BIOGRAFIJA IMAMA IBN ABIDINA

(1198 - 1252 po hidžri)

IME I PORIJEKLO:

On je Muhammed Emin b. Omer b. Abdu-l-'Aziz b. Ahmed b. Abdu-r-Rahim b. Muhammed Salahuddin b. Nedžmuddin b. Muhammed Salahuddin b. Nedžmuddin b. Kemal b. Tekijjuddin el-Muderris b. Mustafa eš-Šihabi b. Husejn b. Rahmetullah b. Ahmed el-Fani b. Alijj b. Ahmed b. Mahmud b. Ahmed b. Abdullah b. Izzuddin b. Abdullah b. Kasim b. Hasan b. Ismail b. Husejn en-Netif b. Ahmed b. Ismail b. Muhammed b. Ismail el-E'aredž Ibnu-l-Imam Dža'fer es-Sadik b. Muhammed el-Bakir Ibnu-l-Imam Zejnu-l-Abidin b. Husejn b. Alijj, Allah bio sa svima njima zadovoljan.

Slavu i reputaciju je stekao svojim prezimenom IBN ABIDIN koje potiče od njegovog djeda Muhammed Salahuddina koji je bio poznat po čestitosti i bogobojaznosti.

NJEGOVO ROĐENJE:

Šejh Muhammed Emin se rodio u Damasku, preciznije - u kvartu koji se zove el-Kanevat (rječna korita).

Oko samog naziva tog kvarta postoje podijeljena mišljenja, ali se kao najispravnije, uglavnom, spominje ono u kojem stoji da je taj naziv dobio zbog rijeke Barade koja se grana u 7 rukavaca kod mjesta zvanog Šadrvan i na taj način prodire kroz kompletan kvart slivajući se u pravcu starog Damaska.

Vode rijeke Barade teku kroz jedan rimski kanal/korito koji je nošen na kamenim vijaduktima.

STICANJE ZNANJA:

Kur'an je pročitao, dobro savladao njegov tedžvid i naučio ga napamet pred šejhom koji se zvao Sei'd el-Hamevi, šejhom svih karija u Damasku.

Kao razlog njegove predanosti izučavanju Kur'ana i ogromne želje za njim se navodi priča u kojoj stoji da je jednog dana boravio u dućanu svoga oca i učio Kur'an. U tome je pored njega prošao šejh Sei'd el-Hamevi i čuo ga kako uči pa mu rekao:

"Nije lijepo da ovdje učiš Kur'an, jer ga ti svakodnevno učiš na mjestu na kojem te ljudi ne čuju i ne preslušavaju, a imaš grešaka u svome učenju, pa ti je obaveza, dijete moje, da ga naučiš ispravno učiti."

Nakon toga je ustrajao u sticanju znanja pred šejhom Seidom, pred kojim je osim Kur'ana savladao i kiraete, naučio napamet Mejdanijju, Džezerijju i Šatibijju, usavršio ih i poslije druge podučavao.

Od njega je, također, uzeo dio znanja iz oblasti gramatike arapskog jezika, morfologije, šafijskog fikha itd.

Poslije nastavlja da stiče znanje pred šejhom Šakir Akkadom čime je okončana prva etapa njegovog studiranja i učenja pred ulemom u kojoj je on stekao 3 idžazetname.

Drugu etapu svoga studiranja i školovanja nastavlja učenjem pred šejhom Akkadom pred kojim je učio 7 godina tokom kojih ga je šejh Akkad "primorao" na promjenu mezheba.

Dakle, napustio je šafijski mezheb i počeo da izučava i praktikuje hanefijski.

Kod njega je uzeo znanje iz oblasti:

- feraida (nasljednog prava), - matematike, - usula (metodologije islamskog prava), - hadisa, - tefsira i - fikha, iz kojeg je pred njim prešao sljedeća djela:

el-Multeka od Ibrahima Halebija, Kenzu ed-Dekaik od Nesefija, el-Bahr er-Raik od Ibn Nudžejma Egipćanina, Vikaju od 'Ubejdullah b. Mes'ud b. Omer Tadžu Šeri'ah, Hidaju od Merginanija, Diraju i mnoga druga djela.

- Od njega je još uzeo/pokupio i vještine kaderijskog tarikata iz oblasti tesavvufa (misticizma).

Nakon toga je zajedno sa svojim šejhom Šakirom prisustvovao jedanput dersu kod njegovog šejha i istaknutog alima tog vremena, Ahmeda Attara, koji mu je tom prilikom dao idžazetnamu iz oblasti sunneta.

Pred šejhom Attarom je pročitao (kiraeten) djelo el-Erbe'une el-'Adžlunijje do hadisa pod rednim brojem 30., dok je ostatak djela pročitao pred svojim šejhom Šakirom. Čitanje tog djela je okončao 1218. godine po hidžri.

Potom je dobio idžazetnamu i od šejha Nedžib Kale'ija, i to na dan ramazanskog bajrama 1220. g. po hidžri.

Zatim je zajedno sa svojim šejhom Šakirom prisustvovao dersu kod šejha Muhammed Abdu-r-Resul Hindija Nakšibendija koji mu je, također, dao idžazetnamu.

POČETAK PISANJA ČUVENE HAŠIJE/GLOSE

Nakon svega toga, njegov šejh Šakir Akkad ga počinje podstrekivati i ohrabrivati na to da počne samostalno razrađivati neka šerijatsko-pravna pitanja (mes'ele) i pisati kraća djela, tj. poslanice (ar. resail), kako bi postepeno ojačavao na polju pisanja, a poslije se i sam komotno upustio u pisanje većih djela.

Počeo je pisanjem tzv. hašije/glose (bilješki na rubu knjige) na komentar šejha Seida Ustuvanija, njegovog prijatelja i sudruga u traženju znanju, kojeg je on napisao na jedno djelo iz gramatike arapskog jezika, preciznije - iz oblasti analize rečenica. Potom komentariše djelo el-Kafi koje je, također, iz oblasti arapskog jezika. Sve je to ostvario i postigao do svoje 17-e godine života.

Nakon toga započinje čitanje (kiraeten) djela ed-Durru el-Mukhtar (Odabrani biser) pred šejhom Akkadom sa skupinom učenika, među kojima je bio i šejh Seid Halebi.

Šejh Akkad je preselio na ahiret 1222. g. po hidžri, tako da Ibn Abidin nije uspio završiti sa čitanjem tog djela pred njim, ali ga je, ipak,

dovršio pred šejhom Seid Halebijem, kao najstarijim učenikom iz te njihove skupine.

Time započinje treća i posljednja etapa njegovog studiranja i školovanja.

Ibn Abidin je još za života šejha Seida Halebija prokomentarisao djelo ed-Durru el-Mukhtar (Odabrani biser) i taj njegov komentar je danas naširoko i nadaleko poznat kao Hašija Ibn Abidina.

Nakon smrti šejha Seida Halebija Ibn Abidin je nazvao šejha Halida Nakšibendija i zatražio od njega idžazetnamu za nakšibendijski tarikat, koju mu je šejh Halid i dao.

Pored prethodno nabrojanih idžazetnama koje je dobio, Ibn Abidinu su idžazetnamu dali još i sljedeći učenjaci:

Šejhovi Ibrahim i Abdu-l-Kadir, unuci Abdu-l-Ganijj Nabulsija Salih Zudždžadž Hibetullah Ba'li Salih Emir Misri Salih Medeni

NJEGOVI UČENICI:

Abdu-l-Ganijj Abidin, njegov brat Ahmed b. Abdu-l-Ganijj, njegov bratić Salih Muhammed Džabi Zade, njegov amidžić Abdu-l-Ganijj el-Mejdani Hasan el-Bejtar Ahmed Islambuli Husejn Resama Jusuf Magribi Alijj el-Meradi Muhammed el-Etasi Mahmud el-Alusi

Vrijedi spomenuti i to da je od njega idžazetnamu zatražio, a potom i dobio, šejhu-l-islam Arif Hikmet.

GOVORI UČENJAKA O NJEMU:

1) Alauddin Abidin je u svojoj "Tekmili (Dopuni)" o njemu kazao:

"Skoro da nije postojao neki važan događaj ili, pak, neki gorući problem u svim pokrajinama, ili, pak, u ostalim islamskim gradovima i selima, a da se on nije pitao o tome, uprkos prisustvu mnogobrojnih velikana i učenjaka u skoro svim gradovima."

"Bio je veliki istraživač. Niko se nije s njim raspravljao, a da ga Ibn Abidin nije pobijedio."

2) Ebu-l-Hajr u "Zejlu-s-Sebet" kaže:

Prevodilac Sebeta je kazao: "A naročito jer je on oslonac, glavni izvor i autoritet u donošenju fetvi, koje su jedna od najpotrebnijih stvari (za insana vjernika), a pogotovo u onom njegovom vremenu, kada je glavni izvor/oslonac za donošenje propisa za sve pokrajine, dalje i bliže, bio upravo on."

3) El-Bejtar u "Hiljetu-l-Bešer" je kazao:

"On je šejh, imam, učenjak, istaknuti alim, veoma pronicljiv i vješt stručnjak, osovina/stožer/prvak predjela Damaska i potporni zid predjela Šama i Egipta, mufessir, muhaddis, islamski pravnik (fekih), jezičar, inteligentan...

Imam svih Hanefija u svome vremenu, njemu je pripadala nadležnost, kompetencija i mjerodavnost u pitanjima oko kojih je postojalo razilaženje učenjaka, autor mnogobrojnih i raznovrsnih djela..."

"Doista, životopis rahmetlije i prvaka, Muhammed Abidina, kao i ono što je postigao od slave, reputacije i vrlina za svoga života nije nepoznat nikome."

4) Abdu-l-Hajj el-Kettani je u svome "Fihrisu-l-Feharis ve-l-Esbat" kazao:

"On je fekih Šama i njegov muftija, autor mnogobrojnih djela, izvrsnih i čuvenih fetvi te korisnih zbirki..."

5) Zerkeli u svome djelu "el-I'lam" je kazao:

"Fekih predjela Šama i imam Hanefija svoga vremena." (3/866)

NJEGOVA ŠTAMPANA DJELA:

Hašija ala ed-Durr el-Mukhtar (Glosa na Odabrani biser), a koje još nosi i naziv Reddu-l-Muhtar ala ed-Durri el-Mukhtar ("Vraćanje zbunjenog", komentar na "Odabrani biser")

Ovo svoje kapitalno djelo je počeo pisati od poglavlja o Najamninama, pa sve do kraja fikhskih poglavlja. Potom se vratio na početak fikhskih poglavlja da dopuni ono što je preostalo do Najamnine, ali ga je pretekla smrt, tako da nije uspio objediniti sva fikhska poglavlja, s tim da je to njegovo djelo nakon njegove smrti, ipak, uspio završiti njegov sin.

Komentari na Hašiju Ibn Abidina:

Komentari Abdu-l-Ganijj Rafi'ija Farukija (umro 1307. g./h.) na Hašiju/Glosu od Ibn Abidina

Komentari muftije egipatskih predjela, Abdu-l-Kadir Rafi'ija (umro 1323. g./h.), pod nazivom "Et-Tahrir el-Mukhtar ala Reddi-l-Muhtar"

Ovi komentari su štampani u sklopu Hašije Ibn Abidina pod pokroviteljstvom bejrutske štampe DKI (Daru-l-Kutub el-llmijje). Nalaze se u 13. tomu spomenute štampe kao i štampe Daru Alem el-Kutub.

Hašija/glosa na Reddu-l-Muhtar od Abdu-l-Hakim Efganija (umro 1327. g./h.) koji je poznat po svom komentaru na Kenzu-d-Dekaik koji se zove Kešfu-l-Hakaik.

Džeddu-l-Mumtar ala Reddi-l-Muhtar autora Ahmed Rida Hana (umro 1340. g./h.). Djelo je štampala knjižara "Medina" iz Karačija (Pakistan) u 4 toma.

Povod pisanja Hašije od strane Ibn Abidina?

Je bio taj što je njegov šejh Seid Halebi često istraživao mnogobrojna pitanja i raznorazne novonastale probleme zajedno sa svojim učenicima i svaki put bi Ibn Abidin nadmašio svojim odgovorima sve ostale sudionike.

Jedno od najistaknutijih pitanja kojima je ostavio dubok trag na Seida Halebija je bilo pitanje smetene/zbunjene žene u istihazi. Šejh je naprosto bio zadivljen njegovim stručnim referatom (ekspertizom) kojeg je uradio u vezi s tim pitanjem.

Nakon toga mu je šejh naredio da počne pisati svoje bilješke (tj. glosu/hašiju) na djelo ed-Durru el-Mukhtar (Odabrani biser), na koje je tada i sam šejh, također, radio svoju stručnu analizu i referat (tj. ekspertizu).

Pa, kada je Ibn Abidin počeo pisati svoje bilješke šejh je imao običaj s vremena na vrijeme zovnuti ga da mu donese na uviđaj svoj rad radi provjere...

Svaki put bi se šejh Seid Halebi mnogo obradovao dok bi čitao ono što je Ibn Abidin napisao, u tolikoj mjeri da nije mogao naći izraz kojim bi opisao tu sreću koju je u sebi osjećao, pa bi umjesto toga govorio: "Allahu moj, otvori mu (put uspjeha) i olakšaj mu."

Hašija Minhatu-l-Halik ala el-Bahr er-Raik (Glosa "Naklonost Stvoritelja", komentar na "Bistro more")

El-'Ukud ed-Durrijje fi Tenkih el-Fetava el-Hamidijje (Blistavi spisi/dokumenti pri reviziji Hamidovih fetvi) Nuzhetu en-Nevazir ala el-Ešbah ve-n-Nezair ("Osvježenje za oči", komentar na "Sličnosti i jednakosti")

Nesematu el-Eshar ala Ifadati el-Envar ala Kitabi el-Menar ("Povjetarci zore", komentar na "Raspršenost svjetlosti")

'Ukudu el-Leali fi el-Esanid el-'Avali (Plodovi bisera u kratkim lancima prenosilaca)

NJEGOVA KRAĆA DJELA, TZV. POSLANICE:

Ukupan broj njegovih risala je 32. Na jedno mjesto ih je sakupio i valorizirao Muhammed el-Azazi, a bejrutska knjižara poznata pod skraćenicom DKI (Daru el-Kutub el-Ilmijje / Rezidencija naučnih djela) ih odštampala u 2 toma 2014. godine.

Neki naslovi od tih pojedinačnih djela:

1. Komentar risale 'Ukudu Resmi el-Mufti2. Ref'u et-Tereddud fi 'Akdi el-Esabi'i inde et-Tešehhud3. Tenbihu el-Gafil ve el-Vesnan ala Ahkami Hilali Ramadan -

(Skretanje pažnje nemarnom i duboko uspavanom na propise o mlađaku Ramazana)

4. Tenbihu el-Vulati ala Ahkami Šatimi Hajri el-Enam ev Ehadi Ashabihi el-Kiram alejhi ve alejhim es-Salatu ve es-Selam - (Upozorenje vlastodržcima na propise psovača najboljeg stvorenja ili nekog od njegovih plemenitih ashaba, neka je na njega i na njih spas i mir)

5. Bugjetu en-Nasik fi Ed'ijeti el-Menasik - (Želja/žudnja pobožnog u obrednim dovama)

NJEGOVA DJELA KOJA SU U RUKOPISNOJ FORMI:

1. Fetve u hanefijskom fikhu (oko 100 fetvi)2. Glosa na komentar djela et-Takrir ve et-Tahbir od Ibn Emiri el-

Hadža3. Glosa Ref'u el-Enzar amma evredehu el-Halebi ala ed-Durri el-

Mukhtar4. Glosa Fethu Rabbi el-Erbab ala Lubbi el-Elbab Nubzeti el-I'rab5. Ed-Durer el-Mudijje fi šerhi Nazm el-Ebhur eš-Ši'rijje

NJEGOVA DJELA KOJA SU SE ZAGUBILA:

1. Glosa na komentar djela el-Multeka od Haskefija2. Djelo Kenzu ed-Dekaik u stihovima (napisao je oko 800 stihova i

nije ga uspio završiti)3. Velika glosa na djelo Ifadatu el-Envar, koje je komentar djela el-

Menar4. Glosa na tefsir kadije Bejdavija5. Komentar djela el-Kafi iz arapskog jezika6. Medžmu'atu en-Nefais ve en-Nevadir7. Glosa na Mutavvel

8. Zejl (suplement, dopuna) na djelo Silk ed-Durer9. Priča vezana za poslanikove rođenje

PRESELJENJE NA BOLJI SVIJET:

Ibn Abidin, Allah mu se smilovao, je preselio na bolji svijet u srijedu ujutro, 21. dana mjeseca Rebi'u es-Sani 1252. godine po hidžri.

Dženaza namaz se klanjala u Sinan pašinoj džamiji, a ukopan je u mezarju el-Bab es-Sagir (Mala vrata). Njegova smrt je nastupila dok je njegova majka još bila živa, a koja je poslije njegove smrti saburala i živjela još 2 godine.

Narod Šama se mnogo rastužio saopćenjem o njegovom preseljenju, pa je u velikom broju izašao da mu klanja dženazu namaz kojoj su prisustvovali najveći učenjaci, kao i najveće glavešine, Damaska.

20 dana prije smrti Ibn Abidin je kupio mjesto za ukop u kojem je na kraju i ukopan, i to odmah pored dva istaknuta učenjaka, Alauddina Haskefija, autora djela ed-Durru el-Mukhtar, i Saliha Dženinija, poznatog muhaddisa.

Molimo Gospodara Plemenitog da ga obaspe milošću Svojom, da tintu pera njegova učini dokazom za njega, a ne dokazom protiv njega.

I molimo Ga da nas i voljene njegove sastavi u prebivalištu milosti Njegove. On je, doista, Skrbnik/Darivatelj toga i Kadar tome.____________________________________

KORIŠTENA LITERATURA:

1. Reddu-l-Muhtar ala ed-Durr el-Mukhtar (1/53 - 55 str.)2. Medžmu'atu Resail Ibn Abidin (1/06 - 18 str.)3. El-'Ukud ed-Durrijje (1/05. str.)4. Šerhu 'Ukudi Resmi-l-Mufti (05. str.)5. Minhatu el-Halik ala el-Bahr er-Raik (1/07. str.)6. Životopis Ibn Abidina (dr. Ramadan Hamdan Alijj)

7. Ibn Abidin i njegov utjecaj u islamskom pravu (fikhu) - komparativna studija sa zakonom (dr. Muhammed Abdu-l-Latif Salih Ferfur, 2 toma)

PRIPREMIO: Sulejman Čolaković - Islamski univerzitet u Medini, Šerijatsko-pravni fakultet, 4. godina

MEDINA, 24. februar 2016. g./m. - 15. džumade-l-evvel 1437. g./h.