Ana Bezjak UTJECAJ NEOOSMANIZMA NA RAZVOJ …oliver.efri.hr/zavrsni/902.B.pdf · Pragmatizam po þiva na imperijalnoj nostalgiji, ali nastoji da je pretvori u geopoliti þku doktrinu,

SVEU ILITE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

Ana Bezjak

UTJECAJ NEOOSMANIZMA NA RAZVOJ TURSKE

Diplomski rad

Rijeka, 2015.

SVEU ILITE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

UTJECAJ NEOOSMANIZMA NA RAZVOJ TURSKE

Diplomski rad

Predmet: Me unarodna politi ka ekonomija

Mentor: Doc. dr. sc. Dunja kalamera-Alilovi

Student: Ana Bezjak

Studijski smjer: Gospodarstvo Europske unije

JMBAG: 0115021741

Rijeka, lipanj 2015.

SADRAJ

1. UVOD................................................................................................................ 1

1.1. Problem, predmet i objekt istraivanja..................................................... 1

1.2. Svrha i ciljevi istraivanja........................................................................ 2

1.3. Radna i pomo ne hipoteze....................................................................... 2

1.4. Znanstvene metode................................................................................... 3

1.5. Struktura rada........................................................................................... 3

2. POLITIKA TURSKE OD 1923. DO 2015. GODINE....................................... 5

2.1. Osnovne postavke kemalizma i neoosmanizma....................................... 5

2.2. Turska politika u razdoblju neoosmanizma od 1980-ih do 2002. godine 8

2.3. Dolazak na vlast Stranke pravde i razvoja (AKP) 2002. godine,

program i politika stranke........................................................................ 10

3. UTJECAJ NEOOSMANIZMA NA EKONOMSKI I DRUTVENI

RAZVOJ TURSKE............................................................................................ 15

3.1. Pozitivan utjrcaj neoosmanizma na stanovnitvo Turske, zdravlje,

obrazovanje, siromatvo i kvalitetu ivota............................................... 16

3.2. Utjecaj neoosmanizma na rast bruto doma eg proizvoda, smanjenje

nezaposlenosti, smanjenje inflacije i promjenu gospodarske strukture... 41

3.3. Utjecaj neoosmanizma na smanjivanje javnog duga, ulaganje u

istraivanje i razvoj (R&D) i infrastrukturu............................................. 53

3.4. Utjecaj neoosmanizma na trgovinu Turske sa svijetom........................... 57

3.5. Utjecaj neoosmanizma na pove anje izravnih stranih ulaganja u

Tursku...................................................................................................... 61

3.6. Politi ke reforme pod utjecajem Europske unije i Stranke pravde i

razvoja (AKP).......................................................................................... 72

3.7. Utjecaj neoosmanizma na prava i slobode etni kih i vjerskih

manjina..................................................................................................... 76

3.8. Uloga Europske Unije u procesu demokratizacije i primjeri krenja

ljudskih prava i medijskih sloboda za vrijeme Stranke pravde i razvoja

(AKP)....................................................................................................... 79

4. PREPORUKE POLITICI NEOOSMANIZMA ZA ODRIVI RAST I

RAZVOJ TURSKE............................................................................................ 84

5. ZAKLJU AK.................................................................................................... 88

POPIS LITERATURE............................................................................................. 93

POPIS TABLICA..................................................................................................... 100

POPIS GRAFIKONA............................................................................................... 101

1

1. UVOD

Neoosmanizam je politi ka ideologija kojom se prvenstveno djelovanjem vanjske

politike nastoji obnoviti utjecaj Turske u regijama koje su nekad bile pod turskom

vla u, odnosno u njezinom sastavu i na koje je ostavila dubok gospodarski,

kulturoloki i drutveni trag. Politika neoosmanizma se u Turskoj primjenjuje od

po etka osamdesetih godina prolog stolje a s ciljem restrukturiranja nacionalne

ekonomije i drutva. Gospodarski rast Turske nastoji se posti i provo enjem strukturnih

reformi, liberalizacijom trita, izvozno orijentiranom ekonomijom, privatizacijom

dravne imovine, privla enjem izravnih stranih ulaganja i u inkovitijom diplomatskom

politikom.

1.1. Problem, predmet i objekt istraivanja

U radu se istrauje problem u inkovitosti politike neoosmanizma u provo enju

demokracije u Turskoj i povezanost s razvojem ekonomije i drutva u cjelini.

Predmet istraivanja je proces preobrazbe turske ekonomije iz zaostaju e ekonomije u

jednu od najuspjenijih ekonomija svijeta pod utjecajem politike neoosmanizma u

razdoblju od po etka osamdesetih godina prolog stolje a do danas, a posebno u

razdoblju od 2002. do 2015. godine.

Objekti istraivanja su politika neoosmanizma i razvoj Turske.

2

1.2. Svrha i ciljevi istraivanja

Svrha i ciljevi istraivanja su definirati obiljeja neoosmanizma, te istraiti i utvrditi

utjecaj neoosmanizma na gospodarski rast i razvoj Turske, ali i na postignuti stupanj

demokracije i vladavine prava. Prou avati e se tako er i uloga Stranke pravde i razvoja

(AKP - Adalet ve Kalkinma Partisi), trenutnog predsjednika Turske Recepa Tayyipa

Erdogana i odnos Turske s Europskom unijom.

1.3. Radna i pomo ne hipoteze

Definiranje problema, predmeta i objekta istraivanja dovodi do oblikovanja radne

hipoteze koja glasi:

H: Neoosmanizam pozitivno utje e na ekonomski rast i razvoj, ali i nedovoljno na

razvoj demokracije i vladavine prava u Turskoj.

Radi lakeg dokazivanja hipoteze, u procesu istraivanja definirane su i etiri pomo ne

hipoteze koje glase:

PH1: Liberalizacijom trita i izvozno orijentiranom ekonomijom, po etkom

osamdesetih godina prolog stolje a, postavljeni su temelji za gospodarski rast i razvoj

Turske.

PH2: Vanjskotrgovinska politika Turske i izravna strana ulaganja u Tursku imaju bitnu

ulogu u gospodarskom rastu Turske.

PH3: Od dolaska na vlast AKP-a postie se snaniji gospodarski rast i razvoj Turske.

PH4: Pove anje stupnja demokracije i vladavine prava u Turskoj potpomognuto je

pretpristupnim pregovorima za priklju enje Turske Europskoj uniji i ispunjavanjem

Kopenhakih kriterija.

3

1.4. Znanstvene metode

U ovome radu koritene su induktivna i deduktivna metoda, metoda analize i sinteze,

metoda deskripcije i kompilacije i statisti ka metoda.

1.5. Struktura rada

Ovaj diplomski rad sastoji se od pet me usobno povezanih dijelova.

U prvom dijelu, Uvodu, navedeni su problem, predmet i objekt istraivanja, svrha i

ciljevi istraivanja, radna i pomo ne hipoteze, znanstvene metode upotrijebljene u izradi

rada, te je obrazloena struktura rada.

U drugom dijelu, naslova Politika Turske od 1923. do 2015. godine, iznesene su

osnovne postavke kemalizma i neoosmanizma, daje se pregled kratke politi ke povijesti

i smjena vlasti od osnivanja Republike Turske 1923. godine, pa do postepenog

slabljenja kemalizma i sve ve eg utjecaja neoosmanizma, posebno od druge polovice

dvadesetog stolje a. Nadalje, analizira se razdoblje od po etka osamdesetih godina, pa

sve do dolaska na vlast AKP-a.

Tre i dio ima naslov Utjecaj neoosmanizma na ekonomski i drutveni razvoj Turske i

odnosi se na analizu makroekonomskih pokazatelja koji utje u na gospodarski rast i

razvoj drave u razdoblju od po etka osamdesetih godina prolog stolje a do danas.

Analiziraju se politi ke i drutvene reforme u Turskoj i postignuti stupanj demokracije i

vladavine prava. U tom kontekstu prikazuje se utjecaj Europske unije na proces

demokratizacije i vladavine prava kroz postavljene zahtjeve unutar pretpristupnih

pregovora za priklju enje Turske Europskoj uniji.

etvrti dio s naslovom Preporuke politici neoosmanizma za odrivi rast i razvoj Turske

odnosi se na preporuke turskoj Vladi za daljnji gospodarski rast i razvoj Turske.

4

U petom dijelu, Zaklju ku sumira se sve ve navedeno i daje se kona no miljenje i

zaklju ci u svezi s postavljenom radnom i pomo nim hipotezama.

5

2. POLITIKA TURSKE OD 1923. DO 2015. GODINE

Turska politika u razdoblju od 1923. godine, pa sve do danas obiljeena je dvjema

suprotstavljenim politi kim ideologijama, kemalizmom i neoosmanizmom, radi kojih je

Turska bila suo ena sa preobrazbom politi kog poretka iz Osmanskog Carstva u

Republiku Tursku, estim promjenama vlasti i nerijetko vojnim sukobima.

2.1. Osnovne postavkekemalizma i neoosmanizma

Po etak moderne Turske zapo inje osnivanjem Republike Turske 29. listopada 1923.

godine, a njenim prvim predsjednikom postajeMustafa Kemal, sve do 10. studenog

1938. godine, kasnije prozvan Ocem Turaka (Atatrk). Njegova politika, nazvana

kemalizam, bila je politika sekularizma, nacionalizma, republikanizma, unitarizma i

etatizma. Prvi Ustav donesen je 1924. godine. Sekularizam kao jedna od najbitnijih

zna ajki kemalizma, podrazumijeva odvajanje religije, islama od dravnog upravljanja

budu i da se islam smatrao kao prijetnja drutvu i njegovom razvoju, te odvajanje od

politi kih na ela nekadanjeg Osmanskog Carstva.

Ukinut je erijatski zakon i uvedena je zabrana noenja fesa i vela, arapski jezik i pismo

zamijenjeni su latinicom i turskim jezikom, enama je dano pravo glasa na izborima i

po inje zajedni ko obrazovanje ena i mukaraca (Muharemi, 2012, str. 105-109).

Vojska je uvar revolucije i ima veliki utjecaj na civilno drutvo (Muharemi, 2012, str.

114).

Ubrzo nakon preuzimanja vlasti Mustafa Kemal je ukinuo viestrana je. Pravo

politi kog djelovanja imala je samo Republikanska narodna stranka (CHP Cumhuriyet

6

Halk Partisi). Na taj na in omogu io je nesmetano provo enje politike kemalizma.

Takvo stanje trajalo je sve do 1946. godine kada je Ismet Inonu pod pritiskom Zapada i

Rusije uveo viestrana je. Jedan od razloga je i ispunjavanje nepisanog kriterija za

ulazak u NATO. Prva osnovana stranka bila je prozapadna Demokratska stranka koja je

nastala kada se jedan dio lanova izdvojio iz CHP-a. Nakon prvog neuspjenog

pokuaja na parlamentarnim izborima 1946. godine kada je osvojila samo 65 od 465

zastupni kih mjesta, na parlamentarnim izborima 1950. godine je pobijedila na elu sa

Adnanom Menderesom koji je postao novi predsjednik Vlade (Muharemi, 2012, str.

125-126).

Nakon tri desetlje a tursko drutvo se ponovno islamizira. Grade se nove damije, u

kole se uveo vjeronauk, koluju se imami i propovjednici, a islam svoje mjesto nalazi i

na radijskim postajama. Takvo neto i nije bilo teko provesti, budu i da je islam

oduvijek kroz povijest bio dio turskog identiteta, bez obzira na uvedeni sekularizam.

Kenan Evren od po etka osamdesetih ide i korak dalje u islamizaciji, te vjeronauk uvodi

kao obavezan predmet u kolama i sve se vie isti e veli ina nekadanjeg Osmanskog

Carstva i vrline islama (Tanaskovi , 2010, str. 20-23). U periodu do osamdesetih godina

bile su este promjene vlasti i to nerijetko na temelju vojnih udara poduzetih od strane

kemalista, me utim sve se vie osnivaju desni arske, prozapadne i islamisti ke stranke

koje ve tada imaju neoosmanisti ki karakter i koje sve vie preuzimaju vlast u dravi.

Neoosmanizam je dubinska vrijednosna, ideoloka i psiholoka konstanta ukupnog

dravno nacionalnog nastupanja Turske u me unarodnim odnosima, s ciljem da se u

suvremenim uvjetima, upotrebom modernih sredstava i metoda, maksimalno obnovi

dominantan utjecaj Turske u podru jima koje su tijekom odre enog povijesnog

razdoblja bile u sastavu Osmanskoga Carstva, a to se posebno odnosi na Balkan, Bliski

istok i Kavkaz (Tanaskovi , 2011). Glavne zna ajke neoosmanizma kako na

unutarnjem, tako i na vanjskopoliti kom planu, su izraziti pragmatizam, mimikrijska

pojavnost i sistem primjenjivanja dvostrukih standarda. Pragmatizam po iva na

imperijalnoj nostalgiji, ali nastoji da je pretvori u geopoliti ku doktrinu, a zatim u

7

vanjskopoliti ku praksu. Neoosmanisti ka ideologija spoj je izvanrednih diplomatskih

sposobnosti i dobrog osje aja za trenutak. Mimikrijska pojavnost neoosmanizma o ituje

se u slaboj vidljivosti neoosmanizma u svijetu. Turci sebe ne nazivaju neoosmanistima,

te svjesno prikrivaju svoj neoosmanisti ki identitet. Primjenjivanje dvostrukih standarda

o ituje se u injenici da se neoosmanizmom putem vanjske politike problemi sa

susjednim zemljama nastoje svesti na nulu, me utim, Turska svoj utjecaj iri i na zemlje

Balkana, koje nisu direktan susjed Turskoj. Turska svoj utjecaj eli iriti i globalno

(Tanaskovi , 2010).

Politika neoosmanizma preuzima identitetske, kulturne i religijske smjernice

nekadanjeg Osmanskog Carstva radi postizanja ekonomskih i politi kih ciljeva u

dravama koje imaju istu ili sli nu povijest, koriste i se uglavnom demokratskim

metodama (Pepi , 2014).

Posljedice neoosmanizma su irenje kulturnog, ekonomskog i politi kog utjecaja na

zemlje nekadanjeg Osmanskog Carstva, intenzivnija diplomacija, ponovna islamizacija

turskog drutva, liberalizacija trita, privatizacija, globalizacija, modernizacija,

akumulacija stranog kapitala, pojava i koritenje novih tehnologija i znanja, provedene

strukturne reforme, smanjivanje utjecaja vojske na civilni ivot i proces

demokratizacije.

Dakle, iz prethodno navedenog jasno se mogu i itati razlike izme u kemalizma i

neoosmanizma, a koje se mogu svesti na segment religije, poimanje turskog identiteta,

uloge vojske u turskom drutvu i uplitanju u dravne poslove, te shva anja vanosti

vo enja vanjske politike. Naime, kemalizam je vodio politiku samodostatnosti, odnosno

politiku zatvorene ekonomije koja je dovela do smanjenja gospodarske aktivnosti, dok

se politikom neoosmanizma djeluje globalno, odnosno tursko trite otvara se svijetu i

nastoje se uspostaviti to bolji odnosi sa me unarodnom zajednicom.

8

2.2. Turska politika u razdoblju neoosmanizma od 1980-ih do 2002. godine

Pojavi neoosmanizma po etkom osamdesetih godina prolog stolje a pogodovale su

kemalisti ke vlade, njihove republikanske doktrine, koje nisu bile dovoljno vrste i

sposobne stvoriti etni ko i sekularno prilago eno tursko drutvo i odgovoriti na izazove

sveprisutnoj globalizaciji. Ekonomija je bila zatvorenog tipa bez ve e vanosti u

me unarodnim odnosima i me unarodnoj trgovini. Vodila se politika samodostatnosti i

protekcionizma kako bi se sa uvala ekonomska neovisnost (Muharemi, 2012, str. 139).

Kenan Evren je proveo vojni udar u rujnu 1980. godine i prvo obnaao dunost efa

drave, a zatim 1982. godine postao predsjednikom. Predsjednik Kenan Evren po inje

uspostavljati suradnju sa drugim islamskim dravama i pomalo otvarati zemlju svijetu.

Me utim, za vrijeme njegove vladavine zabiljeena su krenja gra anskih i ljudskih

prava (Tanaskovi , 2010, str. 23-24).

Turgut zal, jedan od najzna ajnijih neoosmanisti kih reformista, kao premijer 1983.

godine donosi novi gospodarski program iji je glavni cilj bio usmjeren protiv etatizma i

uplitanja drave u gospodarstvo. Drava je imala samo ulogu regulatora. Njegova

gospodarska reforma uklju ivala je privatizaciju dravnih poduze a, poticanje izvoza i

privla enje stranih inozemnih ulaganja. Za to je bilo potrebno promijeniti monetarnu

politiku i ukinuti zatitne takse i cijene (Muharemi, 2012, str. 139). U me unarodnim

odnosima isti e se njegovo pokretanje Crnomorske inicijative (BSEC Black Sea

Economic Cooperation) krajem osamdesetih godina. Svrha inicijative je suradnja

crnomorskih zemalja radi irenja i produbljivanja ekonomskih odnosa, razvoja

zajedni kih znanstvenih i tehni kih projekata, kontrole zaga ivanja, razvoja turizma i

kulturne razmjene. Pod njegovim vodstvom Turska je 01. travnja 1987. godine slubeno

podnijela zahtjev za punopravnim lanstvom u Europskoj uniji (Muharemi, 2012, str.

141-142). Turgut zal, osniva Domovinske stranke, predsjednikom postaje 09.

studenog 1989. godine. Kao pobornik ekonomske liberalizacije, njegova vanjska

9

politika postaje intenzivnija i ekspanzivnija, a u svrhu prepoznavanja Turske kao bitnog

imbenika u regionalnim i me unarodnim odnosima. Glavni partner Turskoj postaje

SAD u sklopu NATO saveza, iji je Turska lan od 1952. godine. Glavna zada a

postaje u initi Tursku glavnim regionalnim liderom. Otvaranje trita i rast izvoza su,

izme u ostalog, a uz pomo MMF-a, pomogli i u vra anju duga vanjskim vjerovnicima

koji je 1977. godine iznosio 11 milijardi dolara (Muharemi, 2012, str. 139).

Nakon smrti predsjednika zala, 1993. godine predsjednikom postaje Sulejman

Demirel. Devedesetih godina na turskoj politi koj sceni izmijenjuju se stranke centra.

1995. godine za premijerku je izabrana Tansu Ciller (prva ena premijerka u jednoj

ve inski muslimanskoj zemlji koja je demokratska), a ve od 1996., pa do 1997.

premijer je bio Necmettin Erbakan. Budu i da je bio vo a islamisti ke Stranke

blagostanja, postojala je bojazan od ja anja islamizma u Turskoj, te je iz tog razloga

Ustavni sud zabranio rad stranci i politi ko djelovanje na pet godina njezinim

osniva ima na elu sa Erbakanom. Nakon toga vladu ponovno sastavljaju ljevi arske

stranke (Muharemi, 2012, str. 146-152). Od svibnja 2000. godine do kolovoza 2007.

predsjednik Turske je Ahmet Necdet Sezer, a od kolovoza 2007. godine do kolovoza

2014. Abdullah G l. U kolovozu 2014. godine predsjednikom postaje Recep Tayyip

Erdogan kao 12. turski predsjednik.

Sve do 2002. godine u Turskoj prevladava ozra je politi ke nestabilnosti. Nijedna

stranka nije u mogu nosti preuzeti snano politi ko vodstvo u dravi i suo iti se sa

nuno potrebnim reformama gospodarstva i drutva. Me u politi kim strankama

prisutno je negativno ozra je, beskompromisno ponaanje, nedovoljna suradnja i

nemogu nost dogovora oko pitanja vanih za u inkovito funkcioniranje drave i

postizanje gospodarskog rasta i ekonomskog razvoja.

10

2.3. Dolazak na vlast Stranke pravde i razvoja (AKP) 2002. godine, program i

politika stranke

Na izborima provedenim u studenom 2002. godine u Republici Turskoj nadmo no

pobje uje konzervativna demokratska islamisti ka prozapadna Stranka pravde i razvoja

(AKP), koja je osnovana u kolovozu 2001. godine i iji je osniva i vo a Recep Tayyjip

Erdogan. Vlast preuzima u oujku 2003. godine i za premijera postavlja Erdogana. Na

slijede em grafikonu prikazani su rezultati turskih parlamentarnih izbora odranih 3.

studenog 2002. godine.

Grafikon 1. Rezultati turskih parlamentarnih izbora, 3. studeni 2002. godine

Izvor: izrada studentice prema: Turski institut za statistiku, 2015, Broj glasova koje su dobile politi ke

stranke i nezavisni, dostupno na: http://www.turkstat.gov.tr/VeriBilgi.do?alt_id=1061, pregledano:

26.03.2015.

34,3%

19,4%9,5%

8,4%

7,2%

6,2%

5,1%

2,5%

1,2%1,2%

1,0%

1,0%0,9% 2,0%

Turski parlamentarni izbori, 3. studeni 2002.

Stranka pravde i razvoja

Republikanska narodna stranka

Stranka pravog puta

Stranka nacionalnog pokreta

Stranka mladei

Demokratska narodna stranka

Domovinska stranka

Stranka sre e

Demokratska lijeva stranka

Nova turska stranka

Velika unionisti ka stranka

Nezavisni

Selja ka stranka

Drugi

11

Iz grafikona 1. se vidi da je AKP dobila najvie glasova, i to 34,3%, osvojivi tre inu.

Drugo mjesto sa dobivenih 19,2% glasova osvojila je CHP, dok su sve ostale stranke

dobile manje od 10% glasova.

Nastavno, na grafikonu 2. prikazani su rezultati turskih parlamentarnih izbora odrani

22. srpnja 2007. godine

Grafikon 2. Rezultati turskih parlamentarnih izbora, 22. srpanj 2007. godine

Izvor: Izrada studentice prema: Turski institut za statistiku, 2015, Broj glasova koje su dobile politi ke


26.03.2015.

Iz grafikona 2. vidi se da je AKP osvojila najvie glasova, i to 46,6%. Drugo mjesto

osvojila je CHP sa 20,9% glasova, a Stranka nacionalnog pokreta tre e mjesto sa 14,3%

glasova. Ostale stranke osvojile su manje od 10% glasova.

46,6%

20,9%

14,3%

5,2%

3,0%2,3%

7,7%

Turski parlamentarni izbori, 22. srpanj 2007.




Nezavisni

Stranka mladei

Stranka sre e

Drugi

12

Na idu em grafikonu, prikazani su rezultati turskih parlamentarnih izbora odranih 12.

lipnja 2011. godine.

Grafikon 3. Rezultati turskih parlamentarnih izbora, 12. lipanj 2011. godine

Izvor: izrada studentice prema: Turski institut za statistiku, 2015, Broj glasova koje su dobile politi ke


26.03.2015.

Iz grafikona 3. vidi se da je AKP dobila najve i broj glasova, i to 49,7%, dakle gotovo

polovicu. Drugo mjesto osvojila je CHP sa 25,9% glasova, dok je tre e mjesto osvojila

Stranka nacionalnog pokreta sa 13,0% glasova. Ostale stranke osvojile su manje od

10% glasova.

Na parlamentarnim izborima 2002. godine AKP je osvojila 363 zastupni kih mjesta,

2007. godine 340, a 2011. godine osvojila je 326 zastupni kih mjesta u parlamentu. To

je bilo dovoljno da formira jednostrana ku vladu, ali nije bilo dovoljno da osvoji

dvotre insku ve inu da bi mogla izmijeniti Ustav (Setimes, 2015).

49,7%

25,9%

13,0%

6,6%

1,3%

0,8%0,3%

0,2%

2,2%

Turski parlamentarni izbori, 12. lipanj 2011.




Nezavisni

Stranka sre e

Velika unionisti ka stranka

Demokratska lijeva stranka

Stranka pravog puta

Drugi

13

Program stranke sadri Strategiju za kontinuirani i odrivi ekonomski razvoj koji je u

interesu svih gra ana Turske. Gra ani imaju jednaka prava bez obzira na jezik, rasu,

spol, porijeklo, religioznu pripadnost ili sektu. Glavni ciljevi su pove anje proizvodnje i

izvoza roba i usluga, privatizacija, privla enje stranog kapitala i u skladu s time transfer

znanja i iskustva, smanjenje poreza, pove anje birokratske i administrativne

u inkovitosti, borba protiv korupcije, antimonopolska politika, smanjenje dohodovne

nejednakosti, poticanje investicija radi otvaranja novih radnih mjesta i kona no

postizanje stupnja razvijenih zemalja. Drava se treba drati podalje od uplitanja u

ekonomske aktivnosti, iako zadrava ulogu regulatora i kontrolora. Drava treba

osigurati izmjenu informacija i dokumenata, raditi na kvaliteti i prepoznatljivosti

proizvoda, ulagati u malo i srednje poduzetnitvo, u inovacije, istraivanje i razvoj kako

bi drava bila to konkurentnija. Cilj je ostvariti punopravno lanstvo u Europskoj uniji

do 2023. godine. U dravi su se provele razne reforme kako bi se postigao to ve i

stupanj demokracije i ispunili Kopenhaki kriteriji (Stranka pravde i razvoja, 2015).

Stranka i njezini lanovi su 2008. godine bili pod prijetnjom sudske zabrane zbog svog

antisekularnog djelovanja, islamisti kih tendencija i zabrane noenja marama na

sveu ilitima. Stranka se teretila za nastavak provo enja politi kih programa

zabranjenih stranki, Stranke vrline i Stranke blagostanja iji je nekadanji lan bio

Erdogan. Nakon provedene istrage Ustavni sud je donio odluku kojom utvr uje da se iz

programa i Statuta stranke ne moe utvrditi antisekularno djelovanje, te da Stranka ne

predstavlja prijetnju demokratskom ustavnom poretku. to se ti e turban amandmana,

odnosno zabrane noenja marama, on nije u skladu sa sekularizmom, te smatra da je

postojala indirektna namjera mijenjanja odredbi koje Ustavom nisu doputene. Budu i

da je miljenje Ustavnog suda da su politi ke stranke neophodan dio politi kog,

demokratskog drutva jedne drave, da stranka uiva povjerenje velikog broja bira a, te

da provodi reforme koje su nune za priklju enje Europskoj uniji, stranka nije

zabranjena, ali je kanjena nedobivanjem polovice godinjeg iznosa dravne potpore

( ai , 2012, str. 49-51).

14

Erdogan je 2003. godine za svog vanjskopoliti kog savjetnika, a od 2009. godine

ministra vanjskih poslova i od kolovoza 2014. godine premijera, odabrao Ahmeta

Davutoglua, istaknutog stru njaka i profesora za me unarodne odnose, ija je stru nost

pomogla u uspostavljanju i usmjeravanju turske politike, naro ito vanjske politike

(Davutoglu, 2014). Vanjska politika neoosmanizma temelji se na doktrini izraenoj u

Davutogluovoj knjizi Strategijska dubina. Prema Davutogluu prioriteti vanjske

politike su permanentan rad na dobrosusjedskim odnosima, to podrazumijeva

rjeavanje svih problema koji su smetnja bilateralnim odnosima i irenju utjecaja Turske

na regionalnoj i globalnoj razini. Drugo, diverzifikacija vanjske politike. Osim dobre

suradnje sa SAD-om Turska mora biti spremna za suradnju i sa drugim velikim silama

kao to su Europska unija, Kina i Rusija. Kriti ari diverzifikaciju vanjske politike

smatraju rizi nom budu i da uspostavljanje odnosa sa drugim zemljama moe imati

negativne posljedice na ve postoje e dobre odnose sa SAD-om. Turska bi trebala biti

samostalnija u provo enju stratekih planova, a ne se oslanjati isklju ivo na partnere.

Nadalje, Davutoglu se zalae za novu diplomatsku politiku, koja bi osim sadanjih

profesionalnih diplomata uklju ivala i stru njake razli itih profila, budu i da smatra da

su ovi dosadanji pod utjecajem kemalisti kog mentaliteta. I kao posljednje, treba to

vie raditi na diplomaciji, pozivati diplomate i dunosnike u Tursku i odlaziti na mnoga

slubena putovanja po regiji i diljem svijeta radi uspostavljanja to bolje suradnje. Svoje

ideje i politi ku misao izraenu u knjizi Strategijska dubina i provodi, pa je

zabiljeeno da su tijekom 2009. godine turski ministri vanjskih poslova Ali Babacan

(ministar do svibnja 2009. godine) i Ahmet Davutoglu (ministar od svibnja 2009.

godine) odradili ukupno 93 slubena posjeta stranim dravama (Tanaskovi , 2010, str.

42-44).

Iz prethodno navedenog zaklju uje se da je velik broj bira a zadovoljan programom i

politikom AKP-a, a kao dokaz tome svjedo e rezultati parlamentarnih izbora na kojima

je AKP, od prvih parlamentarnih izbora 2002. godine, pa na svakom slijede em

dobivala sve ve i broj glasa a.

15

3. UTJECAJ NEOOSMANIZMA NA EKONOMSKI I DRUTVENI

RAZVOJ TURSKE

Gospodarski rast Turske zapo eo je po etkom osamdesetih godina prolog stolje a

liberalizacijom trita i stvaranjem uvjeta za privla enje izravnih stranih ulaganja.

Ekonomija postaje izvozno orijentirana, pa stoga Turska po inje vie sudjelovati na

me unarodnom tritu, iako jo uvijek nedovoljno, te je i dalje zaostajala za svjetskim

ekonomijama. Nakon po etnih pozitivnih rezultata, devedesetih godina dolazi do

makroekonomske neravnotee kao posljedica politi ke nestabilnosti i loe vo ene

gospodarske politike. U tom razdoblju permanentno se pove ava javni dug,

nezaposlenost, inflacija i kamatna stopa, turska lira deprecira, smanjuje se proizvodnja,

te se drava nije sposobna prilagoditi modernim tekovinama i globalizaciji. Nakon

nestabilnih devedesetih godina, krize u Turskoj 2001. godine i svjetske ekonomske

krize od 2008. godine, tursko gospodarstvo se vrlo brzo oporavilo i po elo biljeiti

neprestani rast i razvoj (Svjetska banka, 2015).

Turska se klasificira kao drava sa viim srednjim dohotkom i svrstava se me u 16

najve ih svjetskih ekonomija budu i da njezin BDP 2013. godine iznosi

822,135,183,160 $, BDP p/c PPP 19,020 $, a BND p/c PPP 18,570 $ (Svjetska banka,

2013). Ima populaciju od 77.695.904 stanovnika (Turski institut za statistiku, 2014).

lanica je Organizacije za ekonomski razvoj i suradnju (OECD Organization for

Economic Cooperation and Development), G-20, Svjetske trgovinske organizacije

(WTO World Trade Organization), Op eg sporazuma o carinama i trgovini (GATT

General Agreement on Tarrifsand Trade), Organizacije Sjevernoatlantskog saveza

(NATO North Atlantic Treaty Organization) i Organizacije za europsku sigurnost i

suradnju (OSCE Organization for Security and Cooperation in Europe). Tako er je

lanica Vije a Europe i drava kandidatkinja za priklju enje Europskoj uniji.

16

Postizanje ve eg stupnja demokratizacije drutva, uzrokovano dolaskom na vlast AKP-a

i ponovnim po etkom pregovora za priklju enje Turske Europskoj uniji od 2005.

godine, postignuto je u prvom redu politi kim reformama. Reforma se odnosi na

unoenje amandmana na Ustav iz 1982. godine. Svrha je uskla ivanje turskog

zakonodavstva, vladavine prava, potivanje temeljnih ljudskih prava i medijskih

sloboda sa pravnom ste evinom Europske unije i ispunjavanje Kopenhakih kriterija. U

analizi provedenih reformi isti e se uvo enje promjena u svezi s pravosudnim

sustavom, temeljnim ljudskim pravima, medijskom slobodom i etni kim i vjerskim

manjinama. U procesu demokratizacije dolazi do problema u implementiranju ustavnih

odredbi, pa se stoga u ovom poglavlju uz navo enje primjera daje poseban osvrt na

krenje na ela demokracije i preporuke Europske komisije.

3.1. Pozitivan utjecaj neoosmanizma na stanovnitvo Turske, zdravlje,

obrazovanje, siromatvo i kvalitetu ivota

S obzirom da je stanovnitvo bitan faktor ekonomskog rasta i razvoja zemlje, analizira

se kretanje broja stanovnika i godinja stopa rasta u razdoblju od 1980. do 2013. godine,

kao i udio stanovnika prema dobi i spolu u razdoblju od 2000. do 2014. godine. Da bi se

stekao uvid u veli inu unutranjeg trita na slijede em grafikonu prikazano je kretanje

broja stanovnika u razdoblju od 1980. do 2013. godine.

17

Grafikon 4. Broj stanovnika u razdoblju od 1980. do 2013. godine

Izvor: Izrada studentice prema: Svjetska banka, 2015, dostupno na:

http://www.databank.org/data/views/reports/tableview.aspx#, pregledano: 20.03.2015.

Na grafikonu 4. vidljiv je porast broja stanovnika, u razdoblju od 1980. do 2013.

godine, sa po etnih 43.905.790 na 74.932.641. Pove alo se za 31.026.851, to je porast

od 71%. Broj stanovnika ravnomjerno je rastao bez oscilacija u rastu ili padu. Promjena

u rastu kretala se oko milijun stanovnika godinje. 2008. godine broj stanovnika preao

je 70 milijuna, a 2013. godine dosegao je broj od gotovo 75 milijuna stanovnika.

Nastavno na prethodni grafikon, na slijede em grafikonu je prikazana godinja stopa

rasta stanovnitva u razdoblju od 1980. do 2013. godine.

0

10000000

20000000

30000000

40000000

50000000

60000000

70000000

80000000

broj stanovnika

18

Grafikon 5. Godinja stopa rasta stanovnitva u razdoblju od 1980. do 2013. godine

Izvor: Izrada studentice prema: Svjetska banka, 2015, dostupno na:

http://www.databank.org/data/views/reports/tableview.aspx#, pregledano 20.03.2015.

Bez obzira to se broj stanovnika neprestano pove avao (vidi grafikon 4.) na grafikonu

5. se vidi tendencija pada godinje stope rasta stanovnitva u razdoblju od 1980. do

2013. godine. U tom istom razdoblju zabiljeen je pad godinje stope rasta od jednog

postotnog poena, odnosno sa 2,3% na 1,3%. Godinja stopa rasta od 2,3% zadrala se

sve do 1983. godine, da bi se ve idu e godine spustila za 0,1% i pada sve do 1987.

godine. Od 1992., pa sve do 1997. godine zabiljeen je najdui period stagnacije u

kojem se godinja stopa rasta stabilizirala na 1,6 posto. Godinja stopa 1,3% biljei se

od 2010. do 2013. godine. U razdoblju od 1980. do 2013. godine ukupna prosje na

godinja stopa rasta stanovnitva iznosi 1,6%.

Tursko stanovnitvo karakterizira se kao relativno mlado, pa je shodno tome na

slijede oj tablici prikazano kretanje stanovnitva prema dobi i spolu u razdoblju od

2000. do 2014. godine.

1980.1982.1984.1986.1988.1990.1992.1994.1996.1998.2000.2002.2004.2006.2008.2010.2012.

0

0,5

1

1,5

2

2,5

stopa rasta

19

Tablica 1. Stanovnitvo Turske prema dobi i spolu i prema izabranim godinama u

razdoblju od 2000. do 2014. godine, % od ukupnog stanovnitva

0-14 15-64 65+

M Uk M Uk M Uk

2000. 30,4 29,2 29,8 64,4 64,5 64,5 5,1 6,3 5,7

2007. 27,1 25,8 26,4 66,9 66,1 66,5 6,1 8,1 7,1

2010. 26,2 25,0 25,6 67,5 66,8 67,2 6,3 8,2 7,2

2012. 25,5 24,4 24,9 68,0 67,1 67,6 6,5 8,5 7,5

2014. 24,8 23,7 24,3 68,2 67,3 67,8 6,9 9,0 8,0

Izvor: izrada studentice prema: Turski institut za statistiku, 2015, Stanovnitvo prema godini, dobnoj

grupi i spolu, popis stanovnitva ABPRS, dostupno na:

http://www.turkstat.gov.tr/UstMenu.do?metod=temelist, pregledano: 23.05.2015.

Iz tablice 1. se vidi da je gledaju i izabrane godine u razdoblju od 2000. do 2014.

godine najve i udio u ukupnom stanovnitvu imala dobna skupina 15-64. Slijedi je

dobna skupina 0-14, a najmanji udio ini dobna skupina 65+. Dok se udio stanovnitva

u dobnoj skupini 0-14 permanentno smanjuje, pove ava se udio dobne skupine 15-64,

ali i 65+ i to kako mukaraca tako i ena. No, ipak se biljei bri porast stanovnitva u

dobnoj skupini 15-64 negoli u dobnoj skupini 65+. U svim promatranim godinama

zabiljeen je ve i udio mukaraca od ena u ukupnom stanovnitvu u dobnim skupina 0-

14 i 15-64, dok je u dobnoj skupini 65+ zabiljeen ve i udio ena u ukupnom

stanovnitvu.

U Turskoj je 2003. godine zapo ela reforma zdravstvenog sustava iji je cilj bolje

upravljanje i u inkovitost zdravstvenog sustava, te dostupnije i kvalitetnije zdravstvo

irem krugu stanovnika. Uloilo se u bolni ki sektor, infrastrukturu, opremu,

usavravanje zdravstvenih djelatnika, u model obiteljskog lije enja i provela se reforma

zdravstvenih naknada. S obzirom na pove anu primarnu zatitu, posebno djece i majki,

u posljednjem desetlje u smanjena je smrtnost majki i novoro en adi. Pove ali su se

bolni ki kapaciteti, kako javni tako i privatni, uklju uju i i kapacitete u ruralnim

podru jima. Privatni sektor ini 36% od svih bolnica i gotovo 18% od svih bolni kih

20

kreveta. Univerzalnim zdravstvenim osiguranjem koji je na snazi od 2008. godine i

programom Zelena karta za siromane od 2012. godine pove ao se broj osiguranih

osoba i omogu ena je zdravstvena zatita socijalno najugroenijima. Stopa rasta

izdvajanja Turske za zdravstvo nadilazi izdvajanja ostalih zemalja OECD-a. No ipak,

zdravstveni pokazatelji jo su uvijek na razini onih najniih od svih zemalja OECD-a.

Tako er, jedna od mana turskog zdravstvenog sustava je i da je u upravljanju

zdravstvenim sustavom jo uvijek prisutna centralizacija (OECD, 2014, str. 13-17).

Zdravstvena reforma u Turskoj omogu ena je zahvaljuju i stabilnoj politi koj situaciji i

naglim ekonomskim razvojem. Reformu u razdoblju od 2003. do 2013. godine

podravaju Svjetska banka sa pozajmicom od 60 milijuna $, EU, UNICEF kao i ostale

agencije u sklopu Ujedinjenih naroda (FAO, ILO, UNDCP, UNHCR i UNIDO)

(Svjetska zdravstvena organizacija, 2013).

Slijedom navedenog, na slijede em grafikonu prikazana su ukupna izdvajanja za

zdravstvo, kao i izdvajanja u privatnom i javnom sektoru u razdoblju od 1995. do 2013.

godine.

21

Grafikon 6. Izdvajanje za zdravstvo u razdoblju od 1995. do 2013. godine, ukupno,

privatno i javno, u % BDP-a

Izvor: izrada studentice prema: Svjetska banka, 2014, dostupno na:


Iz grafikona 6. se i itava da se ukupno izdvajanje za zdravstvo, u promatranom

razdoblju, pove alo za 2,2 postotna poena, odnosno sa 3,4% BDP-a 1995. godine na

5,6% BDP-a 2013. godine. U tom istom razdoblju ve a su bila izdvajanja za javno

zdravstvo negoli za privatno. Izdvajanja za javno zdravstvo 2013. godine pove ala su se

za 1,9 postotna poena u odnosu na 1995. godinu, dok su se za privatno zdravstvo

pove ala za 0,3 postotna poena. U promatranom razdoblju nije bilo kontinuiranog rasta.

Izdvajanja su rasla sve do 1997. godine, 1998. godine se smanjuju, pa se tako ukupna

izdvajanja smanjuju za 0,6 postotna poena, za javno zdravstvo za 0,4 postotna poena i

za privatno zdravstvo za 0,2 postotna poena. Od 1999. godine ukupna izdvajanja rastu

sve do 2009. godine, kada su iznosila 6,1% BDP-a. Iznimka je bila 2003. godina kada

je iznos bio manji za 0,1 postotni poen u odnosu na prethodnu godinu. Izdvajanja se

2010. i 2011. godine smanjuju, te 2011. iznose 5,3% BDP-a. 2012. godine ukupna

izdvajanja pove ala su se za 0,1 postotna poena u odnosu na prethodnu godinu i iznose

5,4% BDP-a, a 2013. godine za dodatna 0,2 postotna poena i iznose 5,6%. Izdvajanja za

0

1

2

3

4

5

6

7

ukupno privatno javno

22

javno zdravstvo rasla su do 2009. godine kada su dosegla svoj maksimum od 4,9%

BDP-a. Iznimka je bila 2005. godina kada su izdvajanja bila manja za 0,1 postotni poen

u odnosu na prethodnu godinu. Od 2010. godine se smanjuju sve do 2012. kada iznose

4,1% BDP-a. 2013. godine pove ala su se za 0,2 postotna poena u odnosu na prethodnu

godinu i iznose 4,3% BDP-a. Izdvajanja za privatno zdravstvo su imala ve e oscilacije.

Svoj maksimum su dosegla 1999. godine kada su iznosila 1,9% BDP-a, a minimum

1995. i 1998. godine kada su iznosila 1% BDP-a. 2012. i 2013. godine iznose 1,3%

BDP-a, to je za 3 postotna poena manje od izdvajanja za javno zdravstvo.

Na slijede em grafikonu prikazan je kapacitet bolnica prema broju kreveta na 1000

stanovnika u razdoblju od 1995. do 2013. godine.

Grafikon 7. Broj bolni kih kreveta na 1000 stanovnika u razdoblju od 1995. do 2013.

godine

Izvor: izrada studentice prema: Turski institut za statistiku, 2015, Broj medicinskih institucija, ukupan

broj bolni kih kreveta i broj bolni kih kreveta na 1000 stanovnika, dostupno na:


0

0,5

1

1,5

2

2,5

3

broj bolni kih kreveta na 1000 stanovnika

23

Na grafikonu 7. se vidi da se broj bolni kih kreveta pove avao sve do 1999. godine,

kada je iznosio 2,42 na 1000 stanovnika, to je 0,14 vie negoli 1995. godine. 2000.

godine se smanjio na rekordnih 2,08 na 1000 stanovnika, da bi se nakon toga ponovno

pove avao. Maksimalan broj kreveta od 2,72 na 1000 stanovnika zabiljeen je 2010.

godine. 2011. godine broj kreveta se smanjuje za 0,12, na 2,6. Kona no, 2013. godine

broj kreveta na 1000 stanovnika iznosio je 2,64, to je za 0,36 kreveta vie u odnosu na

1995. godinu.

Bolji ivotni uvjeti, odnosno ve e ulaganje i briga za zdravlje doveli su do pove anja

o ekivanog ivotnog vijeka, kao to se moe vidjeti na slijede em grafikonu.

Grafikon 8. O ekivani ivotni vijek od 2000. do 2013. godine



Iz grafikona 8. se vidi da je o ekivani ivotni vijek u razdoblju od 2000. do 2013. imao

tendenciju rasta. Sa 70 godina, 2000. godine, produio se na 75 godina 2013. godine.

67

68

69

70

71

72

73

74

75

76

2000. 2001. 2002. 2003. 2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012.

o ekivani ivotni vijek

24

Dui periodi stabilnosti zabiljeeni su od 2003. do 2005. kada je iznosio 72 godine i od

2008. do 2010. kada je iznosio 74 godine.

S obzirom da se naglasak stavio na zatitu majki i djece, na slijede em grafikonu

prikazan je trend smanjenja stope smrtnosti kod novoro en adi i djece koja su mla a od

5 godina u razdoblju od 2002. do 2013. godine, na 1000 ivoro enih.

Grafikon 9. Stopa smrtnosti novoro en adi i djece ispod 5 godina u razdoblju od 2002.

do 2013. godine, na 1000 ivoro enih, u %



Iz grafikona 9. se vidi padaju i trend smrtnosti novoro en adi i djece ispod 5 godina

starosti. Smrtnost novoro en adi se u razdoblju od 2002. do 2013. godine smanjila za 8

postotna poena, sa 19% 2002. godine na 11% 2013. godine, dok se smrtnost djece ispod

5 godina starosti smanjila za 18 postotna poena, sa 37% 2002. godine na 19% 2013.

godine. U tom istom periodu ve a je bila smrtnost djece ispod 5 godina starosti.

0

5

10

15

20

25

30

35

40

2002. 2003. 2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013.

novoro en ad djeca - ispod 5 godina

25

Prosje na stopa smrtnosti novoro en adi iznosila je 14,83%, dok je prosje na stopa

smrtnosti djece ispod 5 godina starosti iznosila 27,17%, to je za 8,34 postotna poena

vie od smrtnosti novoro en adi.

Na idu oj tablici prikazana je stopa smrtnosti majki pri poro aju, broj ivoro enih, ali i

pove anje stru nosti zdravstvenog osoblja pri porodima u razdoblju od 1990. do 2013.

godine.

Tablica 2. Stopa smrtnosti majki u razdoblju od 1990. do 2013. godine, prema

izabranim godinama, u %

Godina Stopa smrtnosti

majki/100,000

ivoro enih

Broj umrlih

majki

Broj

ivoro enih/1,000

Stru nost

pri

porodu,

% poroda

1990. 48 680 1,410 72.5

1995. 39 540 1,376 79.9

2000. 33 450 1,354 85.8

2005. 27 350 1,315 90.1

2013. 20 260 1,260 94.6

Godinja stopa promjene, %

1990.-2000. -3.7 - - -

2000.-2013. -3.8 - - -

1990.-2013. -3.7 - - -

Izvor: izrada studentice prema: Svjetska zdravstvena organizacija, 2013, Stopa smrtnosti majki 1990.-

2013., dostupno na: http://www.who.int/gho/maternal_health/countries/tur.pdf?ua=1, pregledano:

20.04.2015.

Iz tablice 2. se i itava da se stopa smrtnosti majki na 100 000 ivoro enih u razdoblju

od 1990. do 2013. godine smanjivala. Sa 48% smrtnosti 1990. godine smanjila se na

20% 2013. godine, odnosno za 28 postotna poena. Sukladno tome broj umrlih majki je

26

sa 680, 1990. godine pao na 260, 2013. godine. Me utim, tako er se i broj ivoro enih

na 1000 smanjivao. Sa 1410 1990. godine na 1260 2013. godine. Stru nost pri porodu

se pove avala, i to sa 72,5% 1990. godine na 94,6% 2013. godine, odnosno za 22,1

postotna poena. Stopa smrtnosti majki na 100 000 ivoro enih se u prosjeku smanjivala

za 3,7% u razdoblju od 1990. do 2000. godine i od 1990. do 2013. godine, a za 3,8% u


Nastavno se na grafikonu 10. prikazuje koliko su gra ani Turske zadovoljni

zdravstvenim uslugama u razdoblju od 2003. do 2014. godine.

Grafikon 10. Zadovoljstvo gra ana Turske zdravstvenim uslugama u razdoblju od 2003.

do 2014. godine, u %

Izvor: izrada studentice prema: Turski institut za statistiku, 2015, Zadovoljstvo ivotom, Zadovoljstvo

javnom slubom u cjelini, 2003-2014, dostupno na:


0

10

20

30

40

50

60

70

80

2003. 2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013. 2014.

zadovoljni ni zadovoljni, ni nezadovoljni nezadovoljni

27

Iz grafikona 10. se i itava da se postotak zadovoljnih gra ana do 2011. godine

uglavnom pove avao, a zatim taj postotak po inje padati. No ipak, 2014. godine,

postotak zadovoljnih je za 31,7 postotna poena vie u odnosu na 2003. godinu. U svim

promatranim godinama, osim 2003. i 2004. godine, postotak zadovoljnih je bio ve i od

50%. Postotak ni zadovoljnih, ni nezadovoljnih imalo je tendenciju pada, pa ih je tako

2014. godine bilo za 27,4 postotna poena manje u odnosu na 2003. godinu, ali i za 1,3

postotna poena vie u odnosu na 2013. godinu. Postotak nezadovoljnih je imao

oscilacije u rastu i padu. Svoj maksimum imao je 2004. godine, kada je iznosio 33,2%,

a minimum 2012. godine, kada je iznosio 12%. No ipak je 2014. godine manji za 4,3

postotna poena u odnosu na 2003. godinu i za 16,3 postotna poena manji u odnosu na

maksimum 2004. godine.

Ekonomski rast i razvoj povezuje se i sa stupnjem obrazovanja stanovnika, odnosno

ulaganjem u ljudski kapital. Obrazovanje u Turskoj temelji se na postavkama Kemala

Attaturka koji je uspostavio sekularno kolovanje u svrhu stvaranja stru ne radni ke

klase. U posljednjih dvadesetak godina u Turskoj je obrazovanje napredovalo na svim

razinama. Prva reforma obaveznog kolovanja provedena je 1997. godine kada je

obavezno osnovno kolovanje sa pet godina produeno na osam. Srednjokolsko

obrazovanje je do 2005. godine bilo neobavezno i trajalo je tri godine nakon ega je

produeno na etiri godine. Drugu reformu provela je stranka AKP-a koja je 2012.

godine progurala Zakon kojim se obavezno kolovanje produuje za etiri godine,

odnosno sa 8 na 12 godina. Dvanaestogodinje obavezno kolovanje podijeljeno je na 4

godine osnovne i 4+4 godine srednje kole. Novim Zakonom predvi eno je i kolovanje

djece kod ku e nakon proteka prve etiri godine obaveznog kolovanja. Kriti ari ovoga

Zakona smatraju da je osnovno obrazovanje prekratko da bi u enici stekli odre ena

znanja i vjetine za upis u srednju kolu. S obzirom na mogu nost kolovanja kod ku e

postoji bojazan da e se na taj na in smanjiti broj enskih polaznika, posebno u ruralnim

dijelovima gdje roditelji e e sprije avaju djevoj ice da poha aju kolu.

Visokokolstvo, javno i privatno, je u nadlenosti Vije a za visoko obrazovanje. Prvo

privatno sveu ilite je Sveu ilite Bilkent, osnovano 1984. godine. 2001. godine Turska

je potpisala Bolonjsku deklaraciju kojom se obvezala na reformu sustava visokog

28

obrazovanja. Od akademske 2005./06. godine nove diplome i ECTS sustav postali su

obavezni na svim Sveu ilitima. to se ti e zavretka pojedine razine studije, u Turskoj

je prihva en sistem 4+1, radije nego 3+2 (Clark i Mihael, 2012).

Na grafikonu 11. prikazan je postotak stanovnitva ukupno i prema spolu upisanih u

primarno obrazovanje od 1981. do 2012. godine. U obzir su uzeti svi upisani bez obzira

na odgovaraju u (uobi ajenu) dob za odre enu vrstu obrazovanja.

Grafikon 11. Upisani u primarno obrazovanje u razdoblju od 1981. do 2012. godine,

ukupno i prema spolu, u %



Iz grafikona 11. se i itava da se postotak upisanih u primarno obrazovanje, ukupno, u

razdoblju od 1981. do 2012. godine, kretao u rasponu od 98%, 1995. godine, do 107%,

1984. i 1988. godine. Najmanje upisanih bilo je u razdoblju od 1994. do 1997. godine,

od 98% do 99%, dok je najvie upisanih bilo u razdoblju od 1982. do 1993. godine kada

0

20

40

60

80

100

120

1981.

1982.

1983.

1984.

1985.

1986.

1987.

1988.

1989.

1990.

1991.

1992.

1993.

1994.

1995.

1997.

1999.

2000.

2001.

2002.

2003.

2004.

2005.

2006.

2007.

2008.

2009.

2010.

2011.

2012.

ukupno ene mukarci

29

je u kontinuitetu bilo upisano preko 100%, od 101% do 107%. 2012. godine postotak

upisanih iznosio je 100%. Za 1996. i 1998. godinu nema dostupnih podataka. Vidi se da

je u primarno obrazovanje upisano vie mukaraca od ena. Postotak upisanih

mukaraca je u svim promatranim godinama bio ve i od 100%. Najvie upisanih

mukaraca bilo je 1984. godine, i to 114%, za 14 postotnih poena vie nego ena.

Najmanji postotak upisanih mukaraca bio je 2012. godine u iznosu od 101%, to je za

2 postotna poena vie nego ena. Najvie upisanih ena bilo je 2002. i u razdoblju od

2007. do 2011., u iznosu od 102%, s izuzetkom 2009. godine kada ih je bilo upisano

100%. Najmanje upisanih ena zabiljeeno je 1995. i 1997. godine, i to 94%. U

razdoblju od 1981. do 2012. godine prosje an postotak ena upisanih u primarno

obrazovanje iznosio je 98,93%, a mukaraca 107%. Dakle, upisanih ena je u prosjeku

za 8,07 postotnih poena bilo manje upisano od mukaraca. Prosje an postotak ukupno

upisanih iznosio je 102,97%.

Na slijede em grafikonu prikazan je postotak upisanih u sekundarno obrazovanje u


30

Grafikon 12. Upisani u sekundarno obrazovanje u razdoblju od 1980. do 2012. godine,




Iz grafikona 12. se vidi da se ukupan postotak upisanih pove avao do 2003. godine. Za

1985., 1996. i 1998. godinu nema dostupnih podataka. Postotak se sa 38% 1980. godine

pove ao na 89% 2012. godine, to je pove anje od 51 postotnog poena. Nakon toga se

biljee oscilacije i postotak upisanih se kre e u rasponu od 80% do 90%. 2012. godine

iznosi 86%, to je za 48 postotnih poena vie negoli 1980. godine. I kod mukaraca se

primije uje rastu i trend upisanih u sekundarno obrazovanje. Sa 52%, 1980. godine, na

103%, 2003. godine, to je porast od 51 postotnog poena. Od tada nadalje postotak

upisanih varira i kre e se u rasponu od 80% do 100%. 2012. godine postotak upisanih

mukaraca iznosi 88%, to je za 36% vie u odnosu na 1980. godinu. Kod ena je

zabiljeen kontinuirani rast postotka upisanih. Najve a razlika naspram mukaraca

zabiljeena je 2002. i 2003. godine, kada je iznosila 28 postotnih poena. Nakon toga

razlika se smanjuje, da bi 2012. godine iznosila samo 4 postotna poena. 2012. godine

postotak upisanih ena iznosio je 84%, to je za 59 postotnih poena vie u odnosu na

1980. godinu, kada je postotak iznosio 25%. U razdoblju od 1980. do 2012. godine

0

20

40

60

80

100

120

1980.

1981.

1982.

1983.

1984.

1986.

1987.

1988.

1989.

1990.

1991.

1992.

1993.

1994.

1995.

1997.

1999.

2000.

2001.

2002.

2003.

2004.

2005.

2006.

2007.

2008.

2009.

2010.

2011.

2012.

ukupno ene mukarci

31

prosje an postotak ena upisanih u sekundarno obrazovanje iznosio je 55,24%, naspram

76,66% mukaraca. Dakle, ena je u prosjeku za 21,42 postotna poena bilo manje

upisano nego mukaraca. Prosje an postotak ukupno upisanih iznosio je 65,03%.

Na grafikonu 13. prikazan je postotak upisanih u tercijarno obrazovanje u razdoblju od

1980. do 2012. godine.

Grafikon 13. Upisani u tercijarno obrazovanje u razdoblju od 1980. do 2012. godine,




Iz grafikona 13. se vidi rastu i trend upisanih u tercijarno obrazovanje, i to u sve tri

kategorije. Za 1996. i 2000. godinu nema dostupnih podataka. Primije uje se da je u

svim promatranim godinama upisano vie mukaraca od ena. Razlika se s vremenom

sve vie pove avala. U razdoblju od 1980. do 2012. godine prosje an postotak ukupno

upisanih iznosio je 24,03%, mukaraca 28,93%, a ena 20,1%. Dakle, mukaraca je za

0

10

20

30

40

50

60

70

80

1980.

1981.

1982.

1983.

1984.

1985.

1986.

1987.

1988.

1989.

1990.

1991.

1992.

1993.

1994.

1995.

1997.

1998.

1999.

2001.

2002.

2003.

2004.

2005.

2006.

2007.

2008.

2009.

2010.

2011.

2012.

ukupno ene mukarci

32

8,83 postotna poena bilo vie upisanih od ena. 2012. godine postotak ukupno upisanih

iznosio je 69%, to je za 62 postotna poena vie negoli 1980. godine, dok je postotak

mukaraca iznosio 75%, to je za 65 postotna poena vie, i ena 64%, to je za 61

postotni poen vie.

Na grafikonu 14. prikazana su dravna izdvajanja za obrazovanje prema udjelu u BDP-

u, u razdoblju od 1981. do 2006. godine.

Grafikon 14. Dravna izdvajanja za obrazovanje u razdoblju od 1981. do 2006. godine,

ukupno, % BDP-a



Iz grafikona 14. se vidi da su se izdvajanja za obrazovanje u razdoblju od 1981. do

2006. godine pove ala. Za razdoblje od 1987. do 1992. godine i razdoblje od 1996. do

1997. godine nema dostupnih podataka, dok se 1998. godine nije nita izdvojilo za

obrazovanje. 2006. godine izdvojilo se 3% BDP-a, to je za jedan postotni poen vie u

0

0,5

1

1,5

2

2,5

3

3,5

1981.1982.1983.1984.1985.1986.1993.1994.1995.1998.1999.2000.2001.2002.2003.2004.2006.

iznos, %BDP a

33

odnosu na 1981. godinu. 3% BDP-a izdvaja se kontinuirano od 1999. godine do 2006.

godine. Taj se isti iznos izdvojio i 1983., 1993. i 1994. godine, a u svim ostalim

promatranim godinama izdvojilo se 2% BDP-a.

Budu i da je pismenost odraz obrazovanja stanovnitva i njegove kvalitete, na

slijede em grafikonu je prikazana ukupna pismenost, te se uspore uje pismenost

mukaraca i ena od navrenih 15 godina u posljednjih tridesetak godina.

Grafikon 15. Pismenost u razdoblju od 1980. do 2012. godine, prema izabranim

godinama, ukupno i prema spolu, % od ukupnog stanovnitva u dobi 15 godina i vie



Iz grafikona 15. se vidi da je u promatranom razdoblju pismenost ukupno, ali i prema

spolu imala tendenciju rasta. Ukupna pismenost je sa 66% 1980. godine narasla na 95%

2012. godine, to je porast od 29 postotna poena. U tom istom razdoblju uo ava se da su

u Turskoj mukarci pismeniji od ena. No ta se razlika s vremenom smanjuje. Najve a

0

20

40

60

80

100

120

1980. 1985. 1990. 2004. 2005. 2006. 2007. 2009. 2010. 2011. 2012.

ukupno mukarci ene

34

razlika zabiljeena je 1980. godine kada je iznosila 31 postotna poena, odnosno

pismenost mukaraca bila je 81%, a ena 50%. Ve 1985. godine razlika je pala za 7

postotna poena i iznosila je 24 postotna poena. 2012. godine razlika u pismenosti iznosi

svega 6 postotna poena, odnosno pismenost mukaraca iznosi 98%, a ena 92%. Dakle,

iz grafikona se vidi da je pismenost ena u Turskoj manja, me utim, u promatranom

razdoblju pismenost ena permanentno biljei ve i rast od pismenosti mukaraca.

Nastavno se na grafikonu 16. prikazuje koliko su gra ani Turske zadovoljni obrazovnim

uslugama u razdoblju od 2004. do 2014. godine.

Grafikon 16. Zadovoljstvo gra ana Turske obrazovnim uslugama u razdoblju od 2004.


Izvor: izrada studentice prema: Turski institut za statistiku, 2015, Zadovoljstvo ivotom, Zadovoljstvo

javnom slubom u cjelini, 2003-2014, dostupno na:


0

10

20

30

40

50

60

70

80

2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013. 2014.

zadovoljni ni zadovoljni, ni nezadovoljni nezadovoljni

35

Iz grafikona 16. se vidi da su gra ani Turske, u posljednjih deset godina, uglavnom

zadovoljni obrazovanjem u Turskoj. Najzadovoljniji su bili 2013. godine, i to njih

69,7%, a najmanji postotak zadovoljnih bio je 2004. godine, i to njih 48,7%. Od 2005.

godine zadovoljni ine vie od 50% stanovnitva. Ni zadovoljni, ni nezadovoljni

biljeene padaju i trend, osim 2009. godine kada ih je za 2,5 postotna poena bilo vie u

odnosu na prethodnu godinu. Nakon toga postotak se ponovno smanjuje. 2014. godine

bilo ih je za 11,9 postotna poena manje u odnosu na 2004. godinu. Nezadovoljnih je

najvie bilo 2004. godine, i to 26,2%. Postotak se smanjuje sve do 2007. godine, i to za

6,2 postotna poena. 2003. raste za 3,3 postotna poena, da bi se nakon toga smanjivao

sve do 2013. godine, kada iznosi 16,9%. Postotak nezadovoljnih je 2014. godine iznosio

21,2%, to je za 4,3 postotna poena vie u odnosu na prethodnu godinu, ali i za 5

postotnih poena manje u odnosu na 2004. godinu.

Rast gospodarstva i strukturne reforme povoljno su se odrazile i na stopu siromatva

koja se do danas neprestano smanjivala. To je dovelo do zna ajnog porasta srednje klase

u Turskoj u razdoblju od 2002. do 2011. godine. U istom periodu udio srednje klase u

ukupnom stanovnitvu se udvostru io, sa 21% na 41% (Azevedo i Atamanov, 2014, str.

10). Turska se svrstava u drave sa viim srednjim dohotkom. Slijedom toga, na

grafikonu 17. prikazan je udio stope siromatva u ukupnom broju stanovnika u


36

Grafikon 17. Stopa siromatva u razdoblju od 2008. do 2012. godine, udio u ukupnom

stanovnitvu, u %



Iz grafikona 17. se i itava da se stopa siromatva, odnosno udio siromanih u ukupnom

stanovnitvu, u razdoblju od 2008. do 2012. godine neprestano smanjuje. Sa po etnih

6,8 2008. pala je na 2,3 2012. godine, odnosno za 4,5 postotna poena. Najve i pad stope

siromatva zabiljeen je 2009. u odnosu na 2008. godinu, i to za 2,4 postotna poena,

dok je 2012. godine stopa siromatva bila za 2,1 postotna poena manja u odnosu na

2009. godinu.

Na tablici 3. prikazan je ljudski razvojni indeks (HDI) u razdoblju od 1980. do 2013.

godine.

0

1

2

3

4

5

6

7

8

2008. 2009. 2010. 2011. 2012.

stopa siromatva

37

Tablica 3. HDI prema izabranim godinama u razdoblju od 1980. do 2013. godine

HDI indeks Promjen

a ranga*

Prosje an godinji

HDI rast (%)

1980

.

1990

.

2000

.

2005

.

2008

.

2010

.

2013

.

2008.-

2013.

1980.

-

1990.

1990.

-

2000.

2000.

-

2013.

0,49

6

0,57

6

0,65

3

0,68

7

0,71

0

0,73

8

0,75

9

16 1,50 1,27 1,16

*2012. godine na 69. mjestu od 187 zemalja, HDI indeks = 0,756

Izvor: Izrada studentice prema: Ujedinjeni narodi, 2013, HDI trendovi 1980.-2013., dostupno na:

https://www.data.un.org/DocumentData.aspx?q=turkey+HDI&id=364, pregledano: 30.03.2015.

Iz tablice 3. se i itava da se ljudski razvojni indeks od 1980. do 2013. godine

permanentno pove avao. Sa 0,496 u 1980. na 0,759 2013. godine. Od 2008. do 2013.

godine Turska se na rang ljestvici popela za 16 mjesta, od ukupno 187 zemalja. 2012.

godine bila je na 69. mjestu. Usporedi li se prosje an godinji HDI rast, izme u 1980. i

2013. godine, zaklju uje se da je isti bio ve i u razdoblju od 1980. do 1990. godine,

kada je rastao za 1,50% godinje. Prosje an godinji rast u razdoblju od 1990. do 2000.

godine je za 0,23 postotna poena bio manji u usporedbi sa prethodnim razdobljem, i

iznosio je 1,27%, a zatim se u slijede em promatranom razdoblju, od 2000. do 2013.

godine smanjio za dodatnih 0,11 postotnih poena, i iznosio je 1,16%. Sveukupno, bez

obzira na padaju i trend prosje nog godinjeg HDI rasta, biljee se pozitivni rezultati, te

se indeks HDI-a, 2013. godine, pove ao za 0,242, u odnosu na 1980. godinu.

Kao jedan od pokazatelja kvalitete ivota je dostupnost tehnoloki zahtjevnih proizvoda

i usluga namijenjenih osobnoj potronji, pa je na slijede em grafikonu prikazano

koritenje mobitela i interneta na 100 stanovnika u razdoblju od 1995. do 2013. godine.

38

Grafikon 18. Koritenje mobitela u razdoblju od 1995. do 2013. godine i interneta od

1998. do 2013. godine, na 100 stanovnika, u %



Prema dostupnim podacima, iz grafikona 18. se vidi da su se gra ani Turske do 1997.

godine sluili samo mobitelom, i to 1995. i 1996. godine 1% gra ana, a 1997. godine

3% gra ana. Od 1998. godine po inju koristiti i internet, i to njih 1% naspram 6% onih

koji se koriste mobitelom. U promatranom razdoblju udio u ukupnom stanovnitvu koji

se koriste internetom se neprestano pove avao, uz iznimku 2005. godine kada je udio

bio isti kao i prethodne godine i iznosio je 15%. 2013. godine 46% gra ana sluilo se

internetom. Dakle, u odnosu na po etnu godinu, 2013. godine udio se pove ao za 45

postotna poena. Od 1995. do 2008. godine upotreba mobitela je neprestano rasla i

dosegla udio od 94%, to je ujedno i najve i postotak u promatranom razdoblju. 2009.

godine koritenje mobitela se smanjuje na 88%, 2010. godine na 86%, a zatim ponovno

po inje rasti sve do 93% u 2013. godini. Dakle, u odnosu na po etnu godinu koritenje

mobitela se 2013. godine pove alo za 92 postotna poena.

0

10

20

30

40

50

60

70

80

90

100

koritenje mobitela koritenje interneta

39

U procjeni razvoja bitan pokazatelj kvalitete ivota je i kvaliteta ivotnog okolia, pa se

nastavno na grafikonu 19. prikazuje postotak stanovnitva sa pristupom pitkoj vodi u


Grafikon 19. Postotak stanovnitva koji imaju pristup pitkoj vodi u razdoblju od 1990.




Iz grafikona 19. se vidi da se, u razdoblju od 1990. do 2012. godine, pove ao postotak

stanovnitva koji imaju pristup pitkoj vodi, i to za 15 postotnih poena. Pristup pitkoj

vodi ravnomjerno se pove avao, i to za 1 postotni poen. 2003. godine postotak je

iznosio 85%, a 2012. godine 100%. Stopostotni pristup pitkoj vodi prisutan je od 2010.

godine.

Dakle, stanovnitvo Turske je relativno mlado, te se neprestano pove ava i to po

prosje noj godinjoj stopi od 1,6% u posljednjih 35 godina. Najve i udio u ukupnom

75

80

85

90

95

100

105

1990.

1991.

1992.

1993.

1994.

1995.

1996.

1997.

1998.

1999.

2000.

2001.

2002.

2003.

2004.

2005.

2006.

2007.

2008.

2009.

2010.

2011.

2012.

pristup pitkoj vodi, % stanovnitva

40

stanovnitvu i najbri porast ini populacija u dobi od 15 do 64 godine. Dok populacija

u dobi od 0-14 biljei negativan trend, populacija 14-64 i 65+ biljei pozitivan trend. U

promatranom razdoblju ve inu populacije ine mukarci. No, ipak ene ine ve i udio u

populaciji 65+.

Zdravstvena reforma koja je zapo ela 2003. godine polu ila je pozitivne rezultate.

Ve im izdvajanjem za zdravstvo uloeno je u infrastrukturu, te je pove an broj

bolni kih kapaciteta i stru nog osoblja. Samim time zdravstvena zatita postala je

dostupnija, te se i ivotni vijek stanovnika produio na 75 godina starosti. Posebna

panja pridaje se obiteljskom lije enju i primarnoj zatiti, te je uvelike smanjena

smrtnost majki, novoro en adi i djece ispod 5 godina starosti. Provedenom reformom

zdravstvenih naknada uklju en je ve i broj stanovnika, pa i onih socijalno

najugroenijih. U prilog reformi ide i zadovoljstvo stanovnika zdravstvenim uslugama.

Naime, u posljednjih nekoliko godina vie od 70% stanovnika izjavilo je da su

zadovoljni sa zdravstvenim uslugama.

U posljednjih tridesetak godina obrazovna struktura stanovnitva se poboljala, a i

dravna izdvajanja za obrazovanje su ve a. Rezultati analize postotka upisanih u

primarno, sekundarno i tercijarno obrazovanje, pokazuju da je postotak upisanih

mukaraca u sva tri stupnja obrazovanja ve i od postotka ena. Najve a razlika prisutna

je kod upisanih u sekundarno obrazovanje, te iznosi 21,42 postotna poena, a najmanja

kod primarnog obrazovanja, sa 8,07 postotnih poena. to se ti e pismenosti, rezultati

pokazuju da su mukarci pismeniji od ena. S vremenom se razlika u pismenosti

smanjivala, a stopa pismenosti ena je bre rasla od mukaraca. 2012. godine pismenost

mukaraca je ve a za 6 postotnih poena. Do 2012. godine nije postignuta stopostotna

pismenost u Turskoj, ve je dostigla 95%. Sveukupno, stanovnici Turske su zadovoljni

obrazovnim uslugama i njihov postotak sve vie raste, dok je postotak nezadovoljnih u

padu.

41

Prema gore navedenim podacima zaklju uje se da se stopa siromatva u razdoblju od

2008. do 2012. godine smanjila, i to za 4,5 postotna poena.

Od pokazatelja kvalitete ivota izdvaja se ljudski razvojni indeks (HDI) koji se

permanentno pove avao u razdoblju od 1980. do 2013. godine, te se u kona nici indeks

pove ao za 0,242. Dakle, zabiljeen je razvoj u pogledu duine ivotnog vijeka i

zdravlja, obrazovanja i ivotnog standarda. U posljednjih dvadesetak godina postotak

stanovnitva sa pristupom pitkoj vodi pove ao se za 15 postotnih poena, i sada taj

pristup ima 100% stanovnika. Tako er se zna ajno pove ala dostupnost i broj

stanovnika koji se slue mobitelom i internetom. 2013. godine mobitelom se slui 93%,

a internetom 46% stanovnika.

3.2. Utjecaj neoosmanizma na rast bruto doma eg proizvoda, smanjenje

nezaposlenosti, smanjenje inflacije i promjenu gospodarske strukture

Posljednjih trinaest godina, od dolaska na vlast AKP-a, Turska biljei godinju stopu

rasta BDP-a od 5%, ime se svrstala na 16. mjesto najbre rastu ih ekonomija na

svijetu. Prema klasifikaciji Svjetske banke Turska spada u drave vieg srednjeg

prihoda (Svjetska banka, 2015).

Slijede im grafikonom prikazano je kretanje godinje stope rasta BDP-a od 1980. do

2013. godine. Svrha istog je prikazati koje je od triju razdoblja unutar navedenog bilo

najbolje, a koje najloije za tursko gospodarstvo. Uspore uju se razdoblja od 1980. do

1989. godine, 1990. do 2001. godine i 2002. do 2013. godine.

42

Grafikon 20. Godinja stopa rasta BDP-a od 1980. do 2013. godine



Iz grafikona 20. i itava se da su za Tursku krizne godine bile 1980., 1994., 1999.,

2001. i 2009. godina kada je biljeila negativnu stopu rasta. Najve i pad zabiljeen je

2001. godine u iznosu od -6%. 1994. i 2009. godine pad je iznosio -5%, a 1980. -2%.

Najve i rast Turska je imala 1987., 1990., 2010. i 2011. godine u iznosu od 9%. U

razdoblju od 1980. do 2013. godine stopa rasta BDP-a je sa po etnih -2% narasla na 4%

2013. godine, odnosno za 6 postotna poena, te je prosje na stopa rasta iznosila 4,2%. U

razdoblju od 1980. do 1989. godine prosje na stopa rasta BDP-a iznosila je 4,1%, od

1990. do 2001. godine 3,41%, a od 2002. do 2013. godine 5%. Dakle, iz prethodno

navedenog moe se zaklju iti da su se najloiji rezultati zabiljeili u razdoblju od 1990.

do 2001. godine, a najbolji u razdoblju od 2002. do 2013. godine.

Budu i da se stopa rasta dohotka po glavi stanovnika uzima kao realniji pokazatelj

ekonomskog rasta u zemlji, na slijede em grafikonu prikazano je kretanje godinje

stope bruto doma eg proizvoda po glavi stanovnika od 1980. do 2013.godine.

8

6

4

2

0

2

4

6

8

101980.

1981.

1982.

1983.

1984.

1985.

1986.

1987.

1988.

1989.

1990.

1991.

1992.

1993.

1994.

1995.

1996.

1997.

1998.

1999.

2000.

2001.

2002.

2003.

2004.

2005.

2006.

2007.

2008.

2009.

2010.

2011.

2012.

2013.

Stopa rasta BDP a

43

Uspore uju se razdoblja od 1980. do 1989. godine, 1990. do 2001. godine i 2002. do

2013. godine.

Grafikon 21. Godinja stopa rasta BDP-a per capita od 1980. do 2013. godine



Iz grafikona 21. i itava se da je u razdoblju od 1980. do 2013. godine dolazilo do

velikih oscilacija stope rasta BDP-a p/c. 1980. godine je iznosila -5% kao i 1980. i

1999. godine. Najve i pad zabiljeen je 2001. godine kada je iznosio -7%. 1994. i 2009.

godine pad je iznosio -6%. Negativna stopa rasta od -1% zabiljeena je 1989., 1991. i

2008. godine. Daje se zaklju iti da je najkrizniji period bio devedesetih godina,

zaklju no sa 2001. godinom kada je Turska doivjela veliku krizu, odnosno pad od -7%.

Ipak, u tom periodu, to nije od 1995. do 1997. godine zabiljeena je i najdua

stagnacija u iznosu od 6%. Od 2002. godine biljee se pozitivne stope BDP-a p/c,

izuzev 2008. i 2009. godine kada je zabiljeena negativna stopa od -1%, odnosno -6%.

2010. godine stopa rasta BDP-a p/c dosegnula je stopu rasta iz 2004. godine u iznosu od

8%. 2011. godine stopa se smanjuje za 1 postotni poen, a 2012. za dodatnih 6, te iznosi

8

6

4

2

0

2

4

6

8

10

1980.1982.1984.1986.1988.1990.1992.1994.1996.1998.2000.2002.2004.2006.2008.2010.2012.

Stopa rasta BDP a per capita

44

1%. 2013. godine stopa se pove ala za 2 postotna poena, te iznosi 3%. U razdoblju od

1980. do 2013. godine prosje na stopa rasta BDP-a p/c iznosila je 2,47%, od 1980. do

1989. godine 1,8%, od 1990. do 2001. 1,75%, a od 2002. do 2013. godine iznosila je

3,75%. Dakle, iz svega se daje zaklju iti da je u razdoblju od 1980., pa sve do 2013.

godine, unato kriznim godinama, prosje na stopa rasta bila pozitivna. Najloiji

rezultati zabiljeeni su od 1990. do 2001. godine, a najbolji u razdoblju od 2002. do

2013. godine.

Unato velikom ekonomskom rastu u Turskoj, stopa nezaposlenosti, a naro ito mladih u

dobi od 15 do 24 godine, uglavnom je rasla. Tek se od 2010. godine po ela smanjivati.

Primjerice, u razdoblju od 1980. do 2002. godine godinji realni bruto nacionalni

proizvod iznosio je oko 4%, dok je prosje na stopa rasta zaposlenosti iznosila oko

0,8%. 2002. do 2006. godine ekonomska stopa rasta dosegnula je 7%, dok je stopa

nezaposlenosti bila gotovo nepromijenjena i kretala se oko 10%. Stopa zaposlenosti u

tom istom razdoblju iznosila je 0,8% (Ercan, 2007:ix). Iz tog razloga, 10. velja e 2009.

godine, Turska je potpisala Memorandum o razumijevanju (MoM) kojim jedan od

prioriteta postaje otvaranje novih radnih mjesta i zapoljavanje mladih u dobi od 15 do

24 godine. Nastavno, FAO, ILO, IOM i UNDP su pokrenuli program naziva UN

zajedni ki program: Rast uz pristojan posao za sve Nacionalni program za

zapoljavanje mladih i pilot implementacija u Antaliji, iji je nacionalni provedbeni

partner turska organizacija za zapoljavanje (ISKUR) i financiran je iz Fonda za

postizanje milenijskih razvojnih ciljeva UN-a (Me unarodna organizacija rada (ILO),

2012).

Na slijede em grafikonu prikazana je ukupna stopa nezaposlenosti i mladih u dobi od

15 do 24 godine u razdoblju od 1988. do 2013. godine.

45

Grafikon 22. Stopa nezaposlenosti u razdoblju od 1988. do 2013. godine, ukupno i

mladih (15-24), % od ukupne radne snage



Iz grafikona 22. se i itava da se u razdoblju od 1988. do 2013. godine udio ukupne

nezaposlenosti u radnoj snazi kretao izme u 7% i 14%, dok se nezaposlenost mladih

(15-24) u razdoblju od 1988. do 2012. godine kretala u rasponu od 13% do 25% u

ukupnoj radnoj snazi. U tom istom razdoblju primije uju se razdoblja stagnacije. Od

2003. do 2005. godine ukupna nezaposlenost se stabilizirala na 11%, a mladih (15-24)

na 21%, osim 2005. kada je iznosila 20%. Nakon manjeg pada 2006., ve od 2007., se

pove ava, pa je tako najve a nezaposlenost u razdoblju od 1988. do 2013. godine

zabiljeena 2009. godine, i to ukupna od 14%, a mladih (15-24) od 25%, od ukupne

radne snage. Nezaposlenost se zatim smanjuje, pa tako 2012. nezaposlenost mladih (15-

24) iznosi 18%, a ukupna nezaposlenost 2013. godine 10%.

Turska je posljednjih tridesetak godina bila izloena velikim oscilacijama u porastu i

padu inflacije. Visoka inflacija posebno je bila izraena devedesetih godina.

0

5

10

15

20

25

30

1988.

1989.

1990.

1991.

1992.

1993.

1994.

1995.

1996.

1997.

1998.

1999.

2000.

2001.

2002.

2003.

2004.

2005.

2006.

2007.

2008.

2009.

2010.

2011.

2012.

2013.

ukupno nezaposlenost mladih (15 24)

46

Na slijede em grafikonu prikazan je indeks potroa kih cijena (CPI) u Turskoj u


Grafikon 23. Indeks potroa kih cijena (CPI) u razdoblju od 1980. do 2014. godine, u %



Iz grafikona 23. se i itava da je 1980. godine indeks potroa kih cijena iznosio visokih

110,2%, i to ujedno predstavlja maksimum u promatranom razdoblju. Ve idu e godine

se smanjio za 73,6 postotna poena i 1982. godine za dodatnih 5,8 postotnih poena.

Nadalje biljei pove anje i zatim ve e ili manje oscilacije i ne prelazi 73,7% to je

zabiljeeno 1988. godine. 1994. godine indeks se pribliio maksimumu iz 1980. godine,

te iznosi 106,3%. U razdoblju od 1997. godine prosje na godinja stopa harmoniziranog

indeksa potroa kih cijena imala je tendenciju pada. Sa 85,7% u 1997. godini smanjila

se na 8,9% 2014. godine, to je pad od 76,8 postotna poena. Pad se zna ajnije osjetio

2003. godine kada je u odnosu na prethodnu pao za 19,7 postotna poena i 2004. kada je

u odnosu na prethodnu godinu pao za 14,7 postotna poena. Od 2004. godine nadalje

prosje na godinja stopa harmoniziranog indeksa potroa kih cijena nije prela 10,4%,

0

20

40

60

80

100

120

godinja stopa CPI

47

to je bio iznos zabiljeen 2008. godine. 2014. godine iznosi 8,9%, to zna i da se

pove ao za 1,4 postotna poena u odnosu na 2013. godinu kada je iznosio 7,5%. U

odnosu na 1980. godinu, indeks potroa kih cijena se 2014. godine smanjio za 101,3

postotna poena.

Kao jedan od temeljnih pokazatelja razvijenosti svake zemlje je i udio poljoprivrede i

ostalih djelatnosti u gospodarskoj strukturi. Shodno tome, na slijede em grafikonu

prikazan je udio poljoprivrede, industrije i usluga u BDP-u, u razdoblju od 1980. do

2013. godine.

Grafikon 24. Udio poljoprivrede, industrije i usluga u BDP-u, u razdoblju od 1980. do

2013. godine, u %



Iz grafikona 24. se i itava da je u promatranom razdoblju usluna djelatnost imala

najve i udio u BDP-u, zatim industrija, pa poljoprivreda. Usluna djelatnost je imala

0

10

20

30

40

50

60

70

1980.1982.1984.1986.1988.1990.1992.1994.1996.1998.2000.2002.2004.2006.2008.2010.2012.

poljoprivreda industrija usluge

48

tendenciju rasta, te se udio u BDP-u sa po etnih 50% pove ao na 64%, odnosno za 14

postotna poena. Udio industrije je sve do 1989. godine rastao, za 10 postotnih poena u

odnosu na 1980. kada je udio iznosio 24%, a 1989. 34%. Od tada nadalje biljei se

tendencija pada, uz iznimku 1998. kada je udio iznosio 35%. No ipak, u promatranom

razdoblju, udio industrije je sa po etnih 24% narastao na 27%, odnosno za 3 postotna

poena. Poljoprivreda je imala tendenciju pada, pa se tako udio poljoprivrede sa po etnih

27% postupno smanjio na 8% 2013. godine.

to se ti e broja zaposlenih u pojedinim djelatnostima, na slijede oj tablici se razmatra

razdoblje od 1989. do 2012. godine.

Tablica 4. Broj zaposlenih u poljoprivredi, industriji i uslunim djelatnostima u

razdoblju od 1989. do 2012. godine, % od ukupno zaposlenih

Godina Zaposleni u Godina Zaposleni u

Poljoprivredi industriji uslugama Poljoprivredi industriji Uslugama

1989. 48 21 31 2001. 38 23 40

1990. 47 21 32 2002. 35 23 42

1991. 48 20 32 2003. 34 23 43

1992. 45 22 34 2004. 34 23 43

1993. 42 23 35 2005. 30 25 46

1994. 44 23 34 2006. 27 25 47

1995. 43 22 34 2007. 24 27 50

1996. 43 23 34 2008. 24 27 50

1997. 41 24 35 2009. 23 25 52

1998. 41 24 36 2010. 24 26 50

1999. 41 23 36 2011. 24 27 49

2000. 36 24 40 2012. 24 26 50



49

Iz tablice 4. se i itava da je u Turskoj na po etku promatranog razdoblja, odnosno

1989. godine, najvie zaposlenih bilo u poljoprivredi, zatim u uslunoj djelatnosti, pa u

industriji. U brojkama, govori se o zastupljenosti od 48%, 31% i 21% od ukupno

zaposlenih. Dakle, poljoprivreda ini gotovo polovicu, i iz toga se zaklju uje da je tada

Turska, bila uglavnom usmjerena na poljoprivrednu proizvodnju. Zaposlenost u

poljoprivredi s godinama opada, sve do 2000. godine, kada primat preuzima zaposlenost

u uslunoj djelatnosti, i iznosi 40%, naspram 36% zaposlenih u poljoprivredi i 24% u

industriji. Od prijelomne 2000. godine, nadalje, biljei se rastu i trend zaposlenih u

uslunim djelatnostima, te od te godine, Turska iz primarnog sektora prelazi u tercijarni,

prema postotku zaposlenih. 2006. godine, udio zaposlenih u poljoprivredi i industriji se

gotovo izjedna ava, odnosno u poljoprivredi iznosi 27%, u industriji 25%, dok u

uslugama 47%. 2012. godine, odnos je slijede i: broj zaposlenih u poljoprivredi iznosi

24%, to je za 24 postotna poena manje nego 1989. godine, broj zaposlenih u industriji

iznosi 26%, to je za 5 postotna poena vie nego 1989. godine i broj zaposlenih u

uslunoj djelatnosti iznosi 50%, to je za 19 postotna poena vie u odnosu na 1989.

godinu. Dakle, najve i pad zaposlenosti dogodio se u poljoprivrednoj djelatnosti, a

najve e zapoljavanje u uslunim djelatnostima, dok je pad broja zaposlenih u industriji

bio manje progresivan i uglavnom je stagnirao.

Na slijede em grafikonu prikazan je indeks cijene radne snage po satu ukupno, te

posebno u industriji, gra evinarstvu i uslunoj djelatnosti u posljednjih sedam godina.

50

Grafikon 25. Indeks cijene radne snage po satu i prema ekonomskoj aktivnosti u

razdoblju od 2007. do 2014. godine (2010=100)

Izvor: izrada studentice prema: Turski institut za statistiku, 2013, Indeks troka radne snage i postotak

promjene (2010=100), 2007-2014, dostupno na: http://www.turkstat.gov.tr/UstMenu.do?metod=temelist,

pregledano: 27.04.2015.

Iz grafikona 25. uo ava se da se u razdoblju od 2007. do 2014. godine indeks cijene

radne snage ukupno, u industriji, gra evinarstvu i u uslunim djelatnostima pove ao.

Najve i indeks cijene radne snage zabiljeen je u gra evinarstvu, slijedi industrija, a

zatim usluge. Indeks cijene radne snage ukupno kretao se u rasponu od 74,9 do 153,8,

odnosno pove ao se za 105%, u gra evinarstvu od 72,3 do 180,6,odnosno za 150%, u

industriji od 75,3 do 154,8, odnosno za 106%, a u uslugama od 75 do 150,9, odnosno za

101%. 2014. godine indeks cijene radne snage u gra evinarstvu ve i je od onog u

industriji za 17%, a od usluga za 20%.

Jedna od najvanijih gospodarskih grana u Turskoj je turizam koji se po eo razvijati

osamdesetih godina prolog stolje a. Od tada nadalje biljei se sve ve i broj posjetitelja,

0

20

40

60

80

100

120

140

160

180

200

2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013. 2014.

Ukupno Industrija Gra evinarstvo Usluge

51

te se sukladno tome i dohodak od turizma pove ava (Muharemi, 2012). Na slijede em

grafikonu prikazan je dohodak od turizma u posljednjih etrnaest godina.

Grafikon 26. Dohodak od turizma u razdoblju od 2001. do 2014. godine, u tisu ama

USD

Izvor: izrada studentice prema: Turski institut za statistiku, 2015, Dohodak od turizma, izdaci i prosje an

broj no enja, dostupno na: http://www.turkstat.gov.tr/UstMenu.do?metod=temelist, pregledano:

20.05.2015.

Iz grafikona 26. se vidi pozitivan trend rasta dohotka od turizma u razdoblju od 2001.

do 2014. godine. Iznimke su 2006. godina kada je dohodak od turizma bio manji od

prethodne godine za 8,5%, zatim 2009. godina kada je bio manji za 1,4% i 2010. godine

kada je bio manji za 0,5%. Sveukupno dohodak od turizma se u promatranom razdoblju

pove ao za 228,3%.

Iz svega gore navedenog zaklju uje se da je bruto doma i proizvod u razdoblju od 1980.

do 2013. godine biljeio pozitivan rast i to po prosje noj stopi rasta od 4,2%, dok je

prosje na stopa rasta BDP p/c iznosila 2,47% i to unato kriznim godinama, kada je

0

5000000

10000000

15000000

20000000

25000000

30000000

35000000

40000000

2001. 2002. 2003. 2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013. 2014.

dohodak od turizma

52

1980., 1994., 1999., 2001. i 2009. godine zabiljeena negativna stopa rasta BDP-a,

odnosno recesija. Najve i gospodarski rast, ekspanzija, zabiljeena je posljednjih 12

godina, te je u tom razdoblju prosje na stopa rasta BDP-a iznosila 5%, a BDP p/c

3,75%.

U razdoblju od 1988. do 2013. godine zabiljeena je prosje na stopa ukupne

nezaposlenosti od 9,64%, a nezaposlenosti mladih (15-24) od 18,42%, od ukupne radne

snage. Ukupna nezaposlenost kretala se u rasponu od 7% do 14%, dok se nezaposlenost

mladih (15-24) kretala u rasponu od 13% do 25%. Najve a nezaposlenost u oba slu aja

zabiljeena je 2009. godine. Nakon krizne 2009. godine, nezaposlenost se smanjuje, a

razlog tome lei u injenici da rjeavanje problema nezaposlenosti, naro ito

nezaposlenosti mladih, postaje jedan od prioriteta turske vlade.

Stopa inflacije bila je izrazito volatilna tijekom devedesetih godina, a svoj maksimum

je, izuzev 1980. godine, imala 1994. i 1998. godine. Posljednjih trinaest godina stopa

inflacije se postupno smanjivala.

U razdoblju od 1980. godine, pa do 2013. godine usluna djelatnost biljei rastu i trend

i ini najve i udio u BDP-u, dok su industrija, a naro ito poljoprivreda u opadanju. Do

devedesetih godina prolog stolje a najvie zaposlenih bilo je u poljoprivredi, i to

gotovo polovica od ukupno zaposlenih, zatim u uslugama, a najmanje u industriji.

Nakon devedesetih broj zaposlenih u poljoprivredi pada, a raste broj zaposlenih u

uslugama, naro ito nakon 2000. godine, kada ine 40% od ukupno zaposlenih. Od 2012.

godine broj zaposlenih u poljoprivredi je istisnut na tre e mjesto, iza zaposlenih u

uslugama i u industriji. Indeks cijene radne snage po satu u razdoblju od 2001. do 2014.

godine pove ao se za 51,3%. Najve a cijena zabiljeena je u gra evinarstvu, zatim u

industriji, pa u uslugama. Sukladno razvoju turizma, pove ava se i dohodak od turizma,

te se isti u razdoblju od 2001. do 2014. godine pove ao za 228,2%.

53

3.3. Utjecaj neoosmanizma na smanjivanje javnog duga, ulaganje u istraivanje i

razvoj (R&D) i infrastrukturu

Na smanjivanje javnog duga utjecao je nagli gospodarski rast potpomognut brojnim

strukturalnim reformama, primjena nove stroe fiskalne politike, smanjivanje inflacije,

smanjivanje kamatne stope i aprecijacija turske lire (

Documents

Ana Bezjak UTJECAJ NEOOSMANIZMA NA RAZVOJ …oliver.efri.hr/zavrsni/902.B.pdf · Pragmatizam po þiva na imperijalnoj nostalgiji, ali nastoji da je pretvori u geopoliti þku doktrinu,