Životopisi Imama Ehli Bejta

7/14/2019 ivotopisi Imama Ehli Bejta

1/319

1


2/319

2

SadrajUvodna rije pisca ....................................................................................................... 3PRVI IMAM, ALI ibn EBI TALIB, s.a. ........................................................................... 5DRUGI IMAM HASAN el - MUDTEBA, s.a. ............................................................ 33TREI IMAM, HUSEJN EHID, s.a. ......................................................................... 57ETVRTI IMAM, ALI SEDAD, s.a ........................................................................... 97PETI IMAM, MUHAMMED BAKIR, s.a. ................................................................... 127ESTI IMAM, DAFER SADIK, s.a ......................................................................... 147SEDMI IMAM, MUSA KAZIM, s.a............................................................................ 176OSMI IMAM, ALI IBN MUSA AR-RIDA, s.a. ........................................................... 198DEVETI IMAM, MUHAMMED DEVAD, s.a. .......................................................... 225DESETI IMAM, ALI HADI, s.a. ................................................................................ 241

JEDANAESTI IMAM, HASAN ASKERI, s.a. ........................................................... 261DVANAESTI IMAM, MUHAMMED MEHDI, s.a. ...................................................... 283


3/319

3

Uvodna rije pisca

Zamisao da napiem i objavim knjigu koja bi se bavila ivotima dvanaest

imama Ehli-bejta nosio sam godinama. U meuvremenu sam objavionekoliko djela autorskih i prijevoda u kojima je bio obraen ivot nekihImama i te knjige naile su na dobar prijem kod ljubitelja tiva ove vrste. Zato vrijeme sve vie sam razmiljao o sastavljanju knjige koja bi ponudilazaokruene biografije asnih Imama, to je podrazumijevalo da bih sesvakako okoristio i s naprijed spomenutim knjigama. Ovo sam smatrao i

svojom vjerskom obavezom. Meutim, za ostvarenje te elje trebalo mi jedovoljno vremena da iitam i obradim obimnu literaturu, a okolnosti mi todugo nisu doputale. S druge strane, sve to vrijeme ljudi iz razliitih skupina

zainteresirani za biografije asnih Imama, mir neka je na sve njih, traili suod mene da napiemjedno openito djelo, zasnovano na vjerodostojnimvrelima, budui da se zaista osjeala potreba za jednom takvom knjigom,pisanom na savremenom perzijskom jeziku, ime bi oni koje ovaj sadrajzanimabili osloboeni tekog zadatka da se obraaju razliitim izvorima, naraznim jezicima. To su, dakle, razlozi koji su dugo vremena drali ivommoju elju da nainim upravo ovakvu knjigu. Uz sve predoeno, posljednjihnekoliko godina drao sam na visokokolskim ustanovama predavanja izhistorije islama, ali i ona o ivotopisima asnih Imama, mir neka je na svenjih, te sam u tu svrhu priredio i umnoio nekoliko skripti, ali nije bilo prilikeda ih zavrim i uredim te da na temelju njih sainim zasebnu knjigu. Ipak,uoavajui reene potrebe i zanimanja, postepeno sam doraivao iupotpunjavao svoja skripta, uzimajui pritom u obzirmnotvo novih izvora isve vie irei temu kojom sam se bavio, te sam naposljetku ostvario svoj cilji, dobrotom Boijom, sainio knjigu koju imate u rukama.

Budui da je ova knjiga namijenjena najirem krugu italaca,nastojalo se zaobii bavljenje izrazito strunim pitanjima, naprimjer,historijom pojave i razvoja razliitih frakcijameu sljedbenicima Ehli-bejta,sloenim teozofskim pitanjima, pitanjima oko kojih postoje razilaenja (to bi

zahtijevalo zasebno djelo) i slino, te se na takvo ta ukazivalo tek ondje gdjeje to bilo zaista neophodno i pritom je italac, kroz biljeke, upuivan naliteraturu i vrela za daljnje istraivanje. Valja napomenuti da sam neposrednoi temeljitoprouio svu literaturu i vrela navedene ubiljekama, a u knjizi sudoneseni zato da bi zainteresirani italac i sam mogao da ih uzme u obzir i, usluaju potrebe, podrobnije obradi i tako stekne dodatne uvide. Takoer, upogledu vjerodostojnosti historijskih injenica, koristio sam se prvorazrednimi najstarijim vrelima, dakle, izvorima koji su vremenom nastanka najbliiodreenom historijskom dogaaju, ali pritom nije zaobiena ni literatura na

perzijskom jeziku, posebno djela savremenih autora, te su naroito


4/319

4

iskoritena sva zanimljiva zapaanja, novi pristupi i prihvatljivi zakljuci iz teliterature. Katkad je u fusnoti skrenuta panja na injenicu da je neki stariprijevod s arapskog na perzijski jezik izuzetno kvalitetan ili koristan, ime seeljela izraziti zahvalnost ranijim sastavljaima ovakvog tiva. U nekimprimjerima koriteni su navodi iz savremenih djela, katkada uz male izmjeneu prijevodima nekih izraza, ime se opet kanila iskazati svojevrsnazahvalnost autorima.

Na svu sreu, posljednjih godina na perzijskom jeziku napisano je iprireeno mnotvo vrijednih knjiga koje se bave ivotopisima asnih Imama,mir neka je na sve njih, to je svakako korisno i hvale vrijedno. Meutim,svako od tih djela pisano je s posebnim ciljem, sa osobenim pristupom ili se

obraa posebnoj publici. U tom pogledu se knjiga koju imate u rukamarazlikuje od ostalih koje se bave slinom tematikom. U ovoj knjizi

ivotopisima Imama pristupa se tako to se prvo daje pregled najvanijihdionica u ivotu svakog od njih, zatim se opisuje drutveno i politiko ozrajevremena u kojem je ivio, a potom se razmatra ivotni put svakog od ovihvelikana te njegov odnos prema politikim i drutvenim prilikama s kojimase suoavao. Na taj nain u ovoj knjizi donesen je iscrpan prikaz odnosaImama prema svome vremenu, njegovim prilikama, potrebama i

osobenostima, te naina na koji su vodili svoj dihad i sluili drutvu uposebnim prilikama. Time je ova knjiga na jo jedan nain osobita.Naposljetku, kaimo da je ivotopis svakog Imama obraen, u prosjeku, na

pedesetak stranica i, kako bismo izbjegli este tekoe s vietomnimizdanjima, sve biografije sabrane su u jednom svesku, to je svakakouvjetovalo da je knjiga obimom neto vea. Svakako, i pored naegsvekolikog truda, ni ova knjiga nije liena slabosti i nedostataka. A uspjeh jeod Allaha i u Njega se uzdamo.

Mehdi PivajiQom, Redeb 1414. h.g. / Januar, 1993.


5/319

5

PRVI IMAM, ALI ibn EBI TALIB, s.a.

Imam Ali je roen 13. Redeba, trideset godina nakon godine slona,1

unutar same Ka'be. Njegova majka zvala se Fatima bint Esed, a otac EbuTalib. ehadet je postigao 21. noi Ramazana 40. godine nakon Hidre, ugradu Kufi. Njegov mezar nalazi se u gradu Nedefu, u Iraku. (Nedef jeudaljen nekoliko kilometara od Kufe. Naime, kada je preselio, Hasan i

Husejn, sa skupinom roaka i prijatelja, tajno su ga nou iznijeli iz Kufe isahranili na tada nepoznatom mjestu. Za njegov kabur e se saznati tek odvremena estog imama Ehli-bejta, Dafera Sadika.) Imam Ali je roen desetgodina prije poetka sputanja Objave Poslaniku Muhammedu i u svimbitnim zbivanjima iz historije islama uvijek je bio uz njega. ivio je jo

trideset godina nakon Poslanikove smrti. Alijev ivot, koji je trajao 63godine, moemo podijeliti u sljedeih pet dionica: prva, od roenja dopoetka Objave; druga, od poetka Objave do Poslanikovog iseljenja uMedinu; trea, od Hidre do Poslanikove smrti; etvrta, od Poslanikove smrtido poetka njegovog hilafeta; i peta, samo razdoblje njegovog hilafeta.

Prvo razdoblje Imamovog ivota bilo je ono do poetka sputanja Objave iono je trajalo deset godina. Kada je Ali roen, Poslaniku nije bilo vie odtrideset godina. Objava mu je poelastizati u etrdesetoj godini, tako da Ali utom trenutku nije imao vie od deset godina. Znai, ovo posebno osjetljivorazdoblje oblikovanja linosti, odgoja i duhovnog izotravanja proveo je u

hazreti Muhammedovoj kui, pod njegovim odgajanjem i staranjem. S tim uvezi islamski historiari biljee sljedee: Jedne godine Mekku pogodi velikaoskudica. Ebu Talib, Poslanikov amida, imao je u to vrijeme brojnuporodicu i velike trokove. Hazreti Muhammed predloi Abbasu, svomdrugom amidi i jednom od najbogatijih ljudi meu Haimijama, da obojicauzmu u svoju kuu po jedno od Ebu Talibove djece, kako bi umanjili njegoveizdatke. Abbas se sloi, pa zajedno mu otioe, iznesoe mu svoj prijedlog,koji ovaj prihvati. Naposljetku, Abbas povede svojoj kui Dafera, a hazretiMuhammed Alija. ivio je u Poslanikovom domu do Objave i bio je prvi koji

ju je potvrdio i prihvatio.2

Kau da je Poslanik islama, nakon to je uzeo sebi1Godina slona je godina 570. u kojoj je Abraha krenuo u pohod sa svojom vojskom s

namjerom da sruiKa'bu. Vojska, koja je imala jednog ili vie slonova, bila je unitena odstrane jata ptica koje su je zasule kameniima iz zraka. O ovom dogaaju kazuje i kur'anskasura El-Fil. Takoer, to je godina u kojoj je roen Boiji Poslanik Muhammed.2Obratiti se na sljedee izvore: Ibn Asir,Al-Kamilu fit-tarih, Bejrut, Daru Sadir, 1399. h.g,

sv. 2, str. 58; Ibn Hiam, Abdulmelik,Es-Siretun-nebevijje, priredili Mustafa Al-Sika,Ibrahim Abjar i Abdulhafiz ibli, Kairo, Mektebetu Mustafa El-Babi, 1355. h.g, sv. 1, str.262; Taberi, Muhammed ibn Derir, Tarihul-umem vel-muluk, Bejrut, Darul-kamusil-hadis,sv. 2, str. 213; Ibn Ebil-Hadid, erhNehdil-belage, priredio Muhammed Ebul-Fadl Ibrahim,

prvo izdanje, Kairo, Darul-ihjail-kutubil-arabijje, 1378. h.g, sv.13, str. 119.


6/319

6

Alija, rekao: Odabrao sam onoga koga je Bog odabrao za mene.1Budui daje hazreti Muhammed nakon smrti Abdul-Mutaliba odrastao u Ebu Talibovoj

kui i pod njegovim starateljstvom, htio je da odgajanjem jednog njegovogdjeteta uzvrati njemu i njegovoj eni Fatimi bint Esed na panji koju su mupoklonili. Za svog halifata, Imam Ali je ukazao na ovo razdoblje svogaodgoja u hutbi poznatoj kao Kasi'a, rekavi: Znate, zaista je mjesto moje kodPoslanika Boijeg, mir i blagoslovi Boiji neka su s njim i porodicomnjegovom, s obzirom na srodstvo blisko i na odnos, sasvim posebno. Kadabijah dijete, uzeo me je u okrilje svoje. Obiavao me je privijati na grudisvoje i stavljati me pored sebe u postelji svojoj, primicati tijelo svoje blizu

moga, te mi omoguavati da miriem miomiris njegov. Obiavao je savakatineto od hrane, pa mi onda to davati, zalogaj po zalogaj... A ja sam gaslijedio poput deveta koje slijedi trag majke svoje. Svaki dan mi je

pokazivao, u obliku znamenja, neke od osobina svojih i nareivao mi da ihslijedim.2

Prije nego mu je poela stizati Objava, hazreti Muhammed, mir iblagoslov neka je s njim i njegovim, svake godine bi po jedan mjesec

provodio u ibadetu u peini Hira.3Ako bi za to vrijeme onuda naiao kakavsiromaak, nahranio bi ga, a nakon to bi se navrilo mjesec dana, vraao sekui. U povratku bi prvo svratio u Mesdidul-Haram, sedam ili vie putatavafio Ka'bu, a onda je odlazio svome domu.

4 Izvjetaji nam kazuju da je

hazreti Muhammed, s obzirom na njegovu snanu naklonost prema Aliju,

vodio i njega tokom tih mjesec dana sa sobom u peinu Hira.Kada mu semelek Objave po prvi put spustio, upravo u toj peini, i poastio ga stepenom

poslanstva, Ali je bio uz Poslanika. U svojoj, hutbi Kasi'a, u vezi s tim kae:Svake godine odlazio je u osamu u peini Hira, gdje sam ga gledao, a gdjega niko drugi gledao nije... Kada je Objava sputena njemu, mir i blagosloviBoiji neka su s njim i s porodicom njegovom, uo sam cviljenje. Tadarekoh: 'O Poslanie Boiji, kakvo je to cviljenje?' A on odgovori: 'To jeejtan koji je izgubio nadu svaku da e mu se robovati! Ti zaista uje ta jaujem i vidi to ja vidim, osim to ti uistinu nisi vjerovjesnik, ve si zaistapomaga, i ti si, zasigurno, u dobru.'5 Ove rijei se mogu odnositi i naPoslanikov ibadet u Hiri, u razdoblju nakon poetka Objave. Meutim,naprijed izneseni podaci, a i injenica da je Poslanik ibadet na Hiri obavljaouglavnom prije poetka Objave, navode na zakljuak da se one odnose na

1Ebul-Fered Isfahani,Makatilut-talibin, Nedef, Menuratul-mektebetil-hajderije, str. 15.

2Staza rjeitosti(Nehdul-belaga), sabrao Es-Sejjid E-erif Er-Radi, prijevod RusmirMahmutehaji i Mehmedalija Hadi, DID, Zagreb, 1994, govor 191, str. 158-159.3Hira je ustvari brdo sjeverno od Mekke, a peina Hira nalazi se na njegovim obroncima.

4Ibn Hiam, Abdulmelik,Es-Siretun-nebevijje, priredili Mustafa Al-Sika, Ibrahim Abjar i

Abdulhafiz ibli, Kairo, Mektebetu Mustafa Al-babi, 1355. h.g, sv. 1, str. 252.5

Staza rjeitosti(Nehdul-belaga), sabrao Es-Sejjid E-erif Er-Radi, prijevod RusmirMahmutehaji i Mehmedalija Hadi, DID, Zagreb, 1994, govor. 191, str. 159.


7/319

7

vrijeme prije poetka Objave. U svakom sluaju, istota Alijevog duha iPoslanikov odgoj uinili su da on jo u djetinjstvu svojim osjetljivim srcem,pronicljivim vidom i uhom koje uje, vidi stvari i uje zvukove koje obiniljudi nisu mogli ni vidjeti, ni uti. Ibn Ebil-Hadid Mu'tezili u svomkomentaru Nehdul-belage pie: U knjigama se prenose vjerodostojnepredaje da, kada se Dibril prvi put spustio Poslaniku i poastvovao gastepenom poslanstva, Ali je tadabio uz njega.1Od Imama Sadika prenosi seda je rekao: Prije Objave Poslaniku islama, Ali je viao u njemu svjetloposlanstva i sluao glasove meleka. Poslanik islama rekao mu je: 'Da janisam peat Boijih poslanika, ti bi bio dostojan poslanstva. Ali, ti si mojpovjerenik i nasljednik, prvak povjerenika i predvodnik bogobojaznih.'2

Drugo razdoblje Alijevog ivota je ono od poetka Objave do iseljenja uMedinu. To razdoblje je trajalo trinaest godina, a u Imamovom ivotu

obuhvata niz njegovih blistavih napora i velianstvenih djela preduzetih naputu napretka islama, djela kakva se u historiji islama ne mogu dovesti u

vezu ni sa drugim, osim s njim. Prvo to u ovom razdoblju slui na ponosAliju je njegovo prvenstvo u prihvatanju islama. Odnosno, da kaemoispravnije, on je uvijek i ispovijedao islam, budui da je od djetinjstva biomonoteist i nikada se nije zaprljao idolopoklonstvom.

3Tako pod islamom

ovdje podrazumijevamo potpunu istotu od idolopoklonstva, to nije biosluaj sa ostalim Poslanikovim ashabima. Prvenstvo u prihvatanju islamavrijednost je koju istie Kur'anasni, koji kae da oni koji su prvi prihvatili

islam stiu kod Boga posebnu vrijednost: I oni prvi uvijek prvi! Oni eAllahu bliski biti...4Posebna panja prema prvenstvu u prihvatanju islama ideak dotle da se oni koji su prihvatili vjeru prije osvajanja Mekke i koji surtvovali svoje ivote i imetke na Boijem putu smatraju boljim od onih kojisu vjeru prihvatili nakon muslimanskog osvajanja Mekke i onda uestvovaliu dihadu. ta tek onda rei za one koji su postali muslimanima prije Hidre,u prvim godinama pojave islama? Kur'an kae: Nisu jednaki oni meu vamakoji su davali priloge prije pobjede i lino se borili oni su na viem stupnjuod onih koji su poslije davali priloge i lino se borili, a Allah svima obeavanagradu najljepu.5 Razlog davanja prednosti vjeri muslimana prije

oslobaanjaMekke (to se desilo osme godine poslije Hidre) sadrana je uinjenici da su oni prihvatili vjeru u vrijeme kada islam na Arabijskompoluostrvu nije dosegao vrhunac moi, kada se sjedite idolopoklonika, dakleMekka, inila neosvojivom tvravom i kada su sa svih strana njihovim

1 Ibn Ebil-Hadid, erh Nehdil-belage, priredio Muhammed Ebul-Fadl Ibrahim, prvo izdanje,Kairo, Darul-ihjail-kutubil-arabijje, 1378. h.g, sv.13, str. 208.2

Isto, str. 210.3 Akhtab Khavarizm,Al-Menakib, Nedef, Al-Matbu'atul-Hajderijje, 1385. h.g, str. 18.4Al-Waki'a, 10-11.

5

Al-Hadid, 10.


8/319

8

ivotima i imecima prijetile opasnosti. Nakon iseljenja u Medinu iprihvatanja islama od strane Evsa, Hazreda i plemena u okolini Medine,muslimani su postigli napredak i uivali su srazmjernu sigurnost, te su ak umnogim oruanim sukobima izvojevali pobjede. Ali, opasnost jo nije bilaposve otklonjena. Prema tome, budui da je prihvatanje islama i rtvovanjeivota i imetka u ovakvim uvjetima osobita vrijednost, zasigurno je to nasamom poetku Poslanikovog pozivanja, u vrijeme kada nije bilo drugesnage, osim Kurejija idolopoklonika, jo vee i znaajnije. Stoga se meuPoslanikovim drugovima prolost u islamu smatrala vanim razlogom zaponos. Otud nam je jasna Alijeva vrijednost zbog njegovog prvenstva u

prihvatanju islama.

U islamskim vrelima navedeno je toliko dokaza i svjedoanstava da jeupravo on prvi prihvatio islam, da bi nabrajanje svih njih nadmailo opseg

ove knjige. Prije svega, sam Poslanik je izriito kazao da je Ali prvimusliman, te je pred skupinom svojih drugova izjavio: Prvi koji e se naDanu sudnjem sresti sa mnom na Havdu (Kevseru) bit e prvi meu vama uislamu, Ali ibn Ebi Talib.1Uenjaci i muhadisi prenose: Hazreti Muhammedje postao Boijim poslanikom u ponedjeljak, a sutradan, u utorak, Ali jeobavio za njim namaz.

2U svojoj u hutbi Kasi'a kae: Tada islam nije bio

prisutan ni u jednoj kui, do u kui Poslanika Boijeg, mir i blagoslovi Boijineka su s njim i porodicom njegovom, i Hatide. Bio sam trei poslije njihdvoje. Gledao sam svjetlost Objave i Poruke i udisao sam miris

vjerovjesnitva.

3

Na drugom mjestu, svoje prolosti u islamu se ovako sjea:Boe moj, prvi sam koji je usmjeren i koji je uo i odazvao se. Niko mi nijeprethodio u molitvi, osim Poslanika Boijeg, neka Allah blagoslovi njega ipotomke njegove!4 Takoerje rekao: Ja sam rob Boiji, brat PoslanikaNjegovog i najiskreniji sam u vjeri. Tako neto ne moe tvrditi niko nakonmene, osim teki laljivac. Osam godina prije drugih ljudi obavljao sam sPoslanikom namaz.5 'Ufif ibn Qays Kindi kae: U doba dahilijeta baviosam se trgovinom mirisima. Na jednom od svojih putovanja dooh u Mekku ismjestih se kod Abbasa, tada jednog od najveih mekkanskih trgovaca.Sjedio sam s njim jednoga dana u Mesdidul-haramu, kada u trenutku dok je

1Ibn Abdulber,Al-Isti'ab fi ma'rifetil-ashab, prvo izdanje, Bejrut, Darul-ihjait-turasil-arabi,

1328. h.g, sv. 3, str. 28.2

Ibn Ebil-Hadid, erh Nehdil-belage, priredio Muhammed Ebul-Fadl Ibrahim, prvo izdanje,Kairo, Darul-ihjail-kutubil-arabi, 1378. h.g, sv.13, str. 119.3Staza rjeitosti(Nehdul-belaga), sabrao Es-Sejjid E-erif Er-Radi, prijevod RusmirMahmutehaji i Mehmedalija Hadi, DID, Zagreb, 1994, govor. 191, str.159.4

Isto, govor 130, str.113.5Taberi, Muhammed ibn Derir, Tarihul-umem vel-muluk, Bejrut, Darul-kamusil-hadis, sv.

2, str. 312; Ibn Asir,Al-Kamil fit-tarih, Bejrut, Daru Sadir, 1399. h.g, sv. 2, str. 57;Al-

Mustedrak 'alas-sahihejn, priredio Abdurrahman Al-Mar'ai, prvo izdanje, Bejrut, Darul-

ma'rifet, 1406. h.g, sv. 3, str. 112.


9/319

9

Sunce bilo u zenitu tu ue mladi ije je lice sjalo poput punog Mjeseca.Pogleda u nebo, a onda se okrenu prema Ka'bi i poe obavljati namaz.Uskoro mu prie deki prijatnog lica i stade s njegove desne strane. Ondadoe i neka pokrivena ena i stade iza njih dvojice, pa su njih troje zajednoobavljali namaz, inili ruku i padali na seddu. Zaudi me ovaj prizor (da usreditu idolopoklonstva tri osobe obavljaju molitvu drugaije od obiajaidolopoklonika), pa se okrenuh Abbasu i rekoh: 'Zaudna stvar!' I on ovoponovi, pa dodade: 'Poznaje li ovo troje?' 'Ne!', rekoh, a on kaza: 'Onaj to jedoao prvi i stoji ispred ono dvoje je moj brati Muhammed ibn Abdullah.Onaj drugi je moj drugi brati, Ali ibn Ebi Talib, a trea osoba jeMuhammedova ena. On tvrdi da je njegova vjera objavljena od Boga.Trenutno tu vjeru ne slijedi niko, osim njih troje.1 Ovo svjedoenje jasnoukazuje na injenicu da u poecima Poslanikovog pozivanja u islam, pored

njegove ene Hatide, samo je Ali jo bio musliman.Poslanik islama se tri godine uzdravao od javnog propovijedanja islama.

U vjeru je pozivao samo one za koje bi kroz line doticaje procijenio da bi jemogli prihvatiti. Nakon tri godine spustio mu se melek Objave i prenio mu

Boije nareenje da u vjeru pone pozivati svoje blinje i rodbinu. Boijenareenje glasilo je ovako:I opominji rodbinu svoju najbliu i budi ljubazanprema vjernicima koji te slijede! A ako te ne budu posluali, ti reci: Janemam nita s tim to vi radite.2Razlog zato je pozivanje rodbine izabranoza poetak javnog poziva je u procjeni da ukoliko jedan vjerski voa ne bude

imao pristalica meu svojim blinjim, njegov poziv nikad nee imati odjekameu drugim ljudima. Stoga je Poslanik naloio Aliju da okupi na rukuetrdeset i pet uglednika meu Haimijama i pripremi hranu od mesa imlijeka. Svi pozvani su se okupili u zakazano vrijeme. Nakon to su jeli, EbuLeheb, Poslanikov amida, pokvario je druenje svojim neprilinimobraanjem i nije bilo umjesno govoriti o predvienoj temi, te se tako skupraziao bez ikakvog uinka. Nakon to su jeli i popili mlijeko, gosti sunapustili Poslanikovu kuu. On je odluio da sutra ponovo priredi ruak i daih opet pozove sve, osim Ebu Leheba. Ponovo je Ali po njegovom nalogu

pripremio hranu i mlijeko i pozvao ugledne Haimije da dou. Nakon objeda,Poslanik je ovako zapoeo svoje obraanje: Niko od ljudi svojim blinjimanije donio neto bolje od onoga to ja donosim vama. Donio sam vam dobroOvog i Budueg svijeta. Svevinji mi je naredio da vas pozovem u tevhid i daslijedite Njegovu poslanicu. Ko e me od vas na tom putu pomoi, kako bi

1 Pogledati sljedee izvore: Ibn Ebil-Hadid, erhNehdil-belage, priredio Muhammed Ebul-Fadl Ibrahim, prvo izdanje, Kairo, Darul-ihjail-kutubil-arabijje, 1378. h.g, sv.13, str. 226;Taberi, Muhammed ibn Derir, Tarihul-umem vel-muluk, Bejrut, Darul-kamusil-hadis, sv. 2,str. 212; Ibn Ebil-Hadid u spomenutoj knjizi ovo sjeanjeprenosi i od Abdullaha ibnMesuda, koji je takoerprilikom jedne posjete Mekki bio svjedokom ovakvog prizora.2

A-u'ara, 214-216.


10/319

10

bio moj brat, pomaga i moj namjesnik meu vama? Rekao je to, a onda natrenutak zautiokako bi vidio ko e od prisutnih odgovoriti potvrdno. U timtrenucima vladala je potpuna tiina pomijeana s uenjem. Svi su sjedilioborenih glava, zadubljeni u misli. Odjednom tiinu prekide Ali, kojem tadanije bilo vie od petnaest godina. Ustade, okrenu se ka Poslaniku i ree: OPoslanie Boiji, ja u te podrati na tom putu! Onda prui svoju rukuPoslaniku kako bi time izrazio svoju vjernost. Poslanik mu tada naredi da

sjedne, pa opet ponovi ono to je prije rekao. Ponovo se die Ali i izrazi svojuspremnost. Poslanik mu opet ree da sjedne, pa jo jednom ponovi svojpoziv. I ovaj put se ne die niko, osim Alija. Tada mu Poslanik prui ruku ipred prvacima Haimija izree svoje historijske rijei: O roaci moji, Ali jemoj brat, pomaga i moj namjesnik meu vama!1 Tako je odreen prviopunomoenik posljednjeg Boijeg poslanika na samom poetku poslanstva,

u vrijeme kadaje njegovu vjeru prihvatao tek neznatan broj ljudi. Iz injeniceda je istoga dana obznanio svoje poslanstvo i Alijev imamet, nazvavi gasvojim pomagaem i namjesnikom, moemo jasno shvatiti stepen i vanostimameta u islamu. Vidimo da su ova dva poloaja meusobno nerazdvojiva,te je imamet uvijek upotpunitelj programa poslanstva.

Trinaeste godine od poetka Objave, u noi 13. Zul-hidde, na Akabi sedesila druga prisega izmeu Poslanika islama i stanovnika Jesriba. Oni su gatad pozvali sebi i obeali mu podrku i zatitu. Otada su muslimani postepenopoeli naputati Mekku i iseljavati u Jesrib. Poglavari Kurejija saznali su da

je Jesrib postao novo uporite islamskog poziva i osjeali su zebnju zbogtoga. Bojali su se da e se Poslanik nastojati osvetiti nakon svih muka iprogona koje su provodili nad njim i njegovim pristalicama. Ako se i ne

odlui na otvoreni rat, moe ugroziti njihov trgovaki put ka amu, koji jeprolazio pored Jesriba. Suoeni s tom opasnou, sazvali su krajem mjesecaSafera, 14. godine po poetku Objave, darun-nedve (skuptinu mekkanskihprvaka) da bi iznali rjeenje za ovu smetnju. Na tom vijeu neki od prisutnihsu predloili da se Poslanika protjera ili zatvori, ali takav prijedlog bi odbijen.Naposljetku odluie da ga ubiju. To ni u kom sluaju nije bilo jednostavnoizvesti, budui da Haimije to ne bi mirno primili i sigurno je da bi trailiprovoenje krvne osvetu. Stoga zakljuie da se iz svakog plemena odaberepo jedan mladi, pa da onda oni nou zajedno upadnu u hazretiMuhammedovu kuu i sasijeku ga u postelji. Tako ubica nee biti samo jednaosoba, a Haimije nee moiprovesti krvnu osvetu,budui da se nebi moglisukobiti sa svim plemenima. Morali bi se zdovoljiti rjeenjem da im budesamo plaena krvarina. Za izvedbu svoga plana Kurejije su odredile prvu

1Pogledati sljedee izvore: Taberi, Muhammed ibn Derir, Tarihul-umem vel-muluk, Bejrut,Darul-kamusil-hadis, sv. 2, str. 217; Ibn Asir,Al-Kamilu fit-tarih, Bejrut, Daru Sadir, 1399.

h.g, sv. 2, str. 63; Ibn Ebil-Hadid , erhNehdil-belage, priredio Muhammed Ebul-FadlIbrahim, prvo izdanje, Kairo, Darul-ihjail-kutubil-arabijje, 1378. h.g, sv. 13, str. 211.


11/319

11

no mjeseca Rebiul-evvela. Svevinji e kasnije u Kur'anu navesti sve triideje koje su predloene: I kad su ti nevjernici zamke razapinjali da bi te utamnicu bacili ili da bi te ubili ili da bi te prognali; oni su zamke pleli a Allah

ih je ometao, jer Allah to najbolje umije.1Nakon te odluke Kurejija, melek

Objave obavijestio je Poslanika o njihovom mranom planu i prenio muBoiju naredbu da napusti Mekku i ode u Jesrib. Kakobi osujetio dumanskiplan i napustio grad, bilo je neizbjenoda se poslui varkom. Stoga je trebaloda hrabra i odana osoba naveer legne u njegovu postelju, da zavara skupinukoja ga je trebala ubiti. Oni e drati pod nadzorom njegovu kuu i mislitikako je Poslanik jo u njoj, dok e se on izvlaiti iz grada i kretati putem kaJesribu. Takva osoba nije mogao biti niko drugi, osim Ali. Stoga mu je

izloio plan kurejijskih prvaka i rekao mu: Veeras lezi u moju postelju ipokrij se onim zelenim ogrtaem kojim se ja obino pokrivam, kako bi oni

pomislili da sam jo uvijek tu. Ali je postupio tako, a kurejijski odabraniciopkolili su kuu, pa su pred zoru sa isukanim sabljama upali unutra. Sobzirom na okolnost da su svoj plan dotada smatrali sigurnim i bez greke,vidjevi Alija napadai se razoarae i rasreni ga upitae: Gdje jeMuhammed?, a on im odgovori: Zar ste ga meni povjerili na uvanje, pasada traite da vam ga vratim?! Htjeli ste da uinite ono zbog ega je moraonapustiti svoj dom! Oni tada navalie na Alija i, kako Taberi navodi, stadoega zlostavljati. Odveli su ga u Mesdidul-haram, ali ga, nakon ispitivanja,pustie i uputie se ka Medini u potjeru za Poslanikom, koji je ve bio

sakriven u peini Sevr.

2

Kur'an asni je ovjekovjeio ovu golemu Alijevuodanost, te ga je u asnom ajetu predstavio kao onog ko se rtvuje naBoijem putu:Ima ljudi koji se rtvuju da bi Allaha umilostivili a Allah jemilostiv robovima svojim.

3Tumaikau da je ovaj ajet objavljen povodom

Alijeve odanosti u spomenutoj noi, lejletul-mabit.4 Kad se, po Omerovomnalogu, sabralo vijee od est lanova radi izbora novog halife, sam Ali im jeukazao na ovu svoju golemu odliku, pa je rekao: Tako vam Boga, da li jeneko drugi, osim mene, one opasne noi, kada se Poslanik sklonio u peinuSevr, legao u njegovu postelju i tako ga zatitio od nesree? Svi odgovorie:To nije bio niko drugi, do ti!

1Al-Anfal, 30.

2Obratiti se sljedeim vrelima: Ibn Hiam, Abdul-Melik,Es-Siratun-nebevijje, prirediliMustafa As-Sika, Ibrahim Abjari i Abdulhafiz ibli, Kairo, Mektebu Mustafa Al-BabiHalebi, 1355. h.g, sv. 2, str. 124-128; Ibn Asir,Al-Kamilu fit-tarih, Bejrut, Daru Sadir, 1399.

h.g, sv. 2, str. 102; Muhammed ibn Sa'd,Al-Tabekatul-kubra, Bejrut, Darus-sadr, sv. 1, str.

228; ejh Mufid,Al-Irad, Kom, Mektebetu basireti, str. 30.3Al Bakara, 207.

4Pogledati sljedea vrela: Ibn Ebil-Hadid, erh Nehdil-belage, priredio Muhammed Ebul-

Fadl Ibrahim, prvo izdanje, Kairo, Darul-ihjail-kutubil-arabijje, 1378. h.g, sv.13, str. 262;Mozafer, Mohammed Hasan,Dalailus-sidk, Kom, Mektebetu basireti, sv. 2, str. 80.


12/319

12

Bratstvo je jedno od naela islamskog nauka. Poslanik islama je narazliite naine nastojao uspostaviti i uvrstiti takve veze. Tako je, nakondolaska u Medinu, odluio uspostaviti pobratimstvo izmeu muslimanamuhadira i ensarija. Stoga se jednom prilikom ovako obratio muslimanima:Bratimite se na Boijem putu! Muslimani su onda jedan drugome prualiruke i tako se bratimili. Time su jedinstvo i solidarnost meu njima dodatnoosnaeni. Naravno, pritom se gledalo da meu ljudima koji se bratime postojislinost u pogledu njihovog karaktera, vjere i linih kvaliteta. Uzmemo li uobzir ko se s kim pobratimio, bit e jasno da se potovalo ovo naelo. Nakonto je svakome od prisutnih odredio pobratima, ostao je samo Ali bezpobratima. On, sa suzama u oima, ree Poslaniku: Mene nisi jo ni sa kimbratimio. Poslanik mu na to ree: Ti si moj brat na obadva svijeta!,1 aonda se s njim pobratimi.

2Ovim je jasno pokazano u kojoj je mjeri Ali bio

blizak Poslaniku Boijem i, samim tim, istaknuta njegova prednost i veliina.Alijev ivot, od Hidre do Poslanikove smrti, obilovao je burnimdogaajima, a njegova ogromna odanost Muhammedu pokazala se naroitona bojnom polju. Poslanik islama je nakon iseljenja u Medinu vodio dvadeset

i sedam bojeva sa muricima, idovima i pobunjenicima. Ali je uestvovao udvadeset i est tih bitaka.3 Izostao je samo iz bitke na Tebuku, i to zbogposebnih uvjeta koji su u tom trenutku vladali. Naime, postojala je opravdana

bojazan da e munafici u Poslanikovom odsustvu napraviti kakvu smutnju usjeditu islamske vlasti, te je Ali zato, po Poslanikovom nareenju ostao u

Medini. Budui da bi razmatranje svih tih bitaka nadilazilopredvieni opsegove knjige, ovdje emo se, ilustracije radi, osvrnuti tek na etiri najvee bitkevoene za Poslanikovog ivota.

Znamo da je Bitka na Bedru, koja se dogodila 2. godine nakon Hidre,predstavljala prvi otvoreni oruani sukob izmeu muslimana i murika. Zatoje za obje strane pobjeda bila od ogromne vanosti. Poslanik islama je saznaoda se veliki kurejijski karavan pod vodstvom Ebu Sufjana, starog neprijateljaislama, vraa iz ama u Mekku. S obzirom na injenicu da je karavan trebaoproi pokraj Medine, Poslanik islama je sa 313 muhadira i ensarija krenuona Bedr, mjesto kuda je karavan morao proi, kako bi ga zaplijenio. Cilj ovogPoslanikovog manevra bio je staviti Kurejijama do znanja da se njihovtrgovaki put nalazi na dohvatu islamskih snaga, te e, nastave li sprjeavatiirenje islama i guiti slobode muslimana, glavni tok njihovog privrednogivota biti prekinut od strane muslimanske vojske. S druge strane, saznavi za

1 Al-Hakim Niaburi,Al-Mustedrekalas-sahihajn, priredio Abdurrahman Al-Merai,Bejrut, darul-marifet, 1406, sv. 3, str. 14.2

Ibn Abdulber,Al-Isti'ab fi ma'rifetil-ashab, Bejrut, Daru ihjait-turasil-arabi, 1328, sv. 3,str. 35.3

Ovdje se koristi termin gazva, koji oznaavabojeve u kojima je uestovao Poslanik islama

lino.


13/319

13

pokret muslimana, Ebu Sufjan je poveo karavan sporednim putem uz obalu

Crvenog mora, brzo se tako udaljivi od opasnosti, a istovremeno je zatraiopomo od kurejijskih poglavara u Mekki. Na njegov poziv, 950 ili 1000njihovih ratnika zaputilo se ka Medini. Tako se 17. dana mjeseca Ramazana

ova skupina nala nasuprot muslimana, pri emu su murike snage biletrostruko brojnije. Prije poetka borbe, trojica kurejijskih junaka, Utba (otacHind, Ebu Sufjanove ene), njegov stariji brat ejba, i njegov sin Velid, izalisu na bojno polje i zatraili da im neko izae na dvoboj. To uinie trojicaensarijskih ratnika, ali Kurejije odbie da se bore protiv njih. Rekoe: OMuhammede, poalji nam ljude iz naeg plemena, one koji su nam jednaki!Tad Poslanik naredi Ubejdi ibn Harisu ibn Abdul-Mutalibu, Hamzi ibn

Abdul-Mutalibu i Aliju da im se suprotstave. Ova trojica hrabrih mudahidaizaoe na bojno polje i predstavie se svojim protivnicima. Ovi ih prihvatie

kao valjane oponente, i rekoe: Oni su nam ravni! Tako je Hamza podijeliomejdan sa ejbom, Ubejda sa Utbom, a Ali, koji je bio najmlai, sa Velidom,Muavijinim daidom. Ali i Hamza brzo pogubie svoje protivnike, dok jeborba izmeu Ubejde i Utbe potrajala. Ali i Hamza tad priskoie u pomoUbejdi i sasjekoe Utbu.1 Kasnije, u jednom od svojih pisama Muaviji, Ali jeukazao na ovaj dogaaj rijeima: Jo imam sablju kojom sam otpremiodjeda tvog, daidu tvog i brata tvog na jedno te isto mjesto. 2 Nakon pobjedetri velika islamska junaka, to imade poguban uinak na moral murikevojske, otpoe opi sukob, koji se zavri tekim porazom murika. Pored

brojnih poginulih, ak ih je sedamdeset bilo i zarobljeno. Polovina odukupnog broja ubijenih murikih boraca pali su od Alijeve sablje. ejhMufid poimenino nabraja tridesetestoricu, te pie: Svi muslimanskiizvjestioci bez razilaenja biljee da je nabrojane lino pogubio Ali ibn EbuTalib, dok oko ostalih postoji razilaenje u pogledu prcjene da li ih je ubioAli ili neko od ostalih boraca.3

Moral Kurejija je bio teko naruen porazom u Bici na Bedru, pa su seodluili osvetiti napadom na Medinu velikom i dobro opremljenom vojskom.Poslanikovi obavjetajni izvori upozorili su ga o ovoj namjeri Kurejija, zbogega je sazvao vojno vijee da odlui kako se najbolje suprotstavitineprijatelju. Neki su smatrali da je bolje da muslimanska vojska izae izMedine i suprotstavi se izvan grada. Poslanik se, tako, sa hiljadu ljudi zaputi

ka brdu Uhud, sjeverno od grada. Usput se tristo ljudi, pristalica poznatog

munafika Abdullaha ibn Ubejja, na njegov nagovor, vratilo natrag u Medinu,

tako da su se muslimanske snage svele na sedam stotina ljudi. Ujutro 7.

1Pogledati sljedee izvore: Ibn Hiam, Abdul-Melik,Es-siratun-nebevijje, priredili Mustafa

As-Sika, Ibrahim Abjari i Abdulhafiz ibli, Kairo, Mektebu Mustafa Al-babi Halebi, 1355.h.g, sv.2, str. 277; Ibn Asir,Al-Kamilu fit-tarih, Bejrut, Daru Sadir, 1399. h.g, sv. 2, str. 125.2Nehdul-belaga, 64. pismo.

3ejh Mufid,Al-Irad, Kom, Mektebetu basireti, str. 39.


14/319

14

evala 3. godine po Hidri dvije vojske su stale jedna naspram druge ispodbrda Uhud. Prije poetka borbe, Poslanik islama je osmotrio bojite i uoioda postoji jedan prolaz koji bi neprijatelj mogao iskoristiti da s lea napadnemuslimane. Stoga je na oblinju uzvisinu postavio zapovjednika Abdullahaibn Dubejra da sa pedeset strijelaca nadzire ovaj prolaz i sprijei moguipokuaj neprijatelja da se tuda probije. Naredio je da poloaj nipoto nenaputaju, bilo da muslimani budu pobjeivali ili ne. S druge strane, utadanjim ratovima bajraktar je imao izuzetno vanu ulogu, te je zastava takouvijek povjeravana hrabrim i sposobnim ratnicima. Istrajnost i postojanost

bajraktara i vihorenje zastave na bojnom polju davali su snage i poleta

ratnicima, dok bi pogibija bajraktara i zarobljavanje zastave obavezno

poljuljalo moral. Upravo zato bi se prije poetka borbe, kako bi se sprijeiopad morala, odredila nekolicina najhrabrijih boraca da budu bajraktari. I u

ovoj bici Kurejije su tako postupili, te su za bajraktare odredili ljude izplemena Benu Abdu-Dar, poznatog po svojoj hrabrosti. Meutim, odmah popoetku bitke, Alijeva snana ruka posjekla je nekoliko njihovih bajraktarajednog za drugim. Njihove pogibije su uzdrmale i poljuljale moral kurejijskevojske, te njihovi borci poee bjeati. Od Imama Sadika se prenosi da jerekao: Murika vojska u Bici na Uhudu imala je devetoricu bajraktara. Sveih je svojom rukom posjekao Ali. Ibn Asir, takoer, kae: Ali je bio taj kojije posjekao bajraktare Kurejija.1Kako prenosi ejh Suduk, on je ukazao ina ovo prilikom zasjedanja vijea estorice radi izbora novog halife poslije

Omerove smrti. Rekao je: Tako vam Boga, ima li meu vama ikoga , osimmene, ko je u Bici na Uhudu pogubio devetoricu bajraktara Abdu-Dara?! Aonda je dodao: Nakon pogibije ove devetorice, na mejdan je stupio njihovrob zvani Sevab, ovjek divovskog rasta. Dok mu je na usta izbijala pjena, aoi mu bijahu krvave, ree: 'Za osvetu svojih gospodara neu ubiti nikogdrugog, doli Muhammeda!' Vi se pokolebaste vidjevi ga, alija mu izaoh namejdan. Izmjenjivali smo udarce, dok ga ne udarih tako da ga raspolutih. Svilanovi vijea potvrdie ove Alijeve rijei. Tako se kurejijska vojska nala urasulu. Vidjevi to, ljudi Abdullaha ibn Dubejra, koji uvae prolaz, htjedoenapustiti poloaj kako bi se i oni domogli plijena. On ih podsjeti naPoslanikovu izriitu naredbu, ali to na njih nije ut icalo, pa se njih vie odetrdesetorice spustie s brda i stadoe sakupljati plijen. Tako je Abdullah ibnDubejr ostao s manje od desetorice ljudi. Kad to opazi Halid ibn Velid, kojije sa skupinom konjanika ekao u zasjedi, napade, pa poto ih sve pobi,navali s lea na muslimane. Taj napad, zajedno s ponovnim podizanjemnjihove zastave, koju je podigla jedna od ena imena Amra bint Alkame,dade podstreka kurejijskim borcima da se vrate na bojno polje. Tako sestanje na bojitu odjednom promijeni. Muslimanski bojni poredak se

1

Isto, str. 45.


15/319

15

poremeti, njihovi redovi se rasturie, nestade veze izmeu zapovjednika iboraca i muslimani tako pretrpjee poraz. Oko sedamdeset islamskihmudahida, meu njima i Hamza ibn Abdul-Mutalib i Musab ibn Omejr,jedan od bajraktara muslimanske vojske, postali su ehidima. S druge strane,budui da je neprijatelj bojitem pronio vijest o Poslanikovoj pogibiji, moralmnogih muslimana bio je poljuljan. Pod dodatnim pritiskom murikevojske, veina muslimana se poe povlaiti i vojska se raspri. Na bojitu neostade niko, osim male skupine onih koji su branili Poslanika. Bili su to

sudbonosni i presudni trenuci po dalju historiju islama. Ibn Asir u svojoj

Historijipie: Poslanik islama je uoio skupinu murika koji su se spremalida ih napadnu. Naredio je Aliju da navali na njih, pa on, pogubivinekolicinu, izazva paniku meu njima. Onda uoi i drugu skupinu, pa muopet naredi da navali. On ih opet poubija i rasturi. Tad melek objave kaza

Poslaniku: 'Ovo to je Ali pokazao jeste krajnja odanost.', a Poslanik ree:'On je od mene, i ja sam od njega.' Tad sa nebesa ue glas koji kaza: Laseyfe illa zulfiqar ve la feta illa Ali (Nema sablje kao to je Zulfikar, nemaviteza kao to je Ali!)1 Ibn Ebul-Hadid pie: U trenucima kad su veinaPoslanikovih drugova bjeali, razliite skupine neprijatelja svom silinomnavalie na njega. Tako ga napadoe skupine iz plemena Benu Kenane i BenuAbdu-Menat, meu kojima je bilo nekoliko istaknutih boraca. Poslanik tadree Aliju: 'Napadni ih!' On pjeice navali na skupinu od pedeset ljudi iraspri ih. Nekoliko puta su se ponovo okupljali i navaljivali, ali je on svaki

put zaustavljao njihov napad. Tom prilikom Ali je pogubio njih etrnaest,etvoricu uvenih boraca i jo desetoricu drugih ija imena historija nebiljei. Dibril tad kaza Poslaniku Boijem: 'Zaista ti Ali pomae. ak su imeleci zadivljeni njime!' Poslanik odgovori: 'Kako i ne bi bilo tako, jer on je

od mene, a ja sam od njega!', a Dibril kaza: 'I ja sam od vas!' Tada se snebesa zau glas koji vie puta ponovi: La seyfe illa zulfiqar ve la feta illaAli, ali nije se moglo vidjeti ko to govori. Pitali su Poslanika, pa on ree: 'Bioje to Dibril!'2

Bitka Ahzab, kako joj i samo ime kae, bila jebitka u kojoj su se razliitaplemena neprijatelja islama, predvoena Kurejijama, udruila kako bi gajednom i zauvijek unitili. Neki historiari piu da su snage nevjernika u ovojbici brojale vie od deset hiljada dobro opremljenih ljudi, dok muslimana nijebilo vie od tri hiljade. Kada Poslaniku doe vijest o namjeri Kurejija, onsazva vojno vijee. Na njemu Selman predloi da se oko osjetljivih dijelovaMedine iskopa jarak (hendek), koji e sprijeiti prolazak neprijatelja. Ovaj

1Ibn Asir,Al-Kamilu fit-tarih, Bejrut, Daru Sadir, 1399. h.g, sv. 2, str. 154.

2Ibn Ebil-Hadid, erh Nehdil-belage, priredio Muhammed Ebul-Fadl Ibrahim, prvo izdanje,

Kairo, Darul-ihjail-kutubil-arabijje, 1378. h.g, sv. 14, str. 253. Havarizmi, takoer, u knjiziAl-Menakib, na stranici 223, prenosi da je Ali, mir neka je na nj, podsjetio lanove ure na

ovaj dogaaj.


16/319

16

prijedlog bi usvojen i u nekoliko narednih dana, uz velik trud i napor, jarak bi

iskopan. Bio je toliko irok da ga neprijateljski konjanici nisu moglipreskoiti i dovoljno dubok da onaj ko bi upao u njega nije mogao lahkoizai. Snana nevjernika vojska, potpomognuta idovima, stigla je ispredgrada. Mislili su kako e se, kao i dosada, s muslimanima suoiti negdje vanMedine, ali ovaj put tamo im nije bilo ni traga. Neprijatelj je tako nastavio

napredovati dok nije doao do pred sami grad. Tad opazie irok i dubokjarak, to ih veoma zaudi s obzirom na okolnost da kopanje jarkova nijedotadaprovoenou ratovima meu Arapima. Tako su bili prinueni opkolitigrad do jarka. Prema nekim izvorima, opsada je trajala mjesec dana. Kad god

bi neprijateljski borci pokuali prei preko jarka, naili bi na estok otpormuslimana koji su ekali iza svojih odbrambenih zaklona. Islamska vojska jena svaki napad odgovarala strijelama i kamenjem. Ispaljivanje strijela s obje

strane trajalo je danonono, ali nijedna strana nije mogla ostvariti pobjedu. Sdruge strane, opsada Medine izvedena od ovako velike vojske oslabila je

moral mnogih meu muslimanima, a dodatno teko im je padalo to to jeidovsko pleme Benu Kurejza prekrilo ugovor i stavilo se na stranuidolopoklonika, obeavi im da e, dok murici budu prelazili jarak, i oninavaliti na muslimane.

Kur'an asni odlino prikazuje teko i po muslimane opasno stanjeprilikom ove opsade, i u suri Al-Ahzab kae: O vjernici, sjetite se Allahovemilosti prema vama kada su do vas vojske dole, pa smo Mi protiv njih vjetar

poslali, i vojske koje vi niste vidjelia Allah dobro zna ta vi radite kad suvam dole i odozgo i odozdo, i kad su oi vae bile uprte jedino uneprijatelja, a dua dola do grkljana, i kad ste o Allahu svata pomiljali tad su vjernici bili u iskuenje stavljeni i ne mogu biti gore uznemireni. Kadsu licemjeri i oni bolesna srca govorili: Allah i Poslanik Njegov su nassamo obmanjivali kad su nam obeavali!, kad su neki meu njima rekli: Ostanovnici Jesriba, ovdje vam nema stanka, zato se vratite!, a drugi meunjima su traili doputenje od Vjerovjesnika i govorili: Kue nae sunezatiene! a nisu bile nezatiene, ve su oni htjeli da se izvuku.A da suim sa raznih strana prodrli i da su potom od nj ih zatraili da opet postanumnogoboci, oni bi to, ne dvoumei se mnogo oko toga, brzo uinili, a bili suse jo prije Allahu obavezali da nee uzmicati a za Allahu datu obavezu ese odgovarati.

1Ali, usprkos tekim prilikama muslimana, jarak je

predstavljao prepreku koju saveznici nisu uspijevali prei, a produenjetakvih prilika sve im je tee padalo. Naime, svakim danom postajalo je svehladnije a, s druge strane, budui da je hrana za borce i ivotinje koju suponijeli bila predviena za kratku bitku, poput bitaka na Bedru i Uhudu,nedostatak hrane inio je da borbeni moral i spremnost na rat sve vie slabe,

1

Al-Ahzab, 9-15.


17/319

17

javljao se umor i pad raspoloenja. Stoga predvodnici njihove vojske nisuvidjeli drugog izlaza nego poslati svoje najbolje i najvjetije borce dapokuaju prei jarak i tako ovaj sukob izvedu iz orsokaka. Tako su petoricanajistaknutijih boraca u redovima saveznika na konjima dojahali do jarka i

uspjeli ga na najuem mjestu preskoiti. Onda su stali izazivati muslimane daim izau na mejdan. Jedan od tih ratnika bio je poznati arapski junak Amr ibnAbdu-Vedd, koga se smatralo najsnanijim i najhrabrijim meu Arapima. Zanjega se govorilo da vrijedi koliko hiljadu drugih ljudi, budui da jesvojevremeno na Jelilu sam savladao veliku skupinu neprijatelja, pa je bio

poznat i kao Lav s Jelila. Amr je uestvovao i u Bici na Bedru i tom prilikomje ranjen, te je zato odsustvovao iz Bitke na Uhudu. Stoga je u Bici na

Hendeku na svaki nain htio skrenuti panju na svoje prisustvo. Poto jepreao jarak, Amr stade dozivati: Ima li meu vama ratnika?! Niko od

muslimana mu se nije odazvao, to njega dodatno ohrabri, pa poe vrijeativjerovanje muslimana, govorei: Kaete da vai poginuli idu u Dennet, anai mrtvi u Dehennem; pa zar meu vama nema nikoga ko bi da gapoaljem u Dennet, ili da on mene otpremi u Dehennem! Onda staderecitovati ratnike stihove i uzviknu: Toliko vas dozivah i traih meu vamaratnika da ostadoh bez glasa! Amrovo stalno dozivanje unijelo je u srcamuslimana nemir i strah, tako da su kao ukopani stajali na svojim mjestima i

niko ne pokaza elju da mu se suprotstavi. Kad god bi Amr ponovio svojpoziv, samo se Ali dizao i traio od Poslanika doputenje da izae na mejdan

Amru, ali Poslanik se s tim nije slagao. To se ponovi tri puta, a kad je Aliposljednji put zatraio doputenje, Poslanik mu ree: Ono je Amr ibn Abdu-Vedd, na ta Ali odgovori: A ja sam Ali!1Naposljetku se Poslanik sloi,dade mu svoju sablju, stavi mu svoj turban na glavu i proui dovu za njega.Ali se tada zaputi na mejdan, a Poslanik islama ree: itav islam naao senasuprot itavog kufra!2 Ta izjava jasno ukazuje da je pobjeda u ovomdvoboju znaila ili pobjedu imana nad kufrom, ili pobjedu kufra nad imanom.Radilo se o sudbonosnom okraju koji je trebao odrediti budunost islama imnogobotva. Ali se zaputi ka Amru pjeice, a kad mu se priblii, ree:Zavjetovao si se samome sebi da e Kurejiji udovoljiti jednu od tri stvariukoliko neto od tebe zatrai. Jesam!, odgovori Amr, pa Ali kaza: Prvoto traim od tebe jeste da prihvati islam. Proi se te elje, odgovoriAmr. Onda mu Ali ree: Proi se rata i idi odavde, a ostavi drugima dasvode raune sa Muhammedom. Ako je on na Istini, bit e najsretniji ovjek,a ako nije, tvoja elja e biti ostvarena a da pritom i ne uestvuje u borbi.Amr na to odgovori: Kurejijske ene nikad nee priati da se to desilo!

1 Ibn Ebul-Hadid, erhNehdil-belage, priredio Muhammed Ebul-Fadl Ibrahim, prvoizdanje, Kairo, Darul-ihjail-kutubil-arabijje, 1378. h.g, sv. 13, str. 248.2Medlisi, Muhammed Bakir,Biharul-anvar, Darul-kutubil-islamijje, Teheran, sv. 20, str.

215.


18/319

18

Zavjetovao sam se da kosu neu namazati uljem dok se ne osvetimMuhammedu! Onda mu Ali ree: Tad sjai s konja i borimo se! Amr ree:Nisam ni pomislio da bi jedan Arap mogao to od mene zatraiti! Ne elim tepogubiti, jer tvoj otac je bio moj prijatelj. Vrati se, premlad si! Ali, ja elimtebe pogubiti!, odgovori mu Ali. Te Alijeve rijei rasrdie Amra, pa onoholo sjaha s konja i navali na njega. Dvojica protivnika uhvatie se u kotaci zapoe ogorena borba. Amr iskoristi pogodan trenutak da zada Aliju estokudarac, Ali svojim titom odbi taj udarac, ali se tit raspoluti i Ali bi ranjen uglavu. Istog trenutka Ali uzvrati Amru estokim udarcem, pa se Amr svali nazemlju. Praina koja se digla smetala je posmatraima da vide ishod borbe.Odjednom se zaue Alijevi tekbiri. Iz muslimanskog tabora podigoe seusklici radosti i svima bi jasno da je Ali pogubio velikog arapskog junaka.

1

Amrova pogibija imala je za posljedicu da su se ostala etvorica ratnika, koji

subili prelijarak i ekali ishod dvoboja, sada dali u bijeg. Trojica su uspjelaponovo preskoiti hendek i vratiti se svojoj vojsci, ali jedan od njih, Nevfel,bjeei pade s konja u jarak. Ali uskoi u jarakpa smaknu i Nevfela.Izgubivi i ovog svog junaka, vojsci saveznika poljulja se samopouzdanje iposve izgubie nadu da bi mogli prodrijeti u grad. Pripadnici razliitihplemena poee se dogovarati o povlaenju i povratku u svoja boravita.Posljednji udarac zadao im je Gospodar svjetova snanim, olujnim vjetrom,tako da se naposljetku, posve obeshrabreni, odluie na povratak svojimkuama.2 Poslanik islama, povodom velike Alijeve pobjede na taj dan, rekao

je: Kad bi se ovo tvoje djelo uporedilo sa svim dobrim djelima mogaummeta, prevagnulo bi nad njima. Jer, Amrovim pogubljenjem nije ostalamurika kua a da je nije snaao jad, niti je ostala muslimanska kua a da junije ispunila ast.3 Poznati muhadis Hakim Niaburi ovako prenosiPoslanikove rijei: Pobjeda Alija ibn Ebu Taliba nad Amrom ibn Abdu-Veddom na dan Hendeka vrjednija je nego dobra djela moga ummeta do

Dana sudnjega!4Svakako, smisao ovih rijei posve je jasan: toga dana islami Kur'an nali su se pred najteom vojnom prijetnjom i prolazili su kroznajtee trenutke. Upravo je Ali svojom besprimjernom odanou izbavioislam iz opasnosti i osigurao njegov opstanak do Kijametskog dana. Islam je

uvrstio svoje korijene zahvaljujui Alijevoj odanosti i zato je njegovaispoljena odanost jednaka ibadetu svih vjernika.

1Muhammed ibn Omer ibn Vakidi,Al-Meghazi, Muessesetul-a'lemi, Bejrut, sv. 2, str. 471.

2O sudbonosnoj Alijevoj, mir neka je s njim, pobjedi nad Amrom ibn Abdu-Veddom vie

moete nai u: Medlisi, Muhammed Bakir,Biharul-anvar, Darul-kutubil-islamijje, Teheran,sv. 20, str. 203-206; Ibn Asir,Al-Kamilu fit-tarih, Bejrut, Daru Sadir, 1399. h.g, sv. 2, str.

181.; ejh Mufid,Al-Irad, Kom, Mektebetu basireti, str. 54.3Medlisi, Muhammed Bakir,Biharul-anvar, Darul-kutubil-islamijje, Teheran, sv. 20, str.216.4

Al-Hakim Niaburi,Al-Mustedrekalas-sahihajn, priredio Abdurrahman Al-Merai,Bejrut, Darul-marifet, 1406, sv. 3, str. 32.


19/319

19

Poslanik islama odluio je 7. godine po Hidri razoruati idove u tvraviHajber. Razlozi kojima se Poslanik rukovodio bili su sljedei: prvi, Hajber jeotvoreno spletkario protiv novoutemeljene islamske vlasti, te su idovi iz ovetvrave vie puta pomagali neprijateljima islama u napadima na Medinu.Posebno su prilikom Bitke na Hendeku odigrali vanu ulogu u snaenjuvojske saveznika; drugi, iako su u to vrijeme Perzija i Bizant predstavljali

dvije velike imperije koje su vodile duge meusobne ratove, pojavu islamakao tree snage u tom podruju ne bi podnosili. Stoga nije bilo nimalonevjerovatno da se idovi iz Hajbera nau kao oruje u rukama perzijskog ilibizantskog vladara te im pomognu u unitenju islama. Lahko se moglo desitida idovi navedu ove dvije imperije na borbu protiv nove vjere na isti nainkako su arapske murike poticali na borbu protiv islama. Sve to navelo jePoslanika da se sa vojskom od 1.600 ljudi zaputi na Hajber. Tvrave Hajbera

su bile odlino zatiene i imale su dobre uvjete za odbranu, te su idovskimratnicima predstavljale vano vojno uporite. Uz veliko samoportvovanje ihrabrost boraca islamske vojske, utvrde Hajbera su padale jedna za drugom

1,

ali tvravaKamus, najvea i sredinjautvrda idovskih boraca, odoljevala jesvim napadima i mudahidi islama je nikako nisu uspijevali osvojiti. Poslanikje imao tih dana snanu glavobolju i to ga je sprjeavalo da lino predvodivojsku na bojitu. Zato je svakog dana zastavu povjeravao drugommuslimanskom ratniku i stavljao mu u zaduenje da osvoji tvravu, ali oni suse, jedan za drugim, vraali neobavljena posla. Jednoga dana zastavu je nosio

Ebu Bekr, narednog dana ju je povjerio Omeru, ali ova dvojica nisu uspjeliizvojevati pobjedu i bili su prinueni vratiti se u tabor muslimanske vojske.Poslaniku Boijem ovakvo stanje je sve tee padalo. Vidjevi kako stvaristoje, on ree:Sutra u, zaista, ovu zastavu dati onome posredstvom koga eAllah otvoriti ovu tvravu; on voli Allaha i Njegova Poslanika, a Allah iNjegov Poslanik vole njega! Cijelu no ashabi su proveli razmiljajui komee Poslanik sutra povjeriti zastavu? Kad je Sunce izalo, borci islamskevojske okupie se oko Poslanikovog atora, a svako se nadao da e zastavabiti predana ba njemu. Poslanik tad ree: A gdje je Ali? Ljudi odgovorie:Bole ga oi, pa se ostao odmarati. Poslanik naredi da pozovu Alija, pa kadaon doe, Poslanik mu proui dovu za ozdravljenje i blagodarnou te doveAli ozdravi. Poslanik mu onda urui zastavu. Ali tada ree: Poslanie Boiji,borit u se protiv njih sve dok ne prihvate islam! Poslanik mu kaza: Prvo ihpozovi u islam i podsjeti ih na ono to je njihova obaveza prema Bogu. Takomi Boga, ako On posredstvom tebe uputi jednog ovjeka, bolje ti je nego

1Ustvari, Hajber je predstavljao niz odlino sagraenih i dobro branjenih utvrda, poput

Naima, Saba, Zubejra, Ebija, Nezara, Kamusa... (Op. prev.)


20/319

20

imati crvenodlake deve!1Ali je obavio svoju dunost, te je, besprimjernomhrabrou i junatvom, osvojio ovu vrstui dobro branjenu tvravu.2

Bilo je prolo ve vie od dvadeset godina otkako se u Hidazu islampoeo iriti nautrb idolopoklonstva meu razliitim arapskim plemenima.Veina njih su na prostorima uticaja islama postali svjesni zlaidolopoklonstva i znali su da ono nije nita drugo, doli slijepo slijeenjeobiaja njihovih predaka, te da su ta lana boanstva preslaba da odbranesama sebe, a posebno nisu bila sposobna da pomognu drugima. Takva

nitavna i nemona boanstva niim i nipoto ne zasluuju da budu tovana ioboavana. Oni koji su, buenjem svijesti i srca, posluali rijei PoslanikaBoijeg doivjeli su u svojim ivotima duboke promjene i okrenuli su se odidolopoklonstva ka vjeri tevhida i jednobotva. Naroito nakon Poslanikovogosvajanja Mekke, promicatelji vjere mogli su islam predstavljati slobodno i

valjano te su, kao posljedica takvog nastupa, veina podruja, gradova i selau Hidazu odbacili idolopoklonstvo i odazvali su se zanosnom pozivutevhida. Ali, postojale su i skupine zaslijepljenih neznalica kojima je bilo

odveteko odrei se drevnih obiaja, te su stoga ivjeli u stalnom sukobu sasvojom savjeu i izvornom ljudskom prirodom. Takvi se nisu prolazilisvojih runih obiaja i nastavili su slijediti zablude i krivovjerja , koja supodrazumijevala razna moralna i drutvena zastranjenja. Idolopoklonstvo jepredstavljalo korijen moralne i drutvene opaine i svojevrstan napad na astljudskosti. Stoga je bilo krajnje vrijeme da Poslanik vojnom silom skri i

iskorijeni sve njegove oblike ispoljavanja i svako neljudsko ponaanje. U tovrijeme objavljeni su ajeti sure Berat, kojima je Poslaniku naloeno da naHadu, tom velikom skupu koji je u Mekku dovodio hadije iz svih krajeva,javno obznani odbojnost Allaha i Poslanika Njegovog prema muricima.Trebalo je otvoreno staviti do znanja idolopoklonicima iz Hidaza da unarednih etiri mjeseca moraju donijeti jasnu odluku: ili e se okrenuti vjeritevhida i svrstati se meu muslimane, ime e postii sve materijalne iduhovne povlastice i obaveze muslimana, ili e istrajati na svojojtvrdoglavosti i inatu, to bi znailo da moraju biti spremni na rat u kojem ebiti pogubljeni svi oni koji bilo kada budu uhvaeni od strane muslimana.Ajeti ove sure objavljeni su u vrijeme kada Poslanik nije imao namjeru da idena Had, budui da je prethodne godine, godine osloboenja Mekke,hodoastioKuu Boiju i odluio obaviti Had naredne godine, one koja e

1Crvenodlake deve bile su najvie cijenjene i najskuplje.

2Vie o ovim dogaajima moete nai u sljedeim vrelima: Abdul-Melik,Es-Siratun-nebevijje, priredili Mustafa As-Sika, Ibrahim Abjari i Abdulhafiz ibli, Kairo, MektebetuMustafa Al-babi Halebi, 1355. h.g, sv. 3, str. 349; Ibn Asir,Al-Kamilu fit-tarih, Bejrut, Daru

Sadir, 1399. h.g, sv. 2, str. 219; Al-Hakim Niaburi,Al-Mustedrekalas-sahihajn, priredioAbdurrahman Al-Merai, Bejrut, Darul-marifet, 1406, sv. 3, str. 109; Al-Buhari,

Muhammed ibn Ismail, Sahihul-Buhari, Kairo, Mektebetu Abdulhamid Ahmed Hanefi,1314, sv. 5, str. 18.


21/319

21

postati poznata kao godina oprosnog Hada. Stoga je bilo neophodno daovlasti nekoga da hadijama prenese Boiju poruku. Iz tih razloga je najprijepozvao k sebi Ebu Bekra, poduio ga ovim ajetima, pa ga je, uz pratnjuetrdesetorice ljudi, poslao u Mekku da obznani ove ajete na dan Kurban-bajrama. Ebu Bekr se zaputio ka Mekki, ali Poslaniku odjednom stie Boijaobjava u kojoj mu bi nareeno da ovu poruku mora prenijeti lino Poslanik ilineko ko je od njega, i da niko drugi nema pravo to uiniti. A ko je bila taosoba za koju objava kae da je od Poslanika, to zaista oznaava visokipoloaj? Poslanik je uskoro pozvao k sebi Alija i naredio mu da krene kaMekki, sustigne Ebu Bekra, preuzme od njega ajete i objasni mu razlog za tu

promjenu. Tako se Ali, zajedno s Dabirom i skupinom ashaba, zaputi kaMekki, jaui na posebnoj, Poslanikovoj devi, i prenese Ebu BekruPoslanikove rijei. Ovaj tada predade ajete Aliju. Imam Ali zatim stie u

Mekku, i desetog dana mjeseca Zul-hidde ispe se na brdo Ukba, pasnanim glasom proui poetne ajete sure Berat, i svim prisutnim potomobznani Poslanikov proglas od etiri take.1 Tom porukom svi su muricishvatili da imaju jo samo etiri mjeseca pred sobom da odrede svoj odnosspram islamske vlasti. Kur'anski ajeti i Poslanikov proglas itekako su uticali

na stavove murika i, prije nego se navrie etiri mjeseca, oni u skupinamapoee ulaziti u vjeru tevhida. Tako, do isteka 10. hidretske godine,idolopoklonstvo bijae posve iskorijenjeno u Hidazu. Kada je Ebu Bekr bioobavijeten o opozivu, krajnje neraspoloen vratio se u Medinu i poalio se

Poslaniku: Smatrao si mene prikladnim i dostojnim za ovaj zadatak, ali sime opozvao. Kakva ti je to naredba stigla od Boga u vezi s tim? Poslanikmu odgovori: Stigao je Boiji glasnik i rekao da, osim mene ili onoga ko jeod mene, niko drugi nije dostojan to obaviti.2

Prije nego preemo na razdoblje od Poslanikove smrti do Alijevoghilafeta, kao uvod emo napomenuti da je imamet od Poslanikove smrti (umjesecu Saferu 11. godine po Hidri) do godine smrti Imama HasanaAskerija (u mjesecu Rebiul-evvelu 260. h.g.) naelno proao kroz etiridionice. Svaka od tih dionica je, u pogledu odnosa imama spram vrilacavlasti, imala svoje osobenosti. Ove dionice bile su sljedee: Razdobljestrpljenja, odnosno podnoenja vlasti od strane Imama. Taj period trajao jedvadeset i pet godina, odnosno od smrti Poslanika islama do poetka hilafetaImama Alija (35. godine po Hidri). Zatim je nastupilo razdoblje Imamovogdolaska na vlast, koje podrazumijeva etiri godine i devet mjeseci vlastiImama Alija i nekoliko mjeseci hilafeta Imama Hasana. To razdoblje se,

usprkos brojnim ometanjima i tekoama koje su ovoj dvojici prireivali

1Taj proglas podrazumijevao je sljedee take: 1.ponitenje svih sporazuma s muricima; 2.oduzimanje prava muricima da uestvuju u obredima Hada; 3. Zabranu da se Had obavljaobnaen, to je bila esta navada murika; 4. zabranu ulaska murika u Mesdidul-Haram.2 Alvesi Bagdadi, Mahmud,Ruhul-Ma'na, Darul-ihjait-turasil-arabi, sv. 1, tefsir sure Tewbe.


22/319

22

razliiti neprijatelji islama, smatra najblistavijim godinama u historijiislamske vlasti. Potom dolazi srazmjerno kratkotrajno razdoblje djelatnih

nastojanja da se uspostavi islamska vlast, koje je obuhvaeno rasponom oddvadeset godina, od mirovnog sporazuma Imama Hasana (41. h.g.) do

traginog ehadeta Imama Husejna (61. h.g.). Nakon Hasanovog sklapanjamirovnog sporazuma sa Muavijom djelatno je otpoelo razdobljepoluilegalnog djelovanja sljedbenika Ehli-bejta, odnosno, zapoelo se sadjelatnostima koje su za cilj imale vraanje vlasti Poslanikovoj porodici. Tajcilj i nije bio toliko dalek od ostvarenja i, sve do kraja zlim injenjemispunjenog Muavijinog ivota, postojala je nada da e biti ostvaren.Naposljetku, etvrto razdoblje obiljeavaju nastojanja da se ovaj isti ciljdugorono ostvari. Ovo razdoblje trajalo je skoro dva stoljea i, u razliitimdionicama, bilo je popraeno pobjedama i porazima, a zavrilo je posve

izvjesnom pobjedom na ideolokom planu, ostvarenom zahvaljujui primjenina stotine prikladnih taktika i uz hiljade primjera istinske iskrenosti i

odanosti.1

Ali je predstavljao, nakon Poslanika, najdostojniju osobu za

predvoenje islamskog drutva, budui da se, izuzmemo li Poslanika islama,niko u muslimanskoj zajednici nije mogao mjeriti s njim u pogledu vrlina,

bogobojaznosti, poznavanja vjerskih propisa i sudstva, uea u dihadu,stalnog truda na Boijem putu i posjedovanja najljepih ljudskih kvaliteta.Upravo zato to je bio toga dostojan, Ali je vie puta, shodno Boijoj naredbi,

biopredstavljen od strane Poslanika kao budui voa muslimana. Najvanijiod tih dogaaja svakako je onaj poznat kao Gadir. Zbog svega iznesenog,oekivalo se da e, nakon Poslanikove smrti, Ali odmah preuzeti poslovezajednice i postati voa muslimana. Meutim, u praksi se to nije dogodilo iusmjerenje islamskog hilafeta se nakon Poslanikove smrti izopailo, te jetako Ali bio udaljen sa politike pozornice i od sredita odluivanja uislamskom drutvu. Ali nije mogao otrpjeti ta skretanja i smatrao jenedoputenim da ostane pasivan spram toga, pa je mnogo puta nepobitniminjenicama i dokazima kritizirao halife i njihove podravatelje, i ustajao jeprotiv onoga to su inili. Ali, vremenom se pokazalo da od tih protivljenjanema prevelike koristi i da su halife i njihovi podravatelji odluni dasauvaju svoju vlast. U takvim prilikama Ali se naao na razdjelnici dvajuosjetljivih i sudbonosnih puteva: mogao je, uz pomo svojih istinskihpristalica, koji su novu vlast smatrali nelegalnom, podii ustanak i,oslanjajui se na snagu i silu, preuzeti vlast; ili je mogao otrpjeti postojeestanje i, u okviru svojih mogunosti, pomoi u rjeavanju tekoa muslimanai obavljati svoje dunosti. S obzirom na okolnost da za boanski odabranevoe vlast i poloaj ne predstavljaju cilj, za njih je vano da ostvare ono to

1

Ajetullah Hamenei, Sejjid Ali,Pishva-je sadik, Teheran, Entearat-e Sejjid Demal, str. 21.


23/319

23

je istinska svrha duhovnog vodstva, koja je mnogo uzvienija i vrjednija odouvanja poloaja i moi. Tako, ako se jedan takav voa u nekom trenutkunae na razdjelnici puteva i prinuen je da odabere izmeu poloaja i svogacilja, on mora odbaciti poloaj zvaninog voe i odluiti se za ouvanjesvoga cilja. Ali, koji je bio suoen sa ovakvim stanjem, odluio se za ovajdrugi put. Procijenivi prilike i stanje drutva, zakljuio je da, bude liistrajavao na preuzimanju vlasti i osiguranju svogapoloaja, stanje e postatitakvo da e sav trud Poslanika Boijeg i onih koji su prolili svoju istu krv naputu islamskog cilja na kraju biti uzaludan. Imam u hutbi ikikijje ovakogovori o toj tekoj i osjetljivoj razdjelnici puteva na kojoj se naao injegovom odabiru drugog puta: Stavio sam zastorprema hilafetu i drao sepostrani od njega. Potom sam poeo misliti da li bi trebalo napasti ili mirnotrpjeti zasljepljujuu tminu patnji u kojima su odrasli malaksali, a mladi

ostarjeli, dok vjernik istinski djeluje pod teretom sve dok ne susretne Boga.Naao sam da je u tome podnoenje bilo mudrije. Odabrao sam zatostrpljenje, iako je bilo bockanja u oku i guenja u grlu. Gledao sam otimanjenasljedstva moga sve dok je prvi iao putem svojim.1 Imam, tako, ukazujena svoju trpeljivost spram izopaenja islamskog hilafeta u odnosu na njegovizvorni put, i to samo iz elje da se ouvaju ostala naela islama. Tako, napoetku Osmanovog hilafeta, kada su glasovi lanova vijea odluili uOsmanovu korist i predali mu vlast, Imam se okree lanovima vijea i kaeim: Zaista znate da za hilafet imam vie prava od svih drugih. Boga mi,

mirovat u tako dugo dok stvari muslimana budu neoteene i ne budetlaenja, osim nada mnom, traei nagradu za to i drei se daleko odprivlanosti i primamljivosti za kojima eznete.2

Kazali smo da se Ali, uzevi u obzir opasnosti koje su prijetile islamskomdrutvu, uzdrao od oruanog ustanka i pobune. Mogue da se neko zapita kakve su opasnosti u to vrijeme prijetile tek uspostavljenom islamskom

drutvu? Kao odgovor na ovo pitanje mogle bi se nabrojati sljedeeunutranje i vanjske opasnosti koje je Ali imao u vidu odluujui se daodustane od oruane pobune. Da je Imam odluio, oslanjajui se na vojnumo, oruanim ustankom preuzeti vlast, odnosno hilafet, u tim borbamaizginuli bi mnogi od njemu dragih ljudi, onih koji su duom i srcem vjerovaliu njegov imamet. Osim toga, velika skupina Poslanikovih ashaba, onih koji

nisu podravali Imamov hilafet, takoer bi izginula. Iako je ova skupina bilasuprotstavljena Imamu kada se radilo o pitanju vodstva, te su zbog linepakosti ili krivih uvjerenja bili protivni ideji da vodstvo u zajednici pripadne

Aliju, oni se u vezi s drugim pitanjima nisu razilazili s Alijem. Gubitkom ove

skupine, koja je u svakom sluaju predstavljala snagu naspram irka,idolopoklonstva, kranstva i judaizma, mo muslimana bi u samom svom

1

Nehdul-belaga, govor 3.2Nehdul-belaga, govor 73.


24/319

24

sreditu veoma oslabila. Kada se radi borbe sa dvojicom prekrilacasporazuma (Talhom i Zubejrom) zaputio ka Basri, Imam je odrao govor ukojem je jasno ukazao na ovo osjetljivo pitanje: Kada je Bog uzeo duuPoslanika Njegovog, Kurejije su gramzivo dali sebi prednost nada mnom,koji sam bio od bilo koga drugog dostojniji da predvodim ummet. Ali,shvatio sam da je strpljenje i podnoenje u ovoj stvari bolje od izazivanjapodjela meu muslimanima i prolijevanja njihove krvi. Jer, ljudi bijahu tekprihvatili islam i vjera bijae poput mia pred raljama lava koji je zinuo da gaproguta. Najmanji nemar i slabost odveli bi ih u zabludu, te ih je i najslabiji

ovjek mogao zavesti.1 Mnoge skupine i plemena, koji su prihvatili islam uposljednjim godinama Poslanikova ivota, jo uvijek nisu bili steklineophodna znanja o islamu i svjetlo vjere jo nije u potpunosti djelovalo nanjihova srca. U trenutku kada je do njih stigla vijest o Poslanikovoj smrti,

neki od njih su otpali od vjere i ponovo se vratili mnogobotvu. Bili sudjelatno suprotstavljeni islamskoj vlasti u Medini i nisu bili spremni plaatiislamske poreze, pa su joj ak okupljanjem vojnih snaga ozbiljno zaprijetili.Stoga je prvo to je nova vlast morala uraditi bilo pripremanje skupinemuslimana za borbu protiv otpadnika i guenja njihove pobune, iji jeplamen, zalaganjem muslimana, bio naposljetku ugaen.2 U takvimprilikama, kada su nazadnjaki neprijatelji islama bili razvili zastavuotpadnitva i prijetili islamskoj vlasti, nije nipoto bilo ispravno da Imamrazvije drugu zastavu i podigne ustanak. U jednom od svojih pisama

upuenom ljudima u Egiptu, Imam ukazuje na ove okolnosti, pa kae: Bogami, nikada mi se nije inilo i nikada nisam pomiljao da e Arapi poslijenjegamir i blagoslovi Boiji neka su s njim i potomcima njegovim! otetito od pripadnika Kue iste, niti da e to oteti meni poslije njega. Ali,iznenada ugledah ljude kako okruuju ovjeka, dajui mu prisegu. Ustezahzato ruku svoju sve dok ne uvidjeh da se ljudi mnogi odvraaju od islama,pozivajui na unitenje vjere Muhammeda mir i blagoslovi Boiji neka su snjim i potomcima njegovim! Pobojah se tada da e, ako ne pomognem islam isljedbenike njegove, te ako se u njemu pojavi pukotina ili razaranje, time biti

nesrea vea za mene nego li je to gubitak vlasti vae koja je, u svakompogledu, kratkotrajna, poslije ega sve prolazi, kao to prolazi ono to sepriviaili kao to se raspre oblaci. Zato u zbivanjima ovim ustajem, sve dokla ne bude razorena i unitena, te dok vjera ne dosegne mir i sigurnost. 3 Uprvim danima svoga hilafeta, Imam, takoer, u svome govoru podsjea naiznesene injenice. Abdullah ibn Denade kae: U prvim danima Alijevevlasti stigao sam iz Mekke u Medinu. Vidio sam ljude okupljene u

1Subhani, Dafer,Pazhuheshi amik piramun-e zendegi-je Ali, Kom, Dahan-e ara, str. 222.2Svakako, ovo ne znai da je sve to je Ebu Bekr preduzimao u okviru ovih operacija biloopravdano. To posebno vai za sluaj ubistva Malika ibn Nuvejre.3Nehdul-belaga, pismo 62.


25/319

25

Poslanikovoj damiji kako ekaju da doe Imam. Odjednom Ali izae izkue, nosei u rukama svoju sablju, i svi pogledae ka njemu. On se pope naminber pa, nakon hvaljenja i slavljenja Boga, ovako zapoe svoj govor: Oljudi, znajte da smo onoga dana kadaje Poslanik otiao izmeu nas mislili danam se niko nee usprotiviti u pogledu vlasti koju je on uspostavio i da nikonee povrijediti nae pravo. Jer, mi smo bili njegovi nasljednici iopunomoenici. Ali, suprotno naim oekivanjima, jedna skupina iz naegnaroda nasrnula je na nae pravo, oteli su nam hilafet i vlast je dola u rukedrugima... Kunem se Bogom, da nije straha od izazivanja rascjepa i podjela

meu muslimanima i bojazni da e nevjerovanje i idolopoklonstvo ponovnonavaliti na islamsku zemlju, pa unititi islam, drugaije bih se ophodio premanjima.1 Pored opasnosti od otpadnika od vjere, pojavili su se i laniposlanici,poput Musejleme, Tulejhe i Sedaha, i svaki od njih je imao svoje

pristalice i snage koje su se okupljale oko njega, s namjerom napada naMedinu. Zahvaljujui jedinstvu muslimana i uloenim naporima, te snage suporaene.

Opasnost od vjerovatnog napada Bizantinaca mogla je muslimanima

predstavljati jo jedan razlog za brigu. Naime, dotada su se muslimani u trinavrata ve bili suoili s Bizantijom. I Bizantinci su muslimane smatraliozbiljnom opasnou, te su vrebali priliku da navale na samo sredite islama.Da je Ali poveo oruani ustanak, slabljenje unutranjeg fronta meumuslimanima predstavljalo bi za Bizantince odlinu priliku, koju bi oni

sasvim izvjesno iskoristili. S obzirom na sve predoeno, jasno je zato jeImam strpljenje pretpostavio ustanku, i tako je, zahvaljujui svojojstrpljivosti, podnoenju, razumijevanju i pronicljivosti, spasio islamskodrutvo od golemih opasnosti. Da nije bio tako sklon jedinstvu muslimana ida se nije plaio posljedica podjela i sukoba meu muslimanima, on nikadane bi dopustio da vodstvo meu muslimanima bude oduzeto iz ruku istinskihPoslanikovih nasljednika i namjesnika i bude dato drugima.

Imamovo djelovanje u razdoblju halifa moglo bi se svesti na sljedee:ibadet i sluenje Bogu, i to na nain kakav dolikuje linosti poput Alija, toznai na takav nain da je Imam Sedad svoj izvanredni ibadet smatraonitavnim u poreenju s ibadetom svoga velikog djeda. Druga linijadjelovanja je bila tumaenje Kur'ana i rjeavanje razliitih nedoumicavezanih za znaenje nekih kur'anskih ajeta, te odgajanje uenika, poputAbdullaha ibn Abbasa, koji se smatra najveim islamskim mufesirom meuashabima. Trea linija djelovanja podrazumijevala je davanje odgovora napitanja uenjakaiz razliitih naroda, osobito idova i krana, koji su nakonPoslanikove smrti dolazili u Medinu kako bi se raspitali o njegovoj vjeri i

upoznali je. Postavljali su brojna pitanja, a za davanje odgovora nije bilo

1

Ibn Ebul-Hadid, erhNehdil-belage, priredio Muhammed Ebul-Fadl Ibrahim, prvoizdanje, Kairo, Darul-ihjail-kutubil-arabijje, 1378. h.g, sv. 1, str. 307.


26/319

26

spremnije osobe od Alija, koji je bio odlino upoznat s Tevratom i Indilom.Da Imam nije popunjavao tu prazninu, islamsko drutvo bi u tom pogledubilo suoeno sa estokim porazom. Imamovi razoruavajui odgovori na svapitanja koja bi mu bila postavljena donosila su mnogo radosti i zadovoljstva

halifama koji su, umjesto Alija, sjedili na Poslanikovom mjestu. Sljedealinija djelovanja ukljuivala je donoenjeerijatskih presuda u vezi s novimpitanjima kakva nisu otvarana u najranijem razdoblju islama, ili su bila toliko

sloena da nijedan presuditelj nije mogao izrei presudu u vezi s njima. Ovoje jedna od posebno vanihpojava u ivotopisu Alija, jer da meu ashabimanije bilo linosti poput njega, koji je, kako je to Poslanik potvrdio, bionajueniji u ummetu i najobavjeteniji u vezi sa erijatom i presudama,brojna pitanja bi jo u ranom razdoblju islama ostala zakovana i bezodgovora. Upravo iskrsavanje novih pitanja nakon Poslanikove smrti

uzrokomje zato meu ljudimamora postojati isti i bezgrjeni imam, koji eu potpunosti i nepogrjeivo vladati svim naelima i propisima islama, te enjegovo prisustvo i njegovo iroko i sveobuhvatno znanje sprijeiti ljude dazastrane ili da se slue analogijom i pretpostavkama. A takva velika blagodat,kako potvruju svi Poslanikovi drugovi, nije ukazana nikome drugom, osimImamu Aliju. Jedan dio Imamovih presuda i njegovih inovativnih i

izvanrednih tumaenja kur'anskih ajeta zabiljeen je u hadiskim zbirkama ihistorijskoj literaturi, a neki uenjaci su te dijelove priredili i kao samostalneknjige.

1 Jo jedna linija djelovanja ogledala se u odgoju i pripremanju

skupine onih koji su posjedovali preduvjet istote i duhovne spremnosti zaduhovno putovanje, seyr o suluk, te su tako, pod vodstvom i spiritualnimuticajem Imama,bili u stanju dosegnuti duhovne vrhunce, i vidjeti oima srcai oima svoje unutranjosti ono to se ne moe vidjeti tjelesnim ulom vida.Jo jedna linija njegova djelovanja obuhvatala je nastojanje da se osigurabolji ivot za brojne siromahe i slabe, to je ilo dotle da je Imam vlastitimrukama obraivao vrtove i kopao bunare, pa bi ih oporuivao da bi bilikoriteni na Boijem putu. Na kraju, jedna linija njegove djelatnosti oitovalase u trenucima kada bi se vladajui aparat suoio s ozbiljnim politikimpitanjima i kada bi ga neke tekoe satjerale u orsokak. Imam je bio jedinisavjetnik od povjerenja, i svojim trezvenim pristupom tekoama nalazio birjeenje i odreivao daljnje usmjerenje djelovanja. Neki od njegovih savjetaove vrste zabiljeeni su uNehdul-belagi i knjigama hadisa.

Historija svjedoi da su se Ebu Bekr i Omer za njihovog hilafeta obraaliImamu povodom razliitih politikih, naunih, vjerskih pitanja te nedoumicaoko tumaenja Kur'ana i islamskih propisa. U velikoj mjeri su se koristilinjegovim savjetima i uputama, koje su proizlazile iz Imamove potpune

obavijetenosti u vezi sa naelima i propisima islama. U nastavku donosimo

1

Kao primjer moemo navesti sljedea djela:Kada'u emiril-muminin Ali ibn Ebi Talib, ejhMuhammed Taki Tusteri;Ketabe kezavatha-je Ali ibn Ebi Talib, Sejjid Ismail Resulzade.


27/319

27

itaocima nekoliko takvih primjera zabiljeenih u historijskoj literaturi.Bizantijska imperija bila je jedan od najeih protivnika mlade islamskevlasti. Bizantija je sa sjevera stalno prijetila sreditu islamske vlasti, aPoslanik islama je bio do posljednjeg trenutka ivota svjestan opasnosti odBizantinaca. Tako je 8. godine po Hidri uputio jednu skupinu podzapovjednitvom Dafera Tajjara prema granici uz am. Islamska vojska se,nakon to je izgubila trojicu vojnih zapovjednika i odreeni broj boraca, bezpostignutog uspjeha vratila u Medinu. Kako bi nadoknadio taj poraz,

Poslanik se 9. h.g. sa brojnim ljudstvom zaputio na Tebuk, ali se vojska

vratila u Medinu a da se nije ni suoila s neprijateljem. Ovaj pohod imao jeblistava postignua, o emu se moe vie saznati sa stranica historijskeliterature, ali je Poslanik i dalje bio stalno u brizi zbog mogueg napadaBizantinaca. Upravo zato je u posljednjim asovima ivota, leei na

samrtnikoj postelji, poslao u am vojsku sastavljenu od muhadira iensarija. Zbog odreenih razloga, ova vojska nije napustila Medinu, aPoslanik je preselio s Ovoga svijeta u trenucima kada se ta vojska okupljala

na odreditu udaljenom nekoliko kilometara od Medine.Nakon Poslanikovesmrti, politike prilike u Medini, koje su do postavljenja Ebu Bekra za halifubile u kriznoj fazi, postepeno su se sredile. Ebu Bekr, koji je preuzeo brigu

nad poslovima zajednice, jako se dvoumio oko izvrenja Poslanikove naredbekoja se ticala Bizantinaca, te se s tim u vezi posavjetovao sa skupinom

ashaba. Nijedna procjena nije ga zadovoljila, te se naposljetku posavjetovao s

Imamom Alijem. Ovaj ga je ohrabrio da postupi po Poslanikovom nareenju,dodavi: Ako se sukobi s njima, pobijedit e. Halifu je ovo Imamovobodrenje obradovalo, pa je rekao: Dobro si nam predvianje dao i dobrim sinas obradovao!1

I tokom vladavine drugog halife Imam je takoer bio vaan savjetnik ipomonik u rjeavanju brojnihpolitikih, naunih i drutvenihpitanja. Ovdjeemo, zaprimjer, ukazati na samo jedan sluaj kada se drugi halifa okoristioImamovim miljenjem u vezi s politikim tekoama. U podruju znanomkao Kadisija odigrala se 14. godine po Hidri estoka bitka izmeu islamskevojske i Perzijanaca. Okonana je pobjedom muslimana, a tom prilikompoginuo je i glavni zapovjednik perzijske vojske, Rustem Ferruhzad, zajednos velikim brojem svojih boraca. Ovom pobjedom itav prostor Iraka naao sepod politikim uticajem i vojnom vlau islama. Medain, koji je predstavljaosredite sasanidske vlasti, takoer su osvojili muslimani, tako da su sezapovjednici s perzijskom vojskom povlaili duboko u unutranjost zemlje.Perzijski poglavari i vojni zapovjednici plaili su se da e islamska vojskanastaviti napredovati i osvojiti itavu zemlju. Kako bi na valjan nainodgovorio na tako opasan prodor, iranski vladar Jezdigerd poslao je vojsku

1

Ibn Vazih Jakubi, Tarih Jakubi, sv. 3, str. 39.


28/319

28

od stotinu i pedeset hiljada ljudi, pod vodstvom zapovjednika Firuzana, sa

zadatkom da sprijei svaki iznenadni napad i da ak, ukae li se za to prilika,izvedu protivnapad.Sa'd Vekkas, glavni zapovjednik islamskih snaga kakoprenosi Ammar Jasir, koji je vrio dunost namjesnika u Kufi, pisao jeOmeru i obavijestio ga o pokretima neprijatelja, napominjui: Vojska u Kufispremna je stupiti u borbu, i navaliti na neprijatelja prije nego to ovaj kreneu napad.Halifa je tada otiao u damiju, okupio ashabe, i obavijestio ih osvojoj namjeri da napusti Medinu, zaputi se u podruje izmeu Basre i Kufe iodande upravlja muslimanskom vojskom.Tada ustade Talha i zapoe poticatihalifu da tako i uini, govorei stvari u kojima se jasno osjeala primjesapodilaenja i ulagivanja. Potom ustade Osman, koji ne samo da je poticaohalifu da napusti Medinu, nego jo dodade: Pii vojsci u amu i Jemenu dasvi napuste svoja podruja i pridrue ti se, kako bi se s tako brojnom vojskom

mogao suprotstaviti neprijatelju.Onda se die Imam Ali i ree: U ovomprimjeru pobjeda ili poraz ne ovise o maloj ili velikoj brojnosti snaga. Allah

je uzdigao vjeru Svoju iznad svih drugih vjera i vojsku Svoju, koju je On

spremio i potpomogao, sve dok nije dosegla mjesto na kojem je i dok nije

stigla do sadanjih poloaja svojih. Mi se drimo obeanja Boijeg, a Allahe ispuniti obeanje Svoje i potpomoi vojsku Svoju.Poloaj prvaka vlasti jepoloaj niti za zrna ogrlice, jer ih ona povezuje i dri na okupu. Ako je nitprekinuta, ona e se rasuti i izgubiti, te nikada nee ponovno biti zajedno.Arapi danas, makar i malobrojni, veliki su zahvaljujui islamu i snani su

zato tosu jedinstveni. Budi osovina za njih i okrei mlin s Arapima, te budikorijen njihov. Zaobii bitku, jer ako napusti mjesto ovo Arapi e te napastisa strana i pravaca svih, dok e gradovi nezatieni, koje ste ostavili iza sebe,postati znaajniji od onih ispred vas.Ako te Perzijanci sutra vide, rei e: 'Onje korijen Arabije. Ako ga smaknemo, bit emo u miru.' Tako e to pojaatinastojanje njihovo protiv tebe i estinu da se usmjere na tebe. Kae da sukrenuli u borbu protiv muslimana. Allah je zaista nezadovoljniji pokretanjem

njihovim od tebe i On je najsposobniji sprijeiti ono ime je Onnezadovoljan. to se tie miljenja tvoga o broju njihovom, u prolosti senismo borili velikim brojem, nego smo se borili na osnovu podrke Boije ipomoi.1 Poto je sasluao Imama, Omer prihvati njegovo miljenje iodustade od pohoda.

2Omer je na umu imao rjeenje ove njegove nedoumice

1Nehdul-belaga, govor 145.

2Ibn Asir,Al-Kamilu fit-tarih, Bejrut, Daru Sadir, 1399. h.g, sv. 3, str. 8; Taberi, Muhammed

ibn Derir, Tarihul-umem vel-muluk, Bejrut, Darul-kamusil-hadis, sv. 4, str. 237; Hafiz IbnKesir,Al-Bidajet vel-nihajet, Mektebetul-me'arif, Bejrut 1394, sv. 7, str. 107.


29/319

29

u trenutku kada je rekao: Utjeem se Bogu od toga da se moe pojavitiprepreka, a da Ebul-Hasan (Ali) ne zna rjeenje njezino.1

Trei halifa Osman je, zbog novanih pronevjera, nedoputenog i bezikakve sumnje nezakonitog zahvatanja u bejtul-mal, promicanja u povlatenipoloaj nedostojnih pripadnika Emevija i njihovog postavljanja na odgovornepoloaje u vlasti, te naposljetku zbog udaljavanja od sebe dostojnih ljudimeu muhadirima i ensarijama i preputanja sudbine islamskog ummeta uruke Emevija, navukao na sebe silnu srdbu naroda. Naposljetku, budui danije odgovorio na opravdana i zakonita protivljenja muslimana usljed

promjene namjesnika i zapovjednika, dolo je do ustanka protiv vlasti koji jeza posljedicu imao njegovo smaknue. Nakon toga su ljudi dali bejat Alijukao novom halifi. Od tog trenutka Alijeva vladavina, koja zapoinjeOsmanovim smaknuem, predstavljala je svojevrsnu revolucionarnu vlast,

potaknutu ustankom i nezadovoljstvom naroda usljed smutnje i tlaenja kojisu dotada provoeni. Jedan od primjera iskvarenosti Osmanove vlasti je ivraanje u Medinu Hakema ibn Ebul-Asa i njegovog sina Mervana, koje jePoslanik prognao u Taif, a kojima se nisu za svoje vlasti ni Ebu Bekr, ni

Omerusuivali dopustiti povratak.ak je i svoju ker dao za Mervana i joga postavio na slubu u administraciji halifata, to je kod naroda izazvalosrdbu, tako da se Osmanova kua nala etrdeset i devet dana pod opsadomustanika.

2 Kad god bi Osman pokuao pokazati blagost, Mervan bi uinio

neto da jovie potakne srdbu naroda. Konano, muslimani u izlivu bijesa

provalie u Osmanovu kuu i ubie ga.Ustanici su razmiljali samo o tome kako da uklone Osmana. Iako setokom opsade Osmanove kue spominjalo Alijevo ime, nije bilo jasnogprograma za budunost. Tako su se s pitanjem izbora novog halife suoili teknakon Osmanova smaknua. S druge strane, meu lanovima esterolanogvijea za izbor halife, koje su inili Ali, Abdurahman ibn Avf, Osman, Talha,Zubejr i Sa'd ibn Vekkas, dvojica njih, Abdurahman ibn Avf i Osman vienisu bili meu ivim, dok je meu preostalim Ali bio uvjerljivo najomiljenijis obzirom na njegove vrline i blistavu prolost u islamu. Upravo zato su ljudiuglavnom bili zagovornici da Ali bude sljedei halifa. Procijenivi prilike isvjestan promjena koje su se desile u Osmanovo doba te udaljavanjamuslimana od izvornog islama, Ali je dobro znao da e vladavina nakonrazdoblja iskvarene i zabludjele Osmanove vlasti biti izuzetno teka, te daljudi, naroito plemenske voe, nee lahko prihvatiti promjene koje je imaona umu kao i uspostavu pravedne vlasti. Stoga nije prihvatio bejat koji su mu

ustanici ponudili. Historiari se slau oko podatka da je Osman ubijen u

1 Ibn HaderAskalani,Al-Isabeti fi temjizis-sahabe, Bejrut, Darul-ihjait-turasil-arabi, 1328,sv. 2, str. 509; Abdulber,Al-isti'ab fi me'rifetil-ashab, Bejrut, Darul-ihjait-turasil-arabi,1328, sv. 3, str. 39.2 Mesudi,Muruduz-zeheb, Bejrut, Darul-Anadalus, sv. 2, str. 346.


30/319

30

mjesecu Zul-hidde, 35. h.g., ali se razilaze oko tanog datuma.1Takoer,izvjesno je da je izmeu Osmanovog ubistva i bejata ljudi Aliju, proteklonajmanje etiri-pet dana.2 Tih nekoliko dana meu narodom su vladaliposvemanja pometnja i zbunjenost. Tih dana voe ustanka posjetili su Alija,ali on nije pokazao posebnu susretljivost prema njima. Kad su mu ponudilisvoj bejat, budui dapriliku nije smatrao prikladnom, rekao je: Ostavite mei traite nekog drugog. Suoavamo se s pitanjem koje ima lica i boje, kojesrce ni jedno ne moe izdrati, niti razum ijedan prihvatiti. Zaista, vidici suzamagljeni, a Pravi put je zagubljen. Znajte da u vas, ako vam se odazovem,voditi kako ja znam i da neu sluati ta neko kae ili grdi. Ako me napustite,onda sam isti kao i vi. Mogue je da u najbolje od vas sluati i pokorava ti seonome kojega vi postavite da vas vodi. Bolji sam vam kao savjetnik nego kao

vladar.3 Ali, posjeta je bilo sve vie i istrajavanje muslimana je bilo sve

snanije. Odnosno, radilo se o pravoj bujici ljudi koji su, umorni oddotadanje nepravde i nasilja i vapei za pravdom, opsjedali Imamovu kuu.Imam je osjeao svojom obavezom da prihvati bejat naroda. Na nekolikomjesta u Nehdul-belagi Imam ukazuje na ovaj ustri nastup i upornoistrajavanje ljudi na bejatu. Kao primjer je naveo: Oni navaljivahu na menekao to deve navaljuju jedna na drugu kad prispiju do vode pitke onda kad surasputene nakon razvezivanja nogu, sve dok ne pomislih da e ili ubiti meneili se meusobno poubijati ispred mene. Razmiljao sam o pitanju tom iznutrai izvana tako da mi je to prijeilo spavanje.4Na drugom mjestu prua nam

sliku navaljivanja i istrajavanja ljudi te njihove ogromne radosti i veselja navijest da je Ali prihvatio bejat: Vukli ste mi ruku radi davanja prisege, alisam je zadravao. Potezali ste, ali sam je ustezao. Onda ste se gurali okomene kao to se guraju deve edne oko korita za napajanje, tako da je obuapokidana, ogrta spao i nemono zgnjeen. I veselje svijeta davanju prisegebijae tako vidljivo da su djeca mala osjeala radost, starci teturali i bolesniurno dolazili radi toga, a djevojke mlade hrlile bez velova.5 I u hutbiikikija Imam takoer govori o zanosu s kojim ga je narod prihvatio irazlozima svog prihvatanja hilafeta: U tom asu nita me ne iznenadi do

1 Jakubi smatra da je Osman ubijen 18. Zul-hiddeta 35. h.g, dok Mesudi procjenjuje:Osman je ubijen tri dana prije isteka mjeseca Zul-hiddeta.2 Jakubi pie: Ali je u utorak, sedam dana prije is teka mjeseca Zul-hiddeta, izabran na

mjesto halife, to bi znailo da se radi o razdoblju od pet dana. Meutim, Mesudi biljei:Onoga dana kadaje Osman ubijen, ljudi su dali bejat Aliju, ali na narednoj stranici: etiridana nakon Osmanovog ubistva ljudi su masovno dali bejat Aliju. Ibn Asir smatra da jeOsman ubijen 18. Zul-hideta, a da je bejat Aliju dat 25. dana istog mjeseca. Na stranici 192djela Al-Kamil fit-tarih kae da su Medinjani pet dana proveli bez vlasti, i za to vrijemegradom je upravljao ovjek po imenu Gafiki ibn Harb.3Nehdul-belaga, govor 91.4Nehdul-belaga, govor 53.

5

Nehdul-belaga, govor 227.


31/319

31

mnotvo ljudi koji navalie na mene. Ustremie se prema meni sa strana svih,poput grive hijene, tako silno da su prignjeili Hasana i Husejna i razderalimi oba kraja ogrtaa na pleima.1 Okupili su se oko mene poput stada ovaca ikoza. Kada uzeh uzde vodstva dravnog, jedna se stranka otcijepi, drugaposta neposluna, dok ostatak zapoe djelovati nezakonito, kao da nisu ulirijei Boije: to se tie ivota budueg, Mi ga darujemo onima koji ne traeda se uznose na Zemlji, niti da uz to ire pokvarenost, jer budunost pripadaonima koji su svjesni Boga.Da, Boga mi, uli su ih i razumjeli, ali svijet ovajzasvjetlucao je u oima njihovim i ukrasi njegovi su ih zaveli. Pripazite, takomi Onoga Koji rascjepljuje zrno i stvara bia iva, da mi ne dooe ljudi i dapodravatelji ne istroie uvjeravanja, i da se ueni ne oslonie na Boga, sobavezom da nee pristati na prodrljivost tlaitelja i glad tlaenih, zbaciobih ue hilafeta na njegova plea i postupao bih s posljednjim jednako kao i s

prvim. Vidjeli biste onda da u pogledu mome ovaj svijet va nije bolji odkihanja koze.2

Alijev hilafet i njegova vlast, usredsreena na pravdu, potenje ioivljavanje izvornih islamskih tradicija, teko je pala odreenim skupinamai takvi su formirali front protiv njegove vlasti. Ta suprotstavljenost

naposljetku je izrodila i trojake sukobe one sa nakisinima, kasitinima imarikinima. U nastavku emo kazati poneto o svakom od tih sukoba: sukobsa nakisinima (kriteljima sporazuma) desio se tako to su Talha i Zubejr,koji su dali bejat Aliju, zatraili da preuzmu zapovjednitvo nad Basrom i

Kufom, ali Imam se s tim nije sloio. Oni su naposljetku tajno napustiliMedinu i otili u Mekku, gdje su, uz pomo Emevija i sredstvima iz bejtul-mala, formirali vojsku i onda se zaputili u Basru te preuzeli ondje vlast. Ali je

onda napustio Medinu kako bi se obraunao s njima, te se u blizini Basreodigrala estoka bitka koja je zavrila Alijevom pobjedom i porazomnakisina. Rije je o Bici oko deve, o kojoj bi se moglo zasebno opirnogovoriti. Ovabitka desila se 36. godine po Hidri.

Jo prije Alijevog preuzimanja hilafeta, Muavija je sebi pripremio svepreduvjete za uspostavu vlastitog halifata u amu. Kada je Imam preuzeohilafet, poslao je Muaviji ukaz kojim ga opoziva s mjesta namjesnika u

amu, budui da nikad nije bio saglasan s mogunou da Muaviji budepovjeren ovaj poloaj. Taj spor ishodio je sukob vojski iz Iraka i ama naSifinu, gdje je Alijeva vojska bila blizu pobjedi, ali je Muavija, podmuklim

lukavstvima i smicalicama, uspio u Alijevoj vojsci izazvati razdor i pobunu.

Naposljetku, na veliko navaljivanje svojih drugova, Imam je bio primoran

1Imam ovdje koristi ustvari izraz vutiel-hasanan, to veina tumaa prevodi kao Hasan i

Husejn, ali neki smatraju da se radi samo o Husejnu. Ibn Ebul-Hadid, erhNehdil-belage,priredio Muhammed Ebul-Fadl Ibrahim, prvo izdanje, Kairo, Darul-ihjail-kutubil-arabijje,1378. h.g, sv. 1, str. 200.

2Nehdul-belaga, govor 3.


32/319

32

sloiti se prijedlogom da Ebu Musa A'ari i Amr 'As budu sudije koji eodluiti o tome ta je najbolje po napredak islama i muslimana. Pritisci naImama Alija da prihvati njihovu presudu bili su tako snani da bi se, usluaju da ne prihvati presudu, i njegov ivot naao u opasnosti, a njegovomsmru muslimani bi se s

Documents

Životopisi Imama Ehli Bejta