AUTORSKO PRAVO U ARHITEKTURI A · PDF fileJe li baπ svako djelo svakog arhitekta autorsko djelo arhitekture? Naravno, svaki je autor sklon vjerovati da jest

Marina PoturiËiÊ:

AUTORSKO PRAVOU ARHITEKTURI

A4

Hrvatska komora arhitekata i inæenjera u graditeljstvuRAZRED ARHITEKATA

Zagreb, 2006.

Marina PoturiËiÊ, dipl. pravnik, OdvjetniËki ured flVukina«:AUTORSKO PRAVO U ARHITEKTURI

N a k l a d n i k / P u b l i s h e r :Hrvatska komora arhitekata i inæenjera u graditeljstvu, RAZRED ARHITEKATA /Croatian Chamber of Architects and Engineers, DEPARTMENT OF ARCHITECTURETrg bana Josipa JelaËiÊa 4/I.HR-10000 ZagrebTel. / Phone: (+385 1) 4810 -370, 4854-411/106Fax: (+385 1) [email protected], [email protected]://www.arhitekti-hkaig.com, http://www.hkaig.hr

Z a n a k l a d n i k a / F o r t h e p u b l i s h e r :Helena KNIFI∆ SCHAPS, ovl. arh.

G l a v n i u r e d n i k / E d i t o r - i n - C h i e f :Helena KNIFI∆ SCHAPS, ovl. arh.

U r e d n i π t v o / E d i t o r i a l B o a r d :Zlatko HANÆEK, ovl. arh.Helena KNIFI∆ SCHAPS, ovl. arh.Gabrijela KOSOVI∆, prof.

L e k t o r / P r o o f r e a d e r :Maja TRINAJSTI∆

D i z a j n i p r i j e l o m / D e s i g n a n d L a y o u t :Zlatko REBERNJAK

P r i p r e m a z a t i s a k / P r e p r e s s :FORMA ULTIMA, Zagreb (4823-952)

T i s a k / P r i n t e d b y :GRAPHIC ART, Zagreb

ISBN 953-95335-0-3

Copyright „ Hrvatska komora arhitekata i inæenjera u graditeljstvu, RAZRED ARHITEKATA, 2006.Ni jedan dio ove publikacije ne smije se objaviti ili umnoæavati bez posebnog odobrenja nakladnika.


Marina PoturiËiÊ:

5

H K A I G - A U T O R S K O P R A V O U A R H I T E K T U R I

SADRÆAJ

Predgovor urednice ................................................................................. 7

I. UVOD ............................................................................................. 11

II. OP∆ENITO O AUTORSKOM PRAVU ................................................. 13

III. AUTORSKO PRAVO U ARHITEKTURI ................................................. 173.1. Djelo arhitekture kao autorsko djelo ............................................... 173.2. Autorsko djelo arhitekture po pravu SAD-a ...................................... 193.3. Autor djela arhitekture ................................................................. 203.4. Strukovna etika i zaπtita autorskih prava ......................................... 223.5. Autorstvo nad djelima nastalim u radnom odnosu ............................. 233.6. Autorsko djelo izraeno po narudæbi ............................................. 253.7. Registracija kao preduvjet zaπtite u pravu SAD-a .............................. 273.8. OgraniËenja autorskog prava ....................................................... 283.9. NaËini povrede autorskog prava .................................................. 28

a. Izmjene i uniπtenje — krπenje moralnih prava autora ...................... 29b. Reprodukcija i distribucija ......................................................... 30

IV. ZA©TITA AUTORSKOG PRAVA ......................................................... 334.1. Privremene mjere ........................................................................ 374.2. Sudska nadleænost u postupku zaπtite autorskog prava ...................... 39

V. DODACI ......................................................................................... 415.1. Ugovor izmeu arhitekta i naruËitelja ............................................. 435.2. Zaπtita autorskog prava arhitekata u ugovoru o radu,

za djela stvorena u radnom odnosu ................................................ 55

ZakljuËak ............................................................................................ 61

Literatura ............................................................................................. 62

7


Autorsko pravo jedno je od temeljnih ljudskih prava. U Ël. 27. OpÊe deklaracije opravima Ëovjeka UN iz 1948. godine stoji:

Svatko ima pravo na zaπtitu moralnih i materijalnih interesa koji proizlaze izsvakog znanstvenog, knjiæevnog ili umjetniËkog stvaralaπtva kojeg je autor.

Razred arhitekata HKAIG pridaje veliki znaËaj zaπtiti autorskih prava arhitekata1.Odræan je niz predavanja (H. KnifiÊ Schaps: StruËni skup o stanju prostornog plani-ranja i arhitekture, Zagreb, svibanj 2003.; Tillman Prinz: Autorsko pravo arhitekatau njemaËkom pravu, Zagreb, lipanj 2003.; H. KnifiÊ Schaps: Sabor hrvatskih gradite-lja, Dubrovnik, travanj 2004.) i objavljeno je nekoliko tekstova na tu temu (H. KnifiÊSchaps: flAutorsko pravo arhitekata«, »ovjek i prostor, br. 584/585 od 2003.; H. KnifiÊSchaps: flAutorsko pravo arhitekata i inæenjera«, Zbornik radova Sabora hrvatskihgraditelja, 2004.).

Joπ bi bilo i shvatljivo da πira javnost nije pokazala interes za ovu temu.Ali da nakon svega ovlaπteni arhitekti πalju upite poput fldo kada Êe to oni morati

pitati za dozvolu autora na Ëijem objektu rade adaptaciju ili dogradnju i tko to odnjih uopÊe smije traæiti«, pokazuje krajnju ignoranciju, neinformiranost i potpunu ne-osjetljivost na pitanje autorskog prava, Ëak i unutar struke.

Sve je to znak da joπ puno trebamo raditi na edukaciji kako arhitekata u Razredu,tako i struke u cjelini. Posebno je potrebno poraditi na proπirivanju svijesti korisnika,naruËitelja, investitora i javnosti u cjelini o postojanju autorskog prava i naËinima nje-gove zaπtite.

Tekst koji slijedi plod je velikoga organizacijskog napora unutar Razreda arhite-kata. Nije bilo jednostavno pronaÊi specijalista za autorsko pravo koji bi bio spremanizraditi jedan teoretski tekst za potrebe arhitekata, i u njemu sublimirati sve ili gotovosve odredbe razliËitih vaæeÊih zakona za zaπtitu autorskog prava. Zahvalni smo stogaOdvjetniËkom uredu Vukina i odvjetnici Marini PoturiËiÊ, koja je uz veliko pozna-vanje hrvatskih zakona i relevantnog zakona USA, usporedno prikazala stanje zaπtite

PREDGOVOR UREDNICE

1 Pojam flarhitekt« ukljuËuje i arhitekta urbanista, kao i krajobraznog arhitekta.

— Dinko KovaËiÊ za pravo na naknadu za projekt obiteljske kuÊa u Splitu.Ti su primjeri kap u moru izgubljenih sporova, zastara, postupaka u tijeku bez

pravih izgleda da se rijeπe, a koji su doveli ili dovode do uniπtavanja kulturne baπtineËak i nagraivanih objekata kao πto su:

— staraËki dom Sv. Ana autora Tomislava Petrinjaka i –ure MirkoviÊa u Zagrebu;— hotel Kaktus Jerka Roπina;— hotelski kompleks Haludovo Borisa Magaπa u Malinskoj.Isto je prijetilo i zgradi Ekonomskog fakulteta Dinka KovaËiÊa u Splitu, a dogo-

dilo se hotelu Internacional arhitekta Julia De Luce u Rabu i mnogim drugima.Recentna sudska praksa naæalost govori da su strukovni sudovi pri Komori, UHA-i

ili gradskim druπtvima arhitekata uglavnom neuËinkoviti, gotovo bez rijeπenih pred-meta (zbog nepoznavanja materije, nezamjeranja kolegama ili neËeg sliËnog?).

Preventiva u zaπtiti autorskog prava je, meutim, i te kako moguÊa. Dobru bazudaju veÊ i akti Komore, posebno Statut (Ël. 30. st. 2 i 3) i Kodeks strukovne etikeHKAIG (Ël. 11., 18. i 19.). Oni obvezuju ovlaπtene arhitekte na poπtivanje autorskihprava, reguliraju obveze i ponaπanje arhitekta prema kolegi prije ulaska u posao i zanjegova trajanja, te brane nelegitimnu uporabu arhitektonskih ideja od drugih arhi-tekata ili treÊih osoba. Svako nepridræavanje poπtivanja autorskih prava drugoga ar-hitekta teæa je povreda Statuta i oπtro se sankcionira (Ël. 85. st.16, 23 i 26).

Nepoznavanje akata Komore nije izlika za nepoπtivanje ili povredu!

UpuÊujem, na kraju, otvoreni poziv najvaænijim sudionicima u zaπtiti i promicanjuautorskih prava arhitekata:

OVLA©TENIM ARHITEKTIMA — da se upoznaju sa svojim zakonskim pravima, da sklapajuugovore sa zaπtitnim autorskopravnim klauzulama, te da se obvezno upoznaju i pri-dræavaju svih akata Komore;

ARHITEKTIMA — da poπtuju pravo kolega arhitekata na zaπtitu onoga prava kojim Êese i sami jednoga dana posluæiti;

OBRAZOVNIM VISOKO©KOLSKIM USTANOVAMA — da u studij arhitekture uvedu kolegij ozaπtiti autorskih prava, kako bi se buduÊi arhitekti πto ranije upoznali sa svojim pra-vima i obvezama;

ZAPOSLENICIMA UPRAVNIH SLUÆBI, »LANOVIMA KOMORE U MIROVANJU — da poπtuju od-redbe relevantnih zakona i akata Komore koje su Ëlanovi, jer upravo oni predstav-ljaju jednu od najznaËajnijih karika u provedbi i afirmaciji legaliteta u struci;

NARU»ITELJIMA, INVESTITORIMA, KORISNICIMA, VLASNICIMA — da svjesno prihvate vrijed-nost koju posjeduju ili dobivaju svakim autorskim djelom arhitekture; atribucija tak-vog tipa samo poveÊava træiπnu vrijednost njihove nekretnine;

NOVINARIMA I MEDIJSKIM DJELATNICIMA — da ne oduzimaju arhitektima ono pravo ko-jim se sami s pravom obilno sluæe, a to je navoenje imena autora; kao πto svaki Ëla-

9


autorskog prava, objasnila mnoge pojmove i dala nekoliko prijedloga ugovornih kla-uzula koje arhitekte najviπe muËe:

— kada i kako zapoËeti sa zaπtitom autorstva na vlastitom djelu i djelu drugogarhitekta;

— kako zaπtititi autorsko pravo na djelu arhitekture ili autorskom djelu arhitek-ture2 u radnom odnosu s pozicije zaposlenika;

— kako zaπtititi autorsko pravo na djelu arhitekture ili autorskom djelu arhitek-ture u radnom odnosu s pozicije poslodavca.

Je li baπ svako djelo svakog arhitekta autorsko djelo arhitekture? Naravno, svakije autor sklon vjerovati da jest.

Treba na ovome mjestu jasno reÊi da devastacija javnog prostora izgradnjom es-tetski bezvrijednih ili Ëak nakaradnih objekata nije posebnost i privilegija neobrazo-vanih graditelja. Previπe objekata ima naæalost svoga flautora« arhitekta, a takva grad-nja ostvarena je legalnim putem, sukladno trenutaËno vaæeÊim zakonima i propisima.

Svaki je izraz na papiru ili nekom drugom obliku prikaza autorsko djelo, te jekao takvo zaπtiÊeno Zakonom o autorskom i srodnim pravima. Izgraeni objekt, me-utim, da bi postao flautorsko djelo arhitekture« i uæivao potporu struke do eventu-alnog uvrπtavanja u konzervatorsku zaπtitu, treba potvrdu sukladno kriterijima struke.Zakonski kriterij originalnosti nedostatan je baπ zbog gore navedenih primjera.

Jesu li arhitekti u zaπtiti svojih autorskih prava koËnica træiπno orijentiranom dru-πtvu?

Odgovor je — odluËno ne! Arhitekti stvaraju prostorni okvir za razvoj svakogdruπtva, pa tako i træiπnog. Rezultat njihovog rada temelji se na ukupnom kulturoloπ-kom naslijeu, aktualnom stanju duha, ekonomskim i politiËkim prilikama. Zbrojsvega je kvalitetan javni prostor kojega smo korisnici svi mi, a ne samo njegovi ma-terijalni vlasnici.

Arhitekti stvaraoci jesu i trebaju uvijek biti koËnica onome πto je arhitekt MiroslavBegoviÊ izrazio sintagmom fljeftinoga merkantilno-malograanskog mentaliteta«.

Samo je inovativna i kvalitetna arhitektura pretpostavka formiranja prepoznatlji-voga izgraenog okoliπa, kao bitnog Ëimbenika identifikacije Ëovjeka s okolinom uprocesu globalizacije.

Dokazivanje autorskog prava uspjeπno se rjeπava jedino na redovnim sudovima,u dugotrajnim, skupim viπegodiπnjim parnicama.

Primjeri su dobivenih procesa:— Jerko Roπin za hotelsko naselja Lavica u Splitu, u 12-godiπnjoj parnici (1979.

— 1991.), u tom razdoblju objekt je devastiran do neprepoznatljivosti;— Vinko PeneziÊ i Kreπimir Rogina, 1993. godine, spor s investitorom oko pos-

lovne zgrade na Kennedyevu trgu u Zagrebu;

8


2 Pod pojmom fldjelo arhitekture« i flautorsko djelo arhitekture« podrazumijeva se uvijek i djelo urbanizmaodnosno krajobrazne arhitekture.

Hrvatski sabor donio je 1. listopada 2003. godine Zakon o autorskom pravu i srod-nim pravima (NN 167/03)3, kojim je stavljen izvan snage raniji Zakon o autorskompravu (NN 53/91, 58/93, 9/99, 76/99, 127/99 i 67/01). Novi zakon stupio je na snagudana 30. listopada 2003., a njime su u hrvatsko pravo uπle i brojne izmjene, nado-pune i poboljπanja uËinjena na podruËju autorskog prava, s ciljem usklaivanja tepravne grane s meunarodnim standardima, te obvezama Republike Hrvatske, preu-zetim putem dvostranih i viπestranih meunarodnih ugovora.

Novi Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima, donesen u skladu s odred-bom iz Ëlanka 68. Ustava RH4 kojom se jamËi sloboda znanstvenoga, kulturnog iumjetniËkog stvaralaπtva, glavni je izvor autorskog prava u hrvatskom pravu. Odred-be o zaπtiti autorskog prava, njemu srodnih prava, kao i odredbe posredno relevan-tne za tu problematiku, nalaze se i u drugim zakonima i podzakonskim propisima,primjerice u Kaznenom zakonu, Obiteljskom zakonu, Zakonu o parniËnom postup-ku, Zakonu o kaznenom postupku, Zakonu o obveznim odnosima, Zakonu o gradnjiitd.

Od meunarodnih sporazuma s podruËja autorskog prava, a Ëija je Ëlanica i Re-publika Hrvatska, osobito treba istaknuti Bernsku konvenciju za zaπtitu knjiæevnih iumjetniËkih djela (u daljnjem tekstu: Bernska konvencija), sklopljenu davne 1886.godine, a otada viπe puta revidiranu u skladu s promjenama na tom pravnom pod-ruËju.

Napomene:

U tekstu ovog prikaza osobito su, u tisku drugaËijim slovima, izraæeni oni dijelovikoji se odnose na trenutno vaæeÊa pravna pravila u Republici Hrvatskoj, a to suponajprije pravila Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, najvaænijeg zaobraenu materiju.

I.

UVOD

11


33 U daljnjem tekstu: ZAP.44 »lanak 68. Ustava RH propisuje sljedeÊe:flJamËi se sloboda znanstvenoga, kulturnog i umjetniËkog stvaralaπtva. Dræava potiËe i pomaæe razvitak znanosti,kulture i umjetnosti. Dræava πtiti znanstvena, kulturna i umjetniËka dobra kao duhovne narodne vrednote. JamËise zaπtita moralnih i materijalnih prava koja proistjeËu iz znanstvenoga, kulturnog, umjetniËkog, intelektualnog idrugog stvaralaπtva. Dræava potiËe i pomaæe skrb o tjelesnoj kulturi i πportu.«

nak, fotografija, knjiga, slika, skulptura, glazbeno djelo i sl. ima svoga autora, takoga ima i svaka zgrada, urbanistiËki potez ili krajobrazno djelo;

NAJ©IROJ JAVNOSTI — da pomno Ëuva izgraeni okoliπ, jer upravo njega ostavlja u na-slijee potomcima kao jedan od najbitnijih elemenata nacionalne i kulturoloπke iden-tifikacije svakog naroda, pa tako i hrvatskog.

Predsjednica Razreda arhitekata:Helena KnifiÊ Schaps, ovl. arh.

U Zagrebu, prosinca 2005.

10


Prije upuπtanja u razmatranje posebnosti ostvarivanja i zaπtite autorskog prava u ar-hitekturi, potrebno je ukratko definirati autorsko pravo opÊenito — pojam, objekt,nositelja, trajanje, nastanak i prestanak, kao i njegov sadræaj, ograniËenja i karakte-ristike.

Promatrano u objektivnom smislu, autorsko pravo kao grana prava predstavljaskup pravnih normi koje se odnose na pravne odnose vezane uz intelektualna os-tvarenja iz knjiæevnoga, znanstvenog i umjetniËkog podruËja. S druge strane, proma-trano kao subjektivno pravo, autorsko pravo svom nositelju daje flnajveÊu privatno-pravnu vlast apsolutnog djelovanja koja daje neposrednu vlast u pogledu intelektu-alne tvorevine — autorskog djela«7.

Objekt autorskog prava je autorsko djelo, Ëlankom 5. ZAP-a definirano kaofloriginalna intelektualna tvorevina iz knjiæevnoga, znanstvenog i umjetniËkog pod-ruËja koja ima individualni karakter, bez obzira na naËin i oblik izraæavanja, vrstu,vrijednost ili namjenu«. Prema ZAP-u, svako autorsko djelo moæe biti predmetom autor-skog prava, osim onih koja to ne mogu biti po svojoj naravi, kao i onih za koje ZakonizriËito odreuje da to nisu 8. Bitno je naglasiti da su autorskim pravom zaπtiÊeni samoizraæaji, a ne ideje, postupci, metode rada ili matematiËki koncepti. Dakle, arhitekt-autor svoju misao/ideju mora manifestirati na neki naËin, bilo u pisanom obliku pu-tem nacrta ili planova, u vidu trodimenzionalnog modela, izgraenog objekta ili udrugom svima primjetnom obliku, i tek tada Êe tako izraæeni intelektualni napor uæi-vati zaπtitu temeljem autorskopravnih odredbi.

Nositelj autorskog prava je autor djela, odnosno fiziËka osoba koja stvori autorskodjelo, a to joj pravo pripada veÊ u trenutku stvaranja djela, samim Ëinom stvaranja 9, bezpotrebe registracije ili posebnog oznaËavanja djela10. Postupak registracije karakteris-tiËan je za SAD te druge zemlje srodnih (anglo-saksonskih) pravnih sustava, ali regi-stracija nije nuæno i preduvjet za zaπtitu (opπirnije o tome vidi u poglavlju 3.7.).

13


Takoer, osobito je vaæno istaknuti kako dana 1. sijeËnja 2006. godine stupa nasnagu novi Zakon o obveznim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO5), a koji stavljaizvan snage dosadaπnji ZOO (u daljnjem tekstu ZOO/19916). S obzirom na to dase odredbe ZOO-a, sukladno Ël. 1163. toga zakona, neÊe primjenjivati na obvez-ne odnose nastale prije njegovog stupanja na snagu, tj. 1. sijeËnja 2006., pri spo-minjanju ZOO-a u ovom prikazu bit Êe paralelno navedene odredbe novoga i sta-rog zakona.

12


5 Narodne novine br. 35/2005.6 Ovaj zakon donesen je 1978., a u naπe pravo preuzet 1991. godine, v. Narodne novine br. 53/1991.

II.

OP∆ENITO OAUTORSKOM PRAVU

7 Gliha I., Autorsko pravo, 2000., str. 1.8 »l. 5. ZAP-a.9 »l. 9 ZAP-a.10 Gliha, str. 2.

Osim navedenih ovlaπtenja, sastavni dio autorskog prava su i zakonom propisanaograniËenja koja autor trpi u izvrπavanju svog prava, a Ëija je svrha uvaæavanje dru-gih, vaænijih interesa (npr. interes druπtva), ostvarivanje tuih prava ili zabrana zlo-upotrebe12. Vremensko ograniËenje ogleda se u tome πto autorsko pravo traje za æivotaautora te joπ sedamdeset godina nakon njegove smrti, bez obzira na to kad je djelo za-konito objavljeno13. Ako su djelo stvorili koautori14, vrijeme se raËuna od smrti koautorakoji je najduæe æivio.

O autorskom pravu treba joπ reÊi da je nasljedivo, nije prenosivo (osim u sklopu na-sljeivanja) i ne moæe biti predmet ovrhe.

15


©to se sadræaja autorskog prava tiËe, ZAP prava autora razvrstava u tri grupe: mo-ralna prava, imovinska prava te druga prava.

U moralna prava, dakle prava osobnopravnog karaktera, spadaju:— pravo prve objave;— pravo na priznanje autorstva;— pravo na poπtivanje autorskog djela, te Ëasti ili ugleda autora; — pravo pokajanja. Moralna prava su, po svom karakteru, strogo osobna prava, Ëiji je nositelj autor

djela, a koja proizlaze iz specifiËnog odnosa autora i njegovog djela. Za razliku odimovinskih prava koja se odnose prvenstveno na iskoriπtavanje djela u svrhu stjeca-nja imovinskih koristi, te se mogu prenositi na druge, moralna prava nikad ne slijedetaj prijenos, veÊ πtite autorov integritet, Ëast, ugled, te emocionalnu vezu djela i stva-ratelja neovisno o tome tko iskoriπtava djelo. Ta prava prenose se samo u sklopu na-sljeivanja autorskog prava, πto je i logiËno, jer nakon smrti autora brigu o njegovojËasti i ugledu nastavljaju njegovi nasljednici.

Moralna prava autora uæivaju zaπtitu i nakon prestanka autorskog prava (nakon70 godina od smrti autora) — tada djelo postaje javno dobro, pa se moæe slo-bodno koristiti, ali uz obvezu priznanja autorstva, poπtivanja djela, kao i Ëasti iliugleda autora. Povreda tih obveza sankcionira se unatoË tome πto je autordavno umro, a autorsko pravo prestalo, jer prestanak povrede ovlaπteni su zah-tijevati autorovi nasljednici, autorske udruge kojima je autor pripadao, druge oso-be koje za to imaju pravni interes, te Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti11.Ova odredba bitna je osobito za arhitekte, jer jednom izgraeno djelo arhi-tekture, po svojoj prirodi, stoji na javnom mjestu dugo nakon autorove smrti,a time su i autorova moralna prava podloæna moguÊoj povredi.

Pod imovinskim pravima Zakon podrazumijeva iskljuËiva prava:— reproduciranja (umnoæavanja);— distribucije (stavljanja u promet);— priopÊavanja javnosti; te— pravo prerade. Ova prava odnose se na ekonomsko iskoriπtavanje autorskog djela, pa Zakon au-

toru daje moguÊnost da pisanim putem prenese na druge osobe pravo iskoriπtavanja,i to uz ugovaranje uvjeta vezanih uz opseg prava, sadræaj, vrijeme ili prostor koriπ-tenja.

Ona prava koja po svojim karakteristikama ne pripadaju u spomenute kategorije,obuhvaÊena su pojmom fldruga prava«, te meu njima pronalazimo prava na nakna-du, pravo slijeenja, pravo pristupa djelu, te pravo zabrane javnog izlaganja.

14


11 »l. 106., st. 1 i 2. ZAP-a.

12 Gliha, str. 7.; viπe o ograniËenjima v. u poglavlju 3.8.13 »l. 99. ZAP-a.14 Detaljno o koautorima v. u poglavlju 3.3.

33..11.. DDjjeelloo aarrhhiitteekkttuurree kkaaoo aauuttoorrsskkoo ddjjeellooPoloæaj djela arhitekture kao autorskog djela poboljπan je stupanjem na snagu novogZAP-a. Naime, u prijaπnjem Zakonu djelo arhitekture nije bilo posebno i izriËito na-vedeno kao autorsko djelo, veÊ je taj zakon u Ël. 3. propisivao da se autorskim dje-lom smatraju fldjela s podruËja slikarstva, kiparstva, arhitekture i grafike, bez obzirana materijal od kojega su izraena...«, a takoer i flplanovi, skice i plastiËna djela, kojise odnose na geografiju, topografiju, arhitekturu ili drugo znanstveno ili umjetniËkopodruËje«15. Takvim je ureenjem autorima djela arhitekture pruæena opÊa zaπtita, bezdodatnih odredbi koje bi proizlazile iz posebnosti ove vrste djela te, kao takve, pru-æale kvalitetnije moguÊnosti zaπtite njihovih prava.

U novom ZAP-u djela arhitekture izdvojena su iz gore navedene formulacije tesu posebno navedena pri nabrajanju primjera autorskih djela u Ëlanku 5., a u tekstuzakona sadræan je i odreen broj odredbi koje se odnose upravo tu vrstu djela.16 Ka-ko ZAP ne razrauje pojam djela arhitekture, njegov opseg i sadræaj utvruju struka,praksa i teorija. Meutim, ipak bi bilo korisno kad bi i sam zakonski tekst naveo pri-mjerice πto sve spada pod opseg djela arhitekture, kao πto to Ëini slovenski Zakon oavtorskih in sorodnih pravicah, koji za primjer navodi skice, nacrte i izvedene ob-jekte s podruËja arhitekture, urbanizma i krajobrazne arhitekture17. Doduπe, ZAP neo-visno o djelu arhitekture propisuje da autorsko djelo predstavljaju i flprikazi znanstveneili tehniËke prirode kao πto su crteæi, planovi, skice, tablice i dr.«, pa ta odredba πtiti ipisana autorska djela arhitekata.

Naravno, sukladno opÊenitoj definiciji autorskog djela iz Ël. 5, i autorsko djelo ar-hitekture mora biti originalno intelektualno ostvarenje, individualnog karaktera, azaπtitu uæiva i ako nije u potpunosti dovrπeno. Takoer, kao samostalna autorska dje-la πtite se i sve prerade i prilagodbe djela arhitekture, koje ispunjavaju uvjet originalnostii individualnosti.

Teorija nudi definicije djela arhitekture, pa se tako npr. navodi da djelo arhitek-ture predstavljaju flsve graevine i sliËne konstrukcije πto sadræavaju elemente izvor-

17


15 »l. 3. starog Zakona o autorskom pravu (NN 9/99., 76/99., 127/99.).16 Npr. Ël. 79/4,5, Ël. 82, Ël. 92 ZAP-a i sl.17 »l. 5, st. 2., toË. 9. Zakona o avtorskih in sorodnih pravicah.

III.


tiÊena autorskim pravom) i kao nova kombinacija veÊ poznatih elemenata24, a nenuæno kao originalnost u kreiranju samih elemenata.

Sudovi u SAD-u postavili su, u pogledu kreativnosti i originalnosti, relativnoniski prag koji autori moraju zadovoljiti da bi njihovo djelo bilo zaπtiÊeno au-torskim pravom; npr. u tom smislu jedna sudska odluka25 istiËe da originalnostu autorskom pravu nikako ne znaËi stupanj originalnosti koji se traæi pri zaπtitipatenta, te da termin floriginalan« treba tumaËiti u smislu da djelo duguje svojnastanak autoru, pri Ëemu je bitno da autor unese neπto viπe od samo trivijalnevarijacije, neπto πto je prepoznatljivo njegovo, bez obzira koliko siromaπan (uumjetniËko-estetskom smislu) bio autorov doprinos. VeÊa inovativnost od na-vedene nije uvjet zaπtite.

33.. 22.. AAuuttoorrsskkoo ddjjeelloo aarrhhiitteekkttuurree ppoo pprraavvuu SSAADD--aaAutorskopravna zaπtita arhitektonskih djela osobito je aktualno pitanje u SAD-u, gdjeje od 1. prosinca 1990. na snazi Zakon o autorskom pravu na djelima arhitekture 26,donesen radi usklaenja pravne regulacije autorskog prava s odredbama Bernskekonvencije. Taj Akt donio je popriliËne razlike, a time i probleme, kako pravnicima,tako i svima onima koji sudjeluju u stvaranju arhitektonskog djela — arhitektima, in-vestitorima, izvoaËima radova, brokerima za nekretnine itd. Novi Akt se u primjenipokazuje tek posljednjih godina, a sporovi nastaju prvenstveno zato πto je, premanjegovim odredbama, zaπtita arhitektonskih djela znatno jaËa u odnosu na ranije pro-pise.

Naime, prije 1990. godine, arhitekti u SAD-u uæivali su zaπtitu samo u pogledusvojih crteæa, nacrta i specifikacija, a ne i trodimenzionalnih, izgraenih objekata, iz-vedenih prema autorovoj dokumentaciji. Drugim rijeËima, bilo tko je mogao sagraditiidentiËni objekt, bilo na temelju fotografija, pregleda objekta, mjerenja ili skiciranja,a autor djela nije imao pravnog temelja za suprotstavljanje. Tek neovlaπteno umno-æavanje dokumentacije predstavljalo je povredu autorskog prava. Prema novom Ak-tu, meutim, zaπtiÊen je dizajn zgrade izraæen u opipljivom obliku, πto ukljuËuje sa-mu zgradu, te arhitektonske planove i nacrte, s time da je autorsko pravo na zgradiodvojeno od autorskog prava na dokumentaciji, te se ta dva aspekta arhitektonskogdjela odvojeno registriraju i πtite27.

Pojam flzgrada«, u smislu trodimenzionalne graevine koja uæiva zaπtitu, odnosise na trajne i nepomiËne objekte namijenjene nastanjivanju ljudima, kao πto su kuÊei poslovne zgrade, kao i druge objekte namijenjene ljudskoj upotrebi, poput crkava,muzeja, sjenica i vrtnih paviljona. Akt, meutim, iz zaπtite iskljuËuje neke vrste obje-

19


nosti i stvaralaπtva u odnosu na oblik ili ukras neovisno o njihovoj namjeni«18. Uko-liko propisi ne iskljuËuju izriËito pojedine vrste arhitektonskih ostvarenja iz zaπtiteautorskim pravom, pojam djela arhitekture ukljuËuje i djela unutarnje arhitekture(unutarnje ureenje prostora), vanjski izgled zgrade (npr. fasade), te djela vrtne ilikrajobrazne arhitekture — graevine uæivaju zaπtitu bez obzira na vrstu ili namjenu,sve dok je prisutna izvornost 19. Pojam djela arhitekture obuhvaÊa djelo u svim faza-ma izrade — planove, nacrte, skice, tabele, plastiËne prikaze, kao i veÊ izgraeneobjekte.

Vaæno je napomenuti da ZAP ne iskljuËuje pojedine vrste objekata iz autorsko-pravne zaπtite, πto znaËi da su naËelno zaπtiÊene sve one graevine koje zadovolja-vaju zakonom propisane uvjete, ukljuËujuÊi stambene zgrade, obiteljske kuÊe, pos-lovne zgrade, spomenike, mostove i druge objekte.20 Neki od tih objekata iskljuËenisu npr. iz zaπtite u SAD-u, a njihovo pravo takoer detaljnije regulira koje su vrsteobjekata zaπtiÊene21.

U praksi moæe doÊi do problema prilikom traæenja odgovora na pitanje je li od-reeno djelo arhitekture uistinu autorsko djelo. Naime, djela arhitekture u okviru au-torskog prava specifiËne su prirode, jer arhitektura kao struka spaja tehniku i umjet-nost, pa karakter autorskog djela ostvaruje kroz svoj stvaralaËki i umjetniËki aspekt,a znanstveni i tehniËki elementi su instrumenti koji omoguÊuju stvaranje autoru —arhitektu. Henneberg istiËe kako domaÊa sudska praksa priznaje zaπtitu onim djelimaarhitekture koja odlikuje umjetniËki karakter, a ne konstruktorskom dijelu posla kojipredstavlja dio podruËja tehnike22. Meutim, ZAP ne spominje umjetniËki karakter kaouvjet zaπtite, veÊ traæi originalnost. Iz navedenog proizlazi da svaki autor djela arhitek-ture koje ima originalni karakter moæe traæiti zaπtitu svojih autorskih prava, bez po-trebe da itko ocjenjuje umjetniËko-estetsku vrijednost njegovog ostvarenja. Prednostoriginalnosti, kao objektivne kategorije, nad popriliËno subjektivnim prosuivanjemprisutnosti umjetniËkog ili estetskog, trebala bi autorima arhitektonskih ostvarenjapruæiti sigurnost i povjerenje u zaπtitu njihovih autorskih prava.

Smjernice UIA23, sliËno svemu navedenom, istiËu da zaπtitu autorskog prava uæi-vaju floriginalna arhitektonska djela materijaliziranog izraæajnog oblika«, s time da po-bliæe objaπnjavaju kriterij originalnosti: djelo ne mora biti radikalna i dosad nevienanovost u struci, odnosno inovativnost nije uvjet, veÊ je bitno da je djelo nastalo kre-ativnim radom i stvaralaËkim naporima arhitekta (a ne samo kao produkt funkcio-nalnih zahtjeva i rezultat tehniËkih kalkulacija) i da nije kopija nekoga postojeÊegdjela. Spomenuti treba da se originalnost takoer moæe manifestirati (a time i biti zaπ-

18


18 Henneberg, I., Autorsko pravo, 2001., str. 102.19 Henneberg, str. 103.; Ël. 5. ZAP-a.20 Tako navode PreporuËene smjernice UIA (Union Internationale des Architectes) Sporazum o preporuËenimmeunarodnim standardima za bavljenje arhitektonskom profesijom iz 2001. (u daljnjem tekstu: Smjernice UIA),kao i Tillman Prinz u Ëlanku flAutorsko pravo arhitekatafl.21 Vidi poglavlje 3.2.22 Henneberg, str. 103.23 UIA — Union Internationale des Architectes (Meunarodna unija arhitekata).

24 U tom smislu upuÊuju Smjernice UIA. 25 Odluka u predmetu Alfred Bell & Co. protiv Catalda Fine Arts, Inc. (191 F.2d 99, United States Court ofAppeals, Second Circuit).26 Architectural Works Copyright Protection Act, 1990.27 O registraciji opπirnije u 3.7.

dogoditi da se njihovi odnosi rjeπavaju dugotrajnim i nepotrebnim povlaËenjem posudu. Meutim, treba naglasiti da se ugovorom ne moæe prenositi autorsko pravo kaotakvo, odnosno ugovoriti da se neËiji autorski doprinos smatra djelom druge osobe. Au-tori su osobe koje su stvorile djelo, njegove dijelove ili doprinose, i to postaju samimstvaranjem svog djela. Kao πto je veÊ reËeno, autorsko pravo je neprenosivo.

Na pitanje tko moæe biti autor djela arhitekture, ZAP ne daje odgovor u smislunjegove struËnosti ili karakteristika. Prema ZAP-u, zaπtita neÊe biti uskraÊena osobikoja nije po struci arhitekt, a koja stvori autorsko djelo arhitekture. Bitno je da djeloispunjava zakonom propisane uvjete.

Meutim, kako stvaranje djela arhitekture utjeËe na okolinu znatno viπe od au-torskog djela u vidu slike ili romana, drugi propisi sadræe odredbe kojima je cilj spri-jeËiti neovlaπtene i nestruËne osobe u bavljenju tim poslom, odnosno onemoguÊitiizgradnju objekta prema dokumentima saËinjenim od neovlaπtene osobe. Tako Za-kon o gradnji 29 u Ëlanku 33., st. 2. propisuje da investitor projektiranje (kao i pro-vedbu drugih faza izvedbe projekta) mora povjeriti flosobama koje zadovoljavajuuvjete za obavljanje tih djelatnosti propisane ovim Zakonom«, a u Ëlanku 35., st. 1.istog Zakona odreeno je da projektant jest flfiziËka osoba ovlaπtena za projektiranjeprema posebnom Zakonu i propisima donijetim na temelju tog Zakona«.

Relevantni posebni propis na koji se u ovom sluËaju poziva Zakon o gradnji jestZakon o Hrvatskoj komori arhitekata i inæenjera u graditeljstvu30. Taj Zakon izriËitopropisuje da je udruæivanje u Komoru obvezno za sve ovlaπtene arhitekte i inæenjerekoji obavljaju struËne poslove prostornog ureenja, projektiranja, struËnog nadzora ikontrole projekata31, a uvjet za upis u Komoru je (izmeu ostalih) diploma odgova-rajuÊeg fakulteta, tri godine rada po zavrπenom studiju pod nadzorom ovlaπtenog ar-hitekta i poloæen odgovarajuÊi struËni ispit32. Iznimno, moguÊ je upis u Komoru oso-be koja nije diplomirala na odgovarajuÊem fakultetu, ali samo ako ima najmanje de-set godina rada u struci, a uz to se i svojim radom posebno istakla. SliËno propisujei Statut Komore33, koji izriËito kaæe da se pravo na obavljanje gore opisanih poslovastjeËe upisom u Imenik ovlaπtenih arhitekata34. Ukratko, uvjet za izvedbu projekta iizgradnju odreenog objekta jest da ga je izradio ovlaπteni arhitekt, a to svojstvo sestjeËe samo upisom u Komoru, uz ispunjavanje uvjeta koji jamËe struËnost dotiËneosobe.

Vezano uz nove propise o autorskom pravu arhitekata u SAD-u (Akt iz 1990),a u pogledu autora djela arhitekture, Congressional Committee Report (Izvjeπ-taj Kongresnog odbora) koji se odnosi na ovo pitanje izriËito navodi da zaπtita

21


kata i to objekte koji nisu zgrade, poput mostova, brana, πetaliπta, petlji (u smislucestovnih kriæanja), πatora, mobilnih domova i sl., a takoer su iskljuËene i standard-ne konfiguracije prostora, kao i standardni elementi, kao πto su vrata i prozori, te svioni funkcionalni elementi Ëiji dizajn ili postavljanje zahtijevaju i uvjetuju praktiËnepotrebe.

33..33.. AAuuttoorr ddjjeellaa aarrhhiitteekkttuurreeZAP ne sadræi konkretne odredbe o autoru djela arhitekture, pa je opÊenito bitno is-taknuti da je autor fiziËka osoba koja je stvorila autorsko djelo (Ël. 9, st. 1. ZAP-a), asmatra se, ako se ne dokaæe suprotno, da je to osoba Ëije je ime (ili pseudonim, umjet-niËki znak ili kod) oznaËen na primjercima djela ili pri objavi djela na uobiËajen naËin(Ël. 12., st. 1. ZAP-a).

OznaËavanje autorskog djela manifestiranje je prava autora da bude priznat i oz-naËen kao autor djela, πto je jedno od njegovih moralnih prava (Ël. 15 ZAP-a) —arhitekt svoje ime ili drugu autorsku oznaku stavlja na nacrte i druge projektnedokumente, a oznaku moæe staviti i na graevinu (dapaËe, Kodeks strukovneetike hrvatskih arhitekata i inæenjera u graditeljstvu28 Ëak, u Ëlanku 22., st. 3.,istiËe da ovlaπteni arhitekti ne smiju zatajiti svoje ime na izloæenom projektu,na gradiliπtu ili za izvedeni graditeljski posao!).

Ako je viπe autora sastavilo svoja djela radi zajedniËkog koriπtenja (sastavljeno dje-lo), svaki autor zadræava autorsko pravo na svojem djelu (Ël. 10, st. 1.), a ako se radi odjelu koje je viπe osoba stvorilo zajedniËkim radom, na naËin da se pojedinim doprino-sima ne moæe samostalno koristiti, onda se radi o koautorstvu. Za razliku od autora sas-tavljenog djela, koautorima ne pripada autorsko pravo na onome πto su oni pridonijeliu stvaranju djela, veÊ svima pripada zajedniËko autorsko pravo na djelu, πto dovodi ido njihove znatno ËvrπÊe povezanosti — za objavu, koriπtenje, kao i izmjene djelasvi koautori moraju dati pristanak (Ël. 11., st. 4.).

Kod oba sluËaja s viπe autora ZAP istiËe kako svoje meusobne odnose autori pr-venstveno reguliraju ugovorom (Ël. 10, st. 2.; Ël. 11, st. 5). Iako ljudi redovito zaziru odugovornog reguliranja meusobnih odnosa gdje god to nije apsolutno neophodno,nikako ne treba zanemariti tu moguÊnost. To osobito dolazi do izraæaja kad su u pi-tanju djela arhitekture. Po svojoj prirodi, jasno je da izrada djela arhitekture opsegomposla, a time i uloæenim trudom i vremenom predstavlja golem flautorski zalogaj« ukojem nerijetko sudjeluje viπe autora, a koliËina financijskih sredstava uloæenih u rea-lizaciju tog djela dovodi i do velike vrijednosti moguÊih sporova. Sukladno navede-nom, najbolje bi bilo kada bi arhitekti koji sudjeluju u izradi projekta, odnosno ustvaranju djela arhitekture, ugovorom meusobno utvrdili sporna pitanja, a osobitoimovinske aspekte njihovog odnosa, odnosno udio pojedinog arhitekta u koristimaostvarenim koriπtenjem djela. U nedostatku takvog ugovora, u sluËaju spora moæe se

20


28 Donesen od Skupπtine Hrvatske komore arhitekata i inæenjera u graditeljstvu 1998. godine, objavljen uNarodnim novinama br. 40/99; u daljnjem tekstu: Kodeks.

29 Narodne novine br. 175/2003, 100/2004.30 Narodne novine br. 47/1998.31 »l. 1., st. 2. Zakona o HKAIG.32 Uvjete za upis u Komoru ureuje Ëlanak 26., st. 2. Zakona o HKAIG.33 Statut Hrvatske komore arhitekata i inæenjera u graditeljstvu, Narodne novine br. 40/1999.34 »l. 4. st. 1. Statuta HKAIG.

Jedan od primjera u kojem bi solidarnost u struci mogla sprijeËiti povredu au-torskog prava je sluËaj dogradnje Ekonomskog fakulteta u Splitu, djela arhitek-ta Dinka KovaËiÊa. Prema napisima u dnevnom tisku u tom sluËaju dekan Fa-kulteta formalno je dao autoru djela priliku da izradi idejno rjeπenje i doku-mentaciju za dogradnju, ali u roku od 60 dana koji je s obzirom na veliËinuprojekta bio apsurdan. Nakon toga, iako je autor napravio idejno rjeπenje, ras-pisan je javni natjeËaj. Strukovna udruæenja (Druπtvo arhitekata Splita i Udru-æenje hrvatskih arhitekata) pozvala su ovlaπtene arhitekte na nesudjelovanje uizradi projekta jer takav postupak nikako ne bi bio u skladu s Kodeksom kojiobvezuje ovlaπtene arhitekte 40.

33..55.. AAuuttoorrssttvvoo nnaa ddjjeelliimmaa nnaassttaalliimm uu rraaddnnoomm ooddnnoossuuNovi je ZAP unio znaËajne promjene u korist autora upravo u pravnoj regulacijistvaranja autorskih djela u sklopu radnog odnosa. »lanak 75. ZAP-a definira autorskodjelo stvoreno u radnom odnosu kao djelo koje za vrijeme trajanja radnog odnosakod odreenog poslodavca stvori autor — zaposlenik izvrπavajuÊi svoje obveze ili pouputama toga poslodavca. U nastavku istog Ëlanka, propisano je da se odnosi u po-gledu autorskog djela stvorenog u radnom odnosu ureuju ovim Zakonom, ugovorom oradu ili drugim aktom kojim se ureuje radni odnos (npr. pravilnikom o radu, kolektiv-nim ugovorom, sporazumom radniËkog vijeÊa i poslodavca41 i sl. — naravno, o kon-kretnom poslodavcu ovisi koji od tih akata postoji).

»lanak 76. ZAP-a regulira pravo iskoriπtavanja ovako stvorenih autorskih djela,propisujuÊi da ako se u izvrπavanju obveza iz radnog odnosa stvaraju autorska djela,ugovorom o radu odreuje se, izmeu ostalog, stjeËe li poslodavac pravo na iskoriπta-vanje autorskog djela, te posebice, ako ga stjeËe, opseg i trajanje prava iskoriπtavanja.

U nastavku istog Ëlanka zakonodavac naglaπava da ako nije drukËije ureeno sa-mim Zakonom, ugovorom o radu ili drugim aktom koji regulira radni odnos, autor-sko pravo na autorskom djelu zadræava autor bez ograniËenja.

Ovdje je od izuzetne vaænosti navesti odredbu iz Ëlanka 202., st. 6. ZAP-a (izPrijelaznih i zavrπnih odredaba ZAP-a), kojom je propisano da na autorska djela kojanastanu nakon stupanja na snagu ovoga Zakona u okviru radnog odnosa nastalog natemelju ugovora o radu zakljuËenog prije stupanja na snagu ovoga Zakona, primjenjivatÊe se tri godine od dana stupanja na snagu ovoga Zakona odredbe Zakona o autor-skom pravu.

Dakle, ako je autor stvorio djelo arhitekture nakon 30. listopada 2003., kada jestupio na snagu novi ZAP, ali u sklopu radnog odnosa za koji je ugovor o radusklopljen prije tog datuma, sve do 30. listopada 2006. odnos izmeu autora i poslo-

23


nije ograniËena samo na arhitekte, nego se odnosi na svakoga tko stvori djeloarhitekture, bez obzira na obrazovanje ili propise pojedinih dræava.

I kod nas bi neovlaπteni autor djela arhitekture uæivao zaπtitu autorskim pra-vom jer ZAP ne pravi razliku, veÊ πtiti onoga koji je stvorio djelo neovisno onjegovim karakteristikama. Naravno, takvog flnadriarhitekta« trebale bi snaÊiodgovarajuÊe sankcije zbog krπenja drugih propisa!

33..44.. SSttrruukkoovvnnaa eettiikkaa ii zzaaππttiittaa aauuttoorrsskkiihh pprraavvaaOpisane odredbe imaju cilj sprijeËiti nekvalificirane i nestruËne pojedince u bavljenjuarhitektonskom praksom, ali teπko mogu zaustaviti stvaranje neprikladnih, nakarad-nih ili estetski bezvrijednih djela od samih ovlaπtenih arhitekata. Kriterij estetike nijeodluËan kad je u pitanju zaπtita autorskog prava jer poimanje ljepote varira, kako uvremenu, tako i od Ëovjeka do Ëovjeka. Meutim, sama struka bi svojim pravilima,njihovom primjenom te uËinkovitim sankcijama trebala suzbijati neprihvatljivo pona-πanje svojih pripadnika. Upravo takva pravila, proizaπla iz same struke, trebala biimati veÊi utjecaj na arhitekte nego apstraktna zakonska pravila.

Iako veÊ spomenuti Kodeks strukovne etike35 ne moæe zaπtititi autorska prava ar-hitekata pred povredom poËinjenom npr. od korisnika ili vlasnika objekta, trebao bipreventivno djelovati na pripadnike struke. Kodeks propisuje da su ovlaπteni arhitektiopÊenito duæni poπtivati autorska prava36, a takoer potanje ureuje situacije u kojimaviπe arhitekata radi na istom poslu, πto je potencijalno problematiËna situacija.

Upravo je sluËaj u kojem naruËitelj flotpusti« arhitekta pa æeli angaæirati drugog uliteraturi spomenut kao riskantan za novog arhitekta37 — prema Kodeksu arhitekt kojegnaruËitelj pozove da preuzme posao na kojem je dotad radio drugi ovlaπteni arhitekt,duæan je obavijestiti kolege koji veÊ rade na tom poslu; prije nego preuzme posao morase uvjeriti da su s njegovim prethodnikom ispunjene sve ugovorne obveze, a posao smijepreuzeti samo ako time ne krπi kolegijalna pravila 38. Povrh svega, o preuzimanju poslaarhitekt je duæan obavijestiti Komoru, odnosno Razred arhitekata. Nadalje, ako preuzi-matelj posla ne radi projekt iznova, veÊ nastavlja rad na postojeÊem autorskom djelu svo-jeg kolege prethodnika, duæan je poπtivati njegove upute, traæiti njegovu suglasnost zasvaku promjenu koju æeli uËiniti u projektu te ga obavijestiti o svakoj promjeni u izvoenjugradnje 39.

Kako je za nepoπtivanje odredbi Kodeksa nadleæan Stegovni sud Komore, takvaneprihvatljiva ponaπanja unutar struke mogla bi i trebala bi biti sankcionirana i bezuplitanja redovnih sudova.

22


35 V. biljeπku br. 23.36 »l. 11., st. 3. Kodeksa.37 Gallagher & Dawsey, Architecture and Copyright law, 2002. 38 »l. 18., st. 2. Kodeksa.39 »l. 18., st. 3. Kodeksa.

40 JelaËa, M., Zaπtitimo djelo Dinka KovaËiÊa! (Slobodna Dalmacija, 7. i 8. listopada 2003.); ViduliÊ, S.,Novogradnja traæi dogradnju i autora (Slobodna Dalmacija, 19. listopada 2003.).41 Sve su to akti kojima se prema Zakonu o radu (NN br. 38/95., 54/95., 65/95., 17/01., 82/01., 114/03., 142/03.)mogu regulirati pitanja iz radnog odnosa.

U pravu SAD-a postoji institut zvan work for hire (doslovno prevedeno: rad za-poslenog/unajmljenog), koji je najbliæi stvaranju djela u radnom odnosu, ali nei identiËan. Naime, work for hire je i ono autorsko djelo arhitekta za koje je uugovoru arhitekta i naruËitelja izriËito ugovoreno da Êe se smatrati takvim ra-dom, posljedica Ëega jest da se naruËitelj/investitor smatra autorom, odnosnonositelj je autorskog prava. Dok u naπem pravu poslodavac moæe steÊi samopravo iskoriπtavanja djela stvorenog u radnom odnosu, u SAD-u se poslodavac(ili investitor/naruËitelj u drugom sluËaju) smatra autorom takvog djela; takvostajaliπte posljedica je razliËitog poimanja autorskog prava/copyrighta, o Ëemuviπe u nastavku.

33..66.. AAuuttoorrsskkoo ddjjeelloo iizzrraaeennoo ppoo nnaarruuddææbbiiOsim u sklopu radnog odnosa, autorsko djelo arhitekture (kao i druga djela) moæebiti izraeno na temelju ugovora o stvaranju autorskog djela po narudæbi. S obziromna prirodu djela arhitekture i financijska sredstva koja prate njegovu izvedbu, za pret-postaviti je da Êe djelo najËeπÊe biti izraeno u sklopu radnog odnosa ili na temeljunarudæbe, pa treba razmotriti uËinak ugovora o narudæbi na autorsko pravo.

Ovaj je ugovor u novom ZAP-u izdvojen u posebnu vrstu autorskopravnog ugo-vora43, a u starom je zakonu samo uzgred spomenuto stvaranje autorskog djela na te-melju ugovora o djelu, a na taj ugovor su se za sva daljnja pitanja primjenjivale od-redbe ZOO-a. Kako nove odredbe ZAP-a o ovom ugovoru nisu osobito detaljne, za-konodavac jednako u Ël. 55. ZAP-a propisuje supsidijarnu primjenu odgovarajuÊihodredbi ZOO-a, dakle za ona pitanja na koja odredbe ZAP-a ne daju odgovor bit Êemjerodavne odredbe o ugovoru o djelu ZOO-a.

»l. 73. ZAP-a kaæe da se flugovorom o stvaranju autorskog djela po narudæbi autorobvezuje stvoriti odreeno autorsko djelo i primjerak tog djela predati naruËitelju, a na-ruËitelj se obvezuje autoru za to isplatiti ugovorenu naknadu ako ugovorom nije drukËijeodreeno«, s tim da se tim ugovorom takoer odreuju i flobiljeæja, sastojci te rokovi pre-daje naruËenog djela« (Ël. 74/1 ZAP-a). ©to se tiËe nositelja autorskog prava, kad jedjelo stvoreno temeljem narudæbe, autorsko pravo na naruËenom djelu zadræava autorbez ograniËenja, osim ako se sam autor i naruËitelj u ugovoru nisu drukËije sporazumjeliili tako propisuje neka posebna odredba zakona.

Odredba slovenskog Zakona o avtorskih in sorodnih pravicah (Ël. 99, st. 3.),na primjer, ide viπe u korist naruËitelja propisujuÊi da autor zadræava autorskopravo na djelu, osim prava distribuiranja (osim ako zakonom ili ugovorom nijedrukËije odreeno).

Ugovor mora biti sklopljen u pisanom obliku, a u njemu obvezno, uz ugovorne stra-ne, mora biti odreeno ili barem, iz formulacije, moguÊe odrediti o kojem se autorskom

25


davca te pitanja relevantna za autorsko pravo nad tim autorskim djelom regulirat Êeodredbe starog Zakona (Ël. 19. — Ël. 24.). S obzirom na to da su te odredbe bitnodrukËije, potrebno ih je ovdje navesti.

»l. 19. starog Zakona, sliËno novom ZAP-u, propisuje da se autorskopravni od-nosi glede djela stvorenih u radnom odnosu ureuju pravilnicima, kolektivnim ugo-vorima ili ugovorima o radu. Meutim, Ël. 20. propisuje da flpravna osoba ili poslo-davac imaju iskljuËivo pravo, u okviru svoje redovne djelatnosti, za vrijeme od petgodina, iskoriπtavati autorsko djelo πto ga je u izvrπenju svoje radne obveze stvoriozaposlenik u toj pravnoj osobi odnosno kod poslodavca, bez zahtijevanja odobrenjaod zaposlenika — autora tog djela« (rok od pet godina raËuna se od dana zavrπetkadjela). Isti Ëlanak propisuje da autoru pripada posebna naknada za takvo iskoriπta-vanje autorskog djela, a ta bi naknada trebala biti proporcionalna fldoprinosu πto gaje koriπtenje njegova djela imalo na poveÊanje dohotka odnosno dobiti ili na obav-ljanje djelatnosti i izvrπavanje zadaÊa te pravne osobe«. Ostala autorska prava pripa-daju autoru, te ih se ne moæe ograniËiti ugovorom ili drugim aktima, ali pitanje re-gulacije prava iskoriπtavanja djela je, gledano s imovinskog stajaliπta, ipak za autorajedno od najvaænijih.

SliËno, ali joπ nepovoljnije za radnika — autora propisuje slovenski Zakon,prema kojem na poslodavca, bez zakonske obveze plaÊanja posebne naknadekao u naπem starom Zakonu, prelaze iskljuËiva imovinska i druga prava autorana djelu stvorenom u radnom odnosu, za razdoblje od 10 godina od stvaranjadjela (ukoliko nije drugaËije ugovoreno), a i nakon tog razdoblja poslodavacmoæe zahtijevati ponovni prijenos iskljuËivih prava na njega, uz plaÊanje pri-mjerene naknade42.

Vrijeme stvaranja djela te vrijeme sklapanja ugovora o radu imaju kljuËnu ulogu,ukoliko su poslodavac i radnik — autor propustili regulirati to pitanje ugovorom oradu, a ono nije regulirano kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili sporazu-mom radniËkog vijeÊa i poslodavca. Odredbe novog Zakona vrlo su povoljne za auto-ra jer u nedostatku drugaËijeg sporazuma s poslodavcem on uæiva iskljuËivo pravo isko-riπtavanja djela, iako je ono stvoreno u sklopu radnog odnosa, a odredbe starog Za-kona daju iskljuËivo pravo iskoriπtavanja djela poslodavcu, i to bez moguÊnosti druk-Ëijeg sporazuma. U tom sluËaju, od velike je vaænosti iznos naknade ugovoren s po-slodavcem, iako je sad suviπno upozoravati na to jer se stari Zakon ionako primje-njuje samo na veÊ sklopljene ugovore o radu.

Za arhitekte koji Êe ubuduÊe sklapati ugovor o radu, bitno je da znaju da odred-be ZAP-a idu u njihovu korist, a ako veÊ ugovorom o radu prenose pravo iskoriπta-vanja autorskog djela na poslodavca (πto je vjerojatno jer poslodavac ipak æeli imatikoristi od radnika kojeg zapoπljava), pregovorima s poslodavcem trebali bi isposlo-vati za sebe naknadu adekvatnu oËekivanim koristima od iskoriπtavanja djela.

24


42 »l. 101., st. 1. i 2. Zakona o avtorskih in sorodnih pravicah. 43 »l. 73. i 74. ZAP-a.

33..77.. RReeggiissttrraacciijjaa kkaaoo pprreedduuvvjjeett zzaaππttiittee (u pravu SAD-a)U hrvatskom pravu registracija autorskog djela nije preduvjet zaπtite autorskog prava —ono je nastalo stvaranjem djela i od tog trenutka uæiva pravo na zaπtitu. DrugaËiji reæim,tzv. copyright, karakteristiËan je za SAD i druge zemlje anglo-saksonskog pravnog su-stava (common law sustava), u kojem je registracija bitan korak u zaπtiti djela.

Doslovni prijevod samog naziva flcopyright« bio bi pravo umnoæavanja, a ka-ko je pravo umnoæavanja tipiËno imovinsko pravo autora, oËito je da se na au-torsko pravo u anglosaksonskom pravu gleda prvenstveno iz imovinskoprav-ne perspektive — rezultat toga su i razliËiti pravni uËinci tog prava; primjericeako nije drukËije ugovoreno, nositelj copyrighta, tj. copyright owner (u doslov-nom prijevodu: vlasnik prava umnoæavanja) na djelu stvorenom u radnom od-nosu jest poslodavac, a u naπem pravnom sustavu autorsko pravo nije preno-sivo pa poslodavac stjeËe pravo iskoriπtavanja, a moralna prava (time i pravoda bude priznat i oznaËen kao autor) bez ograniËenja zadræava stvarni autordjela.

Meutim, suprotno uvrijeæenom miπljenju, ni u SAD-u registracija djela nije uvjetda bi djelo bilo zaπtiÊeno autorskim pravom — nije obvezno Ëak niti staviti oznakuna djelu, u smislu „ 2003. Ivan Horvat ili sl., veÊ pravo na zaπtitu nastaje samim stva-ranjem djela. Ipak, registracijom se uvelike olakπava eventualni postupak zaπtite paÊe arhitekt koji nije registrirao svoje djelo imati puno uæe moguÊnosti u traæenju nak-nade πtete — ako je djelo registrirano prije povrede autorskog prava, arhitekt u SAD-u moÊi Êe potraæivati od povreditelja tzv. statutory damages, kao i povrat troπkovaza odvjetnika, a u nedostatku registracije moguÊe je traæiti samo nadoknadu stvarnonastale πtete i zaradu koju povreditelj ostvari zbog povrede, πto je redovito vrlo teπkodokazati.

Pojam flstatutory damages« odnosi se na zakonom utvrene iznose koji moguiÊi do US$ 20.000 po povredi, a ako je poËinitelj postupao s namjerom, ondai do US$ 100.000 po povredi.

Oznaka autorskog prava na djelu nije uvjet za zaπtitu, ali je nuæna ako arhitekt upostupku povodom povrede prava æeli onemoguÊiti tzv. prigovor flnevinog povredi-telja«48 — naime, ako nije oznaËen nositelj autorskog prava, a poËinitelj povrede do-kaæe da se u dobroj vjeri pouzdao u nedostatak oznake, arhitekt Êe moÊi traæiti samonaknadu stvarne πtete i ostvarenog profita.

Za kompletnu zaπtitu potrebno je odvojeno, zasebnim registracijama, registriratiobjekt (npr. zgradu ili drugo djelo) kao djelo arhitekture, te dokumentaciju (skice,

27


djelu radi44. Uputno je u ugovoru utvrditi iznos naknade koji Êe po stvorenom djelupripasti autoru, rok predaje djela naruËitelju, a i nije odviπe u ugovor ukljuËiti i od-redbu o autorskom pravu. Ako tim ugovorom stranke sporazumno prenose neka pra-va na poslodavca, neophodno je utvrditi koja su to prava (npr. pravo umnoæavanja,distribuiranja) te njihov opseg (iskljuËivo, neiskljuËivo, samo za potrebe odreenedjelatnosti), trajanje i eventualna ograniËenja. Ugovorne strane takoer mogu izri-Ëitom ugovornom odredbom naglasiti da sva moralna prava zadræava autor, iako tosam ZAP izriËito navodi.

Ono πto je bitno naglasiti svakom pravnom laiku jest da je ugovor instrumentkoji ugovorne strane mogu koristiti na naËin koji njima samima najbolje odgo-vara. Dok god poπtuju prisilne pravne norme (kojih u ugovornom pravu nemapuno), stranke ugovorom mogu odrediti πto god æele — detaljniji ugovori pru-æaju veÊu pravnu sigurnost, a to u stvarnom æivotu znaËi manju vjerojatnostnastanka spora, za koji rjeπenje neÊe predviati veÊ sam ugovor.

Temeljna obveza autora jest izraditi naruËeno autorsko djelo u skladu s ugovoromi po pravilima posla, u vremenu odreenom ugovorom, odnosno, ukoliko rok nijeugovoren, u vremenu razumno potrebnom za takav posao, te ga predati naruËitelju45.

Autor je duæan naruËitelju omoguÊiti nadzor nad obavljanjem posla i davanjeuputa u skladu s prirodom posla — u naπem pravu ta se odredba nalazi meu od-redbama koje reguliraju opÊenito ugovor o djelu, pa je bolje rjeπenje slovenskog pra-va koje u Zakonu o avtorskom pravu propisuje da naruËitelj u ugovorima o narudæbiautorskog djela moæe nadzirati posao i davati upute ako time ne zadire u autorovuslobodu znanstvenoga i umjetniËkog stvaranja (Ël. 99., st. 2. toga Zakona). Takvu od-redbu stranke mogu unijeti u ugovor, pa i podrobnije od toga utvrditi moguÊnostinaruËitelja πto se tiËe flmijeπanja« u posao autora.

S druge strane, temeljna obveza naruËitelja jest primiti djelo, naruËeno i izvrπenosukladno ugovoru i pravilima posla, te isplatiti autoru naknadu odreenu ugovoromili na drugi naËin (npr. tarifom ili drugim aktom)46.

Ugovor o stvaranju autorskog djela prestaje izvrπenjem djela i isplatom naknade,sporazumnim raskidom ugovora ili jednostranim raskidom od strane naruËitelja u za-konom propisanim sluËajevima47.

26


44 Sudska praksa kaæe da odredba ugovora prema kojoj je odreeno da je flpredmet ugovora projektiranje iizvoenje graevinskih radova« ne Ëini predmet ugovora odredivim (Vts, Pæ-3098/93 od 22. oæujka 1994.), aneodreenost ili neodredivost predmeta ugovora dovode do njegove niπtavosti.45 »l. 597/1,2, Ël. 603/1 ZOO-a (Ël. 607/1,2, Ël. 613/1 ZOO/1991); Henneberg, I., Ugovor o autorskom djelu, 1997.46 »l. 612. ZOO-a (Ël. 622. ZOO/1991).47 Npr. u sluËaju kad se izvoaË niti po upozorenju ne dræi uputa naruËitelja (Ël. 598. ZOO-a; Ël. 608. ZOO/1991);kad izvoaË ne ukloni nedostatke djela u primjerenom roku (Ël. 608. ZOO-a; Ël. 618. ZOO/1991); u odreenimsluËajevima i kad izvoaË kasni s poslom (Ël. 599. ZOO-a; Ël. 609. ZOO/1991); u svakom sluËaju, naruËitelj moæebilo kad raskinuti ugovor, sve dok djelo nije dovrπeno, s tim da je u tom sluËaju duæan isplatiti izvoaËuugovorenu naknadu, umanjenu za iznos troπkova koje izvoaË nije uËinio, a koje bi bio duæan uËiniti da ugovornije raskinut (Ël. 619. ZOO-a; Ël. 629 ZOO/1991) — v. Henneberg I., Ugovor o autorskom djelu, str. 133.

48 U izvornom tekstu fldefense of innocent infringement«, Allyn, B. C., The Architectural Works CopyrightProtection Act of 1990.

a. Izmjene i uniπtenje — krπenje moralnih prava autora Kad je u pitanju izgraeno djelo arhitekture, najËeπÊe povredu izmjenom djela Ëiniaktualni vlasnik objekta koji Êe redovito smatrati kako ima pravo na takav zahvat.Takav stav vlasnika proizlazi iz dvojne prirode djela arhitekture — ono je istovreme-no predmet autorskog prava, zaπtiÊen autorskopravnom vlaπÊu svog autora te nekret-nina, tj. vrlo vrijedan objekt zaπtiÊen pravom vlasniπtva. Umjesto uzaludnog rasprav-ljanja o tome koje je pravo jaËe, trebalo bi se koncentrirati na suæivot dvaju prava,odnosno na usklaivanje vlasnikovog prava na izmjene djela sa zaπtitom prava au-tora.

Izmjene djela mogu biti razliËitog stupnja — od izmjena uvjetovanih funkcional-noπÊu, nepotrebnih izmjena, pa do deformiranja djela, njegovog unakaæenja i, nakoncu, potpunog uniπtenja.

Osnovna odredba ZAP-a o ovom pitanju sadræana je u Ël. 16., te glasi:flAutor ima pravo usprotiviti se deformiranju, sakaÊenju i sliËnoj izmjeni svojega au-

torskog djela, te uniπtenju kao i svakom koriπtenju autorskog djela na naËin koji ugroæavanjegovu Ëast ili ugled.«

Pravo suprotstavljanja izmjenama jedno je od temeljnih moralnih prava autora.OËito je, meutim, da se autor ne moæe usprotiviti svakoj izmjeni djela, veÊ samoonoj koja na opisani naËin utjeËe na njegovu Ëast ili ugled, a to pravilo joπ viπe dolazido izraæaja u posebnim odredbama koje se odnose na djelo arhitekture.

Ako se radi o izmjeni djela arhitekture, ZAP u Ël. 79., st. 5. ukazuje na to da semoraju uzeti u obzir interesi vlasnika djela, πto se prvenstveno odnosi na sluËaj kada po-treba za izmjenama proizlazi iz sigurnosnih ili tehniËkih razloga, Ëemu se arhitekt ne mo-æe protiviti. U sluËaju obnove djela, autor se ne moæe protiviti koriπtenju drugih materijalau postupku obnove ako su

— materijali od kojih je djelo napravljeno pokazali nedostatke za koriπtenje ili— te materijale nije moguÊe nabaviti ili— njihovo nabavljanje dovodi do nerazmjernih poteπkoÊa ili nerazmjernog troπka.Ako je vlasnik u skladu sa zakonom izvrπio izmjenu na objektu, sukladno navedenim

odredbama, ono πto arhitekt moæe uËiniti u svrhu oËuvanja svog ugleda jest da uz ozna-ku njegovog imena na zgradi (ako postoji oznaka) vlasnik stavi napomenu o izmjenamai vremenu kad su one uËinjene. Naravno da Êe u nekim situacijama biti teπko utvrditijesu li konkretne izmjene funkcionalno neophodne, odnosno bi li se isti cilj mogaopostiÊi i izmjenama koje bi manje mijenjale izgled djela.

Naπ ZAP ne stupnjuje jaËinu povrede uËinjene izmjenama, ali u samom postupkuzaπtite, osobito ako se radi o naknadi πtete, priroda izmjena bit Êe relevantna. TillmanPrinz51 istiËe da svaka izmjena uËinjena na vidljivom obliku djela naËelno jest nega-tivni utjecaj, osim takvih neznatnih promjena koje su po svojoj prirodi nebitne. De-formiranje, meutim, spada pod viπi pojam, tj. teæi sluËaj negativnog utjecaja te seodnosi na izobliËenje ili mijenjanje stvarnih bitnih crta djela.

29


nacrte i sl.) kao flgrafiËka ili slikovna djela«49, jer se jednom registracijom ne moæeobuhvatiti cjelovito djelo arhitekture sa svim svojim sastavnim dijelovima.

S obzirom na sve navedeno, imajuÊi u vidu viπestruke koristi zaπtite, logiËno bibilo da se arhitekti u SAD-u hrpimice koriste registracijom i time moguÊnostima zaπ-tite. Sama registracija ne zahtijeva osobito kompliciran postupak — potrebno je pos-lati ispunjen obrazac za prijavu Uredu za autorsko pravo pri Kongresnoj knjiænici50,primjerak djela u obliku nacrta objekta te uplatiti iznos od US$ 30. Stvarnost je, me-utim, drugaËija — iako je veÊ gotovo 15 godina proπlo od stupanja na snagu novogAkta, on je joπ uvijek nov i nepoznat kako arhitektima tako i sudstvu pa se tek pos-ljednjih nekoliko godina u praksi pokazuje primjena novih odredbi.

33..88.. OOggrraanniiËËeennjjaa aauuttoorrsskkoogg pprraavvaaZAP propisuje odreena sadræajna ograniËenja autorskog prava na naËin da propisu-je sluËajeve u kojima je dozvoljeno koriπtenje djela i od neovlaπtenih osoba, kao πtoje primjerice reproduciranje za privatno, nekomercijalno koriπtenje, a bez traæenjaposebne dozvole autora djela. Meutim, ZAP izriËito odreuje da u smislu takve repro-dukcije izgradnja arhitektonskog objekta nije dopuπtena (Ël. 82. ZAP-a).

Autorsko pravo arhitekta ograniËeno je na naËin da se u Ël. 91/1 ZAP-a dopuπta re-produciranje autorskih djela fltrajno smjeπtenih na ulicama, trgovima, parkovima ili dru-gim mjestima pristupaËnim javnosti, te distribuiranje i priopÊavanje javnosti takvih repro-dukcija«. U tom smislu, djela arhitekture slobodno se mogu fotografirati, snimati, slikati isl., uz navoenje izvora i autorstva djela, ali ne i reproducirati u trodimenzionalnom ob-liku (prema izriËitoj odredbi Ël. 91., st. 2. ZAP-a). Osim toga, na opisani naËin dopuπ-teno je reproducirati samo vanjski izgled arhitektonskog objekta (Ël. 92. ZAP-a).

ZAP takoer dopuπta organizatorima javnih izloæbi ili aukcija reproduciranje i distri-buiranje autorskih djela arhitekture (izmeu ostalog), putem plakata i kataloga za te iz-loæbe ili aukcije, uz navoenje izvora i autorstva, a sve u svrhu promoviranja, te u opse-gu potrebnom za postizanje te svrhe.

33..99.. NNaaËËiinnii ppoovvrreeddee aauuttoorrsskkoogg pprraavvaaIako arhitekti nisu, poput pisaca, suoËeni s masovnim fotokopiranjem svojih djela ili,pak, πirokom i nesavladivom mreæom raspaËavanja piratskih CD-a poput glazbenika,i njihovo autorsko pravo treÊe osobe mogu povrijediti na razne naËine. Djela arhi-tekture su takoer podloæna kopiranju, kao i neovlaπtenom reproduciranju podatakapohranjenih u elektronskom obliku, ali upravo zbog dugovjeËne prirode zgrada ilidrugih objekata i njihovog smjeπtaja na javnom, svima uoËljivom mjestu, povreda uvidu naruπavanja izgleda izgraenoga arhitektonskog djela moæe godinama svako-dnevno nanositi πtetu autoru te vrijeati njegovu Ëast ili ugled.

28


49 U izvornom tekstu flgraphic or pictorial works« — u naπoj kategorizaciji (prema ZAP-u) ti dokumenti bi spadalipod prikaze znanstvene ili tehniËke prirode, u skladu sa Ël. 5., st. 2. ZAP-a.50 Library of Congress — Copyright Office. 51 Prinz, T., Autorsko pravo arhitekata u njemaËkom pravu.

Meutim, on nije znao da izvoaË nije priskrbio dozvolu firme — autoradizajna, da upotrijebi taj dizajn u gradnji spomenutih kuÊa. Kad je spomenu-ta firma saznala da se planovi koriste za gradnju bez ovlaπtenja, podnijela jetuæbu protiv izvoaËa, ali i protiv brokera, tvrdeÊi da je on takoer poËiniopovredu autorskog prava. Dva su temelja na koje se pozivao arhitekt — prvi,da reklamiranje i prodaja kuÊe sagraene prema dizajnu koji predstavlja pov-redu autorskog prava u principu jest distribucija primjerka kojim je povrijee-no autorsko pravo, te drugi, da je sam broker poËinio povredu time πto je neo-vlaπteno umnaæao nacrte u reklamne svrhe. Tuæitelj je traæio naknadu izgub-ljene zarade u vidu onoga πto bi naplatio za koriπtenje tih nacrta u gradnji, atakoer i predaju svih provizija koje je broker zaradio prodajom kuÊa sagra-enih po spornih nacrtima.

NehotiËni je povreditelj bio zgroæen time jer se uvijek pouzdao u to da suizvoaËi pribavili potrebna ovlaπtenja pa ni u ovom sluËaju nije imao razlogasumnjati u to, ali problem je bio u tome πto neznanje naËelno nije prihvatljivaobrana kad se radi o tuæbama zbog povrede autorskog prava. AmeriËko autor-sko pravo zauzelo je stav da je bolje (za svaku sigurnost) smatrati odgovorni-ma i flneduæne« povreditelje, a onima koji su to Ëinili s namjerom joπ nadodatii posebne kazne na obvezu naknade πtete. Da konkretni sluËaj nije zavrπio na-godbom, naknada πtete vjerojatno bi bila znatna.53

Treba naglasiti da povrede u vidu izgradnje istog ili sliËnog objekta (reproduci-ranja veÊ izgraenog objekta) mogu biti manje ili viπe oËite. Jasan sluËaj neovlaπtenereprodukcije postoji tamo gdje povreditelj umnoæi izvorne nacrte, ili neovlaπteno iz-gradi objekt iz samih izvornika ili prema izvornom objektu. Meutim, u SAD-u, kakonpr. navodi jedan od autora54, u sluËajevima gdje se kopiranje ne moæe dokazati, onoÊe se pretpostaviti tamo gdje nositelj autorskog prava dokaæe da je povreditelj imaopristup izvornom radu, a postoje dostatne sliËnosti izmeu dvaju djela. Ne zahtijevase savrπena reprodukcija ni svjedoËenje struËnog vjeπtaka, veÊ je mjerilo oko obiËnogpromatraËa i odgovor na pitanje bi li taj promatraË smatrao da je reprodukcija pro-izaπla iz izvornika. Tamo gdje je sliËnost velika, pristup djelu se podrazumijeva.

31


Krajnji oblik izmjena jest potpuno uniπtenje djela, o kojem je vlasnik djela duæan oba-vijestiti arhitekta, a kojemu se arhitekt ne moæe usprotiviti, veÊ samo moæe zahtijevati damu se dopusti fotografiranje i preda primjerak nacrta djela (Ël. 79., st. 4. ZAP-a). Razlogtome jest taj πto se uniπtenjem djela ne πteti Ëasti ili ugledu arhitekta na naËin da gajavnost percipira autorom izmijenjenog djela pa iako uniπtenje predstavlja velik uda-rac za duhovnu vezu arhitekta i djela, ipak ne predstavlja krπenje moralnih prava umjeri u kojoj to jest deformiranje, unakaæenje ili tomu sliËne izmjene.

b. Reprodukcija i distribucijaAutor djela arhitekture naËelno je nositelj iskljuËivog imovinskog prava reproducira-nja i distribuiranja svog autorskog djela, kako u vidu umnoæavanja dokumenata takoi izgradnje samog objekta iz projektne dokumentacije. To se odnosi na sluËaj kadaautor nije na drugoga prenio neko od tih prava, putem ugovora o radu, ugovora ostvaranju djela po narudæbi ili drugog autorskopravnog ugovora, jer u tom sluËajuugovorne odredbe imaju prednost pred zakonom.

Povreditelj autorskog prava moæe biti investitor, naruËitelj ili korisnik koji neo-vlaπteno umnoæava projektnu dokumentaciju, i/ili je rabi za svrhe koje nisu predvi-ene i obuhvaÊene ugovorom ili, pak, izvoaË koji gradi objekt prema projektu kojinije ovlaπten koristiti. Primjeri iz prakse SAD-a pokazuju da osobito graditelji, odnos-no izvoaËi radova nisu svjesni postojanja zaπtite autorskih prava kakvu predvia no-vi Akt iz 1990; sudovi su tamo veÊ donosili popriliËno teπke odluke — nalagali suprestanak gradnje i ruπenje izgraenog objekta, te dodjeljivali visoke iznose naknade,odnosno nalagali predaju zarade ostvarene povredom52.

Nadalje, zbog povrede autorskog prava arhitekata u SAD-u flstradavaju« i brokerinekretninama, nesvjesni Ëinjenice da od 1990. godine arhitekt kao nositelj autorskogprava ima iskljuËivo pravo umnoæavati dokumentaciju, konstruirati graevinu na te-melju nacrta, pripremati derivativne radove iz nacrta, te distribuirati primjerke zaπti-Êenog djela javnosti. Do povreda dolazi jer brokeri sklapaju sporazume s izvoaËima,pouzdajuÊi se u to da su dotiËni pribavili sve potrebne dozvole vezane uz autorstvoprojekta izgraenog objekta, πto nije uvijek sluËaj.

Udruge brokera u SAD-u upozoravaju svoje pripadnike na takve sluËajeve. Pri-mjerice, jednog od njih zadesila je tuæba zbog povrede autorskog prava nakonπto je putem standardnog sporazuma dogovorio s graditeljem/izvoaËem daÊe prodavati odreenu kuÊu. IzvoaË mu je dao primjerak nacrta kuÊe koji jebroker marljivo rabio u svrhe reklamiranja, davao primjerke potencijalnimkupcima, priloæio je smanjene nacrte uz letke kojima je oglaπavao prodaju i sl.Kao rezultat njegovog truda kuÊa je prodana, a interes stvoren promidæbomdoveo je do novih ugovora na temelju kojih je izvoaË izgradio joπ kuÊa pomalo izmijenjenoj verziji istog predloπka. Broker je primio proviziju za prodajusvih tih kuÊa.

30


53 Stevens, E.; Copyright Infringement and the Use of Architectural Works: What REALTORS® Need to Know.54 Allyn, B.C., The Architectural Works Copyright Protection Act of 1990.52 Hill, D.J.; Letson, W.W., Builder beware.

Za autora Ëije je autorsko pravo povrijeeno, najbitnije su odredbe ZAP-a sadræaneu poglavlju nazvanom flZaπtita prava u sluËaju povrede« (Ël. 172. — Ël. 187.). Taj dioZakona obuhvaÊa samo naËelne odredbe o moguÊnostima graanskopravne zaπtiteautorskog prava jer priroda samog zakona ne dopuπta preveliku detaljnost, a na dalj-nji postupak zaπtite primjenjuju se odredbe ZOO-a i Zakona o parniËnom postup-ku55. Odredbe novog ZAP-a znatno su detaljnije u odnosu na prijaπnju regulaciju,podrobnije razrauju varijante zaπtite i time pruæaju veÊu sigurnost autorima kad jeu pitanju zaπtita njihovih prava.

Autorsko pravo je po svom karakteru apsolutno, πto znaËi da djeluje prema sva-kome. Dakle, za razliku od prava koje za odreenu osobu proizlazi iz nekog kon-kretnog ugovora, posljedica Ëega jest da povredu tog prava moæe poËiniti samo ugo-vorna strana, autorsko pravo djeluje na taj naËin da su ga svi duæni poπtivati i suz-dræati se od radnji kojima bi se to pravo vrijealo.

Osnovna odredba ovog poglavlja sadræana je u Ëlanku 172. ZAP-a, Ëije stavke 1.i 2. zbog vaænosti ovdje navodimo u cijelosti:

(1.) Nositelj prava iz ovoga Zakona koje mu je protupravno povrijeeno, imapravo na zaπtitu tog prava.

(2.) Ako nije πto posebno propisano Zakonom, pravo na zaπtitu iz stavka 1.ovoga Ëlanka ovlaπÊuje svojeg nositelja da od osobe koja je njegovo pravo po-vrijedila, ili njezinog sveopÊeg slijednika, zahtijeva prestanak radnje koja topravo vrijea i propuπtanje takvih ili sliËnih radnji ubuduÊe (prestanak uzne-miravanja), popravljanje nanesene πtete (naknada πtete), plaÊanje naknadeza neovlaπteno koriπtenje, plaÊanje zakonom odreenog penala, vraÊanje ilinaknaivanje svih koristi koje je bez osnove stekla od povrijeenog prava(vraÊanje steËenog bez osnove), utvrenje uËinjene povrede, kao i objavu pra-vomoÊne presude kojom je sud, makar i djelomiËno, udovoljio zahtjevu usmje-renom na zaπtitu prava iz ovoga Zakona.

Meutim, odmah treba napomenuti da isti Ëlanak u stavku 7. iskljuËuje moguÊ-nost zaπtite za tvorevine nastale povredom prava iz ovoga Zakona. To znaËi da una-

33


55 Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03.

IV.

ZA©TITAAUTORSKOG PRAVA

Obveza naknade πtete smatrat Êe se dospjelom od trenutka kad je πteta nastala(Ël. 1806. ZOO-a; Ël. 186. ZOO/1991), a oπteÊenik prema zakonu ima pravona naknadu obiËne πtete, kao i izmakle koristi.

Kao πto je gore navedeno, novi ZOO donosi izmijenjene odredbe o ne-imovinskoj πteti. Umjesto dosadaπnjih taksativno navedenih pravno priznatihoblika neimovinske πtete, za koje je oπteÊenik mogao dobiti novËanu naknadu(konkretno, prema Ël. 200. ZOO/1991: za pretrpljene fiziËke bolove, duπevnebolove zbog smanjenja æivotne aktivnosti, naruæenosti, smrti bliske osobe, po-vrede ugleda Ëasti, slobode ili prava liËnosti, te pretrpljeni strah), novi ZOO tuπtetu definira kao povredu prava osobnosti. Prava osobnosti nisu nabrojanataksativno, veÊ samo primjerice, πto znaËi da, osim izriËito spomenutih pravana æivot, tjelesno i duπevno zdravlje, ugled, Ëast, dostojanstvo, ime, privatnostosobnog i obiteljskog æivota i slobodu (Ël. 19. ZOO-a), zakon ostavlja moguÊ-nost da oπteÊenik ostvari pravo na naknadu uslijed povrede nekog drugogprava osobnosti. Novost je, takoer, da su pravne osobe po pitanju prava napopravljanje neimovinske πtete izjednaËene s fiziËkim osobama, jer im ZOOpriznaje sva prava osobnosti osim, naravno, onih usko vezanih uz bioloπku bitfiziËke osobe (Ël. 19/3 ZOO-a).

©to se naknade tiËe, osim objavljivanja presude kao nenovËanog oblikanaknade koji predstavlja moralnu satisfakciju oπteÊenoj strani, a koji je predvi-en i ZAP-om za sluËajeve povrede autorskog prava, ZOO predvia i praviË-nu novËanu naknadu za uËinjenu neimovinsku πtetu (Ël. 1100. do 1102.ZOO-a). Kao πto je spomenuto, naknada je po ZOO/1991. bila rezervirana sa-mo za propisane oblike πtete, a od stupanja na snagu novog ZOO-a, zasigurnoÊe se poveÊati broj situacija u kojima Êe oπteÊenik moÊi ostvariti pravo na nak-nadu. Naravno, o pravu oπteÊenika na praviËnu novËanu naknadu odluËivatÊe sud u svakom konkretnom sluËaju, i to samo ako utvrdi da teæina povredei okolnosti sluËaja opravdavaju dosuivanje naknade, te uvijek vodeÊi raËunao cilju kojem ona sluæi, kao i o tome da se njome ne pogoduje teænjama ne-spojivim s naravi i druπtvenom svrhom naknade (Ël. 1100. ZOO-a). Dakle, sva-ka povreda prava osobnosti ne znaËi ujedno da Êe sud u konkretnom sluËajunaÊi opravdanom dosudu praviËne novËane naknade.

Po prirodi stvari, neimovinska πteta autora, kao posljedica povrede autor-skog prava, odnosit Êe se prvenstveno na povredu ugleda i Ëasti. Meutim, tekÊe buduÊa sudska praksa, utemeljena na novim zakonskim odredbama, poka-zati koje Êe joπ povrede prava osobnosti u ovoj domeni sudovi prepoznati kaorelevantne za dosuivanje praviËne novËane naknade.

U svezi s naknadom πtete zbog povrede autorskog prava, znaËajna je presuda Vi-sokog trgovaËkog suda u Zagrebu, od 2. prosinca 2003. godine (br. Pæ-6991/02), sobzirom na to da se odnosi upravo na povredu autorskih prava arhitekata.

Naime, u tom predmetu, tuæiteljev rad je prihvaÊen na natjeËaju, meutim, tuæe-nik je u izvedbi bitno odstupio od idejnog rjeπenja tuæitelja. Prvostupanjski sud je

35


toË tome πto neka intelektualna tvorevina udovoljava uvjetima originalnosti i indivi-dualnosti, njezin autor neÊe moÊi traæiti zaπtitu u pogledu tog djela ako je to djelostvorio povredom tueg autorskog ili srodnog prava.

Navedeni Ëlanak daje viπe moguÊnosti autoru koji odluËi sudskim putem ishoditizaπtitu svojih povrijeenih prava ili otkloniti opasnost od povrede. Sukladno tome,autor odnosno nositelj prava obuhvaÊenih ZAP-om moæe:

11.. zahtijevati prestanak radnje kojom se vrijea njegovo pravo, kao i propuπtanjetakvih ili sliËnih radnji ubuduÊe, dakle zabranu daljnje povrede — kako bi ostvario ovopravo, nositelj prava mora se pozvati na svoje pravo, te dokazati da ga tuæenik uz-nemirava, a pritom ne mora dokazivati da tuæenik nema pravo poduzimati sporneradnje, veÊ je na tuæeniku teret dokaza — on mora dokazati svoj pravni temelj, uko-liko tvrdi da takav postoji (Ël. 177. ZAP-a);

22.. popravljanje πtete nanesene autoru uslijed povrede njegovih prava — nositeljprava naknadu πtete traæi prema opÊim pravilima o popravljanju πtete, sadræanim uZOO-u (Ël. 178. ZAP-a);

Iako bi bilo nemoguÊe ovdje detaljno objasniti principe naknade πtete, bit Êedostatno navesti osnovne podatke, s tim da osobito treba imati na umu kakosu stupanjem na snagu novog ZOO-a znatno izmijenjena pravila o naknadi ne-materijalne, odnosno prema novom nazivlju, neimovinske πtete. Radi potpu-nosti, ovdje su paralelno navedene odredbe starog i novog zakona.

Prvenstveno, za nastanak odgovornosti za πtetu potrebno ispunjenje odre-enih pretpostavki, i to56:

1) postojanje πtetnika (subjekta odgovornog za πtetu) i oπteÊenika(subjekta koji zahtjeva odπtetu);

2) poËinjenje πtetne radnje od πtetnika;3) πteta koja je nastala na strani oπteÊenika;4) uzroËna veza — πteta mora biti posljedica upravo πtetne radnje πtetnika;5) πtetna radnja mora biti protupravna u objektivnom smislu (biti protivna

nekom pravnom pravilu) i u subjektivnom smislu (biti poËinjenakrivnjom πtetnika — namjerno ili nepaænjom).

Definiciju πtete moæemo pronaÊi u Ël. 1046. ZOO-a, prema kojem je πtetaflumanjenje neËije imovine (obiËna πteta), sprjeËavanje njezina poveÊanja (iz-makla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska πteta)« , za razliku od Ël.155. ZOO/1991, koji kao nematerijalnu πtetu priznaje samo flnanoπenje drugomfiziËkog ili psihiËkog bola ili straha«.

O naknadi imovinske πtete, ZOO u Ël. 1085. (Ël. 185. ZOO/1991) kaæe daje primarna duænost odgovorne osobe uspostavljanje stanja koje je bilo prijenastanka πtete, a ako to nije moguÊe ili ne otklanja πtetu u potpunosti, πtetnikÊe biti duæan isplatiti novËani iznos na ime naknade πtete, koji Êe odrediti sud.

34


56 KlariÊ, P., Graansko pravo, str. 547.

priopÊavanja, i to na troπak tuæenika; ovisno o okolnostima konkretnog sluËaja, Sudpri odluËivanju o ovom zahtjevu moæe odluËiti da se ne objavi Ëitava presuda, veÊsamo njezin dio, ali to mora biti izreka presude (dio u kojem je odluËeno o tome us-vaja li se ili odbija tuæbeni zahtjev) kao i onaj dio iz kojeg je vidljivo o kakvoj se po-vredi radi i tko je povrijedio odnosno pravo (Ël. 180. ZAP-a);

Osim opisanih zahtjeva, ZAP takoer omoguÊuje autoru Ëije ime, pseudonim ili dru-ga umjetniËka oznaka nisu navedeni prilikom koriπtenja djela, ili su pogreπno ili nepot-puno navedeni, da zahtijeva od osoba koje koriste djelo, naknadno odnosno ispravnonavoenje autora (Ël. 182. ZAP-a).

Prema Ëlanku 181. ZAP-a, nositelj prava Ëije je iskljuËivo pravo povrijeeno flimapravo zahtijevati uniπtenje, odnosno preinaËenje svih primjeraka koji su bespravno izra-eni ili stavljeni na træiπte ili su namijenjeni stavljanju na træiπte«, ili umjesto toga, zahtije-vati predaju tih primjeraka uz naknadu ne veÊu od troπkova proizvodnje (st. 2). Meutim,stavak 3. istog Ëlanka izriËito propisuje da se navedene odredbe primjenjuju na arhitek-tonska djela samo ako postoji posebno opravdan razlog za njihovo uniπtenje odnosnopredaju. Ovakva odredba je razumljiva kada se u obzir uzme Ëinjenica da izaizgraenog djela arhitekture stoji znatno viπe sredstava nego iza, primjerice,piratskog audio ili video CD-a, te da to povlaËi bitno pitanje sukoba prava vlasniπtvanad izgraenim objektom i autorskog prava.

©to se zastare tiËe, pravo na zaπtitu autorskog prava ne zastarijeva, ali zahtjevi kojisu po svojoj naravi obveznopravni (poput primjerice zahtjeva za naknadu πtete), zasta-rijevaju prema opÊim pravilima o zastari, prema Zakonu o obveznim odnosima — opÊirok za zastaru potraæivanja je 5 godina, ako nije utvren posebni rok zakonskom od-redbom (npr. potraæivanje naknade πtete zastarijeva za 3 godine otkad je oπteÊenikdoznao za πtetu i πtetnika, a najkasnije 5 godina od nastanka πtete57). To, u biti, znaËida autor uvijek moæe zahtijevati prestanak povrede svoga autorskog prava, ali neÊemoÊi postavljati druge zahtjeve ukoliko je nastupila zastara.

4.1. PPrriivvrreemmeennee mmjjeerreeU sklopu ostvarivanja zaπtite svojih prava, autor/nositelj prava moæe zahtijevati odsuda odreivanje i provoenje privremene mjere, temeljem Ëlanka 185. ZAP-a. Na tajnaËin moæe, i prije donoπenja presude, ishoditi provoenje mjera koje mogu sprijeËitipovredu njegovih prava ili zaustaviti veÊ zapoËete protupravne radnje, odnosno spri-jeËiti ili zaustaviti nastajanje πtete.

Prema ZAP-u, odreivanje privremene mjere moæe prijedlogom zatraæiti ovlaπte-na osoba koja uËini vjerojatnim da je neko pravo iz ZAP-a povrijeeno ili da postojineposredna opasnost od povrede tih prava. Iz te zakonske formulacije vidljivo je danositelj prava ne mora dokazati izvjesnost povrede, odnosno opasnosti, veÊ je do-voljno postojanje vjerojatnosti, πto je znatno lakπi zadatak — dostatno je da viπe ar-gumenata govori u prilog tvrdnjama nositelja prava nego protiv njih58.

37


utvrdio postojanje povrede autorova moralnog prava u tom sluËaju, nastale deformi-ranjem, sakaÊenjem i drugim mijenjanjem autorskog djela od strane tuæenika, te jedosudio autoru naknadu u iznosu od 5.000,00 kn.

Meutim, drugostupanjski sud je odluËio da se taj iznos ne moæe smatrati pra-vednim u konkretnom sluËaju, te je ocijenio prikladnim iznos od 20.000,00 kn. Osimiznosa, osobito su bitni kriteriji navedeni u citiranoj odluci, a kojima se sud rukovo-dio prilikom odluËivanja o visini naknade. Konkretno: da je povreda uËinjena zbogstjecanja imovinske koristi (s obzirom na to da je zgrada napravljena u komercijalnesvrhe), da je povreda trajna, a πteta koju je prouzroËila ima dugotrajne posljedice, teda treba voditi raËuna o poruci koju odreivanjem iznosa sud πalje kako tuæeniku,tako i πiroj javnosti, a koja flne smije biti izvan konteksta vremena i prostora u kojemæivimo«.

Sud je joπ uzeo u obzir Ëinjenicu da je tuæenik naruæio cjelovitost djela, a da pri-tom nije povrijedio Ëast i ugled tuæitelja kao autora, te je u presudi istaknuo kakoflnaknada za povredu moralnog prava ne moæe biti veÊa od iznosa naknade koju jeautor dobio za svoje rjeπenje«.

Ta je presuda vrlo znaËajna za autore/arhitekte, jer Êe navedeni okvirni kriterijipomoÊi onim arhitektima koji Êe biti primorani u buduÊnosti sudskim putem πtititisvoja autorska prava.

33.. plaÊanje naknade za neovlaπteno koriπtenje — ova zakonska opcija omoguÊujenositelju prava da od osobe koja je povrijedila njegovo pravo neovlaπtenim koriπte-njem (dakle, bez valjanog ugovora ili odobrenja odgovarajuÊe udruge) zahtijeva nak-nadu koja je uobiËajena za tu vrstu koriπtenja ili naknadu koja je propisana, sukladnoZakonu, cjenikom odgovarajuÊe udruge za kolektivno ostvarivanje prava (Ël. 179. ZAP-a; na umu treba imati da se ova moguÊnost, kao i druge ovdje navedene, ne odnosikonkretno na arhitekte, veÊ na autore opÊenito, πto znaËi da Êe okolnosti svakog slu-Ëaja biti kljuËan element u odreivanju stvarnih moguÊnosti);

44.. plaÊanje penala — ova moguÊnost dana je nositelju prava Ëije je imovinskopravo ili pravo svrstano u kategoriju Druga prava autora povrijeeno namjerno ilikrajnjom nepaænjom, a odnosi se na traæenje (naravno, od osobe koja je namjerno ilikrajnjom nepaænjom povrijedila to pravo) naknade u dvostrukom iznosu od ugovo-rene, odnosno od uobiËajene naknade, ako naknada nije ugovorena (Ël. 183. ZAP-a);

55.. vraÊanje steËenog bez osnove — u pogledu ove moguÊnosti ZAP u Ël. 179. pro-pisuje da ako je bespravnim koriπtenjem kojeg prava iz samog Zakona steËena nekakorist, nositelj prava ima pravo zahtijevati tako steËenu korist prema opÊim pravilimao stjecanju bez osnove (opÊa pravila o stjecanju bez osnove nalaze se u ZOO-u, Ël.1111. do 1120., odnosno Ël. 210. do 219. ZOO/1991);

66.. utvrenje uËinjene povrede — nositelj prava/tuæitelj moæe u tuæbi zahtijevati dase u presudi izriËito utvrdi da je tuæenik poËinio povredu prava tuæitelja;

77.. objavu pravomoÊne presude kojom je, makar i djelomiËno, udovoljeno zahtjevuza zaπtitu prava — pod objavom Zakon podrazumijeva objavu u sredstvima javnog

36


57 »l. 230. ZOO-a (Ël. 376. ZOO/1991).58 Triva, S., Graansko parniËno procesno pravo, 1978.

prikladnom i svrsishodnom za konkretni sluËaj, a koja moæe ostati na snazi sve dodonoπenja pravomoÊne presude, pa i duæe (trajanje ovisi o traæenju podnositelja pri-jedloga te odluci suda, a odreuje se u rjeπenju kojim se odreuje sama mjera). Rje-πenje kojim se usvaja prijedlog i odreuje privremena mjera izvrπava se odmah podonoπenju, a takoer postoji moguÊnost odreivanja kazne, sa svrhom prisilnog pro-voenja privremene mjere60.

4.2. SSuuddsskkaa nnaaddlleeæænnoosstt uu ppoossttuuppkkuu zzaaππttiittee aauuttoorrsskkoogg pprraavvaaU sporovima vezanim uza zaπtitu autorskog prava nadleæni su trgovaËki sudovi, i to pre-ma odredbi Ëlanka 34.b, toË. 8. Zakona o parniËnom postupku, koja glasi: flTrgovaËkisudovi u parniËnom postupku u prvom stupnju sude (...) u sporovima koji se odnosena zaπtitu i uporabu industrijskog vlasniπtva, autorskog prava i srodnih prava i drugihprava intelektualnog vlasniπtva, na zaπtitu i uporabu izuma i tehniËkih unaprjeenja,te tvrtke, ako posebnim zakonom nije drugaËije odreeno«. O sporovima iz podruËjaautorskog prava i srodnih prava, te drugih prava intelektualnog vlasniπtva odluËujuËetiri trgovaËka suda, TrgovaËki sud u Zagrebu, TrgovaËki sud u Osijeku, TrgovaËkisud u Rijeci i TrgovaËki sud u Splitu.

39


Od vrsta privremenih mjera sadræanih u spomenutom Ëlanku 185. ZAP-a za au-tore arhitektonskih djela najbitnijom moæemo smatrati mjeru zabrane nastavljanja zapo-Ëetih radnji kojima bi se mogla nanijeti povreda prava ili zabrane nastavljanja takvihradnji (stavak 1., toË. 2.) — u tom smislu autor/arhitekt Ëije autorsko pravo vrijeagradnja drugog objekta ili je vjerojatno da Êe takva gradnja zapoËeti moæe zahtijevatiod suda zabranu daljnjih radova.

Osim opisane mjere, isti Ëlanak istiËe i moguÊnost odreivanja mjere privremenogoduzimanja ili iskljuËenja iz prometa predmeta odnosno sredstava kojima se povreujeta prava ili koji sluæe za povredu, ili su nastali kao njena posljedica ili takvi koji mogusluæiti kao dokazi o uËinjenoj povredi. Iako se ova mjera ne Ëini osobito pogodnomkad su u pitanju djela arhitekture, treba uzeti u obzir da okolnosti povrede od sluËajado sluËaja mogu biti vrlo razliËite pa ne treba iskljuËiti niti jednu moguÊnost.

Jednom kad je privremena mjera predloæena od ovlaπtene osobe, sud Êe biti duæandonijeti je ako suprotna strana ne dokaæe, predoËenjem isprave ili drugog dokaza, dane vrijea pravo podnositelja prijedloga. Meutim, sud privremenu mjeru moæe donijetii bez obavjeπtavanja protivne strane (osobe koja vrijea pravo predlagatelja mjere),ako postoji opasnost od oteæavanja ili onemoguÊavanja kasnijeg izvoenja dokazavezanih uz povredu, ili postoji opasnost od nastajanja teπko nadoknadive πtete ili op-ravdana opasnost da Êe privremena mjera biti neuËinkovita ako protivna strana budeobavijeπtena.

Treba naglasiti, u svezi s odreivanjem privremenih mjera u postupku zaπtite au-torskih prava, kako varijante mjera opisane u Ël. 185. ZAP-a nikako nisu sve moguÊ-nosti koje stoje na raspolaganju, veÊ su to samo one mjere koje je zakonodavac sma-trao najvaænijima za autore (stoga i formulacija fl...sud moæe odluËiti osobito...«). Ovr-πni zakon59 iscrpno regulira moguÊnosti i pretpostavke odreivanja privremenih mje-ra, sudsku nadleænost, vrijeme podnoπenja i sadræaj prijedloga za odreivanje privre-mene mjere, uz nabrajanje vrsta privremenih mjera posebno za osiguranje novËanihi nenovËanih potraæivanja (opet na naËin da se mjere navode samo primjerice, a neiskljuËivo).

Prema Ël. 293., st. 1. Ovrπnog zakona, privremena mjera moæe se predloæitiprije pokretanja i tijekom sudskoga ili upravnoga postupka, te nakon zavrπetkatih postupaka, sve dok ovrha ne bude provedena.

Ako je prijedlog za odreivanje privremene mjere podnesen prije podno-πenja tuæbe ili pokretanja drugog postupka, sud Êe, u rjeπenju kojim se mjeraodreuje, odrediti i rok u kojem predlagatelj mora podnijeti tuæbu, odnosnopokrenuti drugi postupak (Ël. 303., st 1. Ovrπnog zakona).

Dakle, πto se tiËe privremenih mjera, bitno je znati da za brze i uËinkovite zaπtitnemjere nije potrebno Ëekati sudsku presudu (πto moæe trajati godinama), veÊ se i prijepokretanja sudskog postupka moæe zatraæiti odreivanje privremene mjere, u obliku

38


59 Narodne novine br. 57/96, 29/99, 42/00 (odluka USRH), 173/03, 194/03 (isp.), 151/04 i 88/05.

60 Privremene mjere — Glava 31. (Ël. 292 — 307) Ovrπnog zakona; osobitu vaænost kod povrede autorskog pravaimaju privremene mjere kod osiguranja nenovËane traæbine (Ël. 298, 299).

V.

DODACI

S a d r æ a j

I. ODRE–IVANJE PREDMETA UGOVORA ....................................................... 44

II. ZA©TITA AUTORSKIH PRAVA ARHITEKTA U RANIM FAZAMA PROJEKTA .......... 45

III. NA»IN KORI©TENJA AUTORSKOG DJELA ................................................. 46a. Odricanje od autorskih prava ............................................................... 46b. Prenoπenje prava iskoriπtavanja djela ..................................................... 47c. Odnos glavnog arhitekta i drugih arhitekata koji sudjeluju u izradi djela ....... 50d. MoguÊnosti daljnjeg prenoπenja/osnivanja prava koriπtenja djela za treÊe ... 50

IV. RASKID UGOVORA ................................................................................ 51

V. IZMJENE I PREINAKE DJELA ...................................................................... 52

Prilikom stupanja u ugovorni odnos ugovorne strane Ëesto nisu svjesne Ëinjenice daje ugovor, kao instrument reguliranja pravnih odnosa, elastiËan i prilagodljiv potre-bama i prilikama konkretnog sluËaja, odnosno prirode odnosa meu stranama. Pos-ljedica toga jest da nerijetko, zbog nepoznavanja raspoloæivih opcija, pojedini seg-menti odnosa ostaju neregulirani, πto poslije moæe dovesti do nepotrebnih sporova.

Sukladno tome, dakle, posebno treba istaknuti jedno od temeljnih naËela obvez-nog prava — naËelo dispozitivnosti: sudionici u pravnom prometu potpuno slobod-no ureuju obvezne odnose, a jedina granica koju obvezno pravo postavlja stranka-ma, jest da sadræaj pravnog odnosa bude moguÊ i dopustiv; nastavno tome, nedo-pustiv je onaj sadræaj obveznopravnog odnosa koji je protivan Ustavom utvrenimnaËelima druπtvenog ureenja, prisilnim propisima i pravilima morala. Tako postav-ljeno ograniËenje ostavlja strankama priliËno πirok prostor za dogovor i oblikovanjeugovornih odredbi, πto bi svaka strana trebala iskoristiti u pregovorima koji prethodesklapanju ugovora.

43


5.1.UGOVOR IZME–U

ARHITEKTA I NARU»ITELJAPRIMJERI UGOVORNIH KLAUZULA O ZA©TITI AUTORSKIH PRAVA

(uz obrazloæenje)

• Primjer 2.

Pojmom projektna dokumentacija obuhvaÊeni su nacrti, planovi, skice, biljeπke, she-matski, tabelarni i drugi prikazi te sva ostala dokumentacija koja predstavlja autorskodjelo glavnog arhitekta i drugih arhitekata koji sudjeluju u izradi projekta (u daljnjemtekstu: arhitekti), a stvorena je u sklopu i u svezi s izradom predmetnog projekta, bezobzira na to je li izraæena u pisanom obliku, u obliku elektronskog zapisa pohranjenogna compact disku (CD-u), disketi, tvrdom disku ili drugom mediju, ili na drugi naËin fik-sirana na materijalnu podlogu.

Uz navedene primjere dokumentacije za koje se oËekuje da Êe arhitekt u sklopusvakog projekta izraditi ugovorna strana moæe dodati i druge segmente za koje oËe-kuje ili zna da Êe biti izraeni u konkretnom sluËaju — iako gore navedena formu-lacija obuhvaÊa i flsvu ostalu dokumentaciju«, poimeniËno navoenje relevantnih di-jelova pruæa dodatnu sigurnost autoru.

Kako broj arhitekata koji mogu sudjelovati u izradi projekta moæe varirati od slu-Ëaja do sluËaja, ako samo jedan arhitekt nastupa kao projektant i sam izrauje pot-rebnu dokumentaciju za cijeli ugovorom utvreni projekt, situacija Êe biti relativnojednostavna. S druge strane, ako viπe osoba sudjeluje u projektiranju, ugovorne stra-ne mogu prilagoditi nazive prema vlastitom nahoenju i struËnoj terminologiji (npr.glavni arhitekt i njegovi pomoÊnici, savjetnici, suradnici, glavni projektant i ostaliprojektanti i sl.). Uz to, treba naglasiti kako arhitekt, kad je u pitanju odnos premanaruËitelju, treba jednako razmiπljati o zaπtiti autorskih prava drugih osoba koje su-djeluju u projektu kao πto to Ëini o zaπtiti vlastitih autorskih prava (pobliæe kod Prim-jera 7., III. - c).

II. ZA©TITA AUTORSKIH PRAVA ARHITEKTA U RANIM FAZAMA PROJEKTAAko arhitekt veÊ prije potpisivanja ugovora s naruËiteljem pristupi izradi djela arhi-tekture te naruËitelju stavi na raspolaganje dijelove ili cjelinu projektne dokumenta-cije (u njezinom prvotnom, idejnom stadiju), bilo bi korisno veÊ tada sklopiti spora-zum u pisanom obliku, ugovor ili sliËan dokument, odredbama kojeg bi se, barem unajosnovnijim crtama, zaπtitila autorska prava arhitekta. Takav pisani dogovorimao bi svrhu sprijeËiti naruËitelja u bilo kakvom iskoriπtavanju autorskog djela arhi-tekta, ako ne doe do kasnijeg potpisivanja ugovora, odnosno konaËnog angaæiranjadotiËnog arhitekta na predmetnom poslu.

Takoer, odredbe o zadræavanju, odnosno prenoπenju prava iskoriπtavanja, mo-gu se ukljuËiti u pisanu ponudu arhitekta jer prema Ëlanku 251/1 ZOO-a (Ël. 31/1ZOO/1991) ugovor je sklopljen onog trenutka kad ponuditelj primi izjavu ponue-nog o prihvatu ponude.

Naravno, nerijetko Êe se dogoditi da arhitekt, ograniËen stavovima i æeljama na-ruËitelja, ne uspije osigurati potpisivanje bilo kakvog pisanog dokumenta koji bi πti-tio njegova prava. U tom sluËaju mora biti svjestan da odredbe ZAP-a idu autorimau prilog jer je autor taj kojemu pripadaju sva prava veÊ po zakonu, a za prenoπenjeprava iskoriπtavanja propisan je pisani oblik ugovora.

45


I. ODRE–IVANJE PREDMETA UGOVORAPrilikom kreiranja ugovornih klauzula koje bi trebale uËinkovito zaπtititi autorskaprava arhitekta, osnovno je utvrditi πto predstavlja predmet zaπtite, odnosno pojamautorskog djela arhitekture. Autor-arhitekt sam Êe najbolje znati koje dijelove svograda æeli obuhvatiti zaπtitom, kao produkte svojih stvaralaËkih napora. Djelo arhitek-ture obuhvaÊa kako projektnu dokumentaciju (pisane dokumente, crteæe i sl.) takoi djelo izraæeno u trodimenzionalnom obliku — svaki od tih segmenata moæe se po-imence navesti (naravno, adekvatnim struËnim nazivima) te tako meu ugovornimstranama iskljuËiti svaku sumnju u to πto je zaπtiÊeno. Meutim, izriËito i preciznonavoenje pojedinih sastavnih dijelova djela arhitekture je moguÊnost kojom se moguizbjeÊi ili ublaæiti eventualni sporovi, ali ne i nuænost — ako ugovorne strane propus-te na taj naËin specificirati predmet ugovora, kompletno autorsko djelo arhitektureuæivat Êe zaπtitu veÊ po samom Zakonu.

Takoer, vaæno je napomenuti da ZAP govori o djelima arhitekture opÊenito tepritom ne iskljuËuje pojedine vrste objekata iz autorskopravne zaπtite, πto znaËi dasu naËelno zaπtiÊeni svi oni objekti koji zadovoljavaju zakonom propisane uvjete,ukljuËujuÊi stambene zgrade, obiteljske kuÊe, poslovne zgrade, spomenike, javne idruge objekte (za razliku od toga, u pravu SAD-a su neki od tih objekata iskljuËeniiz zaπtite; njihovo pravo detaljnije regulira koje vrste objekata su zaπtiÊene autorskimpravom).

Niæe navedena klauzula (Primjer 1.) moæe posluæiti za primjer odreivanja autor-skog djela arhitekture.

• Primjer 1.

Pojam autorskog djela arhitekture obuhvaÊa cjelokupnu projektnu dokumentaciju kojuje izradio arhitekt, u svrhu izrade projekta i izgradnje objekta utvrenog ovim Ugovo-rom, u tu svrhu izraene prikaze i trodimenzionalne modele, kao i dovrπeni objekt, poduvjetom da predmetno djelo ispunjava uvjete utvrene Ëlankom 5. Zakona o autorskompravu i srodnim pravima.

Uz Primjer 1. treba napomenuti da se spomenuti uvjeti, propisani navedenimËlankom ZAP-a, odnose na originalnost djela arhitekture, tako da djela koja ne pred-stavljaju originalne intelektualne tvorevine individualnog karaktera ne uæivaju zaπ-titu predvienu zakonom. UmjetniËko-estetski karakter djela, pritom, nije presudanËimbenik.

Dakle, termin flobjekt« opÊenite je prirode, a ugovorne ga strane uvijek mogu za-mijeniti pojmom koji odgovara konkretnom djelu arhitekture (to moæe biti npr. zgra-da ili bilo koje drugo djelo arhitekture, poput unutraπnjeg ureenja prostora ili kra-jobrazne arhitekture).

Nadalje, s obzirom na sloæenost procesa stvaranja djela arhitekture, od ideje iidejnog rjeπenja, pa do izvedbenog projekta i izvoenja radova kao krajnjeg rezulta-ta, nije odveÊ podrobnije definirati koji dijelovi projektne dokumentacije predstavlja-ju autorsko djelo (vidi Primjer 2.).

44


Pravo na isticanje niπtetnosti se ne gasi, propisuje Ëlanak 328. ZOO-a (Ël.110. ZOO/1991), tako da se na niπtetnost moæe pozvati svaka zainteresiranaosoba, bez obzira na to kad je sklopljen niπtetan pravni posao!

Odricanje od moralnih autorskih prava nije moguÊe, tako da Êe arhitekt uvijekmoÊi traæiti priznanje svog autorstva, kao i ostvarenje drugih moralnih prava autora(osobito u svezi s izmjenama djela, o Ëemu pobliæe vidjeti V.).

b. Prenoπenje prava iskoriπtavanja djelaArhitekt — autor djela arhitekture nositelj je, temeljem zakonskih odredbi, svih pravakoja Zakon priznaje autorima u sklopu pojma autorskog prava. To su osobito imo-vinska prava reproduciranja djela, njegovog stavljanja u promet (distribuiranja), pra-vo prerade te pravo priopÊavanja djela javnosti (odnosno pravo javnog prikazivanjaza djela arhitekture) iz Ëlanaka 18. do 31. ZAP-a, i moralna prava (pravo prve obja-ve, pravo da bude priznat i oznaËen kao autor djela, pravo na poπtivanje djela, kaoi Ëasti i ugleda autora, te pravo pokajanja, odnosno pravo na opoziv prava iskoriπ-tavanja djela, ako bi daljnje koriπtenje πtetilo ugledu ili Ëasti autora). Ugovorne kla-uzule o zaπtiti njegovih autorskih prava naËin su na koji Êe naruËitelj rabiti ta prava— u kojem opsegu, na koje vrijeme, u koju svrhu, hoÊe li pravo biti iskljuËivo ili ne-iskljuËivo, pridræava li autor za sebe pravo iskoriπtavanja ili ne i sl.

O autorskopravnom ugovoru

Prema Ëlanku 51. ZAP-a, ugovor na temelju kojeg se stjeËe pravo iskoriπtavanja au-torskog prava naziva se autorskopravnim ugovorom, te mora biti sklopljen u pisa-nom obliku (ako sam ZAP ne odreuje drugaËije za posebne situacije). Nuæne sas-tojke koje mora sadræavati jedan autorskopravni ugovor propisuje Ëlanak 52., a od-nose se:

— na djelo na kojem se stjeËe pravo iskoriπtavanja;— na naËin koriπtenja predmetnog djela;— na korisnika, odnosno osobu ovlaπtenu na koriπtenje djela; te— u sluËaju ugovaranja prava iskoriπtavanja joπ nestvorenog autorskog djela,

ugovor mora sadræavati barem vrstu i naËin koriπtenja toga buduÊeg djela.

Osim ugovorom, autor moæe pravo iskoriπtavanja za drugoga osnovati i putemdavanja odobrenja (dozvole) za koriπtenje ili nekim drugim pravnim poslom (Ël. 44ZAP-a). Pritom veÊ sam ZAP razvrstava viπe varijanti osnivanja prava iskoriπtavanja(Ël. 44/1,2,3,4):

— pravo na temelju kojeg nositelj djelo moæe iskoriπtavati- na svaki naËin, ili- na toËno odreen naËin

— iskljuËivo pravo iskoriπtavanja (dakle koriπtenje u skladu sa sadræajemdanog prava, a uz iskljuËenje drugih)- uz iskljuËenje samog autora od koriπtenja djela, ili

47


Arhitekti, koje okolnosti prisile da odmah u zaËetku svoj potpis stave na doku-ment koji sadræi odredbu o odricanju od svih autorskih prava, moraju biti svjesniËinjenice da se ne mogu odreÊi moralnih autorskih prava i da je takva odredba ni-πtetna!

To zakonsko pravilo im, u najmanju ruku, osigurava priznanje autorstva i pravoda se usprotive deformiranju, sakaÊenju i sliËnoj izmjeni svojeg djela, te takvom ko-riπtenju djela koje bi ugrozilo njihovu Ëast ili ugled. Sve to, naravno, uz ograniËenjakoja ZAP propisuje posebno za djela arhitekture, a koja proizlaze iz odnosa pravavlasniπtva i autorskog prava na djelu arhitekture (npr. nemoguÊnost autora da sprijeËiuniπtenje djela ili da se usprotivi izmjenama koje proizlaze iz sigurnosnih ili tehniËkihrazloga).

III. NA»IN KORI©TENJA AUTORSKOG DJELA

a. Odricanje od autorskih pravaU interesu arhitekta je da u svrhu zaπtite svojih autorskih prava naruËiteljevo raspo-laganje projektnom dokumentacijom ograniËi na nuæni minimum. Jasno je, meutim,da je cilj naruËitelja stjecanje πto πirih prava na uporabu djela arhitekture (Ëak i pos-tizanje potpunog odricanja autora od autorskih prava na djelu), jer Êe tako osiguratidaljnje raspolaganje djelom i autorskim pravima, bez opasnosti od eventualnih ogra-niËenja nametnutih od autora. Stoga je nuæno naglasiti da ZAP u Ëlanku 50. izriËitopropisuje da se autor flne moæe odreÊi svojega autorskog prava«. Ako autor potpiπeugovor u kojem je sadræana klauzula takve vrste, ona je protivna prisilnoj zakonskojodredbi, a time i niπtetna.

Ovdje je potrebno ukratko objasniti znaËenje pojma niπtetnosti u ugovornompravu, te posljedice niπtetnosti. Naime, kad je pravni posao niπtetan, uzima sekao da nije niti sklopljen, odnosno kao da pravno ne postoji — pritom nijenuæno na sudu dokazivati niπtetnost nekog ugovora ili ugovorne odredbe jerniπtetnost nastupa po zakonu, odnosno oni su niπtetni veÊ od samog poËetka!Sud jedino moæe proglasiti pravni posao niπtetnim, odnosno konstatirati niπtet-nost koja je nastala veÊ u trenutku sklapanja posla. Zakon o obveznim odno-sima (ZOO) u Ëlanku 322. (Ël. 103. ZOO/1991) kaæe kako je niπtetan onaj ugo-vor fl(...) koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima, temoralu druπtva (...)«.

ZOO takoer definira i djelomiËnu niπtetnost u Ël. 324 (Ël. 105. ZOO/1991)te propisuje da flniπtetnost neke odredbe ugovora ne povlaËi niπtetnost i samogugovora, ako on moæe opstati bez niπtetne odredbe, i ako ona nije bila ni uvjetugovora ni odluËujuÊa pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.« Dakle, ako biugovor sadræavao niπtetnu odredbu, a ona je takve prirode da nije kljuËna zaopstanak ugovora, on Êe se odræati na snazi kao da ta odredba nikad nije nipostojala.

46


Prava koja naruËitelj stjeËe na djelu arhitekture koje je predmet ugovora mogu seugovorom ograniËiti tako da se izriËito propiπe kako se odnose samo na taj konkretniprojekt — cilj takve odredbe jest sprjeËavanje naruËitelja da istu projektnu dokumen-taciju koristi za izvoenje drugih, buduÊih projekata, a bez pristanka autora (premaklauzuli iz Primjera 4., takav pristanak mora biti izriËit i u pisanom obliku).

• Primjer 4. (o svrsi koriπtenja djela)

Projektnu dokumentaciju naruËitelj moæe koristiti samo u sklopu i u svezi s predmetnimprojektom, odnosno u svrhe uvjetovane izvedbom predmetnog projekta te u skladu sodredbama ovog Ugovora, ako arhitekt i naruËitelj izriËitim pisanim sporazumom neutvrde suprotno.

• Primjer 5. (osnivanje neiskljuËivog prava koriπtenja)

Ovim Ugovorom osniva se za naruËitelja neiskljuËivo pravo umnoæavanja projektne do-kumentacije iskljuËivo za potrebe dovrπenja projekta, izgradnje, rekonstrukcije, adap-tacije, odræavanja i koriπtenja objekta utvrenog ovim Ugovorom, pod uvjetom da na-ruËitelj uredno i u Ugovorom predvienim rokovima ispunjava svoje obveze, odreeneovim Ugovorom, a osobito da uredno ispunjava novËane obveze prema arhitektu.

Vezano uz Primjer 5., neiskljuËivo pravo iskoriπtavanja djela arhitekture u viduumnoæavanja projektne dokumentacije daje naruËitelju pravo da pod ugovorom utvr-enim uvjetima umnoæava i koristi dotiËnu dokumentaciju, ali ga ne ovlaπÊuje dasprijeËi druge (poglavito autora djela) da koriste isto djelo. Kako ZAP, Ëlankom 44/2,daje autoru moguÊnost da za drugoga osnuje iskljuËivo ili neiskljuËivo pravo iskoriπ-tavanja i pritom odredi vremenska, prostorna ili sadræajna ograniËenja, arhitekt netreba prezati pred time da u ugovoru toËno naznaËi uvjete i ograniËenja naruËitelje-vog prava iskoriπtavanja, naravno, dok god su ti uvjeti razumni i prihvatljivi drugojugovornoj strani. Pritom moæe utvrditi vremensko razdoblje u kojem Êe naruËiteljmoÊi ostvarivati tako osnovano pravo iskoriπtavanja djela (npr. flza razdoblje od go-dinu dana« ili sliËno), a moæe i konkretnije od primjera naznaËenog u gornjoj odredbiodrediti sluËajeve u kojima naruËitelj moæe iskoriπtavati djelo i sl.

• Primjer 6.

Sama predaja projektne dokumentacije u posjed naruËitelju ili od njega ovlaπtenoj oso-bi nema znaËenje osnivanja prava iskoriπtavanja autorskog djela arhitekture, izvan op-sega utvrenog odredbama Ël. __ — Ël. __ ovog Ugovora.

Ova odredba onemoguÊuje nastanak nesporazuma u sluËaju da arhitekt predadokumentaciju ili neki njen dio naruËitelju, a da naruËitelj taj Ëin shvati kaodavanje prava na iskoriπtavanje dokumenata na neki od moguÊih naËina (npr.umnoæavanjem, preraivanjem i sl.). To je, naime, iskljuËivo pravo autora dje-la, sukladno Ëlanku 18. ZAP-a, Ëlanak 51. istog zakona izriËito kaæe da ugovorna temelju kojeg se stjeËe pravo iskoriπtavanja autorskog prava mora bitisklopljen u pisanom obliku.

49


- s tim da autor za sebe pridræava pravo koriπtenja djela;— neiskljuËivo pravo iskoriπtavanja (u skladu sa sadræajem danog prava, ali bez

moguÊnosti sprjeËavanja drugih u bilo kojem naËinu koriπtenja djela);— pravo iskoriπtavanja uz postavljanje odreenih ograniËenja

- sadræajnih- vremenskih- prostornih.

Ako su autor i nositelj prava iskoriπtavanja propustili regulirati naËin koriπtenjadjela prilikom osnivanja prava, ZAP u Ël. 44/5 propisuje kako Êe se tada smatrati danositelj prava djelo moæe koristiti

— samo na naËin potreban za ispunjenje svrhe pravnog posla na temelju kojegse stjeËe pravo, a ako se iz te svrhe ne moæe utvrditi radi li se oiskljuËivom ili neiskljuËivom pravu, onda se smatra da je pravo1. neiskljuËivo,2. te se odnosi samo na podruËje Republike Hrvatske.

Iz posljednje zakonske odredbe proizlazi kako ZAP prvenstveno πtiti autore tenejasnu ili nedostatnu regulaciju tumaËi na naËin koji ide autoru u prilog, odnosnotako da pretpostavlja uæi opseg prenesenog prava, tj. moguÊnost koriπtenja samo uonom opsegu koliko je potrebno za ispunjenje svrhe pravnog posla. U tom smislu,kada bi u pitanju bio ugovor arhitekta i naruËitelja kojim bi se za naruËitelja osnovalopravo iskoriπtavanja bez podrobnijeg ureivanja, naruËitelj bi, temeljem ZAP-a, au-torsko djelo arhitekture mogao koristiti samo u opsegu potrebnom za ostvarenje svrheugovora, tj. izgradnje predmetnog objekta (odnosno, ovisno o ugovoru, ostvarenjedrugoga arhitektonskog projekta).

Ugovorno ureenje odnosa prema kojem bi arhitekt kao autor zadræao sva au-torska prava (moralna i imovinska) bilo bi idealno za arhitekta, ali u praksi Êe teπkoproÊi takva jednostrana zaπtita (Primjer 3/1). Meutim, korisno bi bilo u klauzule ozaπtiti autorskog prava ukljuËiti odredbu prema kojoj sva autorska prava zadræava ar-hitekt, uz ograniËenja propisana zakonom i ugovorom (Primjer 3/2). Na taj bi naËinu prvom redu bile mjerodavne posebne odredbe ugovora o pravu iskoriπtavanja ukorist naruËitelja, a za sva prava povrh toga izriËito se utvruje kako je njihov nositeljautor djela.

• Primjer 3. (o zadræavanju svih autorskih prava)

(1) Arhitekti koji su autori djela arhitekture sadræanog u dokumentaciji iz Ëlanka __ ovogUgovora, nositelji su svih imovinskih, moralnih i drugih autorskih prava na tom djelupredvienih Zakonom o autorskom pravu i srodnim pravima, kao i onih prava koja izistih proizlaze (zadræavanje svih autorskih prava).

ili

(2) Arhitekti — autori projektne dokumentacije zadræavaju sva moralna, imovinska i dru-ga prava autora u pogledu autorskog djela u njoj sadræanog, uz ograniËenja propisa-na Zakonom i ovim Ugovorom (zadræavanje svih autorskih prava, ograniËeno pravimaprenesenim na naruËitelja putem tog Ugovora).

48


Isto tako, ne πkodi utvrditi koji postupci neÊe biti tretirani kao povreda autorskihprava, s obzirom na njihovu nuænost u procesu realiziranja projekta, kao u Primjeru 9.

• Primjer 9.Umnoæavanje i/ili predaja cjelovite projektne dokumentacije ili njenog dijela treÊimosobama, u svrhu dobivanja propisanih dozvola od nadleænih dræavnih tijela i izvrπa-vanja obveza propisanih zakonom i drugim propisima, neÊe se smatrati povredom au-torskog prava arhitekata, odnosno postupanjem suprotno odredbama ovog Ugovora.

IV. RASKID UGOVORARaskid ugovora sloæeno je pitanje koje premaπuje raspravljanje o zaπtiti autorskihprava. Zasigurno Êe ugovorne strane u ugovor unijeti odredbe o tome kada se moæeraskinuti ugovor, pod kojim uvjetima (zbog neispunjenja ili zakaπnjelog ispunjenjakojih obveza) i uz kakve posljedice. Pritom mogu odrediti i πto se dogaa s imovin-skim autorskim pravima u sluËaju raskida — zadræava li naruËitelj svoje pravo koriπ-tenja djela i u kojem opsegu, ili se prava vraÊaju natrag autoru. To ovisi, naravno, io tome je li doπlo do prekida projekta u potpunosti, ili samo do prekida odnosa na-ruËitelja i arhitekta.

LogiËno bi bilo da u sluËaju raskida ugovora iz razloga koji ne leæe u ponaπanjunaruËitelja (odnosno, neispunjenju ugovornih obveza) arhitekt dozvoli autoru koriπ-tenje projektne dokumentacije u mjeri potrebnoj za dovrπenje projekta, uz obvezupoπtivanja njegovog autorstva.

Ako se projekt nastavlja s novim arhitektom, stanovitu zaπtitu (u idealnoj situaciji,barem) arhitektu pruæaju i odredbe Ël. 18. Kodeksa strukovne etike hrvatskih arhite-kata i inæenjera u graditeljstvu, prema kojem bi kolega koji preuzima posao moraovoditi raËuna o zaπtiti autorskih prava svojeg prethodnika, i to na naËin da ga oba-vijesti o preuzimanju, te se uvjeri da su prema kolegi ispunjene sve obveze. Takoer,ako nastavlja rad na istom projektu, duæan je poπtivati upute autora, traæiti suglasnostza svaku promjenu u projektu, te ga obavijestiti o svakoj promjeni u izvoenju grad-nje. Ako se arhitekt suoËi s povredom vlastitog autorskog prava, a zbog povrede ovihetiËkih obveza od kolege, moæe obratiti se Stegovnom sudu Komore arhitekata i in-æenjera u graditeljstvu.

• Primjer 10. (raskid ugovora)

(1) Ako prije ispunjenja obveza arhitekta doe do raskida ovog Ugovora zbog neis-punjenja ugovornih obveza od naruËitelja, danom raskida prestaje pravo naruËitelja izËlanaka __ ovog Ugovora.

(2) NaruËitelj se obvezuje da Êe se, ako nastupi sluËaj iz st. 1. ovog Ëlanka, suzdræatiod daljnjeg umnoæavanja projektne dokumentacije, te se obvezuje predati sve izvorni-ke i umnoæene primjerke dokumenata koji se nalaze u njegovom posjedu, u posjedglavnog arhitekta ili od njega ovlaπtene osobe, u roku od 8 dana od raskida Ugovora.

(3) Ako doe do raskida Ugovora zbog neispunjenja ugovornih obveza arhitekta, na-ruËitelj moæe ovlastiti drugog ovlaπtenog arhitekta ili viπe njih da umnoæava projektnu

51


c. Odnos glavnog arhitekta i drugih arhitekatakoji sudjeluju u izradi djela

Nastavno napomeni navedenoj uz Primjer 2., bitno je osvrnuti se i na odnos izmeuglavnog arhitekta/projektanta i drugih arhitekata koji takoer sudjeluju u izradi pro-jekta te u sklopu tog posla stvaraju autorska djela. Njihov odnos nije predmet regu-liranja tog ugovora, veÊ moæe biti predmetom posebnog ugovora sklopljenog izme-u samih arhitekata. Kako bi za naruËitelja bilo vrlo nepraktiËno kad bi sa svakimpojedinim arhitektom (osobito ako se radi o projektu u kojem sudjeluje veÊi broj ar-hitekata) morao ugovorom regulirati pitanje koriπtenja zasebnih dijelova projektnedokumentacije, jednostavnije je sklopiti jedan ugovor s glavnim arhitektom, kojim Êeisti preuzeti obvezu da Êe pribaviti potrebna ovlaπtenja od svojih suradnika (kao uPrimjeru 7.). Meusobni odnosi arhitekata mogu biti opet regulirani u tu svrhu sklop-ljenim ugovorom, ili veÊ ranije sklopljenim ugovorom (to sve ovisi o tome kakav jeodnos dotiËnih arhitekata — jesu li oni u ravnopravnom poslovnom odnosu, odnosuposlodavca i radnika itd.).

• Primjer 7. Glavni se arhitekt obvezuje ishoditi od drugih arhitekata koji sudjeluju u projektiranju,odnosno izradi projektne dokumentacije, pisanu izjavu kojom oni za naruËitelja osni-vaju neiskljuËivo pravo umnoæavanja dijelova projektne dokumentacije koji predstavlja-ju njihovo autorsko djelo (ili drugi vid prava iskoriπtavanja, ovisno o tome πto odreujekonkretni Ugovor, odnosno kakvo pravo stjeËe naruËitelj).

d. MoguÊnosti daljnjeg prenoπenja— osnivanja prava koriπtenja djela za treÊe

U praksi se ukazuje potreba davanja ovlaπtenja na iskoriπtavanje predmetnog djelaarhitekture i drugim sudionicima u gradnji, u opsegu potrebnom za nesmetano od-vijanje procesa gradnje. Naravno, bilo bi krajnje nepraktiËno kada bi sve te osobemorale posebno traæiti od arhitekata pojedinaËna dopuπtenja, pa naruËitelj u ovomsluËaju nastupa kao posrednik. Meutim, korisno je pomnije ugovorom utvrditi slu-Ëajeve u kojima naruËitelj ima pravo prenijeti vlastita prava na treÊe osobe, kao,primjerice, u sljedeÊim klauzulama.

• Primjer 8.(1) NaruËitelj moæe ovlastiti druge sudionike u gradnji, osobito izvoaËe graevinskihi drugih radova, nadzorne inæenjere i revidente, da umnoæavaju dijelove projektnedokumentacije koji su potrebni za izvrπenje njihovih obveza vezanih uz izgradnjuugovorom utvrenog objekta, iskljuËivo u opsegu potrebnom za izvrπenje tih obveza.

(2) NaruËitelj se obvezuje da neÊe, osim u sluËajevima predvienim ovim Ugovorom,na treÊe osobe prenositi, pisanim ili usmenim putem, izriËito ili preπutno, prava koja mupripadaju u pogledu projektne dokumentacije kao autorskog djela, niti njima raspola-gati na bilo koji naËin koji nije predvien ovim Ugovorom bez izriËitoga pisanog pris-tanka arhitekta.

50


Iz navedenoga zakljuËujemo da arhitekt ne bi bio duæan pristati na izmjene kojene potpadaju pod navedene situacije, a kada smatra da te izmjene predstavljaju na-grivanje, odnosno sakaÊenje ili deformiranje njegovog djela, ili bi naruπile njegovuËast ili ugled. Ako bi vlasnik djela izvrπio takve izmjene, unatoË protivljenju arhitekta,povrijedio bi moralno pravo arhitekta, te za to moæe odgovarati. Arhitekt Êe, naravno,moÊi traæiti i naknadu πtete koja mu je time nanesena.

Odricanje od prava na protivljenje izmjenama koji bi ugrozile Ëasti ili ugled ar-hitekta, deformirale ili osakatile djelo, po naπem pravu nije moguÊe!

VeÊ je viπe puta u ovom tekstu istaknuto da se autor ne moæe odreÊi svojihmoralnih prava, pa i ako je potpisao izjavu ili sporazum takvog sadræaja; takvaje odredba niπtetna, a pravo na protivljenje i dalje postoji, temeljem samog za-kona.

Vezano uz to pitanje, stranke u ugovor mogu unijeti odredbe koje Êe obvezatinaruËitelja da od arhitekta traæi pristanak za eventualne izmjene, meutim, kako Êeobjekt redovito mijenjati vlasnike, ipak Êe zakonske odredbe pruæati najËvrπÊi oslo-nac arhitektovim pravima (v. Primjer 11.).

• Primjer 11.

(1) NaruËitelj se obvezuje da neÊe koristiti projektnu dokumentaciju za naknadne do-datke ili izmjene projekta, odnosno ugovorom utvrenog objekta, a koji nisu uvjetovaninjegovim odræavanjem, bez pisane suglasnosti autora.

(2) NaruËitelj se obvezuje da neÊe koristiti projektnu dokumentaciju u svrhu izrade dru-gih projekata ili izgradnje drugih objekata, bez izriËite pisane suglasnosti autora.

(3) NaruËitelj se obvezuje da Êe za sve naknadne dodatke ili izmjene projekta, odnos-no izgraenog objekta, a koji nisu uvjetovani njegovim odræavanjem, traæiti pisanu su-glasnost autora.

Prema naπem pravu, konkretno Zakonu o gradnji (NN 175/03, 100/04), inves-titor, odnosno njegov pravni slijednik, trajno Ëuva idejni projekt s naËelnomdozvolom (Ël. 63/3) i glavni projekt s graevinskom dozvolom (Ël. 64/2), a iz-vedbeni projekt, sa svim ucrtanim izmjenama i dopunama sukladno stvarnoizvedenim radovima, duæan je Ëuvati za sve vrijeme dok graevina postoji (Ël.72/3). Naravno, trajno Ëuvanje ne znaËi ujedno i pravo vlasniπtva nad projek-tnom dokumentacijom, pa je investitor duæan poπtivati kako zakonske, tako iugovorne odredbe, a koje se odnose na predmetnu dokumentaciju.

53


dokumentaciju, te Ëini nuæne promjene, ispravke i dodatke u skladu sa zakonom, a is-kljuËivo s ciljem dovrπenja projekta, te izgradnje, rekonstrukcije, adaptacije, odræava-nja i koriπtenja objekta utvrenog ovim Ugovorom.

(4) U sluËaju iz stavka 3. naruËitelj je duæan oznaËiti ranijeg arhitekta kao autora dijelaprojektne dokumentacije koji predstavlja njegovo autorsko djelo.

Klauzule (1) i (2) sluæe samo kao ilustracija, s obzirom da do neispunjenja ob-veza naruËitelja moæe doÊi zbog razliËitih razloga (nekad i bez krivnje naruËi-telja), a ne moraju nuæno svi dovoditi do potpunog prekida odnosa izmeuarhitekta i naruËitelja; raskid ugovora reguliraju Ëlanci 124. — 138. ZOO-a, pabi stranke trebale sporazumno utvrditi koji Êe razlozi voditi prema tako ozbilj-nim posljedicama.

V. IZMJENE I PREINAKE DJELAJedno od osnovnih moralnih prava autora, vezano uz izmjene vlastitog djela, sadræa-no je u Ëlanku 16. ZAP-a i glasi:

flAutor ima pravo usprotiviti se deformiranju, sakaÊenju, i sliËnoj izmjeni svojegaautorskog djela, te uniπtenju kao i svakom koriπtenju autorskog djela na naËin kojiugroæava njegovu Ëast ili ugled.«

Meutim, ta opÊa odredba ne primjenjuje se u tom doslovnom sadræaju i na autorearhitekte, zbog posebne prirode djela arhitekture, pa ZAP sadræi posebne odredbe otom pitanju. Naime, arhitekt se ne moæe usprotiviti uniπtenju djela, veÊ u tom sluËajuima pravo na to da ga vlasnik obavijesti o uniπtenju, te mu dopusti fotografiranje dje-la i preda primjerak nacrta tog djela — razlog za prevagu prava vlasniπtva nad au-torskim pravom u ovom sluËaju je taj πto Ëast ili ugled arhitekta kod uniπtenja nisuugroæeni, odnosno nema opasnosti da Êe ga drugi smatrati autorom djela koje nijenjegovo, odnosno koje je izmijenjeno na naËin kojemu se arhitekt protivi.

Kod izmjena, takoer, vrijede posebne odredbe za arhitekte, kojima se πtite au-torska prava arhitekta, ali uz uvaæavanje interesa vlasnika predmetnog djela. Tako searhitekt (prema Ël. 79/5 ZAP-a) ne moæe usprotiviti:

— izmjenama svog djela ako su one proiziπle iz sigurnosnih, tehniËkih ilidrugih ozbiljnih razloga;

— uporabi drugih materijala u tijeku potrebne obnove, ako su oni od kojih jenapravljeno djelo pokazali- nedostatke za koriπtenje, ili- ih nije moguÊe nabaviti, ili- ih je moguÊe nabaviti samo uz nerazmjerne poteπkoÊe ili troπak.

Ako budu uËinjene izmjene kojima se arhitekt ne moæe protiviti, ali ne æeli da sepripisuju njemu, kao dio njegovog rada, on ima pravo zahtijevati da se uz njegovoime na zgradi (ako je oznaËeno) stavi napomena o izvrπenim izmjenama i vremenukad je to uËinjeno.

52


S a d r æ a j

I. POJAM AUTORSKOG DJELA ..................................................................... 55

II. ISKORI©TAVANJE DJELA STVORENOG U RADNOM ODNOSU ..................... 57

III. NAKNADA ZA ISKORI©TAVANJE DJELA ..................................................... 59

IV. MORALNA PRAVA RADNIKA/AUTORA ..................................................... 59

I. POJAM AUTORSKOG DJELAU svakom ugovoru koji, izmeu ostalog, ureuje pitanja zaπtite autorskih prava, pri-marno je utvrditi pojam autorskog djela, odnosno predmet zaπtite. Preciznim defini-ranjem tog pojma putem jedne ili viπe ugovornih odredbi, ugovorne strane, u ovomsluËaju radnik i poslodavac, mogu izbjeÊi kasnije sporove proizaπle iz pitanja potpa-da li odreeni rezultat radnikova rada pod pojam autorskog djela, a time i pod za-konsku zaπtitu istog. Zakon ne navodi πto Ëini autorsko djelo arhitekture, a ugovornestrane, osobito autor, najbolje Êe znati πto treba sadræavati definicija takvog djela.

• Primjer 1.(1) Autorsko djelo arhitekture obuhvaÊa sve skice, nacrte, planove i drugu dokumenta-ciju, kao i trodimenzionalne modele izraene od autora/arhitekta u svrhu projektiranjai izgradnje odreene zgrade (objekta) ili drugog djela arhitekture (npr. djelo unutraπ-njeg ureenja, djelo krajobrazne arhitekture i sliËno), te izgraenu zgradu (objekt), od-nosno drugu vrstu djela arhitekture.

(2) Autorskim djelom arhitekture stvorenim u radnom odnosu smatra se ono djelo kojestvori Radnik, za vrijeme trajanja radnog odnosa kod Poslodavca, prema uputama Po-slodavca ili izvrπavajuÊi obveze koje za njega proizlaze iz ovog Ugovora, odnosnoprirode posla.

Iako Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima (NN 167/03; u daljnjem tekstuZAP) definira autorsko djelo na naËin sliËan potonjoj klauzuli (Ël. 75. ZAP-a — kao

55


5.2.ZA©TITA AUTORSKOG PRAVA ARHITEKTA

U UGOVORU O RADUZA DJELA STVORENA U RADNOM ODNOSU

PRIMJERI UGOVORNIH KLAUZULA (uz obrazloæenje)

II. ISKORI©TAVANJE DJELA STVORENOG U RADNOM ODNOSUPitanje iskoriπtavanja autorskog djela nastalog u radnom odnosu od najveÊe je vaæ-nosti kako za autora/radnika, tako i za poslodavca. Kada je stvaranje autorskog dje-la sastavni (ako ne i kljuËni) dio opisa radnog mjesta i razlog zapoπljavanja radnika,logiËno je da unatoË odredbama novog Zakona, vrlo povoljnim za radnika, poslo-davac æeli biti nositeljem imovinskih prava autorskog djela.

©to se zakonskog ureenja tiËe, novi ZAP uvelike je poboljπao poloæaj radnikakoji u radnom odnosu stvara autorska djela. Naime, opÊe pravilo, odnosno temeljnapostavka od koje polazi novi Zakon jest da svaki autor/radnik zadræava autorsko pra-vo na tako stvorenom autorskom djelu bez ograniËenja. Tek ako se radnik sporazu-mio drukËije s poslodavcem putem ugovora o radu ili drugog akta kojim se ureujeradni odnos, ili ako sam Zakon propisuje drukËije u nekom sluËaju, vrijede ta po-sebna pravila.

Rezultat toga jest moguÊnost radnika da pregovara s poslodavcem, te da na tajnaËin zajedniËki oblikuju obostrano prihvatljive uvjete, koji mogu varirati od sluËajado sluËaja. Zato novi ZAP u Ëlanku 76. propisuje da se ugovorom o radu odreujeflstjeËe li poslodavac pravo na iskoriπtavanje autorskog djela, te posebice, ako ga stje-Ëe, opseg i trajanje prava iskoriπtavanja«. Tako ugovorne strane mogu sporazumnoutvrditi za koje Êe razdoblje poslodavac steÊi pravo iskoriπtavanja djela, te podrobnijeutvrditi kako i u koje svrhe ga moæe koristiti.

• Primjer 2.(1) Poslodavac stjeËe iskljuËivo pravo iskoriπtavanja djela arhitekture πto ga je Radnikstvorio za vrijeme trajanja radnog odnosa, u skladu s Ëlankom __ ovog Ugovora, bezposebne suglasnosti Radnika.

(2) Pravo iz stavka 1. ovog Ëlanka Poslodavac moæe ostvarivati samo u okviru svojeredovne djelatnosti, te u trajanju od dvije godine od stvaranja djela.

(3) Nakon proteka razdoblja utvrenog stavkom 2. ovog Ëlanka, Radnik stjeËe isklju-Ëivo pravo iskoriπtavanja svoga autorskog djela bez ograniËenja, osim ako Radnik iPoslodavac izriËitim pisanim sporazumom ne utvrde drugaËije.

(4) Poslodavac ne moæe osnovati za drugoga pravo iskoriπtavanja djela iz stavka 1.ovog Ëlanka, bez izriËite pisane suglasnosti autora.

Vremensko razdoblje sporazumno utvruju ugovorne strane; gornje razdobljeod dvije godine odreeno je primjera radi!

Odredba iz posljednjeg stavka ovog primjera onemoguÊava poslodavca da bezpristanka radnika prenosi svoja ovlaπtenja u pogledu radnikovog autorskogdjela na treÊe osobe. Prema ZAP-u, nositelj iskljuËivog prava iskoriπtavanjamoæe osnovati za drugoga daljnje pravo samo uz pisanu suglasnog autora, ko-ju autor, pak, ne moæe uskratiti ako bi to bilo protivno savjesti i poπtenju (Ël.48.). Prenoπenje prava iskoriπtavanja na drugoga, a bez odobrenja autora do-puπteno je samo flu sklopu prijenosa cjelokupnog poslovanja, ili dijela poslo-

57


fldjelo koje za vrijeme trajanja radnog odnosa kod odreenog poslodavca stvori autor— zaposlenik, izvrπavajuÊi svoje obveze ili po uputama tog poslodavca«) ne πkodiformulirati sliËnu odredbu, prilagoenu konkretnoj situaciji, vrsti djela, prirodi rad-nog odnosa, te dogovoru poslodavca i radnika. Meutim, treba naglasiti da posloda-vac ne moæe ugovorom o radu pripisati sebi ili treÊoj osobi autorstvo nad djelom kojeradnik stvori u radnom odnosu — ako bi ugovor o radu sadræavao takvu odredbu,ona bi bila niπtetna, jer se protivi prisilnoj zakonskoj odredbi sadræanoj u Ëlanku 9.ZAP-a, a koja glasi flAutor djela je fiziËka osoba koja je autorsko djelo stvorila«, te od-redbi Ëlanka 42. (o neprenosivosti autorskog prava, osim u sluËajevima vezanim uznasljeivanje), te Ëlanka 50. (prema kojem se autor ne moæe odreÊi svojega autorskogprava).

Ovdje je potrebno ukratko objasniti znaËenje pojma niπtetnosti u ugovornompravu, te posljedice niπtetnosti. Naime, kad je pravni posao niπtetan, uzima sekao da nije niti sklopljen, odnosno kao da pravno ne postoji — pritom nijenuæno na sudu dokazivati niπtetnost nekog ugovora ili ugovorne odredbe, jerniπtetnost nastupa po zakonu, odnosno isti su niπtetni veÊ od samog poËetka!Sud jedino moæe proglasiti pravni posao niπtetnim, odnosno konstatirati niπtet-nost koja je nastala veÊ u trenutku sklapanja posla. Zakon o obveznim odno-sima (ZOO) u Ëlanku 322. (Ël. 103. ZOO/1991) kaæe kako je niπtetan onajugovor fl(...) koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima,te moralu druπtva (...)«.

ZOO takoer definira i djelomiËnu niπtetnost u Ël. 324 (Ël. 105. ZOO/1991),te propisuje da flniπtetnost neke odredbe ugovora ne povlaËi niπtetnost i samogugovora, ako on moæe opstati bez niπtetne odredbe, i ako ona nije bila ni uvjetugovora ni odluËujuÊa pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.« Dakle, ako biugovor sadræavao niπtetnu odredbu, a ona je takve prirode da nije kljuËna zaopstanak ugovora, on Êe se odræati na snazi kao da ta odredba nikad nije nipostojala.

Pravo na isticanje niπtetnosti se ne gasi, propisuje Ëlanak 328. ZOO-a (Ël.110. ZOO/1991), tako da se na niπtetnost moæe pozvati svaka zainteresiranaosoba, bez obzira na to kad je sklopljen niπtetan pravni posao!

Dakle, odredba ugovora o radu kojom se radnik odriËe svog autorstva i autor-skog prava u korist poslodavca, bila bi niπtetna — svaki autor zadræava moralna pra-va po samom zakonu, a ukoliko bi isti potpisao odricanje od tih prava, nitko ga nebi mogao prisiliti da tu odredbu poπtuje. Ako bi spor, vezan uz pitanje autorstva itakvog ugovora (odnosno ugovorne klauzule) doπao do suda, sud bi po sluæbenojduænosti proglasio niπtetnost, bez potrebe da ga stranka posebno na to upozorava.

56


gulirati pitanje autorstva ugovorom o radu, a ono nije regulirano kolektivnim ugovo-rom, pravilnikom o radu ili sporazumom radniËkog vijeÊa i poslodavca.

Za arhitekte koji Êe ubuduÊe sklapati ugovor o radu, bitno je da znaju da odred-be novog ZAP-a idu u njihovu korist, a ako veÊ ugovorom o radu prenose pravo is-koriπtavanja autorskog djela na poslodavca (πto je vjerojatno, jer poslodavac ipak æeliimati koristi od radnika kojeg zapoπljava), pregovorima s poslodavcem trebali bi is-poslovati za sebe naknadu adekvatnu oËekivanim koristima od iskoriπtavanja djela.

III. NAKNADA ZA ISKORI©TAVANJE DJELANaknada koju Êe poslodavac plaÊati radniku na ime iskoriπtavanja autorskog djelaovisi o brojnim okolnostima sluËaja — od prirode posla, vrste autorskih djela, iskus-tva i znanja radnika, moguÊnosti i æelje poslodavca, pa do, u najveÊoj mjeri, prego-vora prilikom ugovaranja naknade. Ta naknada moæe se isplaÊivati pored redovneradnikove plaÊe, ili biti veÊ inkorporirana u njezinu visinu, a naËin odreivanja visinenaknade opet Êe proizaÊi iz konkretnog odnosa. Naravno, bilo bi idealno kad bi nak-nada bila primjerena koristima koje poslodavac ostvaruje daljnjim iskoriπtavanjemdjela. SljedeÊi primjer klauzule moæe posluæiti kao obrazac odreivanja naknade, apo istom principu stranke mogu osmisliti razliËite varijante.

• Primjer 3. (1) Ugovorne strane ugovaraju obvezu Poslodavca da Radniku, kad on u okviruradnog odnosa stvori autorsko djelo u skladu sa Ëlankom __ ovog Ugovora i Ëlankom5. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, osim redovne mjeseËne plaÊe isplatii posebnu naknadu u iznosu od __ % od neto dobiti koju Poslodavac ostvari iz ugovoras investitorima, a koriπtenjem autorskog djela radnika.

IV. MORALNA PRAVA RADNIKA/AUTORANaposljetku, iako zakon opÊenito ne dopuπta prenoπenje moralnih prava autora,unoπenje klauzule navedene u sljedeÊem primjeru radniku ne moæe πkoditi, a pos-lodavcu Êe skrenuti pozornost na to da zapoπljavanjem radnika nije ujedno na sebeprenio sva prava na autorskim djelima koja Êe nastati u tom radnom odnosu. Na tajnaËin, autor Êe osigurati za sebe poπtivanje vlastitog autorstva, iako Êe moguÊnostiimovinskog iskoriπtavanja djela za njega biti umanjene ili potpuno iskljuËene.

• Primjer 4.(1) Radnik zadræava sva moralna autorska prava predviena Ëlancima 14. do 17. Za-kona o autorskom pravu i srodnim pravima u pogledu svog autorskog djela stvorenogu radnom odnosu, a osobito pravo da bude priznat i oznaËen kao autor djela, te pra-vo da se, u skladu sa zakonskim odredbama, usprotivi deformiranju, sakaÊenju i sliËnojizmjeni svoga autorskog djela, kao i svakom koriπtenju na naËin koji ugroæava njegovuËast ili ugled.

(2) Sukladno stavku 1. ovog Ëlanka, Poslodavac se obvezuje prilikom koriπtenja djelaoznaËiti Radnika kao autora djela.

59


vanja koje Ëini cjelinu, s jedne osobe na drugu« (Ël. 47.). Dakle, sam ZAP one-moguÊava slobodno manipuliranje pravom iskoriπtavanja, ali nije suviπno uugovor unijeti sliËnu odredbu kako ne bi bilo dvojbe. Ipak osoba koja potpi-suje ugovor mora biti svjesna pravila koje je potpisala, no zakonske odredbenisu uvijek prisutne u svijesti sudionika pravnih odnosa.

©to se pitanja iskoriπtavanja djela od poslodavca tiËe, stari Zakon o autorskompravu imao je znatno drugaËiji pristup. Prema Ëlanku 20. starog Zakona, poslodavacje, stvaranjem autorskog djela stvorenog od radnika u izvrπavanju radne obveze, pos-tao nositeljem iskljuËivog prava iskoriπtavanja djela, u okviru svoje redovne djelatnos-ti, bez potrebe traæenja odobrenja od radnika, i to za razdoblje od pet godina. »inje-nica da se radilo o iskljuËivom pravu, znaËi da je poslodavac svakog drugog, uklju-ËujuÊi i samog autora djela, mogao iskljuËiti od iskoriπtavanja djela. Meutim, isti jeËlanak propisivao i pravo radnika na posebnu naknadu za takvo iskoriπtavanje djelaod poslodavca, i to odreenu razmjerno doprinosu πto ga je koriπtenje njegovog dje-la imalo na poveÊanje dohotka odnosno dobiti poslodavca, ili na obavljanje djelat-nosti pravne osobe.

Navoenje odredbi starog Zakona bitno je ne samo za usporedbu s novom regu-lacijom, veÊ i zato πto prijelazne odredbe novog ZAP-a sadræe sljedeÊe pravilo (Ëla-nak 202., st. 6.):

flNa autorska djela koja nastanu nakon stupanja na snagu ovoga Zakona u okviruradnog odnosa nastalog na temelju ugovora o radu zakljuËenog prije stupanja nasnagu ovog Zakona, primjenjivat Êe se tri godine od dana stupanja na snagu ovogaZakona odredbe Zakona o autorskim pravima (NN, br. 9/99., 76/99., 127/99. i 67/01)«

To, u biti, znaËi da se povoljne odredbe novog Zakona primjenjuju samo na ugo-vore o radu sklopljene nakon stupanja Zakona na snagu, odnosno na one koji Êe seubuduÊe sklapati, a kad su u pitanju djela stvorena u radnom odnosu na temelju ra-nije zakljuËenog ugovora, na odnos poslodavca i radnika joπ tri godine nakon stupa-nja na snagu novog Zakona primjenjivat Êe se odredbe starog Zakona. Novi Zakonstupio je na snagu 30. listopada 2003. (Narodne novine 167/03).

Dakle, ako je autor stvorio djelo arhitekture nakon 30. listopada 2003., ali usklopu radnog odnosa za koji je ugovor o radu sklopljen prije tog datuma, svedo 30. listopada 2007. odnos izmeu autora i poslodavca, te pitanja relevantnaza autorsko pravo nad tim autorskim djelom regulirat Êe odredbe starog Za-kona (Ël. 19. — 24.).

I po starom Zakonu moralna autorska prava pripadaju autoru, te ih se ne moæeograniËiti ugovorom ili drugim aktima, ali pitanje regulacije prava iskoriπtavanja djelaje, gledano s imovinskog stajaliπta, ipak za autora jedno od najvaænijih.

Iz svega navedenog vidimo kako vrijeme stvaranja djela, te trenutak sklapanjaugovora o radu imaju kljuËnu ulogu, ako su poslodavac i radnik/autor propustili re-

58


Autorsko pravo, produkt ljudskog uma i kreativnosti, u danaπnje je vrijeme na træiπtuvrlo cijenjeno i bitno, a time, takoer, raste vaænost njegove zaπtite. UzimajuÊi u obzirskupoÊu i dugotrajnost sudskih postupaka u Hrvatskoj, cilj autora bi trebao biti pre-vencija, odnosno sprjeËavanje nastanka sporova veÊ u zaËetku pravnih odnosa, i toputem edukacije o autorskim pravima te pisanog reguliranja odnosa autora i treÊihosoba. Sukladno tome, temeljna svrha ovog prikaza jest pribliæiti vaæeÊe autorsko-pravne odredbe arhitektima, stvarateljima specifiËne vrste autorskih djela — djela ar-hitekture te ih tako upoznati s njihovim pravima i moguÊnostima zaπtite njihovih au-torskih prava. Na taj naËin, pripadnici arhitektonske profesije moÊi Êe vlastitim sna-gama uËinkovitije πtititi svoja prava, poboljπati kvalitetu zaπtite prava putem internihsudova unutar profesije te ujedno utjecati na stanje svijesti treÊih osoba s kojima ula-ze u ugovorne odnose.

61


Napomenuti treba da za arhitekte vrijede posebni uvjeti protivljenja izmjenamai uniπtenju djela, a koji proizlaze iz prirode djela arhitekture (Ël. 79/4,5 ZAP-a)— uniπtenju djela se arhitekt ne moæe protiviti, a ni izmjenama uvjetovanimozbiljnim razlozima, poput sigurnosnih ili tehniËkih razloga!

60


ZAKLJU»AK

• Allyn, B. C., The Architectural Works Copyright Protection Act of 1990,http://www.aepronet.org/pn/vol5-no2.html (1. studenoga 2004.).

• Copyright Claims in Architectural Works, Circular 41,http://www.copyright.gov/circs/circ41.pdf (1. studenoga 2004.).

• Copyright Protection of Architectural Works, Construction Law Bulletin,http://www.burr.com/pdf/summer2000bulletin.pdf (1. studenoga 2004.).

• Fisher, W. W., The Growth of the Intellectual Property: A history of the Ownership of Ideas in theUnited States, http://www.cyber.law.harvard.edu/people/tfisher/iphistory.pdf(1. studenoga 2004.).

• Gliha, Autorsko pravo, Informator, Zagreb, 2000.

• Gallagher & Dawsey, Architecture and Copyright Law, http://www.invention-protection.com/ip/publications/docs/Architecture_&_Copyright_Law.html(1. studenoga 2004.).

• Henneberg, I., Autorsko pravo, Informator, Zagreb, 2001.

• Henneberg, I., Ugovor o autorskom djelu, Pravo i porezi, br. 2., 1997., str. 6. — 10.

• Hill, D. J.; Letson W. W., Builder beware — The Architectural Copyright Act of 1990, „ 1998 byChambliss, Bahner & Stophel.

• JelaËa, M., Zaπtitimo djelo Dinka KovaËiÊa!, Slobodna Dalmacija, 7. i 8. listopada 2003.,http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20031007/kultura03.asp (1. studenoga 2004.).

• KnifiÊ Schaps, H., Autorska prava arhitekata, Glasilo Hrvatske komore arhitekata i inæenjera ugraditeljstvu, br. 15, 2004.

• Kodeks strukovne etike hrvatskih arhitekata i inæenjera u graditeljstvu, 40/1999.

• Mattix, C., Legal Issues for Architectural Records, Architectural Records Conference Report, 2000.,http://www.ccaha.org/arch_rec/Mattix_lecture.htm (1. studenoga 2004.).

• Ovrπni zakon, NN 57/96, 29/99, 42/00 (odluka USRH), 173/03, 194/03 (isp.), 151/04i 88/05.

• Paluzzi, V. J., If You Build It, They May Sue!, http://www.sternslaw.com/publications/build.htm(1. studenoga 2004.).

63


62


LITERATURA

• PreporuËene smjernice za UIA Sporazum o preporuËenim meunarodnim standardima za bavljenjearhitektonskom profesijom, 2001.

• Prinz, T., Autorsko pravo arhitekata u njemaËkom pravu, Glasilo Hrvatske komore arhitekata iinæenjera u graditeljstvu, br. 15, 2004.

• Prinz, T., Urheberrecht für Ingenieure und Architekten, Werner, Düsseldorf, 2001.

• Statut Hrvatske komore arhitekata i inæenjera u graditeljstvu, NN 40/1999.

• Stevens, E., Esq., Copyright Infringement and the Use of Architectural Works: What REALTORS®Need to Know, http://www.ncrealtor.org/searchpubs/thr/2003/thr-0603/legal.htm(1. studenoga 2004.).

• Triva, S., Graansko parniËno procesno pravo, Narodne Novine, Zagreb, 1978.

• Ustav Republike Hrvatske (proËiπÊeni tekst),http://www.vlada.hr/download/2002/09/12/ustav_republike_hrvatske.htm(1. studenoga 2004.).

• ViduliÊ, S., Novogradnja traæi dogradnju i autora, Slobodna Dalmacija, 19. listopada 2003.,http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20031019/forum01.asp (1. studenoga 2004.).

• Zakon o avtorski in sorodnih pravicah (proËiπÊeni tekst), Uradni list RS 94/2004,http://www.uradni-list.si/1/ulonline.jsp?urlid=200494&dhid=71618 (1. studenoga 2004.).

• Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima, NN 167/03.

• Zakon o gradnji, NN 175/2003, 100/2004.

• Zakon o Hrvatskoj komori arhitekata i inæenjera u graditeljstvu, NN 47/1998.

• Zakon o parniËnom postupku, priredio JuriÊ I., Pravni praktikum (1), Zagreb, 2003.

• Zakon o radu, NN 38/95., 54/95., 65/95., 17/01., 82/01., 114/03., 142/03.

• ZlatoviÊ, D., Ovrπnopravna pitanja u novom hrvatskom autorskom pravu, Hrvatski glasnikintelektualnog vlasniπtva 7, 2000, 6, str. 2015. — 2022.

• ZlatoviÊ, D., Graanskopravna zaπtita autorskog prava u Republici Hrvatskoj, Hrvatska pravnarevija, br. 3, 2001, str. 33. — 44.

CIP - Katalogizacija u publikacijiNacionalna i sveuËiliπna knjiænica - Zagreb

UDK 347.787

POTURI»I∆, MarinaAutorsko pravo u arhitekturi / Marina

PoturiËiÊ. - Zagreb : Hrvatska komoraarhitekata i inæenjera u graditeljstvu, 2006.

Bibliografija.

ISBN 953-95335-0-3

I. Autorsko pravo -- Arhitektura

460131045

ISBN 953-95335-0-3

Documents

AUTORSKO PRAVO U ARHITEKTURI A · PDF fileJe li baπ svako djelo svakog arhitekta autorsko djelo arhitekture? Naravno, svaki je autor sklon vjerovati da jest