ANALIZA POTREBA, PRAVA I POLOŽAJA OSOBA SA …sif.ba/dok/1491989715.pdf · predstavljaju svoje članove pa se njihovim ispitivanjem može doći do opšte slike o mišljenju i stavovima

Za društvo jednakih mogućnosti!

ANALIZA POTREBA, PRAVA I POLOŽAJA OSOBA SA INVALIDITETOM U BOSNI I

HERCEGOVINI

Analiza sistemskih rješenja i stavova osoba/lica sa invaliditetom u

kontekstu razmatranja aktivnih i pasivnih mjera podrške u

Federaciji Bosne i Hercegovine i Republici Srpskoj

Sarajevo, februar 2017.

2

Branilaca Sarajeva 47, 71000 Sarajevo Bosna i Hercegovina Tel: +387 33 219 313 Fax: +387 33 219 314

Email: [email protected] Internet: http://www.sif.ba

Istraživanje

ANALIZA POTREBA, PRAVA I POLOŽAJA OSOBA SA INVALIDITETOM U BOSNI I HERCEGOVINI

Organizacija i provođenje istraživanja

Fondacija za socijalno uključivanje u Bosni i Hercegovini (FSU u BiH)

Voditelj istraživanja dr. Ljubo Lepir

Autori analize

dr. Ljubo Lepir, Analiza aktivnih i pasivnih mjera sistemske podrške licima sa invaliditetom u Republici Srpskoj mr. Nerin Dizdar, Analiza aktivnih i pasivnih mjera sistemske podrške licima sa invaliditetom u Federaciji Bosne i

Hercegovine

Saradnice

Sabina Čano, Analiza sistemskih rješenja i stavova osoba sa invaliditetom u kontekstu razmatranja aktivnih i pasivnih mjera podrške u Federaciji Bosne i Hercegovine

Sandra Trkulja, Analiza sistemskih rješenja i stavova osoba sa invaliditetom u kontekstu razmatranja aktivnih i pasivnih mjera podrške u Republici Srpskoj

Datum

Februar 2017.

Ova Analiza kreirana je kroz projekat održivosti civilnog društva u Bosni i Hercegovini koji realizuju Centri civilnih inicijativa (CCI) i Centar za promociju civilnog društva (CPCD), a koji je podržan od Američke agencije

za međunarodni razvoj.

Sadržaj ove Analize smatra se javnim i dozvoljena je njegova dalja slobodna distribucija. Ukoliko odlučite koristiti ovaj materijal, molimo da navedete Fondaciju za socijalno uključivanje u Bosni i Hercegovini (FSU u BiH) kao

izvor, kao i web stranicu sa koje ste preuzeli ovaj materijal. Citiranje navoda iz ove Analize dozvoljeno je samo uz navođenje izvora: FSU u BiH, „Analiza potreba, prava i položaja osoba sa invaliditetom u Bosni i Hercegovini“

(Sarajevo, februar 2017.)

mailto:[email protected]

http://www.sif.ba/

3

SADRŽAJ

I. SKRAĆENICE ........................................................................................................................................ 4

II. ISPOD MARGINE .................................................................................................................................. 5

III. ISTRAŽIVANJE STAVOVA LICA SA INVALIDITETOM O SISTEMSKIM MJERAMA PODRŠKE U

BOSNI I HERCEGOVINI ................................................................................................................................ 8

IV. ANALIZA AKTIVNIH I PASIVNIH MJERA SISTEMSKE PODRŠKE LICIMA SA INVALIDITETOM

U REPUBLICI SRPSKOJ .............................................................................................................................. 30

V. ANALIZA AKTIVNIH I PASIVNIH MJERA SISTEMSKE PODRŠKE LICIMA SA INVALIDITETOM U

FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE ...................................................................................................... 53

VI. Prilog I: Upitnik za Analizu potreba, prava i položaja osoba sa invaliditetom (OSI) u Bosni i

Hercegovini ................................................................................................................................................ 74

VII. Prilog II: Lista anketiranih relevantnih sudionika, osoba sa invaliditetom (OSI), Udruženja

osoba sa invaliditetom, Privrednih društava koja zapošljavaju osobe sa invaliditetom kao i osoba sa

invaliditetom koje se samozapošljavaju, koji su dali doprinos istraživanju ......................................... 80

4

I. SKRAĆENICE

BiH Bosna i Hercegovina

CSSP Civil Society Sustainability Programme (Program održivosti civilnog društva)

DSI Dijete sa invaliditetom

EU Evropska unija

FBiH Federacija Bosne i Hercegovine

FSU u BiH Fondacija za socijalno uključivanje u Bosni i Hercegovini

IBHI Inicijativa za bolju i humaniju inkluziju

IKT Informaciono-komunikacijske tehnologije

KM Konvertibilna marka

mil. Milion

NVO Nevladina organizacija

OSI Osoba sa invaliditetom

RS Republika Srpska

UN Ujedinjene nacije

USAID Američka agencija za međunarodni razvoj

5

II. ISPOD MARGINE

Fondacija za socijalno uključivanje u Bosni i Hercegovini (FSU u BiH) je u okviru projekta

Program održivosti civilnog društva (CSSP) u periodu decembar 2016. – februar 2017. provela

istraživanje među organizacijama osoba sa invaliditetom, preduzećima i pojedincima o

stavovima o sistemskim mjerama podrške koje se obezbjeđuju u postojećim zakonima socijalne

politike. Program održivosti civilnog društva (CSSP) za sektor ljudska prava – marginalizovane

grupe je projekat u okviru kojeg Fondacija za socijalno uključivanje u Bosni i Hercegovini (FSU u

BiH) u partnerstvu sa Inicijativom za bolju i humaniju inkluziju (IBHI) uz podršku Američke

agencije za međunarodni razvoj (USAID) provodi četiri kampanje javnog zagovaranja:

Uspostavljanje minimuma socijalne sigurnosti i jednake mogućnosti; Regulisanje

vaninstitucionalne podrške građanima iz marginalizovanih grupa; Donošenje novih politika i

mjera u oblasti socijalnog poduzetništva; Donošenje izmjena i dopuna Izbornog zakona u

domenu izbornih prava nacionalnih manjina. Za podršku implementaciji zagovaračkih kampanja

formirana je 2014. multisektorska Koalicija marginalizovanih grupa u BiH „KOMA“ koja danas

broji 95 članova/članica.

Spomenuto istraživanje koje je provedeno u okviru programskih aktivnosti CSSP projekta za

sektor ljudska prava – marginalizovane grupe bilo je fokusirano na stavove prema aktivnim i

pasivnim mjerama podrške. Pod aktivnim mjerama se podrazumijevaju prava i mjere kojima je

svrha i ishod aktivacija korisnika kroz jačanje njihovih kompetencija ili stvaranje uslova za

aktivno učestvovanje u društvu. Pasivne mjere su sve vrste prestacija koje država obezbjeđuje i

daje osobama sa invaliditetom, a čija svrha i cilj nije usmjeren na aktivaciju korisnika već je

fokus interesa na ispunjavanju obaveza po osnovu korištenja statusnih prava.

Položaj osoba sa invaliditetom skoro je isti u svim dijelovima Bosne i Hercegovine. Karakteriše

ga nedostatak resursa u institucijama, diskriminacija, stigma i obrazovanje koje ne ide u korak s

tržištem rada. Osobe sa invaliditetom (OSI) su društvena grupa koja je najteže pogođena

siromaštvom i nezaposlenošću. Procjenjuje se da 10% stanovništva BiH pati od neke vrste

fizičkog, senzornog, razvojnog ili mentalnog invaliditeta. Populacija OSI je najčešće izložena

višestrukoj marginalizaciji i diskriminaciji i njeni pripadnici su isključeni po više osnova - prije

svega zbog invalidnosti, zatim pola, godina, etničke pripadnosti i drugoga. Obrazovanje i obuke

su također oblast u kojoj se prava OSI ne poštuju u skladu sa postojećim zakonodavnim

okvirom. Iako postojeći zakoni i pravne odredbe sadrže i naglašavaju pravo na obrazovanje za

sve pod istim uslovima, stvarna slika je drugačija. Poteškoće i prepreke sa kojima se suočavaju

OSI su prije svega arhitektonske, urbanističke i informativne, zatim neujednačen pristup

obrazovnim institucijama, predrasude, neprilagođeni udžbenici i didaktička pomagala. Pristup

6

informacijama je još jedna teška i ozbiljna prepreka i poteškoća za OSI, s obzirom da im većina

izvora informacija nije dostupna zbog fizičkih barijera ili barijera na koje OSI nailaze zbog

različitih senzornih oštećenja.

Cjelokupan odnos prema osobama sa invaliditetom nije u skladu sa evropskim standardima, a ni

sa konvencijama koje je BiH ratifikovala. Po njima se ne mjeri invaliditet nego preostale radne

sposobnosti (socijalni model a ne medicinski) čime se direktno podržava njihovo zapošljavanje.

Sa druge strane porijeklo invaliditeta nije važno i ne uzima se u obzir, pa su po tome ratni vojni

invalidi i civilni invalidi potpuno izjednačeni za razliku od prakse u BiH. U okviru socijalnog

modela invaliditeta akcenat je na kvaliteti života osoba sa invaliditetom i načinima da se ovaj

kvalitet unaprijedi.

Iako je Bosna i Hercegovina ratificirala Konvenciju o pravima osoba sa invaliditetom Ujedinjenih

naroda kao i Opcionalni protokol 12. marta 2010. godine, a Konvencija je stupila na snagu 11.

aprila 2010. godine, sveukupni položaj OSI je izuzetno težak. UN Konvencija o pravima osoba sa

invaliditetom1 je najnovije i najopsežnije priznanje ljudskih prava osoba sa invaliditetom –

ocrtava građanska, kulturna, politička, društvena i ekonomska prava osoba sa invaliditetom.

Svrha Konvencije je da „promoviše, štiti i osigurava potpuno i jednako uživanje svih ljudskih

prava i temeljnih sloboda od strane osoba s invaliditetom i promovisanje poštivanja njihovog

urođenog dostojanstva“. Prije svega je potrebno adekvatno i dosljedno provođenje Konvencije,

s obzirom da se Konvencija odnosi na sva područja života i na sva pitanja koja su od ključne

važnosti za OSI; njeno poštivanje bi minimiziralo ili u potpunosti suzbilo različite vidove

diskriminacije OSI i povećalo stepen njihove socijalne uključenosti. Takođe, bilo kakve

predrasude ili barijere u glavama ljudi ne bi smjele postojati.

Važnost promovisanja prava osoba s invaliditetom proizlazi iz činjenice da je nužnost zaštite

posebno ranjivih skupina stanovništva oduvijek bila jedna od krucijalnih segmenata zaštite

ljudskih prava i temeljnih sloboda kako u okviru nacionalnih zakonodavstava, tako i na

međunarodnom nivou.

U novije vrijeme vidljiva je tendencija porasta zanimanja za pravnu zaštitu i punu integraciju u

društvo osoba kod kojih postoje tjelesna, čulna ili mentalna oštećenja.

U tom kontekstu ovo istraživanje, afirmišući aktivne mjere podrške, je i činilac cjelovite reforme

socijalne zaštite, njene „tranzicije“ od pasivne u aktivnu. Rezultati istraživanja bit će od posebne

koristi Fondovima za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom u FBiH i

RS.

1 “Službeni glasnik BiH – Međunarodni ugovori”, broj 11/09

7

Važno je napomenuti da FSU u BiH ovim istraživanjem ostvaruje kontinuitet istraživanja i analiza

položaja i prava osoba sa invaliditetom.

Prije svega, imamo u vidu sljedeća istraživanja i analize: Analiza sistemske diskriminacije osoba

sa invaliditetom po osnovu uzroka invalidnosti između ratnih i neratnih OSI (novembar 2016.);

Policy brief „Diskriminacija na djelu i kako je prevazići?“ (novembar 2016.); Krug – analiza 58

projekata koje je podržala FSU u BiH 2010 – 2014 (februar 2014.); Mi smo tu - Analiza trenutnog

stanja svih osoba sa invaliditetom i mogućnosti njihovog zapošljavanja i samozapošljavanja u

Bosni i Hercegovini (februar 2014.).

Vjerujemo da nevladine organizacije u saradnji sa članovima akademske zajednice, dakle dva

važna dijela civilnog društva, mogu uticati na razvoj javnih politika, a u korist, u ovom slučaju

osoba sa invaliditetom.

Pitanje za sve nas – zar misliš da si daleko od margine i da ćeš tamo ostati cijeli život?

Ranka Ninković-Papić

Direktorica Fondacija za socijalno uključivanje u BiH (FSU u BiH)

8

III. ISTRAŽIVANJE STAVOVA LICA SA

INVALIDITETOM O SISTEMSKIM MJERAMA

PODRŠKE U BOSNI I HERCEGOVINI


9

SADRŽAJ

1. UVOD ......................................................................................................................................... 10

2. METODOLOŠKI OKVIR ISTRAŽIVANJA...................................................................................... 10

3. PRIKAZ REZULTATA ISTRAŽIVANJA .......................................................................................... 11

O potrebama ......................................................................................................................................... 12

Interpretacija odgovora ....................................................................................................................... 14

4. ZAKLJUČNA RAZMATRANJA ...................................................................................................... 28

10

1. UVOD

Organizacije lica sa invaliditetom su pravni subjekti koji su formirani po zakonima o udruženjima

i fondacijama koji regulišu oblast djelovanja nevladinih organizacija u BiH, sa prevashodnim

ciljem da predstavljaju i zastupaju interese svoga članstva, tj. lica sa invaliditetom. Stavovi

organizacija lica sa invaliditetom su zanimljivi iz više razloga. Kao prvo, to su pravna lica koja

predstavljaju svoje članove pa se njihovim ispitivanjem može doći do opšte slike o mišljenju i

stavovima među populacijom lica sa invaliditetom o sistemskim rješenjima i o onome što im

sistem (država) obezbjeđuje kao mjere podrške. Drugo, to su pravna lica koja zastupaju i vode

svoje članstvo što navodi da se istraživanjem može dobiti uvid u ono šta lica sa invaliditetom

žele i kako vide buduće djelovanje države prema njima. Treće, organizacije lica sa invaliditetom

su, manje formalno a više neformalno, priznate i prihvaćene od strane institucija vlasti kao

partneri u planiranju, organizovanju i pružanju mjera i usluga podrške licima sa invaliditetom,

pa ovakva istraživanja mogu dati uvid u kapacitete i kompetencije pokreta lica sa invaliditetom

u BiH za aktivno učestvovanje u društvenim procesima.

Lica sa invaliditetom sa pravom očekuju da ih država podrži i omogući korištenje mjera

sistemske podrške koje su definisane postojećom zakonskom regulativom. Međutim, da li je

država mjere podrške kreirala u skladu sa stvarnim potrebama lica sa invaliditetom, i da li je to

pravi odgovor države prema njihovim potrebama? Kakva su očekivanja lica sa invaliditetom?

Kakva je uloga Fonda za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje invalida kao institucije koja

je namijenjena za promovisanje aktivnih mjera podrške? Koliko su naklonjene aktivnim

mjerama podrške? U kojim životnim oblastima organizacije lica sa invaliditetom imaju najviše

potreba za mjerama podrške? Kakav je njihov odnos prema socijalnom preduzetništvu kao

sistemskom obliku mjera podrške licima sa invaliditetom? Koliko uzrok i mjesto invaliditeta

utiču na stavove i mišljenja o pasivnim i aktivnim mjerama podrške?

Šta o svemu misle organizacije lica sa invaliditetom u Republici Srpskoj i Federaciji BiH?

Ovo istraživanje pretenduje da nađe odgovor na ova pitanja i da aktualizuje pitanja sistemskih

mjera podrške licima sa invaliditetom u BiH.

2. METODOLOŠKI OKVIR ISTRAŽIVANJA

Istraživanje je provedeno među organizacijama lica sa invaliditetom na području cijele BiH. U

istraživanju je učestvovalo 110 organizacija koje predstavljaju lica sa invaliditetom po svim

oblicima i vrstama invalidnosti.

11

Ispitanici u istraživanju su bila pravna lica i pojedinci, tj. organizacije lica sa invaliditetom,

preduzeća koja zapošljavaju lica sa invaliditetom i pojedinci koji su svojim dosadašnjim

angažmanom potvrdili svoju opredijeljenost za afirmisanje prava lica sa invaliditetom u BiH.

Odgovore organizacija lica sa invaliditetom su davala odgovorna lica tih organizacija, obično

predsjednici organizacija i upravnih odbora ili direktori preduzeća.

Istraživanje je provedeno na način da se jedinstveni upitnik poslao na pristupne e-mail adrese

organizacija lica sa invaliditetom, preduzeća i pojedince koje su registrovane i djeluju u BiH.

Organizacije su popunjene upitnike dostavljale Fondaciji za socijalno uključivanje u BiH (FSU u

BiH) putem e-maila gdje je vršeno administriranje procesom istraživanja.

Nakon izvršene logičke kontrole prispjelih upitnika, pristupilo se unosu podataka u program za

statističku obradu. Potom je izvršena statistička obrada i urađena je analiza dobivenih

podataka.

Istraživanje je trajalo dva mjeseca, u periodu od 1. decembra 2016. do 31. januara 2017.

godine.

Za istraživanje je konstruisan poseban namjenski instrument (upitnik) koji ima 10 pitanja sa

ukupno 86 varijabli. Sva pitanja su zatvorenog tipa, osim pitanja br. 5. u kojem je data

mogućnost navođenja odgovora po slobodnom izboru. Takođe, pitanje br. 5 nije prilagođeno za

elektronsku obradu podataka. Obrada ovog pitanja bila je kvalitativnog karaktera.

U statističku obradu je ušlo 110 upitnika koji su prethodno prošli logičku kontrolu, kodiranje i

unos. Od ukupnog broja prispjelih upitnika, njih 45 je sa područja Republike Srpske, a preostalih

65 iz Federacije Bosne i Hercegovine. Razlika u odgovorima s obzirom na entitetsku pripadnost

organizacija nije bilo tako da se pristupilo jedinstvenoj obradi podataka svih pristiglih upitnika.

Obrada rezultata je vršena u SPSS programu uz primjenu jednostavnih statističkih operacija i

upotrebu standardnih statističkih pokazatelja.

3. PRIKAZ REZULTATA ISTRAŽIVANJA

Analiza prispjelih podataka je rađena na više statističkih nivoa. Kao prvo, analizirana je

frekvencija datih odgovora na pojedina pitanja. Potom su izvučene srednje vrijednosti, te je

vršeno ukrštanje odgovora na pojedina pitanja za koje je smatrano da postoji statistička

povezanost.

O strukturi organizacija koje su učestvovale u istraživanju

Istraživanje je provedeno među 110 organizacija lica sa invaliditetom od kojih je najveći broj bio

organizacija koje su predstavljale lica sa tjelesnim invaliditetom, njih 48 ili 43,6%. Prema mjestu

12

nastanka invalidnosti, najveći broj organizacija pripada grupi koja predstavlja lica sa urođenom

invalidnosti 50 ili 49,1%.

Tabela br. 1.: Struktura organizacija lica sa invaliditetom koje su učestvovale u istraživanju (vrsta invalidnosti)

Frequency Percent

Org

aniz

acij

e č

iji s

u č

lan

ovi

sa

:

tjelesnim invaliditetom 48 43.6

oštećenjem vida 11 10.0

oštećenjem sluha 5 4.5

ošteć. govorno-glasovne kom. 1 .9

ošteć. lokomotornog sistema 1 .9

ošteć. dr. organa i org. sistema 1 .9

mentalna retardacija 14 12.7

autizam 2 1.8

duševni poremećaji 4 3.6

više vrsta oštećenja 23 20.9

Total 110 100.0

Grafikon br. 1. Struktura organizacija lica sa invaliditetom koje su učestvovale u istraživanju (mjesto nastanka invalidnosti)

O potrebama

Potrebe su najznačajnija tema kada se rade istraživanja među populacijom lica sa invaliditetom.

Razloge treba tražiti u tome što su potrebe i njihovo zadovoljavanje ono što najvećim dijelom

zaokuplja lica sa invaliditetom u njihovim svakodnevnim aktivnostima. Sem toga, potrebe su

centralna tema planiranja, organizovanja i monitoringa mjera i usluga sistema socijalne politike

13

putem kojih država ispunjava svoje društvene obaveze prema licima sa invaliditetom. Sa

aspekta procjene aktivnih i pasivnih mjera koje država pruža, tema potreba je veoma značajna

jer se na osnovu tih analiza može utvrditi efikasnost i kvaliteta tih mjera, a time i sistema

društvene podrške licima sa invaliditetom.

U istraživanju se pošlo od pretpostavke da je obezbjeđivanje adekvatnih mjera prema stanju

potreba najvažniji zadatak države prema licima sa invaliditetom i da organizacije lica sa

invaliditetom nisu zadovoljne kako država kreira i izvršava aktuelne mjere podrške. Nivo

zadovoljstva i stavovi korisnika su parametri uspješnosti sistema socijalne politike u jednom

društvu.

Invalidnost sama po sebi predstavlja otežavajuću okolnost u zadovoljavanju potreba lica sa

invaliditetom. Zbog toga, država sa svojim mehanizmima ima zadatak i obavezu da obezbijedi

što efikasnije, kvalitetnije i za budžet, što racionalnije načine zadovoljavanja tih potreba. Država

to čini putem svojih sistema društvene podrške putem kojih organizuje, finansira i pruža

različite mjere i usluge.

Potrebe u ovom istraživanju su shvaćene kao skup uslova, mogućnosti i želja koje lica sa

invaliditetom treba da ostvare kako bi mogli funkcionisati u društvu na uobičajen i za društvo

očekivan način. U literaturi se mogu naći i različite klasifikacije potreba koje su zasnovane

prema različitim kriterijima, kao npr.: prema prioritetu (hijerarhiji) zadovoljavanja (fiziološke

potrebe, potrebe za sigurnošću, potrebe za pripadanjem i ljubavlju, potrebe samopoštovanja i

potrebe samoaktualizacije); prema ulozi koju potrebe imaju u čovjekovom životu (primarne,

sekundarne), prema području čovjekovog života u kojem se potrebe javljaju (biološke,

socijalne), itd. U ovom istraživanju potrebe su svrstane u deset grupa koje su određene

oblastima života u kojima se one zadovoljavaju, a to su:

1. Osnovne potrebe za samozbrinjavanje (kupanje, hranjenje, lična higijena...) 2. Osnovne potrebe za kretanje-komunikaciju 3. Osnovne egzistencijalne potrebe (hrana, higijenska sredstva, lijekovi) 4. Podrška u obrazovanju 5. Podrška u zapošljavanju 6. Pristupačnost okoline 7. Rješavanje stambenog pitanja 8. Prilagođen transport 9. Savjetovanje i socijalne usluge 10. Potrebe u oblasti sporta i kulture

Pitanje aktivnih i pasivnih mjera je pitanje načina i efekata zadovoljavanja potreba lica sa

invaliditetom koji se ostvaruju u sistemima društvene podrške.

14

Interpretacija odgovora

Početno pitanje u upitniku se odnosilo na stavove o važnosti koju organizacije lica sa

invaliditetom pridaju pojedinim grupama potreba. Pitanje je glasilo: „Po Vašem mišljenju, u

kojoj mjeri je važno zadovoljavanje sljedećih bazičnih potreba vaše korisničke populacije?“

Ispitanici, učesnici u ovom istraživanju, su trebali odrediti nivo značajnosti svake ponuđene

grupe potreba za populaciju lica sa invaliditetom koju organizacija okuplja. Odgovaralo se na

način da je za svaku ponuđenu grupu potreba ispitanik trebao dati nivo slaganja o njenoj

značajnosti za lica sa invaliditetom koje organizacija okuplja. Nivo slaganja se kretao od ocjene

„uopšte nije važno“ do ocjene „veoma je važno“.

Očekivano, rezultati su pokazali da organizacije lica sa invaliditetom percipiraju sve navedene

grupe potreba kao značajne ili veoma značajne u životu lica sa invaliditetom koje oni

predstavljaju. Potrebe koje su dobile najveći nivo značajnosti su: potrebe za

kretanjem/komunikacijom; osnovne egzistencijalne potrebe; podrška u obrazovanju i podrška u

zapošljavanju. Potrebe za zdravstvenom zaštitom su namjerno izostavljene jer su one potrebe

koje proizlaze iz stanja bolesti i kao takve, odgovori na njih mogu značajno kontaminirati

ukupnu percepciju ispitanika. Pitanje se odnosilo na percipiranje uobičajenih potreba koje nisu

uslovljene vanrednim okolnostima, a bolest to sigurno jeste.

Kada se želi uočiti neka razlika između percipiranja značajnosti pojedinih grupa potreba, tada se

može uočiti da potreba za podrškom u zapošljavanju (5) zauzima najveći interes, a potreba za

sportskim i kulturnim aktivnostima (10) zauzima najmanji interes kod organizacija lica sa

invaliditetom.

Grafikon br. 2.: Percepcija važnosti zadovoljavanja bazičnih potreba lica sa invaliditetom

0

10

20

30

40

50

60

70

80

90

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10

83

31

P O T R E B E

15

Ovakvi rezultati nam govore da su organizacije lica sa invaliditetom svjesne aktuelnog trenutka i

stanja sistemske podrške u društvu. Potrebe za zapošljavanjem su ključne potrebe u

obezbjeđivanju socijalne sigurnosti svih građana u BiH, a posebno lica sa invaliditetom. Ujedno,

ovi rezultati pokazuju da su lica sa invaliditetom najviše opterećena pitanjima zapošljavanja,

materijalnom sigurnošću, a da su pitanja transporta, sporta i kulture manje aktuelna.

Upoređujući aritmetičke sredine dobivenih odgovora uočavamo da ne postoje značajne

statističke razlike između stavova pojedinih grupacija lica sa invaliditetom po osnovu mjesta

nastanka invalidnosti.

Tabela br. 2.: Percepcija važnosti zadovoljavanja potreba zapošljavanja s obzirom na mjesto nastanka

invalidnosti

3.5. potreba podrške u zapošljavanju

2. uzrok invalidnosti Mean N Std. Deviation

urođena invalidnost 4.76 54 .547

organska invalidnost 4.56 16 .512

socijalno-kulturna invalidnost 4.75 40 .494

Total 4.73 110 .523

Dakle, u ovom trenutku sistemi zapošljavanja i socijalne zaštite su u fokusu interesa organizacija

lica sa invaliditetom.

To pokazuju i rezultati na sljedeće pitanje koje se ticalo određenja oblasti života u kojima su

locirane najveće potrebe lica sa invaliditetom. Dakle, interes istraživača je bio da dođe do

saznanja o oblastima života u kojima lica sa invaliditetom imaju najveće potrebe. Ovdje je lista

potreba proširena sa pitanjima koje se najčešće spominju u analizama aktuelnog stanja i

položaja lica sa invaliditetom.

Od predstavnika organizacija lica sa invaliditetom se tražilo da odrede prioritetne oblasti gdje se

najviše zadovoljavaju potrebe njihove korisničke populacije. Ponuđeno je trinaest životnih

oblasti koje su definisane u skladu sa osnovnim pravilima samostalnog života lica sa

invaliditetom, a to su:

- Zdravstvena zaštita - Rehabilitacija - Pomagala - Dostupnost fizičke okoline - Dostupnost informacija i komunikacije - Vaspitanje i obrazovanje - Zapošljavanje - Uzdržavanje od prihoda i socijalna sigurnost

16

- Porodični život i lični integritet - Kultura - Rekreacija i sport - Religija - Informisanje i istraživanje

Ispitanici, odnosno predstavnici organizacija lica sa invaliditetom su imali zadatak da od

ponuđenih trinaest oblasti izaberu tri, po njihovom mišljenju najznačajnije za njihove članove, i

to na način da ih prioritiziraju od 1 do 3 gdje brojka 1 znači „najveći prioritet“, brojka 2 –

„srednji prioritet“ i brojka 3 – „mali prioritet“.

Oblasti „zdravstvene zaštite“, „zapošljavanja“ i „rehabilitacije“ su životne oblasti koje su u

odgovorima predstavnika organizacija lica sa invaliditetom prepoznate kao najprioritetnije.

Najveći broj organizacija je stavio „zdravstvenu zaštitu“ kao najvažniju oblast u zadovoljavanju

potreba njihovih članova. Čak njih 47 od 80 koji su stavili prioritet na „zdravstvenu zaštitu“

smatraju da je ta oblast najprioritetnija u životu lica sa invaliditetom. Druga po značaju je oblast

zapošljavanja, a treća oblast rehabilitacije.

Kada se analiziraju odgovori s obzirom na mjesto nastanka invalidnosti tada se može zaključiti

da su organizacije koje okupljaju lica sa urođenim invaliditetom zainteresovanije za oblast

zdravstvene zaštite, a organizacije koje okupljaju lica sa stečenim invaliditetom više

zainteresovane za oblast zapošljavanja.

Grafikon br.3.: Prikaz prioritetnih oblasti života u kojima lica sa invaliditetom zadovoljavaju najveći dio svojih potreba

17

Tabela br. 3. Prikaz prioritetnih oblasti života u kojima lica sa invaliditetom zadovoljavaju najveći dio svojih potreba s obzirom na mjesto nastanka (porijeklo) invalidnosti

4. 1. najveći prioritet Total

zdravstvena zaštita

rehabilitacija

pomagala

dostupnost fizičke okoline

dostupnost informacija i komunikacije

vaspitanje i obrazovanje

zapošljavanje

uzdržavanje od prihoda socijalna sigurnost

porodični život i lični integritet

2. uzrok invalidnosti

urođena invalidnost

18 6 5 2 3 4 9 7 0 54

organska invalidnost

9 3 1 1 0 0 0 1 1 16

socijalno-kulturna invalidnost

20 1 7 0 0 0 11 1 0 40

Total 47 10 13 3 3 4 20 9 1 110

Sljedeće pitanje se odnosilo na definisanje najvažnijih potreba koje imaju lica sa invaliditetom, a

vezano za životne oblasti koje su organizacije stavile u svoje prioritete. Ovo pitanje je

konstruisano kao pitanje otvorenog tipa što podrazumijeva davanje nestrukturisanih odgovora,

tj. odgovora po slobodnoj volji ispitanika. To je urađeno iz razloga da se pokuša dobiti što šira

lepeza konkretnih potreba (zahtjeva) koje imaju lica sa invaliditetom. Zbog takvog načina

odgovaranja i načina obrade, dobiveni rezultati su interpretirani isključivo deskripcijom.

Analiza odgovora je pokazala da su ispitanici identifikovali sljedeće konkretne potrebe

(zahtjeve), a to su:

1. U zdravstvenoj zaštiti

- Besplatna zdravstvena zaštita i zdravstveno osiguranje za OSI

- Arhitektonski pristupačne zdravstvene ustanove

- Dostupne sve vrste zdravstvenih usluga za osobe sa invaliditetom u skladu sa

njihovim specifičnim potrebama

- Lijekovi – Besplatni lijekovi/ Više lijekova na esencijalnoj listi /

- Dovoljan broj adekvatnog, konstantno educiranog i profesionalnog zdravstvenog

kadra u zdravstvenim ustanovama

- Oprema prilagođena osobama sa invaliditetom u zdravstvenim ustanovama i

ortopedska pomagala

- Prioritet za osobe sa invaliditetom kod zdravstvenih usluga

2. U rehabilitaciji

- Usluge medicinske rehabilitacije

- Usluge psihološke i socijalne rehabilitacije

- Profesionalna rehabilitacija u cilju osposobljavanja za rad

- Pomoć i njega u kući

- Kvalitetan i educiran kadar

18

- Rehabilitacijska pomagala

3. U oblasti pomagala

- Besplatna pomagala

- Pravovremana dostupnost pomagla OSI prema njihovim potrebama i u hitnim

situacijama

- Besplatni dijelovi za ortopedska pomagala i servisiranje

- Dostupnost raznovrsnih pomagala za oštećenje vida,

- Dostupnost raznovrsnih pomagala za sluh i govorno-glasovne komunikacije

- Dostupnost raznovrsnih pomagala za fizički invaliditet

- Kvalitetna savremena pomagala u skladu sa potrebama osoba sa invaliditetom za sve

OSI

4. Dostupnost fizičke okoline

- Pristupačnost javnim ustanovama

- Pristupačnost mjesta stanovanja

- Pristupačne saobraćajnice

- Pristupačne informacije potrebama OSI

5. Dostupnost informacija i komunikacije

- Pristupačnost informacija i pomagala za lakšu dostupnost informacija

- Više pristupačnih informacija na teme od značaja za osobe sa invaliditetom

- Tumač znakovnog jezika (TV)

- Razmjena informacija

6. Vaspitanje i obrazovanje

- Asistenti i podrška u nastavi

- Kvalitetna inkluzivna nastava sa educiranim kadrom za rad sa djecom sa

invaliditetom

- Ispitivanje preostalih sposobnosti djece i adekvatni prilagođeni programi

- Dodatni program i usluge u sklopu škole u skladu sa potrebama i aspiracijama djece

(logopedi, defektolozi, tretmani, kursevi)

- Prekvalifikacija/dokvalifikacija

- Arhitektonski prilagođene škole, učila i pomagala

- Specijalno obrazovanje

- Promocija i informiranje o inkluzivnom obrazovanju

- Dodatna podrška roditeljima i djeci izvan nastavne usluge

7. Zapošljavanje

- Podrška/posredovanje u zapošljavanju

- Prekvalifikacija/dokvalifikacija, osposobljavanje na radnom mjestu

- Prilagodba radnog mjesta sposobnostima OSI i pristupačnost radne sredine

- Redovna primanja (egzistencija/sigurnost)

19

- Stimulans za zapošljavanje OSI

- Jednake mogućnosti u zapošljavanju na otvorenom tržištu rada

8. Uzdržavanje od prihoda i socijalna sigurnost

- Lična invalidnina/novčana pomoć

- Tuđa njega i pomoć

- Ortopedski dodatak

- Zapošljavanje – uzdržavanje od vlastitih prihoda

- Prihodovna sigurnost roditelja kroz zapošljavanje

- Kvalitetne socijalne i zdravstvene usluge

9. Porodični život i lični integritet

- Osnivanje porodice

- Sigurnost/pripadnost

- Samostalno življenje uz podršku

- Dnevni centri/servisi podrške

Sljedeće pitanje se odnosilo na ispitivanje stavova predstavnika organizacija lica sa

invaliditetom o tome kako njihovo članstvo i lica sa invaliditetom koja predstavljaju vide koji su

najoptimalniji načini zadovoljavanja njihovih potreba, kroz sistemske intervencije.

U pitanju su ponuđena četiri načina intervencije koje država može primijeniti u cilju

zadovoljavanja potreba lica sa invaliditetom, a to su: 1. novčana davanja; 2. materijalna pomoć

(pomoć u naturi); 3. usluge; 4. sistemska prilagođavanja.

Odgovori na ovo pitanje su pokazali da se stavovi organizacija lica sa invaliditetom poklapaju sa

stručnim mišljenjima kada se tiče planiranja promjena u oblasti invalidnosti. Naime, za većinu

preferiranih oblasti izabrane su one mjere države koje imaju realnu osnovu da utiču na

poboljšanje položaja lica sa invaliditetom. Prikazat ćemo odgovore za tri najprioritetnije oblasti

koje su organizacije lica sa invaliditetom izabrale, a to su: zdravstvena zaštita, zapošljavanje i

rehabilitacija.

Da bi se izvršile promjene u zdravstvenoj zaštiti i postigla potrebna promjena na bolje, prema mišljenjima organizacija najsvrsishodnije su mjere „pružanje usluga“.

20

Grafikon br. 4.: Mjere kojima bi se najefikasnije mogli rješavati problemi lica sa invaliditetom u oblasti

zdravstvene zaštite

Za promjene u oblasti zapošljavanja, prema mišljenjima organizacija, najadekvatnije su

intervencije države kroz mjere koje će uticati na sistem i sistemska rješenja („sistemske

promjene i prilagođavanja u sistemu“.

Grafikonbr. 5.: Mjere kojima bi se najefikasnije mogli rješavati problemi lica sa invaliditetom u oblasti

zapošljavanja

U oblasti rehabilitacije, prema mišljenju organizacija lica sa invaliditetom podjednako su

pogodne mjere: „novčane naknade“, „pružanje usluga“ i „sistemska prilagođavanja“.

21

Kada se želi vidjeti strukturalna povezanost između izbora mjera i mjesta nastanka invalidnosti

tada se može vidjeti da postoje razlike u preferiranju pojedinih sistemskih mjera u zavisnosti od

toga kojoj grupi invalidnosti organizacija pripada.

Prema rezultatima istraživanja, u oblasti zdravstvene zaštite, lica sa urođenim invaliditetom

prioritet daju „pružanju usluga“, lica sa socio-kulturnim uzrokom invalidnosti prioritet daju

„novčanim naknadama“, a lica čiji je invaliditet posljedica organskih bolesti i stanja, smatraju da

su podjednako važne sve grupe mjera podrške (novčane naknade, pružanje usluga, intervencije

u sistemu).

Za oblast zapošljavanja ne postoje razlike u odgovorima pojedinih grupa lica sa invaliditetom.

Naime, lica sa urođenim invaliditetom i lica čiji je invaliditet nastao kao posljedica socio-

kulturnih uslova i situacija, najveći prioritet daju sistemskim mjerama prilagođavanja i

usaglašavanja zakonskih rješenja.

Daljnja analiza se ticala prihvatljivosti mjera koje država pruža u cilju zadovoljavanja prioritetnih

potreba lica sa invaliditetom. U sedmom pitanju data je 31 mjera koje država može

obezbjeđivati licima sa invaliditetom kao mjere podrške. Mjere su razvrstane u četiri osnovne

grupe: novčana pomoć, pomoć u stvarima, pomoć u uslugama i sistemske intervencije

(promjene i prilagođavanja).

U grupu mjera koje su označene kao „novčana davanja“ pojedincima navedene su sljedeće

mjere podrške: stalna novčana pomoć, invalidnina, dodatak za njegu i pomoć drugog lica,

jednokratna novčana pomoć, ortopedski dodatak/dodatak za sljepoću-znakovni jezik, redovna

novčana pomoć u različitim troškovima (komunalni), bespovratna sredstva za razvoj vlastitog

biznisa, finansiranje/sufinansiranje školov./dokvalifik./prekvalifikacija).

U grupu mjera koje su definisane kao „pomoć u naturi/stvarima“ navedene su sljedeće mjere

podrške: pomoć u paketima prehrambenih proizvoda, pomoć u odjeći i obući, nabavka

ortopedskih pomagala za tjelesni i senzorni invaliditet, nabavka informaciono-komunikacijskih

pomagala, obezbjeđivanje stambenog prostora/stan, kuća, građevinski paketi (nabavka

građevinskog materijala), nabavka sredstava za proizvodnju (mašina).

U grupu mjera koje su definisane kao „pružanje usluga“ navedene su sljedeće mjere: smještaj u

ustanovu, dnevno zbrinjavanje, pomoć i njega u kući, banjska rehabilitacija, personalna

asistencija, savjetovališta za lica sa invaliditetom, doškolovavanje, kursevi prekvalifikacija i

osposobljavanja OSI, edukacije u informaciono-komunikacijskim tehnologijama.

U grupu mjera koje su definisane kao „sistemske intervencije, prilagođavanja u zakonima“

navedene su sljedeće mjere: uvođenje međunarodnih standarda u podzakonske akte, skraćeno

radno vrijeme za OSI, zakonsko uređenje socijalnog preduzetništva, poreske olakšice za OSI i

korisnička udruženja, kreditne linije za podršku u razvoju vlastitog biznisa, podzakonsko

22

uređenje pitanja personalnog asistenta, sistemsko uređenje prekvalifikacija i dokvalifikacija za

OSI.

U nastavku ćemo dati prikaze rezultata samo za neke od navedenih mjera koje su nam bile

interesantne sa aspekta odnosa aktivnih i pasivnih mjera. Pitanje je glasilo: Po Vašem mišljenju,

u kojem stepenu mogu pomoći sljedeće mjere podrške države u zadovoljavanju prioritetnih

potreba vaše korisničke populacije?

Tabela br. 4.: Mišljenja o mjerama podrške

7.2. invalidnine

Frequency Percent Valid Percent Cumulative Percent

Valid

malo mogu pomoći 5 4.5 4.5 4.5

srednje 12 10.9 10.9 15.5

mogu pomoći 37 33.6 33.6 49.1

mnogo mogu pomoći 56 50.9 50.9 100.0

Total 110 100.0 100.0

7.10. pomoć u odjeći i obući


Valid

uopšte ne mogu pomoći 6 5.5 5.5 5.5


srednje 41 37.3 37.3 75.5

mogu pomoći 21 19.1 19.1 94.5


Total 110 100.0 100.0

7.15. nabavks sredstava za proizvodnju(radnih mašina)


Valid



srednje 19 17.3 17.3 40.0

mogu pomoći 35 31.8 31.8 71.8


Total 110 100.0 100.0

7.22. usluge doškolovavanja


Valid



srednje 31 28.2 28.2 43.6

mogu pomoći 35 31.8 31.8 75.5


Total 110 100.0 100.0

7.27. potrebe zakonskog uređenja socijalnog preduzetništva


Valid uopšte ne mogu pomoći 4 3.6 3.6 3.6


23

srednje 17 15.5 15.5 21.8

mogu pomoći 42 38.2 38.2 60.0


Total 110 100.0 100.0

7.28. uvođenje poreskih olakšica za OSI i korisnička udruženja


Valid



srednje 8 7.3 7.3 12.7

mogu pomoći 33 30.0 30.0 42.7


Total 110 100.0 100.0

Prosječne ocjene pojedinih mjera podrške kreću se imeđu 2,81 i 4,36. Mjere koje su imale

najveći nivo podrške od strane organizacija lica sa invaliditetom su: uvođenje poreskih olakšica

(4,36), invalidnina (4,31), obezbjeđivanje stambenog prostora (4,24), dodatak za njegu i pomoć

drugog lica (4,19), nabavka ortopedskih i senzornih pomagala (4,19), uvođenje međunarodnih

standarda u zakonsku praksu (4,16) i usluge banjske rehabilitacije (4,09). Najniže prosječne

ocjene su dobile mjere: jednokratna novčana pomoć (2,81), pomoć u odjeći i obući (2,86) i

smještaj u ustanove (2,89).

Dobivene prosječne ocjene dobro reprezentuju stavove svih organizacija lica sa invaliditetom

koje su učestvovale u istraživanju jer su vrijednosti standardnih devijacija veoma male. Jedino je

kod organizacija koje isključivo predstavljaju lica čiji je invaliditet nastao kao posljedica bolesti

odstupanje veće što se može tumačiti malom participacijom ovih organizacija u istraživanju kao

i drugačijim interesima ove korisničke grupe (liječenje i rehabilitacija).

Analizom međusobnih uslovljenosti odgovora na pojedina pitanja, pokušalo se doći do

specifičnosti poimanja socijalnog preduzetništva kao poželjnog koncepta aktiviranja lica sa

invaliditetom. Socijalno preduzetništvo kao model radnog angažovanja lica sa invaliditetom

pobuđuje sve veću pažnju. Nažalost, ova oblast još nije zakonski regulisana u BiH2. Kako ovu

oblast vide organizacije lica sa invaliditetom može se vidjeti kroz analizu međusobne

povezanosti varijable br. 68 (7.27. mišljenje o potrebi zakonskog uređenja socijalnog

preduzetništva) sa nekoliko varijabli koje se odnose na ispitivanje značajnosti radnog

angažmana kao mjere izlaska iz stanja socijalne zavisnosti.

2 Lepir, Lj. (2014a). Socijalno preduzetništvo kao mjera aktivacije korisnika sistema socijalne zaštite. u:

Mirosavljević, M. ur. (2014). Međunarodna konferencija “Socijalno preduzetništvo – model za (samo)zapošljavanje u budućnosti. Banja Luka: BLC, 57-50.

24

Tabela br. 5. Ocjene mjera podrške s obzirom na porijeklo invalidnosti

7.2. mišljenje o invalidnini



organska invalidnost 4.38 16 .619


Total 4.31 110 .843

7.28. mišljenje o uvođenju poreskih olakšica za OSI i korisnička udruženja



organska invalidnost 3.81 16 1.424


Total 4.36 110 .936

7.27. mišljenje o potrebi zakonskog uređenja socijalnog preduzetništva



organska invalidnost 3.50 16 1.317


Total 4.08 110 .997

Prema dobivenim rezultatima koji su vidljivi u tabeli br. 5., invalidninu najviše preferiraju lica koja su invaliditet stekla u različitim socio-kulturnim okolnostima (rat, saobraćaj i sl.), a poreske olakšice najbolje su ocijenila lica sa urođenim invaliditetom. Zakonsko regulisanje socijalnog preduzetništva najviše zastupaju lica sa urođenim invaliditetom.

Da bi se ispitala povezanost (korelacija) između odgovora na pitanja o obezbjeđivanju podrške u zapošljavanju lica sa invaliditetom i obezbjeđivanju kredita za pokretanje privatnog biznisa sa odgovorima na potrebu uvođenja socijalnog preduzetništva, urađena je korelaciona analiza.

Tabela br. 6.: Korelacija stavova o potrebi zakonskog uređenja socijalnog preduzetništva i potrebe obezbjeđivanja sistemske podrške u zapošljavanju

Correlations

7.27. mišljenje o potrebi zakonskog

uređenja socijalnog preduzetništva

3.5. potreba podrške u zapošljavanju


Pearson Correlation 1 .184

Sig. (2-tailed) .054

N 110 110 3.5. potreba podrške u Pearson Correlation .184 1

25

zapošljavanju Sig. (2-tailed) .054 N 110 110

Tabela br. 7.: Korelacija stavova o potrebi zakonskog uređenja socijalnog preduzetništva i mišljenja o uvođenju kreditnih linija za podršku i razvoj vlastitog biznisa OSI

Correlations

7.27. mišljenje o potrebi zakonskog

uređenja socijalnog preduzetništva

7.29. mišljenje o uvođenju kreditnih linija

za podršku i razvoj vlastitog biznisa OSI


Pearson Correlation 1 .422**

Sig. (2-tailed) .000

N 110 110

7.29. mišljenje o uvođenju kreditnih linija za podršku i razvoj vlastitog biznisa OSI

Pearson Correlation .422**

1

Sig. (2-tailed) .000 N 110 110

Slaba pozitivna statistička (vrijednost r se kreće ispod r=0,5) povezanost je uočena sa odgovorima na sljedeće varijable:

- Obezbjeđivanje sistemske podrške u zapošljavanju - Bespovratna sredstva za razvoj vlastitog biznisa - Nabavka sredstava za proizvodnju (mašina) - Kreditne linije za podršku u razvoju vlastitog biznisa

Ovakvi rezultati govore da organizacije lica sa invaliditetom nemaju nekakav stav o socijalnom preduzetništvu kao modelu radnog aktiviranja lica sa invaliditetom. Razlog tome može biti nedovoljna informisanost i neriješeno zakonsko određenje socijalnog preduzetništva.

Osmim pitanjem se htjelo doći do informacija koje mjere podrške preferiraju organizacije lica sa

invaliditetom kada se tiče potreba za podrškom savremenih informaciono-komunikacijskih

tehnologija, kao aktivnih mjera podrške.

Pitanje je dato u formi tabele sa sedam konkretnih mjera koje je trebalo ocijeniti kroz nivo

potrebnosti. Pitanje je glasilo: U kojoj mjeri su vašoj korisničkoj populaciji potrebne sljedeće

usluge podrške iz savremenih informaciono-komunikacijskih tehnologija?

Mjere na koje su organizacije lica sa invaliditetom davale svoje mišljenje bile su: nabavka

(doniranje) IKT sredstava licima sa invaliditetom, prilagođavanje postojećih IKT sredstava licima

sa invaliditetom, dodjela bespovratnih sredstava licima sa invaliditetom za nabavku IKT

pomagala, dodjela kredita za nabavku IKT pomagala, nabavka informacionog materijala o IKT

pomagalima, o provođenju opštih edukacija o primjeni IKT pomagala i provođenje konkretnih

treninga za upotrebu IKT pomagala.

Kao i u prijašnjim pitanjima i ovdje je uočena tendencija podržavanja svih navedenih mjera.

Najveću podršku imaju mjere koje govore o dodjeli bespovratnih sredstava za nabavku IKT

26

(71,8%), o nabavci informaciono-komunikacijskih uređaja (70%), i o provođenju edukacija i

treninga za korištenje IKT (70,9%).

Tabela br. 7.: Stavovi i mišljenja o potrebama informacionog osavremjenjivanja

8.1. stavovi o nabavci savremenih IKT pomagala za OSI

Frequency Percent

Valid

potpuno nepotrebne 3 2.7

nepotrebne 6 5.5

ne znam, neutralan stav 24 21.8

potrebne 44 40.0

veoma potrebne 33 30.0

Total 110 100.0

8.3. stavovi o bespovratnim sredstvima za nabavku IKT pomagala za OSI

Frequency Percent

Valid


nepotrebne 4 3.6


potrebne 38 34.5


Total 110 100.0

8.6. stavovi o provođenju edukacija OSI za upoznavanje sa mogućnostima IKT pomagala

Frequency Percent

Valid


nepotrebne 4 3.6


potrebne 44 40.0


Total 110 100.0

Dobiveni rezultati su pokazali da postoji veća disperzija odgovora. Naime, prosječne ocjene

pojedinih mjera ne odražavaju ujednačene stavove organizacija lica sa invaliditetom prema

potrebama podrške ovoga tipa. Najveća odstupanja su kod procjene korisnosti mjera

„dodjeljivanje povoljnijih kredita“ s= 1.506.

Tabela br. 8.: Stavovi o IKT kroz prizmu mjesta (povoda) nastanka invalidnosti 2. uzrok invalidnosti 8.1.

stavovi o nabavci

savremenih IKT

pomagala za OSI

8.2. stavovi o

prilagođavanju IKT

pomagala za OSI

8.3. stavovi o bespovratnim sredstvima za nabavku IKT pomagala za

OSI

8.4. stavovi o povoljnim

kreditima za nabavku IKT pomagala za

OSI

8.5. stavovi o obezbjeđivanju informacionog

materijala o korištenju IKT

pomagala za OSI

8.6. stavovi o provođenju

edukacija OSI za upoznavanje sa

mogućnostima IKT pomagala

8.7. stavovi o provođenju

treninga OSI za korištenje i

primjenu IKT pomagala

urođena invalidnost

Mean 4.07 3.98 3.96 3.41 3.63 3.94 3.96

N 54 54 54 54 54 54 54

Std. Deviation .988 1.000 1.213 1.381 1.170 1.156 1.098

organska invalidnost

Mean 3.81 3.06 3.63 3.00 3.56 3.69 3.63 N 16 16 16 16 16 16 16 Std. Deviation 1.167 1.482 1.258 1.506 1.153 1.250 1.258

socijalno-kulturna

Mean 3.68 3.73 4.00 3.35 3.78 3.90 3.80 N 40 40 40 40 40 40 40

27

invalidnost Std. Deviation .888 .847 .961 .921 .768 .744 .853

Total

Mean 3.89 3.75 3.93 3.33 3.67 3.89 3.85

N 110 110 110 110 110 110 110

Std. Deviation .989 1.068 1.131 1.250 1.033 1.035 1.039

Posljednja dva pitanja se odnose na mjere koje proizlaze iz djelovanja entitetskih fondova za

zapošljavanje i profesionalnu rehabilitaciju invalida. Prvo pitanje se odnosilo na upoznatost

organizacija lica sa invaliditetom sa djelovanjem entitetskih fondova. Na pitanje „U kojoj mjeri

je vaša korisnička populacija upoznata sa vrstama stimulansa za zapošljavanje OSI koji su

propisani Zakonom o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapošljavanju invalida?“,

dobiveni su najvećim dijelom odgovori, „djelimično“. Zabrinjava činjenica da je skoro 20

ispitanika odgovorilo da uopšte nisu upoznati sa mjerama entitetskih fondova.

Grafikon br.6.: Nivo informisanosti sa mogućnostima i djelovanjem entitetskih fondova za zapošljavanje

lica sa invaliditetom

Drugi set pitanja se odnosio na ispitivanje mišljenja o finansijskoj podršci entitetskih fondova za zapošljavanje i profesionalnu rehabilitaciju u razvoju aktivnih mjera podrške. Cilj je bio uspostavljanje veza između mjera fondova i percepcija organizacija lica sa invaliditetom o značajnosti tih mjera za obezbjeđivanje podrške licima sa invaliditetom.

Prema dobivenim rezultatima, najvećom je ocjenom podržana mjera finansijske podrške radu organizacija lica sa invaliditetom (97%) i podrška poslodavcima u zapošljavanju OSI.

Na osnovu analize dobivenih odgovora utvrđeno je da su prisutna visoka očekivanja organizacija lica sa invaliditetom po svim mjerama podrške koje imaju entitetski fondovi. Najveća su očekivanja za obezbjeđivanje podrške korisničkim organizacijama i obezbjeđivanja podrške poslodavcima koji zapošljavaju lica sa invaliditetom. Povezujući očekivanja lica sa invaliditetom sa aktuelnim mjerama podrške koje pružaju fondovi za rehabilitaciju i zapošljavanje invalida, od entitetskih fondova i stavove o socijalnom preduzetništvu nije uočena značajna statistička povezanost što govori o nedovoljnoj artikulaciji entitetskih fondova kod populacije lica sa

28

invaliditetom kao ustanove koja bi vodila razvojne procese u oblasti socijalnog preduzetništva i zapošljavanja. To potvrđuju i odgovori na pitanje koliko su organizacije upoznate sa mjerama i mogućnostima podrške koje se obezbjeđuju u entitetskim fondovima. Svega 17,3% ispitanika je izjavilo da je dobro upoznato s tim mjerama, a najveći udio je onih koji su izjavili da su djelimično upoznati.

4. ZAKLJUČNA RAZMATRANJA

Analiza stavova organizacija lica sa invaliditetom koje su učestvovale u provedenom istraživanju dovela je do sljedećih zaključaka:

- Organizacije lica sa invaliditetom smatraju da su potrebe za zapošljavanjem, zdravstvenom zaštitom i egzistencijalnim minimumom, potrebe najvišeg ranga.

- Najveći dio svakodnevnih potreba lica sa invaliditetom ostvaruju u oblasti zdravstvene zaštite i oblasti zapošljavanja.

- U oblasti zdravstvene zaštite iskazane su najveće potrebe za: regulisanjem zdravstvenog osiguranja, prilagođenim uslovima liječenja u ustanovama zdravstvene zaštite, za nabavku lijekova.

- U oblasti zapošljavanja iskazane su najviše potrebe za: obezbjeđivanjem mogućnosti zapošljavanja pod jednakim uslovima, podrškom u zapošljavanju i prekvalifikacijom.

- Prema mišljenju organizacija lica sa invaliditetom za većinu preferiranih oblasti izabrane su one mjere države koje imaju realnu osnovu da utiču na poboljšanje položaja lica sa invaliditetom što znači da lica sa invaliditetom a priori prihvataju stavove stručnih institucija vezano za ovu problematiku.

- Da bi se izvršile promjene u cilju poboljšanja oblasti zdravstvene zaštite lica sa invaliditetom i dostiglo potrebno poboljšanje stanja, prema mišljenjima organizacija najsvrsishodnije su mjere „pružanje usluga“.

- Za promjene u oblasti zapošljavanja, prema mišljenjima organizacija, najadekvatnije su intervencije države kroz mjere koje će uticati na sistemska rješenja - sistemske promjene i prilagođavanja u sistemu.

- Dok za oblast zdravstvene zaštite postoji razlika u preferiranju poželjnih tipova intervencija države, s obzirom na mjesto nastanka invalidnosti, u oblasti zapošljavanja te razlike nema.

- Da bi se stvari mijenjale na bolje u oblasti zdravstvene zaštite, za lica sa urođenim

invaliditetom najadekvatnije su mjere pružanja usluga, a za lica sa stečenim

invaliditetom to su mjere novčanih davanja.

- Prema mišljenju organizacija lica sa invaliditetom, u oblasti zapošljavanja stvari će se

poboljšati ukoliko se pristupi sistemskim promjenama.

29

- Najveći nivo podrške organizacije lica sa invaliditetom su imale mjere koje su se

ticale sistemskih intervencija i uvođenja i povećanja novčanih i materijalnih davanja

što upućuje na nezadovoljstvo sa aktuelnim sistemskim rješenjima i načinima

njihove implementacije.

- Najveći problem je očito neprepoznavanje invaliditeta kao jednog od kriterija

ostvarivanja poreskih olakšica, kao i nepostojanje univerzalne invalidnine za sva lica

sa invaliditetom.

- Organizacije lica sa invaliditetom nisu dovoljno upoznate sa zadacima i značajem socijalnog preduzetništva kao oblasti podrške.

- Ne postoji povezanost mišljenja lica sa invaliditetom o potrebi obezbjeđivanja podrške u zapošljavanju i značajem sistemskog uređivanja oblasti socijalnog preduzetništva.

- Lica sa invaliditetom ne vide entitetske fondove za profesionalnu rehabilitaciju, osposobljavanje i zapošljavanje lica sa invaliditetom kao instituciju koja bi mogla voditi poslove socijalnog preduzetništva.

- Iako organizacije lica sa invaliditetom nisu u dovoljnoj mjeri upoznate sa djelovanjem entitetskih fondova za profesionalnu rehabilitaciju, osposobljavanje i zapošljavanje lica sa invaliditetom, izražen je visok stepen očekivanja od te ustanove u podršci zapošljavanju lica sa invaliditetom.

- Informaciono-komunikacijske tehnologije imaju veliki značaj u razvoju ličnih kompetencija i mogu značajno doprinijeti radnom aktivitetu lica sa invaliditetom. Ta konstatacija je potvrđena i ovim istraživanjem. Sve predložene mjere podrške kroz IKT su podržane od ispitanika, a naročito su podržane mjere: dodjela bespovratnih sredstava za nabavku IKT sredstava, doniranje IKT uređaja i provođenje edukacija i treninga za korištenje informaciono-komunikacijskih tehnologija.

30

IV. ANALIZA AKTIVNIH I PASIVNIH MJERA

SISTEMSKE PODRŠKE LICIMA SA

INVALIDITETOM U REPUBLICI SRPSKOJ

Banja Luka, februar 2017.

31

Sadržaj

UVOD ............................................................................................................................................. 32

1. SISTEMSKE MJERE PODRŠKE PREMA LICIMA SA INVALIDITETOM ........................................ 33

1.1. Strateška opredjeljenja i okvir sistemskog djelovanja prema licima sa invaliditetom ... 34

1.2. Mjere podrške u Zakonu o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapošljavanju

invalida ................................................................................................................................... 35

1.3. Mjere podrške u Zakonu o socijalnoj zaštiti ................................................................... 38

1.4. Mjere podrške u Zakonu o pravima boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca

odbrambeno-otadžbinskog rata Republike Srpske ............................................................... 44

1.5. Mjere podrške u Zakonu o zaštiti civilnih žrtava rata..................................................... 45

1.6. Mjere podrške u Zakonu o zdravstvenoj zaštiti i Zakonu o zdravstvenom osiguranju .. 46

1.7. Mjere podrške u zakonima o obrazovanju ..................................................................... 47

ZAKLJUČNA RAZMATRANJA .......................................................................................................... 49

PREPORUKE ................................................................................................................................... 51

32

UVOD

Lica sa invaliditetom u Republici Srpskoj ostvaruju društvenu podršku u svim oblastima života

kao i drugi građani. Prema Strategiji unapređenja društvenog položaja lica sa invaliditetom u

Republici Srpskoj za period 2010-2015., pitanja invalidnosti se trebaju rješavati u postojećim

sistemima društvenog djelovanja u kojima se obezbjeđuju uslovi, resursi i mehanizmi za

rješavanje životnih problema i svih ostalih građana. Ovakav, sistemski nediskriminirajući pristup,

podrazumijeva potrebu razvijanja mehanizama zaštite i podrške kojima se obezbjeđuje visok

stepen ravnopravnosti lica sa invaliditetom u društvu. Djelovanje institucija sistema prema

licima sa invaliditetom se može prepoznati kao obezbjeđivanje sistemske podrške u rješavanju

životnih pitanja i zadovoljavanju potreba kroz ostvarivanje zakonima propisanih prava. Koliko se

u tome uspjelo i koliko je ostvaren napredak položaja lica sa invaliditetom u društvu Republike

Srpske razmotrit će se kroz analizu djelovanja institucija sistema i analizu očekivanja

organizacija lica sa invaliditetom.

Centralno pitanje društvenog položaja lica sa invaliditetom je pitanje njihove aktivacije. Učiniti

ih aktivnim dijelom društva je zadatak koji donosi najveći nivo društvene koristi kako za sama

lica sa invaliditetom i njihove porodice, tako i za sisteme javnih politika. Aktiviranjem, lica sa

invaliditetom postaju punopravni članovi društva, njihova društvena korisnost je

prepoznatljivija, a osjećaj samopouzdanja se povećava. Sistemi javnih politika mjerama

aktivacije lica sa invaliditetom omogućavaju veći obuhvat korisnika, smanjuju deficit i čine

održivijim javne budžete. Sistem zapošljavanja, sistem obrazovanja, sistem socijalne zaštite,

sistem penziono-invalidske zaštite, sistem zdravstvenog osiguranja, sistem u slučaju

nezaposlenosti i drugi sistemi socijalne politike, svojim mjerama nastoje odgovoriti na

neposredne životne potrebe lica sa invaliditetom. Dio tih mjera imaju za cilj njihovo izvlačenje iz

stanja zavisnosti i pasivnih korisnika socijalnih prestacija - aktivne mjere. Drugi dio mjera,

usmjerene na zadovoljavanje socijalnih potreba proizašlih iz stanja materijalne deprivacije,

produžavaju socijalnu zavisnost lica sa invaliditetom – pasivne mjere. Mjere sistema, posebno

sistema socijalne politike, koje su usmjerene na aktivaciju lica sa invaliditetom imaju veću

društvenu značajnost od klasičnih socijalnih prestacija koje pasiviziraju korisnike, stalno ih

vezujući i čineći ih zavisnim od korištenja budžetskih sredstava. Mjere aktivacije značajno

doprinose integraciji kao konačnom cilju ostvarivanja ljudskih prava lica sa invaliditetom. Svaka

pasivizacija udaljava lica sa invaliditetom od ostvarivanja ovoga cilja.

Iako strateški pravci Vlade RS promovišu što veća ulaganja u aktivne mjere socijalne podrške,

značajan dio prakse i djelovanja institucija sistema socijalne politike u većoj mjeri podržavaju

statusno definisana prava lica sa invaliditetom koja po prirodi stvari pasiviziraju korisničku

33

populaciju, i u konačnom ishodu, jačaju njihovu društvenu segregaciju. Takav pristup se protivi

savremenim postavkama javnih politika u oblasti prava lica sa invaliditetom koja su definisana u

mnogim međunarodnim dokumentima, a koje je BiH kao država članica UN-a i kandidat za

članstvo u EU, već potpisala, i time postala obavezna da ih primjenjuje, kako u zakonodavnoj,

tako i u svakodnevnoj praksi i postupanju.

Šta o svemu misle organizacije lica sa invaliditetom u Republici Srpskoj? U kojoj mjeri oni

podržavaju aktivne mjere socijalne podrške ili su više naklonjeni pasivnim mjerama socijalne

zaštite koje su utemeljene na statusnim pravima? Koje aktivne mjere podržavaju organizacije

lica sa invaliditetom, a koje su to mjere u javnim sistemima koje ih pasiviziraju? Zašto se ne

usklade vladine politike sa očekivanjima korisničke populacije? Sve su to pitanja kojima će se

rukovoditi ova analiza.

1. SISTEMSKE MJERE PODRŠKE PREMA LICIMA SA INVALIDITETOM

Analiza sistemskih mjera podrške koje su obezbijeđene prema licima sa invaliditetom u

Republici Srpskoj rađena je na osnovu analize prava i davanja koje država obezbjeđuje kroz

zakonodavstva sistema socijalne politike. U Republici Srpskoj ne postoje jedinstveni propisi koji

na jednom mjestu i na jedinstven način regulišu osnovna prava lica sa invaliditetom. Ne postoje

jedinstvena rješenja za ostvarivanje prava i socijalnih prestacija3. Svaki sistem polazi od različite

definicije invalidnosti, definiše različita prava, primjenjuje različite pristupe u procjeni

invalidnosti i dodjeljuje različite visine naknada za ista stanja i potrebe lica sa invaliditetom.

Kako bi se analizirale sve mjere i prava koje država obezbjeđuje licima sa invaliditetom, bilo je

neophodno analizirati posebna zakonodavstva u nekoliko oblasti socijalne politike.

Zakonodavstva koja su posebno interesantna za ovu analizu su zakoni u oblastima:

zapošljavanja i rada, zdravstvene zaštite, boračko-invalidske zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i

socijalne zaštite. Takođe, analiza se bavi i drugim zakonodavstvima u kojima se prepoznaje

obezbjeđivanje društvene podrške licma sa invaliditetom.

Centralni interes analize prava koje država (Republika Srpska) obezbjeđuje licima sa

invaliditetom u različitim sistemima socijalne politike je razlikovanje aktivnih od pasivnih mjera

socijalne podrške. Pod pasivnim mjerama se podrazumijevaju intervencije koje proizlaze iz

ostvarivanja prava, a čiji je cilj isključivo odgovoriti na trenutno stanje socijalne potrebe u kojem

se korisnik našao. Pod aktivnim mjerama se podrazumijevaju intervencije sistema koje proizlaze

iz korištenja prava, a čiji je cilj podržati i omogućiti licima sa invaliditetom da iziđu iz stanja

socijalne zavisnosti i time postanu aktivni i punopravni članovi društva. Pasivne mjere

zadovoljavaju potrebe korisnika, a aktivne podstiču razvoj njegovih sposobnosti. Pasivne mjere

3 ACED. (2012). Izvještaj o stanju u oblasti invalidnosti u Bosni i Hercegovini. Banja Luka: ACED.

34

su usmjerene na zadržavanje socijalnog statusa korisnika, a aktivne mjere su usmjerene na

promjenu toga statusa. Pasivne mjere su statičkog karaktera, njihovo djelovanje prestaje po

završetku intervencije. Aktivne mjere su dinamičkog karaktera, one prate ponašanje korisnika,

podržavaju ga i usmjeravaju u ostvarivanju osnovnog cilja, a to je izlazak iz stanja socijalne

zavisnosti. Pasivne mjere podražavaju segregaciju, a aktivne mjere promovišu socijalnu

integracija lica sa invaliditetom.

1.1. Strateška opredjeljenja i okvir sistemskog djelovanja prema licima sa

invaliditetom

Strateški okvir sistemskog djelovanja prema licima sa invaliditetom u Republici Srpskoj definisan

je Ustavom, strateškim dokumentima i zakonima koji određuju sistemsko postupanje u

različitim oblastima života ljudi. Republika Srpska je bila dugo bez jedinstvenog strateškog

dokumenta koji bi objedinjavao sve oblasti sistemskog djelovanja prema licima sa invaliditetom.

Prva takva strategija u oblasti invalidnosti u Republici Srpskoj je urađena 2010. godine.

(Strategija unapređenja društvenog položaja lica sa invaliditetom, 2010-2015). U periodu

njenog važenja napravljeni su značajni pomaci na ostvarivanju osnovnog cilja strategije,

međutim u nekim oblastima nisu ostvareni značajniji rezultati. Najveći iskorak je urađen sa

usvajanjem novog Zakona o socijalnoj zaštiti, 2012. godine koji je donio čitav niz novih rješenja

koja su unaprijedila postojeće stanje u oblasti socijalne zaštite lica sa invaliditetom.

Početkom 2016. godine u proces usvajanja je ušao tekst drugog strateškog dokumenta koji

pretenduje da obuhvati duplo duži vremenski period strateškog planiranja. Strategija

unapređenja društvenog položaja lica sa invaliditetom u Republici Srpskoj 2017-2026, definisala

je strateške ciljeve u devet oblasti života lica sa invaliditetom, a to su:

1. Zakonodavstvo, javni i politički život,

2. Ekonomska samostalnost, zapošljavanje i profesionalna rehabilitacija,

3. Socijalna zaštita, sigurnost i podrška,

4. Zdravstvena zaštita i osiguranje,

5. Vaspitanje i obrazovanje,

6. Kultura i religija,

7. Pristupačnost i informisanje,

8. Porodični život, sport i rekreacija,

9. Organizacije lica sa invaliditetom.

Za razliku od prve strategije, ova strategija donosi znatno manji broj ciljeva. Razrada ciljeva u

konkretne aktivnosti je ostavljena izradi godišnjih akcionih i operativnih planova koje bi

kontinuirano u narednih deset godina trebale raditi nadležne institucije.

35

Opšti cilj (vizija) Strategije je: „Stvaranje društva jednakih mogućnosti i provođenje aktivnosti na

ravnopravnom učestvovanju lica sa invaliditetom u građanskim, političkim, ekonomskim,

socijalnim i kulturnim oblastima života.“4

U predloženom Nacrtu Strategije nisu posebno razmatrane mjere podrške licima sa

invaliditetom jer se zadržalo na definisanju opštih ciljeva za svaku predloženu oblast. Pitanja

radnog aktiviranja lica sa invaliditetom mogu se prepoznati u dijelu koji definiše ciljeve za oblast

„Ekonomska samostalnost, zapošljavanje i profesionalna rehabilitacija“. Kao ciljevi unapređenja

društvenog položaja lica sa invaliditetom u ovoj oblasti, navedeni su:

1. Povećati ekonomsku samostalnost lica sa invaliditetom kroz podršku zapošljavanju

samozapošljavanju,

2. Razviti socijalno preduzetništvo,

3. Razvijati institucionalne i stručne kapacitete za provođenje profesionalne rehabilitacije.

Nacrtom Strategije predviđeno je praćenje realizacije postavljenih ciljeva i mogućnost

uključivanja javnosti u taj proces. Za pretpostaviti je da će u narednom periodu javnih rasprava i

samom vremenu provođenja ove Strategije biti dovoljno dosljednosti da se postavljeni ciljevi

razrade u konkretne aktivnosti i odlučnosti da se postignu očekivani rezultati.

1.2. Mjere podrške u Zakonu o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i

zapošljavanju invalida

Zakonom o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapošljavanju invalida, kojim je

definisano pravo na zapošljavanje lica sa invaliditetom, ne postoji diskriminacija invalidnih lica u

vezi sa njihovim oblikom i nastankom invaliditeta. Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji,

osposobljavanju i zapošljavanju invalida, nudi niz zakonskih olakšica i stimulansa, kako

poslodavcima koji zapošljavaju invalidna lica, tako i samim invalidnim licima u procesu

samozapošljavanja. Pravo na rad podrazumijeva pravo na slobodan izbor zaposlenja, gdje se

zapošljavanje javlja kao osnovni način socijalnog uključivanja lica sa invaliditetom u sve

društvene tokove. Uključivanje u rad ovih lica, donosi pored lične ekonomske i socijalne koristi,

i korist za društvo. Zapošljavanjem ovih lica smanjuju se socijalna davanja, osnažuju se njihove

porodice, koje se zahvaljujući njihovom zapošljavanju, mogu vratiti u normalne životne tokove.

Ovim Zakonom onemogućena je bilo kakva diskriminacija po pitanju zapošljavanja. Ista prava

imaju i „ratni“ i „neratni“ invalidi.

Zakonom o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapošljavanju invalida, definisano je

da je obavezno zapošljavanje invalida u republičkim organima uprave, organima lokalne

samouprave, organima pravosuđa, javnim ustanovama i fondovima, te javnim preduzećima koja

nisu osnovana za zapošljavanje invalida u skladu sa ovim zakonom, da na svakih 16 zaposlenih,

zaposle jedno lice sa invaliditetom. Ukoliko ove institucije ne ispunjavaju navedenu obavezu,

4 Narodna skupština Republike Srpske, Nacrt Strategije unapređenja društvenog položaja lica sa invaliditetom u

Republici Srpskoj, 2017-2026.

36

dužni su obračunavati i uplaćivati poseban doprinos 0,2% na bruto plate svih zaposlenih.

Upravo ova sredstava se akumuliraju u sredstva u Fond za profesionalnu rehabilitaciju.

Privatni sektor je regulisan na sličan način: naime, u privatnom sektoru zakonodavac nije mogao

nametnuti obavezu poslodavcima da moraju zapošljavati lica sa invaliditetom, te je definisano

da privatni poslodavci mogu zapošljavati invalide i time ostvarivati određene olakšice, odnosno

povlastice. Poslodavac koji na 16 zaposlenih ima zaposleno invalidno lice, nema obavezu uplate

posebnog doprinosa koja je za ovaj sektor definisana stopom 0,1% na bruto plate svih

zaposlenih.

Zakon obuhvata lica sa najmanje 40% invalidnosti, uglavnom je invalidnost ratnih vojnih

invalida ocijenjena na ovaj način, zatim lica sa najmanje 70% tjelesnog oštećenja i treća

kategorija invalida koja obuhvata ovaj Zakon su lica sa lakom i lica sa umjerenom mentalnom

retardacijom. Bitno je napomenuti, da se ratnim vojnim invalidima, zasnivanjem radnog

odnosa, ne ukida pravo na invalidninu.

Fond za profesionalnu rehabilitaciju, osposobljavanje i zapošljavanje invalida ne vrši direktno

zapošljavanje invalida kod poslodavaca, nego finansijski posreduje između invalida i poslodavca.

Stimulansi koje omogućava Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapošljavanju invalida u Republici Srpskoj

Zapošljavanjem invalidnih lica stiču se prava na određene stimulanse koje finansira Fond:

Državni sektor je oslobođen obaveze posebnog doprinosa (0,2% na bruto plate zaposlenih) ukoliko je prema kvoti zaposlio invalidno lice (na 16 zaposlenih 1 zaposleno lice sa invaliditetom),

Privatni sektor je takođe oslobođen obaveze plaćanja posebnog doprinosa (0,1% na bruto plate zaposlenih) ukoliko je prema kvoti zaposlio invalidno lice (na 16 zaposlenih 1 zaposleno lice sa invaliditetom),

Zapošljavanje, odnosno samozapošljavanje lica sa invaliditetom (u privatnom sektoru) omogućava poslodavcu, odnosno invalidu, pravo na novčani stimulans koji se ogleda u inicijalnim sredstvima za opremanje radnog mjesta na kojem će raditi invalid, odnosno za prilagođavanje radnog mjesta,

Povrat uplaćenih doprinosa, je najznačajniji stimulans koji omogućava ovaj Zakon, jer je povrat doprinosa kontinuirano primanje poslodavca, odnosno invalida u značajnom iznosu – svih uplaćenih obaveznih doprinosa na platu invalidnog lica,

Prekvalifikacija invalidnih lica, ukoliko je poslodavac iskazao potrebu za zapošljavanjem lica pri čemu lice nema adekvatno zanimanje.

Dodatni stimulansi za preduzeća sa statusom „preduzeća za zapošljavanje invalida“

Preduzeća koja u svom sastavu zaposlenih imaju preko 51% zaposlenih lica sa invaliditetom,

stiču status preduzeća za zapošljavanje invalida. Pored prethodno navedenih stimulansa koji se

odnose na preduzeća privatnog sektora, dodatni stimulansi za preduzeća za zapošljavanje

invalida su sljedeći:

37

električna energija se obračunava po tarifi za domaćinstvo,

sve komunalne usluge se obračunavaju po tarifi za domaćinstvo i

telefonske usluge po tarifi za domaćinstvo.

Državni sektor je obavezan 20% svojih potreba podmirivati od ovih preduzeća.

Lica sa invaliditetom, koja iz nekih razloga, ne mogu registrovati vlastitu djelatnost ili se zaposliti

kod poslodavca, mogu koristiti stimulans „ekonomska podrška“ koji se ogleda u jednokratnom

davanju, putem pripadajućeg udruženja, za nabavku stočnog fonda, poljoprivrednih mašina i

slično. Ovaj stimulans se prevashodno dodjeljuje licima nastanjenim u ruralnim područjima

Republike Srpske.

Po svojoj prirodi sve mjere koje su definisane Zakonom o profesionalnoj rehabilitaciji,

osposobljavanju i zapošljavanju invalida predstavljaju aktivne mjere podrške. Rezultat ovih

mjera uveliko zavisi od toga da li će odredbe ovog Zakona biti ispoštovane u cjelosti. Zbog toga,

za efikasniji rezultat aktivnih mjera koje su definisane ovim Zakonom od ključne važnosti je

uspostavljanje kvalitetnog monitoringa ostvarenih mjera.

U oblasti zapošljavanja lica sa invaliditetom koristi se podrška kroz povrat doprinosa, to

opredjeljenje je prihvaćeno jer se daje veća šansa licima sa invaliditetom da zadrže svoje radno

mjesto. Na ovaj način, na godišnjem nivou u prosjeku je podržano oko hiljadu i više lica sa

invaliditetom.

Tabela 3. Raspored ukupno dodijeljenih sredstava u periodu od 2011. do 12.11.2015. godine5

Godina Povrat

doprinosa Novčani stimulans

Broj LICA SA

INVALIDITETOM

kojima je

omogućen

novčani stimulans

Podrška u slučaju

poplava Ukupno

2011. 2.210.769,00 698.464,00 223 2.909.233,00

2012. 2.583.786,98 835.844,52 263 3.419.631,50

2013. 2.853.806,19 299.256,65 145 3.153.062,84

2014. 2.993.709,09 412.100,00 170 35.652,00 3.441.461,09

2015. 2.792.662,06 336.930,00 132 3.129.592,06

Ukupno 13.434.733,32 2.582.595,17 933 35.652,00 16.052.980,49

5 Narodna skupština RS. (2017). Nacrt Strategije unapređenja društvenog položaja lica sa invaliditetom u Republici

Srpskoj, 2017-2026.

38

Nova regulativa u oblasti poreske politike donijela je određene olakšice u vezi sa porezom na

dobit za privredna društva koja su osnovana u skladu sa propisima o zapošljavanju lica sa

invaliditetom. Zvanični programi radnog osposobljavanja, prekvalifikacije i dokvalifikacije lica sa

invaliditetom su u začetku i oni do sada nisu dali značajne rezultate, dok su primjeri neformalne

obuke ove vrste prisutni.

1.3. Mjere podrške u Zakonu o socijalnoj zaštiti

Prema Zakonu o socijalnoj zaštiti Republike Srpske (Službeni Glasnik RS, 37/12), socijalna zaštita

je „djelatnost kojom se pruža pomoć licima kada se nađu u stanju socijalne potrebe i

preduzimaju potrebne mjere radi sprečavanja nastajanja i otklanjanja posljedica takvog stanja“

(član 2). Ovako definisana socijalna zaštita usmjerava djelovanje sistema u pravcu korištenja

pasivnih mjera podrške. Naime, fokus sistemskih mjera je pružanje pomoći korisnicima, a ne

njihovo aktiviranje. One pomažu onima koji se nađu u stanju socijalne zavisnosti da prevazilaze

teškoće toga stanja što upućuje na to da je socijalna zaštita preuzela ulogu zaštitnice korisnika a

ne ulogu njihovog aktivatora6.

Lica sa invaliditetom su jedna od najmnogobrojnijih korisničkih grupa u sistemu socijalne

zaštite. Zakon o socijalnoj zaštiti ih definiše kao prioritetnu grupu jer se invalidnost prepoznaje

kao jedan od glavnih uzroka ulaska u stanje socijalne potrebe. Svih devet prava koja su

definisana ovim Zakonom mogu koristiti i lica sa invaliditetom. Ta prava su: pravo na novčanu

pomoć, pravo na dodatak za njegu i pomoć drugog lica, pravo na podršku u izjednačavanju

mogućnosti djece i omladine sa smetnjama u razvoju, pravo na smještaj u ustanovu, pravo na

zbrinjavanje u hraniteljsku porodicu, pravo na pomoć i njega u kući, pravo na dnevno

zbrinjavanje, pravo na jednokratnu novčanu pomoć i pravo na savjetovanje.

Postojeći Zakon o socijalnoj zaštiti ne afirmiše pristup korištenja aktivnih mjera prema

korisnicima socijalnih prestacija. Uzroke takvog stanja treba tražiti u: samoj prirodi postupka

ostvarivanja prava, nepostojanju aktivnih mjera u ponudi prava, nepostojanju kriterija kod

ostvarivanja prava koji navode korisnika na aktivaciju i nedefinisanosti načina ostvarivanja

osnovnog cilja socijalne zaštite: osnaživanje korisnika.

Da bi mogli koristiti ova prava, lica sa invaliditetom moraju da ispune kriterije, prođu upravni

postupak i dobiju rješenje kojim dobivaju status korisnika prava.

Većina kriterija koje treba ispuniti ne proizlaze iz statusa lica sa invaliditetom. Kriteriji su

usmjereni prema stanju socijalne potrebe, a ne prema statusu lica sa invaliditetom. Međutim,

sam postupak dovodi do statusnog određenja. Naime, kada lice sa invaliditetom ostvari neko od

6 Lepir, Lj. (2014). Socijalno preduzetništvo kao mjera aktivacije korisnika sistema socijalne zaštite. u: Mirosavljević,

M. ur. (2014). Međunarodna konferencija “Socijalno preduzetništvo – model za (samo)zapošljavanje u budućnosti. Banja Luka: BLC, 57-50.

39

prava iz Zakona o socijalnoj zaštiti, ono dobiva status korisnika koji je utemeljen na provedenom

upravnom postupku. Takva pozicija lica sa invaliditetom kao korisnika sistema socijalne zaštite

dodatno otežava primjenu aktivacijskih mjera.

Upravni postupak je veoma krut i zasnovan je na rješavanju predmetne stvari. On nije

imanentan socijalnom zakonodavstvu, ali kao pravni način ostvarivanja socijalnih prestacija ima

mnogo prednosti. On obezbjeđuje javnost postupka i ravnopravnost korisnika sa onim koji te

usluge obezbjeđuje (državnim institucijama). Međutim, ovakav način ostvarivanja prava stvara

prepreke u procesu aktiviranja korisnika. Naime, upravni postupak se koristi ne samo kao

mehanizam ostvarivanja prava već i kao procedura njihovog ukidanja. Dakle, da bi neko prestao

da bude korisnik socijalnih davanja treba se takođe provesti upravni postupak. Time je korisnik

stavljen u povlašten položaj jer ga upravni postupak štiti i omogućava mu da, u procesnom

smislu, što duže ostane korisnik prava. Korisnik nije motivisan da izađe iz tog statusa. Njegov

interes je isključivo da ostvari pravo i da ga što duže zadrži. To mu je jedini način da i dalje

ostvaruje socijalne beneficije. Svaka promjena njegovog statusa uslovljena je provođenjem

novog postupka.

Upravni postupak se bavi formom. Kao takav, predstavlja prepreku u uvođenju aktivnih mjera

socijalne zaštite. Osnovni mu je zadatak da potvrdi i kontroliše uslove i procedure. Upravni

postupak ne omogućava spontani izlazak iz statusa korisnika. On samo pravno konstatuje

aktuelnu promjenu stanja u kojem se korisnik nalazi.

Izlazak iz statusa korisnika socijalnih prestacija za lice sa invaliditetom znači gubljenje beneficija

koje država obezbjeđuje. Sasvim je očekivano ponašanje lica sa invaliditetom da kao korisnici

prava koriste sve mogućnosti da ostanu u sistemu socijalne zaštite.

Pravo na novčanu pomoć je namijenjeno za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba

korisnika. Ono je usmjereno na rješavanje pitanja ekstremnog siromaštva. Samo po sebi ovo

pravo ne daje nikakve mehanizme aktivacije korisnika. Ono je namijenjeno isključivo

siromašnima koji potvrđuju svoje stanje socijalne potrebe upravo korištenjem ovoga prava.

Uslovi su veoma restriktivni, a sredstva koja se dobiju nisu dostatna ni za nabavku hrane a

kamoli da se korisnici izbore sa uzrocima svoga siromaštva. Sredstva se određuju po unaprijed

zadanim kriterijima, bez ikakvog interesa od strane države da li su doznačena sredstva dostatna

i da li će korisniku omogućiti izlazak iz stanja siromaštva. Stiče se dojam da sa dodjelom tih

sredstava briga institucija sistema o korisniku prestaje.

Sa druge strane, u postupku i kriterijima za ostvarivanje ovog prava ne postoje nikakve

stimulativne mjere koje su usmjerene na aktiviranje korisnika da izađe iz ovog statusa a time i

da se reintegriše u društvo. Ne postoji nijedan razlog koji će potaknuti korisnika da odustane od

sredstava koje mu država daje po osnovu ostvarivanja ovoga prava.

40

Iznos koji se dodjeljuje je veoma mali i zavisi od broja članova porodice. Novčana pomoć se

dodjeljuje na mjesečnom nivou i kreće se od 15 do 30% prosječne neto plate ostvarene u

prethodnoj kalendarskoj godini. Broj korisnika ovog prava u 2015. godini iznosio je oko 6000 i

on se veoma malo mijenjao u proteklih deset godina što govori o veoma restriktivnom pristupu

problemu siromaštva7. Nema konkretnih podataka o broju lica sa invaliditetom koja koriste ovo

pravo u sistemu socijalne zaštite Republike Srpske ali se zna da je njihov udio značajan. Razlog

tome treba tražiti u karakteristici invaliditeta kao jednog od rizika ulaska u stanje siromaštva.

Naime, prema istraživanjima8 invaliditet zauzima visoko mjesto kao uzrok siromaštva u BiH, pa

je i njihov udio u korištenju ovog prava takođe visok.

U 2015. godini visina iznosa koji je bio obezbijeđen iz sredstava lokalnih zajednica i Budžeta

Republike Srpske za finansiranje ovog prava bio je oko 8 miliona.

Pravo na njegu i pomoć drugog lica je mjera koja po cilju svoga djelovanja ne bi trebala biti dio

klasične socijalne zaštite. Naime, ova mjera je kompenzacionog karaktera i u svojoj osnovi

usmjerena je na izjednačavanje mogućnosti lica sa invaliditetom sa mogućnostima ostalih

članova društva. Samim tim, ova mjera bi trebala imati sve karakteristike aktivne mjere jer je

njeno djelovanje usmjereno prema podizanju kompetencija lica sa invaliditetom. Međutim,

smještena u sistem socijalne zaštite ova mjera je poprimila karakter klasičnog socijalnog

davanja po osnovu statusa korisnika gdje se ishod njene intervencije u potpunosti zanemaruje.

Iako je Zakonom iz 2012. godine dosta učinjeno na osavremenjivanju postupka (prešlo se sa

medicinskog na socijalni model, uveden je princip veće potrebe – veća primanja itd), i dalje je

zadržan statusni model ostvarivanja ovog prava. Naime, u postupku ostvarivanja ovog prava

ključno je utvrditi status funkcionalne zavisnosti korisnika od njegovanja i pomoći drugog lica.

Ono što određuje ovo pravo kao pasivnu mjeru socijalne zaštite jeste njena realizacija i iznos

sredstava koji je simboličan u odnosu na osnovni cilj koji bi se trebao postići: socijalna

kompenzacija invaliditeta. Sredstva se direktno dodjeljuju korisnicima bez ikakve obaveze

kontrolisanja u koju svrhu se troše. Prema istraživanjima stanja u oblasti invalidnosti (POI,

2009), ova sredstva se „utapaju“ u kućni budžet i koriste se za ukupne troškove domaćinstva.

Iznos naknada koje se ostvaruju po osnovu korišćenja ovog prava je određen u zavisnosti od

grupe kojoj korisnik pripada. Za prvu grupu iznos je 20% a za drugu 10% od prosječne neto plate

ostvarene u prethodnoj godini na nivou Republike Srpske. Posljednjih godina broj korisnika

ovoga prava se konstantno povećava, i u 2015. godini dostigao je broj oko 25 hiljada. To je

pravo za koje Vlada RS i lokalne zajednice izdvajaju najviše sredstava u sistemu socijalne zaštite.

7 MZSZ. (2016). Bilten socijalne, porodične i dječije zaštite, Banja Luka.

8 Lepir, Lj. (2014). Procjena stanja sistema podrške licima sa invaliditetom u Republici Srpskoj. u: Ninković-Papić, R.

ur. (2014). Mi smo tu, analiza trenutnog stanja osoba sa invaliditetom i mogućnosti njihovog zapošljavanja i samozapošljavanja u BiH. Sarajevo: Fondacija za socijalno uključivanje BiH, 54-66.

41

U 2015. godini visina iznosa koji je bio obezbjeđen iz sredstava lokalnih zajednica i Budžeta

Republike Srpske za finansiranje ovoga prava kretao se oko 24 mil. KM.

Pravo na podršku u izjednačavanju mogućnosti djece i omladine sa smetnjama u razvoju je

najdirektnija aktivna mjera socijalne podrške licima sa invalidtetom. Ona je namijenjena za

ostvarivanje socijalne podrške djeci i omladini koja se školuju u srednjoj školi ili na fakultetu.

Njome se finansiraju usluge (smještaj i prevoz) koje služe kao podrška u procesu školovanja.

Sredstva se ne isplaćuju korisnicima nego se njima refundiraju sredstva centrima za socijalni rad

koji plaćaju troškove. Ovakav način realizacije omogućava potpunu usklađenost namjene mjere

i efekata njene realizacije.

Obrazovanje ima jednu od ključnih uloga u procesu osamostaljivanja lica sa invaliditetom. Ono

podrazumijeva povećanje ličnih resursa i kompetencija što direktno utiče na bolju integraciju

lica sa invaliditetom u društvu. Ova mjera je malo zastupljena u sistemu socijalne zaštite

Republike Srpske. Razlog tome treba tražiti u ciljnoj grupi kojoj je ovo pravo namijenjeno

(školska djeca i omladina) i zakonskom određenju vrste troškova koji se pokrivaju (stanarina i

prevoz). Sem toga, ovaj vid podrške nikada nije bio dovoljno afirmisan od strane sistema

socijalne zaštite. Po svom sadržaju, ova mjera je upućivala na podršku procesu školovanja što je

automatski smatrano za nadležnost drugog sistema. Do 2012. godine ovo pravo je nosilo naziv

Pomoć u osposobljavanju za rad djece i omladine i predstavljalo je kompezacionu mjeru koja se

naslanjala na podršku u oblasti zapošljavanja. Zakonskim regulisanjem oblasti zapošljavanja i

profesionalne rehabilitacije lica sa invaliditetom, 2005. godine, ovo pravo je usmjereno prema

mjerama podrške djeci i omladini sa smetnjama u razvoju u procesu školovanja.

Prema podacima Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite9 broj korisnika ove mjere je veoma

skroman i kreće oko 450. Sredstva za ovu mjeru u potpunosti obezbjeđuje Republika, a

opštinski centri za socijalni rad provode postupak. U 2016. godini za ostvarivanje ovog prava

utrošeno je preko 500 hiljada KM.

Pravo na smještaj u ustanovu je tradicionalna mjera socijalne zaštite koja je namijenjena

uglavnom za trajno zbrinjavanje korisnika. Za lica sa invaliditetom to su situacije kada im se ne

mogu obezbijediti minimalni uslovi za funkcionisanje u njegovoj porodici i neposrednom

životnom okruženju. To je posljednja mjera koja je jedino preostala (rezidualna mjera socijalne

zaštite). Sistem socijalne zaštite mora naći trajno rješenje zbrinjavanja lica sa invaliditetom. Ova

mjera se ne može smatrati aktivnim mjerama socijalne podrške jer je upućena na rješavanje

osnovnih egzistencijalnih problema. Ipak, sa aspekta mikrosocijalne sredine, ova mjera može

imati pozitivne rezultate na socijalnu integraciju lica sa invaliditetom ukoliko su usluge koje se

pružaju u domovima usmjerene na aktivaciju korisnika.

9 Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite RS. (2016). Bilten socijalne, porodične i dječije zaštite, 2015. Banja Luka.

42

U Republici Srpskoj lica sa invaliditetom se smještaju isključivo u tri javne ustanove socijalne

zaštite, a to su: Dom za lica sa invaliditetom u Prijedoru i Višegradu i Centar za djecu i omladinu

ometenu u razvoju u Derventi. Dio lica sa invaliditetom smješten je u zdravstvenim ustanovama

i to se uglavnom odnosi na lica sa psihičkim poremećajima i problemima mentalnog zdravlja

(Jakeš). Ukupan broj lica sa invaliditetom koja su smještena u institucijama u Republici Srpskoj

je oko hiljadu. Njihov broj bi sigurno bio veći da postoje dodatni kapaciteti što potvrđuje i

postojanje „liste čekanja“. Ukupna ulaganja Republike u ustanove socijalne zaštite koje se bave

smještajem lica sa invaliditetom na godišnjem nivou je oko 1,5 miliona KM. Najveći dio

sredstava ustanove obezbjeđuju iz plaćanja usluga od strane lokalnih zajednica10.

Prava na smještaj u hraniteljsku porodicu (porodični smještaj) je alternativna mjera domskom

smještaju. To je mjera koja je najmanje iskorištena a predstavlja najveći potencijal socijalne

zaštite. Smještaj lica sa invaliditetom u hraniteljskim porodicama je malo razvijen i sistemski nije

podržan, posebno se to odnosi na smještaj odraslih lica sa invaliditetom. Nešto je razvijeniji

smještaj djece sa smetnjama u razvoju koje se realizuje kao specijalizirano hraniteljstvo.

Tradicionalni „porodični smještaj“ je Zakonom iz 2012. godine definisan kao hraniteljstvo što

predstavlja pokušaj sistemskog razvoja ove usluge socijalne zaštite. Isto kao smještaj u

instituciju i ova usluga predstavlja pasivnu mjeru socijalne podrške. Ukupan broj lica koja su

smještena u hraniteljskim porodicama je oko 45011. Naknade koje se izdvajaju iz budžeta

lokalnih zajednica za ove namjene su dosta niske i kreću se oko 450 KM po korisniku na

mjesečnom nivou.

Pravo na pomoć i njega u kući je jedna od najstarijih usluga socijalne zaštite. Po svojoj svrsi je

pasivna mjera ali u sebi sadrži značajan dio aktivacijskih sadržaja namijenjenih korisnicima.

Pomoć i njega u kući obuhvata obavljanje kućnih poslova, održavanje lične higijene, nabavku

hrane i organizovanje ishrane i zadovoljavanje drugih svakodnevnih potreba korisnika. Sam

sadržaj ove mjere je usmjeren na obezbjeđivanje podrške licu sa invaliditetom sa ciljem

njegovog zadržavanja u neposrednom životnom okruženju. Aktivacijski nivo se odnosi na

pružanje podrške u obavljanju svakodnevnih poslova čime ova mjera podstiče korisnika na

samostalan život. Sredstva koja proističu iz ostvarivanja ovog prava se koriste isključivo za

plaćanje usluga podrške što je jedna od ključnih karakteristika aktivnih mjera socijalne podrške.

Uprkos činjenici da je ova mjera veoma stara u sistemima socijalne zaštite na našim prostorima,

ona je veoma malo razvijena. Usluge pomoći u kući uglavnom pružaju nevladine organizacije,

korisnička udruženja i humanitarne institucije. U čitavoj Republici Srpskoj evidentirano je nešto

manje od 300 korisnika ove mjere. To su uglavnom stara i bolesna lica, te mali broj lica sa

invaliditetom. Sredstva koja se ulažu u ovaj vid usluga su veoma mala i obezbjeđuju se

uglavnom iz donacija i projektnih aktivnosti.

10

isto 11

isto

43

Pravo na dnevno zbrinjavanje je nova mjera u sistemu socijalne zaštite Republike Srpske.

Status obaveznog prava ova mjera je dobila Zakonom iz 2012. godine. To je mjera koja

obuhvata različite vrste organizovanih dnevnih usluga i boravaka korisnika izvan vlastite

porodice. Ovu mjeru čini pružanje različitih usluga u posebnom prostoru kao što su: ishrana,

njega, čuvanje, briga o zdravlju, vaspitanju i obrazovanju, psihosocijalna rehabilitacija, radna

okupacija i druge usluge. Cilj ovih usluga je da se korisnik zadrži u neposrednom životnom

okruženju, da se poveća socijalna podrška licima sa invaliditetom i da se podrži njihova socijalna

integracija u zajednicu.

Sadržaj ove mjere podrazumijeva organizovanje različitih usluga koje se ostvaruju neposrednom

participacijom korisnika (radno-okupacione radionice, priprema hrane, društvene igre, kulturni i

socijalni sadržaji i sl). Korisnička udruženja su značajno doprinijela afirmaciji ove mjere među

licima sa invaliditetom. Posljednjih godina došlo je do otvaranja velikog broja dnevnih centara

za lica sa invaliditetom u gotovo svim lokalnim zajednicama u Republici Srpskoj. Posebno su se

razvijali centri za djecu i omladinu sa smetnjama u razvoju.

Ova mjera ima veoma pozitivan rezultat upravo na aktivaciji i socijalnoj integraciji lica sa

invaliditetom u lokalnoj zajednici. Na žalost, ne postoje zvanični podaci o broju korisnika

dnevnog zbrinjavanja u Republici Srpskoj. Procjenjuje se da je taj broj oko 600 na godišnjem

nivou. Sredstva neophodna za rad dnevnih centara za lica sa invaliditetom uglavnom se

obezbjeđuju iz projekata, a u zadnje vrijeme, dio sredstava dolazi iz budžeta lokalnih zajednica.

Pravo na jednokratnu novčanu pomoć predstavlja nesistematizovanu mjeru socijalne zaštite

kojoj je cilj brzo odgovoriti na neposredno stanje socijalne potrebe korisnika. Ona se realizuje u

obliku jednokratnog novčanog davanja. Svrha ove mjere se završava sa njenom isplatom. Ne

postoji u ostvarivanju ovog prava nikakvih elementa koji ukazuju na ostvarivanje nekih

dugoročnijih ciljeva zaštite korisnika. Ova mjera je definisana tako da se institucijama sistema

omogući urgentno djelovanje kako bi mogli odgovoriti na stanje eskalacije socijalnog problema.

Postupak je sveden na minimum i provodi se bez posebnih provjera. Ostvarivanje ovog prava je

upućeno na diskrecionu odluku stručnog radnika ili direktora Centra za socijalni rad.

Za lica sa invaliditetom ova mjera predstavlja pasivnu mjeru socijalne zaštite, po svojoj prirodi,

načinu dodjeljivanja i samoj svrsi kojoj služi. U posljednjih nekoliko godina broj korisnika ovog

prava varira. Na to utiču razlozi koji uglavnom nemaju direktnu vezu sa stvarnim potrebama

korisnika. Prema istraživanju Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite iz 2010. godine na broj

korisnika ove mjere utiču: raspoloživost sredstava u budžetima lokalnih zajednica, određivanje

prioriteta u centrima za socijalni rad, politička i društvena dešavanja u lokalnim zajednicama i

dr. U posljednjih nekoliko godina broj korisnika ovog prava se kretao od 9 do 14 hiljada. Visina

izdvajanja za ostvarivanje ovoga prava se kreće do 250 KM po korisniku na godišnjem nivou.

44

Pravo na savjetovanje je sistemska, standardizovana i programirana stručna pomoć koju

realizuju stručni radnici primjenom metoda socijalnog rada i drugih društveno-humanističkih

nauka. Njena svrha je pomoć pojedincu i porodicama u razvijanju, dopunjavanju, očuvanju i

poboljšanju vlastitih socijalnih mogućnosti i razvoja kompetencija u prevenciji, rješavanju i

suočavanje sa posljedicama različitih socijalnih rizika u životu. Po svojoj prirodi djelovanja i

očekivanim rezultatima ovo pravo je usmjereno na aktiviranje korisnika pa sadrži sve elemente

aktivnih mjera scijalne podrške. Nažalost, ovo pravo se veoma malo koristi. Još uvijek nije

izrađen podzakonski dokument koji reguliše način ostvarivanja i stručnog vođenja ove mjere

socijalne podrške.

Proširena prava socijalne zaštite su mjere koje svaka lokalna zajednica u skladu sa svojim

potrebama propisuje kao odgovor na specifičnosti socijalnih problema u svojoj zajednici.

Zakonodavac je u članu 11. Zakona o socijalnoj zaštiti dao čitavu lepezu proširenih prava koja

lokalne zajednice mogu propisati svojom odlukom. U kontekstu razlikovanja aktivnih od

pasivnih mjera socijalne podrške, treba izdvojiti pravo na personalnu asistenciju i pravo na

stanovanje uz podršku kao aktivne mjere socijalne podrške koje su najviše namijenjene licima sa

invaliditetom. Ove mjere imaju za cilj omogućiti što veći nivo integracije lica sa invaliditetom u

društvo, posebno u zajednice neposrednog življenja. Nažalost, zbog nedostatka sredstava u

budžetima lokalnih zajednica i socijalne neosjetljivosti organa lokalnih vlasti, odluke o

proširenim pravima se ne donose i samim tim, lica sa invaliditetom su uskraćena za korištenje

ovih mjera socijalne zaštite.

1.4. Mjere podrške u Zakonu o pravima boraca, vojnih invalida i porodica poginulih

boraca odbrambeno-otadžbinskog rata Republike Srpske

Po brojnosti korisnika Zakon o pravima boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca

odbrambeno-otadžbinskog rata obuhvata najveći broj lica sa invaliditetom u Republici Srpskoj.

Ovaj Zakon tretira lica sa invaliditetom po osnovu mjesta nastanka invalidnosti što je preduslov

dobijanja statusa vojnog invalida. Specifičnost mjera po ovom Zakonu se nalazi u činjenici da je

većina njih usmjerena na ostvarivanje određenih pogodnosti u drugim sistemima socijalne

sigurnosti koje se uređuju drugim zakonskim propisima. Samim tim, ostvarivanje prava po ovom

Zakonu podrazumijeva usklađivanje zakonske i izvršne nadležnosti između različitih izvršnih

organa.

Prava po ovom Zakonu su: lična invalidnina; dodatak za njegu i pomoć; ortopedski dodatak;

zdravstvena zaštita i druga prava u vezi sa ostvarivanjem zdravstvene zaštite; ortopedska i

druga pomagala; banjsko i klimatsko liječenje; prioritet u zapošljavanju; prioritet u stambenom

zbrinjavanju; poreske i carinske olakšice; otklanjanje arhitektonskih barijera; obezbjeđivanje

prostora za parkiranje; prednost u korišćenju usluga republičkih organa, javnih ustanova i

ostalih pravnih subjekata prilikom rješavanja svojih prava i interesa i prednost pri upisu djece u

obrazovne ustanove, dodjeljivanju stipendije za školovanje i smještaja u studentske domove.

45

Zakon o pravima boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca odbrambeno-otadžbinskog rata se bavi obezbjeđivanjem statusnih privilegija korisnika što podrazumijeva da korisnik prvo treba da stekne status vojnog invalida a tek onda da, po toj osnovi, ostvaruje pojedina prava koja mu automatski pripadaju. U uslovima za ostvarivanje prava koja proističu iz ovog Zakona ne postoje ograničenja vezana za stanja socijalne potrebe već se afirmiše statusno određenje. Takav pristup u osnovi nije usmjeren na pružanje podrške u skladu sa potrebama već je usmjeren na obezbjeđivanje statusnih beneficija.

Prava za čija izvršenja je nadležan isključivo ovaj Zakon imaju sve odlike pasivnih mjera podrške koje se realizuju u vidu novčanih davanja (lična invalidnina, dodatak za njegu i pomoć, ortopedski dodatak, dopunsko materijalno obezbjeđenje). Međutim, prava iz ovog Zakona koje su usmjerene na obezbjeđivanje prioriteta i olakšica u drugim sistemima socijalne sigurnosti usmjeravaju intervencije sistema prema pružanju podrške licima sa invaliditetom u formi i sadržaju aktivnih mjera. Poreske i carinske olakšice, prednosti u zapošljavanju, podrške u stanovanju i druge mjere podrške koje se realizuju u drugim sistemima usmjerene su na aktivaciju lica sa invaliditetom kroz obezbjeđivanje životnih uslova. Ove mjere su preduslov njihovog uključivanja u svakodnevne tokove života i omogućavaju aktivno rješavanje svakodnevnih životnih problema.

Prema podacima Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite na godišnjem nivou mjere podrške je koristilo oko 44 hiljade lica sa invaliditetom. Ukupno, po osnovu ovog Zakona iz Budžeta Republike Srpske godišnje se isplaćuje oko 70 mil. KM od čega najveći dio se isplaćuje za lične invalidnine. Dio sredstava lica sa invaliditetom dobijaju i po osnovu boračkih beneficija kao što su borački dodatak na koji se godišnje odvaja oko 12 mil. KM.

Pored ostvarivanja prava po Zakonu o pravima boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca odbrambeno-otadžbinskog rata, Vlada Republike Srpske je ovoj grupi lica sa invaliditetom pokrenula program stambenog zbrinjavanja. Ove mjere je samo u 2015. i 2016 godini iskoristilo oko 800 porodica. To su uglavnom izgradnja stambenih jedinica i dodjela nepovratnih novčanih sredstava. Ukupno za ove namjene je u ove dvije godine uloženo preko 15 mil. KM. U ovaj program su aktivno uključene jedinice lokalne samouprave koje su obezbjedile dio od 20% ukupno uloženih sredstava.

Takođe, Vlada RS je preko Zavoda za zapošljavanje pokrenula program podrške u zapošljavanju lica sa invaliditetom „Zajedno do posla“. U posljednje dvije godine (2015. i 2016.) zaposleno je 730 ovih lica za što je uloženo blizu 3 mil. KM12.

1.5. Mjere podrške u Zakonu o zaštiti civilnih žrtava rata

Zakon o zaštiti civilnih žrtava rata uređuje mjere sistema prema licima kod kojih je, kao civilnih učesnika rata nastupilo oštećenje organizma raznim agresivnim djelovanjima (borbenim aktivnostima, zatvor, koncentracioni logor, internacija, prinudni rad, ranjavanje, zbjeg i sl.). Iako ovaj Zakon u prvi plan ne stavlja lica sa invaliditetom, sama definicija civilne žrtve upućuje da su mjere iz ovoga zakona namijenjene licima koja imaju određenu vrstu i stepen invalidnosti nastale u ratu. Svako oštećenje organizma koje je nastalo kao posljedica ratnih dešavanja, bez

12

Ministarstvo rada i boračko invalidske zaštite. (2017). interno saopštenje

46

obzira na mjesto nastanka toga oštećenja, upućuje na postojanje određenog oblika i stepena invalidnosti.

Kao što se može prepoznati iz samog određenja korisničke populacije, ovaj Zakon je namijenjen za obezbjeđivanje socijalnih beneficija lica koja su invaliditet stekla u ratnim okolnostima, a koja nisu bila dio vojnih formacija. Takvim određenjem država nastoji obezbijediti kompenzaciona prava građanima koja proističu iz međunarodnih dokumenata koja se bave zaštitom civila u oružanim sukobima i poslije njih.

Prava iz ovog Zakona su: civilna invalidnina, odnosno porodična invalidnina; dodatak za njegu i pomoć drugog lica; dodatak za člana porodice nesposobnog za rad; dodatna novčana pomoć; dodatak za samohranost; zdravstvena zaštita i profesionalna rehabilitacija.

Većina prava iz ovog Zakona se ostvaruje kroz novčana davanja korisnicima i realizuje se mjesečnim transferima koja su zasnovana na ispunjavanju postavljenih kriterija koji su isključivo usmjereni na definisanje statusa korisnika. Aktivacijski sadržaji u kriterijima za ostvarivanje ovih prava i njihovim sadržajima su u potpunosti izostali tako da se može govoriti o isključivo pasivnim mjerama podrške.

Po osnovu korištenja prava iz Zakona o zaštiti civilnih žrtava rata Vlada RS na mjesečnom nivou ima oko 1700 korisnika za što se ulaže oko 260 hiljada KM. Na godišnjem nivou ta ulaganja su oko 2,6 mil. KM. Najveća su ulaganja koja se odnose na invalidnine i to IV kategorije gdje su pojedinačni iznosi davanja veoma mali13.

1.6. Mjere podrške u Zakonu o zdravstvenoj zaštiti i Zakonu o zdravstvenom

osiguranju

Zakonima o zdravstvenoj zaštiti i zdravstvenom osiguranju uređuje se oblast zaštite građana od

rizika bolesti i posljedica oboljenja. U skladu sa nadležnostima ova oblast je u Republici Srpskoj

definisana na jedinstven način što podrazumijeva obezbjeđivanje svih usluga podrške

građanima bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi, pa tako i bez obzira na stanje invalidnosti. U

praksi to bi podrazumijevalo da se zdravstveno osiguranje i zdravstvena zaštite moraju

garantovati i onim građanima kojima je zbog stanja invalidnosti ovaj vid podrške posebno

obezbijediti. Podrška licima sa invaliditetom u oblasti zdravstvene zaštite podrazumijeva

obezbjeđivanje dodatnih mjera. Cilj djelovanja sistema zdravstvene zaštite je što više približiti

usluge licima sa invaliditetom. Konkretno, zdravstveni sistem nastoji obezbijediti podršku za

zadovoljavanje potreba za prevencijom, liječenjem i rehabilitacijom14.

Zdravlje je preduslov bio kakvog radnog angažmana. U tom kontekstu, mjere iz oblasti

zdravstvene zaštite i zdravstvenog osiguranja u svojoj biti imaju ulogu aktivatora. Međutim, one

13

isto

14 Lepir, Lj. (2014). Procjena stanja sistema podrške licima sa invaliditetom u Republici Srpskoj. u: Ninković-Papić, R.

ur. (2014). Mi smo tu, analiza trenutnog stanja osoba sa invaliditetom i mogućnosti njihovog zapošljavanja i samozapošljavanja u BiH. Sarajevo: Fondacija za socijalno uključivanje BiH, 54-66.

47

nisu namijenjene za direktno uključivanje lica sa invaliditetom u oblast radnog i drugog

angažmana. One daju pretpostavku razvoju sopstvenih resursa i aktiviranje preostalih

kapaciteta, kompetencija i mogućnosti lica sa invaliditetom u skladu sa njihovim zdravstvenim

stanjima. Problemi koji postoje u ostvarivanju zdravstvene zaštite lica sa invaliditetom utiču na

mogućnosti aktiviranja i stepen njihovog socijalnog uključivanja. Bez obzira na zakonsko

određenje o stopostotnoj pokrivenosti svih građana zdravstvenim osiguranjem, jedan značajan

dio lica sa invaliditetom nije pokriven ovom mjerom što direktno smanjuje njihove šanse za

radni angažman a time i za aktivitet.

Za pitanja podrške licima sa invaliditetom u zdravstvenom sistemu veoma su bitne odredbe

kojima se određuje šta obuhvata, gdje se provodi, koji je obim i koji su načini ostvarivanja prava

na medicinsku rehabilitaciju. Medicinska rehabilitacija se provodi u sistemu zdravstvene zaštite

na sva tri nivoa. Ona se provodi u centrima za mentalno zdravlje u zajednici i centrima za

fizikalnu rehabilitaciju na nivou primarne zdravstvene zaštite; u bolnicama na sekundarnom

nivou i u Univerzitetskoj bolnici Klinički centar Banja Luka na tercijarnom nivou zdravstvene

zaštite. Takođe, usluge rehabilitacije se provode i u specijalizovanim zdravstvenim ustanovama

kao što su zavodi i banjska lječilišta.

Drugi set mjera u oblasti zdravstvene zaštite koji je takođe važan za lica sa invaliditetom

definisan je Pravilnikom o medicinsko-tehničkim pomagalima kojim se definišu uslovi i način

ostvarivanja prava na ortopedska i druga pomagala. Pomagala su neophodna kako bi se licima

sa invaliditetom omogućilo nesmetano funkcionisanje u društvu. Ona su namijenjena

funkcionalnoj i estetskoj zamjeni izgubljenih dijelova ekstremiteta ili nadoknadi i olakšavanju

vršenja odgovarajućih funkcija pojedinih ljudskih organa.

1.7. Mjere podrške u zakonima o obrazovanju

Sistemske mjere podrške licima sa invaliditetom u obrazovnom sistemu odnose se na razvoj i

jačanje ličnih resursa koji su preduslov njihovog radnog angažmana. Konačan cilj je njihovo

osposobljavanje za samostalan život. Obrazovanje je jedan od glavnih faktora izlaska lica sa

invaliditetom iz stanja socijalne i ekonomske zavisnosti. Zbog toga, usluge koje se u sistemu

obrazovanja pružaju licima sa invaliditetom predstavljaju aktivne mjere podrške

Obrazovanje lica sa invaliditetom u Republici Srpskoj se obezbjeđuje u okviru redovnog

obrazovnog procesa koji je regulisan zakonima o predškolskom, osnovnoškolskom,

srednjoškolskom i visokoškolskom obrazovanju. Postojeći propisi u ovoj oblasti zabranjuju sve

vidove diskriminacije po osnovu invalidnosti i omogućavaju licima sa invaliditetom da proces

školovanja nastave zajedno sa ostalom školskom djecom. Zbog specifičnih potreba, jedan dio

djece sa invaliditetom se školuje u specijalizovanim obrazovnim institucijama.

48

Inkluzivni model obrazovanja podrazumijeva uključivanje lica sa invaliditetom u opštu školsku

populaciju. Takav pristup zahtijeva postojanje dovoljnih resursa i maksimalnu prilagodljivost

procesa obrazovanja i kapaciteta postojećih obrazovno-vaspitnih ustanova potrebama lica sa

invaliditetom. Međutim, u stvarnosti su veoma rijetke obrazovne ustanove koje su u potpunosti

pripremljene za inkluzivno obrazovanje.

U redovnim školama školuje se oko 1303 učenika sa invaliditetom, u specijalnim odjeljenjima u

redovnim školama 147 učenika sa invaliditetom, a u specijalnim ustanovama na nivou osnovnog

obrazovanja 247 učenika (tabela 1).

Tabela 1. Broj djece/učenika sa invaliditetom i ukupan broj djece/učenika u redovnim vaspitno-

obrazovnim ustanovama različitih nivoa u RS, u periodu od školske 2010/2011. do školske 2014/2015.

godine15

Redovne

vaspitno-

obrazovne

ustanove

2010/11. 2011/12. 2012/13. 2013/14. 2014/15.

Broj

DSI

Ukupan

broj

djece

Broj

DSI

Ukupan

broj

djece

Broj

DSI

Ukupa

n broj

djece

Broj

DSI

Ukupa

n broj

djece

Broj

DSI

Ukupa

n broj

djece

Predškolske 64 6.583 73 6.394 102 6.731 138 7.369 195 7.599

Osnovnoškolske 1.284 104.625 1.198 100.966 1.095 98.599 1.057 96.524 1.290 95.223

Srednjoškolske 290 48.788 483 50.452 497 49.367 403 46.421 376 43.975

Problemi sa kojima se suočavaju djeca i mladi sa invaliditetom u ostvarivanju mjera podrške u

obrazovnom sistemu su vezani za: loše prostorne i materijalne uslovi, nepristupačna sredstva

javnog transporta, arhitektonsko-urbanističke i informacijske barijere, nedovoljnu

osposobljenost stručnog kadra, neprilagođene udžbenike, literaturu i didaktička sredstva16.

Uredbom o pedagoškim standardima i normativima i Uredbom o izmjenama i dopunama

Uredbe o pedagoškim standardima i normativima jasno se prepoznaju potrebe i definišu uslovi

za školovanje učenika sa invaliditetom. Gotovo sve osnovne škole i veći broj srednjih škola

obrazuju učenike sa invaliditetom i prepoznatljiva je potreba za zapošljavanjem defektologa i

logopeda u osnovnim i srednjim školama. Međutim, dinamika zapošljavanja defektologa, kao i

dosljedna primjena Uredbe o pedagoškim standardima su uslovljena raspoloživim sredstvima i

finansijama. Za prevazilaženje trenutne situacije formirani su „Mobilni timovi“.

Ministarstvo prosvjete i kulture RS ne vodi posebne podatke o ulaganjima u mjere koje su

namijenjene ili ih koriste djeca i omladina sa invaliditetom.

15

Narodna skupština RS. (2017). Nacrt Strategije unapređenja društvenog položaja lica sa invaliditetom Republike Srpske2017-2026 16

ACED. (2012). Izvještaj o stanju u oblasti invalidnosti u Bosni i Hercegovini. Banja Luka: ACED.

49

ZAKLJUČNA RAZMATRANJA Provedena analiza je pokazala da sistemi socijalne politike u Republici Srpskoj imaju izgrađene mjere sistemske podrške licima sa invaliditetom. Te mjere su najvećim dijelom definisane kao tradicionalni koncept pružanja neposredne pomoći koja se realizuje kao novčana davanja i različite vrste usluga (pasivne mjere) dok su veoma malo zastupljenje usluge koje su usmjerene na aktivaciju lica sa invaliditetom (aktivne mjere).

Podrška licima sa invaliditetom definisana je u nekoliko zakona koji regulišu različite vrste socijalnih prestacija koje država obezbjeđuje kroz javne budžete ili putem saradnje sa nevladinim organizacijama i privrednim subjektima.

Država je kroz zakonska određenja dala odgovor na stanje potreba lica sa invaliditetom kao posebno socijalno osjetljive grupe stanovništva. Na to ju obavezuju i potpisani međunarodni dokumenti iz oblasti zaštite prava lica sa invaliditetom koje su potpisali BiH i Republika Srpska. Međutim, stiče se dojam da Republika Srpska nema jedinstven pristup kada se tiče politike u oblasti invalidnosti na što ukazuju brojne nedoumice koje proizilaze iz strukture postojećeg koncepta društvene brige o licima sa invaliditetom17.

Na drugoj strani, država ulaže značajna sredstva za podršku licima sa invaliditetom kroz različite vrste finansiranja (naknade i grantovi). Takođe, značajni dijelovi sistema i sistemske mjere su usmjereni prema licima sa invaliditetom (zdravstveni, penzioni). Ta sredstva nisu mala i ona značajno opterećuju Budžet Republike Srpske i budžete lokalnih zajednica. Postavlja se pitanje da li su efekti društvene podrške licima sa invaliditetom ekvivalentni uloženim sredstvima i koji su to problemi sistemske podrške licima sa invaliditetom u Republici Srpskoj?

Kada se posmatra opšti koncept društvene brige o licima sa invaliditetom u Republici Srpskoj mogu se uočiti sljedeći problemi:

- Ne postoji jedinstvena sistemska definicija lica sa invaliditetom. - Ne postoji jedinstveno određivanje kategorija invalidnosti, - Ne postoji sistemsko određenje praga socijalne sigurnosti za lica sa invaliditetom. - Ne postoji jedinstvena procedura i metoda određivanja stepena invalidnosti. - Prisutna je sistemska diskriminacija lica sa invaliditetom po mjestu i uzroku nastanka

invaliditeta koja se ogleda u različitim pravima, različitim iznosima za ista prava i različitim definicijama pojedinih prava.

- Postoje jasne razlike u opsegu i vrsti prava koja mogu uživati osobe sa invaliditetom ovisno o vrsti invaliditeta.

- Prisutna su različita teorijska i metodološka polazišta u određivanju prava i obaveza lica sa invaliditetom u pojedinim sistemima.

17 Lepir, Lj. (2014b). Ka reformi socijalne zaštite u Republici Srpskoj, u: Novaković, N. ur. (2014). Socijalna

uključenost, diskurs ili novi koncept. Banja Luka: BLC, Beseda, 7-15.

50

- Postojeći razvojni dokumenti (Ekonomska politika, Strategija unapređenja društvenog položaja lica sa invaliditetom) isključivo su upućeni na održivost sistema i budžeta, a zanemarene su stvarne potrebe lica sa invaliditetom.

- Deprimira veliki nesklad između visokih standarda poštivanja prava lica sa invaliditetom u zakonima i mala primjene tih vrijednosti u sistemima javnih politika.

- Ne postoji jedinstvena politika prema korisničkim udruženjima i njihovoj ulozi u društvu (pitanje statusa udruženja od javnog interesa i pitanje finansiranja udruženja).

Analiza mjera, prava i usluga u postojećim zakonima dovodi do sljedećih zaključaka vezano za karakteristike aktuelnog koncepta usluga podrške licima sa invaliditetom u Republici Srpskoj:

- Lica sa invaliditetom se u zakonodavstvu RS tretiraju kao posebna socijalno osjetljiva grupa korisnika kojoj su namijenjena neka ekskluzivna prava.

- Licima sa invaliditetom zakonodavno nije uskraćeno ni jedno pravo koje pripada i ostalim korisnicima.

- Lica sa invaliditetom imaju pristup pojedinim pravima po posebnim (olakšavajućim) kriterijima.

- Neke mjere prema licima sa invaliditetom u postojećim zakonima su svedena na isključivo deklarativna prava.

- Postoji nesrazmjer između zastupljenosti novčanih davanja i usluga podrške u odnosu na izdvojena sredstva.

Analiza aktivnih i pasivnih mjera podrške prema licima sa invaliditetom u postojećem zakonodavstvu ukazuje na sljedeće:

- Veoma mali broj prava i usluga imaju karakter aktivnih mjera podrške, većina ih imaju karakteristike pasivnih mjera podrške.

- Aktuelni postupak ostvarivanja prava (upravni postupak) nije prikladan i predstavlja otežavajuću činjenicu u ostvarivanju aktivnih mjera podrške.

- U postojećim zakonima mali broj je mjera koje su usmjerene prema aktivaciji korisnika.

- Sadržaji postojećih mjera podrške su siromašni aktivnostima koje navode na aktivaciju korisnika.

- Ostvarivanje postojećih prava nije uslovljeno kriterijima koji upućuju na promjenu ponašanja korisnika i njegovu aktivaciju.

- Visina sredstava koja se dodjeljuju po osnovu korištenja pojedinih prava i usluga podrške je niska i djeluje destimulizirajuće na korisnika.

- Mjere u postojećim zakonima koje imaju formu aktivnih mjera podrške malo se koriste u intervencijama prema korisnicima.

Analiza se bavila mogućnošću uvođenja socijalnog preduzetništva kao novog koncepta socijalne

podrške licima sa invaliditetom. Takođe, analizirana je uloga Fonda za profesionalnu

rehabilitaciju i zapošljavanje invalida u kontekstu uvođenja i podržavanja aktivnih mjera u

sistemu zapošljavanja lica sa invaliditetom. Na osnovu provedenih analiza dobiveni su sljedeći

zaključci:

51

- Republika Srpska nije sistemski regulisala socijalno preduzetništvo kao novi koncept socijalne podrške licima sa invaliditetom,

- Ne postoje sistematske pretpostavke za uvođenje socijalnog preduzetništva,

- Navođenje razvoja socijalnog preduzetništva kao strateškog cilja Vlade RS nije razrađeno već je zadržano na deklarativnom nivou.

- Fond za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje invalida je usmjeren na pružanje

podrške licima sa invaliditetom i poslodavcima u cilju većeg zapošljavanja i

samozapošljavanja lica sa invaliditetom. Njegov razvoj nije bio usmjeren u pravcu

jačanja institucionalnih kapaciteta za razvoj socijalnog preduzetništva kao modela

socijalne podrške i aktiviranja lica sa invaliditetom.

PREPORUKE Provedena analiza postojećeg zakonodavstva i osnovni nalazi provedenog istraživanja upućuju da javni sistemi društvene podrške licima sa invaliditetom u Republici Srpskoj imaju nedostataka koji proizlaze iz konceptualnih i sadržajnih određenja što utiče na nedovoljnu efikasnost postojećih sistemskih rješenja. Ekonomska kriza i nedostatak sredstava u javnim budžetima samo dodatno usložnjavaju problem. Kako bi se uskladile obaveze države prema licima sa invaliditetom i mogućnosti javnih finansija potrebno je reformisati postojeće sisteme socijalne politike. Jedan od mogućih pravaca je i preusmjeravanje sistemskog djelovanja prema uvođenju aktivnih mjera podrške licima sa invaliditetom. U tom smislu, provedena analiza ukazuje da je potrebno:

- Preispitati postojeće mjere podrške u svim javnim sistemima koje se pružaju licima sa invaliditetom, njihovu efikasnost i ekonomsku održivost,

- Izvršiti reformu zakonodavstva u oblasti socijalne zaštite i radnog angažmana lica sa invaliditetom,

- Strukturalno povezati sistem socijalne zaštite i sistem zapošljavanja lica sa invaliditetom na način da se ostvarivanje prava dijelom uslovi radnim aktivitetom korisnika, a u skladu sa njihovim sposobnostima,

- Otvoriti konkretne programe na lokalnom nivou za poticanje radnog aktiviteta lica sa invaliditetom,

- Sistemski definisati koncept socijalnog preduzetništva (strategija, zakonska regulativa, institucionalno organizovanje),

- Kadrovski i zakonodavno ojačati poziciju i ulogu Fonda za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom u smjeru praćenja provedbe zakonom definisanih mjera podrške i smjeru podrške konceptu socijalnog preduzetništva,

- Ojačati Fond za profesionalnu rehabilitaciju, osposobljavanje i zapošljavanje invalida u pravcu podrške socijalnom preduzetništvu,

52

- Provoditi programe na jačanju radnih kompetencija lica sa invaliditetom što podrazumijeva, pored ostalog, veće prisustvo informaciono-komunikacijskih tehnologija prilagođenih licima sa invaliditetom i njihovim potrebama u javnim sistemima društvene podrške.

53

V. ANALIZA AKTIVNIH I PASIVNIH MJERA

SISTEMSKE PODRŠKE LICIMA SA

INVALIDITETOM U FEDERACIJI BOSNE I

HERCEGOVINE


54

Sadržaj

UVOD ...................................................................................................................................................... 55

1. SISTEMSKE MJERE PODRŠKE PREMA LICIMA SA INVALIDITETOM ............................................ 56

1.1. Mjere podrške osobama sa invaliditetom u Zakonu o profesionalnoj rehabilitaciji,

osposobljavanju i zapošljavanju osoba sa invaliditetom ....................................................... 56

1.2. Uloga Fonda za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom u

FBIH ........................................................................................................................................ 60

1.3. Rezultati dosadašnjeg rada Fonda za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba

sa invaliditetom ..................................................................................................................... 62

1.4. Mjere podrške osobama sa invaliditetom kroz druge zakone i mjere u Federaciji BiH . 65

ZAKLJUČNA RAZMATRANJA .......................................................................................................... 69

PREPORUKE ................................................................................................................................... 72

55

UVOD

U Federaciji Bosne i Hercegovine, u julu 2011. godine usvojena je Strategija za izjednačavanje

mogućnosti za osobe sa invaliditetom u Federaciji BiH 2011–2015, kojom su precizirane mjere i

aktivnosti sa ciljem omogućavanja uživanja prava osoba sa invaliditetom u punom kapacitetu, u

svim oblastima društvenog djelovanja.

U vladinom Izvještaju analize implementacije Strategije za izjednačavanje mogućnosti za osobe

sa invaliditetom u Federaciji BiH 2011-2015. godine, zaključeno je da su najslabiju uključenost u

izvršavanje dodijeljenih obaveza pokazali resori prostornog uređenja, kulture i sporta i boračko-

invalidske zaštite, na svim nivoima.

Posmatrano po sektorima, ustanovljeno je da je najbolji indeks provedbe ciljeva, mjera i

aktivnosti utvrđen u oblasti profesionalne rehabilitacije i zapošljavanja. Ipak i u ovoj oblasti nije

utvrđena provedba jedne važne mjere, koja se odnosi na uspostavljanje i razvijanje mreže

centara za profesionalnu rehabilitaciju. Najniži indeks provedbe utvrđen je za oblasti Porodica i

Istraživanje i razvoj, gdje gotovo ništa nije urađeno.

Osim oblasti profesionalne rehabilitacije i zapošljavanja, utvrđeno je da ni jedna oblast nije u

potpunosti riješila primarno pitanje i obavezu, a to je donošenje i usklađivanje propisa, kao

neophodan osnov svih ostalih aktivnosti.

Između ostalog, date su ključne preporuke da se: a) prilikom definiranja ciljeva mjera i

aktivnosti povede računa da se ne ponovi komplementarnost među oblastima; b) pitanja

pristupačnosti, uključenosti, sudjelovanja, saradnje i podizanja svijesti, ne definiraju posebno,

nego trebaju biti uključene u sve oblasti. Dakle, trebaju biti pravilo, a ne forma; c) definira

forma koordinacije implementacije, kako po horizontali, tako i po vertikali; d) Preciznije definira

metodologija praćenja i evaluacije, te obaveze izvještavanja; e) Predvidi tijelo, koje će imenovati

VFBiH, a koje će imati obavezu i mandat da osigura odgovarajuću implementaciju i predlaže

rješenja u slučaju problema u implementaciji.

U skladu sa iznad navedenim preporukama, te uočenim problemima i nedostacima u realizaciji

Strategije, u decembru 2016. godine usvojena je Strategija za unapređenje prava i položaja

osoba s invaliditetom u Federaciji Bosne i Hercegovine 2016-2021.

56

1. SISTEMSKE MJERE PODRŠKE PREMA LICIMA SA INVALIDITETOM

Kada je riječ o sistemskoj podršci osoba sa invaliditetom unutar pravnog okvira u Federaciji

Bosne i Hercegovine, veći broj zakona i podzakonskih akata tretira ovu kategoriju stanovništva,

bilo na posredan ili neposredan način.

Naročito relevantni zakoni na nivou Federacije BiH kojima je regulirana oblast prava osoba sa

invaliditetom su Zakon o osnovama socijalne zaštite civilnih žrtava rata i zaštite obitelji sa

djecom, te Zakon o pravima branilaca i članova njihovih porodica, uz više drugih vezanih zakona

koji se bave oblastima socijalne i boračke zaštite, poput Zakona o osnivanju Instituta za

medicinsko vještačenje, Zakona o preuzimanju prava i obaveza osnivača nad ustanovama

socijalne skrbi u Federaciji BiH, Zakona o osnovnim pravima vojnih invalida i porodica palih

branitelja i dr.

U Zastupničkom domu Parlamenta FBiH je upravo u periodu izrade ovog dokumenta usvojen

Zakon o hraniteljstvu koji se djelimično bavi i problematikom osoba sa invaliditetom.

U Bosni i Hercegovini je Ustavom precizirano da su Konvencije UN-a o ljudskim pravima koje su

kooptirane u Ustav nadređene svim drugim ustavnim, zakonskim i podzakonskim odredbama.

Pored Konvencije o pravima osoba sa invaliditetom koju se naša država obvezala provoditi,

Bosna i Hercegovina u svom Ustavu ima šesnaest integrisanih međunarodnih Konvencija ili

Paktova, od kojih se neki također bave pravima osoba sa invaliditetom. U tu grupu spadaju

Evropska konvencija o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda s pripadajućim Protokolima,

Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima s pripadajućim fakultativnim protokolima,

Konvencija o eliminaciji svih oblika rasne diskriminacije, te Pakt o ekonomskim, socijalnim i

kulturnim pravima.

U sklopu preuzetih međunarodnih obaveza definisanih iznad navedenim dokumentima, kao i

uspostavljenog pravnog okvira unutar države i entiteta Federacije BiH, ustanovljeni su različiti

oblici sistemske podrške osobama sa invaliditetom, od kojih je temeljni dokument Zakon o

profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i upošljavanju osoba s invaliditetom u Federaciji

Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Zakon).

1.1. Mjere podrške osobama sa invaliditetom u Zakonu o profesionalnoj

rehabilitaciji, osposobljavanju i zapošljavanju osoba sa invaliditetom

Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i upošljavanju osoba s invaliditetom u

Federaciji Bosne i Hercegovine iz februara 2010. godine predstavlja pravni okvir kojim je po prvi

put sistematično i koncentrirano adresirano pitanje radnog statusa osoba sa invaliditetom i

57

obaveza Federacije BiH prema ovim kategorijama. Ipak, zakon ne nudi rješenja za sva

relevantna pitanja, te sadrži određene nedorečenosti, naročito u pogledu kontrole i nadzora

nad radom pravnih subjekata koji podliježu ovom zakonu i njegovim odredbama.

Članom 9. Zakona precizirano je da profesionalnu rehabilitaciju čine „mjere i aktivnosti što se

izvode kako bi se osoba s invaliditetom osposobila za odgovarajući posao, uposlila, posao

zadržala i u njemu napredovala ili promijenila zanimanje.“ Članom 10. Zakona je kroz četrnaest

stavova detaljnije propisano koje su to mjere i aktivnosti, a podrazumijevaju sljedeće:

analiza tržišta rada, mogućnost upošljavanja i uključivanja u rad,

procjena mogućnosti izvođenja, razvitka i usavršavanja programa profesionalnog

osposobljavanja,

radno osposobljavanje, dokvalifikacija, prekvalifikacija, održavanje i usavršavanje

radnih sposobnosti do uposlenja,

izrada plana potrebne opreme i sredstava za rad,

informiranje i savjetovanje o pomoćnoj tehnologiji u učenju i radu,

pojedinačni i zajednički programi za uključivanje osoba s invaliditetom u

zajednicu,

prijedlozi o primjeni različitih tehnologija i tehnika u učenju i radu, uz procjenu

mogućnosti primjene,

razvitak motivacije i osposobljavanje osoba s invaliditetom o korištenju odabrane

tehnologije,

informiranje i potpora u izvorima finansiranja,

pripremanje i stručna pomoć pri osposobljavanju i obrazovanju,

tehnička pomoć, potpora, praćenje i procjena rezultata u primjeni ovih mjera i

aktivnosti,

pripremanje osoba s invaliditetom na radnom mjestu po uposlenju i druge mjere

i aktivnosti od značaja za profesionalnu rehabilitaciju osoba s invaliditetom.

Istim članom Zakona data je osnovna definicija pojma profesionalne rehabilitacije, gdje je, uz

utvrđivanje preostalih radnih sposbnosti, težište stavljeno na „profesionalno informiranje,

savjetovanje i procjenu profesionalnih mogućnosti“ (stav 2), „analizu tržišta rada, mogućnosti

upošljavanja i uključivanja u rad“ (stav 3), „procjenu mogućnosti izvođenja, razvitka i

usavršavanja programa profesionalnog osposobljavanja“ (stav 4), te na kraju i na „radno

58

osposobljavanje, dokvalifikaciju, prekvalifikaciju, održavanje i usavršavanje radnih sposobnosti

do uposlenja“ (stav 5).

U članu 7. Zakona precizirano je da osoba sa invaliditetom doprinosi svojoj profesionalnoj

rehabilitaciji i upošljavanju, između ostalog i „školovanjem i stručnim osposobljavanjem, ovisno

o svojim mogućnostima, sklonostima i sposobnostima“ (stav 1), „prihvatanjem ponude za

promjenu radnog mjesta odnosno rasporeda na druge odgovarajuće poslove zbog prestanka

potrebe ili nemogućnosti obavljanja dosadašnjih poslova“ (stav 5), te „stručnim

osposobljavanjem tijekom rada, po potrebi i dokvalifikacijom i prekvalifikacijom, radi

zadržavanja uposlenja“ (stav 6).

Član 15. Zakona navodi da pravo na upošljavanje pod posebnim uvjetima imaju lica s

invaliditetom s najmanje 60% invaliditeta, lica s najmanje 70% tjelesnog oštećenja, ukoliko to

oštećenje ima za posljedicu smanjenje radne sposobnosti iz člana 3. Zakona i lica sa lakom i

umjerenom mentalnom retardacijom.

U članovima 21 - 36. Zakona određene su norme i pravila za stjecanje statusa privrednog

društva za upošljavanje osoba sa invaliditetom, statusa zaštitne radionice i radnog centra, te

prava za samozapošljavanje i zapošljavanje u samostalnoj djelatnosti.

Član 50. Zakona daje prednost obrtima u vlasništvu osoba sa invaliditetom, društvima za

zapošljavanje osoba sa invaliditetom i zaštitnim radionicama u postupcima javnih nabavki, pa je

tako određeno da su državna tijela, tijela pravosuđa, tijela lokalne uprave, javne službe,

ustanove, fondovi, javna poduzeća, privredna društva i druge pravne osobe koje nisu osnovane

za zapošljavanje osoba s invaliditetom, u skladu sa zakonom, osim privrednih društava čiji

većinski vlasnik kapitala nije država, dužni najmanje 35% svojih potreba za proizvodima i

uslugama, koje proizvode i pružaju privredna društva za upošljavanje osoba s invaliditetom,

zaštitne radionice i samostalne djelatnosti u vlasništvu osoba s invaliditetom, zadovoljavati od

ovih privrednih društava, zaštitnih radionica i samostalnih djelatnosti u vlasništvu osoba s

invaliditetom, pod uvjetima koji vrijede na tržištu.

Ugovorno tijelo prema istom članu Zakona obavezno primjenjuje preferencijalni tretman od

20% ukupnih uvjeta tendera u skladu sa Zakonu o javnim nabavama.

U skladu sa članom 38. Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i upošljavanju

osoba sa invaliditetom, evidenciju o osobama sa invaliditetom vodi služba za upošljavanje

mjerodavna prema prebivalištu osobe sa invaliditetom. Na osnovu stava (3) iste tačke Zakona,

sadržaj evidencije i njenog vođenja preciziran je Pravilnikom o sadržaju i načinu vođenja

evidencija zaposlenih osoba sa invaliditetom koji je propisao resorni ministar (Službene novine

Federacije Bosne i Hercegovine br. 21 od 25. 4. 2011., str. 27-28.).

Članom 2. navedenog Pravilnika precizirano je koji su to organi, ustanove i drugi pravni subjeki

koji imaju obavezu vođenja evidencije iz navedene oblasti. Članom 7. istog Pravilnika propisano

59

je da se Fondu na godišnjoj osnovi dostavljaju jedino i isključivo evidencije o plaćama uposlenih

osoba sa invaliditetom.

Članom 66. Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i upošljavanju osoba sa

invaliditetom, u stavu (2) je precizirano da nadzor nad stručnim radom ustanova, gospodarskih

društava i zaštitnih radionica vrši federalno ministarstvo i kantonalna ministarstva mjerodavna

za poslove rada i socijalne politike, svako u okviru svoje mjerodavnosti.

Pravilnik o sadržaju i načinu provođenja nadzora nad zakonitošću rada, općih akata i stručnog

rada ustanova, privrednih društava, zaštitnih radionica i radnog centra, donesen od Federalnog

ministarstva rada i socijalne politike, u članu 3. precizira da nadzor nad stručnim radom

privrednih društava i zaštitnih radionica za zapošljavanje osoba sa invaliditetom, ako vrše radno

osposobljavanje i ustanova za profesionalnu rehabilitaciju i radnih centara, vrši Federalno

ministarstvo rada i socijalne politike (Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine br. 21 od

25. 4. 2011., str. 19).

Član 2. istog Pravilnika kaže da nadzor nad zakonitošću rada i općih akata ustanova za

profesionalnu rehabilitaciju, privrednih društava, zaštitnih radionica i radnih centara vrši

Federalno ministarstvo rada i socijalne politike i Federalno ministarstvo finansija.

Fond ima zadaću da, u skladu sa članom 58. stav (5) i (6) Zakona, vrši nadzor nad ostvarivanjem

prava na novčanu nadoknadu i stimulans i korištenja drugih sredstava Fonda, te nadzire

validnost obračuna novčane nadoknade i vjerodostojnost priloženih dokaza i drugih

dokumenata.

Pravilnik o sadržaju i načinu provođenja nadzora nad zakonitošću rada, općih akata i stručnog

rada ustanova, privrednih društava, zaštitnih radionica i radnog centra, u članu 5. kaže da se

nadzor iz člana 3. vrši na temelju godišnjeg programa koji utvrdi resorno ministarstvo, ili po

prijedlogu zaposlene osobe sa invaliditetom, korisnika usluga, privrednih društava i zaštitnih

radionica, ustanova za profesionalnu rehabilitaciju i radnih centara, kao i na temelju prijedloga

zainteresovanih organa i organizacija.

Članom 18. Zakona propisano je da su privredni subjekti koji ne upošljavaju minimalni propisani

broj osoba sa invaliditetom u odnosu na ukupan broj uposlenih (jedna osoba sa invaliditetom

na 16 uposlenih), dužni mjesečno pri isplati plata obračunati i uplatiti u Fond za novčani iznos u

visini 25% prosječne plate u Federaciji, za svaku osobu s invaliditetom koju su bili dužni uposliti

po Zakonu.

U članu 19. Zakona definirano je da pravni i drugi pravni subjekti koji podliježu obavezi

upošljavanja osoba s invaliditetom, prilikom isplate plata trebaju uplaćivati u Fond poseban

novčani iznos u visini 0,5% iznosa isplaćene mjesečne bruto plate svih uposlenika, izuzev ako

upošljavaju osobe s invaliditetom u omjeru propisanim članom 18. Zakona.

60

Član 59. Zakona propisuje da Fond prihode ostvaruje i putem sredstava Federalnoga zavoda za

upošljavanje u iznosu od 10% sredstava planiranih financijskim planom Federalnog zavoda za

upošljavanje za aktivnu politiku upošljavanja u tekućoj godini, ali i sredstvima kantonalnih službi

za upošljavanje u iznosu od 5% sredstava planiranih finansijskim planom kantonalnih službi za

upošljavanje za aktivnu politiku upošljavanja u tekućoj godini.

Praksa pokazuje da kantonalne službe za zapošljavanje rijetko poštuju spomenutu obavezu. U

najvećoj mjeri obavezu ispunjava nadležna služba u Kantonu Sarajevo, koja učestvuje sa preko

90% od ukupnog iznosa sredstava napalaćenih od nadležnih službi po navedenom osnovu.

Ostale kantonalne službe uglavnom ne izdvajaju sredstva, ili periodično isplaćuju iznose koji su

u pravilu simbolični.

1.2. Uloga Fonda za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa

invaliditetom u FBIH

Uloga i svrha Fonda za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom

precizirana je Zakonom o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i upošljavanju osoba s

invaliditetom, a u skladu sa preuzetim obavezama naše države iz Standardnih pravila

Ujedinjenih nacija za izjednačavanje mogućnosti osoba s invaliditetom. Članom 58. Zakona

definisano je da Fond obavlja sljedeće poslove:

provodi politiku razvitka i unapređivanja profesionalne rehabilitacije i upošljavanja

osoba s invaliditetom, osim obrazovnih ustanova čija je osnovna djelatnost stjecanje

osnovnog i srednjeg obrazovanja,

finansira i sufinansira programe razvitka gospodarskih društava za upošljavanje osoba s

invaliditetom i zaštitnih radionica,

vrši isplate novčanih nadoknada i stimulansa,

finansira i sufinansira programe za održavanje uposlenosti osoba s invaliditetom;

vrši nadzor nad ostvarivanjem prava na novčanu nadoknadu i stimulans i korištenja

drugih sredstava Fonda;

nadzire ispravnost obračuna novčane nadoknade iz člana 53. Zakona i vjerodostojnost

priloženih dokaza i drugih dokumenata;

druge poslove predviđene Odlukom o osnivanju Fonda i Statutom Fonda;

Dakle, Fond je uspostavljen kao javna ustanova čije je primarna zadaća osiguranje materijalne

podrške pri profesionalnoj rehabilitaciji, odnosno zapošljavanju i stručnoj (pre)kvalifikaciji osoba

sa invaliditetom, u skladu sa mogućnostima i potrebama korisnika sredstava i tržišta rada.

61

Statutom Fonda nešto opsežnije su razrađene obaveze i zadaće u djelovanju ove javne

ustanove, gdje je pored zakonom propisanih poslova uključen i stav kojim je predviđeno da

Fond „ostvaruje saradnju sa međunarodnim i domaćim donatorskim, vladinim i nevladinim

organizacijama u cilju razvijanja projekata i prikupljanja sredstava u svrhu provođenja aktivnosti

Fonda“, što je dodatna djelatnost Fonda za čije klasificiranje kao određene vrste dodatne

djelatnosti postoje zakonske pretpostavke.

Naime, iako ne postoji izričit zakonski stav po pitanju saradnje sa različitim domaćim i

međunarodnim organizacijama, članom 62. Zakona u stavu 6. precizirano je da Fond između

ostalog prihode može ostvarivati i putem „donacija domaćih i stranih pravnih i fizičkih osoba“.

Fond, u skladu sa zakonskim i statutarnim obavezama, na godišnjoj osnovi usvaja interne akte,

odnosno sljedeće pravilnike:

- Pravilnik o ostvarivanju novčanih naknada i subvencija,

- Pravilnik o raspodjeli sredstava za finansiranje/sufinansiranje programa održivosti

zaposlenosti, razvoja privrednih društava za zapošljavanje osoba sa invaliditetom i

zaštitnih radionica, te programa profesionalne rehabilitacije osoba s invaliditetom,

- Pravilnik o raspodjeli sredstava Fonda za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje

osoba sa invaliditetom za dodjelu novčanog stimulansa za novo zapošljavanje osoba sa

invaliditetom;

Poslovnikom o radu Upravnog odbora Fonda za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje

osoba sa invaliditetom uređen je djelokrug aktivnosti i obaveza ovog upravnog organa.

Pravilnici drugih organa, prvenstveno resornog ministarstva, kojim je dodatno regulisana oblast

profesionalne rehabilitacije i zapošljavanja osoba sa invaliditetom, su:

- Pravilnik o sadržaju i načinu provođenja nadzora nad zakonitošću rada, općih akata i

stručnog rada ustanova, privrednih društava, zaštitnih radionica i radnog centra,

- Pravilnik o radnim mjestima i poslovima na kojima se pri zapošljavanju u javnom sektoru

daje prednost osobama sa 100% invaliditetom,

- Pravilnik o bližim uslovima u pogledu prostora, opreme i stručne spreme zaposlenika u

radnim centrima,

- Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja evidencija zaposlenih osoba sa invaliditetom;

Fondu je, za svrhu efektivnog obavljanja svojih redovnih djelatnosti, u skladu sa spomenutom

regulativom, nužna pomoć i podrška institucija na kantonalnom nivou, te zakonodavnih i

izvršnih organa na nivou FBiH, odnosno Parlamenta FBiH, resornog ministarstva i drugih

ministarstava i institucija, kao i njihova međusobna koordinacija aktivnosti, koja, kao što to

pokazuje analiza implementacije Strategije za izjednačavanje mogućnosti za osobe sa

invaliditetom u Federaciji BiH 2011. – 2015., često izostaje.

http://fprzoi.ba/wp-content/uploads/2013/03/Pravilnik-finansiranje-sufinansiranje-26.05.2015.pdf



http://fprzoi.ba/wp-content/uploads/2013/03/Pravilnik-o-raspodjeli-sred.-Fonda-za-nov%C4%8Dani-stimulans-26.05.2015.pdf



http://www.fprzoi.ba/wp-content/uploads/2014/10/poslovnik-1-Copy.pdf

http://www.fprzoi.ba/wp-content/uploads/2014/10/poslovnik-1-Copy.pdf

62

Nedostatak koordinacije u radu na polju ispunjenja obaveza u oblasti provedbe politika

ostvarenja socijalne ravnopravnosti osoba sa invaliditetom u radu većine institucija, a naročito

u odnosu prema aktivnostima Fonda, neposredno utječe na smanjenje mogućnosti i opsega

pomoći koja se pri rehabilitaciji i zapošljavanju nudi osobama sa invaliditetom. Naročito je

problematičan aspekt osiguranja poštivanja obaveza iz članova 18, 19, 50. i 59. Zakona o

profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i upošljavanju osoba s invaliditetom.

Tabelarni prikaz podzakonskih akata kojim je regulisan opseg djelatnosti Fonda, kako internih

tako i onih donesenih od Federalnog ministarstva rada i socijalne politike, ponuđen je ispod

(neki nazivi su skraćeni):

Tabela 1. Pravilnici resornog ministarstva

Tabela 2.2. Pravilnici Fonda

1.3. Rezultati dosadašnjeg rada Fonda za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje

osoba sa invaliditetom

U periodu od osnivanja Fonda za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa

invaliditetom u Federaciji BiH (u daljem tekstu: Fond) 2011. godine pa do kraja 2014. godine,

63

odnosno početka 2015. godine, Fond nije imao stalne upravljačke i rukovodne strukture, što je

u velikoj mjeri negativno utjecalo na efektivnost rada institucije u tom periodu.

Naime, kao ključni osnov za provedbu mjera profesionalne rehabilitacije, osposobljavanja i

zapošljavanja osoba sa invaliditetom u skladu sa obavezama iz Konvencije propisana je ranije

spominjana obaveza uplate posebnog doprinosa za ovu namjenu u članovima 18. i 19. Zakona.

Članom 18. Zakona definisano je sljedeće:

„Subjekti iz člana 15. stav 2. ovoga zakona (državna tijela, tijela pravosuđa, tijela lokalne uprave,

javne službe, ustanove, fondovi, javna poduzeća, privredna društva i druge pravne osobe koje

nisu osnovane za zapošljavanje osoba s invaliditetom, u skladu sa zakonom), dužni su te osobe

upošljavati srazmjerno ukupnom broju uposlenika u tom subjektu, i to:

• (...) do 31. decembra 2013. najmanje jednu osobu s invaliditetom na svakih 16

uposlenika.

Subjekti koji ne ispune obvezu iz stava 1. ovoga člana dužni su mjesečno pri isplati plaća

obračunati i uplatiti u Fond za podsticanje rehabilitacije i upošljavanja osoba s invaliditetom

novčani iznos u visini 25% prosječne plaće u Federaciji, za svaku osobu s invaliditetom koju su

bili dužni uposliti u skladu sa stavom 1. ovoga člana.“

Članom 19. Zakona, koji se osnosi na obavezu poslodavaca koji upošljavaju manje od 18

radnika, određeno je sljedeće:

„Privredni i drugi pravni subjekti koji su osnovani u skladu sa zakonom, a ne podliježu obavezi

upošljavanja osoba s invaliditetom iz članka 18. ovoga zakona, mogu upošljavati te osobe na

odgovarajuće poslove u skladu sa ovim zakonom i po toj osnovi ostvariti određene stimulanse i

povlastice, u skladu sa zakonom.

Pravni subjekti iz stava 1. ovoga člana dužni su svakog mjeseca, prilikom isplate plaća uplaćivati

u Fond poseban novčani iznos u visini 0,5% iznosa isplaćene mjesečne bruto-plaće svih

uposlenika, izuzev ako upošljavaju osobe s invaliditetom u skladu sa članom 18. stav 1. ovoga

zakona.“

Prema tome, svi poslodavci u Federaciji BiH, izuzev onih koji u skladu sa zakonom uživaju

poseban status (privredna društva za upošljavanje osoba s invaliditetom, zaštitne radionice i

samostalne djelatnosti), dužni su, ukoliko ne upošljavaju zakonom propisani broj osoba sa

invaliditetom, za namjenu poticanja profesionalne rehabilitacije, osposobljavanja i

zapošljavanja osoba sa invaliditetom u Fond uplatiti novčani iznos u visini 25% prosječne plaće u

Federaciji, za svaku osobu s invaliditetom koju su bili dužni uposliti, odnosno novčani iznos u

visini 0,5% iznosa isplaćene mjesečne bruto-plaće svih uposlenika, ukoliko upošljavaju manje od

16 radnika.

64

Fond je u 2015. godini, po stupanju na dužnost novih, stalnih upravnih i rukovodnih struktura,

pristupio izradi Uputstva i obrazaca za vođenje evidencija o poslodavcima, platama i iznosu

posebnog doprinosa te zaposlenim osobama sa invaliditetom (obrazac EP) koji su objavljeni u

„Službenim novinama FBiH“ br. 52/15 i 64/15, te su kreirane popratne tehničke pretpostavke za

efikasno procesuiranje podataka, odnosno stavljen je u funkciju posebno kreirani softver.

Na taj način je po prvi put stvorena osnova za evidentiranje obaveza poslodavaca iz javnog i

privatnog sektora, a proces evidentiranja poslodavaca i njihovih obaveza je intenziviran u drugoj

polovini 2015. godine i u 2016. godini.

Nakon kreiranja softverske osnove i, po prvi put, uspostave baze podataka koje su poslodavci

dužni popuniti, utvrđeno je da obavezu uplate doprinosa po osnovu članova 18. i 19. Zakona, na

redovnoj (mjesečnoj) osnovi u prosjeku ispunjava 10.500 poslodavaca. Broj privatnih subjekata

koji su ikada (djelomično) uplatili poseban doprinos na račun Fonda je približno 15.000.

Prema podacima iz baze podataka Fonda, na osnovu popunjenja EP obrazaca putem kojih

poslodavci evidentiraju svoje obaveze po navedenim članovima Zakona, u prosjeku oko 15.000

poslodavaca u FBiH u određenoj mjeri poštuje zakonsku obavezu.

Prema podacima Porezne uprave FBiH, u Federaciji BiH su registrovana 55.804 subjekta

obveznika uplate posebnog doprinosa, iz čega proizlazi da preko 40.000 poslodavaca u cjelosti

ne poštuje zakonsku obavezu koja je temelj za osiguranje poštivanja osnovnih ljudskih prava

osoba sa invaliditetom definisanih Konvencijom o pravima osoba sa invaliditetom. Iako svi

poslodavci na redovnoj osnovi izmiruju druge obaveze i uplaćuju ostale obavezne poreze i

doprinose, svojim izborom da krše spomenute odredbe Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji,

osposobljavanju i upošljavanju osoba s invaliditetom i da ne uplaćuju poseban doprinos za

poticanje profesionalne rehabilitacije, osposobljavanja i zapošljavanja osoba sa invaliditetom, ti

poslodavci vrše očitu i namjernu diskriminaciju osoba sa invaliditetom.

Fond sada kontinuirano provodi aktivnosti na ostvarenju uvećanja naplate posebnog doprinosa

za poticanje zapošljavanja i profesionalne rehabilitacije osoba sa invaliditetom po osnovu

članova 18. i 19. Zakona, što je rezultiralo povećanjem prihoda Fonda po ovoj osnovi.

Uz približno 15.000 privrednih subjekata koji su bilo kada izvršila barem jednu uplatu

posebnog doprinosa prema šifri prihoda 722569, 75 subjekata je izvršilo uplatu prema šifri

prihoda 722568 koja se odnosi na subjeke sa statusom javnog organa ili preduzeća. Od ukupnog

iznosa uplaćenih sredstava po osnovu posebnog doprinosa iz predmetnih članova Zakona, 95%

doznačenih sredstava predstavljaju uplate subjekata sa statusom privatnih poslodavaca, dok 5%

doznačenih sredstava uplaćuju subjekti sa statusom javnih organa ili preduzeća.

Na osnovu evidencije o uplati posebnog doprinosa, Fond je na adresu više od dvije hiljade tzv.

velikih poslodavaca za koje je utvrđeno da ne poštuju zakonsku obavezu uputio opomene pred

65

tužbu. Nakon poduzimanja ove mjere, jedan broj poslodavaca je postupio po opomeni i izvršio

uplatu dugovanja.

U konačnici, uspostavom evidencije i poduzimanjem drugih popratnih pravnih aktivnosti i mjera

prema poslodavcima od strane Fonda, naplata posebnog doprinosa u prvom polugodištu 2016.

godine porasla je za 51,75% u odnosu na isti period prošle godine.

Neposredan efekat poduzetih mjera ogleda se u činjenici da je Fond u periodu od proteklih 20

mjeseci osigurao neposredno zaposlenje više od 1350 osoba sa invaliditetom. Poređenja radi, u

periodu od osnivanja Fonda pa do 2015. godine ukupno je podržano uposlenje za nešto više od

650 osoba sa invaliditetom. Sredstvima Fonda je u navedenom periodu od 20 mjeseci osigurana

podrška zaposlenju, održivosti uposlenosti osoba sa invaliditetom i njihovoj profesionalnoj

rehabilitaciji za 1987 osoba sa invaliditetom.

Na osnovu porasta prihoda, Fond je u mogućnosti izdvajati značajnija sredstva za poticanje

profesionalne rehabilitacije i zapošljavanje osoba sa invaliditetom. Tako, samo za prvi javni

poziv za raspodjelu sredstava Fonda u 2017. godini Fond planira izdvojiti više od 7.000.000,00

KM za namjene novog upošljavanja, održivosti razine uposlenosti osoba sa invaliditetom i

njihove profesionalne rehabilitacije, te razvoja privrednih društava i zaštitnih radionica.

Navedenim sredstvima se planira omogućiti novo upošljavanje za 500 osoba sa invaliditetom.

Jednako tako, rashodi Fonda su također u kontinuiranom porastu. Tako je u odnosu na isti

period prošle godine, Fond u periodu prva tri mjeseca tekuće godine isplatio 69,10% više

sredstava na ime refundacije doprinosa, poreza na dohodak i subvencije neto plaće subjektima

koji imaju pravo na ovaj vid podrške u skladu sa zakonom.

1.4. Mjere podrške osobama sa invaliditetom kroz druge zakone i mjere u Federaciji

BiH

U odnosu na populaciju lica sa stečenim ratnim invaliditetom, zakoni koji tretiraju prava takvih

osoba u Federaciji BiH su Zakon o pravima branilaca i članova njihovih porodica i Zakon o

osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite obitelji s djecom, koji tretira i

opću populaciju osoba sa invaliditetom. Ranije spominjana Strategija za unapređenje prava i

položaja osoba s invaliditetom u Federaciji Bosne i Hercegovine 2016-2021. nudi i određuje

okvir djelovanja uz preciziranje konkretnih obaveza pojedinih institucija i organa u ovoj oblasti.

Zakonom o pravima branilaca i članova njihovih porodica predviđeno je ostvarenje određenih

prava po osnovu ratnog invaliditeta sa utvrđenim procentom invaliditeta od 20% i više. Ovim

zakonom je određeno da u prava ratnih vojnih invalida spadaju prava na ličnu invalidninu,

dodatak za njegu i pomoć od drugog lica, ortopedski dodatak i druga prava iz glave VI zakona.

Lična invalidnina ratnog vojnog invalida utvrđuje se u mjesečnom iznosu, prema grupi vojnog

invaliditeta.

66

Pravo na dodatak za njegu i pomoć od drugog lica imaju ratni vojni invalidi od I do IV grupe (od

43-100% utvrđenog stepena invaliditeta), koji su nesposobni za vršenje osnovnih životnih

potreba bez pomoći drugog lica.

Pravo na ortopedski dodatak ima ratni vojni invalid kome je nadležna ljekarska komisija utvrdila

vojni invaliditet zbog oštećenja organizma koja su neposredna posljedica zadobijene rane,

povrede, bolesti ili pogoršanja bolesti koja je prouzrokovala amputaciju ekstremiteta ili teško

oštećenje funkcije ekstremiteta, kao i zbog gubitka vida na oba oka ili enukleacije jednog oka.

Oštećenja organizma razvrstavaju se u tri stepena prema težini, vrsti i uzroku oštećenja.

Ratni vojni invalidi i njihove porodice i članovi porodica umrlih ratnih vojnih invalida ostvaruju

pravo na zdravstvenu zaštitu iz obaveznog zdravstvenog osiguranja, saglasno odredbama

Zakona o zdravstvenoj zaštiti i Zakona o zdravstvenom osiguranju, ukoliko to pravo ne mogu

ostvariti po drugom osnovu. Ratni vojni invalidi i članovi porodica ratnih vojnih invalida pod

povoljnijim uvjetima mogu ostvariti pravo na penziju i dodatak na penziju u skladu sa propisima

iz oblasti penzijsko-invalidskog osiguranja.

Ako ratni vojni invalid i mirnodopski vojni invalid za isto oštećenje organizma stekne pravo na

novčanu naknadu po drugom propisu, može po sopstvenom izboru koristiti pravo na ličnu

invalidninu prema iznad navedenom zakonu ili pravo na novčanu naknadu za oštećenje

organizma po drugom propisu.

Ratni vojni invalid i mirnodopski vojni invalid imaju pravo na dodatak za njegu i pomoć od

drugog lica i ispunjavaju uvjete za ostvarivanje prava na ovaj dodatak ili drugo lično pravo po

istom ili drugom osnovu po drugim propisima, mogu po sopstvenom izboru koristiti pravo na taj

dodatak samo prema Zakonu o pravima branilaca i članova njihovih porodica ili prema drugom

propisu.

U slučaju smrti, članovi porodice umrlog ratnog vojnog invalida imaju nasljedno pravo na

porodičnu invalidninu i uvećanu porodičnu invalidninu.

Članovi porodice ratnog vojnog invalida koji su ostvarili pravo na porodičnu invalidninu i koji su

sa tim licem u vrijeme do njegove smrti živjeli u zajedničkom domaćinstvu, imaju pravo i na

jednokratnu novčanu pomoć u slučaju smrti.

Zakon o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite obitelji s djecom

definiše prava civilnih žrtava rata, koja ostvaruju lica sa utvrđenim stepenom invaliditeta od

60% i više.

Civilne žrtve rata po ovom zakonu imaju sljedeća prava:

1) osobnu invalidninu,

2) dodatak za njegu i potporu od strane druge osobe,

67

3) ortopedski dodatak,

4) porodičnu invalidninu,

5) dodatak na djecu,

6) potporu u troškovima liječenja i nabavci ortopedskih pomagala,

7) osposobljavanje za rad (profesionalna rehabilitacija, prekvalifikacija i dokvalifikacija),

8) prioritetno upošljavanje.

Osobna invalidnina određuje se u mjesečnom iznosu prema skupini tjelesnog oštećenja, u visini

od 70% od mjesečnog iznosa osobne invalidnine vojnog invalida odgovarajuće skupine po

propisima o vojnim invalidima.

Pravo na dodatak za njegu i potporu od strane druge osobe imaju invalidi od I do IV skupine koji

su nesposobni za vršenje osnovnih životnih potreba bez potpore druge osobe. Dodatak za njegu

i potporu od strane druge osobe određuje se u mjesečnom iznosu u visini od 70% od mjesečnog

iznosa dodatka za njegu i potporu od strane druge osobe za vojne invalide odgovarajućeg

stupnja određenog propisima o vojnim invalidima.

Ortopedski dodatak određuje se u mjesečnom iznosu u visini od 70% od mjesečnog iznosa

ortopedskog dodatka za vojne invalide odgovarajućeg stupnja određenog

Članovi porodica civilnih žrtava rata imaju pravo na porodičnu invalidninu. Pravo na porodičnu

invalidninu imaju, uz uvjete propisane ovim zakonom.

Roditelji imaju pravo na porodičnu invalidninu, iako su članovi uže porodice ostvarili to pravo.

Korisnici lične i porodične invalidnine imaju pravo na dodatak na djecu pod uvjetima i u visini

koji su utvrđeni propisima o dodatku na djecu, ako ne ispunjavaju uvjete za ostvarivanje tog

dodatka po drugom temelju.

Osobe sa tzv. neratnim invalidtetom ostvaruju iznad navedena prava ukoliko imaju utvrđen

stepen invaliditeta od 90 i 100%.

Strategija za unapređenje prava i položaja osoba s invaliditetom u Federaciji Bosne i

Hercegovine 2016-2021., za razliku od prethodne, u kojoj su ciljevi i aktivnosti definirani u

dvanaest prioritetnih oblasti, ciljeve određuje po specifičnim pitanjima koja neposredno utječu

na društveni položaj osoba s invaliditetom u društvu.

Radi se o sljedećim specifičnim pitanjima koja su adresirana važećom Strategijom:

- jednakost i nediskriminacija kroz zakone,

- pristupačnost okruženja, informacija i komunikacija,

- uključenost u sve društvene procese,

68

- prevencija i rana intervencija,

- dostupnost servisa podrške,

- zapošljavanje i rehabilitacija,

- zaštita od nasilja i iskorištavanja,

- podizanja svijesti javnosti i prevazilaženje predrasuda i stereotipa,

- podizanje kapaciteta organizacija osoba sa invaliditetom.

U segmentu koji tretira zapošljavanje osoba sa invaliditetom, u Strategiji se po prvi put uvodi i

koncept podržavanja socijalnog poduzetništva. Strategijom je određeno da u narednom periodu

Federalno ministarstvo razvoja poduzetništva i obrta treba usmjeriti svoje aktivnosti na

poticanje i promovisanje socijalnog poduzetništva, i to kroz poticanje poduzetništva ranjivih

kategorija. Socijalno poduzetništvo predstavlja oblik poslovanja kojem je pored stjecanja dobiti,

cilj i stvaranje pozitivnog učinka na određenu užu, ali i širu društvenu zajednicu.

U Federaciji BiH ne postoji zakonski okvir koji tretira oblast socijalnog poduzetništa, pa je

Federalni zavod za zapošljavanje inicirao izradu Platforme o socijalnom poduzetništvu u čemu je

sudjelovalo i resorno ministarstvo i više drugih institucija. U Platformi se navodi da je temeljni

cilj socijalnog poduzetništva ostvarenje koristi, te popratno ispunjavanje društvenih, etičkih i

razvojnih ciljeva od općeg značaja za zajednicu. Kroz ovu Platformu je posebno istaknuta

važnost integracije osoba s invaliditetom, s posebnim naglaskom na žene sa invaliditetom, kao

višestruko marginaliziranu socijalnu grupu sa karakterističnim osobenostima.

U implementaciji cilja upošljavanja osoba sa invaliditetom kroz tzv. socijalno poduzetništvo

poseban akcenat je stavljen na doprinos Federalnog ministarstva razvoja poduzetništva i obrta,

koje se uz osnovne nositelje procesa u oblasti socijalne zaštite, profesionalne rehabilitacije i

zapošljavanja osoba sa invaliditetom – Federalnog ministarstva rada i socijalne politike i Fonda

za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom – mora aktivno uključiti

kao treći ključni doprinosilac ostvarenju definiranih prioriteta.

U razvijanju socijalnog poduzetništva kao prioritetan cilj je navedena mogućnost razvoja malih i

srednjih poduzeća. Predviđeni plan za razvoj društvenog poduzetništva fokusiran je na tri

područja: poboljšanje pristupa finansiranju, povećanje vidljivosti društvenog poduzetništva i

unapređenje zakonodavnog okvira.

69

ZAKLJUČNA RAZMATRANJA

Analiza pokazuje da je u oblasti socijalne politike u Federaciji BiH relativno obuhvatno uređeno pitanje podrške osobama sa invaliditetom, iako postoje određene nedorečenosti i neravnopravan tretman osoba sa invaliditetom ovisno o vrsti invaliditeta.

Temeljna prednost uspostavljenog sistema leži u jasno definisanoj ulozi Fonda za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom, sa zakonskim rješenjima koja za cilj imaju osigurati značajnu novčanu podršku procesima profesionalne rehabilitacije i zapošljavanja osoba sa invaliditetom u ovom entitetu države Bosne i Hercegovine. Jednako kao i u Republici Srpskoj, većina aktivnosti usmjerena je na novčana davanja i različite vrste usluga, dok je manje zastupljeno osiguranje usluga koje su usmjerene na širu društvenu uključivost osoba sa invaliditetom.

Iako su osobe sa invaliditetom definisane kao kategorija stanovništva prema kojoj državni organi i institucije moraju voditi posebnu brigu, u zadnje vrijeme je primjetno smanjenje podrške ovoj populaciji kroz budžetska izdvajanja, te izmjenama zakona kojim se ukidaju određene privilegije za ovu populaciju. Dobar primjer su posljednje izmjene Zakona o porezu na dohodak kojim su ukinute određene beneficije koje su uživali poslodavci koji zapošljavaju osobe sa invaliditetom.

Kada se posmatra opšti koncept društvene brige o licima sa invaliditetom u Federaciji BiH mogu se uočiti sljedeći problemi:

- Postoje jasne razlike u opsegu i vrsti prava koja mogu uživati osobe sa invaliditetom ovisno o vrsti invaliditeta, odnosno diskriminativna praksa. Tako, kategorije ratnih vojnih invalida uživaju određena prava već sa utvrđenih 20% invaliditeta, kategorije civilnih žrtava rata ostvaruju prava sa utvrđenih 60% invaliditeta, dok populacija sa tzv. neratnim invaliditetom prava ostvaruje samo u slučaju utvrđenog stepena invaliditeta od 90 ili 100%.

- Ne postoji jedinstvena baza podataka o osobama/licima sa invaliditetom.

- Jednako kao i u Republici Srpskoj, ne postoji definisani prag socijalne sigurnosti za lica sa invaliditetom.

- Zbog nepostojanja preciznih kriterija i potpuno neovisnog sistema procjene, u procedurama i metodama određivanja stepena invalidnosti uočene su nedosljednosti, česte izmjene, te su podložne subjektivnom tumačenju.

- Prisutna je društvena diskriminacija osoba sa invaliditetom zbog slabe informiranosti i nedostatka intenzivne društvene interakcije između osoba sa invaliditetom sa općom populacijom.

- Postojeći akti i zakoni nisu definisali i uspostavili efikasne mehanizme provedbe definisanih strateških ciljeva u odnosu na populaciju osoba sa invaliditetom.

70

- Nedostatak praktične omasovljenosti i uključenja većeg broja osoba sa invaliditetom u rad matičnih udruženja.

Analiza postojećih zakonskih rješenja ukazuje na sljedeće odlike važećeg sistema podrške osobama sa invaliditetom u Federaciji BiH:

- Osobe sa invaliditetom se u zakonodavstvu FBiH tretiraju kao posebna socijalno osjetljiva grupa korisnika kojoj su namijenjena određena ekskluzivna prava.

- Osobama sa invaliditetom se unutar važećeg pravnog okvira postepeno uskraćuju određene beneficije, uglavnom kao posljedica nedostatka materijalnih sredstava u budžetima entiteta i nižih administrativnih jedinica.

- Osobe sa invaliditetom imaju pristup pojedinim pravima po posebnim (olakšavajućim) kriterijima.

- Neke mjere prema osobama sa invaliditetom u postojećim zakonima su svedena na isključivo deklarativna prava.

- Postoji nesrazmjer između definisanih obaveza u oblasti društveno-ekonomskog podržavanja osoba sa invaliditetom i provedbe definisanih mjera.

Analiza aktivnih i pasivnih mjera podrške prema licima sa invaliditetom u postojećem zakonodavstvu ukazuje na sljedeće:

- Veoma mali broj prava i usluga imaju karakter aktivnih mjera podrške, većina ih imaju karakteristike pasivnih mjera podrške.

- Aktuelni postupak ostvarivanja prava kroz Fond za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom nudi stabilnu perspektivu za razvoj i unapređenje oblasti.

- U postojećim zakonima nisu određene mjere koje su usmjerene prema preferisanju socijalnog poduzetništva kao posebno značajnog vida uključivanja osoba sa invaliditetom u opće društvene i ekonomske tokove.

- Ostvarivanje postojećih prava nije uslovljeno kriterijima koji upućuju na promjenu ponašanja korisnika i njegovu aktivaciju.

- Visina sredstava koja se dodjeljuju po osnovu korištenja pojedinih prava i usluga podrške djeluju stimulizirajuće na potencijalne korisnike, ali postoji problem osposobljenosti i motiviranosti korisnika za potpuno efikasnu upotrebu sredstava, naročito u oblasti profesionalne rehabilitacije i zapošljavanja.

Analiza stavova organizacija lica sa invaliditetom koje su učestvovale u provedenom istraživanju dovela je do sljedećih zaključaka:

- Organizacije lica sa invaliditetom smatraju da su potrebe za zapošljavanjem, zdravstvenom zaštitom i egzistencijalnim minimumom, potrebe najvišeg ranga.

- Najveći dio svakodnevnih potreba lica sa invaliditetom ostvaruju u oblasti zdravstvene zaštite i oblasti zapošljavanja.

71

- U oblasti zdravstvene zaštite iskazane su najveće potrebe za: regulisanjem zdravstvenog osiguranja, prilagođenim uslovima liječenja u ustanovama zdravstvene zaštite, za nabavku lijekova.

- U oblasti zapošljavanja iskazane su najviše potrebe za: obezbjeđivanje mogućnosti zapošljavanja pod jednakim uslovima, podrškom u zapošljavanju i prekvalifikacijom.

- Prema mišljenju organizacija lica sa invaliditetom za većinu preferiranih oblasti izabrane su one mjere države koje imaju realnu osnovu da utiču na poboljšanje položaja lica sa invaliditetom što znači da lica sa invaliditetom a priori prihvataju stavove stručnih institucija vezano za ovu problematiku.

- Da bi se izvršile promjene u cilju poboljšanja oblasti zdravstvene zaštite lica sa invaliditetom i dostiglo potrebno poboljšanje stanja, prema mišljenjima organizacija najsvrsishodnije su mjere „pružanje usluga“.

- Za promjene u oblasti zapošljavanja, prema mišljenjima organizacija najadekvatnije su intervencije države kroz mjere koje će uticati na sistemska rješenja („sistemske promjene i prilagođavanja u sistemu“.

- Dok za oblast zdravstvene zaštite postoji razlika u preferiranju poželjnih tipova intervencija države, u oblasti zapošljavanja te razlike nema.

- Da bi se stvari mijenjale na bolje u oblasti zdravstvene zaštite, za lica sa urođenim invaliditetom najadekvatnije su mjere pružanja usluga, a za lica sa stečenim invaliditetom to su mjere novčanih davanja.

- Prema mišljenju organizacija lica sa invaliditetom, u oblasti zapošljavanja stvari će se poboljšati ukoliko se pristupi sistemskim promjenama.

- Najveći nivo podrške organizacije lica sa invaliditetom su imale mjere koje su se ticale sistemskih intervencija i uvođenja i povećanja novčanih i materijalnih davanja što upućuje na nezadovoljstvo sa sistemskim rješenjima i načinima njihove implementacije.

- Najveći problem je očito neprepoznavanje invaliditeta kao jednog od kriterija ostvarivanja poreskih olakšica, kao i nepostojanje univerzalne invalidnine za sva lica sa invaliditetom.

Analiza se bavila mogućnošću uvođenja socijalnog preduzetništva i radu Fonda za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom u kontekstu uvođenja aktivnih mjera podrške licima sa invaliditetom. Na osnovu provedenih analiza dobiveni su sljedeći zaključci:

- Federacija BiH nije sistemski regulisala socijalno preduzetništvo kao novi koncept radnog aktiviteta osoba sa invaliditetom,

- Postoje sistemske pretpostavke za uvođenje socijalnog preduzetništva djelomično opisane i kroz Strategiju za unapređenje prava i položaja osoba s invaliditetom u Federaciji Bosne i Hercegovine 2016-2021.

72

- Organizacije osoba sa invaliditetom nisu dovoljno upoznate sa zadacima i značajem socijalnog preduzetništva kao oblasti podrške, kao i šira populacija koju zastupaju.

- Iniciran je dijalog između nadležnih institucija i osoba sa invaliditetom, te se razvija svijest o potrebi detaljnog sistemskog uređivanja oblasti socijalnog preduzetništva.

- Osobe sa invaliditetom djelomično prepoznaju Fond za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom kao instituciju koja bi mogla poticati poslove socijalnog preduzetništva.

- Iako organizacije lica sa invaliditetom nisu u dovoljnoj mjeri upoznate sa djelovanjem Fonda za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje lica sa invaliditetom, izražen je visok stepen očekivanja od te ustanove u podršci zapošljavanju lica sa invaliditetom.

- Informaciono-komunikacijske tehnologije imaju veliki značaj u razvoju ličnih kompetencija i mogu značajno doprinijeti radnom aktivitetu lica sa invaliditetom.

PREPORUKE

Provedena analiza postojećeg zakonodavstva i osnovni nalazi provedenog istraživanja upućuju da javni sistemi društvene podrške osobama sa invaliditetom u Federaciji BiH imaju značajne određene prednosti u odnosu na način uređenja oblasti u okruženju, ali i određene jasne nedostatke. Smanjenje budžetskih izdvajanja uopće u oblasti socijalne zaštite prijeti da doprinese daljem produbljenju teške situacije u kojoj se nalaze ugrožene kategorije stanovništva. Međutim, intenziviranje aktivnosti na polju naplate posebnog doprinosa za poticanje profesionalne rehabilitacije i zapošljavanja osoba sa invaliditetom predstavlja pozitivan iskorak i ostavlja prostor za stabilnu podršku osobama sa invaliditetom u tom pogledu. Poželjan pravac budućeg djelovanja je opsežnije podržavanje aktivnih mjera podrške osobama sa invaliditetom. U tom smislu, provedena analiza ukazuje da je potrebno:

- Naročitu pažnju posvetiti oblasti socijalnog poduzetništva, kako bi poslodavci koji zapošljavaju osobe sa invaliditetom razvili vlastite radne i proizvodne kapacitete, te postali samoodrživi na tržištu,

- Izvrštiti reformu zakonodavstva u oblasti nadzora nad naplatom posebnog doprinosa za poticanje profesionalne rehabilitacije i zapošljavanja osoba sa invaliditetom,

- Uvezati sve činitelje unutar sistema socijalne zaštite koji imaju obaveze praćenja i analize stanja u oblasti sistemske podrške osobama sa invaliditetom, a naročito općinske i kantonalne institucije, službe za zapošljavanje, te ostala tijela i organi prema kojim su adresirane određene obaveze kroz Strategiju za unapređenje prava i položaja osoba s invaliditetom u Federaciji Bosne i Hercegovine 2016-2021.

- Kadrovski i zakonodavno ojačati poziciju i ulogu Fonda za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom u smjeru praćenja provedbe zakonom definisanih mjera naplate posebnog doprinosa za poticanje profesionalne rehabilitacije i zapošljavanja osoba sa invaliditetom i namjenskog utroška dodijeljenih sredstava Fonda.

73

- Sistemsko rješavanje oblasti profesionalne rehabilitacije kroz praćenje tržišnih trendova i nuđenje mogućnosti osobama sa invaliditetom da steknu relevantna, primjenjiva znanja i vještine koje će im omogućiti i materijalno zbrinjavanje i samoodrživost.

- Edukacija šire populacije osoba sa invaliditetom o mogućnostima zakonske podrške koju mogu ostvariti.

- Aktivna implementacija zakonskih odredbi koje preduzećima koja zapošljavaju osobe sa invaliditetom osiguravaju određene značajne povlastice i prednosti sa ciljem povećanja njihove konkurentnosti na otvorenom tržištu.

- Omasovljenje i sinhronizacija učešća osoba sa invaliditetom u društvenim procesima od značaja za ovu populaciju, u kojima aktivno zagovaranje interesa od strane uključenih interesnih grupa može biti presudno u definisanju povoljnijih pravaca razvoja sistemskih rješenja podrške osobama sa invaliditetom.

74

VI. Prilog I.

Upitnik za Analizu potreba, prava i položaja osoba

sa invaliditetom (OSI) u Bosni i Hercegovini

75

UPITNIK

1. Kojoj vrsti invaliditeta dominantno pripada vaša korisnička populacija? (Zaokružiti jednu

PRIMARNU opciju)

1. tjelesni invaliditet

2. oštećenja vida

3. oštećenja sluha

4. oštećenja govorno-glasovne komunikacije

5. oštećenja lokomotornog sistema

6. oštećenja središnjeg i perifernog sistema

7. oštećenja drugih organa i organskih sistema (dišni, cirkulacijski, probavni, endokrini, kože,

urogenitalni i dr.)

8. mentalna retardacija

9. autizam

10. duševni poremećaji

11. više vrsta oštećenja

2. Prema uzroku invalidnosti kojoj grupi pripada invalidnost vaše korisničke grupe? (Zaokružiti

jednu opciju)

1. Urođena invalidnost

2. Organska invalidnost (nastala kao posljedica bolesti ili procesa u organizmu)

3. Socijalno-kulturna invalidnost (nastala kao posljedica ponašanja – saobraćaj, ratna

zbivanja, nezgode, sportske povrede, invalidnost po osnovu radnog mjesta i sl.)

3. Po Vašem mišljenju, u kojoj mjeri je važno zadovoljavanje sljedećih bazičnih potreba vaše

korisničke populacije?

POTREBE za: Potpuno nevažno

Nije važno

Ni važno ni nevažno

Važno Veoma važno

1 2 3 4 5

Osnovne potrebe za samozbrinjavanje (kupanje, hranjenje, lična higijena...)

Osnovne potrebe za kretanje-komunikaciju

Osnovne egzistencijalne potrebe (hrana, higijenska sredstva, lijekovi)

Podrška u obrazovanju

Podrška u zapošljavanju

Pristupačnost okoline

76

Rješavanje stambenog pitanja

Prilagođen transport

Savjetovanje i socijalne usluge

Potrebe u oblasti sporta i kulture

4. U kojim se oblastima života nalaze najprioritetnije potrebe vaše korisničke populacije? Označi tri

oblasti i dodijeli im prioritete (1 – najveći prioritet; 2 – srednji prioritet; 3-mali prioritet)

Zdravstvena zaštite

Rehabilitacija

Pomagala

Dostupnost fizičke okoline

Dostupnost informacija i komunikacije

Vaspitanje i obrazovanje

Zapošljavanje

Uzdržavanje od prihoda i socijalna sigurnost

Porodični život i lični integritet

Kultura

Rekreacija i sport

Religija

Informisanje i istraživanje

5. Nabrojte po tri najvažnije potrebe vaše korisničke populacije za svaku prethodno izabranu

oblast života.

Oblasti br. 1. Oblasti br. 2. Oblasti br. 3.

1. 1. 1.

2. 2. 2.

3. 3. 3.

6. Po Vašem mišljenju, kojim mjerama država može najbolje pomoći ostvarivanju prioritetnih

potreba vaše korisničke populacije? (Izaberite samo jednu od ponuđene četiri vrste pomoći za

svaku prethodno izabranu životnu oblast i navedenu potrebu – upišite redni broj vrste pomoći)

1. Novčana davanja države; 2. Materijalna pomoć (nabavka stvari); 3. Usluge; 4. Prilagođavanja u sistemima/zakonima

U oblasti br. 1. U oblasti br. 2. U oblasti br. 3.

77

7. Po Vašem mišljenju, u kojem stepenu mogu pomoći sljedeće mjere podrške države u

zadovoljavanju prioritetnih potreba vaše korisničke populacije? (za svaku mjeru upišite X ispod

stepena pomoći)

Mjere države 1. Nikako

2. Malo

3. Srednje

4. Mnogo

5. Veoma mnogo

No

včan

a p

om

oć

Stalna novčana pomoć za izdržavanje

Invalidnina

Novčani dodatak za njegu i pomoć drugog lica

Jednokratne novčane pomoći

Ortopedski dodatak /dodatak za sljepoću, za znakovni jezik

Redovna novčana pomoć u različitim troškovima (komunalni)

Bespovratna sredstva za razvoj vlastitog biznisa

Finansiranje/sufinansiranje školovanja/dokvalifikacija/prekvalifikacija)

Po

mo

ć u

nat

uri

/stv

arim

a

Pomoć u paketima prehrambrenih proizvoda

Pomoć u odjeći i obući

Nabavka ortopedskih pomagala za tjelesni i senzorni invaliditet

Nabavka informaciono-komunikacijskih pomagala

Obezbjeđivanje stambenog prostora / stan, kuća

Građevinski paketi (nabavka građevinskog materijala)

Nabavka sredstava za proizvodnju (mašina)

Usl

uge

Smještaj u ustanovu

Dnevno zbrinjavanje

Pomoć i njega u kući

Banjska rehabilitacija

Personalna asistencija

Savjetovališta za lica sa invaliditetom

Doškolovavanje

78

Kursevi prekvalifikacija i osposobljavanja OSI

Edukacije u informaciono-komunikacijskim tehnologijama

Sist

em

ska

po

drš

ka

-

pri

lago

đav

anja

u z

ako

nim

a Uvođenje međunarodnih standarda u podzakonske akte

Skraćeno radno vrijeme za OSI

Zakonsko uređenje socijalnog preduzetništva

Poreske olakšice za OSI i korisnička udruženja

Kreditne linije za podršku u razvoju vlastitog biznisa

Podzakonsko uređenje pitanja personalnog asistenta

Sistemsko uređenje prekvalifikacija i dokvalifikacija za OSI

8. U kojoj mjeri su vašoj korisničkoj populaciji potrebne sljedeće usluge podrške iz savremenih informaciono-komunikacijskih tehnologija?

1. Potpuno nepotrebne

2. Nepotrebne

3. Srednje

4. Potrebne

5. Veoma potrebne

Nabavka savremenih informaciono-komunikacijskih (IK) pomagala za lica sa invaliditetom

Prilagođavanje informaciono-komunikacijskih pomagala osobama sa invaliditetom

Bespovratna sredstva za nabavku savremenih informaciono-komunikacijskih pomagala

Povoljni krediti za OSI za nabavku savremenih IK pomagala

Informacioni materijal za OSI za korištenje savremenih informaciono-komunikacijskih pomagala

Edukacije OSI o mogućnostima informaciono-komunikacijskih tehnologija

Treninzi OSI za primjenu savremenih informaciono-komunikacijskih pomagala

9. Prema Vašem mišljenju, u kojoj mjeri je vaša korisnička populacija upoznata sa vrstama

stimulansa za zapošljavanje OSI koji su propisani Zakonom o profesionalnoj rehabilitaciji,

osposobljavanju i zapošljavanju osoba sa invaliditetom?

1. U potpunosti; 2. Djelomično; 3. Nisam upoznat/upoznata

79

10. Po vašem mišljenju, koje aktivnosti treba finansijski da se podrže od strane Fonda za

zapošljavanje i profesionalnu rehabilitaciju lica sa invaliditetom, a kojima bi bio cilj podrška

aktiviranju vaše korisničke populacije?

1. Potpuno nepotrebna podrška

2. Nepotrebna podrška

3. Ne znam

4. Potrebna podrška

5. Veoma potrebna podrška

Otvaranje, početak vlastitog biznisa OSI

Podrška za održavanje i razvoj vlastitog biznisa OSI

Podrška poslodavcu u zapošljavanju OSI

Podrška u dokvalifikaciji i prekvalifikaciji OSI

Podrška radu organizacija osoba sa invaliditetom

Nešto drugo, šta/što?

HVALA NA SARADNJI!

80

VII. Prilog II.

Lista anketiranih relevantnih sudionika, osoba

sa invaliditetom (OSI), Udruženja osoba sa

invaliditetom, Privrednih društava koja

zapošljavaju osobe sa invaliditetom kao i

osoba sa invaliditetom koje se

samozapošljavaju, koji su dali doprinos

istraživanju

81

Lista anketiranih relevantnih sudionika, osoba sa invaliditetom (OSI),

Udruženja osoba sa invaliditetom, Privrednih društava koja zapošljavaju

osobe sa invaliditetom kao i osoba sa invaliditetom koje se samozapošljavaju,

koji su dali doprinos istraživanju:

Federacija Bosne i Hercegovine (FBiH):

1. Udruženje porodica djece i osoba s poteškoćama u razvoju „Dajte nam šansu“ (Roditelj djeteta sa invaliditetom 1), Sarajevo

2. Udruženje porodica djece i osoba s poteškoćama u razvoju „Dajte nam šansu“(Roditelj djeteta sa invaliditetom 2), Sarajevo





7. Centar za djecu sa višestrukim smetnjama - Koraci nade, Tuzla 8. Savez organizacija za podršku osobama s intelektualnim teškoćama FBiH „Sumero“,

Sarajevo 9. Savez udruženja paraplegičara i oboljelih od dječije paralize USK, Velika Kladuša 10. Udruženja paraplegičara i oboljelih od dječije paralize USK, Velika Kladuša 11. Udruženje slijepih BPK, Goražde 12. Savez udruženja slijepih građana Ze-do kantona, Zenica 13. Savez za sport i rekreaciju invalida općine Breza, Breza 14. Sportski savez invalida FBiH, Sarajevo 15. Udruga gluhih i nagluhih osoba „Tišina“ u ŽZH, Posušje 16. Udruga invalida ZHŽ, Široki Brijeg 17. Udruga roditelja djece sa posebnim potrebama, Orašje 18. Udruga gluhih i nagluhih osoba „Sluh“ u HNŽ, Mostar 19. Udruga za terapijske i pedagoške aktivnosti „Bijeli bor“, Mostar 20. Udruženje za promociju integracije djece i odraslih OSI u društvenoj zajednici „Budimo

prijatelji“, Zenica 21. Udruženje distrofičara, Cazin 22. Udruženje gluhih i nagluhih Ze-do kantona, Zenica 23. Udruženje građana „Nešto više“, Sarajevo 24. Udruženje građana oboljelih od mišićne distrofije TK, Tuzla 25. Udruženje građana oštećenog sluha i govora USK, Bihać

82

26. Udruženje građana oštećenog vida, Tuzla 27. Udruženje roditelja, djece i mladih sa posebnim potrebama „I mi se budimo“, Ključ 28. Udruženje invalidnih i hendikepiranih osoba, Ilidža 29. Udruženje roditelja, građana i prijatelja za pomoć djeci i omladini sa posebnim

potrebama „Leptir“, Bugojno 30. Udruženje osoba sa invaliditetom opštine Tuzla, Tuzla 31. Udruženje osoba sa invaliditetom „Nada“, Ilidža 32. Udruženje paraplegičara i oboljelih od dječije paralize, Cazin 33. Udruženje paraplegičara i oboljelih od dječije paralize, Doboj-Jug 34. Udruženje paraplegičara i oboljelih od dječije paralize Herceg-bosanske županije, Livno 35. Udruženje paraplegičara i oboljelih od dječije paralize Kantona Sarajevo, Sarajevo 36. Udruženje slijepih građana, Gračanica 37. Udruženje slijepih općine Visoko, Visoko 38. Udruženje roditelja i prijatelja osoba sa posebnim potrebama „Sunce“, Mostar 39. Udruženje unija civilnih žrtava rata, Goražde 40. Udruženje unija civilnih žrtava rata HNK, Mostar 41. Udruženje za socijalno uključivanje osoba sa mentalnom retardacijom, Tuzla 42. UG penzionera i civilnih invalida I i II kategorije općine Srebrenik, Srebrenik 43. Savez paraplegičara i oboljelih od dječije paralize FBiH – SPODPFBiH, Sarajevo 44. Udruženje „Život sa Down sindromom FBiH“, Sarajevo 45. Udruga slijepih osoba Županije Hercegovačko-neretvanske, Mostar 46. Udruženje gluhih Kantona Sarajevo “UG KS”, Sarajevo 47. EDUS – Edukacija za sve, Udruženje za unapređenje obrazovanja i podrške djeci sa i bez

teškoća u razvoju, Sarajevo 48. Savez udruženja gluhih i nagluhih FBiH, Sarajevo 49. Udruga građana, roditelja, prijatelja osoba sa invaliditetom i posebnim potrebama ZHŽ,

Udruga “UTJEHA”, Široki Brijeg 50. Udruga oboljelih od cerebralne paralize i osoba sa invaliditetom ŽZH, “UOCP” ŽZH,

Široki Brijeg 51. Udruženje mladih “Ružičnjak-Los Rosales”, Mostar 52. Savez udruženja osoba s cerebralnom paralizom FBiH, Sarajevo 53. Udruženje roditelja teško bolesne djece u BiH “Bolesna djeca”, Sarajevo 54. Kantonalno udruženje roditelja osoba oboljelih od cerebralne paralize, mikro cefalije i

hidro cefalusa “DLAN”, Zenica 55. Udruženje oboljelih od šećerne bolesti “Udruženje šećeraša – Bužim”, Bužim 56. Savez Amputiraca USK-a, Bužim 57. Udruženje osoba sa tjelesnim nedostatkom-amputacijom “Amputirci”, Bužim 58. Veselinka Moric, Sarajevo 59. Udruženje osoba sa invaliditetom ZDK-a, UOIZDK, Zenica 60. Aida Šahmanović, Sarajevo 61. OD “TRANSFER PRINT” vl. Kenan Đozo, Sarajevo 62. Udruženje za borbu protiv šećerne bolesti – Udruženje dijabetičara, Bosanska Krupa 63. Udruženje za borbu protiv dijabetesa “SUGAR”, Tešanj 64. Udruženje osoba sa cerebralnom paralizom i drugim onesposobljenim, Sapna

83

65. Udruženje za uzajamnu pomoć u duševnoj nevolji Unsko-sanskog Kantona “APEL”, Sanski Most

Republika Srpska (RS):

1. Boračka organizacija RS, Banja Luka 2. Boračka organizacija RS, Čelinac 3. Boračka organizacija RS, Prijedor 4. Boračka organizacija RS, Bijeljina 5. Boračka organizacija RS, Kneževo 6. Boračka organizacija RS, Banja Luka 7. Boračka organizacija RS, Gradiška 8. Boračka organizacija RS, Šamac 9. Boračka organizacija RS, Istočna Ilidža 10. Gradska organizacija slijepih Banja Luka (Banja Luka, Laktaši, Čelinac, Kotor Varoš,

Kneževo, Prnjavor) 11. Međuopštinska organizacija slijepih, Gradiška 12. Međuopštinska organizacija slijepih, Derventa 13. Udruženje amputiraca, Doboj 14. Udruženje amputiraca, Bijeljina 15. Udruženje amputiraca, Trebinje 16. Klub specijalnih sportova, Banja Luka 17. Udruženje za pomoć mentalno nedovoljno razvijenim licima, Banja Luka 18. Udruženje za pomoć djeci sa posebnim potrebama, Doboj 19. Udruženje roditelja i prijatelja djece i omladine sa posebnim potrebama „Zračak“,

Ljubinje 20. Udruženje za pomoć mentalno nedovoljno razvijenim licima, Modriča 21. Udruženje roditelja i prijatelja djece i omladine sa posebnim potrebama „Moja nada“,

Nevesinje 22. Udruženje za pomoć djeci i omladini sa posebnim potrebama „Sunce“, Pale 23. Udruženje za pomoć licima sa posebnim potrebama „Podrška“, Sokolac 24. Udruženje roditelja hendikepirane djece i omladine „Leptir”, Srebrenica 25. Koridor 92, Modriča 26. DMP štamparija, Doboj 27. Borac Brod, Brod 28. Borac Srbac doo, Srbac 29. Gradska organizacija RVI, Zvornik 30. Udruženje RVI, Derventa 31. Udruženje RVI, Foča 32. Udruženje paraplegičara, Banja Luka 33. Stop mines, Pale 34. Associazone progete NVO, Prijedor 35. Tračak nade, Foča

84

36. Savez slijepih Republike Srpske –SSRS, Banja Luka 37. Savez udruženja za pomoć mentalno nedovoljno razvijenim licima RS MeNeRaLi RS,

Banja Luka 38. Organizacija amputiraca RS „UDAS”, Banja Luka 39. UG „Zajedno“, Udruženje za podršku porodicama, licima i zajednici u mentalnom

zdravlju, Banja Luka 40. Preduzeće za zapošljavanje invalida „Patriot”, Bijeljina 41. Udruženje roditelja djece i omladine sa posebnim potrebama „Sunce nam je

zajedničko“, Trebinje 42. Humanitarna organizacija “Partner”, Banja Luka 43. Udruženje za pomoć licima sa posebnim potrebama “Nada”, Rudo 44. Savez udruženja civilnih žrtava rata Republike Srpske, Banja Luka 45. Udruženje multiple skleroze regija “Istočna Hercegovina” – Udruženje MS IH, Nevesinje 46. Savez distrofičara Republike Srpske SDRS, Banja Luka 47. Udruženje omladine sa invaliditetom „Infopart“, Banja Luka 48. Udruženje roditelja djece sa posebnim potrebama „Neven”, Prijedor

85

Ova Analiza omogućena je zahvaljujući podršci američkog naroda putem Američke agencije za

međunarodni razvoj (USAID). Sadržaj je isključiva odgovornost Fondacije za socijalno

uključivanje u Bosni i Hercegovini (FSU u BiH) i nužno ne odražava stavove USAID-a niti Vlade

SAD-a.

Documents

ANALIZA POTREBA, PRAVA I POLOŽAJA OSOBA SA …sif.ba/dok/1491989715.pdf · predstavljaju svoje članove pa se njihovim ispitivanjem može doći do opšte slike o mišljenju i stavovima