilo čudno da nakon

dvanaestogodišnjeg školovanja svi iz škole izađemo s dioptrijom -10. Ovo su samo neke prognoze

daleke budućnosti. Mi se danas školujemo na drugačiji način nego naše bake i djedovi pa će i naša

djeca jednoga dana učiti na svoj način. I dok su neke od opcija koje nam nudi neprestani razvoj

tehnoloških igračaka doista privlačne, pa ih i ja željno očekujem, s druge strane postoje i scenariji za

koje se nadam da smo dovoljno pametni da ih ne ostvarimo. Ili je možda potreban "pametni" telefon

da nam to kaže?

Lucija Bajraktarević

19

Čitanjem upoznajemo sasvim novi

svijet

ajam knjiga

U našoj se školi u utorak, 31. listopada

2013. održao još jedan uspješan Sajam

knjiga. Time smo obilježili Mjesec

hrvatske knjige koji se u cijeloj Hrvatskoj

raznim akcijama obilježava od 15.

listopada do 15. studenog. Na Sajmu se

knjige nisu prodavale, već zamjenjivale za

druge knjige. Učenici predmetne i razredne

nastave donijeli su razne knjige, časopise,

stripove, slikovnice, enciklopedije…Pod

odmorima su zamijenili svoju knjigu za

neku sasvim novu. Da naši učenici jako

vole čitati govori i to što su donijeli preko

120 knjiga.

Sve su knjige posebne i vrijedne na svoj

način, te su učenici s veseljem odjurili po

svoju knjigu. Ovim smo sajmom htjeli

potaknuti djecu da se malo odmaknu od

računalnih igrica i Facebooka te da uživaju

u čarima dobre knjige.

Mihaela Gal

S

20

miljeni lik na velikome platnu

Učenici nižih razreda u

čakovečkom Centru za kulturu

odgledali Čudnovate zgode šegrta

Hlapića

Nastao prema istoimenom dječjem romanu

poznate hrvatske književnice Ivane Brlić-

Mažuranić, šegrt Hlapić dobio je svoju

filmsku verziju. Mnogi se sjećaju i šegrta

Hlapića iz dugometražnog crtanog filma

snimljenog 1997. Omiljeni lik hrvatske

književnosti za mlade, “malen kao lakat,

veseo kao ptica, hrabar kao Kraljević

Marko, mudar kao knjiga, a dobar kao

sunce“, razveselio je djecu i mlade na stotu

obljetnicu objave romana. Naši učenici s

nestrpljenjem su dočekali prikazivanje

filma, 11. studenog 2013., kada su se

zajedno sa svojim učiteljicama zaputili u

Centar za kulturu. Priča o malom šegrtu

koji bježi od majstora Mrkonje i kreće na

put kako bi činio dobro, poznata je

učenicima budući da je ona i obvezna

lektira u 3. razredu osnovne škole.

Nina Toplek

O

21

Edukacijsko jutro u Centru za kulturu Čakovec

estival tolerancije -

promicanje zajedničkih

vrijednosti u svrhu općeg dobra

Festival židovskog filma uz partnere

Međimursku županiju i Židovsku općinu

Čakovec, i ove je godine organizirao

Edukacijsko jutro u čakovečkom Centru za

kulturu. U četvrtak, 14.

studenog 2013. osmi razredi naše škole

posjetili su obrazovni program Edukacijsko

jutro kojim se želi mladima govoriti o

strahotama holokausta kako bi iz te

tragične epizode svjetske povijesti naučili

više o prihvaćanju različitosti i pristupanju

svakom čovjeku kao pojedincu vrijednom

poštovanja. Ove je godine bio prikazan

film "Nadarena djeca". Film govori o troje

djece koja, usprkos ratu, uz pomoć

prijateljstva i glazbe pobijede mržnju i

ljudsku oholost te želju za moći. Film

savršeno prikazuje kako djeca ne prave

razlike i ne biraju prijatelje po religiji, boji

kože ili nacionalnosti. Nakon filma,

gospodin Branko Lustig, koji je i sam kao

dječak živio u Čakovcu, pričao nam je o

svom životu u logoru, kako je preživio to

razdoblje te što mu je davalo nadu. Iako je

on danas poznati redatelj koji je dugo

vremena živio u Americi, nikad nije

zaboravio patnju koju je proživio. Uz

pokoju šaljivu anegdotu na jednostavan

način ispričao nam je svoju tužnu životnu

priču koja je opomena svima nama da se

takve strahote više nikada ne ponove.

Leona Novak

F

22

Topli čaj, med i limun najbolji su

lijek za prehladu

ako je Ješko pobijedio

prehladu

Nakon što je naše najmlađe razveselio

simpatični Voržišek, ove godine posjetili su ih

Ješko i njegovi prijatelji. 17.

veljače 2014. u našoj je školi održana

predstava Kako je Ješko pobijedio prehladu

koju su izveli glumci dramske skupine Dada-

Eneja Zadravec, Antonija Mrla, Vilim Haček,

Neven Matoša i Davor Dokleja.

Prema slikovnici Kako je Ješko pobijedio

prehladu nastala je edukativna predstava u

sklopu projekta Prehlada ili gripa? Reci ne

antibioticima kojeg vodi studentska udruga

Fakultetski odbor studenata Medicinskog

fakulteta u Rijeci. Predstava govori o hrabrom

Ješku Ježiću koji je uz pomoć obitelji i

prijatelja u sedam dana pobijedio prehladu

liječeći se samo toplim čajem, limunom i

medom pritom ne koristeći nikakve lijekove.

Duhoviti i zabavni glumci uz pjesmu i igru

unijeli su smijeh i veselje u školu i na lica naših

učenika.

Mihaela Gal

K

23

Nastup lutkarske družine na predstavljanju knjige

U suradnji Matice hrvatske - Ogranka Čakovec, Knjižnice i čitaonice Nikola Zrinski te

Učiteljskog fakulteta 23. listopada ove godine u Scheierovoj zgradi predstavljena je knjiga

„Kajkavsko narječje u nastavi hrvatskog jezika“ autorice Tamare Turze-Bogdan, doc. dr. sc.

Na predstavljanju knjige sudjelovali su i učenici naše škole. Lutkarska družina, pod vodstvom

učiteljice Jelene Dokleje, izvela je odličnu predstavu „Videkova košuljica“ kojom su se

predstavili i na ovogodišnjem LiDraNu.

Stela Radek

24

100. OBLJETNICA ROĐENJA

VINKA KOSA

"Nemojte pogasiti svjetiljku i dati da u vas uđe noć"

Vinko Kos rođen je u Vučetincu, 10. srpn

ja 1914. godine. Bio je prvi u obitelji, a

njegovi roditelji, Petar i Ana, r. Bistrović,

imali su još desetero djece. Njegovo

školovanje započinje u rodnom zavičaju, a

nastavlja se u Varaždinu i Škofjoj Loki u

Sloveniji. Školovao se u teškim uvjetima i

neimaštini. Zahvaljujući pučkom pjesniku

Stjepanu Horvatu iz Svetog Jurja na Bregu,

nastavlja svoje školovanje, no studij

bogoslovije napušta zbog brojnih drugih

obaveza.

Nakon toga upisuje studij hrvatskog i

njemačkog jezika na Filozofskom fakultetu

u Zagrebu. Zaokupljen književnim radom i

stvaralaštvom napušta studij. Piše još od

mladih dana, stoga i ne čudi njegova

posvećenost ljepoti pisane riječi. Prvi

njegovi stihovi objavljeni su u đačkom

listu Zora 1932. godine. Svoje pjesme

objavio je u zbirkama Vodopad, Kipar,

Šišmiš i Lada. Pod pseudonimom Čiča

Nika pisao je prozu i poeziju za djecu.

Osim književnog stvaralaštva u Zagrebu je

osnovao ustanovu za izobrazbu i odgoj

djece predškolske dobi- Dječji grad. Uz

vođenje Dječjeg grada surađivo je u Domu

i školi i Smilju.

Njegove su pjesme prevođene na

španjolski, talijanski, njemački i rumunjski

jezik, a četiri

su pjesme i uglazbljene. To su: Dom

(J. Gotovac), Veter (L. Kos) , Ljubav (L.

Kos) i Cmreki v snegu spiju (I. Soka).

Napisao bi još mnogo vrhunskih djela da

ga u tome nije spriječila iznenadna smrt u

31. godini života. Iako je njegov grob

ostao nepoznat, njegova djela nisu. Pjesme

prožete ljubavlju prema rodnom zavičaju

najbolje će govoriti o "pjesniku dobrote i

svjetlosti".

Dani općine i župe Sveti Juraj na

Bregu

U sklopu proslave blagdana Svetog Jurja,

zaštitnika naše župe i Dana Općine Sveti

25

Juraj na Bregu, obilježeni su i Dani Vinka

Kosa. 100. obljetnicu njegova rođenja

proslavili smo različitim sadržajima od 23.

do 27. travnja 2014. Na sam blagdan sv.

Jurja mučenika, u srijedu 23. travnja u 11

sati održano je misno slavlje u župnoj

crkvi. Misu je predvodio vlč. Stjepan

Šprajc. Nakon mise u starom župnom

dvoru otvorena je izložba posvećena Viku

Kosu koju je pripremila i postavila njegova

kćer Vera Kos-Paliska, akademska

slikarica. Osim ove, pripremljena je i druga

izložba na kojoj su izloženi radovi učenika

naše škole.

U četvrtak 24. travnja u 10 sati u mjesnom

Domu mladeži održan je znanstveni skup o

Vinku Kosu u organizaciji Ogranka Matice

hrvatske u Čakovcu i suorganizaciji

Društva hrvatskih književnika – Ogranak

Čakovec-Varaždin. Voditelj skupa, a i

jedan od predavača bio je prof. dr. sc.

Stjepan Hranjec, a o Kosovu životu i

stvaralaštvu govorili su prof. Katarina

Bajuk, akademik Tonko Maroević, prof.

dr. sc. Vladimir Lončarević, doc. dr. sc.

Daniel Mikulaco i Ivo Kutnjak. Skup je bio

popraćen prigodnim glazbeno-poetskim

recitalom u izvođenju akademske

glazbenice Lade Kos – mlađe Vinkove

kćeri i dramske umjetnice Lele Margitić.

Integrirani dani Vinka Kosa u Osnovnoj školi Ivana Gorana Kovačića Sveti Juraj na Bregu

Naša škola organizirala je u travnju

integrirane dane u kojima smo čitali i

proučavali njegova djela i njegov životopis.

Susreli smo se tom prilikom s vrlo

zanimljivim pojedinostima njegova života

te postali svjesni ljepote i značaja njegovih

djela za naš kraj, ali i za kompletnu

hrvatsku književnost. Ponosni smo što

možemo reći da je Vinko Kos naš pjesnik.

Natječaj za najrecitatore

Povodom obilježavanja 100. obljetnice

rođenja Vinka Kosa u našoj je školi održan

recitatorski natječaj. Odaziv je bio velik,

javilo se šezdesetak učenika. Pred

tročlanim povjerenstvom ( učiteljice

hrvatskog jezika: Ružica Šikić, Rebeka

Šavora i Milana Gašparović) učenici su

krasnoslovili različite pjesme Vinka Kosa.

Svi su učenici bili odlični što je

povjerenstvu otežalo odabir najboljih te je

nekolicina učenika pozvana i u drugi krug

natjecanja. Nakon drugog kruga odabrani

su najrecitatori – Dario Miklin (2. b) ,

Paola Žarković(2. b) i Tea Varga (6. a).

Pobjednici su osim vrijednih nagrada, koje

su za njih osigurale Škola i Općina,

sudjelovali na Glazbeno - poetskom

recitalu koji je održan u petak, 25. travnja

u 18 sati u župnoj crkvi.

Izjave natjecatelja

Koja je pjesma Vinka Kosa bila najčešći

odabir naših učenika? Jesu li imali tremu

26

prije nastupa? Kako su se osjećali?

Pročitajte što su našim novinarima otkrili

natjecatelji.

Tea Varga: Recitiram Tri golobi i osjećam

se uzbuđeno i ponosno što sam uspjela

proći u drugi krug.

Sara Kolac: Recitiram Kitičju na drevju,

jako sam nervozna, ali i sretna što sam

uspjela doći u drugi krug.

Asja Vidović: Recitiram Prije odlaska,

jako sam uzbuđena i sretna što sam uspjela

doći u drugi krug. Stekla sam i neka nova

prijateljstva.

Erik Vinković: Recitiram Kitičju na

drevju. Sretan sam što sam upoznao

mnogo novih ljudi.

Gabriela Novak: Krasnoslavim pjesmu

Vinka Kosa Kitičju na drevju i nastojim

postići što bolji rezultat.

Noa Sečan: Recitiram pjesmicu Mura

voda teče. Natjecanje je zanimljivo jer se

imamo priliku upoznati s drugim

učenicima.

Tea Veselko: Odabrala sam pjesmicu

Veter. Sretna sam što sam ušla u drugi

krug i trudim se postići što bolji rezultat.

Stela Radek: Recitiram Iz duše svake

stvari. Uzbuđena sam i pomalo nervozna te

se nadam da ću biti bolja nego u prvom

krugu.

27

Četvrtaši na ekskurziji

Učenici četvrtih razreda naše škole 30. i 31. svibnja 2014. godine zaokružili su nastavne

sadržaje prirode i društva posjetivši gorske i primorske krajeve Republike Hrvatske.

Tako su 4. a,b i c razred u pratnji svojih učiteljica Sanje Kovač, Ljubice Murković i Jasmine

Patafta rano ujutro krenuli u smjeru Gorskog Kotara, sve do Pule. U Puli smo razgledali grad i Pulsku

Arenu te nastavili put Fažane odakle smo se brodicom odvezli prema Nacionalnom parku Brijuni.

Učenici su na taj način upoznali otočje koje je poznato po osebujnoj ljepoti, bogatoj flori i izvanrednoj

spomeničkoj baštini. Po povratku s Brijuna smjestili smo se u hotel u Medulinu. Drugi dan, nakon

doručka učenici su mogli uživati u vožnji Istrom, te posjetu i kraćem razgledavanje Motovuna,

živopisnog istarskog gradića. Put je bio nastavljen sve do jezera Bajer i Fužina, slikovitog goranskog

mjesta, gdje smo ručali te posjetili špilju Vrelo. Putovanje smo završili u Lokvama u Muzeju žaba.

Zadani ciljevi ekskurzije kao što su, učenje u neposrednoj životnoj stvarnosti i razvijanje

ljubavi prema domovini poštujući svaki njezin djelić, u potpunosti su bili ostvareni. No naravno da

nismo zaboravili na igru i druženje te su tako učenici razvijali prijateljstvo i međusobnu toleranciju.

Učenici i učiteljice bili su oduševljeni i zadovoljni ekskurzijom.

učiteljica Ljubica Murković

28

Dan u Zagrebu

Dana 4. listopada 2013. realizirana je terenska nastava četvrtih razreda u glavni grad

Republike Hrvatske. Četvrti a,b i c razred krenuli su u pratnji svojih učiteljica Sanje

Kovač (4.a), Ljubice Murković(4.b) i Jasmine Patafta(4.c) u smjeru Zagreba.

Posjetili smo Zračnu luku Zagreb i razgledali vanjski i unutarnji prostor uz stručno

vodstvo, zatim Hrvatsku radioteleviziju te također detaljno uz stručno vodstvo

razgledali unutrašnjost.

Uslijedio je odlazak do Kaptola, razgledali smo vanjski i unutarnji prostor Katedrale,

prošetali kroz

Trg bana Josipa Jelačića i najdužu zagrebačku ulicu Ilicu sve do uspinjače gdje smo se

vozili uspinjačom na Gornji grad (Markov trg, Kula Lotršćak...), hodajući smo se spustili

prema Kamenitim vratima i Dolcu te nastavili šetnju do Trga bana Josipa Jelačića i

zaustavili se kod zdenca Manduševac. Prije odlaska u Zoološki vrt grada Zagreba

odmorili smo se i okrijepili u McDonalds-u. Vrlo smo lijepo povezali posjet Zoološkom

vrtu grada Zagreba sa Međunarodnim danom zaštite životinja, koji se obilježava upravo

4. listopada.

Umorni, no sretni i zadovoljni novim znanjima vratili smo se kući.

učiteljica Ljubica Murković

29

Višepredmetna terenska nastava sedmih i osmih razreda

astavni dan bez zvona

S nestrpljenjem smo dočekali i taj petak. To nije bio još jedan običan dan u školi. To je bio

nastavni dan, ali bez zvuka zvona, sjedenja u klupi i nošenja papuča. Tog petka, 15. studenog,

nastavu smo odradili u Zagrebu. Naša prva stanica bio je ovogodišnji 36. međunarodni sajam

knjiga i učila Interliber. Oko deset sati stigli smo na Zagrebački velesajam. Prije dolaska

dobili smo zadatke od učitelja koje smo vrlo brzo riješili. Nekima ni puna dva sata nisu bila

dovoljna za razgledavanje i kupnju knjiga. Bili smo zadivljeni izborom knjiga mnogih

domaćih i svjetskih autora. Čak smo pronašli i knjige na različitim stranim jezicima. Nakon

iscrpne potrage za omiljenom literaturom krenuli smo u centar grada te prošetali zagrebačkim

ulicama. Posjetili smo Gornji grad, crkvu svetog Marka s prepoznatljivim grbovima grada

Zagreba i Trojedne Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. Naš nastavni dan završio je

posjetom Prirodoslovnom muzeju. To je jedan od najvećih muzeja u Hrvatskoj, smješten na

bedemima zagrebačkog Gornjeg grada. Bili smo oduševljeni zbirkom koja se nalazi u muzeju.

Tu se čuva više od dva milijuna primjeraka minerala, stijena, fosila, biljaka i životinja s

područja naše zemlje, ali i nekih susjednih zemalja pa čak i drugih kontinenata. Umorni, puni

dojmova i bogatiji novim iskustvima i znanjima, iz autobusa smo otišli ravno na počinak.

Leonard Markaj

N

30

samnaesti Jesenski kros Međimurja

U organizaciji Atletskog kluba Međimurje,

i ove je godine održan Jesenski kros

Međimurja. Ovogodišnji kros, osamnaesti

po redu, održan je 19. listopada s

početkom u 11 sati. Nastupilo je preko 700

natjecatelja i natjecateljica. Natjecanje se

održalo na poznatoj lokaciji u Jezeru u

čakovečkom Perivoju Zrinskih. Ovoj

manifestaciji rado su se odazvali i učenici

naše škole te postigli zapažene rezultate.

Prvi puta na krosu su nastupili i učenici 1.

razreda, a na najvišem postolju našla se i

Jelena Horvat iz Malog Mihaljevca.

Učenici 8. razreda, Magdalena Doležaj i

Saša Halabarec osvojili su 3. mjesto.

Iskrene čestitke njima i svim ostalim

natjecateljima!

Florijan Horvat

O

31

upanijsko natjecanje u atletici za dječake

Započela su županijska sportska natjecanja za učenike i

učenice osnovnih škola te je srijedu 16. listopada po zubatom suncu održano županijsko

natjecanje iz atletike u konkurenciji osnovnih škola. Reprezentacija školskog sportskog kluba

Goran postala je županijski doprvak, osvojivši drugo mjesto u muškoj konkurenciji, pod

vodstvom mentora učitelja TZK Igora Jaušovca. Čestitamo im na uspjehu koji je i veći

obzirom na uvjete u kojima su se pripremali koristeći nogometno igralište NK Venere kao

atletski poligon uvježbavajući za trkačke, skakačke i bacačke discipline te štafetu. Bravo

dečki. Sudjelovali su:

100m Vinko Lozić i Mihael Mužina

Ž

32

300 Ivan Glavina i Leon Đaković

1000m Josip Tkalec i Tomislav Tomašić

Vis: Erik Deban i Florijan Horvat

Dalj: Damjan Tomšić i Luka Marčec

Kugla: Jan Krnjak i Miho Hren

4x100: Đaković, Mužina, Marčec, Lozić

Posebno je potrebno spomenuti entuzijazam i volju naše atletičarke i članice Ak Međimurje

Magdalene Doležaj koja je nastupila u ženskom dijelu natjecanja na disciplini 300m i oborila

svoj rekord za nekoliko sekundi. Trčala je izvan konkurencije a ukupno u poretku discipline

zauzela drugo mjesto. Kako dečkima tako i njoj jedina prepreka za vrh bila je školska ekipa OŠ Nedelišće.

33

Šahovska sekcija ŠŠk-a Goran

Nekoliko godina unatrag učenici naše škole sudjeluju i na županijskom natjecanju u vrlo

zahtjevnoj umnoj sportskoj grani šah pod vodstvom mentora učitelja tzk Igora Jaušovca, prof.

Prve godine sudjelovanja osvojili su treće mjesto u županiji što je svakako hvale vrijedno. Od

ove školske godine podižemo šahovsku naobrazbu i pripremu na višu razinu te se svi treninzi

odvijaju u suradnji sa šahovskim klubom Goran iz Lopatinca. Gospodin Josip Kerman nam pomaže u taktičkoj pripremi.

Sekcija se održava svake subote od 9.30 do 11.30 sati i svakog drugog utorka u

popodnevnoj smijeni nastave od 10.30 do 12. 30 sati u prostorijama društvenog doma

Jurice Muraja ostali zainteresirani da se jave učitelju tzk. Posebno bi bilo uključiti i

djevojčice u ovu vrlo plemenitu, mudru i lukavu sportsku aktivnost.

34

Obilježili smo Mjesec borbe protiv

ovisnosti

Budi i ti "Zdrav za 5"!

Često imamo prilike čuti slogan " Čemu tuga,

čemu bol, kad postoji alkohol ". Slogan koji

im nije primjeren, najčešće čujemo od mladih.

Danas sve više mladih konzumira razna

alkoholna pića. Dok broj konzumenata sve

više raste, pitamo se što je uzrok tome? Jesu li

oni koji ispijaju alkohol popularniji u društvu,

odvažniji, više "cool"? Znamo da je prodaja

alkohola i cigareta zabranjena maloljetnim

osobama, no čini se da mladi ipak nekako

pronađu način kako će do njih doći. Većina

nije ni svjesna koje su posljedice konzumiranja

jer misle samo na danas, a ne na svoju

budućnost. Ovisnost o alkoholu poremećaj je

s teškim psihičkim posljedicama jer se mozak

mijenja na patološki način te donosi niz drugih

problema. Osim što negativno utječe na

zdravlje te dovodi do vidljivih tjelesnih

promjena, ovisnost uništava osobu i psihički i

socijalno. Možda vam je danas zabavno popiti

koju "čašicu", ali niste svjesni da vas ta, samo

jedna "čašica", jednog dana može dovesti do

ozbiljnih problema. Posebno je važno spriječiti

takvo ponašanje prije nego postane prekasno.

Važnu ulogu u odgoju mladih imaju i roditelji i

škola koji ih pripremaju za budućnost,

za život.

Projekt "Zdrav za 5"

Drugu godinu za redom u svim županijama

Republike Hrvatske, pa tako i u našoj,

Ministarstvo unutarnjih poslova, Ministarstvo

zdravlja i Ministarstvo zaštite okoliša i prirode

uz podršku Ministarstva znanosti obrazovanja

i sporta, zajedno sudjeluju u provođenju

aktivnosti iz projekta „Zdrav za

5“. Svrha ovog projekta je prevencija

ovisnosti i promocija socijalno prihvatljivog

ponašanja uz razvijanje socio-emocionalnih

vještina kod djece i mladeži, podizanje razine

svijesti o vlastitoj ulozi u očuvanju životne,

školske i radne okoline te podizanje razine

samosvijesti o odgovornosti u čuvanju

vlastitog i tuđeg zdravlja i sigurnosti.

Koordinatori ovog projekta na lokalnoj razini

su Policijska uprava međimurska, Zavod za

javno zdravstvo i Međimurska županija.

Borba protiv ovisnosti

Od 15. studenog do 15. prosinca obilježava se

Mjesec borbe protiv ovisnosti, a učenici

sedmih i osmih razreda ovu su temu posebno

istaknuli. Naime, oni su izradili magnetiće s

35

porukama poput Reci NE ovisnosti, Tvoj je

život rezultat tvojih misli, Zdravlje je cool i

slično. S nadom da će one potaknuti ljude da

odbace sve vrste ovisnosti, u jednoj su rečenici

objasnili koliko je štetno konzumirati alkohol,

cigarete i drogu.

Prevencija ovisnosti i zlouporaba alkohola

O štetnosti konzumiranja alkohola i

posljedicama opasnim po život, učenici osmih

razreda saznali su na predavanju koje je

održala doktorica Lidija Vrbanec Megla.

Što je alkohol?

Alkohol (C2 H5OH) je kemijski spoj koji

djeluje kao opasno psihoaktivno sredstvo.

Djeluje složeno ostavljajući višestruke

posljedice na psihičko i fizičko zdravlje

čovjeka. Učestala konzumacija alkohola

dovodi do nastanka ovisnosti, obolijevanja pa

čak i smrti.

Što je alkoholizam?

Alkoholizam je bolest koja nastaje zbog

nekontrolirane i redovne upotrebe alkoholnih

pića.

Alkoholizam uzrokuje niz ozbiljnih

zdravstvenih problema kao što su trovanje,

ciroza jetre, srčane bolesti, bubrežne bolesti

kao i cijeli niz psihičkih poremećaja. Osim

spomenutih bolesti, pretjerana konzumacija

alkohola može dovesti i do stradavanja u

prometnim nesrećama.

Radionice o štetnosti alkohola

Osim odslušanih korisnih predavanja, naši

osmaši sudjelovali su i na radionicama koje je

vodio djelatnik PU Međimurske, Mladen

Zadravec.

Iako su ponešto o tome već znali, učenici su iz

prve ruke saznali što o mladima i alkoholu

stoji u Zakonu.

Prema članku 95. Obiteljskog zakona

maloljetne osobe ne smiju biti na javnom

mjestu u vremenu od 23 do 5 sati bez pratnje

roditelja ili odrasle osobe.

U Zakonu o trgovini stoji da se zabranjuje se

prodaja alkoholnih pića i drugih pića koja

sadrže alkohol osobama mlađim od 18 godina.

Također prema Zakonu o ugostiteljskoj

djelatnosti zabranjeno je usluživanje odnosno

dopuštanje konzumiranja alkoholnih pića u

ugostiteljskom objektu osobama mlađim od 18

godina.

Upoznati sa štetnostima konzumacije

alkohola, ali i zabranama koje su donesene

zakonima, učenici su u grupama osmislili svoje

subotnje izlaske. Jesu li uspjeli kupiti alkohol u

trgovni ili ga čak i konzumirati? Kako je

završio takav izlazak i jesu li izvukli kakvu

pouku pročitajte u sljedećim pričama.(Sve

priče su izmišljene i svaka sličnost sa stvarnim

osobama i događajima je nenamjerna!)

Priča 1.

Goran se nije slagao s društvom te je krenuo

kući jer su mu se izrugivali. Ostatak društva

ipak je odlučio otići do kioska. Nagovorili su

prodavačicu da im proda alkohol, no ona je to

odbila. Vratili su se na okupljalište i sreli

poznanika od 19 godina kojeg su zamolili da

36

im kupi alkohol. On je to uradio i kasnije su

svi bili pijani. Nakon nekog vremena došla je

policija te ih sve odvela u policijsku postaju, a

roditelji su morali doći po njih. Osramoćeni,

učenici su shvatili da se zabavljati mogu i na

drugačiji način.

Priča 2.

Krenuli smo prema kiosku, kupili votku i

vino. Bilo je već prilično kasno. Sakrili smo

piće u ruksake i ponašali se prirodno.

Policajac je došao do nas i upitao što tako

kasno radimo vani. Brzo smo smislili da smo

samo šetali te da idemo kući. Policajac se

odmaknuo od nas, a mi smo krenuli natrag

svome društvu. Svi smo konzumirali alkohol.

Nekolicina je ranije otišla kući, a neki su ostali

piti. Sljedećeg smo jutra šetali i vidjeli one koji

su ostali poslije nas, kako spavaju na klupama,

a pored njih sve puno praznih boca od

alkohola. Prizor nije bio nimalo lijep i ostali

smo zgroženi viđenim. Odlučili smo da više

nikad nećemo piti alkohol i dovesti se u takvo

stanje.

Priča 3.

U trenutku kada smo krenuli prema kiosku

nešto se promijenilo i ja sam se zaustavila.

“Ekipo, mislim da ovo ipak nije dobra ideja!“

„Kako to misliš? Pa neće se dogoditi ništa

ozbiljno, ako si baš tolika kukavica mogla si

odmah reći i zbrisati.“ Otišla sam kući.

Sljedeći dan saznala sam ne baš dobre vijesti.

Nekoliko mladića iz mog društva zaista je

kupilo alkohol i napilo se baš kao što su rekli.

Došlo je do svađe i svi su se potukli. Netko iz

susjedstva čuo je buku i nazvao policiju. Kada

sam to saznala shvatila sam da „moje

društvo„ koje je prije izgledalo tako „super“ i

„zanimljivo“ više i nije baš. Mislim da sam

dobro postupila kada sam otišla.

Vinko Lozić

37

Jane Goodall - govori za one koji to sami ne mogu

„Ako smo mi najinteligentnija vrsta koja je ikad živjela na našem planetu, kako to da ga

uništavamo?“ riječi su 76-godišnje Jane Goodall, primatologinje koja je napustila svoj dom i

posao kako bi mogla proučavati životinje. Od djetinjstva je pokazivala zanimanje za prašume

i životinje u njima. Tarzana, Doktora Dollitela i Knjiga o džungli čitala je, kako i priliči

budućoj pustolovki, na drvetu. Čimpanze je zavoljela kada je na dar dobila plišanog

majmunčića kojega je svugdje nosila sa sobom. Živjela je u Africi sa svojom majkom u šatoru

kako bi se mogla približiti čimpanzama. Kad ih je pronašla, mirno je sjedila podalje od njih

kako bi shvatili da im nije prijetnja. Kada su se navikli na njezinu prisutnost, počela se družiti

s njima. Otkrila je da među čimpanzama postoje društveni odnosi i time promijenila našu

predodžbu o njima. Zavoljevši čimpanze kao ljude, putovala je svijetom držeći predavanja o

njima, njihovoj zaštiti i brizi o njima, napisala je knjige i „natjerala“ nas da zavolimo ove

jedinstvene majmune.

Stela Radek

38

All comic readers unite!

Strip - savršen spoj slike i teksta

Od Dylana Doga, do Alana Forda, bio on

horor, fantasy, čudesna bajka o super

junacima ili najobičnija priča o jednom

najobičnijem čovjeku, dolazio iz Belgije,

SAD-a ili Japana – ipak je to strip! Da,

strip, deveta umjetnost, savršen spoj slike i

teksta blizak i poznat mnogim ljudima.

Strip je prisutan u mnogim dijelovima

ljudske povijesti – ljudima je služio (još i

danas služi) za razonodu i zabavu te učenje.

Pravi ljubitelji stripa vjerno bi izrezivali i

čuvali kratke i smiješne stripove iz novina,

skupljali strip romane i razmjenjivali ih s

prijateljima.

U današnje doba do stripova je veoma lako

doći. Brojne strip knjižare, prodavaonice,

knjižnice, dovele su do toga da se čak i na

hrvatskom tržištu mogu pronaći egzotične

mange (japanski strip, čita se zdesna na

lijevo)! Također, tu je i svemogući Internet-

što još moram reći? Strip je zaista

namijenjen svima, no čini se da ga najviše

voli mlada publika i ona koja se osjeća

tako. Tu i tamo se nađe još koji

sentimentalan i iskusan čitač koji je vidio

uspon stripa u svojoj zemlji te je ostao

ovdje da žutokljuncima ispriča kako je to

nekad bilo. Bog (ili

tkogod tko se brine da sve ispadne kako

treba) blagoslovio te „starce“. Kult čitanja

stripova prenosi se s koljena na koljeno.

Baš poput kulturne baštine, od velike je

važnosti čuvanje „starih“ stripova. Zaista je

lijepo vidjeti mladu ekipu kako čita Zagora

ili Asteriksa te DC i Marvel stripove.

Jer strip, strip je umjetnost, to je način

života. Sav taj trud, potezi digitalnim ili

tradicionalnim kistom, svo to vrijeme

uloženo u jednu stranicu, samo da bi

nekoga razvedrilo, nasmijalo, naučilo

nečemu ili mu pomoglo da se osjeća bolje –

zar to ne čini strip umjetnošću?

Zar mu to ne daje status važne i čudesne

stvari nastale samo uz pomoć jedne ruke,

39

malo tinte i čiste ideje? Zar ga to ne čini

vrijednim i dostojnim čitanja?

Volim miris svježe tiskane stranice ujutro. I

dodir papira pod prstima. Kad smo već kod

papira, što je s online stripom? Ah da!

Online stripovi. Ili ih mrze ili ih vole.

Mnogi vjeruju da online stripovi

jednostavno nisu „to“, da nemaju neku čar

koju imaju klasični stripovi. Drugi ih

obožavaju jer su dostupniji i mnogo jeftiniji.

Ali gdje to sve stavlja autora?

Ma da, autora – onog „likića“ ili „likicu“

koji/koja sjedi pogrbljen/pogrbljena nad

radnim stolom (ili uspravno, nikad se ne

zna) samo da bi vi imali nešto za čitati.

Znači gdje to sve vodi autora? Zapravo,

ovisi. U zadnje se vrijeme sve više autora

prebacuje na digitalnu umjetnost te kist i

papir mijenjaju za grafički tablet. Naravno,

to ne znači da ljubitelji u tintu i olovku

izumiru. Dapače, izgleda da ih se, u ovo

doba tehnologije, sve više cijeni.

Autori svih vrsta su zaista zanimljive biljke.

No, jeste li primijetili da ima veoma malo

autorica kad se radi o stripu? Izgleda da

dame preferiraju pisanu riječ.

Izuzetak su mange, gdje su djevojke i žene

vrsne crtačice – i to ne samo ljubavnih

stripova! Oružje, čarolije, ratovi i borbe im

također nisu strana tema. (Go girls!)

Također, u stripovima o super junacima se

čini kao da su super junakinje kopije,

odnosno ženske verzije muških super

junaka te ne dobivaju neku posebnu ulogu

nego da pomažu „svojim muškarcima“!

(komentar se odnosi na DC i Marvel).

Mnogo je teže pronaći super junakinju koja

se bori protiv kriminala sama. (Ovo je samo

skromno mišljenje autora ovog teksta.

Molim vas, dragi čitatelji, imajte milosti i

razumijevanja.) Neka, treba imati nade u

novu generaciju strip crtača. Ljudi se

mijenjaju, mijenja se svijet, mijenja se i strip

i raste s nama. Različite tehnike, likovi i

pribor – sve to svakodnevno postaje nešto

drugo, iznova i iznova. Vjerojatno je

najljepši osjećaj kad dođeš do police u

nekoj knjižari i pronađeš onaj strip koji si

tražio već mjesecima. Ili kad kao muha bez

glave pretražuješ Internet i odjednom ti sine

naziv nekog stripa koji te je jednom

nasmijao i sada ga možeš ponovo pronaći.

Ili kad upoznaš nekoga tko voli isti strip

kao i ti.

Stripovi nas povezuju. Umjetnost nas

povezuje. A strip – strip je umjetnost. I

svijet ne bi bio isto mjesto bez njega. Zato

ne smijemo dopustiti da izumre. All comic

readers unite!

Alma Pongrac

40

41

BAZINGA!

Omiljeni "nerd" današnje generacije

Teorija Velikog Praska (The Bing Bang Teory) američka je humoristična serija u kojoj Jim

Parsons glumi Sheldona Coopera, brilijantnog znanstvenika. Sheldon ima velikih problema s

razumijevanjem ironije, sarkazma i humora, što ga čini još zanimljivijim. Sheldon je "nerd"

koji voli znanstvenu fantastiku, posebice filmove i serije kao što su Zvjezdane staze i Ratovi

zvijezda. Vlasnik je i impresivne kolekcije raznih stripova. Studirati je počeo sa samo

11 godina. Danas ima dva doktorata, a predmet njegovih istraživanja je teorija struna. Najveća

želja mu je posjetiti institut CERN u Švicarskoj. Sheldon nikada ne pije alkohol, ne vozi,

opsjednut je organizacijom, redom i čistoćom. Živi s cimerom, Leonardom Hofstaderom, a

da bi njihov međusobni odnos funkcionirao normalno, pomaže im cimerski sporazum koji je

Sheldon osmislio. Sheldon je jedan od zanimljivijih likova humorističnih serija današnjice, a

podjednako ga vole i mladi i oni nešto stariji.

U poplavi raznoraznih turskih i meksičkih sapunica, ovakva serija je pravo osvježenje.

Ne samo da se uz nju dobro nasmijete, u svakoj epizodi možete naučiti nešto novo i korisno.

Seriju preporučujem svima, a posebice onima koji muku muče s fizikom. Ne sumnjam da

ćete se nakon gledanja zainteresirati za fiziku i doživjeti je u nešto drugačijem svjetlu.

Viktorija Jesen

42

Bakina priča

Nekad su djeca u školu išla pješice,nije bilo autobusa hodali su po snijegu i kiši. Nisu imali igračke da

se igraju. Kada su došli kući otišli su s kravama na pašu i tamo su se igrali. Poslije toga su pisali zadaće

i učili su. Kad su bili slobodni radili su, kopali i kosili. Djeca su polazila samo 6 razreda,nije bilo osam

razreda kao danas.Paula Perko 3.a

Snijeg

Snjegovića radimo,

Na glavu lonac stavimo

I od slame kosu pravimo.

Jednamrkva nos mu biva

Evo našeg bijelog diva.

Gledamo ponosno mi njega od snijega.

Andrija Hrustek 3.a

Trešnja

Kad sami mao pet godina otišao sam jednom k svojoj baki. Bile su zrele trešnje. Popeo sam se na

trešnju,a baka to nije znala. Tražilamesvuda po dvorištu i zvala me,a ja se nisam javio. Otišao sam s

trešnje na krov kuće kooja je ispod nje. Šutio sam i brao trešnje. Vidio sam prestrašenu baku koja me

tražila po dvorištu. Odlučio sam da joj se javim s krova. Rekao sam joj: „Tu sam na krovu i berem

trešnje.“ Baka je vikala: „Pazi Andrija da ne padneš i odmah dođi dolje.“ Čekala me ispod trešnje sva

uzbuđena i sretna što nisampao. Zagrlila me i poljubila,a ja sam joj ubrao slasne trešnje. Tad je bilo

radosti i smijeha. Još danas prepričavam taj događaj i svakog proljeća sada dolazim brati

sočne,crvene trešnje.

Lovro Latin 3.a

43

Neka jako obična priča

Sve je započelo jednim običnim jutrom. Danom kao i svaki drugi. Šetala sam poljem

obiteljske farme i zapravo razmišljala o okolini oko sebe. Sve je izgledalo tako pusto, tužno i

mirno. Moja obitelj i ja bili smo jedini seljani ovdje. Našu kuću predstavljala je malena koliba

u kojoj su nekad živjele životinje. Nismo imali nikakav pristup onom vani, velikom gradu,

ljudima i civilizaciji. Meni je sve to bilo užasno, željela sam normalan život kao i sve ostale

djevojčice koje su svakodnevno išle u školu, družile se međusobno i razmjenjivale odjeću. Ja

nisam imala prijateljice i nisam išla u školu. Iako sam jako voljela svoju obitelj, samo sam

htjela otići s ove farme. I tako sam maštajući propustila večeru, te je već bila rana noć. Oprala

sam se u maloj kantici vodom, obukla spavaćicu i otišla spavati. Sljedećeg jutra probudila

sam se u velikom krevetu. Bila sam tako zbunjena, nisam shvaćala što se događa. Nakon

nekoliko minuta u "moju" raskošnu sobu ušla je gospođa radosna lica i poželjela mi dobro

jutro. Zamolila sam da mi kaže tko sam. Zbunila se, te mi je rekla da sam ja kraljevna, kći

kralja i kraljice. Nisam mogla vjerovati, činilo se kao nestvaran san. Prihvatila sam to s

osmjehom na licu. Prošlo je godinu dana, a ja sam znala sve o književnosti, lijepom ponašanju

i govorila sam četiri strana jezika. Godine su prolazile, odrastala sam, imala sam novi identitet,

nove roditelje i prijateljice koje sam oduvijek žarko željela. Međutim, moja obitelj prilično mi

je nedostajala. Svake sam večeri plakala za njima. Ovdje, u kraljevstvu, bila sam važna, imala

sam sve što sam poželjela, ali nikada nisam bila potpuno sretna. Jedne večeri šetala sam

kraljevskim vrtom i razmišljala o svojem pravom domu. Sad sam se samo željela vratiti kući i

živjeti vlastiti život. Ne znam zašto i kako, ali moja se želja ostvarila. S novim danom došao

je i moj stari život. Bila sam na polju, zaspala kraj jednog drveta. Radovala sam se i krenula

vidjeti roditelje. Ušavši u kolibu, nisam ugledala nikoga. Koliba je bila napuštenija nego inače.

Jedna starica mi se približila i rekla kako ovdje nitko ne stanuje otkada su izgubili svoje

jedino dijete. Počela sam plakati i nisam mogla vjerovati kako sam bila sebična. Željela sam

bolji život kojeg nisam mogla dobiti besplatno. Ovaj tragičan gubitak je moja kazna i pouka

za dalje. Sada znam da ne smijem željeti tuđi život, te da se uvijek moram zadovoljiti malim

stvarima. Ovako obrazovana, ali nesretna, ležim u krevetu i osjećam da mi se bliži kraj.

Leonarda Horvat, 7. c

44

Neprimjetan stisak ruku Mlako jutro provlači se kroz prozore.

Nečujno i gotovo drsko nameće se i

ispunjava prostoriju – jednu običnu, sivu

čekaonicu u jednako tako sivoj bolnici.

Plah miris proljeća i kiše miješa se sa

zadahom bolesti. Nekoliko je toplih zraka pomilovalo tmurne zidove i obojalo ih u nešto svjetliju oker boju. Čekaonica se

počela puniti šarenim mnoštvom. Sjene i

brige ljudi ponovno su potamnile zidove. Jedino su crvene stolice priljubljene jedna uz drugu ostale iste i zadržale svoju žarku

boju. Sjela sam na jednu od njih i spustila torbu do svojih nogu. Čovjek se osjeća

tako odraslo kad sam ide doktoru. Još je

nekoliko osoba sjelo svatko na „svoju“

stolicu. Svi su se trudili držati razmak.

Hladno i sivo ozračje svakome se uvuklo u

srce i kao da nitko nije htio osjetiti prisutnost drugoga. Svako malo je kroz škripava vrata ušlo još ljudi. Sobica i

hodnik, oboje onako duguljasti, počeli su

podsjećati na kakav mravinjak. Na ulazu su se odjednom našla dva

mladića. Jedan je bio sitniji, vrane kose i nježnih crta lica. Njegov je „suputnik“ bio

za glavu viši, a žarka mu je kosa bila

skupljena u nespretnu punđu. Naslanjao se

na crnokosog mladića, a na nosu je držao

krvavu maramicu. Obojica su zirkali uokolo. Nitko se nije previše obazirao na

njih. „Molim vas, trebamo pomoć“ niži je

mladić drhtavim glasom pokušavao probiti

žamor u čekaonici i hodniku. Nekoliko se

glava okrenulo prema glasu. Očito zbunjen

pogledima svih tih ljudi, mladić je utihnuo.

Zbunio se na trenutak tražeći riječi kojima

bi opisao situaciju. Napokon je promucao: „Mog prijatelja su pretukli.“ Kao da je

nakratko promišljao koju će riječ

upotrijebiti opisujući osobu koja se

naslanjala na njega. Samo jedan kontakt sa svim tim sumnjičavim i osuđujućim

pogledima bio mu je dovoljan da odluči. Uskoro im je prišla jedna od medicinskih

sestara. Započela je tih razgovor, umirujući

ih obojicu, a zatim je rekla: „Možete li,

molim Vas, malo pričekati? Imamo nekih

poteškoća…“ Dva su se mladića pogledala,

tražeći odgovor, podršku. Bio je to isti onaj

pogled kojim gledamo svoju majku kada tražimo rješenje neke nedoumice. Zurili su

jedan u drugoga djelić sekunde, a zatim

odgovorili u isti glas da mogu pričekati. „U

redu. Sjednite, liječnik će Vas uskoro

pozvati.“ Dva su se mladića nekako dovukla

do stolica. Kada su sjeli, ranjeni je brzo, no brižno i gotovo nježno maknuo ruku s

prijateljeva ramena kao da ga ne želi

uvaliti u nepriliku. Jednim je pokunjenim pogledom prešao preko prijateljeva lica

kao da se ispričava što odustaje i što se

miče od njega. Ovaj nije reagirao. Nježno

je skupio ruke na koljenima i zurio u pod. I on sam sjedio je mirno, uspravno. Držanjem nije izražavao gotovo ništa, ali

njegove oči… njegove su oči bile živa

vatra, slika koja mijenja tonove po želji,

priča, otvorena knjiga. Lice mu je bilo prekriveno nijansama sjećanja; čas otrovno

zelena boja straha, životinjskog straha te

osjećaja stjeranosti u kut, zatim crvena

uzbuna boli, žuta boja ljutnje pa hrabrost,

prkos, pobuna, stisak šake, a zatim neka

sjeta, siva sjenka, žalost, sram. Tiho je i naizgled mirno držao krvavu maramicu na

svom nosu, ali duboko u njemu nešto se

mijenjalo i spremala se oluja. Tko zna koliko je ljudi vidjelo

promjene na mladićevu licu. Svi su bili

zabavljeni svojim problemima. Neka se sitna ženica naslonila na aparat za kavu, misleći nešto svoje dok su joj dvije

neprimjetne suze ležale na rubovima očiju.

Ruke, u kojima je držala nekoliko papira,

vjerojatno nalaza, potresale bi joj se s vremena na vrijeme. Starica sijede kose koja je već nekoliko puta ustala kad bi liječnik prozvao nečije ime, ali nikad

njezino, polako je ključala čekajući na red.

Svako malo bi poravnala naočale i to

srednjim prstom. Dva su se starca sudarila prolazeći hodnikom u isto vrijeme. Neko

su vrijeme vikali jedan na drugoga prijeteći

pritom štapovima i snažno gestikulirajući,

a zatim su se obojica smirila i počela

45

pričati svaki o svojim bubrežnim

kamencima hvatajući se za leđa kako bi

dokazali tko tu zapravo trpi više. Dva su mladića još uvijek čekala,

obojica zadubljena u svoje misli. Kroz čekaonicu se odjednom prolomio

liječnikov glas. Izrekao je nečije prezime.

Bakica s naočalama refleksno je ustala, no

brzo sjela kad je shvatila da prezime nije njezino. Bilo je to prezime ranjenog mladića. Mladić je teško ustao i već se

spremao krenuti, a zatim ga je njegov prijatelj uhvatio za ruku. Samo neprimjetan stisak ruku, podrška, ohrabrenje, poput

kratkotrajnog elektriciteta nevidljivog svima ostalima u prostoriji, ali opet dovoljnog da na dva lica stavi dva izblijedjela, umorna i ispijena osmijeha. Zatim je mladić ušao u ordinaciju, a njegov

je prijatelj ostao sjediti sam. Čekaonicom

je proletjelo nekoliko bezobraznih, no tihih komentara. Srce mi se stisnulo od nekakve čudne žalosti. Teške misli ovjesile su mi se

o noge. U čekaonici je postalo previše

zagušljivo. Što su toj nepoznatoj osobi

učinila ta dva mladića? Što je natjeralo

napadača da napadne? Koja sila, koji

osjećaj jači od njega samoga, koja mržnja,

koje neodobravanje? Zašto? Što uopće

tjera životinje da napadnu, pobune se

protiv vlastite vrste? Uzrujala sam se razmišljajući o nepravdi počinjenoj dvojici

mladića. Zašto nas ljudska glupost može

tako razljutiti? „Zaista strašno!“ Bio je to razgovor ranjenog mladića i

liječnika. „Nadam se da ste zvali policiju.

Mislim, takav napad, to je ipak ozbiljno.“ „Jesmo, hvala Vam na brizi.“ Prišli

su mjestu gdje je sjedio crnokosi mladić. „Je li sve u redu?“ „Sve je u redu, ali dobro je što ste

došli.“ Liječnik mu je utješno stavio ruku na

rame. Još su neko vrijeme razgovarali.

Zatim su se pozdravili, a dva mladića su

otišla. Liječnik se vratio u svoju ordinaciju.

U međuvremenu, netko je opet izrekao

nečije prezime, a ona starica je ponovno

ustala. Dva su starca još uvijek razgovarala

o bubrežnim kamencima. Bilo je lijepo napokon izaći u svjetlo

dana. Prolazeći kroz grad, zamijetila sam

dvije osobe kako mi dolaze ususret. Bila su to ona dva mladića iz čekaonice. Hodali su

držeći se za ruke i razgovarali o nečemu.

Nekakva topla milina i sreća mi se razlila tijelom. A kad je crnokosi mladić uhvatio

moj pogled, s odobravanjem sam se nasmiješila. Obojica su uzvratila toplim

osmijehom. Dan je odjednom postao tako sunčan.

Alma Pongrac 8. razred

Lucija Flac, 8.b

Nagrađena fotografija na foto natječaju Moja domovina

46

Odnos čovjeka i svemira

Ponekad u tihoj, kišnoj noći sjednem uz otvoreni prozor i gledam gore, gledam kako kiša

dolazi iz svemira. Koliko je zapravo velik svemir? Možemo li mi to vidjeti? Mi vidimo samo

crnu pozadinu sa žutim točkicama, ali znamo da se tamo nalazi nešto veliko, veće od nas. Pa

kako se mi uopće možemo mjeriti s tim golemim prostranstvom? Što smo mi prema svemiru?

Mi smo zapravo samo jedna mala točkica prema svemiru kao i mrav prema zemlji. Gledanje

gore nam zapravo ne otkriva mnogo toga… Jer svemir krije nešto što mi ne vidimo s

površine; druge planete, meteore, zvjezdanu prašinu, zrake sunca… Što se još nalazi u tom

tajnovitom svemiru? Ljudi to pokušavaju otkriti. Oni putuju gore, u neizvjesnost. Iako ne

znaju što ih čeka tamo gore, vuče ih neka nerazumljiva sila, a to je znatiželja. Čovjek nastoji

nadmudriti svemir. Pokušava utvrditi koliko je velik, koje tajne se u njemu nalaze. Ali nije li

lijepo zamišljati bliješteće zvjezdice i šarene krugove u svemiru? Jer u našoj mašti svemir nije

samo crna podloga s ponekom zvjezdicom. Kakav bi smisao svemir imao da znamo svaki

detalj koji o njemu? To ne bi bilo zanimljivo, ne bi imali o čemu maštati. Iz svemira nastaje

naša mašta, tamo počinje naš put, naši snovi… Ali uvijek ostaje pitanje, što smo mi prema

svemiru? Kao neka zagonetka koju treba riješiti, slagalica koju treba složiti… Možda nam

svemir govori da uđemo u svoju maštu i pogledamo. Možda nešto i otkrijemo. Nešto

tajanstveno, nešto što nikome nećemo reći. Ipak, je li to ljudima dovoljno? Hoće li se

zadovoljiti samo maštom? Naravno da neće jer ljudi ne shvaćaju da su oni svemiru samo

nabacane točkice, kao nama zvijezde. Zašto jednostavno ne udahnemo zrak naših šuma i ne

uživamo u neizvjesnosti? Ne moramo biti najpametniji u svemiru, samo se moramo opustiti.

Pa zar je loše biti samo malena točkica? Uživajmo u tome što jesmo, kao zvijezde. Trebali bi

se ugledati na njih. One samo sjaje i smiješe nam se. Možda treba samo nešto kliknuti u našim

glavama da prestanemo tražiti odgovore i da se pomirimo s time da ih na neka pitanja nikad

neće biti.

Leona Novak,8.c

47

Pošteno ime nigdar ne zgine

Bilo je rano, vedro, protuletno jutro. Japica je več nahranil krave i pajceke vu štali.

Mamica je bila zamesila kuruzni kruh koji se zdigal polek krušne peči. Deca su si brisala

krmežle z oči i hmivala se vu mrzli vodi. Zajtrek je prešel vu miru i japica si je vužgal lulu na

ledini.

Najenpot je zagrmelo. Zazvonili su zvonci na jurjevskoj cirkvi. Seljaki su počeli bežati

kaj muhe bez glovi, a mamice su tirale decu vu podrume. Znale su one kaj se dogaja. Japica je

z afingera zel vojnoga ancuga, napunil pušku, kušnul mamicu i rekel: „Bog nek nam

pomore!“ I nebo se zažarilo i ftičeki su prestali popevati. Cucek je pobegel vu hižu i skril se

pod ormor, a cajger na vuri prestal je skakati. Tresnula je topovska kugla vu staru trošnu

hižicu i zravnala ju z zemlom. Kak da se vrog z neba spustil i počel flučkati ogja. Tuji ljudi

su klali naše breje krave i cecali nam duše z tela. Deca su jafkala nad mrtvaj, ledenaj mamicaj,

krv je tekla zemlom i pola su jo pila. Vu zemlinaj žilaj neje več tekla bistra voda, neg su

zdenci smrdeli po gnilobi. I cepi su prestali davati vino, a sodovjaki dišali po zgoretome.

Nebo je bečalo krvove soze, a z blata smo kopali koreje ka ne bi hmrli od glodi. I dok su

tuđinci napnuli kundake na puškaj i dok smo mislili da su nam grobi več skopani, dojahali su

oni, naši grofovi Zrinski. I čuda nam još nejvidnoga potegnuli su svoje mače i ž njimi buskali

po polaj. Vudrili su oni po tujima još jakše nego oni po nami. I curele su glove i čehala se tela.

I najenput je se ftihnulo. Gjusi su bili stirani vu svoje lukje. Gmajne su počele tirati friško

trovo, a zemla je pok flučkala bistro vodo vu naše zdence. I vrnuli su se naši vojaki vu sela. I

hiže su se zdigle z blata i saki je pok polek sebe imel svojega brata. I mamica je pok

pospravlala meso vu tiblicu i dišale su jabučne pogače. Deca su vuni nagajala cucke i močke,

a japica je pok vu miru sedel na ledini i lulu pušil.

Ve denes o Zrinskaj pišemo knige i popevlemo im popevke. Oni su junaki keri su nam

vrnuli mir vu naše duše. Vrnuli su nam lublenu zemlicu. Vrnuli su nam smeh na obraze i

sunce vu oči. Vrnuli su nam slobodicu. To pošteno ime Zrinskih nigdor nebu zginulo.

Emilija Martinec, 7. c

48

Sonce

V jutro se stanem

i pogledam v sonce

a sonce tak

greje fest.

Greje mene,

hižu greje,

greje seku,

a seka se smeje. Ana Šafarić 4.a

Lana Vuković 3.b

Vuni

Vuni se cvetje budi,

vuni se sonce rasteže.

Vuni trova zevle,

vuni se oblaki smejejo. Nikolina Martinec, 3.b

Vuni se močki čistijo,

vuni pesi lajajo.

Kokoši kokodačejo,

a šumske zveri zavijajo.

Monika Horvatić 3.b

. Nikolina Martinec, 3.b

49

Slivna goba

U zelenoj travi pod starom slivom,

beli škrlaček čuči.

Idem polek nje pak si mislim,

kaj me to tak lepo gledi.

Slivna goba kak mali lampaš, Roko Hamer, 3.a

svoj škrlaček porinula vum.

A ja sam ju našla med velikom travom

i pobrala ju bum.

Mama bu ju spekla z jajcima skupa,

deda i ja bumo jeli

a naša mama ne vupa!

Čurin Lana 3.b

Tena Klobučarić, 4.a

Mati

Mati je nekaj v srcu mom,

nekaj kaj pozabila nem

mati je nekaj,

kaj ne da se reč,

mi ji želimo sreče još več.

Rea Krnjak 3.b Nikolina Martinec, 3.b

50

Finde die Farben und male sie an!

Sachen zum Essen - kennst du alles?

51