BIODIVERZITET: RAZNOLIKOST GENA, VRSTA I EKOSUSTAVAfranjevacki-institut.hr/sadrzaj/pdf/2015-06-17-13-10-1-.pdf · "Biološka raznolikost" je varijabilnost živućih organizama svakovrsnog

D. Šerman & M. Judaš, BIODIVERZITET: RAZNOLIKOST GENA, …

557

BIODIVERZITET:

RAZNOLIKOST GENA, VRSTA I EKOSUSTAVA

Draško Šerman i Miloš Judaš

Sažetak

Biološka raznolikost ili biodiverzitet (gre. bios, lat. diversitas) je pojam kojeg je predložio američki zoolog E.O.Wilson i koji obuhvaća širok raspon raznolikosti među živim organizmima, počev od temeljne genetske raznolikosti, raznolikosti među postojećim vrstama stvorenja (raznovrsnosti), do raznolikosti među ekosustavima. Biodiverzitet je prema tome jedna priča o raznolikosti života, u bezbrojnom i nesagledivom mnoštvu i bogatstvu životnih oblika, koje je znanost o životu, biologija istom počela upoznavati i sagledavati njihove složene međuovisnosti.

Priroda, kako ona živa tako i neživa, raspolaže sustavima koji podržavaju život i životne procese. Ovi sustavi prostorno i geografski raspoređeni u razne ekosisteme, pružali su i pružaju brojne usluge koje je čovjek od pamtivijeka koristio kako bi omogućio svoj opstanak i razvitak. Prvotni razvitak ljudskog društva nije mogao bitno mijenjati funkcije prirodnih ekosustava, dok danas svjedočimo takvoj stopi razvitka, koja ozbiljno ugrožava opstojnost ekosustava, sustava koji omogućuju život i usluga koje nam ti ekosustavi pružaju.

Počev od čovjeka samog, vrste Homo sapiens i njegovih gena, počinjemo se bojati potencijalne mogućnosti prodora biotehnologije u njegovo genetsko ustrojstvo i temeljne ljudske vrijednosti, pa UNESCO i Internacionalno bioetičko povjerenstvo predlažu svijetu i znanosti "Univerzalnu deklaraciju o ljudskom genomu i ljudskim pravima", i odlučno izgovaraju NE u pokušajima razmišljanja o kloniranju čovjeka.

ODGOVORNOST ZA ŽIVOT, Zbornik, Baška Voda, 1999.

558

UNESCO već dvadeset godina unutar svojeg ekološkog sektora podržava program "Čovjek i biosfera" (MAB - Man and Biosphere) koji promatra odnos čovjeka i biosfere, ali zapravo ne proučava biosferu već veću pažnju posvećuje čovjeku i njegovim vrijednosnim sustavima, edukaciji i osvećivanju. UNESCO zajedno s brojnim drugim međunarodnim znanstvenim i društvenim organizacijama pokreće program "DIVERSITAS", kao znanost o biološkoj raznolikosti. Preduvjet održivog razvitka i Agende 21, kao programa djelatnosti koji treba uskladiti razvitak i očuvanje okoliša jest očuvanje biološke raznolikosti na velikim dijelovima kugle zemaljske. Kao provjereni sustavi očuvanja naročito vrijednih ekosistema i održivog razvitka UNESCO je razvio model Rezervata biosfere, Svjetske mreže rezervata biosfere i Statutarnog okvira ovog svjetskog sustava. Seviljska strategija predstavlja novinu u modelima očuvanja prirode, jer ona ne isključuje čovjeka iz pokušaja očuvanja naročito vrijednih svjetskih lokaliteta i ekosistema. U Hrvatskoj je takvim modelom obuhvaćen planinski masiv Velebita.

Biodiverzitet ili biološka raznolikost (grč. bios - život, lat. diversitas – raznolikost) jedna je od najčešće upotrebljavanih riječi u današnjem biološkom stručnom nazivlju, a u crkvenom nazivlju njemu najbolje odgovara pojam sve stvorenje: nepregledna raznolikost raznih živih stvorova, ukupni plod djela Stvoriteljeva. U suvremenoj znanosti pojam biodiverziteta predložio je američki zoolog E. O. Wilson i on obuhvaća sve razine organizacije živih sustava, s time da ga danas počinjemo sagledavati od (1) temeljne genetske raznolikosti, zatim (2) raznolikosti među postojećim vrstama stvorenja, do (3) raznolikosti među ekosustavima. Biodiverzitet je prema tome jedna stara i duga priča bez kraja o raznolikosti života u bezbrojnom i nesagledivom mnoštvu i bogatstvu životnih oblika.

Ako se ovdje barem kratko smijemo osvrnuti na prvu razinu biološke raznolikosti, onu na razini gena, onda se valja prisjetiti da je prvu spoznaju o genetskoj raznolikosti unutar jedne vrste, znanosti svoga vremena ponudila i rastumačila Crkva. Pater Gregor Mendel, opat iz Brna, tada u sklopu austrijske monarhije, prvi se u povijesti znanosti o životu (biologije) začudio nad raznolikosti raznih pojavnosti unutar jedne te iste vrste: vrtnom grašku (Pisum sativum). Nizom briljantnih eksperimenata potpomognutih svojom matematičkom kompetencijom, otac Gregor Mendel postavio je kao svećenik temelje genetike. On je mislio toliko ispred znanstvenika - svojih suvremenika - da ga nitko za vrijeme njegovog života nije niti shvatio. Istom nakon njegove smrti otkriveni su njegovi pokusi, rezultati i spoznaje o nasljednim faktorima, koji se prenose iz generacije u generaciju i koje danas zovemo genima.


559

Tako je rođena genetika, znanost o nasljeđivanju, prirodi nasljednog materijala i djelovanja gena. Genetika je uvijek zauzimala predvodničko mjesto u povijesti znanosti o životu sve do današnjih dana, naročito u ovo suvremeno doba procvata biotehnologije i metodologije rekombinantne DNA. No, ista ta genetika, toliko prestižna grana biologije, nije se samo rodila u okviru Crkve, a da suvremeni znanstvenici sličnih područja nisu mogli sagledati epohalnost Mendelovog otkrića, pamti još jednog takvog avangardnog mislioca i eksperimentatora: američku znanstvenicu dr. Barbaru McClintock. I ona je djelovala i radila posve neshvaćena od svojih kolega čitavih pedesetak godina, u Cold Spring Harboru, SAD, u vrijeme dok je njime upravljao dr. Milislav Demerec, veliki američki i svjetski genetičar hrvatskoga podrijetla i hrvatskoga školovanja. On je kroz cijelo to vrijeme, a ono je bilo dugo 40 godina – tzv. “zlatno doba” razumio i vjerovao u vrijednost njezinog znanstveno-istraživačkog rada.

Priroda, kako ona živa tako i neživa, raspolaže sustavima koji podržavaju život i životne procese. Ovi sustavi geografski raspoređeni u razne ekosustave, pružali su i pružaju čovječanstvu brojne usluge i omogućuju procese koje je čovjek od pamtivijeka koristio, kako bi omogućio svoje opstojanje i razvitak. Prvotni razvitak ljudskog društva nije mogao bitno mijenjati funkcije prirodnih ekosustava, dok danas svjedočimo tako visokoj stopi razvitka koja ozbiljno ugrožava opstojnost ekosustava, sustava koji omogućuju život, te usluga i funkcija koje nam ti ekosustavi pružaju.

Počev od čovjeka samog, čovjeka pametnog, Homo sapiens, i njegovih gena počinjemo se danas bojati potencijalnog prodora biotehnologije u svoje vlastito genetsko ustrojstvo, pa čak i u temeljne ljudske vrijednosti i prava. Stoga UNESCO i Internacionalno bioetičko povjerenstvo predlažu narodima svijeta i znanosti “Univerzalnu deklaraciju o ljudskom genomu i ljudskim pravima”. UNESCO i njegov Generalni direktor prof. Federico Mayor odlučno se izjašnjavaju NE u svakom pokušaju razmišljanja o kloniranju čovjeka i mijenjanju njegovih karakteristika i osobitosti ponašanja.

UNESCO također već dvadeset godina podržava program “Čovjek i biosfera” (Man and the Biosphere, MAB) unutar svojeg ekološkog sektora, koji promatra odnos čovjeka i biosfere, ali zapravo ne proučava biosferu već veću pažnju posvećuje Čovjeku, njegovom vrijednosnom sustavu, stavovima, edukaciji i osvješćivanju, vjeri i nadi da je sposoban za promjene. UNESCO zajedno s brojnim drugim međunarodnim znanstvenim i društvenim organizacijama pokreće program “Diversitas”, kao znanosti o biološkoj raznolikosti. Preduvjet za održivi razvitak i Agendu 21, kao programa djelatnosti koji treba uskladiti razvitak društva i očuvanje okoliša, jest očuvanje biološke raznolikosti na velikim dijelovima kugle zemaljske. Kao provjereni


560

sustav očuvanja naročito vrijednih ekosistema uz omogućavanje održivog razvitka, UNESCO je razvio model Rezervata biosfere, ustanovio Svjetsku mrežu rezervata biosfere i oblikovao Statutarni okvir ovog velikog svjetskog sustava. Seviljska strategija gospodarenja rezervatima biosfere predstavlja novinu u modelima očuvanja prirode, jer ona ne isključuje čovjeka, lokalno stanovništvo, iz pokušaja očuvanja naročito vrijednih svjetskih lokaliteta i ekosistema, već ih nastoji koristiti kao izvor dobrobiti za održivi razvitak domorodaca. U Hrvatskoj je takvim modelom zaštite i razvitka obuhvaćen samo jedan jedini lokalitet: Planinski masiv Velebita. On prema tome predvodi u provedbi Konvencije o biološkoj raznolikosti, iz koje nadalje navodimo u hrvatskome prijevodu neke uvodne dijelove prema izvoru: "Biology International - The News Magazine of the International Union of Biological Sciences (IUBS)", No. 25, srpanj 1992., str. 22-39.

Konvencija o biološkoj raznolikosti

Preambula

Ugovorne Strane,

Svjesne izvorne vrijednosti biološke raznolikosti po sebi, kao i ekoloških, genetičkih, socijalnih, ekonomskih, znanstvenih, obrazovnih, kulturnih, rekreacijskih i estetskih vrijednosti biološke raznolikosti i njezinih komponenti,

Svjesne također važnosti biološke raznolikosti za evoluciju i za održavanje onih sustava biosfere što podržavaju život,

Potvrđujući da je očuvanje biološke raznolikosti zajednička briga čovječanstva,

Potvrđujući još jednom da Države imaju suverena prava nad vlastitim biološkim resursima,

Potvrđujući još jednom također da su Države odgovorne za očuvanje biološke raznolikosti na svom području te za održivu uporabu svojih bioloških resursa,

Zabrinute zbog činjenice da se određenim ljudskim aktivnostima biološka raznolikost značajno umanjuje,

Upoznate s općim nedostatkom informacija i znanja o biološkoj raznolikosti te svjesne hitne potrebe za razvijanjem znanstvenih, tehničkih i institucionalnih kapaciteta što će omogućiti temeljno razumijevanje i znanja potrebna za planiranje i primjenu odgovarajućih mjera,


561

Uočavajući da je vitalno predvidjeti, spriječiti i iskorijeniti uzroke značajnog smanjenja ili gubitka biološke raznolikosti na samom njihovom izvorištu,

Uočavajući također da, tamo gdje postoji prijetnja značajnim smanjenjem ili gubitkom biološke raznolikosti, nedostatak pune znanstvene pouzdanosti ne bi smio služiti kao izgovor za nepoduzimanje ili odgađanje mjera za izbjegavanje ili umanjivanje te prijetnje,

Uočavajući također da je temeljni preduvjet očuvanja biološke raznolikosti in situ očuvanje ekosustava i prirodnih staništa te održavanje i oporavljanje vijabilnih populacija vrsta u njihovim prirodnim okruženjima,

Uočavajući također da bitnu ulogu u tome imaju i ex-situ mjere, po mogućnosti poduzete u zemlji podrijetla,

Prepoznavajući tijesnu i tradicionalnu ovisnost o biološkim resursima mnogih urođeničkih i lokalnih zajednica koje utjelovljuju tradicionalne stilove života, kao i poželjnost ravnopravne razdiobe dobiti i koristi što proizlaze iz održive uporabe komponenti biološke raznolikosti,

Prepoznavajući također vitalnu ulogu žena u očuvanju i održivoj uporabi biološke raznolikosti te potvrđujući da je potrebno puno sudjelovanje žena na svim razinama oblikovanja i primjene politike očuvanja biološke raznolikosti,

Naglašavajući važnost i potrebu za promicanjem međunarodne, regionalne i globalne suradnje Država i međuvladinih organizacija kao i ne-vladinog sektora u očuvanju biološke raznolikosti i održivoj uporabi njezinih komponenti,

Priznavajući da je opravdano očekivati kako će osiguravanje novih i dodatnih financijskih sredstava, uz primjerenu dostupnost relevantnih tehnologija, ključno pridonijeti našoj globalnoj sposobnosti sprečavanja gubitka biološke raznolikosti,

Priznavajući također da su posebna dodatna sredstva potrebna zemljama u razvoju, uključujući i osiguravanje novih i dodatnih financijskih sredstava te primjerenu dostupnost relevantnih tehnologija,

Uočavajući u tom smislu posebne uvjete najslabije razvijenih zemalja i malih otočnih država,

Priznavajući da su za očuvanje biološke raznolikosti potrebna ulaganja znatnih sredstava, ali i da se od tih ulaganja može očekivati širok raspon ekoloških, ekonomskih i socijalnih dobitaka,

Uvažavajući činjenicu da su ekonomski i socijalni razvoj i iskorjenjivanje bijede i siromaštva ključni prioriteti zemalja u razvoju,


562

Svjesne činjenice da je očuvanje i održiva uporaba biološke raznolikosti od ključnog značenja za udovoljavanje prehrambenih, zdravstvenih i drugih potreba rastuće svjetske populacije, te da su za tu svrhu ključni podjednak pristup i pravedna razdioba kako genetičkih resursa tako i tehnologija,

Težeći pospješivanju i nadopunjavanju postojećih međunarodnih ugovora i mehanizama očuvanja biološke raznolikosti i održive uporabe njezinih komponenti, i

Odlučne da očuvaju i na održiv način koriste biološku raznolikost na dobrobit današnje i budućih generacija,

Složile su se o slijedećem:

1. članak – ciljevi

Ciljevi ove Konvencije, koje treba slijediti sukladno njezinim relevantnim naputcima, jesu očuvanje biološke raznolikosti, održiva uporaba njezinih komponenti te pravedna i ravnopravna razdioba dobrobiti što proizlaze iz korištenja genetičkih resursa, uključujući primjeren pristup genetičkim resursima i odgovarajuće prenošenje relevantnih tehnologija, uzimajući u obzir sva prava nad tim resursima i tehnologijama, a uz primjereno financiranje.

2. članak - uporaba nazivlja

U smislu ove Konvencije:

"Biološka raznolikost" je varijabilnost živućih organizama svakovrsnog podrijetla, uključujući inter aliakopnene, morske i druge vodene ekosustave i ekološke komplekse kojih su ti organizmi dio; pojam obuhvaća raznolikost unutar vrste, između vrsta kao i raznolikost ekosustava.

"Biološki resursi" su genetički resursi, organizmi ili njihovi dijelovi, populacije, ili bilo koje druge biotičke komponente ekosustava što su od stvarne ili potencijalne koristi ili vrijednosti za čovječanstvo.

"Biotehnologija" je tehnološka primjena u okviru koje se koriste biološki sustavi, živući organizmi ili njihovi derivati, a da bi se proizvelo ili modificiralo proizvode ili procese za neku specifičnu uporabu.

"Zemlja podrijetla genetičkih resursa" je zemlja u čijem posjedu su navedeni genetički resursi u in situ uvjetima.

"Zemlja opskrbljivanja genetičkim resursima" je zemlja što druge opskrbljuje genetičkim resursima prikupljenim u in situ uvjetima, uključujući populacije i divljih i pripitomljenih vrsta, ili pak te resurse uzima iz ex-situ izvora koji mogu ali ne moraju biti smješteni unutar dotične zemlje.

"Pripitomljene ili uzgojene vrste" su vrste u kojih su ljudi utjecali na proces evolucije tako da udovolje nekim vlastitim potrebama.


563

"Ekosustav" je dinamički sklop biljnih, životinjskih i mikroorganizamskih zajednica i njihovog neživog okoliša, u interakciji kao jedinstvena cjelina.

"Ex-situ očuvanje" je očuvanje komponenti biološke raznolikosti u području koje ne predstavlja njihovo prirodno stanište.

"Genetički materijal" je bilo koji materijal biljnog, životinjskog, mikrobnog ili drugog podrijetla, koji sadrži funkcionalne jedinice nasljeđivanja.

"Genetički resursi" su zapravo genetički materijal stvarne ili potencijalne vrijednosti.

"Stanište" je mjesto ili vrsta lokaliteta na kojem organizam ili populacija prirodno obitava.

"In-situ uvjeti" su uvjeti pod kojima genetički resursi postoje unutar ekosustava i prirodnih staništa i, u slučaju pripitomljenih ili uzgojenih vrsta, oni dijelovi okoliša u kojima su ti resursi razvili svoja prepoznatljiva obilježja.

"In-situ očuvanje" je očuvanje ekosustava i prirodnih staništa i održavanje i oporavak vijabilnih populacija vrsta u njihovim prirodnim okružjima i (u slučaju pripitomljenih ili uzgojenih vrsta) oni dijelovi okoliša u kojima su te vrste razvile svoja prepoznatljiva obilježja.

"Zaštićeno područje" je geografski definirano područje što je ili namijenjeno ostvarivanju specifičnih ciljeva očuvanja, ili se tim područjem u tom smislu upravlja.

"Regionalna organizacija ekonomske integracije" je organizacija uspostavljena u nekoj regiji od strane suverenih Država, na koju su Države članice prenijele ovlasti u pogledu pitanja na koja se odnosi ova Konvencija, a koja je na propisan način ovlaštena, sukladno međunarodnim pravilima postupanja, da potpisuje, ratificira, prihvaća, potvrđuje ili pristupa u duhu ove Konvencije.

"Tehnologija" u kontekstu ove Konvencije uključuje biotehnologiju.

3. članak - načelo

Države imaju, sukladno Povelji UN i načelima međunarodnog prava, suvereno pravo iskorištavanja vlastitih resursa rukovodeći se vlastitom politikom zaštite okoline, a isto tako imaju odgovornost osiguravanja aktivnosti, u okviru svojih ovlasti ili u dosegu svojih nadzornih mehanizama, koje neće oštetiti okolinu drugih Država ili područja izvan granica nacionalne jurisdikcije.

4. članak - doseg pravosudne nadležnosti

U skladu s pravima drugih Država, i osim ako drugačije nije izričito propisano ovom Konvencijom, naputci i stavovi iz ove Konvencije se primjenjuju, u odnosu na svaku Ugovornu Stranu:


564

a) U slučaju komponenti biološke raznolikosti, a u područjima što su unutar dosega nacionalne jurisdikcije; i

b) U slučaju procesa i aktivnosti, neovisno o tome gdje se zamjećuju učinci tih procesa i aktivnosti, kad se ti procesi odvijaju pod njezinim nadzorom i jurisdikcijom, unutar područja njezine nacionalne jurisdikcije ili izvan tog područja.

5. članak - suradnja

Svaka Ugovorna Strana će, u mjeri u kojoj je to moguće i primjereno, surađivati s drugim Ugovornim Stranama, izravno ili, kad je to primjereno, kroz kompetentne međunarodne organizacije, s obzirom na područja izvan nacionalne jurisdikcije i na druga pitanja od uzajamnog interesa, a u cilju očuvanja i održive uporabe biološke raznolikosti.

6. članak - opće mjere za očuvanje i održivu uporabu

Svaka Ugovorna Strana će, sukladno svojim specifičnim uvjetima i sposobnostima:

a) Razvijati nacionalne strategije, planove ili programe za očuvanje i održivu uporabu biološke raznolikosti, ili će za tu namjenu prilagoditi postojeće strategije, planove ili programe, a sve te strategije, planovi ili programi moraju (između ostaloga) odražavati mjere preporučene ovom Konvencijom i biti relevantne za dotičnu Ugovornu Stranu; i

b) Integrirati, u mjeri u kojoj je to moguće i primjereno, očuvanje i održivu uporabu biološke raznolikosti u relevantne sektorske i međusektorske planove, programe i politike.

7. članak - identificiranje i praćenje

Svaka Ugovorna Strana će, u mjeri u kojoj je to moguće i primjereno, a posebice u smislu 8. do 10. članka:

a) Identificirati komponente biološke raznolikosti što su značajne za njezino očuvanje i održivu uporabu, uvažavajući indikativni popis kategorija izloženih u I. Dodatku (Annex I);

b) Pratiti, tehnikom odabira uzorka i drugim tehnikama, komponente biološke raznolikosti identificirane prema stavu (a) ovog članka, posebnu pozornost usmjeravajući na one što zahtijevaju urgentne mjere očuvanja i one što nude najveći potencijal održive uporabe;

c) Identificirati procese i kategorije aktivnosti što imaju ili je vjerojatno da će imati negativne učinke na očuvanje i održivu uporabu biološke raznolikosti, te pratiti te učinke tehnikom odabira uzorka i drugim tehnikama; i

d) Održavati i organizirati, bilo kojim mehanizmom, podatke dobivene identificiranjem i praćenjem aktivnosti u smislu stavaka (a), (b) i (c) ovog članka.


565

8. članak - In-situ očuvanje

Svaka Ugovorna Strana će, u mjeri u kojoj je to moguće i primjereno:

a) Uspostaviti sustav zaštićenog područja ili zaštićenih područja u kojima valja poduzeti posebne mjere za očuvanje biološke raznolikosti;

b) Razviti, gdje je potrebno, smjernice za odabir, uspostavu i upravljanje zaštićenim područjem ili područjima u kojima valja poduzeti posebne mjere za očuvanje biološke raznolikosti;

c) Regulirati ili upravljati biološkim resursima važnim za očuvanje biološke raznolikosti, bilo unutar zaštićenih područja bilo izvan njih, nastojeći osigurati njihovo očuvanje i održivu uporabu;

d) Promicati zaštitu ekosustava, prirodnih staništa i održavanje vijabilnih populacija vrsta u njihovim prirodnim okružjima;

e) Promicati ekološki utemeljen i održiv razvoj u susjednim zaštićenim područjima, nastojeći tako dodatno zaštititi navedena područja;

f) Rehabilitirati i obnoviti narušene ekosustave i promicati zanavljanje ugroženih vrsta, između ostalog, kroz razvoj i primjenu planova i drugih strategija upravljanja;

g) Uspostaviti ili održavati načine reguliranja, upravljanja ili nadziranja rizika vezanih uz uporabu i rasap živućih modificiranih organizama stvorenih biotehnologijom, koji bi lako mogli imati negativne učinke na okolinu i time ugroziti očuvanje i održivu uporabu biološke raznolikosti, također uzimajući u obzir rizike za ljudsko zdravlje;

h) Sprečavati uvođenje, kontrolirati ili iskorjenjivati one strane vrste koje ugrožavaju ekosustave, staništa ili vrste;

i) Nastojati osigurati uvjete potrebne za usklađivanje sadašnjih načina uporabe i očuvanja biološke raznolikosti i održive uporabe njezinih komponenti;

j) Podvrgnuti vlastitom nacionalnom zakonodavstvu, uvažavati, čuvati i održavati znanje, inovacije i običajne postupke endogenih i lokalnih zajednica koje utjelovljuju tradicionalne stilove života relevantne za očuvanje i održivu uporabu biološke raznolikosti, a također promicati njihovu širu primjenu uz suglasnost i uključenost nosioca takvih znanja, inovacija i običajnih postupaka, te poticati pravednu razdiobu dobrobiti proizašlih iz korištenja tih znanja, inovacija i običajnih postupaka;

k) Razvijati ili održavati prijeko potrebnu legislativu i/ili druge podzakonske akte u cilju zaštite ugroženih vrsta i populacija;


566

l) Regulirati relevantne procese i kategorije aktivnosti ili upravljati njima, kad je u smislu 7. članka utvrđen njihov značajan negativni učinak na biološku raznolikost; i

m) Surađivati u osiguravanju financijske i druge podrške za in-situ očuvanje, kako je ono opisano u stavcima (a) do (l) ovog članka, posebice u zemljama u razvoju.

9. članak - ex-situ očuvanje

Svaka Ugovorna Strana će, u mjeri u kojoj je to moguće i primjereno, a poglavito zbog nadopunjavanja in-situ mjera:

a) Usvajati mjere ex-situ očuvanja sastavnica biološke raznolikosti, po mogućnosti u zemlji podrijetla tih sastavnica;

b) Uspostaviti i održavati sredstva i mehanizme ex-situ očuvanja i istraživanja biljaka, životinja i mikroorganizama, po mogućnosti u zemlji podrijetla genetičkih resursa;

c) Usvojiti mjere oporavljanja i rehabilitacije ugroženih vrsta te njihovog ponovnog uvođenja u njihova prirodna staništa pod odgovarajućim uvjetima;

d) Regulirati i upravljati prikupljanjem bioloških resursa iz prirodnih staništa, za svrhe ex-situ očuvanja, tako da se ne ugroze ekosustavi i in-situ populacije vrsta, osim kad su potrebne posebne i privremene ex-situ mjere sukladno stavu (c) ovog članka; i

e) Surađivati u osiguravanju financijske i druge potpore ex-situ očuvanju, kako je opisano u stavcima (a) do (d) ovog članka, te u uspostavi i održavanju sredstava i mehanizama ex-situ očuvanja u zemljama u razvoju.

10. članak - održiva uporaba sastavnica biološke raznolikosti

Svaka Ugovorna Strana će, u mjeri u kojoj je to moguće i primjereno:

a) Integrirati razmatranja o očuvanju i održivoj uporabi bioloških resursa u svoje nacionalne programe donošenja odluka;

b) Usvojiti mjere što se odnose na uporabu bioloških resursa, da bi se izbjeglo ili na najmanju mjeru svelo nepoželjne učinke na biološku raznolikost;

c) Štititi i ohrabrivati uobičajenu uporabu bioloških resursa sukladno tradicionalnim kulturnim praksama što su spojive s očuvanjem ili održivom uporabom;

d) Podupirati lokalne populacije u razvijanju i primjeni postupaka oporavljanja degradiranih područja u kojima je smanjena biološka raznolikost; i

e) Ohrabrivati i poticati suradnju između Vladinih tijela i privatnog sektora u razvijanju metoda održive uporabe bioloških resursa.


567

11. članak - poticajne mjere

Svaka Ugovorna Strana će, u mjeri u kojoj je to moguće i primjereno, usvojiti razborite ekonomske i socijalne mjere, što će djelovati kao poticaji za očuvanje i održivu uporabu komponenti biološke raznolikosti.

12. članak - istraživanje i obuka

Ugovorne Strane, uzimajući u obzir posebne potrebe zemalja u razvoju, će:

a) Uspostaviti i održavati programe znanstvenog i tehničkog obrazovanja i obuke na području mjera identifikacije, očuvanja i održive uporabe biološke raznolikosti i njezinih komponenti, te će osigurati potporu takvoj edukaciji i obuci za specifične potrebe zemalja u razvoju;

b) Promicati i ohrabrivati istraživanje što pridonosi očuvanju i održivoj uporabi biološke raznolikosti, posebice u zemljama u razvoju, između ostalog sukladno odlukama Konferencije Ugovornih strana što je održana na temelju preporuka Pobočnog tijela za znanstveno, tehničko i tehnološko savjetovanje (engl. Subsidiary Body on Scientific, Technical and Technological Advice); i

c) Sukladno naputcima 16., 18. i 20. članka, surađivati u promicanju uporabe znanstvenih dostignuća na području istraživanja biološke raznolikosti, kao i razvijanja metoda očuvanja i održive uporabe bioloških resursa.

13. članak - javno obrazovanje i oblikovanje javnog mnijenja

Ugovorne Strane će:

a) Promicati i ohrabrivati razumijevanje značenja očuvanja biološke raznolikosti i za to potrebnih mjera, kao i rasprostranjivanje takvih tumačenja posredstvom medija i njihovo uključivanje u obrazovne programe; i

b) Surađivati, na odgovarajući način, s drugim Državama i međunarodnim organizacijama, u razvijanju edukacijskih programa i programa oblikovanja javnog mnijenja u pogledu očuvanja i održive uporabe biološke raznolikosti.

14. članak - procjenjivanje učinka i svođenje nepoželjnih učinaka na najmanju mjeru

1. Svaka Ugovorna Strana će, u mjeri u kojoj je to moguće i primjereno:

a)Uvoditi odgovarajuće postupke procjenjivanja učinka na okoliš onih svojih projekata koji bi lako mogli imati značajne nepoželjne učinke na biološku raznolikost, a da bi se takve učinke izbjeglo ili barem svelo na najmanju moguću mjeru; pritom će, kad je to primjereno, omogućiti sudjelovanje javnosti u takvim postupcima;

b) Uvoditi odgovarajuće aranžmane da bi se pri provođenju programa i politike osiguralo puno uzimanje u obzir mogućih negativnih posljedica za okoliš i biološku raznolikost;


568

c) Ohrabrujući sklapanje bilateralnih, regionalnih ili multilateralnih ugovora, kad je to pogodno, Ugovorne Strane će promicati, na temelju uzajamnosti i recipročnosti, upozoravanje, izmjenu podataka i konzultacije o aktivnostima što su pod njihovim pravosudnim ili drugim nadzorom, a mogle bi značajno negativno utjecati na biološku raznolikosti drugih Država ili područja izvan dosega nacionalnog pravosuđa;

d) U slučaju prijeteće ili ozbiljne opasnosti ili oštećenja biološke raznolikosti, što je proizašlo iz područja pod njihovim pravosudnim nadzorom, a pogađa biološku raznolikost u području pod nadzorom drugih Država ili u području što je izvan dosega vlastitog nacionalnog pravosuđa, Ugovorna Strana će odmah izvijestiti potencijalno pogođene Države o takvoj opasnosti ili oštećenju, a također će poduzeti mjere da tu opasnost ili oštećenje spriječi ili umanji; i

e) Promicati nacionalne aranžmane za hitno djelovanje u odgovoru na prirodno ili drugim načinom uzrokovane aktivnosti ili zbivanja, što predstavljaju ozbiljnu i izravnu prijetnju biološkoj raznolikosti, te ohrabrivati međunarodnu suradnju u nadopunjavanju takvih nacionalnih napora i, kad je to primjereno i usuglašeno s Državama ili odgovarajućim organizacijama regionalne ekonomske integracije, uspostaviti zajedničke planove razrješavanja takvih kriza.

2. Konferencija Ugovornih strana će ispitati, na temelju sprovedenih studija, pitanja odgovornosti i odštete, uključujući obnovu prvotnog stanja i kompenzacije, za oštećenje biološke raznolikosti, osim u slučaju kad je takva odgovornost čisto unutarnje pitanje dotične Države.

15. članak - pristup genetičkim resursima

1. Uvažavajući suverena prava Država nad njihovim prirodnim resursima, autoritet određivanja pristupa genetičkim resursima imaju nacionalne vlade i on je podložan nacionalnom zakonodavstvu.

2. Svaka Ugovorna Strana će uznastojati stvoriti uvjete za olakšani pristup genetičkim resursima, a za ekološki valjane uporabe, drugim Ugovornim Stranama i neće nametati ograničenja suprotna ciljevima ove Konvencije.

3. U smislu ove Konvencije, genetički resursi što ih Ugovorna Strana pruža (kako su opisani u ovom članku i 10. i 19. članku), su samo oni resursi što ih pružaju Ugovorne Strane koje su zemlje podrijetla tih resursa ili pak Strane što su te resurse stekle u skladu s ovom Konvencijom.

4. Pristup, kad je osiguran, treba biti na uzajamno ugovorenim temeljima i podložan naputcima ovog članka.


569

5. Pristup genetičkim resursima biti će podložan prethodnom davanju suglasnosti Ugovorne Strane koja te resurse pruža, ukoliko ta Strana nije drugačije odredila.

6. Svaka Ugovorna Strana će uznastojati razviti i provesti znanstveno istraživanje utemeljeno na genetičkim resursima što ih pružaju druge Ugovorne strane uz puno sudjelovanje (i kad je moguće sudioništvo) tih Ugovornih Strana.

7. Svaka Ugovorna Strana će poduzeti zakonodavne, upravne ili političke mjere, kako je to primjereno, a u skladu s 16. i 19. člankom i, kad je to prijeko potrebno, kroz financijske mehanizme uspostavljene prema 20. i 21. članku s ciljem pravedne i ravnomjerne razdiobe rezultata istraživanja i razvoja kao i dobrobiti što proizlaze iz komercijalne i druge uporabe genetičkih resursa, s Ugovornom Stranom koja pruža te resurse. Takva razdioba treba se temeljiti na uzajamno ugovorenim načelima. …

Ovdje prekidamo navođenje sljedećih članaka Konvencije o biološkoj raznolikosti, jer nisu od bitnog značaja za rad ovog skupa, a zamorni su svojim pravnim, tehničkim i financijskim sklopovima. Važno je međutim citirati sljedeći Aneks I.

ANEKS I

Identifikacija i praćenje

1. Ekosustavi i staništa: što sadrže veliku raznolikost, velik broj endemskih ili ugroženih vrsta, ili netaknutu prirodu; što su potrebni migracijskim vrstama; što su od društvenog, ekonomskog, kulturnog ili znanstvenog značenja; ili što su reprezentativni, jedinstveni ili vezani uz ključne evolucijske i druge biološke procese;

2. Vrste i zajednice što su: ugrožene; divlji srodnici pripitomljenih ili kultiviranih vrsta; od medicinske, poljoprivredne i druge ekonomske vrijednosti; ili društvene, znanstvene i kulturne vrijednosti; ili od značenja za istraživanje na području očuvanja i održive uporabe biološke raznolikosti, kao vrste-indikatori; i

3. Opisani genomi i geni od društvenog, znanstvenog ili ekonomskog značenja.

U preostalom dijelu ovog teksta željeli bismo citirati misli i odredbe koje definiraju Rezervate biosfere, kao najbolji model očuvanja prirode i održivog razvitka lokalnog stanovništva, koji je do sada ponuđen ljudskoj zajednici od strane Ekološkog sektora UNESCO-a.


570

Rezervati biosfere

Seviljska strategija

UNESCO Program "Čovjek i biosfera"

Rezervati biosfere zamišljeni su kao odgovor na jedno od najbitnijih pitanja s kojima je svijet danas suočen: Kako možemo međusobno uskladiti očuvanje bioraznolikosti, potrebu za ekonomskim i socijalnim razvojem i održavanje pridruženih kulturnih vrijednosti? Rezervati biosfere su područja kopnenih i obalno/morskih ekosustava, što su međunarodno prepoznati kao dijelovi UNESCO programa "Čovjek i biosfera" (MAB, engl. Man and Biosphere). U ožujku 1995., UNESCO je u Sevilji (Španjolska) organizirao međunarodnu konferenciju stručnjaka. Strategija što je tamo razvijena (poznata kao "Seviljska strategija") daje nam jasne preporuke za djelovanje na budućem razvijanju Rezervata biosfere u 21. stoljeću. Seviljska konferencija također je bitno pripomogla da se dovrši Statutarni okvir, kojim su određeni uvjeti funkcioniranja Svjetske mreže rezervata biosfere. Oba su dokumenta usvojena u okviru 28 C/Rezolucije 2.4 Generalne konferencije UNESCO u studenom 1995., a ova knjižica prikazuje ih široj javnosti. Jedna od ključnih poruka tih dokumenata je ova: Rezervati biosfere mogu imati novu ulogu u ispunjavanju nekih ciljeva Agende 21 tj. zaključaka i preporuka Konferencije UN o okolišu i razvoju (održane 1995. u Rio de Janeiru). Istodobno, ti dokumenti naglašavaju bitan doprinos Rezervata biosfere u primjeni Konvencije o biološkoj raznolikosti.

28 C/Rezolucija 2.4 Generalne konferencije UNESCO-a, (studeni 1995.)

Generalna konferencija

Naglašavajući da je Seviljska konferencija potvrdila posebnu važnost rezervata biosfere, uspostavljenih u okviru programa "Čovjek i biosfera" (MAB), za očuvanje biološke raznolikosti, sukladno očuvanju njima pridruženih kulturnih vrijednosti,

Uzimajući u obzir da rezervati biosfere predstavljaju idealna mjesta za istraživanje, dugoročno praćenje, obuku i obrazovanje te promicanje javnog mnijenja, a istodobno lokalnim zajednicama omogućuju puno uključivanje u očuvanje i trajnu uporabu resursa,

Uzimajući u obzir da su rezervati biosfere također ogledna mjesta i oslonci za djelovanje u kontekstu regionalnog razvoja i planiranja uporabe zemljišta,

Uzimajući u obzir da Svjetska mreža rezervata biosfere time bitno pridonosi primjeni ciljeva iznesenih u Agendi 21 i međunarodnim konvencijama što su usvojene na Konferenciji u Riju i nakon nje, a posebice u Konvenciji o biološkoj raznolikosti,


571

Vjerujući da je prijeko potrebno proširiti i poboljšati postojeću Mrežu te poticati razmjene na regionalnoj i svjetskoj razini, posebice pružajući podršku naporima zemalja u razvoju da uspostave, ojačaju i promiču rezervate biosfere,

1. Odobrava Seviljsku strategiju i poziva Generalnog direktora da osigura prijeko potrebna sredstva za njezinu učinkovitu primjenu te da se pobrine za najširu moguću promidžbu te strategije kod svih zainteresiranih strana;

2. Poziva države članice na primjenjivanje Seviljske strategije i osiguravanje sredstava prijeko potrebnih za tu namjenu;

3. Poziva međunarodne i regionalne međuvladine organizacije i odgovarajuće nevladine organizacije da surađuju s UNESCO-om u osiguravanju operativnog razvoja Svjetske mreže rezervata biosfere i usrdno savjetuje novčarskim ustanovama da mobiliziraju odgovarajuća sredstva;

4. Usvaja Statutarni okvir Svjetske mreže rezervata biosfere i poziva:

(a) Države članice da to uzimaju u obzir pri utvrđivanju i primjenjivanju svojih politika u odnosu na rezervate biosfere;

(b) Generalnog direktora da uspostavi Tajništvo svjetske mreže rezervata biosfere, sukladno naputcima Statutarnog okvira, te da tako doprinese glatkom funkcioniranju i osnaživanju Mreže.

Seviljska strategija za rezervate biosfere rezervati biosfere: prvih dvadeset godina

Rezervati biosfere zamišljeni su kao odgovor na jedno od najbitnijih pitanja s kojima se svijet danas susreće: Kako možemo očuvanje bioraznolikosti i bioloških resursa uskladiti s njihovom trajnom uporabom? Učinkovit rezervat biosfere rezultat je tijesne suradnje različitih stručnjaka i skupina na jednom složenom problemu - znanstvenika s područja prirodnih i društvenih znanosti, skupina za očuvanje okoline i razvoj, predstavnika upravnih tijela, članova lokalnih zajednica. Koncept rezervata biosfere osmislila je Radna skupina UNESCO-ovog programa "Čovjek i biosfera" (MAB) još 1974. godine. Mreža rezervata biosfere je uspostavljena 1976., a do ožujka 1995. se razrasla na 324 rezervata u 82 zemlje. Mreža je ključna komponenta u ostvarivanju sljedećeg cilja programa MAB: postići održivu ravnotežu između ponekad sukobljenih ciljeva očuvanja biološke raznolikosti, promicanja ekonomskog razvoja, te održavanja pridruženih kulturnih vrijednosti. Rezervati biosfere su mjesta na kojima se taj cilj programa MAB provjerava, razrađuje, prikazuje i primjenjuje.

U suradnji s FAO i IUCN, UNESCO i UNEP zajedno su 1983. organizirali Prvi međunarodni kongres rezervata biosfere, što je održan u Minsku (Bjelorusija). Na temelju dogovora tijekom tog kongresa i kasnije, nastao je


572

1984. "Plan djelovanja za rezervate biosfere", što su ga službeno poduprli Generalna konferencija UNESCO-a i Upravni savjet UNEP-a. Iako je veći dio tog plana i danas valjan, znatno su se promijenile okolnosti u kojima rezervati biosfere djeluju - na to su jasno ukazali UNCED proces i posebice Konvencija o biološkoj raznolikosti. Konvencija je potpisana na "Krovnom sastanku o Zemlji" (engl. Earth Summit) u lipnju 1992. u Rio de Janeiru, stupila je na snagu u prosincu 1993., a dosad ju je ratificiralo više od 100 zemalja. Glavni ciljevi Konvencije su: očuvanje biološke raznolikosti; trajno održiva uporaba njezinih komponenti; te pravedna i podjednaka razdioba dobara što se temelji na uporabi genetskih resursa. Rezervati biosfere promiču taj integrirani pristup i stoga vrlo pogodno pridonose primjeni Konvencije.

Tijekom desetljeća što je proteklo od kongresa u Minsku, usporedno su se razvijala razmišljanja i o zaštićenim područjima u cjelini i o rezervatima biosfere. No najbitnije je da se danas kao ključno obilježje uspješnog upravljanja većinom nacionalnih parkova, parkova prirode i drugih zaštićenih područja prepoznaje prijeka potreba povezivanja očuvanja bioraznolikosti s jedne strane i razvojnih potreba lokalnih zajednica s druge strane - to je sada središnja komponenta pristupa Rezervata biosfere. Na 4. Svjetskom kongresu o nacionalnim parkovima i zaštićenim područjima (održanom u Karakasu, Venezuela, u veljači 1992.), oni što planiraju i upravljaju svjetskim zaštićenim područjima usvojili su mnoge ideje što su inače ključni vidovi rezervata biosfere (npr. uključenost zajednice, povezivanje očuvanja i razvoja, važnost međunarodne suradnje). Kongres je također odobrio rezoluciju u znak podrške rezervatima biosfere. Došlo je i do značajnih inovacija u samom upravljanju rezervatima biosfere. Razvijene su nove metodologije što omogućuju uključivanje dioničara u proces donošenja odluka i razrješavanja interesnih sukoba, a pojačana pozornost je usmjerena na prijeko potrebnu primjenu regionalnih pristupa. Osmišljene su i nove vrste rezervata biosfere, npr. "grozdasti" (engl. cluster) i transgranični rezervati; mnogi rezervati biosfere znatno su evoluirali, od primarne usredotočenosti na očuvanje do većeg stupnja integriranosti očuvanja i razvoja kroz pojačanu suradnju između dioničara. Nove međunarodne mreže, poticane tehnološkim napretkom (uključujući moćnija računala i Internet), silno su olakšale komunikaciju i suradnju rezervata biosfere u različitim zemljama.

U tom kontekstu, Izvršni odbor UNESCO-a je 1991. odlučio uspostaviti Savjetodavni komitet za rezervate biosfere. Taj Savjetodavni komitet je zaključio da je došlo vrijeme za vrednovanje učinkovitosti Akcijskog plana iz 1984. godine, za analizu njegove primjene, te za razvijanje primjerenije strategije za rezervate biosfere na prijelazu u 21. stoljeće.

U tom smislu, a u skladu s Rezolucijom 27/C/2.3 Generalne konferencije, UNESCO je organizirao Međunarodnu konferenciju o rezervatima biosfere u Sevilji (na poziv španjolskih predstavnika vlasti), što je održana od 20. do 25.


573

ožujka 1995. godine. Na toj se konferenciji okupilo oko 400 stručnjaka iz 102 zemlje i 15 međunarodnih i regionalnih organizacija. Konferencija je organizirana da bi se omogućilo vrednovanje iskustava u primjeni Akcijskog plana iz 1984., proučilo ulogu rezervata biosfere u kontekstu 21. stoljeća (na temelju čega je sastavljena Predviđajuća izjava) te razradilo nacrt Statutarnog okvira za Svjetsku mrežu. Na konferenciji je sastavljena i Seviljska strategija, što je prikazana u sljedećim odlomcima. Međunarodni koordinacijski savjet programa "Čovjek i biosfera" snažno je podržao Seviljsku strategiju na svojoj 13. sjednici (održanoj 12. do 16. lipnja 1995. godine).

Koncept rezervata biosfere

Rezervati biosfere su "područja kopnenih i obalno/morskih ekosustava ili kombinacija oba, što su međunarodno prepoznata u okviru UNESCO programa Čovjek i biosfera" (Statutarni okvir svjetske mreže rezervata biosfere). Rezervate uspostavljaju i imenuju nacionalne vlade; da bi se mogao uključiti u Mrežu, svaki park mora udovoljiti minimalnom skupu kriterija i pridržavati se minimalnog skupa uvjeta. Svaki rezervat biosfere trebao bi ispuniti tri komplementarne funkcije: funkciju očuvanja (očuvanje genetskih resursa, vrsta, ekosustava i krajolika); razvojnu funkciju (unapređenje održivog ekonomskog i ljudskog razvoja); funkciju logističke podrške (podržavanje oglednih projekata, ekološkog obrazovanja i uvježbavanja, te istraživanje i praćenje vezano uz lokalna, nacionalna i globalna pitanja očuvanja i održivog razvoja).

U fizičkom smislu, svaki rezervat biosfere trebao bi sadržavati tri elementa: jedno (ili nekoliko) središnjih područja, što su pouzdano zaštićena mjesta za očuvanje biološke raznolikosti, praćenje minimalno poremećenih ekosustava te izvođenje nerazornih istraživanja i drugih neinvazivnih uporaba (npr. edukacija); nadalje, jasno definiranu "pufersku" zonu, što obično okružuje središnje područje ili se na njega naslanja, a rabi se za suradnje aktivnosti spojive s dobro razrađenim ekološkim načinima postupanja (uključujući ekološko obrazovanje, rekreaciju, ekoturizam i primijenjena i temeljna istraživanja); napokon, prilagodljivo “tranzicijsko” prijelazno područje ili područje suradnje, što može sadržavati raznolike poljoprivredne aktivnosti, naselja i slične elemente, a u kojima lokalne zajednice, upravna tijela, znanstvenici, nevladine organizacije, kulturne skupine, ekonomski interesi i drugi dioničari rade zajedno, upravljajući područnim resursima i sustavno ih razvijajući. Iako su izvorno zamišljeni kao niz koncentričnih prstenova, te tri zone primijenjene su u praksi na raznolike načine da bi se udovoljilo lokalnim potrebama i uvjetima. Zapravo, jedna od glavnih snaga koncepta rezervata


574

biosfere jest fleksibilnost i kreativnost kojom se oni ostvaruju u različitim situacijama.

Neke su zemlje specifičnim zakonodavnim postupcima uspostavile rezervate biosfere. U mnogim drugim zemljama, središnja i "puferska" područja su označena (u cijelosti ili djelomično) kao područja zaštićena nacionalnim zakonima. Brojni rezervati biosfere istodobno obuhvaćaju područja zaštićena u okviru drugih sustava (npr. nacionalnih parkova ili parkova prirode) i drugih međunarodno prepoznatih lokaliteta (npr. lokaliteti Svjetske baštine, Ramsar lokaliteti). Vlasnički odnosi također se razlikuju. Središnja područja rezervata biosfere su uglavnom javno zemljište, no mogu biti i privatna svojina ili vlasništvo nevladinih organizacija. U mnogim slučajevima, "puferska" zona je privatna svojina ili svojina zajednice, a to je općenito slučaj s prijelaznim “tranzicijskim” područjima. Taj širok raspon okolnosti i mogućnosti svoj je odraz našao i u Seviljskoj strategiji za rezervate biosfere.

Seviljska vizija za 21. stoljeće

Na prijelazu u 21. stoljeće, s kakvom se budućnošću svijet suočava? Tekući trendovi rasta i raspodjele populacije, sve većih potreba za energijom i prirodnim resursima, globalizacije ekonomije i učinci različitih oblika trgovine na ruralna područja, osipanje kulturne prepoznatljivosti, centralizacija i otežan pristup relevantnim informacijama, te neravnomjerno širenje tehnoloških inovacija - sve nam to jasno ocrtava otrežnjavajuću sliku ekoloških i razvojnih izgleda u bliskoj budućnosti.

Proces UNCED-a je izložio alternative za razradu održivih oblika razvoja, uključivanje skrbi za okolinu i postizanje veće društvene jednakosti, uključujući poštivanje ruralnih zajednica i njihove stoljećima prikupljane mudrosti. Agenda 21, Konvencije o biološkoj raznolikosti, promjeni klime i opustinjavanju (dezertifikaciji), kao i drugi multilateralni sporazumi, pokazuju nam put što ga valja slijediti na međunarodnoj razini.

No, globalna zajednica također treba djelatne primjere u kojima su učahurene ideje UNCED-a za promicanje i očuvanja i održivog razvoja. Ti primjeri biti će učinkoviti jedino ako odražavaju sve socijalne, kulturne, duhovne i ekonomske potrebe društva, a ujedno se temelje na solidnim načelima znanosti.

Rezervati biosfere upravo su takav primjer. Umjesto da se pretvore u otočiće u svijetu sve teže pogođenom posljedicama nepromišljenog ljudskog postupanja, rezervati biosfere mogu postati kazališta za izmirenje ljudi i prirode; oni mogu zbližiti poznavanje prošlosti s potrebama budućnosti,


575

pokazati nam kako da prevladamo probleme izazvane rascjepkanom naravlju naših ustanova. Ukratko, rezervati biosfere su mnogo više od običnih zaštićenih područja.

Tako je rezervatima biosfere dosuđeno da preuzmu novu ulogu. Neće oni biti samo sredstvo što omogućuje izmirenje s prirodnim svijetom onim ljudima koji u njihovoj blizini žive i rade - oni će također pridonijeti potrebama društva u cjelini, pokazujući nam put u dostojniju i sigurniju budućnost. To je nastojanje sržna ideja u zamišljanju rezervata biosfere u 21. stoljeću.

Međunarodna konferencija o rezervatima biosfere, što je u organizaciji UNESCO održana u Sevilji (Španjolska) od 20. do 25. ožujka 1995. godine, usvojila je dvojaki pristup:

ispitati prethodna iskustva u primjeni inovativnog koncepta rezervata biosfere;

zagledajući se u budućnost odvagnuti koliki naglasak valja staviti na svaku od tri temeljne funkcije rezervata biosfere (očuvanje, razvoj, logistička podrška).

Seviljska konferencija je zaključila da je, unatoč problemima i ograničenjima na koje uspostava rezervata biosfere nailazi, program u cjelini bio inovativan i vrlo uspješan. Posebice je uočeno da će tijekom nadolazećih godina tri temeljne funkcije biti valjanije nego ikad ranije. U svjetlu primjene tih funkcija kao i obavljene analize, Konferencija je definirala sljedećih 10 ključnih smjernica, na kojima se temelji Seviljska strategija:

1. Osnažiti doprinos rezervata biosfere u primjenjivanju međunarodnih sporazuma što promiču očuvanje i održivi razvoj, a posebice u primjenjivanju Konvencije o biološkoj raznolikosti i drugih sporazuma (npr. onih o promjeni klime, opustinjavanju i o šumama).

2. Razviti rezervate biosfere što će uključivati širok spektar okolišnih, ekonomskih i kulturnih situacija, od uglavnom netaknutih područja sve do gradova. Posebice je uočena i mogućnost i potreba za primjenom koncepta rezervata biosfere u obalnoj i morskoj okolini.

3. Osnažiti regionalne, međuregionalne i tematske mreže rezervata biosfere, što se upravo razvijaju, kao dijelove Svjetske mreže rezervata biosfere.

4. Pojačati znanstveno istraživanje, praćenje, obuku i obrazovanje u okviru rezervata biosfere, jer se očuvanje i razborita uporaba resursa u tim područjima moraju temeljiti na čvrstim spoznajama prirodnih i društveno-humanističkih znanosti. Potreba za tim posebice se bolno osjeća u zemljama u kojima za rezervate biosfere nedostaje i financijska i kadrovska potpora, pa na te zemlje valja usmjeriti prioritetnu pozornost.


576

5. Osigurati da sve zone rezervata biosfere odgovarajuće pridonose očuvanju, održivom razvoju i znanstvenom razumijevanju.

6. Proširiti “tranzicijska” prijelazna područja tako da obuhvate velika područja pogodna za pristupe kao što je upravljanje ekosustavom, te rabiti rezervate biosfere za ispitivanje i ogledno prikazivanje pristupa održivom razvoju u regionalnim razmjerima. Za to je veću pozornost potrebno usmjeriti na prijelazna “tranzicijska” područja.

7. Temeljitije promisliti o ljudskim dimenzijama rezervata biosfere. Valja uspostaviti veze između kulturne i biološke raznolikosti. Potrebno je očuvati tradicionalna znanja i genetske resurse, a također valja podržavati i ohrabrivati njihovu ulogu u osmišljavanju strategije održivog razvoja.

8. Promicati upravljanje svakim rezervatom biosfere kao svojevrsni "pakt" između lokalne zajednice i društva u cjelini. Upravljanje treba biti otvorenog tipa, evolutivno i prilagodljivo. Takav bi pristup pomogao osigurati rezervatima biosfere i njihovim lokalnim zajednicama da uspješnije odgovaraju na izvanjske političke, ekonomske i socijalne pritiske.

9. Međusobno povezati sve interesne skupine i sektore u partnerski pristup rezervatima biosfere, kako na lokalnoj razini, tako i na razini mreže. Svi zainteresirani morali bi moći slobodno razmjenjivati informacije.

10. Ulagati u budućnost. Rezervate biosfere trebalo bi koristiti za unapređenje našeg razumijevanja odnosa između čovječanstva i prirodnog svijeta, kroz programe javnog prosvjećivanja, informiranja te formalnog i neformalnog obrazovanja, a na temelju dugoročne i međugeneracijske perspektive.

Zaključno, rezervati biosfere trebali bi očuvati i stvarati prirodne i kulturne vrijednosti kroz upravljanje što je znanstveno utemeljeno, kulturno kreativno i operativno održivo. Svjetska mreža parkova biosfere, u smislu naznačenom u Seviljskoj strategiji, tako postaje oruđe integracije što može pomoći u uspostavi veće solidarnosti među narodima i državama svijeta.

Strategija

Sljedeća Strategija daje preporuke za razvijanje učinkovitih rezervata biosfere i određivanje uvjeta odgovarajućeg funkcioniranja Svjetske mreže rezervata biosfere. Ona ne ponavlja opća načela Konvencije o biološkoj raznolikosti niti Agende 21, nego opisuje specifičnu ulogu rezervata biosfere u razvijanju novog načina sagledavanja odnosa očuvanja i razvoja. Stoga je dokument namjerno usmjeren na svega nekoliko prioriteta.

Strategija sugerira razinu (međunarodnu, nacionalnu, razinu pojedinačnog rezervata biosfere) na kojoj će svaka preporuka biti najučinkovitija. Međutim, uzevši u obzir veliku raznolikost nacionalnih i lokalnih načina upravljanja, te


577

preporučene razine djelovanja služe tek kao smjernice i valja ih prilagoditi konkretnoj situaciji. Posebice valja uočiti da "nacionalnu" razinu tumačimo tako da uključuje i druge razine vlade što su više od pojedinačnog rezervata (npr. općinske, županijske, oblasne, itd.). U nekim zemljama, nacionalne ili lokalne nevladine organizacije također mogu biti odgovarajuća zamjena za tu razinu. Slično tome, "međunarodna" razina često uključuje regionalne i međuregionalne aktivnosti.

Strategija također uključuje preporučene Pokazatelje primjene, tj. provjereni popis postupaka što će svim uključenima omogućiti praćenje i vrednovanje primjene Strategije. Kriteriji rabljeni u sastavljanju pokazatelja bili su: dostupnost (Može li se podatke relativno lako prikupiti?); jednostavnost (Jesu li podaci jednoznačni?), te korisnost (Hoće li podaci biti korisni upravi rezervata, Nacionalnim povjerenstvima i/ili Mreži u cjelini?). Jedna od funkcija Pokazatelja primjene je sastavljanje baze podataka o uspješnim mehanizmima primjene te razmjena tih podataka između svih članova Mreže.

Opći cilj I: Uporaba rezervata biosfere za očuvanjeprirodne i kulturne raznolikosti

Namjera I. 1: Poboljšati pokrivenost prirodne i kulturne raznolikosti pomoću Svjetske mreže rezervata biosfere.

Preporučeno na međunarodnoj razini:

1. Promicanje rezervata biosfere kao načina primjene ciljeva Konvencije o biološkoj raznolikosti.

2. Promicanje sveobuhvatnog pristupa biogeografskoj klasifikaciji što u obzir uzima ideje poput analize ranjivosti, a da bi se razvio sustav što obuhvaća socioekološke faktore.

Preporučeno na nacionalnoj razini:

3. Pripremiti biogeografsku analizu zemlje kao temelj (između ostalog) za informacijsko pokrivanje Svjetske mreže rezervata biosfere.

4. U svjetlu obavljene analize, a uzimajući u obzir postojeća zaštićena područja, uspostaviti, osnažiti i proširiti parkove prirode prema potrebi, obraćajući posebnu pozornost na fragmentirana staništa, ugrožene ekosustave te krhke i ranjive okoline, kako prirodne tako i kulturne.

Namjera I.2: Integrirati parkove biosfere u planiranje očuvanja:


1. Ohrabrivati i poticati uspostavljanje transgraničnih rezervata biosfere, kao način očuvanja organizama, ekosustava i genetičkih resursa što nadilaze nacionalne granice.


578


2. Integrirati rezervate biosfere u strategije očuvanja i održive uporabe bioraznolikosti, u planove za zaštićena područja, te u nacionalne strategije bioraznolikosti i planove djelovanja opisane u 6. članku Konvencije o biološkoj raznolikosti.

3. Kad je to izvedivo, uključiti projekte što osnažuju i razvijaju rezervate biosfere u programe što su zasnovani i financirani u sklopu Konvencije o biološkoj raznolikosti i drugih multilateralnih konvencija.

4. Međusobno povezati rezervate biosfere te rezervate biosfere s drugim zaštićenim područjima, posredstvom zelenih koridora i na druge načine što pospješuju očuvanje bioraznolikosti; osigurati održavanje tih veza.

5. Rabiti rezervate biosfere za in situ očuvanje genetičkih resursa, uključujući i divlje srodnike uzgajanih i pripitomljenih vrsta; razmotriti uporabu rezervata kao mjesta rehabilitacije i/ili ponovnog uvođenja vrsta, te ih na odgovarajući način povezati s programima ex situ očuvanja i uporabe.

Opći cilj II: Korištenje rezervata biosfere kao modela upravljanja zemljištem i pristupa održivom razvitku

Namjera II.1: Osigurati potporu i uključenost lokalnog pučanstva.


1. Pripremiti naputke o ključnim vidovima upravljanja rezervatima biosfere, uključujući i naputke o razrješavanju interesnih sukoba, uočavanju lokalnih prednosti te uključivanju dioničara u proces donošenja odluka i odgovornog upravljanja.


2. Uključiti rezervate biosfere u planove za primjenu održivih ciljeva uporabe, navedenih u Agendi 21 i u Konvenciji o biološkoj raznolikosti.

3. Uspostaviti, osnažiti ili proširiti rezervate biosfere tako da uključe područja u kojima su uvriježeni tradicionalni životni stilovi i domorodni oblici iskorištenja bioraznolikosti (uključujući svetišta), i/ili u kojima postoje kritične interakcije između ljudi i njihove okoline (npr. okogradska područja, degradirana ruralna područja, priobalna područja, okolinu voda tekućica i močvare).

4. Identificirati i promicati uspostavu aktivnosti što su spojive s ciljevima očuvanja, kroz prenošenje odgovarajućih tehnologija što uključuju tradi-cionalno znanje i promiču održiv razvoj u "puferskim" i prijelaznim zonama.


579

Preporučeno na razini pojedinačnog rezervata:

5. Sastaviti pregled interesa različitih dioničara i u potpunosti ih uključiti u planiranje i odlučivanje u svezi s upravljanjem i uporabom rezervata.

6. Prepoznati i uzeti u obzir čimbenike što dovode do degradacije okoline i neodržive uporabe bioloških resursa.

7. Vrednovati prirodne proizvode i usluge rezervata, a rezultate vrednovanja rabiti u promicanju ekološki utemeljenih i ekonomski održivih izvora prihoda za lokalno pučanstvo.

8. Razviti poticaje za očuvanje i održivu uporabu prirodnih resursa, te razviti alternativne načine stjecanja dobara i prihoda za lokalnu populaciju, kad su postojeće aktivnosti ograničene ili zabranjene unutar rezervata biosfere.

9. Osigurati da pogodnosti i dobiti, ostvarene uporabom prirodnih resursa budu ravnopravno razdijeljene među dioničarima, primjerice podjednakom vrijednošću uloga, ili zaradom od prodaje prirodnih proizvoda ili rukotvorina, uporabom lokalne radne snage i građevinskih poduzeća, te razvijanjem održivih aktivnosti (npr. poljoprivrede, šumarstva, itd.).

Namjera 2: Osigurati bolje usklađivanje i interakciju između različitih zona rezervata biosfere.


1. Osigurati da svaki rezervat biosfere ima učinkovitu politiku ili plan upravljanja te odgovarajući autoritet ili mehanizam primjene u praksi.

2. Razviti sredstva za prepoznavanje nesuglasja između funkcije očuvanja i funkcije održive uporabe rezervata biosfere, te poduzeti mjere za osiguravanje odgovarajuće i trajne ravnoteže između tih funkcija.


3. Razviti i uspostaviti institucionalne mehanizme upravljanja, koordi-niranja i integriranja programa i aktivnosti rezervata biosfere.

4. Uspostaviti lokalni savjetodavni okvir u kojem će biti zastupljeni i ekonomski i socijalni dioničari rezervata, uključujući cjelokupni raspon interesa (npr. poljoprivreda, šumarstvo, lov, opskrba vodom i energijom, ribarstvo, turizam, rekreacija, istraživanje).

Namjera II.3: Integrirati rezervate biosfere u regionalno planiranje.


1. Uključiti rezervate biosfere u politiku regionalnog razvoja i regionalne projekte iskorištenja zemljišta.


580

2. Poticati glavne sektore iskorištenja zemljišta u blizini rezervata biosfere na usvajanje onih praktičnih postupaka što pospješuju održivo iskorištenje zemljišta.


3. Organizirati forume i uspostaviti mjesta oglednog prikazivanja za ispitivanje socio-ekonomskih i ekoloških problema područja te za održivo korištenje bioloških resursa značajnih za područje.

Opći cilj III: Uporaba rezervata biosfere u istraživanju, praćenju, obrazovanju i obuci

Namjera III.1: Unaprijediti poznavanje interakcija između ljudi i biosfere.


1. Rabiti Svjetsku mrežu rezervata biosfere za sprovođenje usporedbenih ekoloških i socioekonomskih istraživanja, uključujući dugoročno istraživanje što se može dovršiti tek nakon nekoliko desetljeća sustavnog i neprekidnog rada.

2. Rabiti Svjetsku mrežu rezervata biosfere za međunarodne istraživačke programe što se bave temama poput: biološke raznolikosti, opustinjavanja, vodenih ciklusa, etnobiologije i globalne promjene.

3. Rabiti Svjetsku mrežu rezervata biosfere za suradne istraživačke programe na regionalnoj i međuregionalnoj razini, poput onih što već postoje za Južnu hemisferu, Istočnu Aziju i Latinsku Ameriku.

4. Ohrabrivati razvoj inovativnih, interdisciplinarnih načina i metoda istraživanja za rezervate biosfere, uključujući fleksibilne sustave modeliranja za integriranje socijalnih, ekonomskih i ekoloških podataka.

5. Razviti sustave razmjenjivanja istraživačkih sredstava i metodologija u rezervatima biosfere.

6. Ohrabrivati interakcije između Svjetske mreže rezervata biosfere i drugih istraživačkih i obrazovnih mreža, te olakšati uporabu rezervata biosfere za suradne istraživačke projekte konzorcija sveučilišta i drugih ustanova visokog školstva i znanstvenog istraživanja, kako u privatnoj tako i u državnoj sferi, kako na vladinoj tako i na nevladinoj razini.


7. Integrirati rezervate biosfere s nacionalnim i regionalnim znanstveno–istraživačkim programima, te povezati ta istraživanja s nacionalnim i regionalnim politikama očuvanja i održivog razvoja.


581


8. Uporaba rezervata biosfere za temeljna i primijenjena istraživanja, a posebice projekte usmjerene na lokalna pitanja, interdisciplinarne projekte što obuhvaćaju i prirodne i društvene znanosti, te projekte što uključuju rehabilitaciju degradiranih ekosustava, očuvanje tla i vode i održivu uporabu prirodnih resursa.

9. Razviti funkcionalni sustav upravljanja podacima, za racionalnu primjenu rezultata istraživanja i praćenja u upravljanju rezervatom biosfere.

Namjera III.2: Poboljšati aktivnosti praćenja.


1. Rabiti Svjetsku mrežu rezervata biosfere na međunarodnoj, regionalnoj, nacionalnoj i lokalnoj razini, kao prioritetna mjesta dugoročnog praćenja za međunarodne programe usmjerene na teme kao što su: kopneni i pomorski sustavi promatranja, globalne promjene, bioraznolikost, zdravlje šuma.

2. Ohrabrivati usvajanje standardiziranih protokola za metapodatke što se odnose na opis flore i faune, da bi se pospješila razmjena, dostupnost i iskoristivost znanstvenih podataka dobivenih u okviru rezervata biosfere.


3. Ohrabrivati sudjelovanje rezervata biosfere u nacionalnim programima ekološkog praćenja okoline, te razvijati veze između rezervata biosfere i drugih mreža i središta praćenja.


4. Rabiti rezervat za sastavljanje popisa faune i flore, prikupljanje ekoloških i socioekonomskih podataka, prikupljanje meteoroloških i hidroloških podataka, proučavanje učinaka zagađivanja, itd. kako za potrebe znanosti tako i kao oslonac za utemeljeno upravljanje lokalitetom.

5. Rabiti rezervat biosfere kao eksperimentalno područje za razvoj i testiranje metoda i pristupa u vrednovanju i praćenju bioraznolikosti, održivosti i kvaliteti života stanovnika tog područja.

6. Rabiti rezervat biosfere za razvijanje pokazatelja održivosti (u ekološkom, ekonomskom, socijalnom i institucionalnom smislu) za različite proizvodne aktivnosti što se izvode unutar "puferskih" i prijelaznih zona.

7. Razviti funkcionalni sustav upravljanja podacima, za racionalnu uporabu u upravljanju rezervatom biosfere onih podataka što su dobiveni istraživanjem i praćenjem.


582

Namjera III.3: Unaprijediti obrazovanje, javno prosvjećivanje i uključenost javnosti.


1. Pospješiti razmjenu iskustava i informacija između rezervata biosfere, nastojeći osnažiti uključenost dragovoljaca, i lokalnog pučanstva u aktivnosti rezervata biosfere.

2. Promicati razvoj komunikacijskih sustava za širenje informacija o rezervatima biosfere i o iskustvima na razini cijelog tog područja djelovanja.


3. Uključiti u školske programe, nastavne priručnike i sredstva javnog priopćavanja informacije o očuvanju i održivoj uporabi, na način primijenjen u rezervatu biosfere.

4. Ohrabriti sudjelovanje rezervata biosfere u međunarodnim mrežama i programima, da bi se promicalo unakrsno povezivanje u sferi obrazovanja i javnog prosvjećivanja.


5. Ohrabrivati uključivanje lokalnih zajednica, školske djece te drugih sudionika u programe obrazovanja i obuke, te u aktivnosti istraživanja i praćenja unutar rezervata biosfere.

6. Posjetiocima ponuditi gotove informacije o rezervatu biosfere, njegovoj važnosti za očuvanje i održivu uporabu bioraznolikosti, njegovim socio-kulturnim vidovima, te njegovim rekreacijskim i obrazovnim programima i resursima.

7. Promicati razvijanje terenskih obrazovnih središta za ekologiju unutar pojedinačnih rezervata, kao doprinos obrazovanju školske djece i ostalih skupina.

Namjera III.4: Unaprijediti obuku specijalista i upravitelja rezervata.


1. Rabiti Svjetsku mrežu rezervata biosfere za podupiranje i ohrabrivanje međunarodnih programa i mogućnosti suradnje.

2. Odrediti reprezentativne rezervate biosfere za regionalna središta obuke.


3. Definirati program obuke potreban za upravitelje rezervata u 21. stoljeću te razviti programe-modele na teme kao što su: osmišljanje i primjena programa popisivanja i praćenja u rezervatima biosfere, načini analize i proučavanja socio-kulturnih uvjeta, načini razrješavanja interesnih sukoba, načini kooperativnog upravljanja resursima u kontekstu ekosustava ili krajolika.


583


4. Rabiti rezervat za obuku na licu mjesta i za nacionalne, regionalne i lokalne seminare.

5. Ohrabrivati odgovarajuću obuku i zapošljavanje lokalnog pučanstva i drugih dioničara, da bi se omogućilo njihovo puno sudjelovanje u popisivanju, praćenju i istraživanju u okviru programa rezervata biosfere.

6. Ohrabrivati programe obuke za lokalne zajednice i druge lokalne djelatnike (npr. lokalne vođe i donosioce odluka, proizvodne djelatnike, one uposlene u prenošenju tehnologije i programima razvoja zajednice), da bi se postiglo njihovo puno sudjelovanje u procesima planiranja, upravljanja i praćenja unutar rezervata biosfere.

Opći cilj IV: Primjena koncepta rezervata biosfere

Namjera IV.1: Integrirati funkcije rezervata biosfere.


1. Osmisliti i javno prikazati model ili ilustrativni primjer rezervata biosfere, od čijeg će iskustva koristi imati drugi na nacionalnoj, regionalnoj i međunarodnoj razini.

2. Dati smjernice/naputke za razradu i periodično sagledavanje strategija i nacionalnih planova djelovanja za rezervate biosfere.

3. Organizirati forume i druge mehanizme razmjene informacija za upravitelje rezervata biosfere.

4. Načiniti i na odgovarajuće adrese razaslati informacije o tome kako valja razviti planove ili politike upravljanja rezervatima biosfere.

5. Sastaviti smjernice o problemima upravljanja u rezervatima biosfere, uključujući između ostalog i metode osiguravanja lokalnog sudjelovanja, prikaze instruktivnih slučajeva različitih mogućnosti upravljanja i tehnika razrješavanja interesnih sukoba.


6. Osigurati da svaki rezervat biosfere ima učinkovit plan ili politiku upravljanja i odgovarajući autoritet ili mehanizam primjene.

7. Ohrabrivati inicijative privatnog sektora pri uspostavi ekološki i socijalno održivih aktivnosti u odgovarajućim zonama rezervata biosfere i okolnom području, da bi se potaknuo razvoj zajednice.


584

8. Razviti i periodično sagledavati strategije i nacionalne planove djelovanja za rezervate biosfere; te strategije trebale bi isticati komplementarnost i dodatnu vrijednost rezervata biosfere u odnosu na druge nacionalne instrumente očuvanja.

9. Organizirati forume i druge oblike razmjene informacija za upravitelje rezervata biosfere.


10. Utvrditi i mapirati različite zone rezervata biosfere i definirati njihov status.

11. Pripremiti, primijeniti i pratiti opći plan ili politiku upravljanja, što uključuje sve zone rezervata biosfere.

12. Kad je to potrebno da bi se očuvalo središnje područje rezervata, načiniti novi plan "puferske" i prijelazne zone, sukladno mjerilima održivog razvoja.

13. Definirati i uspostaviti institucionalne mehanizme upravljanja, koordiniranja i integriranja programa i aktivnosti rezervata biosfere.

14. Osigurati sudjelovanje lokalne zajednice u planiranju i upravljanju rezervatom biosfere.

15. Poticati inicijative privatnog sektora na uspostavljanju i održavanju ekološki i socijalno održivih aktivnosti u rezervatu i njegovoj okolini.

Namjera IV.2: Osnažiti Svjetsku mrežu rezervata biosfere.


1. Olakšati pristup primjerenim resursima za primjenu Statutarnog okvira Svjetske mreže rezervata biosfere.

2. Olakšati periodične provjere stanja rezervata biosfere za svaku zemlju, kao što traži Statutarni okvir Svjetske mreže rezervata biosfere, te pomagati zemljama u poduzimanju mjera za očuvanje funkcionalnosti njihovih rezervata biosfere.

3. Podupirati djelovanje Savjetodavnog komiteta za rezervate biosfere te pažljivo razmotriti i iskoristiti njegove preporuke i smjernice.

4. Predvoditi u razvoju komunikacija između rezervata biosfere, uzimajući u obzir njihove trenutne komunikacijske i tehničke mogućnosti, te osnažiti postojeće i planirane regionalne i tematske mreže.


585

5. Razviti kreativno povezivanje i partnerstvo s drugim mrežama slično upravljanih područja, te s međunarodnim vladinim i nevladinim organizacijama čiji su ciljevi sukladni ciljevima rezervata biosfere.

6. Promicati i olakšati uspostavu "blizanačkih odnosa" između rezervata biosfere, te podupirati uspostavu transgraničnih rezervata biosfere.

7. Učiniti rezervate biosfere poznatijim širokoj javnosti, tako što će se širiti informacijski materijali, razvijati komunikacijske politike, te rasvjetljavati uloga rezervata kao dijelova Svjetske mreže rezervata biosfere.

8. Kad god je moguće, zastupati uključivanje rezervata biosfere u projekte financirane od strane bilateralnih i multilateralnih organizacija.

9. Mobilizirati privatne fondove, kako iz područja poslovnog svijeta tako i iz područja nevladinih organizacija i fondacija, a u korist rezervata biosfere.

10. Razviti standarde i metodologije za prikupljanje i razmjenu različitih vrsta podataka, te pomoći u njihovoj primjeni kroz Mrežu rezervata biosfere.

11. Pratiti, vrednovati i ponovno pratiti primjenu Seviljske strategije, rabeći Pokazatelje primjene, te analizirati čimbenike što pridonose uspješnoj primjeni kao i one što takvu primjenu ometaju.


12. Olakšati pristup primjerenim resursima za primjenu Statutarnog okvira Svjetske mreže rezervata biosfere.

13. Razviti mehanizam na nacionalnoj razini za savjetovanje i koordiniranje rezervata biosfere; pažljivo razmotriti i koristiti njegove preporuke i smjernice.

14. Pripremiti evaluaciju statusa i djelovanja svakog rezervata biosfere dotične zemlje, kako zahtijeva Statutarni okvir, te u slučaju potrebe osigurati primjerena sredstva.

15. Razvijati uspostavu kreativnih veza i partnerskih odnosa s drugim mrežama slično upravljanih područja te s međunarodnim vladinim i nevladinim organizacijama čiji su ciljevi sukladni ciljevima rezervata biosfere.

16. Tragati za prilikama za "blizanačko povezivanje" rezervata biosfere i uspostavljati transgranične rezervate biosfere kad je to primjereno.



586

18. Uključiti rezervate biosfere u prijedloge za financiranje od strane međunarodnih i bilateralnih fondova, uključujući i program Global Environment Facility.







Statutarni okvir svjetske mreže rezervata biosfere

Uvod

U okviru UNESCO-ovog programa Čovjek i biosfera (MAB), rezervati biosfere su uspostavljeni u cilju promicanja i oglednog prikazivanja uravnoteženog odnosa između ljudi i biosfere. Rezervate biosfere proglašava Međunarodni koordinacijski savjet programa MAB, na zahtjev dotične države. Svaki rezervat biosfere ostaje pod isključivim suverenitetom države u kojoj je smješten i stoga je podložan jedino državnom zakonodavstvu; svi rezervati biosfere zajedno oblikuju Svjetsku mrežu, u kojoj je sudjelovanje država dragovoljno. Sadašnji Statutarni okvir Svjetske mreže rezervata biosfere uobličen je s ciljem da se pospješi učinkovitost pojedinačnih rezervata biosfere i osnaži uzajamno razumijevanje, komunikacija i suradnja na regionalnoj i međunarodnoj razini.

Statutarni okvir trebao bi pridonijeti širokom javnom prepoznavanju rezervata biosfere te ohrabriti i promicati dobre radne primjere. Predviđeni postupak "skidanja s popisa" treba promatrati kao iznimku od tog u temelju pozitivnog pristupa, a taj postupak trebalo bi primjenjivati jedino nakon pozornog ispitivanja, obraćajući primjerenu pozornost na kulturno i društveno-ekonomsko stanje zemlje, te nakon savjetovanja s dotičnom vladom.


587

Tekst opisuje uspostavu, podršku i promicanje rezervata biosfere, a pritom uzima u obzir raznolikost nacionalnih i lokalnih situacija. Države su ohrabrene da razrade i primijene nacionalne kriterije za rezervate biosfere, koji će u obzir uzeti posebne uvjete u dotičnoj zemlji.

1. članak - definicija

Rezervati biosfere su područja kopnenih i obalno/ morskih ekosustava ili kombinacija oba oblika, što su međunarodno prepoznati u okviru UNESCO-ovog programa Čovjek i biosfera (MAB), sukladno ovom Statutarnom okviru.

2. članak - svjetska mreža rezervata biosfere

1. Rezervati biosfere oblikuju svjetsku mrežu, poznatu kao Svjetska mreža rezervata biosfere, a u daljnjem tekstu skraćeno označavanu nazivom Mreža.

2. Mreža je oruđe očuvanja biološke raznolikosti i održive uporabe komponenti te raznolikosti, pa tako pridonosi ostvarivanju ciljeva Konvencije o biološkoj raznolikosti i drugih mjerodavnih konvencija i instrumenata.

3. Pojedinačni rezervat biosfere ostaje pod suverenom upravom države u kojoj se nalazi. Prema ovom Statutarnom okviru, države poduzimaju mjere koje ocijene prijeko potrebnim, a u skladu s nacionalnim zakonodavstvom.

3. članak - funkcije

Objedinjavajući tri niže navedene funkcije, rezervati biosfere nastoje biti mjesta izvrsnosti za istraživanje i ogledno prikazivanje pristupa očuvanju i održivom razvoju u regionalnim razmjerima:

(i) funkcija očuvanja pridonosi očuvanju krajolika, ekosustava, vrsta i genetske varijabilnosti;

(ii) funkcija razvoja pospješuje ekonomski i ljudski razvoj što je socio-kulturno i ekološki održiv;

(iii) funkcija logističke podrške podrška za ogledne projekte, ekološku obuku i obrazovanje, istraživanje i praćenje vezano uz lokalna, regionalna, nacionalna i globalna pitanja očuvanja i održivog razvoja.

4. članak - kriteriji

Opći kriteriji za proglašavanje određenog područja rezervatom biosfere su:

1. To područje treba obuhvaćati mozaik ekoloških sustava repre-zentativnih za glavnu bio-geografsku regiju, uključujući i stupnjevit raspon ljudskih zahvata u prirodnu okolinu.

2. To područje treba biti značajno za očuvanje biološke raznolikosti.


588

3. To područje treba pružati mogućnost istraživanja i oglednog prikazivanja pristupa održivog razvoja u regionalnim razmjerima.

4. To područje treba biti odgovarajuće veličine, da bi moglo služiti svim trima funkcijama rezervata biosfere (opisanim u 3. članku).

5. To područje treba navedene funkcije ostvarivati kroz odgovarajuću podjelu u sljedeće zone:

(a) zakonski uspostavljeno središnje “sržno” područje (ili područja) namijenjeno dugoročnoj zaštiti, sukladno ciljevima očuvanja rezervata biosfere, te dovoljno veliko da bi tim ciljevima moglo udovoljiti;

(b)"pufersku" zonu (ili zone) što je jasno definirana i okružuje središnje područje (ili je s njim u izravnom dodiru), a u toj zoni se mogu odvijati jedino aktivnosti što su uskladive s ciljevima očuvanja;

(c) izvanjsku “tranzicijsku”, prijelaznu zonu, unutar koje se promiču i razvijaju održivi oblici upravljanja resursima.

6. U uspostavi i izvođenju funkcija rezervata biosfere, treba osigurati ustrojstvene oblike za uključivanje i sudjelovanje prikladnog raspona javnih autoriteta (među ostalima), lokalnih zajednica i privatnih interesa.

7. Osim toga, treba osigurati:

(a) mehanizme upravljanja načinima iskorištenja i ljudskim aktivnostima u "puferskoj" zoni (ili zonama);

(b) politiku ili plan upravljanja za područje kao područje rezervata biosfere;

(c) imenovani autoritet ili mehanizam za primjenu te politike ili plana;

(d) programe istraživanja, praćenja, obrazovanja i obuke.

5. članak - postupak uspostave rezervata biosfere

1. Rezervati biosfere se uspostavljaju s općom namjerom uključivanja u Mrežu, od strane Međunarodnog koordinacijskog savjeta (engl. "International Coordinating Council", ICC) programa MAB, a sukladno sljedećem postupku:

(a) Države, posredstvom nacionalnih MAB komiteta kad je to primjereno, a nakon što su potencijalne lokalitete razmotrile sukladno kriterijima definiranim u 4. članku, proslijede Tajništvu prijedlog za imenovanje rezervata biosfere s odgovarajućom pratećom dokumentacijom;

(b) Tajništvo prouči sadržaj prijedloga i prateću dokumentaciju; u slučaju nepotpunog prijedloga, Tajništvo zatraži da država predlagateljica dostavi nedostajuću dokumentaciju;


589

(c) Savjetodavni komitet za rezervate biosfere razmotri prijedloge i eventualnu preporuku za odobrenje prijedloga dostavi Međunarodnom koordinacijskom savjetu;

(d) Međunarodni koordinacijski savjet (ICC) programa MAB donosi odluku o imenovanju rezervata biosfere.

Generalni direktor UNESCO-a o odluci ICC obavještava dotičnu državu.

2. Države se potiču da propitaju i poboljšaju primjerenost bilo kojeg već postojećeg rezervata biosfere, te da predlože njegovo proširivanje kad je to primjereno, kako bi rezervat mogao u potpunosti funkcionirati u okviru Mreže. Prijedlozi za proširenje podložni su istom postupku kakav je prethodno opisan za slučaj prvog predlaganja.

3. Rezervati biosfere što su uspostavljeni prije usvajanja ovog Statutarnog okvira smatrat će se već postojećim dijelovima Mreže. Stoga se na njih primjenjuje ovaj Statutarni okvir.

6. članak - odnosi s javnošću

1. Proglašavanje nekog područja rezervatom biosfere trebalo bi biti praćeno odgovarajućim javnim prikazivanjem od strane države ili nadležnih tijela, što uključuje i postavljanje spomen ploča i distribuciju informacijskog materijala.

2. Rezervati biosfere unutar Mreže, kao i njihovi ciljevi, trebali bi biti trajno i na odgovarajući način promicani u javnom mnijenju.

7. članak - sudjelovanje u Mreži

1. Države sudjeluju u Mreži ili olakšavaju njezine suradne aktivnosti, uključujući znanstveno istraživanje i praćenje, na globalnoj, regionalnoj i subregionalnoj razini.

2. Odgovarajuća nadležna tijela trebala bi rezultate istraživanja, pridružene publikacije i druge podatke učiniti dostupnima široj javnosti, uzimajući u obzir pravo intelektualnog vlasništva, da bi se osiguralo pravilno funkcioniranje Mreže i maksimalno iskoristile dobrobiti i prednosti razmjene informacija.

3. Države i odgovarajuća nadležna tijela trebali bi promicati ekološko obrazovanje i obuku, kao i razvijanje ljudskih resursa, kroz suradnju s drugim rezervatima biosfere u okviru Mreže.

8. članak - regionalne i tematske podmreže

Države bi trebale poticati uspostavu i suradnju regionalnih i/ili tematskih podmreža rezervata biosfere, te promicati razvoj sustava za razmjenu informacija, uključujući elektroničke informacije, a u okviru tih podmreža.


590

9. članak - periodično razmatranje stanja

1. Status svakog rezervata biosfere trebao bi biti podložan periodičnoj provjeri i razmatranju svakih 10 godina, a na temelju izvješća pripremljenog od strane nadležnog tijela, sukladno kriterijima iznesenim u 4. članku; dotično izvješće treba odgovarajuća država dostaviti Tajništvu.

2. Savjetodavni komitet za rezervate biosfere razmotrit će dostavljeno izvješće, te eventualnu preporuku o produženju statusa dostaviti Međunarodnom koordinacijskom savjetu.

3. Međunarodni koordinacijski savjet (ICC) proučit će periodična izvješća odgovarajućih država.

4. Ako ICC utvrdi da su status ili upravljanje rezervatom biosfere zadovoljavajući, ili su se čak poboljšali u razdoblju nakon imenovanja ili posljednje periodične provjere, o tome će sastaviti službeni dokument.

5. Ukoliko ICC utvrdi da rezervat biosfere više ne udovoljava kriterijima navedenim u 4. članku, ICC može odgovarajućoj državi preporučiti da poduzme mjere u cilju ispunjenja kriterija navedenih u 4. članku, uzimajući u obzir kulturni i socio-ekonomski kontekst dotične države. ICC će Tajništvu ukazati na mjere što bi ih trebalo poduzeti da se dotičnoj državi pomogne u primjeni preporučenih mjera.

6. Ukoliko ICC utvrdi da dotični rezervat biosfere i nakon toga ne udovoljava kriterijima navedenim u 4. članku, a unutar razumnog roka, to se područje više neće smatrati rezervatom biosfere u okviru Mreže niti će se navoditi kao dio Mreže.

7. Generalni direktor UNESCO-a izvijestit će odgovarajuću državu o odluci ICC.

8. Ukoliko bi država poželjela da rezervat biosfere izuzme iz jurisdikcije Mreže, ona će o tome izvijestiti Tajništvo. To će se izvješće proslijediti Međunarodnom koordinacijskom savjetu, na znanje. Potom se dotično područje više neće smatrati rezervatom biosfere u okviru Mreže, niti će se kao takvo navoditi.

10. članak tajništvo

1. UNESCO će djelovati kao tajništvo Mreže i biti odgovoran za njezino funkcioniranje i promicanje. Tajništvo će olakšavati komunikaciju i suradnju kako između pojedinačnih rezervata biosfere, tako i između stručnjaka. UNESCO će također razviti i održavati lako dostupni svjetski informacijski sustav o rezervatima biosfere, te ga povezivati s drugim relevantnim inicijativama.


591

2. Da bi se osnažilo pojedinačne rezervate biosfere i funkcioniranje Mreže i podmreža, UNESCO će tragati za financijskom podrškom iz bilateralnih i multilateralnih izvora.

3. Popis rezervata biosfere što su dijelovi Mreže, te opis njihovih ciljeva i osobitosti, trajno će se nadopunjavati, a Tajništvo će ga periodički objavljivati i dostavljati diljem svijeta.

SUMMARY

Draško Šerman i Miloš Judaš, Biodiversity: Diversity of Genes, Species and Ecosystems

American zoologist E. O. Wilson suggested the concept of biodiversity (gre. bios, lat. diversitas) meaning wide rouge of differences among living organisms. So we differ the basic genetic diversity, diversity of species and finally that of ecosystems. Biodiversity could be understood as a story about diversity of life, endless profusion of the forms of life, which the science of life, biology, has just started to get known and study their complex interdependence.

The living as well as the inanimate natures have their systems which support life and living processes. These systems geographically arranged into a various ecosystems have offered man many services he has been using from time immemorial in order to enable his existence and development. The functions of the natural ecosystems couldn’t be changed by prime development of mankind whereas today we are witnesses of such a level of development which seriously threatens ecosystems that make life possible and services they offer.

Having in mind species of Homo Sapiens and his genes we have started to be afraid of the possibility that biotechnology could interfere into his genetic structure as well as into basic human values. Therefore UNESCO and the International Bioethic Commission suggest “Universal Declaration about Human Gene and Human Rights” to world and to science. They decisively say NO to the attempts of man’s clone. UNESCO has been supporting Man and Biosphere (MAB) programme for twenty years. The programme deals with the relationships between man and biosphere, with the special attention to man and his value systems, education and sensitising. Together with many other international scientific and social organisations, UNESCO started its programme Diversitas as the science of biological diversity. The conservation


592

of biological diversity of the great part of the Earth is a prerequisite of sustainable development and Agenda 21, the programme which activities should put together development and the preservation of environment. UNESCO also developed a model of Reservations of Biosphere and World Network of Reservations of Biosphere. The strategy of Seville presents an innovation in models of nature preservation because it doesn’t exclude man and his attempt in preserving world’s important localities and ecosystems. This model includes the range of the Mountain of Velebit in Croatia.

Documents

BIODIVERZITET: RAZNOLIKOST GENA, VRSTA I EKOSUSTAVAfranjevacki-institut.hr/sadrzaj/pdf/2015-06-17-13-10-1-.pdf · "Biološka raznolikost" je varijabilnost živućih organizama svakovrsnog