Benac - Problem Retardacije Na Prijelazu Iz Neolitskog Doba u Doba Metala u Sjeverozapadnom Balkanu

8/18/2019 Benac - Problem Retardacije Na Prijelazu Iz Neolitskog Doba u Doba Metala u Sjeverozapadnom Balkanu

1/8


2/8

Ovdje treba napomenuti da je tzv. ilirsko pitanje aktualno većčitavo jedno stoljeće u evropskoj lingvistici i arheologiji, a i danas zato pitanje vlada u znanosti veliko zanimanje. Evo nekoliko podatakau tom pogledu:

a) Arheološka su istraživanja u nekoliko zadnjih desetljeća u

velikoj mjeri opovrgla ranije panilirske i vrlorazličite

migracioneteze, koje su bile dominantne u evropskoj, odnosno balkanskoj znanosti.1 Danas su ove p anilirske teze uglavnom odbačene i sada semeđu arheolozima rijetko mogu sresti znanstvenici koji tako neštozastupaju, koji još brane rješenja da su Iliri u već formiranom »etničkom« sastavu stigli na Balkan.

b) U arheološkoj se znanosti uopće s nešto većom mjerom oprezgleda na prenaglašena migraciona rješenja u genezi pojedinih kulturnih i »etničkih« skupina u južnoj Evropi. Sve vise se uzima u obziri evolucioni, autohtoni razvoj određenih grupa, pri čemu problem

kontinuiteta zauzima važno mjesto. U okviru takvih shvaćanja temeljito se proučavaju promjene koje su se dešavale u sjeverozapadnomBalkanu u tijeku eneolitskog i brončanog doba, da bi se vidjelo kakosu se razvijali tzv. supstratni elementi u genezi ilirskih zajednica.Izučavanje arheoloških nalaza potvrdilo je da nakon velike migracijes Istoka, u postneolitskom vremenu, nije bilo na ovom prostoru nekihznačajnih kretanja kojima bi se moglo potvrditi doseljenje Ilira nasjeverozapadni Balkan. Ovdje su se, doduše, osjetile posljedice egejske i keltske seobe, ali one nisu bitno mijenjale »etničku« strukturuu ovim krajevima, nego su samo utjecale na određena unutarnja pomicanja i donosile neke nove kulturne elemente.

c) Danas je u znanosti aktualno pitanje do koje mjere bi semoglo govoriti o jedinstvu ilirske etničke zajednice. Radi li se tu,zaista o jedinstvenom narodu ili se radi o zajednici vise srodnihplemenskih grupa ili naroda? I drugo, dokle se pruža ilirski »etnički«teritorij? Obuhvaća li on samo uže područje sjeverozapadnog Balkana ili se širi na sjeveroistoku do alpskog prostora i do Dunava?Svaka od ovih teza ima u sadašnjem trenutku svoje zastupnike isvoje protivnike.

No, da se vratimo na vrijeme prijelaza iz neolita u metalna doba.

Arheološka proučavanja ovog perioda znatno su uznapredovala

nakon II. svjetskog rata. Danas je mnogo točnije ustanovljena i situacija u pojedinim dijelovima Jugoslavije pa i u njenim sjeverozapadnim dijelovima. Razlike među određenim regionima Jugoslavije posvesu očite no kod većine stručnjaka prihvaćeno je gledište da na ovomnrostoru ne treba očekivati neko pravo eneolitsko ili bakreno doba,nego se radi samo o kraćem ili dužem prijelazu iz neolitskog u me-

~ i V id i: Simpozij o istorijsko doba, Naučno (dalje: Simpozij 1964).

teritorijalnom i kronološkom razgraničenju Ilira u pra- dtruštvo BiH, Posebna izdanja knj. IV, Sarajevo 1964.

46

canned by C amS canner


3/8


4/8

odnosno u Vojvodini i istočnoj Slavoniji, ali djelomice zahvaća i sjevernu Srbiju i Bosnu.89Lasinjska grupa zahvaća zapadnu Slavoniju,zapadnu Bosnu, zapadnu Hrvatsku i dio Slovenije, dakle, oblasti zapadno od badenske grupe.” Prostor kostolačke grupe nešto je lošijeodređen, jer je ova kultura tek u novije vrijeme izdvojena u čistomobliku, dok se ranije miješala s badenskom i vučedolskom grupom.Ipak se može reći da se ona kreće dolinom Save, Morave, Tamišai Bosne i da zauzima i dobar dio srpskog Podunavlja.10 Njen se teritorij djelomice poklapa s teritorijem badenske i vučedolske kulture,s kojima je dolazila u kulturni, a vjerojatno i »etnički« dodir. Konačno, treba reći da je vučedolska kulturna grupa najraširenija pojavau prijelaznom i ranom brončanom doba Jugoslavije. U svom pregleduove grupe P. Korošec izdvaja tri kruga vučedolske kulturne grupe:uži (Slavonija, Srijem, Slovenija), širi (ulaze još Bosna i Dalmacija) inajširi (ulaze i Donja Austrija, Burgenland, dio Mađarske i dio Čeho-slcvačke, odnosno dolazi do miješanja s Peceler grupom i s kanelo-vanom keramikom).11 N. Tasić, opet, u svojoj disertaciji izdvaja5 varijanti vučedolskog stila i to po ovim oblastima: oblast Ljubljansko Bar je, Slavonsko-srijemska oblast, Srpsko-bosanska oblast, Jadranska oblast s otocima i Češko-slovačka oblast.12

5. U sadašnjoj fazi istraživanja može se s dosta sigurnosti reći:da badenska kulturna grupa nije nikada prodrla na prostor

sjeverozapadnog Balkana— da je kostolačka kulturna grupa u čistom obliku najdalje do

prla do lokaliteta Obre II u središnjoj Bosni— da lasinjska grupa nije na zapadu prešla granice Banije i

Korduna; zastala je, dakle, dosta daleko od Jadranskog mora— da je vučedolska kulturna grupa jedina grupa prijelaznog

doba koja je prodrla do jadranskog područja, čitavom njegovom dužinom i širinom.

To su, eto, neke bitne činjenice koje smo ovdje željeli istaknuti.Kao što se moglo vidjeti, na Jadran je u jačem opsegu prodrla

tek najmlađa od novih, postneolitskih kulturnih grupa iz sjevernogBalkana, odnosno iz Podunavlja ili alpskog područja. To bi bilaneka jadranska varijanta vučedolske kulture (Vrpolje kod Šibenika,Biskupija, Samograd, Grapčeva spilja, Zelena pećina i dr.).

8 N. TA SIĆ, sp. dj., str. 18— 19.9 S. DIMITRIJEVIĆ, Problem neolita i eneolita u sjeverozapadno! Jugo

slaviji, Opuscula archaeologica V, Zgb. 1961.„ B™ AC ;, ° odnosima vučedolske i kostolačke grupe, Simpozij —Neolit i eneolit u Slavoniji, Vukovar 1969, str. 122.rajevo dRasprostran ênost slavonske kulturne grupe, GZM, Sa-

12 N. TASIĆ, sp. dj., str. 53.

48



5/8

Čini se da je slična situacija i na teritoriju Albanije, koja dobrimdijelom pripada jadranskom kulturnom krugu. To se prvenstvenoodnosi na tamošnju fazu Maliq III a, b — Tren II a, u kojoj se srećui elementi Kostolac — Vučedol keramičkog stila i koja će svakakoodgovarati koncu prijelaznog doba.13 Tako bi čitavom dužinom sjeverozapadnog Balkana imali jednu vrstu kulturnog i kronološkog zaostajanja u odnosu na središnji, odnosno istočni Balkan.14

U takvoj situaciji ostaje jedina pretpostavka (barem u sadašnjojfazi istraživanja) da je u jadranskoj zoni mlađa faza neolita trajaladuže i da je obuhvaćala i dobar dio prijelaznog perioda prema metalnim doba. Radi se, sigurno, o kasnoj fazi hvarsko-lisičićke kulturnegrupe, koja je tipičan i valjda jedini predstavnik mlađeg neolita u jadranskoj oblasti. Naselja te grupe poznata su po čitavoj duzini istočne jadranske obale, od Istre do Albanije, kao i na jadranskimotocima 15Napominjemo da se ova kasna faza hvarsko-lisicicke grupevrlo dobro vidi u naselju Obra II, gdje su njeni elementi pomiješams elementima kasne butmirske kulture.18 Nakon te kasne neolitsk^faze u Obrima II. pojavljuju se ostaci kostolačke kulturne grupe, čijisu nosioci ovamo prodrli dolinom rijeke Bosne.17 Kada smo vec prihvatili tezu da je badenska kulturna grupa^ starija od kostolačkegrupe, posve je jasno da je i ovdje u središnjoj Bosni os o označajnog zaostajanja u odnosu na Panoniju. Ako je tako u ovomregionu, dalje kronološko, odnosno kulturno zaostajanje prema zapadu posve je normalna pojava. v

Prema tome, u sjeverozapadnom Balkanu moramo računati sdosta izraženom neolitskom retardacijom, koja je zamijenila dobardio prijelaznog doba prema metalnim doba. To je posve različitasituacija od one u istočnom balkanskom prostoru. Pri tome je odinteresa spomenuti da nosioci kasne neolitske faze u jadranskoj zorunisu poznavali ni osnovne elemente bakrene metalurgije, pa s u u topogledu bili u zaostatku i za nekim vinčanskim grupama u središnjemBalkanu. S obzirom na geografsku udaljenost od primarnih metalurških sjedišta u oblasti karpatsko-alpskog luka, ova pojava je posverazumljiva. ,. .

Zbog svega ovoga treba još jednom podvući da i nema pravesinhronizaeije između kultura postneolitskog doba u južnom i istočnom Balkanu i kultura sjeverozapadnog Balkana Ako je vučedolskakultura predstavnik »kasnog eneolitika« u klasičnom prostoru ove

13 VidT- A. BENAC, Apport a l’etude des processus ethnogenetique, Studia

albanica I X 2 Tirana ^ ^ ’ civiiisatioli prćMstorique de Maliq, Studia albanica

1966 1 Tirana *1966, str, 255 i d. ; M. KO RK UT I, A propos de la formation de l’ethnie illyrienne, Studia albanica 1972, 2, Tirana 1972, str. 58 i d.

i5 Vid i: Epoque prehistorique et protohistanque en Yo ugoslavie, V IIICongres UISPP, Beograd 1971, str. 275 276.

i« Obre II, GZM, N. S. X X V I, Sarajevo 1971, str. 13 6-1 37 .u Isto, str. 138.

49



6/8

kulture,18 onda je svakako njena jadranska var ijanta p aralelna s ranim brončanim doba na jugu Balkana.

Središnje ilirsko područje nalazilo se u polovici I. tisućljećapr. n. e. baš u navedenom dijelu sjev erozap adnog Balkana. I, akoprihvatimo tezu da su se uže ilirske zajednice formirale postupno naovoj teritoriji, u vremenu od eneolita do že ljez nog doba,20 onda bi

jedna mješavina nositelja kasnog neolita (kasne hvarsko-lisičićkegrupe) i nositelja jadranske varijante vučedolske kulture bila kulturna i »etnička« baza za formiranje tih zajednica. Koliko su u tomesudjelovali i nositelji kostolačkog — pa i badenskog — stila, trebada pokažu buduća istraživanja u Albaniji, gdje su, navodno, pomiješani elementi sve tri ove grupe na jednom istraživanom lokalitetu.Kada bi se ovakva situacija pokazala kao definitivna na tlu Albanije, tada bi se morala odvajati jedna južna skupina od jedne sjeverne skupine pravih ilirskih zajednica na sjeverozapadnom Balkanu.21 Danas je još nešto preuranjeno ulaziti u takva razmatranja.

Ovakva teza povlači za sobom i zaključak da su se slični procesiodigravali i na područjima koja su ležala sjeverno i sjeveroistočno odspomenutog dijela Balkana. Pri tome mislimo na miješanje sopotsko--lengyelske baze s nositeljima badenskog i vučedolskog stila ili vin-čanske (pa i butmirske) baze s nositeljima kostolačkog stila. Da li jeprva simbioza dovela do formiranja neke veće grupe panonskih prahistorijskih zajednica, odnosno Panona? Ne radi li se u drugom slučaju o postupnom nastajanju prijelaznih, centralnobalkanskih »etničkih« grupa? To su sve pitanja koja ostaju otvorena i koja će, kađ-tad,naći svoje pravo rješenje.

Na ovom bismo mjestu još nešto rekli samo o dva pitanja: o

spremištima bakrenog oruđa i kultu mrtvih u sjeverozapadnomBalkanu.

U jadranskoj zoni, od Istre do Crne Gore, nađeno je nekolikospremišta i više pojedinačnih primjeraka bakrenog oruđa. Najvećanjegova koncentracija zapažena je između rijeke Krke i Cetine.22Pri tome moramo naglasiti da se na ovom prostoru sreću sve vrstebakrenih oruđa, sjekira, od običnih pljosnatih do tzv. Baniabic-tipa.

18 N. TASIC, sp. dj., str. 79.19 B. COVIĆ, Osnovne ikarakteristike materijalne kulture Ilira na njiho

vom cen tralnom području, Simpozij 1964 str 95 i d20 Vidi bil j. 1. ‘ ‘21 S. Dimitrijević je neke nalaze kanelirane keramike u okviru hvarske

neolitske grupe pripisao izravnom utjecaju iz oblasti vinčanske kulture. Ti utjecaji bi išli, prema mišljenju ovog autora, linijom Drina-Neretva-Jadran (S. DIMITRIJEVIĆ, Zur Frage der kannelierten Keramik in der Hvar-Kultur,

Adriatica praehistorica et antiqua, Zagreb, 1970, str. 112). — Prema sadašnjoj situaciji i stanju istraživanja, ovaj put Drina-Neretva-Jadran nije funkcionirao u vrijeme indoevropske seobe i instaliranja novih grupa na području Balkana.

22 I. MARO VIC, Bakrene sjekire u prethistorijskoj zbirci Arheološkog muzeja u Splitu, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku LV Split 1953, str. 132 i d.

50



7/8


8/8

kulturne grupe — jedino su nositelji vučedolskog stila prodrli i doobala Jadrana i tamo formirali svoju jadransku varijantu. Kako jevučedolska grupa vjerojatno na koncu kronološke ljestvice prijelaznog doba, izlazi da je jadranska zona bila zahvaćena novim »etnič

kim« valom tek na koncu ovog doba. To ujedno znači da u ovompodručju treba računati s vrlo dugom retardacijom kasnoneolitskihkulturnih grupa. U ovom slučaju radi se o kasnoj fazi hvarsko-lisi-čićke kulturne grupe, koja je u ovoj fazi svog razvoja zahvatila ivrijeme u kojem su se na .sjeveru i sjeveroistoku ustalile badenska,lasinjska i kostolačka grupa. U daljoj paraleli, ova neolitska grupaživi paralelno s velikim dijelom halkolitskog doba na Jugoistoku, naistočnim tračkim obalama.

3. Jadranska hvarsko-lisičićka grupa ne poznaje nikako kovinui u tom se pogledu ona razlikuje i od vinčanske, odnosno butmirskekulturne grupe. Tu se osjeća, opet, jedno zaostajanje, ali to zaosta

janje bi bilo i normalno s obzirom na to da bi primame zone metalurgije trebali tražiti u karpatskoj, odnosno karpatsko-alpskoj oblasti.Ovo, u isto vrijeme, ne znači da nositelji hvarsko-lisičićke grupe nisumogli nabaviti neko bakreno oruđe od trgovaca — lutalica koji suovamo, vjerojatno, dolazili preko sjeverne Bosne.

4. U jadranskoj zoni ovog perioda nisu poznati grobovi nositelja jadranske varijante vučedolske kulture. Prema tome, mora izostatisvaka usporedba s pojavama u matičnom području ove kulturnegrupe.

5. Što znače ovi zaključci u odnosu na dosadašnje rasprave ogenezi ilirskih plemenskih zajednica?

Na simpoziju u Sarajevu godine 1964. raspravljano je dosta temeljito o mnogim aspektima geneze i razvoja ilirskih plemenskihzajednica. U toj je prilici uglavnom prihvaćena i teza o Predilirima,Protoilirima i Prailirima kao stupnjevima jednog kontinuiranog kulturnog i etničkog razvoja od eneolita do željeznog doba na kasnijimilirskim teritorijima.27 Tada je naglašeno da su u razbijanju neolitskog svijeta i u stvaranju rane »etničke« baze za formiranje ilirskihzajednica važnu ulogu odigrale badenska i kostolačka grupa, nositeljivrpčaste keramike i vučedolska grupa. No, već tada je rečeno da jevučedolska kultura najraširenija i da je ona doprla do Dalmacije.Prema tome, ovdje se samo dalje razrađuje ova teza, s tim što se za

uže ilirsko područje uzima kao temelj jedna mješavina hvarsko--lisičićke i kasnije vučedolske kulturne grupe.28 Samo u slučaju širenja toga područja prema sjeveru i istoku došli bi u obzir i nositeljibadenske, odnosno kostolačke kulture. Naravno, to je sada pitanjedaljih istraživanja i dalje razrade čitavog pojma ilirskog etničkogstabla.

27 Simpozij 1964 (posebno str. 62— 65j.28 u ovom slučaju bi se onda postavilo i pitanje kako je došlo do razlika

u razvoju na području Liburna, iako bi i na tom području djelovala ista baza.

52

Documents

Benac - Problem Retardacije Na Prijelazu Iz Neolitskog Doba u Doba Metala u Sjeverozapadnom Balkanu