UVOD U HISTORIJU I IZVOREUVOD U HISTORIJU I IZVOREBOSANSKOG PRAVABOSANSKOG PRAVA

Doc. dr. Džemal NajetovićDoc. dr. Džemal NajetovićAsistent Adnana ŠabaniAsistent Adnana Šabani

Kiseljak, 2012. godineKiseljak, 2012. godine

1

BOSNA I HERCEGOVINAU PRAVNOM SISTEMU JUGOSLAVIJEIZMEĐU DVA SVJETSKA RATA

Pravni karakter i struktura Vidovdanskog ustava

• Po svojoj pravnoj prirodi Vidovdanski ustav je imao karakter jednog ustavnog pakta ili sporazuma zaključenog između Ustavotvorne skupštine, kao narodnog predstavništva i kralja kao državnog suverena.

• Vidovdanskim su ustavom ozakonjeni: (1)nacionalni unitarizam; (2)državni centralizam;(3)monarhijski oblik vladavine; (4)ograničeni parlamentarizam; i (5)privatno-vlasnički (buržoaski) ekonomski poredak.

2

Senžermenski ugovor i BiH

• Od svih međunarodnihugovora koje je Kraljevina SHS (Jugoslavija) zaključila sa susjednim državama, samo se Senžermenski ugovor, odnosno mir sa Austrijom, neposredno ticao Bosne i Hercegovine.

• Ovaj je ugovor zaključen, kako je već naprijed navedeno 10. septembra 1919, mada su ga predstavnici Kraljevine SHS (Nikola Pašić, Ante Trumbić i Ivan Žolger) potpisali tek 5. decembra iste godine.

• Senžermenski ugovor je 10. maja 1920. proglašen za privremeni, a poslije donošenja Vidovdanskog ustava za stalni zakon, te je kao takav predstavljao osnovni pozitivno-pravni izvor zaštite manjina u Jugoslaviji između dva svjetska rata

3

• Pravni sistem Kraljevine SHS

• Osnovna karakteristika pravnog sistema Kraljevine SHS, bio je pravni partikularizam, uz istovremeni rad na izjednačavanju (unifikaciji) zakona, u cilju:

(1) postizanja državnog jedinstva, (2) osiguranja zajedničkog tržišta, i(3) pružanja jednake pravne zaštite svim građanima.

• Nova vlast je unifikaciju ubrajala u svoje prioritete, pa je već prilikom formiranja prve vlade Kraljevine SHS ustanovljeno Ministarstvo za izjednačavanje zakona, dok je Vidovdanski ustav članom 133. predviđao kraći zakonodavni postupak prilikom donošenja zakona koji se tiču izjednačavanja prava. Za što bržu unifikaciju prava zalagali su se i kongresi jugoslavenskih pravnika održani 1925,1926. i 1927. godine.

• U početku su izjednačeni propisi o organizaciji države, izbornom sistemu, unutrašnjoj upravi i sudovima, položaju činovnika, organizaciji vojske i mornarice, zaštiti radnika, socijalnom osiguranju, stambenim odnosima, saobraćaju, zaštiti seljaka itd. Vremenom je unificirano materijalno i procesno krivično pravo, zemljišnoknjižno i građansko procesno pravo, ali je cijela oblast materijalnog građanskog prava ostala neizjednačena.

4

Tu je vladao potpuni pravni partikularizam koji se manifestirao kroz postojanje šest pravnih područja, svako sa svojim vlastitim vrhovnim sudom:

(1)bosansko-hercegovačko – Vrhovni sud za BiH u Sarajevu(2)hrvatsko-slavonsko – Stol sedmorice u Zagrebu sa

Odjeljenjem A za Hrvatsku i Slavoniju i(3)dalmatinsko-slovensko – Stol sedmorice u Zagrebu

Odjeljenjem B za Sloveniju i Dalmaciju(4)vojvođansko – Kasacioni sud u Beogradu sa odjeljenjem u

Novom Sadu, (5)srbijansko – Kasacioni sud u Beogradu(6)crnogorsko – Veliki sud za Crnu Goru u Podgorici.

5

Srpski građanski zakonik

• Srpski građanski zakonik (SGZ) u osnovi predstavlja recepciju austrijskog Općeg građanskog zakonika.

• Rad na pripremanju građanskog zakonika u Srbiji počeo je po nalogu kneza Miloša Obrenovića još 1829, sa prevođenjem slavnog francuskog Građanskog kodeksa (Code civil). Ovaj projekt nikad nije ozakonjen.

• Knez Miloš je 1836. izradu građanskog zakonika povjerio novosadskom senatoru, pravniku i književniku Jovanu Hadžiću. On je za osnov svog kodifikatorskog rada uzeo građanski zakonik "susjedne monarhije", tj. Austrije.

• Hadžić je dovršio svoj projekt 1842, a zakonom je proglašen 25. marta 1844. godine.

6

• Srpski građanski zakonik sadrži 950 paragrafa.

• Prilikom prevođenja i skraćivanja Austrijskog građanskog zakonika, Hadžić je kao redaktor po svom nahođenju neke njegove paragrafe spajao u jedan, a neke dijelio u više članova, druge izostavljao, dok je trećima iskrivio smisao, pa su izvjesne odredbe Srpskog građanskog zakonika prilično nejasne.

• Redaktor je u Srpski građanski zakonik uključio izvjesne elemente narodnog običajnog prava po kojima se u značajnoj mjeri razlikovao od svog izvornika.

• Bez obzira na svoje slabosti i nedostatke, Srpski građanski zakonik je važio sve do 1945, poslije Drugog svjetskog rata Srpski građanski zakonik je važio u vidu općih pravnih pravila.

7

Opšti imovinski zakonik za Crnu Goru

• Opštim imovinskim zakonikom (OIZ) naziva se građanski zakonik za Crnu Goru čiji je autor Valtazar (Baltazar) Bogišić.

• Uz Bogišića je stajao crnogorski knjaz, pjesnik i prosvjećeni apsolutista Nikola I Petrović, čija je žarka želja bila da jednom modernom kodifikacijom predstavi Evropi svoju malu i zabačenu zemlju.

• Na molbu knjaza Nikole, i uz odobrenje ruske vlade, taj je posao preuzeo Baltazar Bogišić, tada profesor na Univerzitetu u Odesl.

• Rezultat Bogišićevog rada je Opšti imovinski zakonik za knjaževinu Crnu Goru, proglašen l. jula 1888. godine.

8

• Zakonik je nazvan imovinskim, jer je obuhvatao samo stvarno i obligaciono pravo, bez porodičnog i nasljednog, koja po Bogišićevoj ocjeni još nisu bila zrela za kodifikaciju. Odrednicom opšti u nazivu zakonika upućuje se na njegovo važenje i primjenu na sve imovinsko-pravne odnose za koje u drugim zakonima nisu propisana posebna pravila.

• Opšti imovinski zakonik sadrži uvod i šest dijelova sa ukupno 1031 članom.

• Sistem zakonika postavljenje vrlo originalno, dok je način izlaganja građe prilagođen kulturno-političkim prilikama tadašnje Crne Gore, u kojoj nije bilo pravnih škola ni školovanih pravnika.

9

ŠESTOJANUARSKA DIKTATURA I RAD NA UNIFIKACIJI PRAVA

Unifikacija prava

• U periodu 1929 – 1931 zakonodavna vlast je bila direktno u nadležnosti kralja.

• Tu nadležnost kralj Aleksandar uzeo je proglašenjem diktature i ukidanjem parlamenta 6. januara 1929, čime je cjelokupna zakonodavna vlast prešla u njegove ruke.

• Uspostavljenjen je Vrhovni zakonodavni savjet koji je sa Ministarstvom pravde i resornim ministarstvima pripremao projekte zakona koje je kralj ukazom izdavao i proglašavao.

• Režim šestojanuarske diktature je u svakom pogledu ispoljio veliki zakonodavni dinamizam.

10

• U periodu od proglašenja diktature do donošenja Oktroiranog ustava 3. septembra 1931, izdato je preko 160 osnovnih zakona i uredbi kojima je:

• likvidirana Narodna skupština, • organiziran Ministarski savjet i vrhovna državna uprava,

organizirani redovni i upravni sudovi, • reguliran rad narodnih i srednjih škola i univerziteta, • ustrojena nova lokalna uprava i teritorijalna podjela

države,• modernizirano krivično pravo, uz niz drugih regulatornih

akata kojima su rješavane i uređivane razne oblasti javnog života.

11

• Cjelokupno zakonodavstvo šestojanuarske diktature bilo je usmjereno prema postizanju njena četiri osnovna cilja:

(1)jačanje kraljevskog apsolutizma;(2)učvršćenje centralizma; (3)očuvanje postojećeg kapitalističkog ekonomskog i

političkog poretka(4)održanje državnog i formiranje nacionalnog jedinstva.

• Ovim ciljevima je u osnovi bila podređena i unifikacija prava.

• Unifikacijom je prije svega obuhvaćeno nekoliko ključnih oblasti, kao što je:

• organizacija i djelatnost vjerskih zajednica, • agrarni i radni odnosi, te • zaštita pravnog poretka kodifikacijom krivičnog

zakonodavstva i građanskog procesnog prava.

12

Vjersko zakonodavstvo šestojanuarske diktature

• Šestojanuarski režim je odmah pristupio zakonskom uređenju odnosa sa priznatim crkvama i vjeroispovijestima.

• U vrlo kratkom roku donijeti su, odnosno aktivirani zakoni o Srpskoj pravoslavnoj crkvi (8. XI1929.), Jevrejskoj (14. XII1929.) i Islamskoj vjerskoj zajednici (31. I 1930.).

• Nakon toga su 16. aprila 1930. donijeti zakoni o evangeličkoj i reformnoj crkvi.

• Ovi su osnovni vjerski zakoni dopunjeni kasnije i drugim aktima, kao što su Zakon o izboru patrijarha SPC od 6. aprila 1930. i Zakon o izboru reisul-uleme od 4. juna iste godine.

• Ostao je jedino nerazjašnjen položaj katoličke crkve, čiji se status nije mogao riješiti unutrašnjim zakonom nego jedino konkordatom, odnosno sporazumom sa Vatikanom.

13

• Vjersko zakonodavstvo šestojanuarske diktature zasnivalo se na tri osnovna principa koji su postavljeni još Vidovdanskim ustavom:

(1)načelno su sve priznate vjeroispovijesti međusobno ravnopravne;

(2)vjerske zajednice su podređene državi; (3)vjerske zajednice imaju status javnih korporacija koje uživaju

državnu zaštitu i materijalnu pomoć.

• Država je ovim zakonodavstvom prenijela na crkve i vjerske zajednice neke svoje funkcije, posebno u oblasti bračnog prava.

• Država je ovim zakonima uvela obaveznu vjersku nastavu u sve škole.

• Šestojanuarskim zakonodavstvom rad svih crkava i vjerskih zajednica stavljenje pod kontrolu Ministarstva pravde.

14

Likvidacija agrarne reforme u BiH

• Jedan odosnovnih problema koji je diktatura naslijedila iz parlamentarnogrežima bilo je agrarno pitanje. Stanje anarhije i bezvlašća u agraru koje je nastupilo prevratom u jesen 1918, tadašnji regent Aleksandar ozakonio je u svom manifestu 6. januara 1919. godine.

• Šestojanuarski režim odlučio je likvidirati agrarnu reformu. On je time samo izražavao težnju građanstva da se ukine desetogodišnje stanje privremenosti (1919-1931), zavede imovinsko-pravna sigurnost i stabiliziraju agrarni odnosi.

• To nije bio nimalo lagan zadatak za šestojanuarski režim. • Trebalo je zadovoljiti zemljoposjednike i veleposjednike, ali

i izbjeći nezadovoljstvo seljaštva i njegovo eventualno suprotstavljanje vlastima.

15

Zaštita zemljoradnika

• 1932. donesen je Zakon o zaštiti zemljoradnika. • Ovim zakonom proglašenje šestomjesečni moratorij, odnosno

odgađanje plaćanja svih potraživanja prema seljacima dužnicima.

• Po isteku ovog roka, moratorij je produžavan još četiri i po godine, nakon čega je krajem septembra 1936. donijeta Uredba o likvidaciji zemljoradničkih dugova.

• Prema ovoj uredbi, svi seljački dugovi raznim privatnim bankama i zadrugama prenijeti su na Privilegiranu agrarnu banku koja je preuzela njihovu djelimičnu isplatu.

• Svi seljački dugovi niži od 25.000 dinara smanjeni su za polovinu za koju je država putem vrijednosnih papira obeštetila banke i zadruge. Otplatu druge polovine u 14 godišnjih rata preuzela je u ime seljaka Privilegirana agrarna banka.

• Seljak je sa svoje strane bio obavezan istovremeno vratiti ta sredstva ovoj banci u 12 godišnjih rata sa kamatom.

16

Kodifikacija krivičnog prava • Prvi kodifikatorski akt novog režima bio je jedinstveni

Krivični zakonik proglašen 27. januara 1929.• Zakonik je :• stajao na načelu legaliteta, po kojem nema ni krivičnog

djela ni kazne ako prethodno nisu propisani odgovarajućom pravnom normom (Nullum crimen, nulla poena sine lege),

• dosljedno prihvaćeno načelo individualne odgovornosti i subjektivnog stanja izvršioca krivičnog djela (stepen uračunljivosti, umišljaj, nehat),

• sva krivična djela ili delikti dijele se na zločine i prestupe.

• U glavne kazne Zakonik ubraja smrtnu kaznu, kaznu lišenja slobode, u četiri vida, kao robiju, zatočenje, strogi zatvor i zatvor, te na kraju novčanu kaznu.

• Kazne su zapriječene relativno, između zakonskog minimuma i maksimuma, unutar kojeg sud odmjerava njenu visinu. Time je omogućena individualizacija kazne zavisno od stepena utvrđene odgovornosti okrivljenog.

17

• 16. februara 1929. priglašen je i Zakonik o sudskom krivičnom postupku.

• Kao osnova za njegovu izradu poslužio je hrvatski Zakonik o krivičnom postupku iz 1875,

• .Zakonik je u pogledu mjesne nadležnosti prihvatio načelo teritorijalnosti, po kojem je nadležan sud na čijem je području izvršeno krivično djelo (forum delicti comissi).

• Postupak se, u pravilu, pokretao po službenoj dužnosti (po principu oficijelnosti), a vođenje po načelu usmenosti, neposrednosti i javnosti.

• Zakonikom je istovremeno postavljeno načelo slobodnog sudijskog uvjerenja i materijalne istine, čime je odbačen stari sistem "vezanih dokaza".

18

Unifikacija građanskog procesnog prava • Dok se pitanje kodifikacije materijalnog građanskog prava

iscrpljivalo u beskrajnim pravničkim raspravama, nacrtima i prijedlozima, dotle je bez mnogo oklijevanja izvršena unifikacija procesnog prava.

• Ova oblast prava imala je prednost nad materijalnim pravom, jer je unifikacija i modernizacija sudskih proceduralnih propisa direktno uticala na pravnu sigurnost građana, a istovremeno otklanjala razne smetnje u poslovnom prometu.

• 13. jula 1929. proglašen Zakonik o sudskom postupku u građanskim parnicama, u praksi bolje poznat po svom skraćenom nazivu Građanski parnični postupak.

• Ovaj zbornik predstavljao je skoro doslovnu recepciju austrijskog Zakona o sudskom postupku u građansko-pravnim sporovima iz 1895

19

• Građanski parnični postupak je u osnovi stajao na principu materijalne istine i slobodnog sudijskog uvjerenja.

• Zakon u tome nije bio do kraja dosljedan, jer je u sudskoj proceduri zadržan izvjesni formalizam.

• Taj se formalizam najviše očitovao u zabrani promjene tužbenog zahtjeva i iznošenja novih dokaza nakon početka parnice, odnosno zaključenja dokaznog postupka.

• Ove odredbe su u praksi posebno pogađale neuke i neobaviještene stranke koje su zbog propusta u proceduri često gubile parnicu.

• To su obično bili siromašni parničari koji nisu mogli platiti advokata i tako sebi osigurati stručnu pravnu pomoć.

20

• Unifikacija građanskog procesnog prava kompletirana je donošenjem Zakona o sudskom vanparničnom postupku od 24. jula 1934. godine.

• Ovim zakonom regulirani su oni civilnopravni odnosi čije je rješavanje izuzeto iz parničnog postupka, kao što su ostavinski postupak, poslovi starateljstva, usvajanje i ozakonjenje djece, proglašenje nestalih lica za umrle, izdavanje i ovjeravanje javnih isprava kod suda itd.

• Vanparnični postupak odlikovao se naglašenom brigom suda za interese stranaka, zatim ekonomičnošću, brzinom i jednostavnošću, bez ikakvog suvišnog formalizma.

• U tom je pogledu ovaj zakon spadao među najsavremenije kodifikacije vanparničnog postupka u Evropi tog vremena.

• On je kao takav bio jedan od najboljih zakonodavnih akata i pravnih instrumenata jugoslavenske države između dva svjetska rata.

21

Radno zakonodavstvo

• Izjednačavanje radnog zakonodavstva počelo je još Vidovdanskim ustavom, kojim je proklamirano da "radna snaga stoji pod zaštitom države".

• Ustav je istovremeno obavezao zakonodavca da posebnim zakonima regulira "bezbjednost i zaštitu radnika", propiše "radno vrijeme u svim preduzećima" i uredi osiguranje radnika za slučaj nesreće, bolesti, nezaposlenosti, invalidnosti, starosti i smrti.

• S tim u skladu donijeto je iz ove oblasti više posebnih zakona među kojima je najvažniji Zakon o zaštiti radnika od 22. februara 1922. godine.

• 5. novembra 1931. donesen je Zakon o radnjama kojim su detaljno regulirani radni odnosi "služboprimaca", tj. svih lica koja "na osnovu ma kakvog radnog odnosa daju svoju tjelesnu ili umnu snagu u najam".

22

BOSANSKO PRAVO U USLOVIMA NARODNOOSLOBODILAČKOG RATA

Fočanski propisi

• Pravo koje je stvarano u uslovima Narodnooslobodilačkog rata (NOR-a), odnosilo se uglavnom na organizaciju nove vlasti, oličenu u narodnooslobodilačkim odborima (NOO), zatim na djelatnost sudova i izricanje pravde, što je obuhvatalo i oblast građanskih prava.

• Jedan od prvih akata tog prava bili su Fočanski propisi.

• donio ih je Vrhovni štab Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije (NOVJ) za vrijeme svog boravka u Foči u februaru 1942. Odatle se popularno zovu Februarski, ali češće Fočanski propisi.

• Ovi propisi sastoje se iz dva akta:

• Zadaci i ustrojstvo Narodno – oslobodilačkih odbora (NOO)

• Objašnjenja i uputstva za rad Narodno – oslobodilačkih odbora u oslobođenim krajevima.

• Prema propisima NOO su:• privremeni i izborni organi vlasti sa osnovnim zadatkom da aktiviraju i

ujedine sav narod u "borbi protiv okupatora i njegovih domaćih slugu“,• njihov zadatak je da u borbi protiv fašizma ostvaruju jedinstvo čitavog

naroda i svih njegovih rodoljubivih snaga.

• U drugom aktu konkretno se razrađuju neka pitanja koja su ozakonjena u prvom dijelu propisa. To su pitanja:

• izbora i rada NOO-a i formiranja narodnooslobodilačkih fondova. Ovi fondovi su se uglavnom punili rekvizicijom stoke i drugih dobara i robe od imućnih pojedinaca i konfiskacijom imovine "utvrđenih narodnih neprijatelja". Iz njih se snabdijevala hranom i odjećom NOV-a, siromašne porodice i izbjeglice;

• zatim je tu pitanje borbe protiv krađe, pljačke, razbojništva i nereda, te rješavanja sporova između pojedinih građana. Na taj način NOO-ma data je i sudska vlast na oslobođenim teritorijama. U tom smislu ističe se da se NOO-i moraju ponašati kao prava narodna vlast koja se u svom radu mora strogo pridržavati zakonitosti i kloniti se svake samovolje i zloupotrebe vlasti.

24

Krajiški propisi

• U septembru 1942. negdje u Bosanskoj krajini Vrhovni štab izdao je nove propise o NOO-ma kojima su oni dobili potpunu potvrdu kao pravi, stalni i jedini organi narodne vlasti.

• Po mjesecu u kojemu su objavljeni ovi propisi se zovu "Septembarski", a po kraju u kojem su donijeti "Krajiški".

• U pogledu zadatka i nad ležnosti NOO-a Krajiški propisi ne donose ništa novo niti šta u tom pogledu mijenjaju u odnosu na Fočanske propise.

• Krajiški propisi se ustvari sastoje iz dvije naredbe Vrhovnog štaba:

• Naredba o izborima Narodno – oslobodilačkih odbora• Naredba o obrazovanju pozadinskih vojnih vlasti

• Prvom naredbom regulira se način izbora NOO-a, a drugom se obrazuju vojnopozadinski organi vlasti.

• Oba dokumenta, odnosno naredbe, uz propratno pismo vrhovnog komandanta Tita, već tada štampana su u posebnoj brošuri pod naslovom Organizovanje narodne vlasti.

• U Titovom propratnom pismu ističe se da je smisao donošenja ovih novih propisa o NOO-ima što oni prestaju više biti privremeni i postaju stalni organi narodne vlasti.

• To je rezultat velikih uspjeha NOP-a i afirmacije dotadašnjeg rada NOO-a. Krajiškim propisima ozakonjeno je opće i jednako pravo glasa po kojem pravo da biraju i budu birani imaju svi muškarci i žene sa navršenih 18 godina života.

• Prema ovim propisima, pored dotadašnjih seoskih, općinskih i sreskih NOO-a uvedeni su i okružni NOO-i.

• Kasnije će se ponegdje pojaviti i oblasni NOO-i.

• Tako su od jeseni 1943. do jeseni 1944. u Bosni i Hercegovini formirana tri oblasna NOO-a: za Bosansku krajinu, za istočnu Bosnu, i za Hercegovinu.

26

Pravo za vrijeme NOR-a

• Glavni nosilac normativne aktivnosti bio je Vrhovni štab NOV i POJ, sa svojim brojnim naredbama, uputstvima i drugim propisima.

• U toj ulozi mu se od kraja 1942. godine pridružio Izvršni odbor AVNOJ-a.

• Pored toga, niži vojni štabovi i različiti narodnooslobodilački odbori, od sreskih do okružnih i oblasnih, donose razne propise kojima se reguliraju brojna narodna pitanja, koja su u uslovima rata i revolucije često radikalizirana.

• Cjelokupna se ova normativna i regulativna djelatnost rukovodila jednim pragmatičnim principom, po kojem je zakonito samo ono što pomaže interesu NOB-e, dok je nezakonito sve ono što je za nju štetno.

• Sistematski rad na izgradnji novog pravnog poretka počeo je odlukama Drugog zasjedanja AVNOJ-a.

• Tada je, među ostalim, donijeta Odluka o odobravanju odluka, naredaba i izjava Izvršnog odbora AVNOJ-a i Vrhovnog štaba NOV i POJ.

• Ova odluka je imala konstitutivni, tj. ustavni značaj, jer je njom svim ranije donijetim aktima, različitog naziva i oblika, data snaga državnih propisa, odnosno pravnih normi.

• Istovremeno je time stavljen van snage pravni poredak kraljevske Jugoslavije.

• Tako je i formalno obznanjeno da između stare i nove Jugoslavije ne postoji unutrašnji pravni kontinuitet.

Sudstvo u NOR-u

• Organizirana normativna djelatnost na izgradnji novog pravnog poretka u Bosni i Hercegovini počela je odlukama Drugog zasjedanja ZAVNOBiH-a.

• Osnovni principi i pravci tog normativnog poretka postavljeni su:

• Odlukom o ustrojstvu i radu narodnooslobodilačkih odbora i narodnooslobodilačkih skupština u federalnoj Bosni i Hercegovini i

• Deklaracijom o pravima građana Bosne i Hercegovine.

• Navedena odluka je obavezivala narodnooslobodilačke odbore da putem svojih sudskih vijeća obezbijede građanima pravnu sigurnost i pruže im adekvatnu pravnu zaštitu.

• Deklaracijom o pravima građana BiH, svakom je građaninu zajamčeno pravo žalbe i pritužbe svim organima državne vlasti. Istovremeno se jamčilo da "niko ne može biti osuđen bez prethodnog sudskog postupka".

• U daljem radu na izgradnji pravnog poretka, Odjeljenje za pravosuđe Predsjedništva ZAVNOBiH-a je oktobra 1944. izdalo Upute za organizaciju i rad narodnih sudova.

• Prema ovim uputama sudovi će se u obavljanju svojih funkcija koristiti odlukama, zakonima i zakonskim odredbama AVNOJ-a i ZAVNOBiH-a.

• Sudovi su se mogli služiti i narodnim pravnim običajima, ali samo ako su se ovi običaji uklapali u "demokratska pravna shvatanja naših naroda".

• O mogućnostima primjene pravnih propisa koji su na području BiH važili prije rata nije ovim uputama ništa izričito određeno.

• Sigurno je da su ih sudovi mogli primjenjivati ako su odgovarali pravnim shvatanjima naroda, a pri tome nisu bili u suprotnosti sa načelima formiranim tokom NOB-e.

• Pravne praznine, sa kojima su se sudovi suočavali prilikom rješavanja različitih sporova koje je donosio svakodnevni život, često su popunjavane lokalnim pravnim običajima ili vladajućim narodnim osjećanjem i shvatanjem pravde i pravičnosti.

• Kako je u tom pogledu u upravnoj i sudskoj praksi vladala velika neujednačenost, to je Predsjedništvo AVNOJ-a 3. februara 1945. usvojilo posebnu odluku kojom su bezuvjetno ukinuti i proglašeni nevažećim svi pravni propisi koje je donio okupator i njegovi pomagači.

• Istovremeno su ukinuti i svi pravni propisi koji su bili na snazi u času neprijateljske okupacije, ukoliko su u suprotnosti s tekovinama NOB-e i pravnim propisima koje su donijeli organi nove narodne vlasti.

Deklaracija o pravima građana BiH

• Među odlukama i pravnim aktima NOP-a u BiH historijski je najznačajnija Deklaracija o pravima građana BiH, koju je ZAVNOBiH donio na svom Drugom zasjedanju održanom u Sanskom Mostu 2. jula 1944. godine.

• Ova deklaracija predstavlja sažet izraz cjelokupne dotadašnje zakonodavne aktivnosti ZAVNOBiH-a, sa temeljnim principima građanske jednakosti, političkih, nacionalnih i vjerskih prava i sloboda.

• Deklaracija je u tom smislu, po svim svojim obilježjima imala karakter ustavnog akta, kojim je jasno opredijeljen državnopravni položaj BiH u okviru nove, federativne Jugoslavije.

• Kao literarna tvorevina Deklaracija o pravima građana BiH je jedan jezgrovit, pregledan, kratak i jasan spis, vrlo lijepog stila i jezika. Deklaracija je napisana kao jedinstven akt, ali se s obzirom na svoju pravnu sadržinu može podijeliti na dva dijela.

• Prvi dio ima karakter političke proklamacije, u kome se ističe značaj NOB-e u kojoj je stvorena narodna demokratska vlast i osujećen pokušaj okupatora i njegovih pomagača da iskopaju nepremostivi jaz između naroda BiH.

• Nasuprot tome, u plamenu pravednog oslobodilačkog rata iskiva se bratstvo Srba, Muslimana i Hrvata, što je temelj slobodne Bosne i Hercegovine, kao ravnopravne federalne jedinice u Demokratskoj Federativnoj Jugoslaviji.

• Deklaracija je u tom smislu izraz težnje naroda za humanim životom u slobodi i dostojanstvu.

• Drugi dio Deklaracije ima normativni karakter, gdje se pojedinačno navode i reguliraju ona prava i slobode koje ZAVNOBiH kao nosilac vlasti u BiH garantira njenim građanima.

• To su ona ljudska prava koja čine sadržinu svakog demokratskog ustava, a na prvom mjestu ravnopravnost Srba, Hrvata i Muslimana Bosne i Hercegovine, "koja je njihova zajednička i nedjeljiva domovina".

• Građanima BiH dalje se zajamčuje sloboda vjeroispovijesti i savjesti sa ravnopravnošću svih vjerskih zajednica, zatim sloboda zbora i dogovora, udruživanja i štampe; lična i imovinska sigurnost, sa slobodom privatne inicijative u privrednom životu.

• Posebno je značajna odredba o ravnopravnosti spolova, tj. žene s muškarcem, kako u političkom životu zemlje, tako i svim ostalim društvenim djelatnostima.

• Deklaracija detaljno regulira izborno pravo koje se vrši tajnim glasanjem na osnovu općeg, jednakog i neposrednog prava glasa. Aktivno i pasivno pravo glasa stiče se sa 18 godina života, dok borci NOV-e i partizanskih odreda imaju to pravo bez obzira na godine starosti. Od načela tajnog i neposrednog glasanja može se po odluci ZAVNOBiH-a odstupiti samo u ratnim uslovima.

• Svakom građaninu zajamčeno je pravo žalbe na rješenje organa vlasti, sa pravom molbe i pritužbe svim organima državne vlasti.

• Istovremeno je afirmirano poznato pravno načelo da "niko ne može biti osuđen bez prethodnog sudskog postupka".

• S obzirom na okolnosti i trajanje oslobodilačkog rata, Deklaracijom je proglašena vojna obaveza za sve građane BiH sposobne za nošenje oružja.

• Deklaracija kao prioritete nove vlasti najavljuje odlučnu borbu za likvidaciju nepismenosti, unapređenje općeg obrazovanja i podizanja nivoa narodnog zdravlja.

• Potrebne mjere u tom pogledu obezbijediće se putem zakonodavstva, kako bi se narodu omogućio što brži ekonomski i kulturni razvitak.

• Na kraju se, imajući u vidu antifašističku borbu, rezultate i ciljeve NOP-a, a radi učvršćenja bratstva naroda BiH "zabranjuju sve fašističke i profašističke organizacije i progone sva lica koja se bave fašističkom i profašističkom djelatnošću".

• Deklaracija o pravima građana BiH je, prema tome, bio i ostao akt u potpunoj funkciji Bosne i Hercegovine, kao države.