1.PROCES(FRANZ KAFKA)U ovom djelu govori se o hapsenju Jozefa K.kojeg su posjetila dvojica neznanaca i priopila mu da je uhapen, ali mu nisu htjeli rei zato. U njegovom zivotu se ne mijenja nista znacajno,, ali tog jutra mu nije donesen rucak koji je Ana trebala da donese i bilo mu je cudno kako je gospoda Grubach pustila te neznance unutra. Pozvali su ga na saslusanje i on je dosao na adresu koja je bila na papiru, ali to nije bila sudnica, nego kuca. Na pocetku se branio misleci da ce dobiti simpatije slusatljea jer su se cas smijali, cas sutili. Iduce nedjelje je ponovo pozvan na sud gdje mu je zena nudila se da je odvede i takodjer obecala mu pomoci u vezi njegovog proca, ali dosao je student koji je vodi i to Jozef nije mogao sprijeciti. Od atmosfere u sudnici Jozefu dolazi muka, to vide djevojka i jedan covjek koji ga provocira i vode ga napolje gdje se puno bolje osjeca.Jozef je pokusao da stupi u kontakt sa gosp. Burstner.Pisao joj je pisma, ali nije bilo odg.Jednog jutra on cuje neku buku i sazna kako se gosp.Montag seli u sobu gosp. Burstner. On sa Montag razgovara o Burstner i nakon rrazgovora odlazi u njenu sobu, ali nje tamo nije bilo. Jednog dana susrece 3 covjeka koja su mu se pozalila da ce ih sibac isibati, i on im je pokusao pomoci, cak mu daje i novac, ali on ne odustaje i odbija to sve. Kada je Jozefov stric cuo za proces on dolazi,i govori mu kako je njegov slucaj stetan za cijelu obitelj, te ga nagovara da pronadju odvjetnika i vodi ga kod jednog prijatelja odvjetnika. Posto je odvjetnik bolestan tu srecu njegovateljicu Leni koja je odmah primijetila Kafku, a i on nju, te odlazi s njom u sobu,razgovaraju o ljubavnicama, procesu, itd. a stric ostaje sa odvjetnikom. Stric ga pokorava sto ga je ostavio i cak je pokisao. Jozef mnogo razmislja o procesu te smatra da to treba uzeti u svoje ruke. Zeli otkazati odvjetnika i odlucuje sam napravioti prestavku, ali ne zna zbog cega je osudjen. Jedan tvornicar za vrijeme rada u banci mu govori da ode do slikara Titorelija.On odlazi kod njega i tu srece djevojcice koje mju pokazuju put do slikara.On mu govori da ce pomoci, a zauzvrat Jozef od njega kupuje stare slike. Jozef dolazi kod dvokata i tu susrece Blocka, a i Leni i naslucuje da izmedju njih ima nesto, ali oni tvrde da tu nema nicega. U banku dolazi Talijan, da mu Jozef pokaze spomenike i tesko se sporazumijeva s njim.Kada su zavrsili, Talijan ode u katedralu, a za njim Jozef da mu pokaze, medjutim kada je tamo dosao njega nije bilo. Sreo je svecenika s kojim razgovara o procesu i on mu prica pricu o vrataru i seljaku. Uci njegovog 31. Rod u 9h u Kafkin stan dolaze dva gospodina, koja ga vode. On je mislio da je to neka sala, ispitivao ih je,ali mu nisu odgovaralai. Ugledao je gospd.Burstner, ali mu nije bilo to vazno.Isao je i presoustio se pratiocima.Kada su stigli do kamenoloma, jedan skide Kafki odjecu, dok je drugi trazio mjesto. Posadili su ga na kamnen ,nagnuli glavu, a njemu se motalo hiljadu pitanja.Jedan ga uhvati za grkljan, a drugi zari noz i okrenu dvaputa.Umire kao pas.JOZEF-bankasrski cinovnik, otudjen, pragmatican, vodjen svojim interesom,navikao da cini i preduzima korisno.Zivi bez visih ciljeva i dosta monoptono.on zivi u drustvu a ne zna za skrivene mehanizme po kojima to drustvo funkcionise. On zivi u svijetu bez duse i Boga.Sve je potonulo u sivilo svakodnevnog trajanja u kome se ne supostavlja razlika sarenilo ljudskog zvota.Apsurdno je sto u tom svijetu vladaju sudovi o kojima pojedinac nista ne zna i oni odlucuju i sudbini covjeka, a cak i crkva se nalazi na njihovoj strani i covjek je bespomocan.Ovdje se ukida sloboda, pristuan je strah i strepnja, ubijanje licnosti i ta licnost je osudjena na neizvjesnost trajanja.

2. STRANAC(ALBERT CAMUS) To je kratak roman u dva dijela u kojem se opisuje jednolian i besmislen ivot mladog slubenika Mersaulta u Aliru koji se potukao s njegovim prijateljima. S vi dogaaji su ispriani kao ispovjedi glavnog junaka koji je u tamnici i s podjednakim mirom govori o proteklim zbivanjima kao i o smrti koja mu preostaje. Dogaaji koji se niu u ovom romnu nemaju smisla i svi su apsurdni kao to je primjer sukob Raymonda i Mersaulta s dvojicom Arapina. Merso je mislio kako su ih vidjeli kada su ulazili u autobus s torbama za kupanje.Masson i Merso usporie, a Raymond je iao prema svom tipu. Raymond je tada prvi put udario i odmah je pozvao Massona, i on je udario drugog, a zatim ree Raymondu da pazi jer ima no protivnik,ali mu je ruka ve bila rasporena. Stranac se razlikuje od drugih romana po tematici koja ne govori o ratu, politici nego privatnim problemima jednog mladia.Mason je krenuo na obalu, ali mu Merso ree da e ga pratiti, tamo su opet vidjeli Arapina, ali nisu pucali u njih. Nakon nekog vremena pojavi se Raymondov tip i pokaza Mersautu no. Merso je imao u kaputu Raymondov revolver, on je pucao.Poto je bio uhapen vie puta, imao je advokata koji je bio malan, sijed, u tamnom odijelu s nekom udnom kravatom. Saznali su da mu je majka umrla, i advokat ga upita kako se osjeao taj dan, ali on je odgovorio da je izgubio naviku da ga ispituju u da mu je tesko da ga o tome obavijesti. Uobiajeno je ako nekome umre majka, osjeaj tuge i alosti, ali za Mersauta je to bilo normalno kao da je proitao vijest u novinama, i kao da se radi o nekom drugom. U poetku su mnogi mislili da je to zbog oka,ali kasnije kada su vidjeli da se stvari ne mijenjaju shvatili su da on zapravo nema emocije ni prema emu. On kao da je jedva ekao sahranu, da to rijei i da se vrati na posao, a na sahrani se ponaa skrzo normalno, pije kafu, jede, a ve sutra odlazi sa prijateljicom Marijom na kafu. Merso je pozvan na sasluanje, on opisuje dan kada se to desilo, govori o Raymondu, obali, kupanju, svai. Sudac ga je upitao nekoliko stvari, pitao ga je i da li vjeruje u Boga, on mu odg. Da ne vjeruje. Nakon 11mjeseci istrage, stavili su ga u samicu gdje je leao na daskama. Jednog dana uvar mu ree da ima posjetu, to je bila Marija.Razgovarali su o njegovom izlasku, vjenanju, Raymondu, i najtee mu je bilo na poetku, sve dok nije dobio misli zatvorenikA. On se osjetio spremnim da sve opet proivi. Osjetio se sretnim, elio je da se sve zavri da na dan njegovog smaknua bude mnogo gledalaca.MERSO- Kroz cijeli roman Mersault je ravnoduan po pitanju postojanja, djelovanja, te ivota openito.Njegovi pogledi dolaze do izraaja kad biva optuen za ubojstvo,a za kaznu mu porota izglasa smrt i onu fiziku, ali ga pritom i moralno osudi na smrt izvrgnuvi ga javnom ruglu.On ne ali ni zbog ega, niti zbog majine smrti, niti zbog zloina koji je poinio, to jednostavno zbunjuje i plai drutvo.Nema ni trunke kajanja kao da eli dati doznanja da ga osude na to viu kaznu.Ljude zapravo zbunjuje to to on niti pred likom Krista ne osjea nikakav stid niti kajanje. On je nevjernik, ne vjeruje ni u kakav ivot poslije smrti.Za Mersaulta je Bog, kao i ljudsko postojanje, jo samo jedan u nizu apsurda, jer nije od ovog svijeta, nije opipljiv i vidljiv ljudskim oima. Mersaultova razmiljanja o ivotu i ljudskom bivstvovanjunajvie dolaze na vidjelo kada odbija ispovjednika, i na kraju ga ipak primi ali svelikim negodovanjem.Za Mersaulta je postojanje stvar iste sudbine, a sudbina je jedino u to je on jo vjerovao. Smatra da nije vano da li si dobar ili lo, poten ili nepoten, hrabar ili kukavica, jer svakoga na kraju stigne ista apsurdna i surova smrt. Mersault je stranac ljudima i to je jedini problem zbog kojeg ga ljudi osuuju. Oni jednostavno ne mogu predoiti da netko nema osjeaja ni za to i to ih jednostavno zastrauje. Mersault je jedino uivao u prirodi.SALAMAN- Mersaultov prvi susjed. Imao je starog psa prepeliara koji je imao neku konu bolest pa mu je poispadala sva dlaka i tijelo mu je bilo osuto pjegama i krastama. ivei tako s njim, obojica sami u jednoj sobici, stari Salaman bio mu je najzad potpuno slian. I on je imao crvenkaste kraste na licu i ukaste i proreene dlake. A i sam pas bio je povijen kao i njegov gospodar, imao isturenu njuku i izduen vrat. Izgledalo je kao da su iste rase, mada su jedan drugog mrzili. Svakog dana starac je psa izvodio u etnju. Uvijek je grdio i tukao psa, ali ga je stvarno volio. On mu je bio sve. Kada ga je izgubio bio je utuen i sve je pretraio da bi ga naao.RAYMOND- Onizak ovjek, veoma razvratan i prijatelj Mersaulta, te njegov susjed.U tom kraju govorilo se da ivi od ena. A kada bi ga neko upitao ta je po zanimanju, odgovorio bih magacioner.Niko ga nije volio, ali je Merso esto razgovarao sa njim. Raymond je pak slika radnikog drutva onog doba, on zapravo uiva u ivotu i ima veoma neobian odnos prema enama on smije njih varati, ali one ne smiju ni u kom sluaju njega varati.Mersault, kako nije imao miljenja o svemu to se dogaalo oko njega, tako nije imao miljenje o prijateljstvu. Raymond je odreivao i Mersaultov odnos prema enama posebice onaj prema Mariji.MARIE- Mersaultova prijateljica, daktilografkinja u njegovu uredu, a kasnije i njegova ljubavnica. To je ena prema kojoj nije osjeao nita drugo osim same seksualne privlanosti koja je vidljiva u njegovim opisima Marije dok ju je gledao ili je se prisjeao. Mnogo je elio, jer je imala lijepu haljinu sa crvenim i bijelim prugama i kone sandale. Nazirale su se njene vrste grudi a od sunca preplanulo lice podsjealo je na cvijet.Mersault je u Mariji vidio samo seksualni objekt, a to se najbolje vidi u trenutku kad ona predloi da se vjenaju.Te veeri Marija doe po mene i upita me da li bih se s njom oenio. Odgovorih joj da mi je to svejedno i da bismo mogli to uiniti ako ona to eli.Tada je ona htela da zna da li je volim. Odgovorih joj, kao to sam to ve jednom uinio, da to nita ne znai, ali da sam siguran da je ne volim.On ju ak nije nikada niti barem malo volio, a jo manje toliko da se vjena s njom. Kroz ovo se samo jo jednom potvruje Mersaultova ravnodunost.Kasnije kada je bio u zatvoru je razmiljao o Mariji, pitao se zato ne dolazi, i govorio da se moda umorila od toga da bude ljubavnica ovjeku koji je osuen na smrt.

O romanu..."Stranac" je i kazivanje o apsurdu besmislenog postojanja, o suvinim ljudima, suvinim zato to su odbaeni i zato to ne nalaze sebe, to ne mogu da dokue svoju ljudsku sutinu, smisao i cilj. Takvi ljudi su prije svega stranci sebi samima, jer neto htjeti, eljeti, znai izazvati apsurd. Camusovo miljenje o takvom ponaanju je:"onaj tko ne pokazuje osjeaje na grobu svoje majke biva osuen na smrt." Slika njegova karaktera na tom pogrebu je dokaz da nevjeruje u boansku rije. Za njega smrt je konaan kraj. On odgovara kratkim reenicama kao to su: sve je svejedno, to nita ne znai,... Ima uvijek pripremljen odgovor kao da je tekst nauio napamet to znai da mu je dosadno razgovarati s ljudima i eli se to prije udaljiti od njih. Prije svake konverzacije preispituje sebe i daje krive zakljuke o tome to e drugi o njemu misliti. Mersault ne osjea mrnju prema Arapinu jer po njemu i to nita ne znai. Mersault zajedno s djevojkom Marijom, prijateljem Raymondom, Massonom i njegovom enom provodi lijep ljetni dan sve dok ne shvati da ih slijede dvojica Arapa. Jedan Arapin je bio Raymondov neprijatelj i brat Raymondove ljubavnice koju je Raymond tukao jer ga je varala. Na vrhuncu borbe, Raymond je ranjen, a mersault uzima raymondov revolver i ubija jednog od Arapa bez razloga. Bitnu ulogu ima svjelost i vruina. Svjetlost i arko sunce samo pojaavaju eksternu, vanjsku vruinu i vruinu Mersaultova tijela, tj. da dinamiki izvri plan ubojstva. Roman se zove Stranac zato to se njegov glavni lik u svom ponaanju, odnosu s drugim ljudima "odstranio", otuio od drugih i od samog sebe. Kao da ivi tuim ivotom, nema svog miljenja. Iz Mersaultova razgovora sa sveenikom doznajemo da ne vjeruje u Boga, pokajanje, oprotenje, ne zna ta je to grijeh, eli samo umrijeti.

3.EKAJUI GODOA(SAMUEL BECKET)U iekivanju Godota je drama od dva ina, koju igraju Vladimir i Estragon koji ekaju Godota. ekaju Godota pod stablom na cesti i razmiljaju o smrti, rjeenju, razbojnicima koji su ih istukli do smrti, vjeanju. Tada dolazi Pozzo(Poco) i objanjava im pjesniki kako izgleda sumrak, pa im je pokazivao kako Lucky plee, misli. Tada se oproste od njih , Pozzo i Lucky odlaze. Nakon toga dolazi djeak da porui da e Godot sutra doi. Ne znamo ko je Godo niti kako ih on moe spasti i od ega. Ali ne znaju ni oni neto su od njega traili, mada nista odredjeno, nego onako, a tako im je on i odgovorio. Sastanak je ugovoren sa istom dozom neizvesnosti i neodredjenosti. Estragon nista o Godu ne zna, a Vladimir nije ni siguran u ime, a i ne poznaje ga kad vidi Poca prvi put on misli da je Godo. Ime Godo, cekanje spasa, glasnik potvrdjuje da Godo ima bijelu bradu. Godo nije Bog,on je sve od ega se oekuje spasenje. Ne znamo ko je ta poslednja istanca ovjekove nade (Godo).Poetak drugog ina je isti, Vladimir dolazi na isto mjesto u isto vrijeme, ali bez Estragona jer je dobio batine iz ista mira, pretukli ga neki ljudi. Razgovaraju o sinonjim dogaajima, zamjeuju da je netko zamijenio cipele i one sada pristaju Estragonu, tj. nisu mu tijesne kao one to je sino ostavio na zidiu. Lie se pojavilo na drvetu, a no ranije je bilo ogoljeno. Tada dolaze Pozzo i Lucky, samo to je Pozzo oslijepio. Uskoro naie djeak. Vladimir mu kae isto to i onome djeaku koji je juer doao - kae da e Godot doi sutra. U to se i Estragon probudi i oni se probaju objesiti o drvo s pomo Estragonovog pojasa za hlae. Ne uspijevaju jer je konop preslab, pa obeaju sebi da e se sutra objesiti ako Godot ne doe.VLADIMIR I ESTRAGON- oni su komini likovi. Ono sto nije komicko to je pre svega to sto mi ne znamo ko su oni,ali ne znaju ni oni nesto su trazili od Godoa, mada nista odredjeno, nego onako, a tako im je on i odgovorio. Sastanak je ugovoren sa istom dozom neizvesnosti i neodredjenosti. Estragon nista o Godu ne zna, a Vladimir nije ni siguran u ime, a i ne poznaje ga kad vidi Poca prvi put on misli da je Godo. Nisu sigurni u juce i danas, u vrijeme. Cipele su prvo tijesne, poslije su prevelike, pa ih Estragon odbija, a ne razaznaju ni boju, niti je se sjecaju.U nemogunosti da se odlue ta bi trebali initi, oni nita ne ine, ak na kraju kada odlue otii pa doi ponovo sutra sa uetom, govore hajdemo i jedan i drugi, ali opet ostaju na mjestu.Njih dvojica su kao parabola cijelog ovjeanstva. VLADIMIR je jedan od dvojce glavnih likova. On je Estragonov najbolji prijatelj i drue se celi ivot, a poto je fiziki razvijeniji od Estragona tokom njihovog drugarstva ga i zatiuje. On je solidno obrazovan. * ESTRAGON je drugi od dvojce glavnih likova. Vladimirov najbolji prijatelj i uvijek su zajedno, uprkos tome to je Estragon mongo puta predloio da se rastanu. Estragon je manji i slabiji, i puno gluplji od Vladimira te je zato uvek pod njegovom protekcijom.LUCKY I POZZO- Pozzo je putnik koji se pojavljuje sa slugom Lukijem.On se ponaao bahato. POCO je sporedan lik u ovoj drami. On je pametan putnik koji se kroz dramu pojavljuje sa svojim slugom Lakijem. Glavne likove nauio je dosta stvari, ali u drugom inu je oslepeo i jedini oslonac mu jeLuki. * Liki je Pocov verni sluga. On je ve star i nije sposoban za nita zato svoje poslove sluenja obavlja to bolje moe u nadi da e ga Pozo zadrati. Pre je znao mnogo stvari kao ples, itanje i miljenje. Na Pocovu naredbu jednom je igrao i mislio, ali ne ba uspeno. U zadnjem inu saznajemo da je Laki gluvonem.DJEAK-radi za Godoa. Svaki dan je obavetavao Vladimira da e Godo doi sutra, no Godo nije doao. Njegov brat i on rade kod Godoa i poprilino im je dobro, osim to Godo tue njegovog brata povremeno.

4.SLIKA DORIANA GREJA(OSCAR WILDE)Slika/portret je nain da se u vremenu uhvati jedan trenutak i da taj trenutak u sebi sadri i prolost i sadanjost i budunost, da se prema njoj ravna ovjekov lik i duh. U ovom sluaju, ono to je trebalo ostati u vjenosti, nije ostalo, ve je Dorian, ostao vjeito mlad. Tri glavna lika Dorian, lord Henry Wotton i Basil Hallward imaju razliita osjeanja prema slici. Dorian se, isprva, divi samome sebi i uvia svoju ljepotu, a zatim pada u oaj nakon to mu lord Wotton ukae kako mladost nee zauvijek trajati. to nam bogovi daju, brzo opet oduzimaju. Pred vama je samo nekoliko godina, kad moete uivati ivot, zbiljski, usrdno i dokraja. Ode li mladost, napustit e vas i ljepota, i onda ete mahom osjetiti da je kraj vaim pobjedonosnim slavljima, ili da se morate zadovoljiti s onim beznaajnim pobjedama, to e u vaem sjeanju na prolost biti gore od poraza. Nakon to Dorian zaeli vjenu ljepotu, slika postaje ogledalo njegove due. Ona mu pokazuje ko je zapravo on. I Lord Wotton stvara od sebe sliku, meutim, iako samo na momente, slika pravog Wottona, porodinog ovjeka, licemjera, kukavice izlazi na vidjelo. Dorian se ne razlikuje od drugih u eljama, on se samo razlikuje po tome to je uspio u svojoj namjeri.Za Basila, potret pokazuje njegovu duu i stoga on isprva i ne eli da ga predstavi javnosti. Prvi stupanj ka njegovoj propasti se desio kada je pogledao sebe i predvidio budunost. Drugi stupanj- kada je poelio da bude u djelu i da djelo bude u njemu, a trei kada je djelovanjem svoje due postao onaj koji oblikuje. Dorian nije bio zaljubljen u pravu Sybil, ve u njezinu sliku, kada je ona postala realnost, on je izgubio interes u za nju. Dorijan Grej rodio se onog momenta kada je slikar Bajazit zapoeo slikati njegov portret.Slikar je bio oaran Dorijanovom ljepotom,oaravala ga je njegova linost jer do tog trenutka kada se zaljubio u Dorijanovu ljepotu bio je sam svoj gospodar,ali sada mu se vie nije inilo tako.Narcis je vidio sliku svoga portreta i bio je zaprepaten prizorom,bio je sam sebi ruan,po prvi put vidio je sebe na taj nacin. Zato to je slikar uhvatio njegovu unutranjost a ne fiziku ljepotu;inilo se kao da mu je ukrao duu,bila je to jedna velika praznina.Dorijan je esto gledao pozorine predstave.Htio je da iscrpi i sazna sve.Volio je pozorine predstave jer je meu njima,mislio je,pronaao savrenstvo,jedno od mnogih za kojima je tragao.Zvala se Sibila i glumila je uzviene linosti,jednom je bila Julija,jednom Lauru.Meutim,kada su se upoznali on je upoznao nju,ne Juliju,ne Lauru,nego nju obinu djevojku koju je zbog te obinosti poceo mrziti.Htio je da svi ljubavnici svijeta uju njihov kikot,govorio je svome prijatelju Henriju. Ali,upravo ta obina pojava je ubila njegovu ljubav,razbuktala mastu,bila je savrena a postala je plitka i tupa.Nije elio vie misliti o njoj jer je ona unitila pjesmu njegovog ivota.A on,nikada nee biti takav,on e biti savren.Uzeo je no i zario joj u srce.Zaljubio se ponovo.20 godina nakon toga bio je zatvoren u sobi,izolovan od ljudi koji su ga oboavali i divili mu se.Tih 20 godina Dorijan ostaje jednako lijep,moda ljepi,za toliko godina nije se nimalo promijenio,moda je to bila njegova najvea kletva.Pronasao je izvor vjene ljepote.Portret za koji je mislio da je uniten,postojao je i stario dok je Dorijanova ljepota ostala ista.Time se pokazalo koliko je unutranjost vana a spoljanja ljepota ne, jer je Dorijan ivio s ljepotom ali bez due.Izaao je nakon 20 godina opet u svijet. Jedne veeri brat djevojke koju je Dorijan ubio, pronaao ga je da bi osvetio sestrinu smrt.Susreli su se na ulici,Dorijan je imao kapuljau na glavi.Skinuo je kapuljau i ovjek sa noem u ruci vidio je momka koji je imao samo dvadeset godina koji mu je objasnio da nije mogao poiniti taj zloin jer bi onda on tada po pravilu imao jednu godinu kada se to dogodilo.To je bio momenat kada je Dorijan sebi spasio ivot a u tome mu je pomogla nita drugo do njegova ljepota. Da bi doao do savrenstva za kojim je toliko tragao morao je ubiti slikara i unititi svoj portret.Ubio je slikara zajedno sa ubicom kojeg je unajmio i u tom 1.cinu on je ubio sebe.Ugledao je sliku i vidio portret ovjeka koji je ostario,zagledan 15 minuta u taj prizor znao je da gleda u udoviste.To udoviste na ruci je imalo prsten,i to je bio jedini dokaz za Dorijana da je to zaista bio on. Prsten je bio simbol materije,bogatstva koje je ostalo isto,pa je Dorijan gledao u njega kao da je to najvea vrijednost portreta. Slika je ostala slika mladog Dorijana a na podu tavana leao je starac.

5.KRIK I BIJES

Otac odvjetnik, umire kao kronini alkoholiar, upropastivi svoje imanje i ostavivi za sobom enu, ker, sinove i staru sluavku (crnkinju) da se snalaze kroz ivot kako znaju i umiju. Roman je podijeljen na etiri poglavlja, i svako poglavlje prikazuje tok svijesti trojice brae Compson: Benjia, Quentina, i Jasona, uz jo jedno dodatno poglavlje koje je ispriano u treem licu. Prvo poglavlje je unutranji monolog Benjia, tridesettrogodinjeg idiota koji ne govori, nego samo stenje ili zavija, ali je njegov tekst uglavnom ist i jednostavan, iako ne i lako razumljiv. Benji je uvijek u pratnji crnog djeaka Lustera. Benji i Luster najprije gledaju kako se na susjednom zemljitu igra golf. Kasnije saznajemo da je i to igralite nekad bilo panjak Compsonovih, namijenjen da bude Benjievo vlasnitvo, ali prodan da bi se platili trokovi za vjenanje sestre Candance (skraeno Caddy)i trokovi studija brata Quentina. Za vrijeme igre, jedan od igraa zove Caddie, to Benjia asocira na sestru. ). U sjeanje mu se vraaju prizori iz djetinjstva u vezi sa sestrom, i tad Benji uvijek pone jaukati. Luster je itav dan zaposlen traei 25 centi koje je izgubio, kako bi mogao ii u cirkus. Najstarije sjeanje je iz 1898. godine: kada im je baka umrla, etvero djece Compsonovih prisiljeni su igrati se van tijekom pogreba.Da bi vidjela to se dogaa unutra Caddy se popela na stablo u dvoritu, a njena braa-Quentin, Jason i Benjy-primijetili su da joj je donje rublje prljavo. Ostala sjeanja u ovom dijelu su Benjaminova promjena imena , kraj afere njegovog ujaka Mauryja s gom. Patterson, Caddyn gubitak nevinosti, njen brak i razvod, Benjyjeva kastracija te smrt njegova oca Jasona i brata Quentina. Drugi dio prati Quentina, najinteligentnijeg od Compsonovih. On je u potpunosti opsjednut moralnim padom svoje sestre Caddy. Quentin pati od teke depresije i na granici je ludila te je on jo nepouzdaniji pripovjeda nego njegov brat Benjy. Radnja se odvija zadnjeg dana Quentinova ivota. On je bruco na Harvardu te vrijeme provodi lutajui ulicama Cambridgea. Razmilja o nesposobnosti ovjeka da se odupre vremenu i prisjea se obitelji, naroito oca alkoholiara i sestre Caddy. Ona je naputena od svih Compsona jer ju je ostavio mu, shvativi da dijete koje je nosila nije njegovo. Caddy je, naime, zatrudnjela s Daltonom Amesom kojeg Quentin prezire te se neuspjeno pokuao obraunati s njim. Quentin je zgroen sestrinim promiskuitetom te bi elio preuzeti njene grijehe. Ocu govori da je poinio incest, pokuavajui ju opravdati, no on mu ne vjeruje. Ubija se, nesposoban da se nosi s nemoralom svijeta oko sebe. Trei dio isprian je iz perspektive Jasona, treeg sina Compsonovih. On je nakon smrti oca i samoubojstva starijeg brata Quentina postao glava obitelji. S njim jo ivi i majka, te neakinja Quentina. Majka se jada Jasonu kako Quentina markira iz kole, i boji se da bi ravnatelj kole mogao pomisliti kako ona nema nikakve vlasti nad njom. Jason joj eli odrati prodiku, meutim osjetljiva majka se boji da bi on mogao biti pregrub. On gubi ice i odlazi iz njene sobe. Radnja se odvije na Veliki petak, dan prije Benjaminova odjeljka. Prikazuje jedan dan u Jasonovu ivotu te daje sliku svakodnevice obitelji Compson. On uzdrava majku Caroline, brata Benjamina te Caddynu ker koja se takoer zove Quentin. Jason je grub, cinian te povrh svega sebian i krt. Novac to ga Caddy alje keri uzima za sebe. Prezire Benjyja i Quentin s kojom se svakodnevno svaa. Za Benjamina se skrbi samo stara slukinja Dilsey. etvrto poglavlje je kronoloki i posljednji dogaaj u knjizi, i slijedi nakon Benjieva monologa, kad se Quentin sputa preka drveta i bjei od kue sa Jasonovim novcem. Poglavlje je usmjereno na Dilsey, jedine normalne osobe u kui Compsonovih.Benjamin (Benji)-Rodio se kao MauryCompson ali kasnije su mu promijenili ime u Benji. Najmlae dijete u obitelji,gluhonijemi idiot,koji svoje reakcije i uzbuenja izraava zavijanjem, stenjanjem ijaukanjem. Nema dovoljno razbora ak ni za sebinost, on je poputivotinje, ali poznaje njenost i ljubav, iako ne umije imenovati. Zbogsvog idiotizma nije podvrgnut zakonima intelekta i volje, pa ne potpadapod strogi kodeks obiteljske etike. Benji dogaaje koje pria nie ponaelu slobodne asocijacije. Pria idiota Benjia puna buke i bijesa nijesamo uvodni dio, nego i jezgra romana. Benji zapravo nagovijetava cijeliroman i sve njegove likove u karakteristinim situacijama.Quentin Compson III. Najstarije dijete Compsonovih, neurotini student na Harvardu. On je prototip mladia kojega opsjedaju misli o incestu i samoubojstvu.Quentinov duh je sloen i neprestano se odaje apstrakcijama, eleginim meditacijama, patetinim uspomenama i boleljivoj introspekciji. Quentin je glavni karakterni simbol etikih principa tradicionalnog humanizma svoje obitelji, ponosan i puritanski moralan.Jason Compson IV. Odgovoran i zreo, ali pokvaren glavar obitelji nakon oeve smrti. Jason je simbol svega to je Faulkner nazvao snopesism (eng.=snobizam), on je moderni naturalizam i animalizam primitivne i surove klase skorojevia. Jasonovo djelovanje pokree materijalno (konkretno novac), a krivca za svoj neuspjean ivot trai u drugima. Istovremeno on je i sadist, jer budui da on nije uspio u ivotu, namjerava ga svima oko sebe dodatno zagorati. Na kraju ga stie svojevrsna poetska pravda kad Quentina krade novackoji je ustvari njen, i bjei sa cirkusantom. To je ujedno i konaan udarac obitelji Compson, nakon kojeg poinje njeno sve bre propadanje.Candace (Caddy) Compson Samovoljna i putena nimfomanka, udaje se za jenkija i bankara Herberta Heada, meutim raanjem nezakonite keri Quentine poinila je grijeh protiv morala, protiv obiteljske tradicije, i protiv ekonomskih interesa obitelji. Razvodi se i odlazi u drugi grad, dok ker ostaje u kui Compsonovih. I prije je prilino esto mijenjala mukarce (Charlie, Dalton Ames), a ponudila se i bratu Quentinu.Jason Compson III. Glava obitelji, otac trojice brae i Caddy, po zanimanju odvjetnik, sklon piu. Hobi je pisnje o stanovnicima Jeffersona, i zapisivanje nekih, po njemu vrijednih filozofskih misli. U njegovo vrijeme poinje propadanje obitelji Compson, jer je on prodao sve posjede osim same kue sa vrtom, barakom za crnce, stajama i hambarima. Umire 1912., i nakon njega obitelj preuzima sin Jason.

6.CVJETOVI ZLA(CHARLES BODLER)Baudelaire itave cikluse pjesma posveuje enama. Njegov odnos prema eni izuzetno je udan. Za razliku od ostalih pjesnika koji su enu uzdizali do nebeskih visina, Baudelaire prezire enu nazivajui je s demonom, muenicom, prokletnicom. ene Baudelaire smatra ogranienim, glupim i sposobnim samo da zadovoljavaju mukarca. Iao je iz krajnosti u krajnost, udi se to ena ima pristup u crkvu. ene koje su inspirirale Baudelaire bile su Jeanne Duval ili Crna Venera, Apolonije Sabatier, Bijela Venera i Marije Danlrme Madona. Crna Venera bila je mulatkonja i Baudelaire je njoj posvetio itav jedan ciklus pjesama: Nakit, Egzotini miris, kosa, Vampir, Zeba. Crna Venera je prostitutka, monstruozna mjeanka, laljiva, nemilosrdna, samouvjerena i alkoholiarka koju pjesnik ipak pretvara u predivnu djevojku. Ljubav se dijeli na dvije komponente, seks i erotiku. Seks je esto fiziki kontakt, dok je erotika neto duhovno to se dogaa u ovjekovoj psihi i to obino nema nikakve veze s fizikim kontaktom. U Baudelairovim pjesmama prevladava erotika i ljubavni zanos prema enama simbolima ljepote i zla koje pjesnik istovremeno voli i mrzi. U pjesmi Suglasja Baudelire je iznio vlastitu poetiku. Osnovni je zadatak pjesnika da uoava i pronalazi u toj "umi" simbola analogije, suglasnosti, a ta srodnost svih elemenata prirode poetski se moe izraziti samo simbolom, usporedbom, metaforom, alegorijom. Baudelaire je svojom poezijom, unosei u nju ponovo subjektivni osjeaj kao bitnost, ali ne u romantiarskom smislu, ne iznosei toliko goli osjeaj koliko "duu", psihu ovjeka - a s druge strane ostvarujui posebnu viziju ivota - doista otvorio put poeziji i uope stvaralatvu simbolista, koji e se pojaviti kao direktna reakcija na parnasovce i njihovu poeziju.

7.PREOBRAAJ(FRANZ KAFKA)Kafka u ovom djelu prikazuje otuenost Gregora. On je ovjek, ali je sasvim drukiji, razliit i stoga ga nitko ne voli, cijela obitelj ga mrzi i hoe ga se rijeiti tako da bi ih to manje osramotio. Jedino se sestra brine za njega. Unato svemu Gregor je usamljen jer osim sestre on nema nikoga, cijeli njegov svijet je mala soba iz koje nesmije izai. Jako se bojao oca koji ga je mrzio i htio je uiniti bilo ta da bi ga se rijeio. To se i dogodilo, on je bio krivac za njegovu smrt kad ga je pogodio jabukom u lea. Mama ga je takoer voljela, ali upravo zbog toga ga njie eljela vidjeti jer nije podnijela sve to.Gregor Samsa probudio se jednog jutra preobraen u kukca. Po zanimanju je bio trgovaki putnik i cijela je obitelj ovisila o njemu. Nije se zaudio tome, ve je samo htio to prije stii na posao. Sumnja njegovih ukuana zbog zakljuanih vrata njegove sobe sve je vie rasla, a uskoro je stigao i prokurist iz njegove tvrtke provjeriti zato ga jo nema na poslu. Zbog toga se Gregor mukom izvukao iz kreveta. Jedva se pomicao. Gregor je ukuane pokuavao umiriti, ali mu je glas bio toliko promijenjen da ga nisu razumjeli. Kad je napokon uspio izai iz sobe, majka je pala u nesvijest, a prokurist je pobjegao od straha.Gregor je krenuo za njim u namjeri da mu objasni to se dogodilo, no otac ga je tapom potjerao natrag u sobu. Usput se i ozlijedio. Sutradan mu je ujutro sestra donijela svakakve vrste jela da ispita njegov ukus. Njemu su poela prijati samo jela zahvaena truljenjem. O njemu se brinula samo sestra: donosila mu je hranu, istila za njim, dok je on za to vrijeme leao pokriven plahtom kako ga ona ne bi vidjela. Iako nije komunicirao s ostatkom obitelji, uo je da je otac nakon sloma svog poduzea uspio spasiti neto novca koji e pomoi obitelji. A sestra je odluila isprazniti Gregorovu sobu kako bi on mogao puzati po zidovima. I kada je Gregor osjetio da mu oduzimaju sve to ga podsjea na njegovu ljudsku prolost, reagirao je agresivno. Oajniki se trao sobom pokuavajui spasiti bar neto, zbog ega njegova majka, uasnuta, pada u nesvijest. Tada dolazi otac i mislei da je Gregor poinio nasilje, ranjava ga jabukom, koja je ostala u njegovom tijelu. Gregor bi s nostalgijom kroz vrata promatrao oca, koji se ponovno zaposlio, te majku i sestru. Sve su vie zaboravljali Gregora, unajmili slukinju, te im on vie nije bio potreban. Sve dok jedne veeri nije uo obiteljski razgovor, u kojem sestra govori da ga se trebaju rijeiti. Poraen, Gregor se vraa u sobu uvi kako se za njim okree klju. Te noi, prisjeajui se obitelji, Gregor umre. Sutradan ga nalazi slukinja, a kad uju tu vijest, cijeloj obitelji kao da je pao teret sa srca i odlaze na izlet.OTAC- Odnos oca prema svom sinu Gregoru je grub, on ga mrzi i ne smatraga sinom. Takav odnos proizlazi iz Kafkina odnosa prema svom ocu.Otac Gregora tuce i ne pusta ga da uopste da izadje iz kuce, ne pusta ga cak niiz sobe. Tako je bio grub da ga je gadjao jabukama i jednom ga je pogodiou ledja, a poslije umire zbog toga.MAJKA- Majka voli sina Gregora, ali ga se srami i stoga ga ne zeli vidjeti.Ipak se na kraju dovoljno sabrala da bi isla k njemu. Tako je i on biosretan, jer njemu je bilo dovoljno da cuje njihov glas da bi se razveselio.GRETA-Greta je jedina u obitelji koja stvarno voli Grogora, ona se brine za njega,hrani ga i pomaze mu kad god moze. Grogor je isto volio nju i stoga mu jebilo zao sto joj nije rekao o namjerama da ju upise u konzervatoriji,buduci da je tako lijepo svirala. No i ona ga pocinje zanemarivati.

8. STEPSKI VUK(HERMAN HESSE)Govori o Harryju Halleru, osamljenom i nezadovoljnom intelektualcu u potrazi za izlazom iz ivotne krize u koju ga je dovela podvojenost vlastite linosti izmeu ljudske i vuje prirode. Harry Haller je intelektualac u kasnim etrdesetim godinama, koji ivi sam, a nain ivota mu je vrlo neuredan jer se zbog svoje prirode ne moe uklopiti u normalno graansko drutvo. Harryjeva linost je podijeljena u dva suprotstavljena pola koja si meusobno smetaju: ljudski (simbol umnog, plemenitog i kulturnog) i vuji (simbol nagonskog, divljeg i surovog). Za vrijeme jedne veernje etnje gradom i obilaska krmi gdje trai utjehu u alkoholu, susree neobinog ovjeka koji mu daje knjiicu "Traktat o Stepskom Vuku". Knjiga je hladna psiholoka analiza kojoj je predmet sam Harry Haller. Traktat mu ne donosi puno novih spoznaja, ali ga potie na razmiljanje o vlastitom identitetu i ivotu; razmilja o samoubojstvu. Uskoro susree mladog profesora kojeg otprije poznaje, i prihvaa njegov poziv na veeru. Ona zavrava potpuno neuspjeno - Harry je razoaran malograantinom profesora i njegove ene, a nezadovoljan je i samim sobom. U sasvim oajnom stanju upuuje se u krmu "Kod crnog orla" preporuenu od strane misterioznog ovjeka koju mu je dao "Traktat o Stepskom Vuku". Tamo upoznaje Herminu, djevojku koja ga sasvim dobro razumije i obeava mu pomoi. Hermina ui Harrya plesati i uvodi ga u potpuno novi nain ivota. Upoznaje ga s lijepom kurtizanom, Marijom, koja mu postaje ljubavnica, i saksofonistom Pablom zahvaljujui kojem poinje cijeniti jazz. Harry je sada sretan premda ponekad osjea da ta srea nije ono to on zapravo trai. Istovremeno se komplicira njegov odnos s Herminom; ona ga eli navesti da se zaljubi u nju i zatim ju ubije jer je ona zapravo slina njemu iako se ponaa na drugaiji nain. Hermina ga poziva na krabuljni ples gdje se konano zaljubljuje u nju. Po zavretku plesa ostaje s njom i Pablom. Harry konano zakljuuje da mora prihvatiti humor kao rjeenje svoje krize, nauiti se smijati svijetu i sebi samome. HARRY- jedan osrednji, vrlo depresivnan, osjetljiv ovjek po imenu Hari Haler koji je stavljen u haos prolaznog vremena, jedanput se mui da ubije onaj dio u sebi o kome je nauio da govori kao ivotinji, drugi put on joj poputa. ovjek i vuk - tek to intelektualno razlikovanje ini raskid stvarnim-u stalnom ratu vrebaju jedan drugog, mrze se i preziru se, pokuavaju da se sakriju pred sobom, tee da jedan drugog savladaju. Hesse prikazuje jedno duhovno-duevno prelamanje ovjeka, ovjeka vujaka. Posvetio se razmiljanju i knjigama, ne bavei se nikakvim praktinim poslom. Dugo je ostajao u krevetu.Soba mu je uvek bila puna razbacanih knjiga, opuaka od cigareta, imao je slike po zidovima.Osjeao da ga ivot odbija i odbacuje.

9.EST LICA TRAE AUTORA (LUIGI PIRANDELO) Nadzornik strojeva odlazi, a poinju pristizati Glumci i Glumice kako bi sudjelovali u pokusu Pirandellova komada "Igra uloga". Majstor pozornice utiava Glumce jer dolazi Redatelj. Redatelj se prvo raspita ima li pote, a zatim ree Majstoru pozornice da upali malo vie svjetla jer je premrano. Svi su tu, no nema Prvakinje. Ona kasni kao i uvijek, no ubrzo dolazi, sva u bijelom, nosei psia. Psia preda Majstoru pozornice da ga odnese u garderobu. U meuvremenu u dvoranu ulazi kazalini vratar. Dolazi do Redatelja najavljujui est osoba koje zbunjeno ulaze u dvoranu. (Kako bi se razlikovale od Glumaca, Osobe nose maske koje prikazuju njihove temeljne osjeaje: grinja u Oca, osveta u Pastorke, preziranje u Sina, bol u Majke.) Osobe trae autora. Redatelj govori da tu nema nikakva autora jer nemaju pokus nikakva nova komada, na to Pastorka ree da bi njih estero mogli biti njegov novi komad. Redatelj im govori neka odu jer on ne eli imati posla s luacima. Otac govori da su on i petero ostalih nastali kao osobe komada, na to Redatelj i Glumci prasnu u smijeh. Otac povrijeeno kae da mu je ao to se tako smiju jer Osobe nose u sebi bolnu dramu, kao to se to moe vidjeti po Majci koja je zavijena u crninu. Pastorka pokazuje svoju strast pjevanjem i plesom. Govori kako e ona uskoro nestati, kad Djevojica bude umrla i napustila svoju majku, kad Djeak napravi najveu od svojih budalatina. Ona mora nestati jer je bila intimna s Ocem i vie se ne vidi u toj obitelji, ne moe gledati kako Sin nanosi Majci bol jer je ljubomoran na Djeaka i ne eli Majku priznati kao svoju majku. Pastorka i Sin tad napadaju Oca. Pastorka kae da joj je Otac ponudio sto lira za "uslugu", a i Sinu je htio platiti kako bi smirio svoju savjest. Majka se zgraa nad Pastorkinim rijeima.Otac Majku daje svome Tajniku s kojim je ona rodila troje djece. Tajnik je umro, a Otac je ve prije toga napustio obitelj pa Majka poinje raditi u krojakom salonu kako bi uzdravala obitelj.To je zapravo bila javna kua, u kojoj Pastorka zarauje novac kao prostitutka, a iscrpljujui je posao Majke samo zastor koji prekriva obitelj. Otac dolazi u javnu kuu te odlazi u sobu i spava s Pastorkom. Tu priu priaju lanovi obitelji, a na pozornici se zbiva neto posve drugo. Glumci i Redatelj pripremaju probu nove Pirandellove komedije, ali tada dolaze navedeni lanovi obitelji i trae da se izvede jedna ''njihova drama'', na koju su glumci i Redatelj pristali, i svoju priu iznose na pokusu.Tada su se vidjele razlike izmeu pozornice i stvarnoga ivota jer su na pozornici stvarni samo glumci, a lanovi obitelji dolaze iz neke druge stvarnosti. lanovi obitelji tada postaju vlastiti glumci. Glume sebe na temelju onoga to se dogodilo u stvarnom ivotu. Kako se Otac vrati obitelji i prihvaa ih u kuu, to stvara neodriv poloaj. Sin se zatvara u neprijateljsku utnju, Djevojica se utapa u bazenu.Zajedno s tom dramom proivljavaju jo jednu. Samo oni mogu prikazati svoju vlastitu tragediju, samo je oni mogu ivjeti. To je vjena drama. U drami se isprepliu dvije radnje i dvije stvarnosti.Majka - Majku kao da je prestraio i unitio nepodnoljiv kret sramote i ponienja. Ogrnuta gustim udovikim florom, skromno je obuena u crninu, a kad podigne koprenu pokae lice koje nije slabunjavo nego kao od voska, a pogled joj je uvijek sputen.PaStorka - Osamnaestogodinja Pastorka je bezona, gotovo bestidna. Vrlo lijepa, i ona nosi crninu, ali udara u oi njezina elegancija. Odaje prijezir prema plaljivu, ojaenu, i gotovo izgubljenu dranju malog brata.Sin - ima dvadeset i dvije godine, visok je, gotovo ukruen u suzdrivu prijeziru prema Ocu i namrgoenoj ravnodunosti prema Majci, nosi ljubiasti ogrta i dug zelen al oko vrata.Prvakinja - Sva je odjevena u bijelo, s velikim izazovnim eirom na glavi i s draesnim psiem u rukama. Potri kroz red stolica i urno se popne jednim od stepenica.Djeak - od etrnaest godina koji je takoer u crnini...Djevojica - kojoj su oko etiri godine i koja je obuena u bijelo s crnom svilenom vrpcom oko struka.- Djeak i Djevojica ne govore.10. ELAVA PJEVAICA Radnja poinje u tipinom engleskom domu sa tipinom engleskom obitelji - obitelji Smith. G. Smith ita novine i saznaje za smrt Bobbyja Watsona. Iz jednog besmislenog imena i smrti te iste osobe, Smithovi upoznaju itatelje sa obitelji Watson, u kojoj se svi (i keri i sinovi i bake i djedovi...) zovu Bobby, a prezivaju Watson. Tada na scenu dolazi slukinja Mary koja Smithovima opisuje svoj dan, te im se ujedno predstavlja kao njihova slukinja. Kao replika njezinom kratkom monologu, Smithovi ponavljaju sve to je ona rekla i nadaju se da je da je dan provela radei ba to. Tada dolaze i Martinovi, brani par, koji ulaze u kuu i sjedaju za stol. Tada Ionesco zapoinje sa ironiziranjem njihovog branog odnosa. Martinovi, unato injenici da su vjenani, ponu sa upoznavanjem i iznoenjem vlastite prolosti. Nakon injenica da su iz istog mjesta, da su iste godine doli u London, da ive u istom stanu i da imaju istu djecu, njih dvoje shvaaju da su brani par. Tada na scenu dolazi Mary i negira sve to su Martinovi rekli tvrdei da to uope nisu oni te da je sve to su rekli neistinito. Tada se konano pojavljuju i Smithovi te ponu razgovarati sa Martinovima, no usred razgovora zauje se zvono na ulaznim vratima. Nakon to se zvono ulo nekoliko puta i na vratima nije bilo nikog, ga. Smith je odustala od otvaranja. No, kada se zvono ulo jo jednom, g. Smith je otiao vidjeti tko je i na vratima je bio vatrogasni kapetan. Nakon to su utvrdili da vatrogasni kapetan nije zvonio prije, taj isti je poeo priati svoje doivljaje, imajui na umu da mora ii im ga zovnu. Njegove prie su besmislene, apsurdne i neistinite, no zabavljaju Martinove i Smithove koji uvijek imaju nekakve komentare i stalno mole kapetana da im jo pria. No, ponovo dolazi Mary, te se otkriva simpatija izmeu nje i kapetana. Nakon toga, kapetan odlazi, svi ga isprate i vrate se na svoja mjesta. Iako naslov nosi ime prema njoj, lik elave pjevaice se u djelu ne pojavljuje niti jednom. Autog taj lik nije stavio ak ni na popis likova. Iako bi taj lik trebao biti meu glavnima, lik elave pjevaice samo se spominje u drami, i to samo jednom, u prolazu, tijekom odlaska vatrogasnog kapatena: VATROGASNI KAPETAN:(Poe prema vratima, pa stane)Usput reeno, to je s elavom pjevaicom?(Svi zaute u neprilici) Gospodin i Gospoa Smith su predstavnici tipine engleske obitelji. Radnja cijele drame dogaa se u njihovom domu kojeg Ionesco opisuje tipino engleskim. Prema njemu, sve njihovo, pa i oni, su tipino engleski. Oni ugouju Martinove i vatrogasnog kapetana, te sa njima vode razgovor koji od donekle normalnog prelazi u besmisleno nizanje rijei i slova. Gospodin Donald Martin i Gospoa Elizabeth Martin su druga obitelj iz drame. Oni na poetku drame dolaze kod Smithovih kao par, no pri ulasku u dom, oni se ne poznaju. Nakon kratkog besmislenog razgovora njih dvoje konane ustanove da ive u istom stanu, te da su vjenani jedno za drugo. Mary je slukinja Smithovih. Mary se ne pojavljuje puno u drami, ali u svojim pojavljivanjima esto nabacuje neke informacije koje su kontradiktorne onim to su izrekli Smithovi ili Martinovi. Vatrogasni kapetan je lik koji samo privremeno svraa kod Smithovih na razgovor. Dok je tamo, on Smithovima i Martinovima pria svoje dogaaje i stalo brine mora li ii. Prie koje on pria pune su besmislica i neistina, ali dvama obiteljima one se jaku sviaju

11.STO GODINA SAMOERoman hronoloki prati obitelj Buenda i povijest mitskog sela Macondo. Iako naslov knjige direktno upuuje na to da radnja romana traje stotinu godina, ona zapravo nije strogo ograniena u tom vremenskom periodu i mnogi kritiari se slau u tvrdnji da je "sto godina" upotrebljeno kao metafora. Ova neodreenost vremena pridonosi tumaenju vremena na nain svojstven samom romanu, u kojem se isprepliu pomisli i utisci da se vrijeme ponavlja, mijenja brzinu ili potpuno prestaje tei u razliitim dijelovima prie i da se svi dogaaji na neki nain zbivaju istovremeno.Pisac poinje sa vodom za streljanje nesto sto ce doci na svoje i postati jasno tek tamo polovinom romana, pa je otisao u proslost kada je Makondo bilo utopija, pa na 21 str. Dotakao se Ursuline Cukunbabe i nekih dogaaja vezanih za to vrijeme, pa putuje opet u jos dalju buducnost; mnogo godina kasnije, tokom drugog graanskog rata pukovnik Aurelijano Buendia pokusao je da pree isti taj put kako bi zauzeo Rioachu,pa opet kako je pukovnik kao dijete sa bratom i ocem pravio kojekakve izume, to bi se moglo zakljuciti da dogaaji se redaju retrospektivno.I gen.Jos Arcadio BuendaPatrijarh obitelji Buenda, Jos Arcadio Buenda je ovjek jake volje, koji se "otuuje" od svoje obitelji u trenutku kad postaje voen interesom za filozofske misterije. Buenda je vodio Macondo u ranim godinama sela, a njegovo se prisustvo u prii gubi kad on poinje ludjeti, traei kamen mudraca. Vremenom je izgubio razum i poeo govoriti na latinskom. Od tada, on je ostao vezan za stablo kestena. Prije smrti njegova ga ena rsula oslobaa i vodi u njegovu sobu. On se pred sam trenutak smrti vraa pod stablo kestena i tu umire.rsula Iguarnrsula, ena Josa Arcadia Buende, jedan je od glavnih likova romana, iji se ivotni vijek protee kroz gotovo sve generacije obitelji. Ona je ta koja nadzire obitelj, vodi kune poslove i brine se i o samom Jos Arcadiju Buendji.II.gen Jos ArcadioJos Arcadio je bio prvoroeni sin Josea Arcadia Buende, od kojeg je naslijedio upornost i impulzivno ponaanje. Ljubavnica mu je bila Pilar Ternera, koju ostavlja na poetku njezine trudnoe. Pridruuje se Ciganima i odlazi od obitelji. Vraa se u Macondo nekoliko godina kasnije kao odrastao ovjek, tvrdei da je plovio morima svijeta. Po dolasku se eni svojom posvojenom sestrom Rebecom, s kojom je protjeran iz obiteljskog doma. Umire od rane zadobivene od nepoznatog hica, par dana nakon spaavanja svog brata od smrtne kazne.Pukovnik Aureliano BuendaAureliano Buenda je bio drugi sin Jos Arcardia Buenda i prva osoba koja je roena u Macondu. Ime je dobio po svom pretku. Aureliano je proplakao u majinoj utrobi i rodio se otvorenih oiju. Pokazao se nesposobnim za ljubav. Smatrao je da posjeduje nadnaravnu mo predskazivanja onog to e doi, jer ono to je rekao bivalo je istinom. Bori se na strani konzervativaca i uestvuje u 32 rata te vie puta uspijeva umai smrti. Izgubivi interes za ratovanje, potpisuje mirovni ugovor i vraa se kui.Aureliano nije bio samo ratnik, ve i pjesnik. U podmakloj dobi postupno gubi pamenje i postaje neosjetljiv na dogaanja oko sebe. Provodi dane u radionici izraujui zlatne ribice. Mijenjao ih je za novie koje je talio i ponovo izraivao nove ribice. Umire pod stablom za koje njegov otac godinama bio privezan.Remedios MoscoteRemedios je najmlaa ki konzervativca i upravnika, Don Apolinara Moscotea. Ono to ju je najvie inilo privlanom bila je njezina prekrasna put i smaragdno-zelene oi. Udala se za pukovnika Aureliana kad je imala samo 12 godina. Bila je toliko mlada kad se pukovnik zaljubio u nju da su morali priekati s vjenanjem do njenog ulaska u pubertet. Na ope iznenaenje, ona postaje divnom i simpatinom suprugom i zadobija svaiju naklonost. Bila je jedina osoba koja se brinula za Jos Arcardia Buendu za vrijeme njegove bolesti. Ipak, ubrzo umire pri porodu.

AmarantaAmaranta je bila tree dijete Jos Arcardia Buende i odrasla je zajedno sa svojom polusestrom Rebecom. Ljubav i njenost koju je gajila prema njoj prerasli su u ljubomoru i zlobu kad se u njihovom ivotu pojavljuje Pietro Crespi. Obje su ga arko eljele. Amaranta je ak izjavila da e ubiti Rebecu ako se uda za Pietra Crespia, no nakon Remediosine smrti, Amaranta se kaje zbog toga i proivljava emocionalnu krizu. Kad se Rebeca udaje za Jose Arcadia umjesto za Pietra, Amaranta odbija svakog udvaraa pa ak i Pietra Crespia, koji se zbog toga u oaju ubija. Jedan od udvaraa bio je i najbliskiji prijatelj njezinog brata Aureliana, pukovnik Gerineldo Marquez, ali ona odbija i njegovu prosidbu zbog neodreenog razloga. Imala je neseksualne odnose sa svojim ne?acima, Aurelianom Jos and Jos Arcardiom. Predosjetivi dolazak smrti, Amaranta je poela tkati svoj pogrebni pokrov. Kad je zavrila s tkanjem, umire kao djevica i osamljena usidjelica, no donekle zadovoljna jer se pomirila sa svojom sudbinom.RebecaRebeca je siroe koje obitelj Buenda posvaja, jer pretpostavljaju da je ona kerka Ursulinih daljnjih roaka. Ona je u poetku bila vrlo povuena, odbijala je govoriti i imala je neobinu naviku da jede zemlju i vapno sa zidova kue te da sie prst. Sa sobom donosi vreu s kostima svojih roditelja i razgovara jedino sa slugama Visitacion i Cataureom. Pojavljuje se nakon to Jos Arcardio odlazi s Ciganima. Iako je odrasla u domu obitelji Buenda, biva istjerana iz njega nakon to se udala za Jos Arcardia. Jos Arcardijeva misteriozna smrt je na zamren nain povezana s Rebecom, koja nakon toga ivi izolirana od ostatka svijeta. Isti su lik pojavljuje u Mrquezovim novelama ija se radnja takoer odvija u Macondu.

12.AROBNI BRIJEG(THOMMAS MAN)Knjiga je inspirisana Mannovim trotjednim putovanjem u vajcarsku u posjet svojoj bolesnoj eni u sanatorijum, 1912. godine. Prvi dio knjige tano biljei Mannove utiske samog mjesta i njegove kulture. Kao i Hansu Kastorpu, glavnom liku, i Thomasu Mannu je bilo dijagnosticirano vlano mjesto u pluima, pred kraj njegove posjete, ali, sreom, on nije ostao. Mann je odluio da opie opasnost pred mjeavinom slobode i bolesti koja mlade ljude izoluje i odvraa od stvarnog i aktivnog ivota. Originalno, arobni brijeg bio je zamiljen kao novela veliine Smrt u Veneciji. Meutim, Mann je uskoro shvatio da pria sama uzima svoj tok. Poetak Prvog svjetskog rata primorao je Manna da obustavi rad na romanu i ponovo procijeni svoje gledite o evropskoj kulturi. Poslije rata pregledao je sav materijal, osmiljajui ga ovaj put kao kritiku na nezdrave i destruktivne sile koje kovitlaju Evropom i koje su u nekoliko godina dovele do rata na sile koje je smatrao iskljuivo odgovornim za krvavu katastrofu. Bilo mu je potrebno 12 godina da zavri ono to je vidio kao ozbiljnu alu. Knjiga je odmah primila priznanje kod izdavaa u Njemakoj i brzo postala popularna u Evropi i Americi. Mann je smatrao da arobni brijeg treba da se ita dva puta da bi se potpuno uivalo. Dobio je Nobelovu nagradu, 5 godina kasnije, 1929.Kratki sadraj:Hans Kastorp, 23-godinji inenjer parobrodarstva iz Hamburga dolazi po preporuci svog ljekara i ujedno u trotjednu posjetu svom roaku Joahimu Cimsenu, u sanatorijum u Davosu, u vajcarskoj. Pred kraj svog boravka ljekari mu dijagnosticiraju vlano mjesto u pluima i on ostaje u sanatorijumu na neodreeno vrijeme. Tu upoznaje nain ivota i obiaje, stie prva poznanstva, od kojih je najvanije ono sa italijanskim knjievnikom humanistom, Lodovikom Setembrinijem. Kastorp se zaljubljuje u ruskinju, Kalvdiju Sosa, i jedne pokladne noi izjavljuje joj ljubav. Madam Sosa odbija njegovo udvaranje i odlazi u Dagestan. Setembrini ga upoznaje sa jezuitom, Leom Naftom, koji pokuava da utie na Kastorpa svojim pesimistikim i konzervativnim stavovima. Joahim odlazi u ravnicu, ali se ubrzo vraa, jo bolesniji i ubrzo umire. Sukob Nafte i Setebrinija za Kastorpovu duu se zavrava dvobojem u kojem Setembrini ispaljuje hitac u vis, a Nafta puca sebi u glavu. Madam Sosa se u sanatorijum vraa u pratnji Menera Peperkorna, vitalnog holananina sa Jave. Mener je izuzetna i dominantna linost, ali pod pritiskom bolesti izvrava samoubistvo. U Evropi se rasplamsava prvi svjetski rat i Kastorp poslije 7 godina provedenih u Davosu odlazi u ravnicu da se bori. Mann poruuje itaocu da su Kastorpovu izgledi da preivi prilino ravi, ali da to pitanje ipak treba da ostane otvoreno.

HANS KASTORP je 23-godinji inenjer parobrodarstva iz Hamburga.Po preporuci svog ljekara, poslije zavrnih ispita, dolazi na trotjedni odmoru sanatorijum Berghof, u Davosu, vajcarska. U ovom santorijumusmjeten je i njegov roak Joahim Cimsen i Kastorpov dolazak je ujedno iposjeta bolesnom roaku.Hans Kastorp je sauvao samo blede uspomene na svoj pravi roditeljski dom; oca i majku jedva da je i znao. Oni su umrli u kratkom razmaku izmeu njegove pete i sedme godine, prvo majka, sasvim iznenada i u oekivanju poroaja. Hans Herman Kastorp, otac malog Hansa je vrlo neno voleo svoju enu, a ni sam nije bio od najjaih i nije mogao s tim da se pomiri. Dobio je zapaljenje plua i poslije samo pet dana umro. O Hansu se brinuo djed, Hans Lorenc Kastorp i taj razmak vremena, samo godinu i po dana, provelo je siroe, Hans Kastorp, u kui svoga dede, u jednoj kui na Esplanadi. Meutim, i djed je ubrzo umro od zapaljenja plua i brigu o Hansu preuzeo je njegov ujak, konzul Tinapel. Ba zbog ranog gubitka roditelja Hans je u svom nemirnom srcu osjeao potrebu za oinskim autoritetom.Hans Kastorp je imao plave oi, rie brkove i rioplave obrve; bio je koljenovi i njegovi sugraani su ga posmatrali ispitivaki, pitajui se kakvu li e javnu ulogu igrati. Kad je tek doao u sanatorijum neprestano je naglaavao razliku: VI ove, MI dole; kao da se podsvjesno boji ostajanja. Iz istog razloga nije kupio krznenu vreu nego cebad, jer vrea bi ve znaila ostajanje. Kastorp u prvim danima nije napravio nikakva poznanstva. Po svojoj prirodi bio je povuen, a povrh toga osjeao se kao gost i nezainteresovani posmatra.. Kasnije je upoznao ljude koji su sjedili za njegovim stolom, a od svih ljudi, na njega je najvei utisak ostavio italijanski knjievnik, Lodoviko Settembrini. Radovao se to ga ovaj ovjek pouava, opominje, i pokuava da utie na njega. Kastrop je human ovjek, sa Joahimom posjeuje teke bolesnike i moribunde. Njegova elja da pomogne poticala je iz vie motiva; interes za medicinu i protest protiv egoizma koji je tu vladao bili su samo neki od njih. Najvanija je bila njegova potreba da ivot i smrt shvati ozbiljno. On je osuivao ljude koji su pod izgovorom kakvog lakog oboljenja dolazili u sanatorijum samo da uivaju, zaboravljajui da je i on doao iz istog razloga i da je i on jedan od takvih. Dok pomae drugima Kastorp je oseao kako mu se srce iri od sree, kako ga obuzima radost koja je poivala na oseanju da je ovo to ini korisno.Ubrzo njegovu panju privlai ljupka ena bademastih oiju (koje ga podsjeaju na oi njegovog poznanika iz kole, Psibislava Hipea, koji mu je jednom ljubazno posudio olovku i koji je malog Hansa privlaio na neobian nacin), i maijeg hoda, koja u trpezariju ulazi uz estoki tresak vrata, to Kastorpa strano ljuti. Izvjestan nedostatak samostalnosti stvorio je kod njega potrebu da uje kako s tree strane potvruju da je madam Sosa divna ena, a sem toga, ovaj mladi je eleo da ga neko spolja ohrabri, da bi se predao oseanjima kojima su se neprijatno opirali njegov razum i njegova svest. Iako je Hans oaran Klavdijom, ne preduzima nita da je upozna. Meutim, dovoljno je bilo samo da pomisli na nju, pa da ve ima osjeanje koje se slae sa lupanjem srca. U svakom asu svog razdrobljenog dana mislio je na nju, na njena usta, njene jagodice, njene oi, iji su mu se boja, oblik i poloaj urezali u duu, na njena oputena lea, na dranje njene glave, na vratni prljen na prorezu njene bluze za potiljkom, na njene ruke preobraene pod najtananijim tilom s tim slikama bio je povezan strah, silno uzbuenje, nada koja se gubila u neem neodreenom, bezgraninom i potpuno pustolovnom, radost i strah bez imena, ali od koga se srce mladievo ponekad tako naglo stezalo. Dakle, sutinu njegove ljubavi nije sainjavala njeno sentimentalna sjeta. To je pre bila dosta smela i neodreena varijanta te zaluenosti, meavina jeze i vatre, kao stanje oveka u groznici ili kao kakav oktobarski dan u ovim visinskim predelima; a to mu je u stvari nedostajalo, bilo je ba neko oseajno sredstvo koje bi povezalo te ekstremne delove. Svi su ve znali za Kastorpovu zaljubljenost i posmatrali su ga ironino, dok je on zanijet i smijeei se strasno, sa onom vrelinom u obrazima gledao ukoeno u izvjesnom pravcu i njegova ljubav prema ovoj neobinoj eni ostala je nijema sve do jedne pokladne noi kad je konano skupio hrabrosti da joj prie preko cijele sobe, i ba kao nekad Psibislavu, zatrai olovku. To vee izjavljuje joj ljubav na francuskom, ali biva pristojno odbijen. Madam Sosa vec idui dan odlazi u Dagestan. Dok se Joahimu uri u ravnicu i u vojsku, jer ozbiljnost postoji samo dole, u ivotu, Hans i ne razmilja o odlasku, pjevajui Bregovi su stanita slobode! on uiva u svojoj bolesti bez posljedica pomijeanoj sa osjeajem bezgranine slobode. Kad je Joahim odluio da ode, Hans se prvi puta uplaio. Je li mogue da e me on ovde gore ostaviti samog? To bi bilo u tolikoj meri ludo i strano da oseam kako mi se lice ledi i srce nepravilno kuca, jer ako ja ovde gore ostanem sam, onda je sa mnom zauvek svreno, jer ja sam nikad, nikad vie, neu nai put u ravnicu Hans se zavarava i samo odgaa trenutak odlaska. Berens ga je pregledao (kad je otputao Joahima) i saoptio mu da je potpuno zdrav (veina ljudi bi se ovoj dijagnozi obradovala i jedva je doekala, ali Kastorp nije elio da u nju vjeruje, odluio je da ostane sve dok ga Berens ne otpusti izlijeenog, a ne ovako kao danas). Poslije dvogogodinjeg boravka u planini, Hans je stekao zatvorenu samouvjerenost jedne sredine sa posebnim shvatanjima i Oni u ravnici mogli su samo da slegnu ramenima i da konano dignu ruke od njega, a za njega je to znailo potpunu slobodu od koje je njegovo srce malo -pomalo prestalo da strepi. Iz potpune otupjelosti koja je ve prelazila u razdraljivost, Hansa je izvukla elja da naui da skija. Kad je Settembriniju saoptio svoju ideju, on je bio oduevljen, jer to je bio prvi pomak njegove due u ustajaloj atmorsferi Berghofa: Kakva divna ideja! Dve godine provesti ovde i biti sposoban za takvu ideju. Ah, ne, vae srce je zdravo, nema razloga da ovek oajava radi vas. Bravo, bravo! Kastorp je nauio da skija zbog toga to se u dui stidio to visoku planinu i snijenu meavu posmatra iz svog ugodnog zaklona, sa svog balkona. Skijanje mu je prualo eljenu usamljenost, najdublju usamljenost koja ga je stavljala u situacije oveku potpuno strane i opasne. U ogromnoj planini, okruen mrtvom tiinom gdje stalno pada snijeg, Kastorp dete civilizacije, osjeao se potpuno nesigurno, ali njegova ula i duh davno su se bila navikla na takva osjeanja, gore u Berghofu. Za ono to se deavalo u dui Hansa Kastorpa postojala je samo jedna rije: izazivanje. Jednom prilikom naao se usred snijene oluje i u groznici proivljava viziju raja, savrenog ostrva, gdje su svi lijepi, zdravi, pametni i sreni; i krvavog rituala rtvovanja. Poslije sedam godina kod Kastorpa nastupa potpuna emocionalna otupjelost i otuenost od porodice, njegova sentimentalna osjeanja bila su svedena na nulu. Hans Kastorp je gledao oko sebe video je samo jezive i podmukle stvari, i znao je ta vidi: ivot van vremena, bezbrian i beznadezan, ivot aktivne raskalaenosti u stagnaciji, mrtav ivot. I taj je ivot ostao takav sve do poetka prvog svjetskog rata, kad se Kastorp naglo budi, i kao u magnovenju shvata da ne smije vie ni minuta ostati u sanatorijumu, pakuje svoje stvari i odlazi da se bori. Proao je razliita iskustva i od mlade i neformirane linosti pronaao svoj put. Tragino je to je njegov poziv dimom ispunjeno ratite i krvava borba. Na kraju, sam pisac kaze da je ova pria, ova istorija ispriana zbog nje same, ne zbog Hansa Kastorpa, bezazlenog siroeta ivota, jer on je bio jednostavan, samo je morao proi kroz duboko iskustvo bolesti i smrti, da bi dostigao zdravlje i pamet.) Settembrini i Naphta Mann koristi ove likove da suprostavi ideologije optimistinog humanizma i pesimistinog apsolutizma na neoekivan nacin. Kroz svoje uvijene argumente na kraju dou do zakljuaka potpuno drugaijih od onih koji bi se oekivali. Ali, Mann ih jasno karakterie kao sutinski povezane, kao dvije strane istog novia. Nijedan ne moe da postoji bez onog drugog, zato Settembrini prati Naphtu kad se ovaj preseli u privatan stan, a njihovi argumenti su tako povezani, da esto, dok suprostavljaju miljenja, pobijaju sami sebe. Sudbina svakog lika je takoe paljivo napisana, i predstavlja komentar na pogled na ivot ovih likova. Naphtino samoubistvo za vrijeme duela naglaava destruktivnu prirodu apsolutistikog pogleda. Settembrinijevo optimistino shvatanje jednostavno dovodi do razoaranja.Vrijeme arobnog brijega:Vrijeme Vrlo rano Hans Katorp je otkrio poremeaj vremena u Davosu, gdje godinja doba prolaze kao sedmice i njegov 7 godina dug boravak izgleda kao jedno ljeto. U poetku mu je bilo strano teko da prihvati takvo rasipanje vremena. Joahimu, njegovom roaku, ljekari su bili odredili pola godine boravka u sanatorijumu. uvsi to, Kastorp je estoko odreagovao:Pola godine? Jesi li ti lud? () Pa ti si ve pola godine ovdje! Ta nema se toliko vremenaDa, vremena, ree Joahim i klimnu glavom vie puta pravo, preda se, ne obraajui panju na dobronamjerno negodovanje svog roaka. Ovdje se naprosto igraju ljudskim vremenom, prosto da ne vjeruje. Tri tjedna su za njih kao jedan dan. Vidjet e ve. Sve e to vec nauiti, ree i dodade: ovjeku se ovdje izmijene pojmovi. I zaista, vrijeme je udna zagonetka i teko je razjasniti ga.Ali vama ovdje mora da vrijeme u stvari brzo prolazi, primijetio je Hans Kastorp. Brzo i lagano, kako se uzme, odgovori Joahim. Ono uopte ne prolazi, da ti pravo kaem, nije to nikakvo vrijeme, niti je ovo nekakav ivot. Jo prvi dan Katorpu se inilo da ve due vrijeme boravi u Davosu, inilo mu se da je tu postao stariji i pametniji. Razmiljanja o vremenu potpuno zaokupljaju Kastorpa: Dakle, ta je vrijeme? Mi prostor opaamo svojim organima, svojim ulom vida i ulom pipanja. Lijepo. Ali kojim ulom opaamo vrijeme? () Mi kaemo: Vrijeme prolazi. Lijepo, pa neka prolazi. Ali, da bismo ga ga mjerili Da bi moglo da se mjeri, moralo bi da prolazi ravnomjerno, a gdje pie da je tako? Za nau svijest nije tako, mi samo reda radi pretpostavljamo da je tako, i nae mjere samo su konvencijaU Berghofu vrijeme se potpuno usporava, potpuno staje; kako kae pisac talasi vremena valjaju se uvijek u jednolinom ritmu. I dok godina dana znai toliko mnogo u ivotima ljudi u ravnici, jer donosi tako mnogo promjena, u Berghofu to je samo neto dua jedinica vremena, jer vrijeme u Berghofu kao da je stalo, poput vode u nekoj ustajaloj bari. U sanatorijumu vrijeme tako brzo prolazi (ili ne prolazi uopte), dijelom to nikom nije ni stalo, to niko ne haje da li su prole sedmice ili mjeseci. Jedino za vrijeme mjerenja temperature, etiri puta na dan, moe se zaista uoiti ta je jedan minut, ili ta je itavih sedam minuta, koliko traje mjerenje. Jer samo tih sedam minuta je zaista trajalo i imalo ilavu vrijednost; tih sedam minuta se pretvaralo u pravu malu vjenost.U sanatorijumu nijedan izgovor za svetkovanje i zveket asa nije ostajao neiskoriten, tu su se esto pridruivale i line i neredovne svetkovine, tako da su svi roendani, generalni pregledi, divlji i pravi odlasci bili proslavljani aenjem u restoranu. Meutim, godinjica dolaska nije obiljeavana niim drugim sem utanjem. Preko nje se prelazilo, zaboravljalo se da joj se ukae panja, i svako je mogao pretpostaviti da ni drugi ne misle na nju. Na raspored vremena svakako se mnogo polagalo; pazilo se na kalendar, na redoslijed dana i njihovo prividno vraanje. Ali mjerenje i brojanje onog vremena, koje je za svakog pojedinano bilo vezano za ovaj prostor gore, mjerenje dakle, linog i individualnog vremena to je bila stvar onih kratkoronih pacijenata i poetnika. Stari bolesnici su voljeli u tom pogledu ono vrijeme to se ne mjeri, sto nezapaeno protie, voljeli su dan koji ostaje uvijek isti, i svaki je od njih finim instinktom pretpostavljao da i drugi eli ono to i on sam. Smatralo se da je savreno neumjesno i brutalno rei nekome da se dotinog dana navravaju tri godine otkako je doao to se nije deavalo.Poslije 6 godina provedenih u sanatorijumu, Hans vie nije mogao da odgovori ni na jedno pitanje koje se ticalo vremena. Koliko je Joahim ivio ovdje gore s njim do svog divljeg odlaska? Koliko je vremena u svemu ivio s njim? Kad se, prema kalendaru desio taj prvi prkosni odlazak? Koliko je vremena Joahim bio odsutan? Kad se vratio? Koliko je Hans Kastorp sam proveo ovdje dok se Joahim nije vratio, a koliko kasnije kad je ovaj zauvijek rekao zbogom vremenu? Koliko je gospoa Sosa bila odsutna? Koliko je zemaljskog vremena proivio Hans Kastorp ovdje u Berghofu? Koliko mu je godina? I na mnoga druga, slina pitanja, Hans nije mogao da da odgovor. Meutim, da je zaista htio, mogao je Kastorp uz malo truda sve da izrauna i tako ukloni neprijatnu neizvjesnost. Ali, to se njega samog tie, njemu to moda i nije bilo naroito ugodno, ali on nije ni pokuavao da uini neki napor da se oslobodi te nejasnoe i rasplinutosti i da bude naisto s tim koliko je ve vremena ovdje proveo; a ono to ga je u tom spreavalo bio je nemir njegove savjesti, premda je oevidno najgora nesavjesnost ne obazirati se na vrijeme. I Naphta i Settembrini esto raspravljaju o vremenu. Usporavanje i rasipanje vremena povezano je sa truljenjem i bolesnom prirodom Davosa, ali do gubitka osjeaja za vrijeme dolazi i zbog prijatne atmosfere u kojoj pacijenti uivaju. Pacijenti gube osjeaj za vrijeme djelimino zbog strogo regulisane dnevne rutine, zbog koje se jedan dan ne moe razlikovati od drugog pet obroka dnevno, dva sata obaveznog odmaranja, stalno mjerenje temperature svaki dan isti je kao i prethodni.Poruka koju nosi arobni brijeg je: Kad ne bi bilo vremena, ne bi bilo ni napretka ovjeanstva i svijet bi bio samo smrdljiva i ustajala bara.Vrijeme je boji dar dat ovjeku da ga koristi u svrhe ovjeanstva i napretka.

13.DRAME(SAMUEL BECKET)Beketovi junaci su prosli kroz istoriju da bi na drugoj strani videli zastrasujuce istine o ljudskom zivotu. Oni ne mogu da odlucuju ni nasta. Vreme je osnovni dramski prostor u kojem se odvija radnja u ovim dramama. Jedna od velikih tema Beketove literature. Tekst o Prustu govori o tome: ne mozemo umaci jucerasnjici ni sutrasnjici. Govori se o korozivnoj snazi vremena.Beketova metafora RAKA VREMENA. Najveci ljudski greh sto se rodio (Kalderon). Ham u Kraju partije prekoreva roditelje sto su ga doneli na svet. Kao i u grckoj drami, i kod Beketa je VREME UNIVERZALNI, KOSMICKI POREDAK KOJEM SU SVI PODREDJENI. Vreme postaje najopipljivije u starenju i raspadanju mesa. Fizicke patnje starosti stvaraju jednu stvarnost koju junaci drame obicno nemaju : mi postajemo svesni NJIHOVOG CELOKUPNOG BICA. Vladimir i Estragon (prvom smrdi iz usta i ima obolele bubrege, drugom smrde noge), oslepeli Ham, oduzet , u invalidskim kolicima i mucen ritmicnim fizioloskim potrebama, njegovi roditelji u kontejnerima, bez nogu; Vini sto otne u humknu, stara i mecena, ostareli i izlapeli Krap; glave iz urni koje se secaju odlomaka svoje banalne ljubavne istorije, Dzo koga muce glasovi iz secanja. To su TOTALNI LJUDI, ma kako to zvucalo paradoksalno. Ljudi sacinjeni ne samo od odluka i razloga vec i osd krvi i mesa. To je glavna razlika sa klasicnim teatrom, kod koga telo nikada nije do kraja stvarno !