Predgovor-Alojz Benac

eljezno doba (skripta: Marija i Nina)

Predgovor-Alojz BenacU eljeznom dobu dolazi do porasta broja stanovnitva, njegovog kretanja, intenziviraju se meusobni dodiri, ekonomska razmjena, kulturni utjecaji i duhovna strujanja.

Podijeljeno je na starije (Hallstatt) i mlae (La tene) doba. U velikom djelu Europe mlae eljezno doba pripada prapovijesnom vremenu, dok u mediteranskim zemljama i u dijelovima Balkana pripada protopovijesti ili povijesti.

Obrada eljeznog doba na tlu bive Jugoslavije ograniena je uglavnom na starije eljezno doba, jer su neke zemlje ve obuhvaene grkom kolonizacijom i rimskom ekspanzijom na Balkan, stoga su ti prostori ve izili iz prapovijesti.

Ipak, neke od kulturnih grupa starijeg eljeznog doba nastavile svoj razvoj i u mlaem, stoga se njihov razvoj prati do kraja njihovog ivota.

Na prijelazu bronanog u eljezno doba nisu se dogodili nikakvi prijelomni dogaaji, postupno se usvojila tehnologija prerade eljeza, veliki dio kultura se razvio evolucijom iz prethodnih stadija.

U starijem eljeznom dobu dolazi do formiranja odreenih plemenskih saveza i prodora jaih kulturnih utjecaja (npr. trakokimerijskih ) i nomadskih kretanja.

Stane Gabrovec, Ljubljana, UVOD

Obrada eljeznog doba na ovom prostoru podijeljena je na etiri regije, to su:

1. jugoistonoalpska regija sa zapadnom Panonijom

2. jadransko-zapadnobalkanska regija

3. srednjopodunavska regija

4. centralnobalkanska regija

Ve u kasnom bronanom dobu formirale su se skupine koje nastavljaju ivjeti i u eljeznom, osobito u zapadnim predjelima. U sjevernim predjelima, raspadom kulture arnih polja dolazi do kraja bronanog i poetka eljeznog doba.

Tri su arita promjena koje utjeu na nae prostore, a to su na Mediteranu, u Grkoj, s jedne, i u Italiji, s druge strane, te karpatsko-podunavski prostor, gdje se krajem 9.st.pr.n.e. raspada kultura arnih polja, a javlja se keramika sa igosanim ornamentom i inkrustacijom. Povezana s Pontom, ona utjee na formiranje Basarabi-stila, na prostoru od Crnog mora do Vojvodine. Pojavljuje se konjska oprema, novo naoruanje ratnika s ratnim sjekirama i kopljima, strijelama, najvie od eljeza i novim tipom maa. Pojavljuje se i nova rasa konja s Istoka, ali upitno je da li dolazi do stvarnog prodora istonih naroda (Kimerani).

Krajevi bogati eljeznom rudom su jako naseljeni i stvaraju svoje kulturne pokrajine, na naim prostorima to su jugoistonoalpska i zapadnobalkanska regija, koje su izuzetno bogate eljeznom rudom.

eljezno doba je podijeljeno na starije ( haltatsko) i mlae (latensko), s granicom negdje oko 450.god.pr.n.e. Poetak mu se vee za novu konjsku opremu s istoka. To su istraivai povezali s Herodotovim izvjetajem o Kimeranima koji se povlae pred Skitima na jug, a 714.god.pr.n.e. nanijeli su poraz Rusu I., kralju u Urartu. Ta se godina smatra prijelaznom iz bronanog u eljezno doba. No, prijelaz se nije dogodio tako iznenada, ve postupno jo od kraja 9.st.pr.n.e.

U Italiji eljezno doba poinje ve u 9.st., a u Grkoj na prijelazu iz submikenskog u protogeometrijski period, koji se datira obino oko 1050.g.pr.n.e.

Utjecaj iz Italije, Grke i pontsko-kavkaskog podruja ide preko naih prostora prema srednjoj Europi, stoga se taj prijelaz dogodio ranije ovdje, ali ipak se koristi srednjoeuropska kronologija za ove prostore.

SLOBODNI DODATAK: poetak eljeznog doba je tek Ha B-3. dakle oko 750. god. Pr.Kr. je zapoelo eljezno doba! Mlae eljezno je zapoelo oko 450., ali kod nas dosta kasnije, nakon onog poraza kod Delfa!

JUGOISTONOALPSKA REGIJA SA ZAPADNOM PANONIJOM Stane Gabrovec, UvodOva regija obuhvaa podruje Slovenije, sjeverne Hrvatske i sjeverne Bosne. Geografski, to je alpski i predalpski prostor, dinaridi i zapadna panonska ravnica, s rijekama Dravom i Savom koje su i same povezane s Alpama.

Na ovom podruju arheologija je od samog poetka eljeznog doba vidjela prostor haltatske kulture. Ona ovdje ne predstavlja ni jedinstvenu kulturu niti jedinstven geopolitiki prostor ili etnos. Ime je dobila prema nalazitu Hallstatt u Austriji. Ona ovdje predstavlja heterogenu pojavu. Njome se oznaava starije eljezno doba srednje Europe, razlikujui ga od kultura eljeznog doba u Italiji i na jadransko-balkanskom prostoru.

Jugoistona haltatska kultura zadire do Koruke i tajerske, u jugozapadni dio Maarske i na nae prostore. Jugoistona haltatska kultura se dijeli na vie skupina, a to su:

1. dolenjska

2. svetolucijska

3. notranjska

4. skupina Martijanec-Kaptol

5. Donja Dolina-Sanski Most

Izmeu dolenjske i svetolucijske skupine nalazi se Gorenjska, u kojoj ljubljanska kultura arnih polja nastavlja ivjeti i u eljeznom dobu, ne uzimajui bitne oznake susjednih skupina.

Dolenjska i svetolucijska skupina su najcjelovitije i u okviru nae regije. Notranjska skupina zahvaa jo i prostor transkog zalea u Italiji. Martijanec-Kaptol skupina poznata je i pod imenom Kleinklein-Martijanec. Skupina Donja Dolina-Sanski Most obuhvaa prostor sjeverne Bosne juno od Save.

Stane Gabrovec-Dolenjska grupa

(T. I XI)

Dolenjska grupa obuhvaa prostor Dolenjske izmeu Save i Krke, a juno od Goranjaca i Belu krajinu s granicom na Kupi. Na sjeveru joj pripada i Zasavje, gdje see sjeverno od Vaa i Zagorja sve do Trojana, a u donjem Zasavju breuljkasto zemljite sjeverno od Save. Na zapadu joj pripada i Gorosupeljska kotlina, zapadna granica tee rubom Ljubljanskog barja, a istona sa slovensko-hrvatskom granicom.

Vanija nalazita su: Vae, marjeta, Mokronog, Podzemelj, Magdalenska gora, Stina, Novo Mesto, Libna, Brezje, te manja nalazita Malence, Rovie, Valina vas, Dragatu.....

Novu fazu razvoja, haltatski period, oznaava pojava konjske opreme trakokimerijskog porijekla na podruju sjeverno i juno od Alpa.

Prvu kronoloku podjelu postavio je Moritz Hoernes podijelivi grupu na dva stupnja, stariji i mlai haltat, u srednjoj Europi se najee koristi Reineckeov kronoloki sustav ( Ha C i D ).

Danas je ustaljeno pet kronolokih stupnjeva:

1. Podzemelj 1 i 2

2. Stina 1 i 2

3. stupanj zmijolike fibule

4. stupanj certoke fibule (stariji i mlai)

5. negovski horizont (stariji i mlai)

Stupanj Podzemelj (T.I-II, sl.1)Tijekom ovog stupnja jo ivi ljubljanska kultura arnih polja, dokaz za to su ravna groblja s incineracijom u Novom Mestu, Mokronogu, Podzemelju, Vaama, itd. Glavni znak raspoznavanja dolenjske skupine je sahranjivanje pod tumulom, najprije s incineracijom, a kasnije i inhumacijom. I grobni prilozi su drukiji, prvenstveno prilaganje oruja u grobove. Poetak dolenjske skupine se stavlja u drugu polovicu 8.st.pr.n.e. U ovom stupnju mogu se razlikovati muki i enski grobovi. Za muku nonju karakteristini su oruje i igle, a za ensku fibule, ogrlice i utezi za razboje.

ORUJE

Podzemelj 1:

antenski ma (T.I, 1, otkriva vezu sa Italijom. Pripada tipu Welltenburg)) i eljezni bojni no, te sjekiru sa zaliscima ( sl.1, br.10) i sjekiru sa tulcem (sl.1, br.12), brojna su i bronana i eljezna koplja ( u svakom grobu samo po jedno).

Podzemelj 2:

Prvi put nailazimo na odbrambeno oruje, na kacige zdjelastog tipa (T.II,6, sl.1,br.22, javlja se sa konjskom opremom istog trakokimerijskog tipa (T.II,1-5). Ova je kaciga izrazita tvorba dolenjske haltatske skupine).

Prvi put se javlja krivi eljezni ma ( sl.2, br.6, njegov nastanak na istoku, na podruju Bosut Basarabi kompleksa. U Italiji se nalazi samo u Picenumu). Mukarci su odjeu zakopavali pomou igala. To su igle sa stoastom (Podzemelj 1, sl.1, br.1) i igle sa spiralnom glavicom (sl.1,br.2, T.I,8). Mlae su troglave igle (sl.1,br.3), troglave igle sa trubastim zavretkom(sl.1,br.5) su vodei znak podstupnja Podzemelj 2.

FIBULE:

Fibula pripada enskoj nonji.

Podzemelj 1: pojavljuje se prvi put luna fibula sa dvije petlje ( T.I, 4, sl.1,br.13). ve potkraj faze javljaju se voraste eljezne dvopetljaste fibule (sl.1,br.14), te ine vodei tip narednog stupnja Podzemelj 2.

Ogrlice i narukvice su eljezne, rijetke su sitne male perle, javljaju se i bronane i eljezne manete (sl.1,br.19) od okrugle ili trakaste ice.

KERAMIKA

Vodei tipovi u keramici su pitosi (sl.1,br.24), obino sa rebrom u donjem dijelu (T.I,2,10), tu su jo i: amfora, lonac sa stoastim vratom. Karakteristian prilog u svim fazama su zdjele sa uvuenim obodom (T.I,9; T.II,12; sl.1,br.27), visoke su i sluile su za pokrivanje urni.

Ornamentika je skromna. Gotovo da je zamrlo ornamentalno blago KP-a. Javlja se spiralni motiv (sl.1,br.25), malteki kri (poznat u Basarabi-kulturi), te apliciranje bronane dugmadi (sl.1,br.28,29).Stupanj Stina (T.III-IV; sl. 2 i 3)Ovaj stupanj definiran je na osnovu grobova u Stini i Novom Mestu. Sahranjivanje u tumulima je opevaee. Pojavljuju se tzv. kneevski grobovi, meu koje se ubrajaju grobovi s oklopima u Stini (T.III) i grobovi s kacigama sastavljenog tipa sl.2,br.1), grobovi s ornamentiranim izraevinama u situlskom stilu (T.IV,5), grob s tronocem, moe mu se prikljuiti i grobove s apulskom keramikom koji mogu biti i enski.

Horizont bogatih enskih grobova pandan je mukim kneevskim grobovima. Muki grobovi su u stupnju Stina 1, a enski su u stupnju Stina 2. U mukim grobovima je metalno posue i konjska oprema, a u enskim ukras od jantara i stakla.

ORUE I ORUJE

Potpuna vojna oprema sastoji se od: oklopa, kacige, tita, dvaju kopalja, bojne sjekire, konjske opreme, ali se ni u jednom grobu ne nalazi u cijelosti, a nije bio obiaj ni da se tit polae u grob. Najreprezentativniji dio vojne opreme je oklop (T.III,2). Naeno je est primjeraka. U srednjoj Europi na oklop prvi put nailazimo u Slovakoj, u okvitima najranije kulture arnih polja (Br.D). U Grkoj u Argosu i Olimpiji oklopi potjeu iz 8. i 7.st.pr.n.e. Oklopi u dolenjskoj skupini su naslijee kulture arnih polja.

Karakteristina je kaciga sastavljenog tipa (sl.2,br.1),sa ornamentom rozeta i polukrunog prepleta (T.IV,5; sl.2,br.21a), datiraju se u 7.st. Noena je jo i kaciga zdjelastog tipa. Glede ofanzivnog oruja, u ovom se stupnju uvruje klasina garnitura sainjena od 2 koplja i bojne sjekire ( T.III,15, sl.2,br.3-5).

U kneevskim grobovima tog horizonta nalazimo i metalne posude: vedra tipa Kurd ( T.IV,7, koje zadrava jo sve znakove prototipa iz kp, ali je sad nasuprot onim iz kp visokim oko 20 cm, vee, oko 50cm, dok mu je tijelo nainjeno od vie metalnih dijelova spojenih zakivkama.rame mu je otro odvojeno od tijela i obino je horizontalno ilijebljeno.), situle ( sl.2,br.21, za sve je karakteristino da su dno i omota meusobno spojeni zakivkama).U kneevskim grobovima se javlja i konjska oprema trakokimerijske tradicije. Karakteristini su eljezni konjski emovi sa srcolikim zavretkom ( T.III,10; sl.2,br.13). esti su i dugmiasti priivci (T.III,7,8, sl.2,br.10).

U grob se polagala oprema za jednog ili vie konja ( pokop na kolima koja su vukla dva konja).

U muku nonju jo uvijek spada i vieglava igla sa trubastim zavretkom ( T.III,1; sl.2br.16). redovan dio muke odjee predstavlja kopa za pojas (sl.2,br.7,19) eljezno ezlo (sl.2,br.14) je statusni znak i nalazi se iskljuivo u grobovima velikaa.

FIBULE

Glavni znak enskih grobova su unaste fibule. Najstariju varijantu predstavlja velika unasta fubula ( do 20cm) s dugakom nogom i profiliranim zavretkom ( T.IV, 3, sl.3,br.4). mlae su zmijolike fibule s tukovima ( T.V,4,sl.3,br.6)

Meu narukvicama javljaju se bronane, otvorenog tipa, te obine eljezne narukvice. Ogrlice su voraste bronane ( T.IV,2, sl.3,br.14)i od jantara i stakla. Pojavljuju se i naunice, odnosno obrui za pletenice (T.V,12). U ensku nonju spada i plat proiven bronanim dugmetima ( T.V,17). Pronalaze se i dijademe u obliku drveta s listiima u obliku djeteline i kria ( T.V,5-8), te narukvice i manete ( T.V,13,14,15).

KERAMIKA

dolazi do preokreta u izradi i formi. Formiraju se posebni tipovi lonaca, prije svega lonci s nogom. Situle od gline i dalje se zadravaju (sl.2,br.24).Pojavljuju se nove elegantnije i sloenije forme, to se prvenstveno odnosi na ciborije posude s visokom nogom i irokim tijelom (T.V,18,19; VI,9), zatim na situle s nogom ( sl.3,br.24), loptaste posude sa cilindrinim vratom ( sl.3, br.25). Pojavljuje se nova tehnika peenja u lonarskoj pei reoksidacijskim procesom i uporaba usporenog lonarskog kola iz Italije.. Javljaju se i nove tehnike ukraavanja, to su bojenje, najei su vodoravni obojeni pojasevi ( u prvom redu na situlama s nogom , sl.3, br.24). Uvozi se i apulska keramika. Ona spada u krug daunijske geometrijske keramike ( sl.2,br.23)Stupanj zmijolikih fibula ( T.VII i sl.4)Prvotno nazvana faza dvogrebenaste kacige. Sastavljenu kacigu, koja je karakteristina za stiki horizont,nasljeuje dvogrebenasta. Stupanj je dobio ime po zmijolikoj fibuli, i to samo tipovima: s krilcima (sl.4,br.10, T.VII,11), s ploicama (sl.4,br.12), i zmijolika fibula s jednostavno odlivenim sedlastim lukom ( sl.4,br.6; T.VII,10) koja je karakteristina za ovu fazu.

Mogu se razlikovati muki i enski grobovi, igle se vie ne koriste za kopanje odjee, a fibule se mogu nai i u mukim grobovima. Kneevski enski grobovi se vie ne pojavljuju.

ORUJE

Vodee obrambeno oruje ovog horizonta je dvogrebenasta kaciga ( T.VII, 2; sl.4,br.1), ije porijeklo treba traiti u Italiji. Standardno ofanzivno oruje i dalje ostaju bojna sjekira i dva koplja ( T.VII, 4-6, sl.4,br.2-4). U mukim grobovima se uz oruje javljaju i kope za pojas (sl.4,br.15-16) pravokutne bronane i eljezne, te umjesto igala, fibule, veinom po jedna. FIBULE

Dominantna je zmijolika fibula sa sedlasto uvijenim lukom ( T.VII,10; sl.4.br.6). Od ostalih fibula se pojavljuju sangvisuga (sl.4,br.7,9).Nove su rebraste narukvice s krajevima koji se preklapaju (sl.4,br.13), naunice od dvostruke trakaste ice, cilindrine naunice. Ogrlice su od stakla i jantara. KERAMIKA

Potpuno je uspostavljena nova tehnika peenja redukcijskim i reoksidacijskim postupkom, to je zahtijevalo uporabu lonarske pei, kao i usporenog lon.kola. ciboriji se prvi put ovdje javljaju (sl.4,br.20). u uporabi i dalje ostaju estenske situle s nogom ( sl.4, br.23) i poklopcima. Novinu sada predstavlja i naborana povrina, kojom su bili ukraeni ciboriji (sl.4,br.17,18,21).Stupanj certoke fibule ( T.VIII-IX; sl.5)Ovaj stupanj dobio je ime po certokoj fibuli. Postoji 13 vrsta te fibule.ona je nadregionalni tip, a njeno podrijetlo treba traiti u sjevernoj Italiji gdje je i dobila ime. Jedna od vrsta je nastala u Dolenjskoj, to je kombinacija dolenjske trakaste fibule i tipinih elemenata certoke fibule (uspravno dugme na nozi i T-presjek noge). Ostale fibule su rijetke. I dalje se mogu razlikovati muki i enski grobovi. Mukarci sada esto nose fibule, a u bogatijim grobovima nalazi se i ezli kao simbol statusa.ORUJE

Javlja novi tip kacige, negovski tip. Pri tome treba strogo razlikovati klasini JI-alpski tip negovske kacige ( T.X,2,sl.6,br.1), karakteristian za narednu fazu kojoj je dao i ime, od naeg ''italskog'' tipa, koji je sauvao glavna obiljeja izvornog uzorka, a to su prvenstveno iroki rubovi oboda (sl.5,br.1), a prisutna je i dvogrebenasta kaciga.

Kao ofanzivno oruje i dalje 2 koplja i bojna sjekira (sl.5,br.5-7)

Novina je uvoenje skitske bojne tehnike, tj. luk i trorube strijele ( sl.5,br.3)u tobolcu. KONJSKA OPREMA

Nasuprot starijoj trakokimerijskoj, pojavljuje se skitska konjska oprema tipa Vekerzug (sl.5,br.9). ona se sastoji od ema i psalija. Porijeklo iz karpatskog podruja. Skitskoj konjskoj opremi pripadaju i ivotinjske svastike ( T.VIII,1-2; sl.5,br.2), kao i naivci za kaieve, u vidu volovske glave i slova S. Konjskoj opremi pripadaju i falere (T.X,6), ostruge (sl.5,br.4).

METALNO POSUE

Metalno posue se ponovno javlja u vidu situla, nakon to ga u prethodnom stupnju nije uope bilo. Glavno obiljeje situla naeg vremena je izboeno dno s unazad zabijenim ivicama koje dre donji rub plata situle (sl.5,br.28). grli vrata ovijen je oko okrugle, obino olovne ice. Ornamentirane situle su vodoravnim rebrima ralanjene na vie vodoravnih pojaseva, a geometrijski ornamentirane mogu biti ralanjene i nizom iskovanih toaka i kvrica. Razliito su oblikovane i atae , koje su obino nainjene od od trakastog lima i zakivkama privrene za vrat, odnosno rame posude. Jedna od figuralnih situla s Magdalenske gore ima krstaste atae. Drke su masivne, mogu biti i tordirane, a krajevi im zavravaju u shematiziranoj paijoj glavici. U certoko vrijeme spada najvei dio figuralno ornamentiranih situla, no istodobno s njima ive i geometrijski ornamentirane.U certokom, ali i u negovskom horizontu esti su kotlii sa krstastim ataama ( sl.5,br.26).

Srazmjerno su este i ciste, kako sa privrenim, tako i sa pokretnim rukama. ( sl.5, br.25 i 27).U mukoj nonji i dalje su u uporabi pravokutne kope za pojas ( T.8,18; sl.5,br.20), koje sada mogu biti ornamentirane figuralno ili geometrijski.

ezlo je neosporni statusni simbol ( T.IX,4, sl.5,br.21) i sada je raeno od bronce. FIBULE

Iako ih u to vrijeme nose i mukarci, fibule ipak predstavljaju gl znak raspoznavanja enske nonje. Vodea je certoka fibula. B. Teran je razvrstala certoke fibule na 13 vrsta. Oca se vrsta fivule javlja gotovo istovremeno na irem prostoru ( Bologna, u estenskom, svetolucijskom i dolenjskom prostoru), tako da je teko odrediti izvorno mjesto, ali se misli da je to sjev.Italija. tipini elementi certoke fibule su uspravno dugme na nozi i T presjek noge. Certoka fibula druge vrste ( T.VIII,14, sl.5,br.11), kojoj je mjesto roenja sigurno u Dolenjskoj, ujedno je i gl predstavnik starijeg dijela certokog horizonta. Ali se javljaju i vrste : 1a, b...(sl.5,br.13,16, T.VIII,15)Nakit ostaje isti, a pojavljuju se kultni tapovi kao statusno obiljeje. Postojali su masivni bronani i drveni tapovi obavijeni bronanim limom (sl.5, br.19). Na njih su bili prikaeni lanii sa privjescima razliitih oblika. Keramika ostaje ista samo to su sada forme baroknije.

Negovski horizont ( T.X-XI; sl.6)Ovaj horizont ve pripada ranom latenskom razdoblju, ali u kulturnom pogledu je i dalje jugoistonoalpska haltatska kultura. Ime je dobio prema kacigi negovskog tipa i to po njenoj specifinoj jugoistonoalpskoj varijanti ( T.X,2, sl.6,br.1), koja se formira upravo u Dolenjskoj. ORUJE

Kaciga!(T.X,2,sl.6,1) izlivena iz jednog komada, potom kovanjem doraena i s vanjske str polirana (20-ak cm visoka). Nasuprot italskoj varijanti, ima ire rubove, a gl razlika je u oblikovanju ivica rubova. Dok italska ima iroku ivicu,, ova je uvijena i na donjem dijelu rubova dri poseban komad lima. (sluio za privrivanje podloge). Obino ukraena igosanim kruiima..Poznata 3 latenska maa ( sl.6,br.3)

I dalje ostaju koplja i sjekire kao standardno haltatsko oruje (sl.6,br4,5,8-10)

Metalno posue, keramika i nakit ostaju isti kao u prethodnoj fazi samo dolazi do promjene u mukoj nonji koja sad sadri dosta ukrasa.

Meu fibulama vodea je istonoalpska ivotinjska fibula (sl.6,br.15), derivat certoke.

Cilindrine naunice (sl6,br.21), uplje bronane narukvice, tj nanonice...

Naselja

Vodei tip naselja su gradine. To su visinska, dobro utvrena naselja. Oko njih se obino nalaze tumulusna groblja, u kojima su stanovnici pokapali svoje umrle tijekom vie stoljea. Postoje i nizinska naselja uz tokove rijeka.

Nain pokopa

Karakteristian je tip pokopa inhumacijom u tumulima. Grobovi lee tengencionalno u krugu oko prazne sredine ili sa sredinjim grobom. To su porodini tumuli, gdje su porodice ukopavane tijekom vie generacija. Razliite su veliine, postoje jako veliki, pr. Stina, Magdalenska gora, koji mjere 50 70 m u promjeru i kojima do danas ouvana visina iznosi 6 i vie metara. U njima je znalo biti pokopano i vie od 200 pokojnika. U grobni kult spadaju keramiki prilozi, koji su se obino stavljali uz noge. Specifinost dolenjskih tumula predstavlja i pokop konja s umrlim. Konj je mogao biti pokopan u cijelosti, u posebnoj grobnoj jami, ili samo djelomino ( obino samo glava).Bavili su se zemljoradnjom i stoarstvom, te proizvodnjom i preradom metala.

Duhovna kultura

Javlja se novo zoomorfno i antropomorfno-figuralno likovno stvaralatvo. To je glinena plastika konjia na kotaima i apstraktni antropomorfni motivi na zdjeli. Konjska plastika se objanjava utjecajima arhaine grke plastike. Dragatuki trokutovi s produenim gornjim krilima i ralanjenim zavrecima se tumae kao antropomorfni. Slika je religiozna (molitelj), a data je u osnovnim crtama. Sada se javlja i situlska umjetnost koja je karakteristika dolenjske skupine. Metalne posude-situle su ornamentirane s jednim do etiri figuralna friza. Klasian primjer predstavlja situla s Vaa, na ija su dva gornja friza uoblieni scenski prizori, dok je donji, kao i na gr vazama, ivotinjski. Oblikovanje koje oznaavamo kao situlsku umjetnost javlja se i na poklopcima metalnih posuda, na pravougaonim kopama za pojas, na kacigama i naunicama. Umjetnik je likove stvarao tako to bi najprije sa malim dlijetom izradio konture i zatim ih s unutranje strane iskovao dajui im tako plastinost. Motivi su standardni i ponavljaju se. , pr. Na vakoj situli: gore se pojavljuju mukarci koji vode konja na konopcu, konjanik i kola s konjskom zapregom. Glavni prizori su u srednjem frizu.: prizor prinoenja rtve; dvojica mukaraca stoje pored rtvene posude, u koju ubacuju tamjan ; prizor mukaraca velikaa na prijestolju, jedan od njih svira na sviralu drugi dri ezlo u ruci, dok im sluavka, odnosno sluga prinose osvjeavajue pie; prizor dvoboja s rukama s kacigom u sredini, kao nagradom za pobjednika, dvoboj oito ima strogo odreena pravila, poto ga nadgledaju sudije. Na kraju je prikazan sluga kako sa sjekirom na ramenu vodi ovna na rtveno klanje. Ovi prizori su ivo prikazani i nedvojbeno je rije o domaem ivotu. Drugaiji je donji friz: u njemu su uoblieni divojarci i jeleni podignutih glava, iz gubica im vise vitice grana, a slijedi ih lav koji prodire ljudsku nogu. ivotinjski repertoar je bez sumnje preuzet i orijentalnog je porijekla. Uobliavanje situlskog svijeta trajalo je u Dolenjskoj vie od 200 godina. Izvor joj treba traiti u estenskoj kulturi. Glede svrhe, misli se da je moda rije o nekom plemenskom prazniku, da su to ''ifre'' cijelokupnog praznikog dogaaja., jer je scenarij pun ivotne radosti.Situlska umjetnost se gasi zajedno sa zavretkom haltatske dolenjske skupine.

Plastino oblikovanje je manje poznato. Tu su statueta borca s Vaa, enska figurica iz Stine i statueta iz nepoznatog nalazita u Dolenjskoj.

Statueta borca je vojnik sa zdjelastom kacigom i individualnim crtama lica, smjeta se u 7.,6.st.

enska statueta ima dijademu i ogrlice, to je zavjetna figura ene u molitvi. Obje figurice su realistine.

Trea statueta spada u skupinu mukih i enskih figura ranog orijentalizirajueg stila s poetka 7.st.pr.n.e.

Svastike u obliku ivotinja izraene u skitskom stilu su sjedinjene s etruanskim (lav prodire ljudsku nogu prikaz na situli iz Vaa). Ouvano je i nekoliko natpisa. Pisani su venetskim pismom. Pismo se najee nalazilo u slubi kulta, moda i grobnog.

Postavlja se pitanje moramo li novi nain pokopa (tumul sa skeletnim grobovima), koji je u potpunosti preovladao, objasniti dolaskom novog stanovnitva, i to s ilirskog podruja, gdje je takav nain pokopa sa sigurnou dokazan? To bi objasnilo etniko podrijetlo te skupine prije dolaska Kelta u Alpe.

Poslije 300.god.pr.n.e. ne postoji vie nijedan tumul s obiteljskim pokopom, a nekropole su vie ili manje keltskog karaktera. Grobni prilozi se mijenjaju, a javljaju se ravne nekropole mokronoke skupine s incineracijom. Negovski horizont od sljedeeg latenskog ne odvaja nikakvo zgarite niti ruevine, domae stanovnitvo je fiziki preivjelo kraj dolenjske haltatske skupine, ali je izgubilo svoju kulturnu samostalnost.

Stane Gabrovec Svetolucijska grupa

( T. XII XV )

Ova grupa obuhvaa podruje gornjeg i srednjeg Posoja, tj. doline Soe u gornjem planinskom dijelu i njenih pritoka Bae i Idrijice, kao i gornji tok Nadie.

Glavna nalazita grupe su Most na Soi, Tolmin, Kobarid. Skupina je dobila ime po Sv.Luciji, kako se do 1952.god. zvalo glavno nalazite Most na Soi.

Sva tri glavna nalazita su nekropole; Most na Soi-3960 grobova, Kobarid-1110 grobova i Tolmin-400 grobova. Nekropola u Tolminu je znaajna jer su na njoj najstariji grobovi svetolucijske grupe.

Grupa se dijeli na stariju i mlau fazu, Sv.Lucija I (a,b,c) i II (a,b,c).

Stupanj Sv.Lucija Ia Ova faza jo uvijek pripada kulturi arnih polja. Podjela na muke i enske grobove je mogua s obzirom na noenje igle i fibule. Od igala najee su s tordiranim vratom, bikoninom, koninom i spiralnom glavom ( sve naslijee kp-a), a od fibula lune sa jednom petljom ( sl.7,br.4) i naoaraste.

Keramika je skromna i ograniena je na zdjele s uvuenim obodom (T.XII,7), koje mogu biti i na nozi (sl.7,br.27) i na alice s drkom (T.XII,3).Ova faza je omeena na prvu polovicu 8.st.pr.n.e.

Stupanj Sv.Lucija Ib Za ukrasne predmete se upotrebljava najvie eljezo, to su fibule, koje su sad dvopetljaste sheme (sl.7,br.5), zatim ogrlice i narukvice. Mala naoarasta fibula bez osmice se javlja prvi put ( sl.7,br.8), esta je i fibula s dvije ploice, brojne su polumjeseaste fibule ( sl.7,br.7) sa privjescima. Fibule su dio enske nonje, dok se u mukim grobovima javljaju igle s vie glava ( T.XII,9, sl.7,br.2). Umjesto bronanih, javljaju se eljezni noevi ( sl.7,br.12). Keramika je jednolina, vr (sl.7,br.28) i alice s drkama ( sl.7,br.31,32), situle s niskom nogom (sl.7,br.29). Ornamenti su izvedeni pomou avlia ( T.XII,12).Stupanj Sv.Lucija Ic

U ovoj fazi grobovi su bogatiji i raznoliki. Teko je razlikovati muke od enskih grobova poto se sada fibule i igle nalaze zajedno. Ova se faza dijeli na stariju (Ic1) i mlau (Ic2) potfazu. U starijem dijelu su jo karakteristine dvopetljaste lune fibule, meu kojima je sada osobito esta vorasta ( T.XIII,7, sl.7,br.9), nastavlja se i naoarasta f. bez osmice (T.XIII,5). Kao nova sada se prvi put javlja unasta (T.XIII,13) s cik-cak ornamentom na luku. Pojavljuju se i voraste ( T.XIII,8) ogrlice. Nastavljaju se igle s vie glava, a nalaze se i situle s ornamentiranim poklopcem.

U mlaoj potfazi se javljaju nove fibule, manje unaste (sl.7,br.14,15), zatim s dva ili tri dugmeta na luku (sl.7,br.13,20), sangvisuga fibule (sl.7,br.19)), grebenaste lune, protocertoke i zmijolike. Javljaju se i masivne i trakaste narukvice od bronanog lima. U keramici se nastavljaju stari tipovi, a nova je crvena, reoksidacijski peena keramika, u prvom redu situla s nogom i bojenim ukrasom na njoj (T.XIV,8,sl.8,br.26,28)Stupanj Sv.Lucija II a

Ovu fazu oznaava pojava zmijolikih fibula u vie varijanti: s tukovima (sl.8,br.3), s krilcima ( sl.8,br.8), sa jednostavno savijenim sedlastim lukom ( sl.8,br.5). Nova je i svetolucijska fibula (sl.8,br.13), koja je prvenstveno dio enske nonje. Igle gotovo da nestaju, a u mukim grobovima su este zmijolike fibule. Bogatiji grobovi imaju metalne posude, situle i ciste. Pojavljuju se trakaste naunice i narukvice.

Stupanj Sv.Lucija II b

Glavni znak ovog stupnja predstavlja certoka fibula (Certosa, nalazite u sj. Italiji), u svojim brojnim varijantama. I ovaj stupanj se moe podijeliti na dvije potfaze, IIb1 i IIb2. osnovna fibula rane potfaze jest certoka tipa II ( sl.8,br.10), a kasne tip IX,X i XIII ( sl.8,br.21,22). Nove su takoer fibule u vidu pauka, fibule s ukrasnom nogom, sa ivotinjskom glavom. Brojne su metalne posude, situle i ciste. U mukim grobovima se sada javljaju kope za pojas.

Stupanj Sv.Lucija II c

Ovaj stupanj je definiran kasnim varijantama certokih fibula ( T.XV,8-10) i obiajem polaganja oruja u grob (sl.8,br.19-20). Gotovo sve ostale fibule su izile iz upotrebe. Jo uvijek se nalaze metalne posude koje su obino neornamentirane.

Naselja

Naselja su prilagoena terenu, smjetena su uz ua rijeka i sjecita dolina, te zatvaraju ulaze i tite prolaze u dolinu. Naselja se nalaze i na visoravnima koja su izgraena prvenstveno zbog eljeza. Obino su to utvrene gradine i naselja otvorenog tipa na terasama rijeka.

Naselje Most na Soi, otvorenog tipa, na vjetaki napravljenoj terasi na desnoj obali Idrijce. Otkriveno 30 kua iz haltatskog, 2 iz latenskog, kao i jedna iz bronanog. Kue u zbijenom nizu uz cestu. Pravougaone su s jednom,2 ili 3 prostorije. Temelji od kamena, na njima vodoravno poloena drvena greda koja je drala vertikalne grede, zidovi obukani, pod od ilovae...Nain pokopa

Karakteristian je ravan pokop s incineracijom. Dosljedno je upotrebljavan tijekom cijelog trajanja svetolucijske skupine. Mrtvi su spaljivani na ustrini izvan groblja. Spaljene kosti i pepeo se sputao u grobnu jamu, a izuzetno u urne. Grobna jama je gotovo uvijek pokrivena kamenim ploama. Karakteristika u ovoj skupini je da se ne nalazi oruje u grobovima, samo iznimno nekoliko sjekira, kopalja i ma. Iznimno je obavljan i pokop konja koji je pokapan sa svojom opremom.

Bavili su se zemljoradnjom i stoarstvom, te iskoritavanjem eljezne rude.

Duhovna kultura

U umjetnosti se javlja geometrijski stil, prikazi konja i drugih ivotinja na metalnim i keramikim posudama, ali i antropomorfni oblici. Likovi su iscrtani linijama pomou avlia. Svetolucijskoj skupini poznata je i situlska umjetnost i figuralno oblikovanje na fibulama.

Najvrijednija umjetnika tvorevina je statueta vojnika iz Idrije kraj Baa. Na glavi ima kacigu negovskog tipa, u desnoj ruci dri rog, a u lijevoj koplje. Vojnik koji bojnim rogom poziva u borbu. Obuen je u suknju i opasan, na ruci i nozi ima narukvicu. Statueta je realistina i individualizirana.

Iz latenskog doba potjeu natpisi iz Idrije kraj Baa. Napisani su posebnom varijantom venetskog pisma. Iz tog vremena je i natpis na kacigi s Vaa u dolenjskoj skupini i negovski natpisi.

Stane Gabrovec-Notranjska skupina

( T. XVI XVIII )

Ova skupina obuhvaa jugozapadni dio Slovenije. Ovdje se snanije osjeaju utjecaji sredozemnog prostora. Na granicama notranjske skupine ivjele su grupacije Japoda, Istra i Veneta. Znaaj 600m visokih Postojinskih vrata veza Podunavlja i zapada. Za upoznavanje ove skupine najznaajnije su nekropole (kocjan, mihel, Muja jama-ostava...). Poetak notranjske skupine spada u vrijeme kulture arnih polja u 10.st.pr.n.e. Skupina je ralanjena na osam faza, dvije posljednje pripadaju latenskom dobu.

Stupanj notranjska 1

Ovoj fazi pripadaju grobovi s nalazima iz iz 10. i 9. st.; to su lune fibule s dugmetom na luku ( T.XVI,4), dvodijelne zmijolike fibule, ma sa jeziastom drkom, bronani noevi stordiranom drkom, britva s grbom, igle s tordiranim vratom i krina kopa za pojas.

Stupanj notranjska 2

Za ovaj stupanj karakteristine su igle s koninom ili strehastom glavicom glavicom u mukoj nonji (sl.9,br.1), a u enskoj lune fibule s jednom petljom ( T.XVI,16). Od fibula nalaze se jo naoarasta s osmicom i bez nje (sl9,br.12), s lisnatim lukom, polumjeseaste. Od igala nalaze se jo i igla sa spiralnom glavicom ( sl.9,br.3), plaviasta igla s prstenovima ispod glave, troglava igla. Meu ogrlicama najee su tordirane ili glatke od bronce ili eljeza, bronani lanii od okruglih karika, a od narukvica iroke trakaste i obine bronane i eljezne okruglog presjeka.

U mukim grobovima nalazimo i oruje, bronana i eljezna koplja (sl.9,br.7), bronani noevi, ma s punom drkom (T.XVI,10). Konjska oprema se vie ne moe povezati s italskim nego s trakokimerijskim primjercima.

Keramika je skromna. Karakteristine su glinene situle ( sl.9,br.26) i loptaste posude sa cilindrinim vratom (sl.9,br.25).Ova faza se datira u 8.st.pr.n.e.

Stupanj notranjska 3

Ovoj fazi pripadaju dvopetljaste lune fibule (sl.9,br. 11-12), obine i polumjeseaste, najee su bronane, ali ponekad i eljezne. Od igala nalaze su tipine one sa spiralnom glavicom. Novina su naunice od bronane ice sa spojenim zavrecima, takoer i naoaraste fibule s ploicom. Od oruja nalaze se sjekire, koplja, eljezni ma, bronana kaciga. Ovaj stupanj datira se u drugu polovicu 7.st.pr.n.e.

Stupanj notranjska 4 i 5

U 6. i 5.st. dolazi do prekida ivota na svim najznaajnijim nalazitima notranjske skupine, dok u isto vrijeme dolenjska, svetolucijska i istarska skupina pokazuju svoju najveu snagu. Glavna karakteristika ovog stupnja je zmijolika fibula, najstarija varijanta je lijevana (sl.10,br.10).Stupanj notranjska 6

U ovom stupnju nalaze se kasne certoke fibule, vrste 10-12 (sl.10, br.19-20), glatke ogrlice sa spiralno zavijenim zavrecima (T.XVIII,12), eljezna koplja, sjekira, krivi ma (T.XVIII,7), privjesci, ukrasna dugmad, a meu fibulama ve i rano- i srednjolatenska fibula. Ovdje spada i ostava iz kocjana. Bila je zakopana u zidine kocjanske gradine i pokrivena plopm. Sadri 1169 predmeta, meu kojima je 497 perli od jantara. Tumae ga kao blago bogate porodice, ili kao zavjetni dar.Za notranjsku skupinu je karakteristino da ne poznaje nikakav import, a nije prihvatila ni novu tehniku peenja keramike.

Naselja

Od naselja postoje gradine na vrhu brda s jednim ili vie zidina, grdine na obronku brda ispod vrha, te gradine blizanci ( dvije gradine u istoj ravnini objedinjene u jednu ili dvostruke gradine, svaka na svom vrhu, a u jedno ih objedinjavaju zajednike zidine ). Postoje i gradine iji poeci seu u srednje ili kasno bronano doba. Zidine su bile graene u suhozidu, a s unutarnje i vanjske strane su bili veliki kameni blokovi.

Nain pokopa

Prevladava ravan pokop incineracijom, ali se nalaze i pokopi inhumacijom. Spominju se i tumuli (na Krinoj gori). Izgoreni ostaci pokojnika su stavljani u urne ili jednostavno u grobnu jamu. Grobovi su bili prekriveni kamenom ploom.

U najstarijoj fazi esto se nalazi oruje u grobovima, preteno maevi. Kasnije se oruje javlja tek u posljednjoj fazi pod keltskim utjecajem.

Izuzetno se spominje pokop u naselju (kocjan) i u pilji (Okostna jama, 11 grobova s prilozima iz mlaeg haltatskog doba-faza 5 i 6).

Posebno je razvijeno stoarstvo, a vjerojatno se koristila i eljezna ruda. Pronaeni su ostaci eljezne rude, troske i topionica.

Preko ovog teritorija prolazili su najvaniji putovi koji povezuju Italiju sa srednjom Europom i Balkanom.

Duhovna kultura

Notranjska skupina gotovo da ne poznaje figuralno oblikovanje. Takvo oblikovanje na metalnim posudama jo pripada kulturi arnih polja. Takoer ne poznaje ni situlsku umjetnost.

Kameni spomenik iz Stare Suice ima prikaz konjanika s kopljem i kacigom, a iznad njega se nalaze ostaci pet slova venetskog pisma.

Antropomorfni privjesci i pektoral iz Ulake su najznaajnije umjetnike tvorevine notranjske skupine.

Stane Gabrovec Ljubljanska grupa

Na prostoru dolenjske i svetolucijske skupine u eljeznom dobu i dalje ivi ljubljanska skupina kulture arnih polja. Ona ne preuzima obiljeja svojih susjeda ni njihov nain pokopa. Najznaajnije nalazite je Ljubljana, zatim Bled, Kranj, Menge i Molnik. Nakon snane poetne faze Lj IIb IIIa nalazita ove kulturne skupine zamiru.

U enskoj nonji prevladavaju dvopetljaste lune fibule i naoaraste fibule, a u mukoj nonji su vieglave igle. U keramici su prisutni pitosi i lonci, te posude koje podraavaju metalne oblike.

U grobu u Molniku pronaena je zdjelasta kaciga, eljezno koplje, metalna posuda, igle i konjska oprema trakokimerijskog tipa, a od keramike glineni podmeta za posudu.

U grobu s tronocem u Kranju pronaena su jo i koplja, posuda i konjska oprema. Oba groba se mogu smatrati kneevskim, oni predstavljaju zavretak ljubljanske kulture arnih polja.

U isto vrijeme u 5.st. u Gorenjskoj se javlja i tumul sa incineracijom i inhumacijom. Ravni grobovi certoko-negovske faze nemaju urne.

Ksenija Vinski Gasparini, Zagreb Grupa Martijanec Kaptol

( T. XIX XXIII )

Ova grupa se rasprostire na austrijsku i slovensku tajersku, sjeverozapadnu Hrvatsku do srednje Slavonije. Grupa se katkad naziva i Martijanec-Klenklein prema nalazitima u Podravini i tajerskoj. Jedno od najznaajnijih nalazita u Sloveniji je Potela, na obroncima Pohorja. Izvan Jugoslavije obuhvata jo podruje austrijske tajerske posebno dolinu rijeke Solbe, odnosno teritorij rasprostiranja grupe Weis, s njenim najpoznatijim tumulima u Kleinkleinu.Redoviti obred pokapanja je incineracija u tumulima s pojedinanim grobovima. Tumuli su pronaeni u Kleinkleinu (grupa Wies), Martijancu kod Ludbrega i Kaptolu kod Slavonske Poege, uz ostala nalazita. Okvirno vrijeme trajanja grupe je od kasnijeg Ha B3 i prijelaza na Ha C1 stupanj do zakljuno Ha D1 stupnja, od sredine 8. do sredine 6.st.pr.n.e.

Horizont 1

Pod Potelom, na poloaju Lepa ravan, pronaeni su ravni grobovi s incineracijom. Oni poinju jo u vrijeme kulture polja sa arama u Ha B3 stupnju. are su bikonine s ugrebenom ornamentikom, pojavljuju se i bronane dvopetljaste lune fibule (sl 11,br.14), voraste fibule ( sl.11,br.11,12) i rane vieglave igle (sl.11,br., 3,4,13).

Nekropola u Rifniku s preko 200 grobova sadrala je eljezne sjekire, koplja, voraste narukvice i ogrlice, voraste i dvopetljaste lune, te polumjeseaste fibule.

Za ovaj horizont karakteristini su zakrivljeni jednosjekli ma-mahaira sa T-drkom (sl.11,br.6),Basarabi tip, istono porijeklo. Ma je u grupi Martijanec Kaptol prisutan u horizontu 1. uz navedeni primjerak iz Legna ( sl.11,br.6), navodimo jo ma tipa Tachlovice (sl.11,br.1) i ma s antenama iz Kleinkleina. Ovi maevi dokumentiraju nain ratovanja koji je jo vezan uz tradiciju kulture kp, kasnije se u horizontu 2 ma se gubi i ustupa mjesto kopljima i bojnoj sjekiri.

U naselju u Sv.Petru Ludbrekom naena je talionika pe s kalupima za uplje sjekire, dlijeta, koplja, no sa izvijenim sjeivom.

Iz Legrada je poznata ostava trakokimerijskih bronca iz Ha B3 stupnja.

U keramici ( sve po uzorima kp )su prisutne posude bikonine profilacije s visokim stoastim vratom, plitice, lonci i zdjele. Ornamentika je facetiranje i lijebljenje, ugrebeni ornament, u grupi weis se javlja bojenje grafitom na crvenoj podlozi, motivi trokuta i traka.

Horizont 2

U drugoj polovici 7.st. javljaju se grobovi ratnika sa dva, tri eljezna koplja, eljeznom bojnom sjekirom i noem, a u enskim grobovima tipine su fibule, a jedni i drugi sadre bogato ukraenu keramiku.

Bogati kneevski grob 1 iz tumula IV u Kaptolu sadri oruje iz 7.st. i kacigu grko-ilirskog tipa ( T.XIX,5). Umjesto oklopa je ornamentirana prsna zatitna ploa sa zakovicama po rubu, na sredini je rozeta, tj. simbol sunanog koluta (T.XIX,3). Pronaena je i bojna sjekira s bronanim tuljcem i eljeznim sjeivom ( T.XIX,4), te konjska oprema trakokimerijskog obiljeja od bronce ( T.XX,7).

Grob iz tumula u Martijancu sadri bronanu situlu tipa Kurd, to je rijetkost na panonskom tlu u drugoj polovici 7.st. ono to je u ovoj grupi novo jeste tehnika kojom je izveden ukras na keramici, koji vie nije urezivanje , ve lijebljenje. Novo je i bojenje keramike, na crvenoj podlozi s crnim motivima (T.XXII,1), ili na tamnoj podlozi grafitom, ime se postie dojam metalnog sjaja. Prvi put na keramici imamo ukras meandra, obloen olovnim ili kositrenim lamelama, te ornament tekuih spirala (sl.12,br.7). ukraavanje posuda protomima ivotinja ( sl.13,br.1,3), djelomice poiva na tradicijama kp.U keramici dominiraju bikonine posude s visokim konusnim vratom, zdjele, vrevi s drkom, plitice i kupe na nozi. Ornament su okrenuti trokutovi i narebrenja na bikoninim posudama..

Horizont 3

Prijelaz horizonta 2 u 3 je kontinuiran i teko je povui granicu. Keramiki oblici i ukraavanje su isti, samo se sniava visoki konusni vrat velikih bikoninih posuda i nema oboda na otvoru, te se javlja namrekana keramika (sl.13,br.15) esto sa stiliziranim protomama glava ivotinja na rukama ( T.XXIII,6). Sredinom 6.st.pr.n.e., u Ha D1 stupnju, naglo prestaje ivot ove grupe i ona ne dosie mlai haltat. Tek u 3.st.pr.n.e. u vrijeme Lt C stupnja na gradinama se zapaaju tragovi ponovnog naseljavanja.

Naselja

Naselja se iz nizinskih podruja preseljavaju na u sigurnije visinske predjele, to je vezano za trakokimerijski pohod. U sjeverozapadnoj Hrvatskoj se naseljavanje

nastavlja na nizinskim terenima i na manjim uzvisinama, a u Slavoniji se podiu gradinska utvrena naselja. Najznaajnije gradine (istraene) su Potela, Novine kod entilja, Rifnik, Brinjeva gora, od nizinskih naselja to su Sv.Petar Ludbreki i Sigec. Gradine su utvrene bedemima, a u tajerskoj su svi bedemi od zemlje pojaani palisadama.

Nain pokopa

Pokapanje se vri u tumulu incineracijom. Svi tumuli su pojedinani, sadre 1-2 groba, iznimno 5. grobovi u tumulima su na razini tla, obloeni kamenjem ili s arhitekturom od suhozida.

Stanovnitvo se bavilo zemljoradnjom, stoarstvom, trgovinom i metalurgijom.

Duhovna kultura

Grupa Martijanec-Kaptol poznaje situlsku umjetnost. Ukraavanje je geometrizirano i apstraktno ili figuralno naturalistiko, ali ne antropomorfno. Nastavlja se prikazivanje zoomorfnih predstava, ali se gubi prikazivanje ljudske figure, dok je ona jo uvijek prisutna u Kleinkleinu i Sopronu.

Borivoj ovi, Sarajevo-Grupa Donja Dolina Sanski Most

( T. XXIV XXIX )

Ova grupa egzistirala je u dijelu Bosanske Posavine izmeu ua Une i Vrbasa u Savu i u brdskim podrujima u porjeju Sane. Prvi istraivai grupe bili su F.Fiala (sanski most) i .Truhelka (donja dolina). najznaajnija nalazita su Sanski Most, Donja Dolina (tzv.Starije naselje), Otoka u Vrpolju, Zecovi kod Prijedora, Brdace u Laktaima, Petkovo brdo kod Banja Luke, Zemunica.

Period 1 u razvoju grupe Donja Dolina Sanski Most je vrijeme u kojem se ona tek poinje razvijati. U keramici se odrava tradicija kulture polja sa arama. Ovaj period pripada Ha B3 stupnju, tj.8.st.pr.n.e. nekropola Petkovo brdo je kljuni lok za na period 1 . dominira spaljivanje i pokop u urnama. Keramika ( urne, zdjele-poklopci, i alice s 1 drkom , sl.14,br,1,9). Nova pojava su mali pehari amforice, sa po 2 x drke na ramenu i ukraeni urezanim ornamentom. ( T.24, , 8,10). U Donjoj Dolini, po interpretaciji Z.Maria, u ovom periodu se jo odvija ivot na Starijem naselju, osnovanom u HaA1. naem periodu sterijeg eljeznog, odgovara zavrna faza tog naselja, s keramikom u tradiciji kp.

Metalni nalazi iz nekropole Petkovo brdo ( T.24,6,7) simboliziraju nakon dugo vremena u kojem su utjecaji ili od sjevera prema jugu, obrnut proces od juga prema sjeveru. Tom oblikovnom krugu pripadaju 2 pojasne kope (T.24,3) , te igle s malom koninom glavicom, sa 1 ili 2 diska ispod glavice ((T.24,1,2)Osnovano otvoreno ravniarsko naselje Otoka u Vrpolju kod Sanskog Mosta. Pokapanje je incineracijom u urnama.

Period 2 Osnovu za definiranje ini Donja Dolina, naselje koje dostie svoj vrhunac, dok se ono u Sanskom mostu poinje razvijeti kao snaan metalurki centar. Ovaj period se moe podijeliti na tri faze (a,b,c). Oko 700.-te godine nastupila je znaajna promjena u ivotu stanovnika Starijeg naselja Donje Doline, koje je naputeno, pa je kraj Save se podie novo zbijeno naselje, sojenikog tipa, a dijelovi Starijeg naselja su pretvoreni u nekropolu.

Faza 2a u keramici su prisutni oblici : grube zvonaste urne sa 4 jeziaste drke ispod oboda, trbuaste urne, bikonine zdjele, zdjele s proirenim vratom iznutra ukraene kaneliranjem. Od oruja su prisutna eljezna koplja, bojni no i mali noii. Od nakita su prisutni sljepooniarke, voraste i tordirane ogrlice, ogrlice od jantarskih jagoda, dijadema od bronanog lima, masivne bronane narukvice, vieglave igle, naoaraste fibule, fibule u obliku beotskog tita, pojas od bronane dugmadi, pojasna kopa s laticama na obodu.

enski grobovi su izuzetno bogatiji od mukih.

Faza 2b ovo je faza ratnikih grobova, mada su brojni i bogati enski grobovi. U keramici su prisutne urne irokih bokova, bavaste urne, zvonolike urne, trbuasti pehari s dvije drke, bikonine zdjele, male krukaste posudice s rupicama ispod oboda i s poklopcem. Ukraavanje se vri kaneliranjem na obodu, tzv. turbanski obod, na ramenu, vratu, ali i s unutarnje strane; vertikalna rebra, urezivanje ( rafirani trokutovi i rombovi). Od bronanog posua prisutne su zdjele s visokom trakastom drkom i lotos-fiala.

Od oruja naena su koplja, bojni no, nastupa i jednosjekli ma sa otrim prelazom iz sjeiva u ukoenu drku i trnom na tom prelazu. (sl.15,br.3), novina je defanzivno oruje, bronana kaciga grko-ilirskog tipa (sl.15,br.4), bronane i eljezne obloge titova s umbom, bronani oklop, eljezne sjekire s tulcem ( T.25,13), krstastom sjekirom (T.25,12), dvosjekli eljezni ma (T.25,11), mali povijeni eljezni noii (T.25,9).

Nakit je vrlo raznovrsan. U nakitu su prisutne sljepooniarke s kupastim zavrecima iz prethodne faze preuzeti ( T.26,11), tordirane bronane ogrlice, masivne narukvice, fibule s nogom u obliku beotskog tita, donjodolinske bronano-eljezne igle s diskovima (T.26,15-17), tipine za muke grobove i donjodolinske ploaste fibule od tankog br lima, ukraene iskucavanjem ( T.26,5), karakt za enske grobove ove faze. Kompozitni pojasevi, okrugle pojasne kope s perlama na obodu, te mlae kalotne kope. Sljepooni kolutovi od sitno narebrene ice (T.26,12), duge spiralne narukvice,, dvojne igle s trokutastom glavicom (T27,4), fibule sa lukom od jantara...Nastaje promjena u nainu sahranjivanja. Javljaju se jame sa spaljenim kostima bez urne. enski grobovi su i u ovoj fazi opremljeni sa vie priloga. U najbogatijim redovno nalazimo: nekoliko parova sljepooniarki,tordirane br ogrlice, ogrlice od jantarskih perli,masivne narukvice s ukrtenim krajevima, ili one spiralne s veim brojem navoja, br fibule raznih tipova 2-7 primjeraka, kompozitni pojas s kopom, 1-2 zemljane posude. Izuzetno se nau i igle. U mukoj nonji igla je najvanija, ali ni fibule vie nisu rijetke.Keramika je gotovo obavezan prilog i u mukim grobovima (u skeletnim se nalazi pored koljena). To je najee zdjela. Idealno zamiljena bojna oprema jednog ratnika sastoji se od kacige, tita s bronanom ili eljeznom oplatom, dva koplja, maa i noa. Prosjeno naoruanje sastojalo se od dva koplja, maa, noa i tita.

Faza 2c ovo je horizont zmijolike fibule. U keramici su prisutne bavaste urne, zdjele s uvuenim obodom, trbuaste alice s jednom drkom. Od oruja poznata su duga eljezna koplja, bojni no, ma s koso postavljenom drkom. Od nakita su prisutne sljepooniarke, ogrlice od perli, tanke bronane narukvice, narebrene narukvice, ploaste fibule, zmijolike fibule, glasinake fibule i narukvice.

Period 3 obuhvaa vremenski raspon od dva stoljea i obiljeen je upotrebom certoke fibule. Dijeli se na dvije potfaze, 3a i 3b, s tim da se faza 3a moe podijeliti na stariju 3a-1 i mlau 31-2.

U potfazi 3a-1 karakteristine su sljepooniarke od tanke bronane ice, trakaste i donjodolinske ploaste fibule. Pojavljuju se i protocertoka luna fibula. Kao posve novi tip dolaze certoke fibule (28,7),male!. Oruje ine koplja, jednosjekli maevi i bojni noevi. U keramici je prisutna zdjela s uvuenim obodom i poluloptasta zdjela.

U potfazi 3a-2 keramika je prisutna u vie oblika: plie zdjele s uvuenim obodom, bikonine alice, male krukaste posudice, poluloptaste alice. Ornamentika je kaneliranje, te novo - plastino ukraavanje (okrugla ili ovalna ispupenja na trbuhu), modeliranje ivotinjskih glavica na drkama, glaanje, urezivanje. Pojavljuje se i gruba keramika. Od oruja prisutna su razna koplja, kratki maevi, bojni noevi, mali noii, knemide i bronana kaciga grko-ilirskog tipa. U nakitu su prisutne razne varijante certokih fibula, naoaraste fibule s osmicom, sljepooniarke, ogrlice od perli, masivne bronane narukvice s jagodama ili rebrima, spiralne narukvice.

U fazi 3b , vodei tipovi su lokalne varijante samostrelnih fibula, te ve prisutne fibule ranolatenske sheme. U keramici su prisutni mali bikonini lonci, duboke bavaste i poluloptaste zdjele, bikonini i trbuasti pehari i alice. Ukraavanje je isto kao u prethodnoj fazi. Od oruja su prisutna razna koplja, kratki ma, bojni noevi, knemide, a u enskim grobovima kratki krivi no. U nakitu su prisutne ploaste i ranolatenske fibule, ogrlice od perli, masivne bronane narukvice ukraene jagodama.

Naselja

Na podruju ove grupe u eljezno doba su postojala tri osnovna tipa naselja: gradinska, otvorena ravniarska i sojenika. Sahranjivanje se vrilo incineracijom (u urnama zajedno s prilozima) i inhumacijom koja je prevladavala. Stanovnitvo se bavilo zemljoradnjom, stoarstvom, proizvodnjom i preradom metala i trgovinom. Donja Dolina (Starije naselje) bila je vaan radioniki centar jo u kasnom bronanom dobu. Naselja smjetena oko rijeke Sane su prednjaila u proizvodnji i preradi eljeza. Na prijelazu iz 4. u 3. st.pr.n.e. nastupa stabilizacija keltske vlasti u Podunavlju to prekida razvoj autohtonih kultura eljeznog doba i veze grupe Donja Dolina-Sanski Most s jugoistonoalpskim podrujem. Stanovnici sz Bosne u eljeznom dobu,izuzevi Japode u pounju, direktni su potomci nositelja kulture kp. Oni su Panoni, tonijr panonski Oserijati (Donja Dolina). Juni susjedi Oserijata, a istoni Japoda su Mezeji. Njima je pripadalo podruje od ua Sane pa do srednjeg Vrbasa na istoku.Strabon ih ubraja meu panonske narode, to se slae sa arheolokim nalazima. Na prelazu iz 4. u 3. st. Dolazi do definitivne stabilizacije keltske vlasti u JI alpskom podruju i oblinjim prostorima (Taurisci, Skordisci). Iznad nivoa V u Donjoj... sred.3.st. pojavljuje se znatna koliina sive keltske keramike.JADRANSKO ZAPADNOBALKANSKA REGIJA Borivoj ovi Uvod

Granice ove regije obuhvaaju na sjeverozapadu Istru, zatim Liku, na sjeveru granica je na srednjem toku Une, sjeverno od Bihaa,zatim ide juno od Save do srednjeg toka Bosne,skree prema jugoistoku i jugu tako da Romanija, Bjelanica, Prenj i Neretva odvajaju ovu regiju od glasinake kulture. Ovoj regiji pripada i uski obalni pojas od ua Neretve do Boke kotorske. Kulturne grupe koje su obitavale u ovoj regiji su:

1. istarska grupa

2. liburnska grupa

3. japodska grupa

4. srednjodalmatinska grupa

5. srednjobosanska grupa

Stane Gabrovec-Kristina Mihovili,Pula - Istarska grupa

( T. XXX XXXIV )

Ova skupina obuhvaa Istarski poluotok, tj. dananju Istru. Na sjeveru i sjeveroistoku granii sa notranjskom skupinom, na jugoistoku sa liburnijskom grupom, a u Gorskom kotaru sa japodskom skupinom. Najznaajnija nalazita su Nezakcij (Vizae), Beram, Picuge, Sv.Dionizij, Katelir kod Umaga, Pula, Gradina iznad Limskog kanala. Istarska skupina se kronoloki dijeli na est stupnjeva:

Istra I-II 11. 7.st.pr.n.e.

Istra III 7.st.pr.n.e.

Istra IV 6.st.pr.n.e.

Istra V 5.st.pr.n.e.

Istra VI preostalo vrijeme do kraja grupe

Stupnjevi Istra I-II pripadaju jo uvijek kulturi arnih polja, a poetak arnog pokopa je ve u 11.st.pr.n.e.

I stupanj

Prodorom kulture arnih polja dolazi do promjena na istonoj jadranskoj obali. Umjesto ranije inhumacije, zapoinje incineracija. U grobovima su uobiajene are u obliku alice s visokom rukom (T.30,2,14). Starije urne imaju urezani ornament , T.30,2 (horizontalne linije na vratu i koncentrine krugove oko plastinih bradavica). Kasnobronanodobnog su porijekla i dvodijelni i trodijelni tordirani torkvesi (T.30,1). Ve u 11.st. pojavljuju se plavozelene perle od staklene paste ( T.30, 7 , 8)ukraene spiralnom urezanom niti koja je ispunjena bijelom ili utom bojom. Najei prilog u grobovima su narukvice dvoslivnog presjeka, (T.XXX, 11,12). Meu nakit se jo ubrajaju spiralno naoarasti privjesci s visokom petljom (T.XXX,4), spiralni prstenasti privjesci od dvostruke ice, tanke bronane karikice i torkvesi rombinog presjeka. U mlaoj fazi I stupnja are su u obliku alice s visokom rukom i kosim kanelurama na trbuhu (T.XXX,14). U posudama se nalaze narukvice dvoslivnog presjeka, C presjeka, spiralne narukvice, te narebrene i otvorene narukvice.

II stupanj

U ovom stupnju ponovno dolazi do promjene, ali nekropole i nain pokopa ostaju isti. Nove are su u obliku vra, tzv. Wasserkrug ili Henkelkrug ( T.32, 2,3,13). Ovaj tip ara u Istri je obino ukraen urezanim ili pseudovrpastim geometrijskim motivima, ispunjenim bijelom inkrustacijom( rombovi, meandar,spirala, T.31, 2,3). U ovom stupnju se nalaze iroke narukvice od tankog bronanog lima ( T.31, 5,7,11), a ukraene su rafiranim meandrom i stiliziranim pticama. Trbuasti vrevi s geometrijskim ukrasom.Ve u 9. i 8.st. se pojavljuje importirana keramika geometrijskog japigijskog tipa iz Daunije (T.31,14).

III stupanj

U ovom stupnju jaaju utjecaji sjeverne Italije i povezanost s japodskim i jugoistonoalpskim prostorom. U mukim grobovima se nalaze konine kacige (T.32,6), zakrivljeni eljezni ma, vieglave igle (T.32,2,10). este su i metalne posude, a posebno je vana alica s rukom. Javljaju se i situle sa zakovicama privrenim dnom, ali i sa ukucanim, ciste i kotlii sa krinim ataama (ono to dri drke na posudama). U ovom stupnju su fibule ee; unaste, zmijolike, protocertoke. Mnogobrojne su naunice s jednim jantarnim zrnom, narukvice od vie puta savijene ice, cjevaste i tanje ogrlice. U keramici nestaje vreva i meandra, a glavni predstavnici su sada situle s nogom s ukrasom izvedenim udubljenim tokama i jamicama, te lonci s plastinim bradavicama. Brojna je importirana keramika,tzv. apulska keramika (Apulija, juna Italija). Daunijska keramika se dijeli na 4 faze (podjela E. M. De Juliisa) :

1. geometrijska protodaunijska (9.-8.st.)

2. subgeometrijska daunijska I (700.-550.god.)

3. daunijska II (550.-400.god.)

4. daunijska III (4.st.)

U ovaj stupanj spada daunijska I keramika, to su monokromni krateri bez noge i s nogom; i dvobojni s upotrebom crvene boje.

IV stupanj

Novina u ovom stupnju su zmijolike fibule raznih varijanti (novina) i sanguissuga fibule ( T.33,8). Oruja u grobovima ovog vremena gotovo da nema. Pronalaze se vieglave igle i brojno metalno posue. U ovaj stupanj spada brojna estenska keramika (Italija, Este), prije svega crvene narebrene situle na nozi (T:33,12), a nastavlja se import daunijske keramike ( dvobojne posude s crvenom bojom i rogatim ivotinjskim glavama apliciranima na njih, tzv. sfageion). Pojavljuju se bronane lepeze i kameni spomenici u Nezakciju.

V stupanj

Meu fibulama prevladavaju certoke, protocertoke i zmijolike. Od keramike javlja se 6. i 5. st., mlaa apulska 6.st., te grko italska keramika. Jako je mnogo figuralno ornamentiranih situla.

VI stupanj

Ovaj stupanj obuhvaa razdoblje od 4. 1-st.pr.n.e. I dalje je velika koliina importiranih predmeta, a posebno u Nezakciju. Situle sada imaju jedan figuralni friz. Od oruja se pojavljuju sjekire i duga eljezna koplja. Ovo razdoblje oznaavaju i razni oblici certokih fibula. Nastavlja se import daunijske keramike i to posuda raenih na lonarskom kolu slikanih horizontalnim trakama, valovnicom ili stiliziranim biljnim motivima. Prvi put se pojavljuju primjerci srebrnog helenistikog nakita,ploaste i certoke fibule, potkovaste naunice i antropomorfne maske. Nastavlja se i uvoz gnathia keramike iz junoitalskih radionica.

Keltski utjecaji u Istri su prodrli preko idrijske skupine, najee su fibule srednjolatenske sheme. Do potpunog prekida razvoja istarske kulture dolazi na poetku nove ere.

Naselja

Naselja istarske skupine, gradine, odnosno kateljeri, visinskog su tipa i utvrena. Ponekad imaju jake, kulama uvrene ulaze, esto dograene i zazidane. Na jugu Istre prevladavaju gradine jo iz bronanog doba, dok su na sjeveru i Slovenskom primorju nastale u eljeznom dobu. Zidine su megalitske graene od velikih kamenih blokova, to je ee na jugu Istre.

Nain pokopa

U grobnom ritusu koristi se iskljuivo incineracija. Nekropole se nalaze u sklopu bedema, unutar glavnog platoa naselja, u blizini naselja. Poloaj je biran u odnosu na glavni prilazni put ili glavni ulaz u naselje. Grobovi su bili jednostavne jame, obloeni neobraenim kamenjem, te grobovi od obraenih kamenih ploa.

Stanovnitvo se bavi zemljoradnjom i stoarstvom te obradom metala. Istarsku posebnost je inila izrada bronanih igala sa eljeznom jezgrom. Veliku ulogu imala je i trgovina.

Kameni spomenici naeni su u Nezakciju u okviru nekropole. Bili su dijelovi svetita ili dio grobne arhitekture. Nisu pronaeni u svom prvobitnom poloaju tako da njihova funkcija nije odreena. U istoj plastici poznajemo 2 muka poprsja, donji dio muke figure, konjanika na konju, fragment noge, dvojnu ensku glavu. Poprsja imaju ruke stisnute uz tijelo, savijene u laktu i poloene na prsa. (vidi slike Vizae!)ime Batovi, Zadar Liburnska grupa

( T. XXXV XLII )

Liburnska kulturna skupina bila je rasprostranjena na primorju, od rijeke Rae u Istri do Krke u sjevernoj Dalmaciji s pripadajuim otojem. Graniila je na sjeverozapadu s istarskom, u zaleu s japodskom i na jugoistoku s dalmatskom kulturnom skupinom. Dobila je ime po Liburnima koji su nastanjivali taj prostor. U pisanim izvorima prvi put se spominju u 8.st.pr.n.e. (734.god.) u sukobu s Grcima koji su im oduzeli otok Krf. Poznato je vie stotina nalazita iz eljeznog doba, a najznaajnija su Nin, Zadar, Radovin, Bribir, Lisii, Nadin, Zaton ninski, Privlaka, Vrsi, Jagodnja Gornja, Filipjakov, Ljuba, Dobropoljci, Velika Mrdakovica, Dragii, Murter, Sali, Kolan, Novalja, Jablanac, Lopar, ula i Baka na otoku Krku, Osor, Kastav i Grobnik.

Nalazita se dijele na gradinska, peinska, groblja na ravnome, grobne humke, ostave i nalazita nepoznatih svojstava. Poznato je 18 ostava, sve su iz posljednje faze od 4. 1. st.pr.n.e. razvoj liburnske skupine je podijeljen na tri razdoblja i est faza od 11.- 1.st.pr.n.e. Prva faza se ne vee za eljezno doba, ve se izdvaja u posebno, jer pripada bronanom dobu. Razmatra se kao prijelazna faza. Kulturni razvoj Luburna se odvijao kroz dva razdoblja i pet faza :

1. razdoblje liburnske prevlasti na Jadranu, od 9. 6.st. (I III faza)

2. razdoblje gubitka prevlasti na Jadranu i opadanje moi Liburna, od 5. 1. st. (IV i V faza)

Liburni su postupno naselili jadranske obale, srednju Dalmaciju, ue Pada, pokrajinu Picenum (danas Marche) na suprotnoj talijanskoj obali nazvanu po liburnskom plemenu Piceni i jugoistonu Italiju, Apuliju (Puglia), njen sjeverni dio zvan Daunija po ilirskim Daunima.

I faza oznaava stabilizaciju nakon balkansko panonskih seoba. Datira se u 9.st.pr.n.e. Karakteristine su velike ukraene lune fibule, bez odebljenja na luku ( T.37,1,2,5, nastale po uzoru na one sa 2 zadebljanja iz prethodne faze), dvodijelne spiralnonaoaraste fibule ( T.37,3). Osnovni i najei oblici ove faze su pored navedenih i dvodijelne zmijolike fibule sa spiralnim diskom na kraju noge ( T.37,6). Domau metalnu proizvodnju dokazuju kameni kalupi za lijevanje sjekira s tuljcem iz Radovina.

II faza se dijeli na dva stupnja ( A 8.st.; B 7.st.), definira je snana pomorska trgovina i zaposjedanje jadranskih obala. Uvozi se velika koliina strane robe : zemljane posude sa slikanim geometrijskim ukrasom starije tzv japike vrste iz Apulije ( T.36,1; T.38,1), cno glaane posude iz Apulije i s venetskog podruja na sjev. Jadranu ( T.36,3,4), pojedine metalne proizvode (jednodijelne zmijolike fibule T.T.38,12,13)i maeve sa spiralnim ruicama T.37,12) i dr iz Italije. U grobovima se nalazi velika koliina grobnih priloga, spiralne i lune fibule, brijai, spiralne narukvice, ukrasne igle, proizvodi od jantara koji se obilno iskoritavaju sve do 4.st. i idu u red najeih proizvoda. Od jantara se rade fibule, ogrlice, narukvice i naunice, te ploice sa dvije ivotinjske glave. U mlaem stupnju iz upotrebe izlaze lune fibule, a javljaju se fibule s dva dugmeta na luku, bronani eljevi, pektorali i privjesci s dvije trapezaste ploe sa ptijim glavama na kraju ( sl.19,br.23,sl.20,br,8-10,br21,br.1).

III faza je datirana u 6.st.; i dalje se uvoze velike koliine daunijske keramike mlae faze, metalni predmeti i zemljana vjedra. Poinje uvoz crnofiguralne grke keramike. Javljaju se protocertoke fibule, ovjekoliki privjesci, kasne zmijolike fibule. Ovu fazuposebno obiljeavaju pracertosa fibule (T.39,3; T.40,6)IV faza se datira u 5.st. Grci preuzimaju vodstvo u trgovini na Jadranu. Nastavlja se uvoz apulske i grke robe. Smanjuje se upotreba jantarskog nakita. Javljaju se pojasi od bronanih ploa sa dvostoastim privjescima (T.40,11) i sa okruglim vezicama, kruni olovni naljepci s upisanim kriem, a u manjem broju kasne zmijolike i certoke fibule. Ovu fazu posebno obiljeavaju ranolatenoidne fibule mjesne vrste koje su se razvile iz pracertosa na domaem tlu ( sl.19,br.24,30,35; T.40,7,17).

V faza se dijeli na dva stupnja, A 4. i 3. st.; B 2. i 1. st. Pod helenistikim utjecajima dolazi do temeljitih promjena u kulturi(iako su trajno zadrane mjesne izrazitosti): gradnja bedema u megalitskoj tehnici, mjestimino preuzimanje helenistiki nain sahranjivanja s mnogo priloga, obilno se uvozi grka i italska keramika (gnathia T.42,2,3,6-8)i helenistike vrste T.T.42,4,5,10). Razvijaju se novi proizvodi: ploaste fibule ( T.41,11,,16,26), potkovaste naunice (T.41,10,21), prstenje, ogrlice, narukvice, proizvodi od srebra, neki pozlaeni, novana razmjena (rimski novci). Pod keltskim utjecajima se ire rano i srednjolatenske fibule(T.41,15,23).

Naselja

Osnovni oblik su bile gradine na uzvisinama, esto utvrene bedemima. Rijetka su naselja bila u nizinama, veinom na poluotocima. Postojala su i peinska naselja. Veliki broj gradina bio je stalno naseljen, neke povremeno, a neke su sluile kao zbjeg ili izvidnice. Ponekad su uz bedeme bile dograene i etvrtaste kule. Nakon rimske prevlasti veina je gradina naputena i naselili su se u nizinama (Senia, Tarsatica). Samo su neke gradine nastavile ivjeti kao Jader, Asseria, Varvaria, Aenona.

Sahranjivanje pokojnika

Kroz itavo eljezno doba Liburni su se pokapali na dva naina:

1. u zajednikom groblju na ravnom zemljitu pokraj naselja

2. u kamenim gomilama razasutim na velikom prostoru podalje od naselja

pokojnike su obino polagali na bok u zgrenom poloaju u krinje od okomito poloenih kamenih ploa ili izravno na zemlju. Uz pokojnike su prilagali nakit, dijelove nonje i osobni pribor, a oruje, orue i posue rijetko. Poznat je samo jedan ulomak kamenog nadgrobnog spomenika stele s urezanim prikazima brodova.

Nije poznat ni jedan ratniki grob iz ovog razdoblja. Naeni su samo pojedinani primjerci oruja, maevi, bodei, noevi, iljak ili strelica, koplja, kacige, sjekire. Liburni su poznavali zdjelastu vrstu kacige, grko ilirske kacige i okrugli tit.

Nakit je izraen od bronce, jantara, srebra, olova, staklene paste, kosti, kamena, peene zemlje, eljeza, pozlate i koljki. Zastupljene su ogrlice, narukvice, naunice ili sljepooniarke, prstenje, privjesci, toke, puce, ukrasne igle, fibule, naljepci, ploe i vezice za pojas. Najee fibule su spiralne, sa zrnom jantara, mjesne vrste pracertosa i ranolatenoidne, pa lune. Od privjesaka se istie vrsta velikog prsnog nakita (pektorali), dugog oko 60 cm, od dvije trapezaste ploe sa ptiijim glavama na krajevima, spojene laniima, dosad naen samo u Ninu i Zatonu. Od vezica za pojas najee su krunog oblika sa izrezanim kriemili svastikom sunanim znakom, i dr oblika, neke zavravaju sa konjskom glavom ( sl19,br.21-29). Najee ogrlice su od niza zrna jantara i od savijenog lima, esto spojene ( T.38,18), a rijetko su tordirane. Od narukvica najee su spiralne ( T.37,18).Poznata je samo sitna plastika, veinom od jantara, bronce i srebra, neki su primjerci pozlaeni, a neki su od peene zemlje. Izdvajaju se samo dvije vee kamene glave iz Vaana i Raba. Dvije su figurice u obliku ene, a najei su privjesci od ivotinjskih glava i ovjekoliki privjesci.

Liburni nisu kovali svoje vlastite novce. Koristili su rimski republikanski novac, novce Metaponta, Herakleje, Atene, Numidije, Egipta, Kartage, Sirakuze i Itake. Otkriveno je 18 ostava s novcem, a novac je naen na 43 nalazita koji potjee iz 23 kovnice. Najstariji novci sa liburnskog prostora potjeu s kraja 6., ili s poetka 5. st. To su novci grkih kolonija iz june Italije , u prvom redu Metaponta, ali su dosta rijetki izpoetka, jer su Liburni novac koristili kao nakit sve do 3.st.pr.n.e., otada se nalaze ee, osobito od kraja 2.st.pr.n.e. kada su Rimljani pokorili Liburne i Japode (129.god.). Bavili su se zemljoradnjom, stoarstvom, trgovinom, pomorstvom, ribolovom, brodarstvom, preradom metala. Pomorstvo i brodarstvo su imali vanu ulogu kod Liburna.

Keramika se najee nalazi u naslagama naselja, u grobovima samo rijetke posude, tek u nekim najmlaim helenistikim vie. Te rijetke posude su se koristile prilikom posmrtnih obreda, razbijane su! I prilikom pokopa novoroenadi.

U keramici su najee poluloptaste zdjele s uvuenim obodom, tanjuri i stoaste zdjele s razvraenim obodom, ae, loptaste ili dvostoaste posude s prstenastim vratom, posude u obliku ivotinjskog lika. Ukraavanje se vrilo brazdanjem (okomiti, kosi, cik-cak uzorci), otiskom prsta, ubodima po rubu posuda, plastinim rebrima, bradaviastim izboenjima. Nije poznato ukraavanje slikanjem ili bojenjem.

Ruica Drechsler Bii, Zagreb Japodska grupa

( T. XLIII XLVII )

Granica japodskog teritorija na zapadu je bila negdje oko dananje Vinice i u dijelu Bele krajine, prema jugu i istoku obuhvaao je Liku, Ogulinsko plaku zavalu, dio Gorskog kotara i Korduna, te podruje sjeverozapadne Bosne sa srednjim tokom rijeke Une ( Cazinska i Bihaka krajina ), na jugu, prema Liburnima, granicu ine Velebit i Zrmanja. Izlazak Japoda na more je jo uvijek sporno pitanje. Nalazita japodske grupe su Prozor kod Otoca, Veliki Vital u Prozoru, Kompolj, Smiljan, Vrebac kod Gospia ( Strabenica, Leite, Orlov kamen, Velika njiva ), Peani, Vinica, Pritoka kod Bihaa Jezerine, Golubi kod Bihaa, Dolovi, Ripa, Osredak, Slatina. Japodska grupa dijeli se na sedam faza:

1. faza zapoinje jo u 9.st.pr.n. e. U vrijeme kasnog bronanog doba. Na centralnom japodskom teritoriju nisu zapaene nikakve infiltracije novog etnikog elementa.

2. faza zapoinje u vrijeme Ha C1 stupnja, polovica 8.st. Primjetan je utjecaj kulture polja sa arama, ali se uoavaju i novi elementi. Kao primjer enski skeletni grob iz Cazina (sl22,br.16-20). Pojavljuju se spiralna naoarasta fibula, sljepooniarke, privjesak, ogrlica od otvorenih tordiranih torkvesa, igla s ploastom glavicom, sanguisuga fibule. U keramici su najee konine posude s jeziastim drkama i bikonine are razgrnutog oboda koji je ukraen kanelurama ili facetiranjem. (sl.22,br.1,2)3. faza obuhvaa 7.st., odnosno Ha C1 i C2 stupanj. Veoma su rijetki nalazi oruja, a od nakita se najee pojavljuju jednopetljaste lune fibule (sl23,br2), fibule s rebrastim lukom gusjeniaste (sl.23,br.1), spiralne naoaraste fibule, pijaviaste fibule, igle s okruglom glavicom, dvokrake igle s glavom u obliku niza osmica. Lune jednopetljaste fibule, kojih je luk omotan trakom od br lima i ukraen s vie jantarnih ili staklenih zrna, specifian su proizvod japodskih radionica. esto na igli imaju privjeske od nekoliko lania ((sl.23,br.8). Od keramike najee su zdjele sa uvuenim obodom, alica s drkom, trbuasti lonci uskog zaravnjenog oboda, a od oruja je pronaeno samo jedno dugako eljezno koplje.

4.faza obuhvaa 6.st. Poveava se broj novih nalaza. To su lune fibule s dugom nogo koja se zavrava okruglim ispupenjem, fibule s dva dugmeta na luku, zmijolike fibule, naoaraste fibule, ovjekoliki privjesci, igle s vie kuglica, bronani ivotinjski privjesci, ogrlice od perli, a jantar je i dalje omiljeni dio nakita.

U ovoj fazi pojavljuju se male terakote koje se mogu podijeliti na tri tipa. Prvi tip su plosnate i na jednoj strani zaobljene figure koje na prednjoj strani imaju naznaeno lice, ruke i noge. Drugi tip su valjkasti idoli koji imaju ruke u obliku patrljaka, noge jedva naznaene, a lice s vrlo malo detalja. Trei tip su terakote prizmatinog oblika, lice i dijelovi odjee su predstavljeni dubokim urezanim linijama. Karakteristian dio japodske nonje je okrugla kapa ukraena kalotastim dugmetima, javlja se samo na centralnoj japodskoj teritoriji.

5. faza obuhvaa 5. i 4.st., odnosno Ha D2 i D3 stupanj. Ona oznaava kraj starijeg i poetak mlaeg eljeznog doba, u srednjoj Europi je to vrijeme keltskog uspona. Najznaajniji nalazi ove faze su certoke fibule, okrugli privjesci od bronanog lima (bule), ploaste naoaraste fibule ( one su omiljeni nakit na centralnom japodskom teritoriju ), lune fibule, privjesci raeni na proboj. U keramici su prisutne bikonine posude s dvije drke sa skromnim urezanim geometrijskim ukrasom (rafirani trokuti).

6. faza obuhvaa 3. i 2. st., Lt C stupanj. To je vrijeme snane ekspanzije Kelta u srednjoj Europi. 387.god.pr.n.e. nakratko su zauzeli i Rim, a nakon poraza kod Delfa i povratka na sjever, Kelti prodiru u susjedstvo Japoda, na zapadu u Sloveniju, a na sjeveru u Posavinu. Taj prodor se mogao dogodit poetkom 3.st. Na japodskom teritoriju, za razliku od drugih keltiziranih podruja, prilaganje oruja u grobove je rijetko. Nalazi ove faze su certoke fibule, fibule s tri dugmeta na luku, ploaste naoaraste fibule, unaste fibule, ploaste fibule liburnskog tipa, ivotinjski privjesci, staklene narebrene narukvice, bronane pastirske palice. U keramici su prisutne bikonine urne i amforice s dvije drke, te alice s dvije drke koje nadvisuju obod.

7.faza obuhvaa vrijeme od kraja 2. st. do 35.god.pr.n.e. ( tada Japodi dolaze pod vlast Rimljana). U ovoj fazi se zapaaju razlike izmeu centralnog japodskog podruja i prostora oko Une. One se oituju u promjeni naina sahranjivanja i u oblicima materijalne kulture. Na centralnom podruju ivot se nastavlja na gradinama, a u nekropolama je ea incineracija od inhumacije. Karakteristini nalazi su ovjekoliki srebrni privjesci, srebrne aplike u obliku rozete, trapezoidni privjesci s iskucanim ljudskim likom. U grobovima su naeni primjerci eljeznog oruja: dugaki, ravni jednosjekli ma, krivi bojni noevi. Pojavljuju se fibule i privjesci iz prethodnog razdoblja.

Naselja

Naselja su najee gradine utvrene bedemima od suhozida ili nasipima od zemlje i kamena. Peine se jo uvijek naseljavaju, ali rjee, dok se u Pounju osim gradina podiu i sojenika naselja. Gradine su pojedinane i dvojne. Veina arheologa kao glavno japodsko naselje Metulum oznaava gradinuViniicu kod Josipdola. Kod Apijana Aleksandrijskg postoji podatak o Metulumu, naime njegove utvrde su gorjele tijekom sukoba Rimljana i Japoda, no ova gradina ima suhozidne bedeme, a ne drvene palisade. Sojenika naselja se nalaze samo na podruju oko Une u Sane, bila su u Ripu, Golubiu, Ribiu, Kraljima i Brekovici.

Kue pravokutnog oblika, veinom jednodijelne, temelji od neobraenog kamena u tehnici suhozida...Nain pokopa

Postoje dva tipa nekropola : ravne nekropole i nekropole pod tumulima. Tijekom eljeznog doba postojala su dva naina sahranjivanja pokojnika, inhumacija i incineracija, pepeo je stavljan u keramike ili kamene urne, a rjee samo u zemlju. Pri inhumaciji se stavljaju u plitku raku ili samo na zemlju i oko njega se stavlja red krupnijeg neobraenog kamena, a onda se sve zatrpa zemljom i sitnim kamenjem.

Stanovnitvo se bavilo stoarstvom, zemljoradnjom, lovom, ribolovom i metalurgijom. Obraivali su velike koliine jantara, na zrnima su izraivali figuralne predstave, te urezivali geometrijski ornament.

U japodskoj umjetnosti se ljudski lik ili cijela figura javlja uvijek u strogoj stilizaciji. enske figure imaju duge zvonaste haljine sa kalotastim bronanim dugmetima prikazanim udubljenjima, na glavi je zdjelasta kapa (vjerojatno raena od koe) ukraena naivenim dugmetima. Japodske urne raene su od kamena, to su isklesani kvaderi na kojima se na gornjoj strani nalaze pravokutni otvori s poklopcem u obliku dvoslivnog krova. Sve bone plohe su ukraene figuralnim predstavama ili geometrijskom motivima. Na prikazima su uglavnom radnje vezane za zagrobni kult. Veina ih se datira u 1.st., a trajale su sve do 3.st. urezane figure konjanika, povorke ena koje sudjeluju u pogrebnim sveanostima,heroizirani pokojnici koji sjede na tronu i primaju pehar iz ruke ivog srodnika, scene izlijevanja tene rtve u veliku amforu (libacija) sve vezano za zagrobni ivot (gr arhajski uzori, scene situlske umjetnosti, keltski utjecaji, ali prvenstveno snana autohtona komponenta.)Borivoj ovi Srednjodalmatinska grupa

( T. XLVIII, L )

razvoj opisan u pjz je neposredni i kontinuirani nastavak ivota iste arheol grupe koju je na priblino istom teritoriju izdvojio Batovi kao ''dalmatinsku kulturnu grupu''. Jedan od glavnih razloga tomu je taj da se arheoloki prepoznatljiv i specifian fundus eljeznog doba po kojem se ova grupa izdvaja od susjednih , svrstava uglavnom u vrijeme izmeu 8. i 4. st. Dok u posljednja 3 stoljea stare ere jaaju helenistiki i djelomice keltsko-latenski utjecaji to rezultira odreenom kulturnom uniformnosti u veem dijelu srednjeg i junog jadrana sa zaleem, nakon ega je teko definirati kulturne grupe, odnosno etnike koji ih zastupaju.Granica ove grupe poinje na sjeverozapadu kod ua rijeke Krke, ide prema sjeveru do krajnjih obronaka Dinare, preko atora, Vitoroga, Ljubue, Vrana i abulje, obuhvaajui velika kraka polja jugozapadne Bosne, izbija na Neretvu i njenom desnom obalom izlazi na Jadran. Pripadaju joj i otoci Vis, Hvar, Bra, i drugi manji. Vaan je i vodotok Cetine, a plodniju dolinu stvara samo Trebiat, koji je u gornjem toku poznat kao Tihaljina. Ovaj teritorij je nekada pripadao Delmatima, koji se pojavljuju izmeu 8. i 4. st. pr. n .e. nalazita su gradine (nekoliko stotina), pilje, nekropole, sojenika naselja i jedno svetite. To su: Kopaine na Visu, pilja u Otiiu kod Sinja, Gradina u Otiiu, Torine u Dugopolju, Duvno, Gradina u Batinu kod Posuja, ozok Dugi na Cetini, Via Luka u Boboviu, aganj dolac na Brau, Solin, Postranje kod Imotskog, Gradac kod Posuja, Gorica, Drinovci, Grude, Potoani, Vaarovine u Livanjskom polju, Crvenice kod Duvna, Krehin Gradac i Otok (Vitina).

Grupa se dijeli na pet faza. Nastala je u kasnom bronanom dobu, to je njena 1. faza.

2.faza obuhvaa 8.st. (800.-725.god.) Ha B33.faza od kasnog 8.st. do sredine 6.st. (725.-550.god.)

4.faza od sredine 6. st. do sredine 4.st. (550.-375.god.)

5.faza sredina i druga polovica 4.st. (375.-300.god.)

2.fazu reprezentiraju ostave u Krehinu Gracu i iz Otoka. Iz Krehinog Graca potjeu veliki objekti, tzv. tutuli, ukraeni graviranim ornamentom (sl.26,br.3), velika ukrasna dugmad (falere,''toke'') sa iljkom isto graviranjem (T.48,1), pektorali, duge i masivne spiralne narukvice (sl.26,br.2), tordirane ogrlice, kolutasta fibula (sl.26,br.4) i mala sjekira-kelt.

Iz Otoka potjeu:velika luna fibula Golinjevo tipa, spiralni svici za kosu sa objeenim laniima i naoarastim privjescima, te pet tordiranih ogrlica (sl.26,br.1).

Ovoj fazi pripada i bronana igla s prstenastom glavom (T.48,3) i okrugla pojasna kopa (sl.26,br.5). U keramici su karakteristine zdjele sa zadebljanim facetiranim obodima, te iezavaju turbanski obodi, a ostaju samo grube imitacije tog ukrasa.

3.faza je zastupljena u Drinovcima, Gorici, Grudama, Potoanima, Crvenicama kod Duvna, Gracu kod Posuja, Livnu, itd.

Karakteristini tipovi ove faze su: velike jednopetljaste lune fibule (T.48,8), dvopetljaste fibule s nogom u obliku beotskog tita (T.68,19), igle s raznim glavama, sa svitkastom glavicom (sl.),toke sa iljkom, okrugle pojasne kope, bronane narukvice,tordirane ogrlice, dijadema od bronanog lima ukraena iskucanim ornamentom. Ukraavanje vrata igle snsnim prstenastim zadebljanjima je jedna od odlika srednjodalmatinskog tipa.

4.faza je klasino razdoblje u razvoju ove grupe. Vanija nalazita su Grude, Drinovci, Gorica, Gradac kod Posuja, Petrovii i Zagradina u Rakitnu, Potoani i Vaarovine u Livanjskom polju, itd.

Mogue je izdvojiti oruje ove faze, to su raznolika koplja ( poznata u 4 osnovna oblika: relativno duga, sa irokim listom i rebrom trougaonog presjeka (sl.26,br.8), slina sa rebrom etvrtastoh presjeka, duga uskog lista, s rebrom koje se prua samo do polovice duine lista (sl.26,br.9), te dua ili kraa koplja bez rebra (26,br.10). kratki krivi jednosjekli ma (sl.26,br.19), a kraju ove faze mogli bi pripadati kratki maevi tipa mahajre (sl.26,br.17), kacige grko ilirskog tipa, bronane knemide grkog tipa.

U nakitu su prisutne: male lune fibule sa izduenom trougaonom nogom i sa glatkim ili dugmetastim lukom (T.49,,1,2), fibule s dugom nogom i dva dugmeta na luku (T49,9),kako izgleda veoma omiljene na ovom podruju (oko 60 primjeraka sa 6 nalazita), polumjeseaste fibule s privjescima i to starije (T.49,8) i mlae (T.49,6), pojasne kope u obliku kalote (T.50,10), glasinaki privjesci u obliku praporaca, s prorezima i noicom (T.50,14), bronane glatke i tordirane ogrlice, delmatske fibule s asimetrinom etvrtastom nogom, nerijetko posve neobinih, bizarnih formi (T.49,4,5,7), proto- i certoke fibule, osobito Certosa slinim lokalnim tipovima, za koje se koristi naziv ''latenoidne'' (T.49, 10-12). Najmlae u ovoj grupi su one sa jo uvijek kratkim, prema luku povijenim zavretkom noge (sl.26,br.15), ili sa zavretkom noge u vidu spiralnog svitka. Naoaraste fibule, delmatski tip naunice (T.49,17,18), karakteristine su i dvojne igle, dvopetljaste i omega tipa (T.50,5,7,8), od lijevanih igala vieglave igle (T.L,2),ogrlice od perli, antropomorfni privjesci u izrazito geometrijskom tretmanu (sl.26,br.14), punolijevani privjesci u obliku posude ili koarice (T.L,15), bronane toke sa iljkom do 7 cm. 5.faza prisutna je u grobu IV iz Vie Luke.na podruju srednjodalmatinske grupe pojava keltsko-latenskih oblika ( fibule ranolatenske sheme, tipa Lat.B1) jeste od sekundarne vanosti. Prelomnu toku ini naglo jaanje utjecaja grke kasnoklasine kulture ve u polovini 4.st.pr.n.e.

Od oruja ove faze mogu se izdvojiti: bojni noev sa irokim lijebom (sl.26,br.11), koplje sa izrazito irokim listom raeno pod utjecajem ranolatenskih kopalja (sl.26,br.12), jedan tip bojnog noa koji ini prelaz od kasnohaltatskog kratkog krivog maa u poznate kasnolatenske bojne noeve sa drkom u obliku tulca (sl.26,br.13), koplja ranolatenskih formi (sl.26,br.18), kacige grko ilirskog tipa, koje su koristili i susjedni Daorsi. Od nakita su poznate latenoidne istonojadranske fibule, raene su od bronce i od srebra, to je karakteristika za ovu fazu. Nekoliko primjera ranolatenskih fibula sa zavretkom noge u obliku ivotinjske glavice (T.L, 25, 28-30). Igla sa glavicom u obliku palmete (TL,24), bron.peatni prsten s ugraviranim likom ptice ( (T.L,23), pojasna kopa sa jednim krajem u obliku palmete (T.L,21)Naselja

Gradinska naselja su osnovni oblik aglomeracija, kao i u ostalim dijelovima SZ Balkana. Nisu sve gradine bile stalna naselja.Veliki dio gradina tog podruja (dvije treine po miljenju Benca!) je imao fotrifikacijsku namjenu, bilo da su sluile kao dopunske fortifikacije veih gradina, bilo kao osmatranice i straare u okviru ireg obrambenog sustava. Neke od njih mogle su imati i religiozno-kultnu namjenu. Postojala su (paralelno sa gradinama) i naselja na otvorenom, bez fortifikacija. Na podruju Posuja, Gruda i irokog Brijega neto vie od polovice gradina pripada kasnom bronanom i eljeznom dobu. Glede poloaja gradina: oko gotovo svoh veih krakih polja postoji znaajna koncentracija gradina, esto smjetenih na prvim padinama iznad polja, zatim na neto viim breuljcima, a dosta rijetko 400 m nad poljem. To je sluaj sa Glamokim, Livanjskim, Duvanjskim poljem, te Bukim blatom u JZ Bosni, kao i sa Sinjskim i Katelanskim poljem u srednjoj Dalmaciji. Opi poloaj naselja ove grupe prvenstveno je zavisio od najvaznijih resursa, u prvom redu panjaka, zatim i obradive zemlje. Naravno ako je rije o gradinama preteno obrambrne funkcije, onda su presudni strateki initelji. Kue izgleda drvene..Nain sahrane

Na podruju srednjodalmatinske grupe nije poznat ni jedan pokop pod tumulom u starijem eljeznom dobu, kao to nije zabiljeena ni incineracija. Svi su tzv. ravni grobovi s inhumacijom (Postranje Imotski, Grude, Vaarovine 1 i 2 Livno...). Vjerojatno se radi o normalnom pruenom poloaju skeleta, a esto je prakticirano sukcesivno pokapanje tijekom dueg razdoblja u istu grobnicu. Grobnice su u veini imale odreenu kamenu konstrukciju. Keramika je bila redovit prilog u grobovima (ali tek u mlaim fazama). U mukim grobovima bilo je oruje i nakit, a u enskim nakit.

Stanovnitvo se bavilo stoarstvom (ovce,koze) i zemljoradnjom.

Ali i trgovinom. Metalni proizvodi su se uvozili, ali postojalo je i autohtono metalopreraivako zanatstvo.

Duhovna kultura

Bili su izraeni kultovi autohtonih boanstava, u rimsko doba poznatih pod imenima Silvana i Diane (interpretatio romana).

U Gorici kod Gruda u Bekijsko-imotskom polju je pronaen hram izgraen u suhozidnoj tehnici (Truhelka ga pogreno interpretirao kao krematorij, a ovi je dokazao da je to hram). Manja prostorija sa prednje strane, vjerojatno samo ograeno predvorje. Glavna prostorija, naos (6X 5 m), bila je jednim pregradnim zidom s vratima u sredini podijeljena na dva dijela. U zadnjem dijelu, riznici, pronaeno je : bronana kaciga, 30-ak kopalja, 10-ak bojnih noeva, preko 300 primjeraka raznog nakita ( fibule, igle, sljepooniarke, naunice, privjesci, ogrlice). Najstariji objekti pripadaju 8.i7.st.pr.n.e., a ostali su iz mlaih razdoblja. Jasno je da je rije o hramu, svetitu nekog boanstva, kojemu su u odreenim prilikama donoeni darovi., kao i dio ratnog plijena.Posebno mjesto pripada i lokalitetu Mandina gradina u Mandinu Selu. To je manji usamljeni krenjaki greben u istonom dijelu Duvanjskog polja sa nekoliko terasa bez tragova naseljavanja, bez fortifikacija, sa kamenim tumulom prenika osnove oko 30m,a visine oko 5m. Sondiranjem je dokazano da nije rije o grobnom tumulu, da se znatan dio tumula sastoji od kamena pomijeanog sa znatnim brojem fragmenata keramike, da unutar masiva postojiizrazit sloj paljevine, te da su nakon zavretka objekta na njemu tijekom dueg vremena obavljani kultni obredi sa razbijanjem keramike. Ima i drugih slinih objekata. Zapravo su brojni keramiki fragmenti na velikim limitnim tumulima veeg broja gradina upuivali na zakljuak da su ti objekti pored fortifikacione imali i drugu kultnu namenu. Mandina gradina raena specijalno za tu namjenu, imala je po miljenju Benca znaaj kultnog mjesta vanog za itavo Duvanjsko polje, a zbog blizine Liba-Delminija, kao politikog centra, moda i ire.Peine su jo jedan mogui tip svetita ili kultnih mjesta.

Od plastike poznata je samo jedna bronana Venera iz 6.st.pr.n.e. naena u Studencima kod Ljubukog, te jedna bronana statueta iz Sovia kod Gruda.

Borivoj ovi Srednjobosanska grupa

( T. LI LIII )

Osnovni prostor rasprostiranja ove grupe ine porjeja gornjeg i srednjeg toka Vrbasa, Bosne i Lave. Najznaajnija nalazita su Pod kod Bugojna, Kopilo, Alihode, Semizovac, Putievo, Nevi-polje kod Travnika, Grbavica kod Viteza, Podastinje kod Kiseljaka, Graanica u Malom ajnu, Vratnica kod Visokog. Dui, kontinuirani razvoj se moe pratiti samo na Podu kod Bugojna. Grupa se dijeli na est faza:

1.faza poinje jo u bronanom dobu u 10. i 9.st., a zavrava sredinom 8.st.pr.n.e. Kronologija je uglavnom zasnovana na stratigrafiji Poda kod Bugojna. On se dijeli na tri osnovna sloja: Pod B, C i D. Sloj B pripada 1.fazi, a C i D mlaima. Postoji i jedan rani horizont eljeznog doba oznaen kao C1, on pripada 2.fazi. granica izmeu Poda C i D je graevinski horizont koji je stradao u poaru oko 600. god.pr.n.e. sloj Poda D ima deset graevinskih horizonata i dijeli se na vie faza.

2.faza se izdvaja na Podu sa dva stambena horizonta, znaajnim inovacijama u organizaciji naselja, fortifikacijskom sustavu i keramici i metalu. Osnovni oblici keramike, koji su isti i u 1.fazi, su jednostavni lonci jajastog oblika s jeziastim drkama, bokasti lonci s proirenim obodom, amfore, duboke zdjele, zdjele s uvuenim obodom, alice s drkom, amforice s tri drke na trbuhu, nova vrsta keramike (uglavnom pehari i alice) ima veoma tanke stijenke, sjajnoglaanu povrinu-siva ili crna, a ukras je izveden finim urezivanjem nekim tankim, otrim instrumentom (sl.27,br.6). druga znaajna nova pojava je tendencija otrijeg profilisanja formi.U ukraavanju je najei motiv rafiranih traka horizontalno i vertikalno, izdueni rafirani trokuti, rombovi, mreaste trake, izdueni rafirani trokut i romb, malteki kri (nije est, ali znaajan novi motiv), igosani trokutovi sloeni u jedan ili dva horizontalna niza na obodu ili ramenu. Od oruja iz ove faze poznato je samo jedno eljezno i jedno bronano koplje. U nakitu su prisutne dvopetljaste fibule s trokutastom nogom, masivne narukvice, igle, dijademe, bronana dugmad. Sve je ukraeno graviranjem ili iskucavanjem. Ova faza pada u prijelaz iz 7. u 6. st.pr.n.e. (725.-600.god.).

3.faza je uglavnom definirana nalazima iz Poda, iz dva graevinska horizonta i jednog meusloja. Karakteristino za ovu fazu je poar u kojem je naselje bilo uniteno, te reorganizacija naselja uz pojaanje fortifikacija nakon poara. U keramici su prisutni grubi lonci jajastog oblika, lonci s duim ili kraim cilindrinim vratom, loptasti lonci, amfore, zdjele s uvuenim obodom, bikonini pehari. U ukraavanju su bogate kompozicije od geometrijskih motiva (trake, trokuti, rombovi). Nema vie fine keramike tankih stijenki. U ukraavanju su najee tehnike urezivanja, udubljivanja, kaneliranja. Od oruja je pronaeno eljezno koplje, eljezna sjekira-kelt, dvojna sjekira, eljezni noevi. Pronaeni su brojni kalupi za izlijevanje bronanih ipki i sitnog nakita. Prisutne su dvopetljaste fibule s nogom u obliku beotskog tita, igle, prstenaste pojasne kope s laticama na obodu, naunice delmatskog tipa, bronana dugmad, privjesci, perle, tordirane ogrlice, spiralne narukvice i sljepooniarke, te kotani eljevi. Plastika je jedna od posebno vanih pojava u ovoj fazi nae grupe. Zastupljena je tzv. stubastim idolima naenim u ruevinama svetita, u sloju velikog poara koji pripada poetku ove faze. To su reljefi izraeni oblaganjem drvenih greda glinom, na kojima su izvoeni geometrijski ukrasi, te stilizirano ljudsko lice s etvrtastim ili zaobljenim elom ( sl.29, br.1,2). U jednom sluaju ljudski lik zamijenjen je predstavom suneva diska (sl.29,br.3). Iz sloja velikog poara potjee jo i poznata vaza s natpisom o kojoj e jo biti rijei. Ovoj fazi pripadaju i dvije gravure sa shematskim prikazom strijelca. Jedna je izraena na dnu male zdjele, prije peenja, a druga (T.LII,20) je grafit, urezan na unutranjoj strani ulomka neke vee posude. Ova faza traje od 600. do 550.god.pr.n.e.

4.faza poznata je samo iz slojeva Poda, u tri graevinska horizonta, doba uspona nakon oporavka od poara. Ova faza odlikuje se pojavom novih tipova nakita i keramike, kao i importom bronanog posua i keramike. U keramici se i dalje koriste isti oblici kao u prethodnoj fazi, a od novih formi karakteristine su poluloptaste alice (sl28,br.2)i poluloptaste zdjele (sl.sl.28,br.5) sa ravnim obodom i sa istaknutim irokim horizontalnim rebrom, na 1-2 cm ispod oboda, rebro gotovo uvijek perforirano nizom rupica. Rub rebra ponekad valovito modeliran te ima ''ipkast'' izgled. ae na nozi (sl.28,br.6). Ukraavanje je isto uz primjenu i snopova linija, motiva od urezane linije i niza zareza, kaneliranja, vertikalnih rebara, bronane dugmadi, kompozicija od kvadratia sa znakom X, meandra i bronane dugmadi. Uvozi se i keramika raena na lonarskom kolu.

Od oruja je naeno: eljezna koplja, sjekira-kelt, bojni noevi, mali eljezni noevi, grko-ilirske kacige. Pronaeni su i dijelovi konjske opreme. U nakitu su prisutne polumjeseaste fibule, trakaste fibule, kalotne pojasne kope s laticama na obodu, masivne bronane igle s prstenastom glavom, narukvice, bronana dugmad, delmatska dugmad sa iljkom, bronani privjesci, perle.

Plastika je zastupljena i u ovoj fazi s jednim primjerkom-glava bradatog ovjeka u reljefu modeliran na rubnom zidiu jednog ognjita (sl.28,11). Ova faza traje od 550.-450.god.pr.n.e.

5.faza je zastupljena na Podu u tri graevinska horizonta, kao i na drugim nalazitima. U keramici nema promjena, osim nekih bitnih pojava, to su: poluloptaste alice s koljenastom drkom i ukrasom u obliku roia, kupe na nozi, novina u ukraavanju je umetanje V motiva jedan u drugi. Oruje je zastupljeno i u ovoj fazi. U nakitu su oblici isti, a pojavljuje se certoka fibula, te glasinake rebraste fibule i narukvice od bronanog lima. Pronaeni su i mali pehar i keramiki prljenak s urezanim slovnim znacima. Ova faza traje od 450.-350.god.pr.n.e.

6.faza je dokumentirana na Podu u dva graevinska horizonta, te u bogatoj ratnikoj grobnici u Vratnici kod Visokog. U keramici je i dalje prisutan pad kvalitete. Od oruja su zastupljena duga i kratka eljezna koplja, kratki jednosjekli maevi, mali krivi eljezni noevi. U nakitu se uz ostale predmete pojavljuju jo i samostrelne Certosa fibule (T.LIII,27),unolike, lune i fibule ranolatenske sheme, veinom sa zavretkom noice u obliku ivotinjske glave (T.LIII,28), dvojne omega igle, te peatni prsteni s negativima likova ene s lukom (T.LIII,25), sove i psa. Ova faza traje od 350.-300.god.pr.n.e.

Naselja

Od naselja je jedino Pod kod Bugojna sistematski istraen. Naselja su gradinskog tipa, malobrojna od njih imaju bedeme, od kamena i zemlje. Karakteristika ovih gradina je esta upotreba tzv. limitnog tumula. Usjeci i opkopi (anevi) su est elemenat fortifikacije. Pod kod Bugojna ima duboki polukruni opkop i kamenozemljani bedem, sa