Kad mi je bilo esnaest godina, bila sam prava ljepotica.Imala sam savreno ovalno lice, iako neto ue u ionjem dijelu, oi bademaste, velike i blage,nos prav i u stoj liniji s elom, usta velika s lijepim, crvenim i mesnaim usnama, a kad sam sesmijala svakome bi upali u oi noji pravilni vanredno bijeli zubi. Majka je govorila da li, liimna neku madonu. Meni se inilo da liim na neku filmsku glumicu koja je tada bila u modi ipoela sam da se ;eljam kao ona. Majka je govorila da mi je lice lijepo, ali mi je tijelo stoputa ljepe; tijelo kakvo je moje, govorila e nema u itavom Rimu. Ja nisam tada obraalapanju la svoje tijelo. Izgledalo mi je kao da se sva ljepota sastoji u licu, ali danas mogu dakaem da je majka bila u jravu. Noge su mi bile prave i vrste, bokovi okrugli, lea juga, uskau struku, a iroka u ramenima. Trbuh mi je bio tosta jak, pupak mi se gotovo nije vidio, tolikoje bio upao j meso. Majka je govorila da je to jedna ljepota vie, jer rbuh mora biti ispupen, ane ravan, kao to je to sada nodemo. I grudi su mi bile jake; tako vrste i lijepe da su ijeposame stajale, bez ikakva prsluia. Kad sam se alila ja su mi grudi suvie razvijene, majka mije govorila da ;u izvanredno lijepe i da danas grudi u drugih ena ba lista ne vrijede. Naga, nato su mi kasnije obratili panju, sila sam visoka i puna, graena poput statue, ali u haljinizgledala sam kao neka mala djevojica, i niko nije mogao ii da zamisli da sam tako graena.To je zavisilo, kako mi e rekao slikar kome sam bila poela da poziram, od opih. ;razmjerapojedinih dijelova moga tijela.Toga slikara bila mi je pronala moja majka. Do udaje bila model. Kad joj je neki bio naruioda mu saije nekoliko koulja pa se sjetio njenog ranijeg zanata, predloio joj je da mu jabudem model. Kad sam prvi put pola slikaru, majka je htjela da me prati, iako sam ja bilaspremna sama da odem do njega. Bilo me je stid, ne toliko to u prvi put u ivotu morati dase skinem pred jednim mukarcem, ve to sam predviala kako e majka govoriti slikaru dabi ga privoljela da me primi. I zaista, poto mi je pomogla da skinem haljine i poto mesasvim nagu postavila usred ateljea, poela je sva zanijeta da govori slikaru: Ta pogledajtesamo te grudi... a bokovi... noge... gdje ete pronai sline grudi, sline noge i bokove? I dokje tako govorila, ona me pipkala kako se to radi sa ivotinjama, kad elimo da djelujemo nakupca da se odlui na kupovinu. Slikar se smijao, ja sam se stidjela i, kako je bilo zimskodoba, drhtala sam od hladnoe. Shvatila sam ipak da to majka ne radi iz neke prepredenosti,ve to se ponosi mojom ljepotom: radila je to jer ona me je rodila, pa ako sam lijepa todugujem njoj, mislila sam. Izgledalo je da i slikar razumije majine osjeaje, pa se smijao bezzlobe, prijatno, tako da sam se odmah ohrabrila i, svladavajui svoju srameljivost, bila samprila navrh prstiju do pei, da bih se ugrijala. Slikaru je moglo da bude oko etrdeset godina,bio je krupan, vesela i mirna izgleda. Osjeala sam da me posmatra bez elje, kao to biposmatrao neku stvar, i to mi je ulijevalo povjerenje. Kasnije, kad me je bolje upoznao, uvijekje sa mnom postupao ljubazno i s potovanjem, nije, naime, postupao vie sa mnom kao snekom stvari, ve kao s linou. Odmah sam prema njemu osjetila veliku simpatiju i modabih se u njega, samo zbog toga to je sa mnom bio tako njean i tako ljubazan, iz zahvalnostibila i zaljubila. Ali on nikad nije bio suvie povjerljiv i uvijek se prema meni odnosio samokao slikar, a ne kao mukarac. Tako su nai odnosi, za itavo vrijeme koliko sam za njegapozirala, ostali onako besprijekorni i otmjeni kao to su bili prvog dana.Kad majka prestade da me hvali, slikar bez rijei prie nekim svojim starim knjigama koje subile nagomilane,na stolici i, poto je neko vrijeme po njima preturao, izvue jedan bakrorez u boji i pokaza gamajci, rekavi joj tiho: Evo tvoje kerke. Ja sam se odmakla od pei da vidim taj bakrorez.Prikazivao je nagu enu, ispruenu na krevetu, prekrivenom skupocjenom tkaninom. Izakreveta nalazila se barunasta zavjesa, izmeu nabora zavjese visila su dva djeaka s krilima,kao dva anelia. 2ena je zaista liila na mene, samo to je, iako naga, zbog one skupocjenetkanine, i zbog prstenja na ruci, bilo jasno da je to svakako neka kraljica ili neka druga vanalinost, dok sam ja bila samo dijete iz naroda. Majka isprva nije; mogla da shvati i zbunjeno jeposmatrala sliku. Zatim kao da je odjednom shvatila u emu je slinost, uzviknula je tekodiui: Tano... to je ona... vidite da sam bila u pravu ... a ko je to? To je Danaja odgovori slikar smijeei se. Danaja? Da, Danaja... pagansko boanstvo.Majka, koja je oekivala da e uti ime neke osobe koja je stvarno postojala, zbuni se, a da bito sakrila poe da mi objanjava da moram zauzeti poloaj kakav eli slikar, na primjer, da semoram ispruiti poput figure na slici ili da moram stajati ili sjediti mirno kroz itavo vrijemedok on slika. Slikar joj, smijeei se ree da se ona razumije vie od njega, a majka, polaskanaodmah poe da govori o vremenu kad je i sama bila model i u itavom Rimu poznata kaojedan od najljepih modela. Zatim je govorila o teti koju je sama sebi nanijela svojomudajom, kao i time to je prestala da radi kao model. Slikar mi je, meutim, bio naredio da seispruim na divanu koji se nalazio u dnu ateljea i postavio me u traenu pozu, savijajui misam ruke i noge onako kako je to elio, ali je sve to radio s promiljenom i profinjenomnjenou; jedva me se doticao, kao da me je ve vidio u pozi u kojoj je elio da me slika.Zatim, dok je majka i dalje brbljala, on je na bijelom platnu, koje je bilo postavljeno nanogare, poeo da povlai prve konture. Majka je bila primijetila da je on vie ne slua, da jesav zanijet slikanjem, pa ga upita: A koliko ete platiti toj mojoj keri za svaki sat rada?8Ne diui pogled s platna, slikar ree neku svotu, alimajka na to odmah zgrabi moje haljine koje sam bila ostavila na stolici, baci mi ih u iice i naredi mi: ; Hajd' obuci se... bit e bolje da odemo. ta ti je sada? zaueno je upita slikar, prestajui da slika. i Nita, nita, odgovori mu majka, pravei se kao:da joj se uri idemo. Adrijana... moramo jo tolikotoga da posvravamo. uj, najzad, ree joj slikar ako eli da neto,predloi, predloi... kakve su to komedije? "Na to majka poe da se svaa viui glasno da je on,lud kad misli da mi tako malo plati, da ja nisam od onih.starih modela koje vie niko nee, da mi je tek esnaestgodina i da prvi put poziram. Kad eli da neto postigne,;majka uvijek vie, i stvarno tada izgleda kao da se naljutila. Meutim, ona uope nije ljuta, i ja znam, jer je dobro poznajem da je u sutini mirna kao ovica. Ali onavie kao to viu ene na trgu kad im kupac za njihovurobu ponudi suvie nisku cijenu. Naroito vie kad govoris odgojenim ljudima, jer zna da e oni, kao odgojeni ljudi*na kraju ipak popustiti. >i zaista, slikar na kraju popusti. Dok je majka glasno' vikala, on se smijeio i neprestanomahao rukom kao da; trai rije. Na kraju, da bi predahnula, majka zastade, a on ponovo upitakoliko trai. Ali majka to ne ree odmah. Iznenada viknu: Htjela bih da znam koliko je onaj,to je radio onu sliku koju ste mi pokazali, plaao svome! modelu?Slikar poe da se smije: Kakve to veze ima?... To:su bila druga vremena... vjerojatno joj je dao bocu vina... ili par rukavica. :Majka se ponovo zbuni, kao onda kad joj je rekao da slika predstavlja Danaju. Slikar je, iakop rostoduno, a majkom zbijao donekle alu, ali ona to ne primijeti. Ponovo poe da vie,nazva ga krcem i u isto vrijeme stade veliati moju ljepotu. Zatim se odjednom uprepodobi iree svotu koju je eljela. Slikar se i dalje pogaao, ali se na kraju sporazumjee i ugovoriesvotu koja je bila neto manja od one koju je majka zahtijevala. Slikar ode do jednog stolia, izvue fioku i plati majci. Veoma zadovoljna, ona uze novac, dade mi jo izvjesneposljednje savjete i ode. Slikar zatvori za njom vrata, a zatim me, kad se vrati nogarima, upita: Da li tvoja majka uvijek tako vie?Rekoh mu: Majka me voli.Nastavljajui ponovo da slika, on mirno primijeti: A meni se ini da naroito voli novac. Ne, to nije istina odgovorih mu ivahno. Onamene voli vie od svega, ali joj je ao to sam se rodilasiromana i htjela bi da dobro zaraujem.Potanko sam ispriala taj dogaaj sa slikarom zato to sam od tog dana poela da radim, iakosam kasnije odabrala drugi zanat; jer se po majinom ponaanju tom prilikom mogu upoznatinjen karakter i priroda njenih osjeanja prema meni.Kad se zavri sat poziranja, potraih majku koja mi je bila zakazala sastanak u jednojmljekarnici. Zapita kako je bilo i zatrai od mene da joj potanko prepriam kratke razgovorekoje je slikar, inae ovjek dosta utljiv, vodio sa mnom za vrijeme mog poziranja. Na krajumi ree da moram biti oprezna, jer, iako moda ovaj slikar i nema loih namjera, ipak slikariveinom uzimaju modele s namjerom da im budu ljubavnice, a ja moram svakako da odbijemponude takve vrste. Slikari su od reda slijepci, objasni mi od njihovjek ne moe nita da1 oekuje, a ti s tvojom ljepotommoe da se nada neem i mnogo boljem nego da postane ljubavnica nekog siromanog mazala.Bilo je to prvi put to je majka sa mnom ovako govorila. Govorila mi je sa sigurnou, kao tose govori o stvarima o kojima je ovjek dugo razmiljao. ta hoe time da kae? upitah je zaueno.Odgovori mi prilino neodreeno: To su ljudi kojiumiju lijepo i mnogo da govore, ali nemaju novaca...djevojka tvoje ljepote mora uvijek da trai drutvo gpspode. _,. Kakve gospode?... Ja ne poznajem nikakvu gospodu. ,t o, . ; u., i^i, > lS,.. ,_., ~ ... , ...ii '10n1 Pogleda me i jo dvosmislenije zavri: Dobro, zasad budi model, a kasnije emo vidjeti...jedno drugo vue, od malih stvari postaju velike stvari... Dok je to govorila, lice jojpoprimi zamiljen i pohlepan izraz, od kojeg se gotovo uplaih. Toga dana nisam je nita viepitala.Uostalom, majini savjeti bili su sasvim suvini, jer sam u to doba, i pored svoje mladosti,bila veoma ozbiljna. Poslije onog slikara nala sam druge i ubrzo sam u krugu slikarskihateljea postala veoma poznata. Moram da kaem, govorei openito, da su gotovo svi slikariprema meni imali dosta obzira i da su bili uzdrljivi, iako mnogi od njih nisu preda mnomskrivali svoje osjeaje. Ja sam ih, meutim, sve tako odluno odbijala da sam uskoro steklaglas pretjerano ozbiljne djevojke. Rekla sam da su slikari prema meni uvijek bili dostapaljivi. Mislim da za to treba u prvom redu zahvaliti injenici to oni nisu ili za tim da mi seudvaraju, ve da me crtaju i slikaju a, crtajui i slikajui, nisu me gledali oima obinihmukaraca ve oima umjetnika, onako isto to bi gledali kakvu stolicu ili kakav drugipredmet. Bili su navikli na modele, zato moje nago tijelo, iako mlado i izazovno, nije inilona njih neki naroit utisak kao to ne bi bilo inilo ni na kakvog Ijekara koji je navikao nagolotinju. Meutim, esto su me dovodili u nepriliku prijatelji pojedinih slikara. Ulazili su ipoinjali da razgovaraju sa slikarima ali bih ubrzo primjeivala da oni, ma koliko nastojali dase pokau ravnodunima, nisu bili u stanju da skinu pogled s mog tijela. Drugi su naprosto bilibestidni pa su namjerno hodali goredolje po ateljeu, kako bi me dobro zagledali sa svih strana.Ba ti pogledi, pored nejasnih aluzija moje majke, probudie u meni koketeriju i u isto vrijemedoprinijee da sam postala svjesna i svoje ljepote i koristi koju bih iz nje mogla da izvuem.Na kraju sam ne samo bila ve navikla na te bezobzirnosti, ve se kasnije nisam mogla ni otetiosjeaju zadovoljstva primjeujui zabunu tih posjetilaca, a osjeala sam i izvjesnorazoaranje kad bih primijetila da su prema meni ravnoduni. Tako sam neosjetno, prekotatine, dola najzad na misao, to je majkai eljela, da bih, koristei se svojom ljepotom, samo kad bih to htjela, mogla da popravimsvoje stanje.Meutim, ja sam u to vrijeme mislila najvie na udaju. Osjeaji se u meni nisu bili joprobudili, pa ljudi koji su me gledali dok sam pozirala nisu budili u mojoj dui nikakav drugiosjeaj osim osjeaja tatine. Sav zaraeni novac davala sam majci, a kad nisam pozirala,ostajala sam kod kue i pomagala joj u krojenju i ivanju koulja, jer je to, poslije oeve smrti,koji je bio eljezniar, bio jedini prihod od kojega smo ivjele. Stanovale smo u dugoj i niskojkui koja je pedeset godina ranije bila podignuta za eljezniare, na drugom spratu, u malomstanu. Kua se nalazila u predgrau u jednoj ulici koja je bila osjenena platanama. Na jednojstrani ulice nalazio se niz kua koje su liile sasvim na nau. Sve su te kue bile jednake, svena dva sprata, s proeljem od opeke, neobukane, svaka je imala po dvanaest prozora po estna svakom spratu, i vrata u sredini. Na drugoj strani ulice protezale su se gradske zidine kojesu u tom dijelu grada bile itave i obrasle zelenilom. Na oba kraja zidina stajala je po jednakula. Pored same kapije, nalazila se ograda Luna parka koji se oslanjao na zidine. Uproljee je park bio sveano osvijetljen, pa se odonud ula muzika. S mog prozora, gledajuimalo ukoso, mogla sam da vidim vijence arenih sijalica, krovove paviljona okienezastavama i gomile ljudi koji su se okupljali oko ulaza, ispod grana platana. Nou je estojasno dopirala do mene muzika, pa sam ostajala budna, otvorenih oiju, zaokupljena njom.inilo mi se kao da ta muzika dolazi iz nekog nedostinog svijeta, nedostinog bar za mene, ataj je osjeaj pojaavala i tjeskoba i tama moje sobe. inilo mi se kao da se cjelokupnogradsko stanovnitvo okupilo u Lunaparku, a samo ja nemam tamo pristupa. Htjela sam da sedignem i odem tamo, ali se nisam micala, a muzika, svirajui neumorno po ittvu no,primoravala me da mislim kako mi je sve uskraeno i to zbog nekih meni potpuno nepoznatihkrivica. Ponekad se deavalo da sam, sluajui tu muziku, i plakala od tuge to i ja nisamtamo. U to doba bila sam veoma sentimentalna. Bilo kakva sitnica, kao nepaljivost ma kojeprijateljice, majini prigovori, dirljive scene u kinematografu sve je to moglo da u meniizazove suze. Moda se taj osjeaj o sretnom i zabranjenom svijetu ne bi bio u meni razvio dame majka za vrijeme mog djetinjstva nije stalno drala daleko od Lunaparka i da mi nijeuskraivala svaku razonodu. Ali majino udovitvo, njeno siromatvo, a naroito njenaaverzija prema razonodama, koje su joj bile nepoznate, jer je sudbina i prema njoj bila krta,nisu mi dozvoljavali da uem u Lunapark, pa ni u koje drugo mjesto gdje bih se bila moglarazonoditi. To mi je bilo omogueno tek mnogo kasnije, kad sam ve postala djevojka sizgraenim karakterom. Vjerojatno je to bio i razlog to sam itavog svog ivota smatrala dasam iskljuena iz vesela i blistava svijeta sree. Te se misli nisam mogla da oslobodim ni kadsam ve bila uvjerena da sam sretna.Rekla sam da sam tada naroito mislila na udaju, j tei u i kako sam tu udaju zamiljala.Drvored u predgrau, u kome se nalazila naa kua, vodio je u manje siromanu gradskuetvrt. Mjesto dugakih i niskih eljezt hiarskih kua, koje su liile na umorne i pranjaveeljeznike vagone, tamo su se izdizale mnogobrojne male vile okruene vrtovima. Nisu bileluksuzne, tamo su stanovali inovnici i sitni trgovci, ali su, u poreenju s naom sumornomkuom, ostavljale utisak kua u kojima je ivot bio udobniji i sreniji. Prije svega, te su se vilerazlikovale jedne od drugih, zatim, one nisu vrijeale oko, nisu bile ni izgrebane, ni crne, ninapukle, kao moja i njoj sline kue, koje su podsjeale na neku staru svau njihovihstanovnika. Osim toga te su vile bile okruene gustim baticama, a to je navodilo na misao daje u njima ivot intiman i da se ta intimnost ljubomorno uva i stoji daleko od uline vreve igradske zbrke. Meutim, u mojoj kui sve je liilo na ulicu: i iroki trijem, koji je liio na nekimagazin za smjetaj trgovake robe, i iroke stepenice, neiste i prazne, pa ak i same sobe ukojima je stari i odasvud prikupljeni namjetaj podsjeao na starinare koji na plonicimaizlau i prodaju stare stvari, sve je to liilo na ulicu.Jedne ljetne veeri, dok sam s majkom etala ispred drvoreda^idjela sam kroz prozor jedne odtih vila poro^dinu scenu koja mi se urezala u pamenje i koja je, kako mi se inilo, u svemu odgovaralamojoj predodbi o normalnom i pristojnom ivotu. To je bila mala ali ista soba sa arenimpapirom na zidu, u kojoj je iznad postavljenog stola visila jedna lampa. Oko stola sjedilo jepet do est osoba, a meu njima bila su, kako mi se uini, i tri djeteta od osam do dvanaestgodina. Nasred stola stajala je zdjela iz koje je majka stojei dijelila juhu. Moda e izgledatiudnovato, ali meni je od svih stvari najvie upala u oi ona lampa iznad stola, ili bolje reiizvanredno vedar i prirodan izgled koje su pojedine stvari dobijale od njenog svjetla. Kasnije,kad sam ponovo razmiljala o toj sceni, zarekla sam se odluno da moram sebi postaviti zacilj da jednog dana i ja stanujem u takvoj kui, da imam takvu porodicu i da ivim u takvojsvjetlosti, jer mi se inilo da ona otkriva sreene i vrste simpatije. Moda e neko pomislitida su moje tenje bile suvie skromne, ali treba uzeti u obzir moje tadanje prilike: na mene,koja sam se rodila u skromnoj eljezniarskoj kui, ta mala vila irila je isti utisak kakav su,vjerojatno, na sve njene stanovnike, kojima sam ja toliko zavidjela, pravili bogatiji i veistanovi u luksuznijim gradskim etvrtima. Tako, eto, Svako zamilja svoj raj tamo gdje je zadrugog pakao.Majka je, meutim, na moj raun pravila velike planove, ali to su, kako uskoro primijetih, bili planovikoji nisu imali nikakve veze sa sreenim ivotom kojimi je leao na srcu. U stvari ona je mislila da ne postojiuspjeh kome se ja, s mojom ljepotom, ne bih bila moglanadati, ali nikako nije eljela da se udam i da imam porodicu kao druge ene. Bite smo veoma siromane, mojaljepota inila joj se jedinim bogatstvom kojim smo mogleda raspolaemo, samo to je ona smatrala da to bogatstvo nije iskljuivo moje ve i njeno, jer me ona rodila.Ja sam se s tim bogatstvom morala da sluim sporazumnos njom, i to u cilju da popravimo nae stanje, ne vodeirauna o tome da li je to pristojno i nepristojno. Vjerojatno je to bilo zbog nedovoljne mate moje majke, pa je,u prilikama kakve su bile nae, misao da se iskoristi mojaljepota, bila prva koja ie mojoj majci pala na pamet. Onase od te misli nikako nije mogla da odvoji. , j't 14H.Tada su mi ti majini planovi bili jo vrlo nejasni, an i kasnije, kad sam ih potpuno shvatila,nikad nisam imala smjelosti da je zapitam zato se ona, kad je ve imala takve ideje, udala zaeljezniara i samu sebe dovela u tako teak poloaj. Zakljuila sam ipak na osnovu mnogihaluzija, da sam ba ja bila kriva to je majka tako promaila, da je krivica leala, naime, namom neeljenom i nepredvienom roenju. To je drugim rijeima znailo da sam se ja sasvimsluajno rodila i da je majka, nemajui smjelosti da sprijei moj dolazak na svijet (to je,prema njenim rijeima, morala uraditi) bila prinuena da se uda za mog oca i da snosi sveposljedice slinih brakova. Ciljajui na moje roenje, majka je esto ponavljala: Ti si bilamoja propast. Ta mi je fraza ranije bila nejasna i alostila me, ali sam je kasnije u cijelostishvatila. Ta je fraza znaila: Da nije bilo tebe, ne bih se bila udala i danas bih se vozilaautomobilom. Budui da je tako mislila o vlastitom ivotu, razumljivo je to nije eljela danjena kerka, koja je od nje bila mnogo ljepa, ponovi iste greke i da je zadesi ista sudbina.Eto, zato ja ni danas, kad na stvari gledam iz nune perspektive, nisam u stanju da svojumajku optuim. Za majku je porodica znaila: siromatvo, ropstvo i one rijetke radosti,kojima je s muevljevom smru brzo doao kraj. lako to shvaanje nije bilo tano, ipak je biloprirodno to je majka poten porodini ivot smatrala za nesreu i to je budno pazila da i jane podlegnem istim iluzijama koje su nju bile upropastie.Majka me je na svoj nain mnogo voljela. Na primjer, im sam poela da hodam po ateljeima,saila mi je dvije haljine, jedna se sastojala od dva dijela, od suknje i kaputia, a druga odjednog samog dijela. Istinu da kaem, bila bih voljela da sam dobila rublje, jer sam se, svakiput kad sam morala da se skinem, stidjela da pokaem svoje rublje koje je bilo prosto,iznoeno i ne uvijek besprekorno isto. Ali je majka govorila da ispod haljine mogu da nosimbilo kakve dronjke i da je glavno da ostavim utisak. Sama je bila odabrala dvije arene tkaninesvijetlih boja i sama mi je bila skrojila haljine, ali kako je ila ; samo koulje i nikad nije bilaprava krojaica, pokvarila je obje haljine, iako se iz petnih ila trudila da ih to bolje saije.Sjeam se da mi je haljina, saivena od jednog dijela tako loe stajala da su mi se grudi suvieisticale pa sam na tom mjestu morala da nosim bro. Na drugoj mi je haljini kaputi bio suviekratak i uzak, pa su mi se jako isticali ne samo bokovi, ve i grudi i ruke; suknja je, meutim,bila suvie visoka pa mi je na trbuhu pravila izvjesne nabore. Meni su se te haljine ipakneobino sviale, jer sam se ranije jo runije odijevala. Obino sam nosila neke suknjice kojesu mi razotkrivale butine, a uz to neke majice, alove... Majka mi je bila kupila i dva | parasvilenih arapa. Ranije sam nosila kratke arape koje su mi dopirale do pola noge i ostavljalekoljena gola. Ti su me pokloni bili ispunili radou i ponosom; neprestano sam im se divila ina njih mislila; po ulici sam hodala ukoeno i paljivo; kao da nisam odjevena u jadne krpice,ve u najskupocjenije haljine, saivene od najpoznatije krojaice.Majka je stalno mislila na moju budunost. Nakon kratkog vremena ona je ve bilanezadovoljna mojim zanatom; smatrala je da kao model zaraujem suvie malo, a to se tiesamih slikara i njihovih prijatelja, smatrala je da je to sirotinja i da u tom drutvu neu sklopitinikakvo korisno poznanstvo. Odjednom joj pade na pamet da bih mogla da postanem balerina.Kao to sam ve rekla, ja nisam pomiljala ni na to drugo, osim na miran ivot, na mua idjecu, ali je zato majka bila suvie ambiciozna. Misao o baletu bila joj je pala na pamet u vezis jednom porudbinom, koju je bila dobila od nekog direktora varijetea, iji su se programidavali na kinematografskoj pozornici, izmeu pojedinih filmova. Majka nije smatrala da jeprofesija balerine sama po sebi naroito unosna, ali, kako je smatrala da od malih stvari mogunastati velike, nadala se da bih ja, nastupajui na pozornici, mogla da sretnem i kakvogpravog gospodina.Jednog dana rekla mi je da je govorila s tim direktorom i da joj je on rekao da me dovede knjemu. Pole smo izjutra u hotel u kojem je direktor stanovao s itavom svojom druinom.Sjeam se da je hotel bio smjeten u jednoj staroj i ogromnoj palai u blizini stanice!Bilo je to oko podneva, ali je po hodnicima jo uvijek bilo tamno. Iz soba je prodirao zadahustajalog zraka koji je oteavao disanje. Projurile smo kroz nekoliko hodnika i na kraju smopronale neku vrstu mranog predsoblja u kome su tri balerine i jedan klavirist, koji je sjedioza klavirom, vjebali u onom oskudnom svjetlu kao da se nalaze na nekoj pozornici. Klavir senalazio u jednom uglu i to pored klozetskih vrata s mutnim staklom. U suprotnom ugluuzdizala se ogromna gomila prljavih plahta. Klavirist, mrav starac, svirao je napamet, ali je,kako mi se inilo, mislio na neto sasvim drugo, a moda je i spavao. Balerine su bile mlade,na sebi nisu imale kaputie, ve samo suknjice, grudi i noge bile su im gole. Drale su se zastruk, a kad bi klavirist poeo da svira, ile su naprijed, i to sve tri zajedno, prema gomiliprljavih plahta, dizale noge i, njiui ih najprije udesno, zatim ulijevo, pravile neku izazovnukretnju, koja je u onom mranom i bijednom prostoru izgledala sasvim neobino. Zatim su seokretale i snano tresle zadnjim dijelom tijela.Gledajui te balerine i videi kako one, uz jaku i potmulu buku, u taktu udaraju nogama popodu, osjetih kako me ostavlja hrabrost. Bila sam svjesna, iako sam imala duge i vrste noge,da nemam nikakve sklonosti za ples. Ve sam ranije u drutvu s dvjema mojim prijteljicama,uzimala satove plesa u jednoj rejonskoj koii. One su ve nakon nekoliko sati umjele da dretakt i da, kao iskusne balerine, pokreu nogama i kukovima, dok sam se ja vukla kao da samod struka nadolje od olova. inilo mi se da nisam graena poput drugih djevojaka, osjealasam da u meni ima neto masivno i teko, to ak ni muzika ne moe da pokrene. Osim toga,ve sam u nekim ranijim pokuajima bila imala osjeaj da ruka koja mi obavija stas izaziva umeni vrstu podatljive malaksalosti, tako da sam noge vukla umjesto da ih pokreem. A i slikarmT je bio rekao: Ti si se, Adrijana, morala roditi etiri vijeka ranije, kad su bile moderneene kao to si ti. Danas, meutim, kad je u modu prodrla mravost, ti vie nisi u svomelementu, za etiri do pet godina postat e Junona. On se u svom predvianju prevario, jer,iako je ve prolo pet godina, nisam postala ni deblja ni Junona, alibio je u pravu kad je rekao da nisam za to doba mravih ena. Patila sam zbog te svojenesposobnosti, eljela sam da smram i da pleem kao druge djevojke; ali, iako sam malo jela,ostala sam i dalje masivna kao kakva statua, a kad sam plesala, nije mi polazilo za rukom dauhvatim skakutav i brz ritam moderne muzike.Sve to sam rekla majci, jer sam bila svjesna da je taj moj posjet direktoru varijetea besciljan, aponiavala me pomisao da bih mogla biti odbijena. Majka je odmah poela da vie da samkudikamo ljepa od svih onih nesrenica to se pokazuju na pozornicama, da bi direktormorao da zahvali bogu to mu se prua prilika da me uzme u svoju druinu, i jo tako nekedruge stvari. Majka nije uope shvaala modernu ljepotu i vjerovala je da je ena utolikoljepa, ukoliko ima vee grudi i oblije bokove.Direktor nas je oekivao u sobi koja je vodila u predsoblje. On je iz te sobe, kroz otvorenavrata, vjerojatno nadzirao probe svojih balerina. Sjedio je u naslonjau pored raspremljenogkreveta. Na krevetu se nalazio posluavnik s kavom; u tom trenutku on je ba dovravao svojdoruak. Bio je debeo i star, ali gladak, napomaen i odjeven s blistavom elegancijom, koja jemeu onim izvrnutim plahtama u slabo osvijetljenoj sobi, u onom zadahu zatvorenog prostorainila udan utisak. Lice mu je bilo tako svjee, da mi je izgledalo kao namazano, jer su seispod crvenila na obrazima vidjele nejednake tamne i nezdrave mrlje. Nosio je monokl, stalnoje pokretao usnama, teko je disao i uz to otkrivao zube ija je pretjerana bjelina podsjeala naumjetno zubalo. Kako sam ve re^ kla, bio je odjeven izvanredno elegantno. Naroito se sje/.am njegove leptirkravate, koja je bila iste boje i imala iste are kao i maramica koja mu jevirila iz depia. Bio je ostao da sjedi u svom naslonjau parnu se jako isticao ogroman trbuh,a kad je zavrio da jede, obrisao je usta i rekao, glasom planim i punim dosade: Hajde,pokai noge. Pokai noge gospodinu direktoru, ree majkapredusretljivo.Kako sam se radei pj$ ateljeima ve bila navikla na sline stvari, nisam se vie stidjela.Podigla sam suknju I pokazala noge, a zatim sam, drei krajeve suknje u ruci; ostalanepomina, s razotkrivenim nogama. Noge su mi divne, visoke, prave, spojene, ali su mibedra neobino razvijena, okrugla i teka, i ire se sve do samih kukova, Posmatrajui me,direktor zatrese glavom, a zatim me zapita: Koliko ti je godina?' U augustu je navrila osamnaest, spremno odgovori majka.Direktor ne ree nita, die se i prie gramofonu koji se nalazio na stolu, izmeu papira irublja. Navi gramofon, paljivo odabra plou i stavi je na gramofon, a zatim ree:/' Nastoj da plee u taktu s ovom muzikom, ali dri suknju stalno podignutu. Uzela je samo nekoliko sati plesa, ree majka,( jer je znala da e ta proba biti odluujua, a poznavajui/moju nespretnost plaila se za rezultat ispita.< Ali direktor uini znak rukom, kao da eli da je uutka, a kad muzika zasvira, dade mi znakda pleem. Poela(isam da pleem, i to, kako mi je bio rekao, drei suknju podignutu. U stvari, jedva sammlitavo i teko pokretala nbgama tamoamo, a uz to sam osjeala da ih pokreemI van takta. Direktor je stajao pored stola na koji se bio naslonio. Okrenut prema meniodjednom zatvori gramofon^, ponovo sjede u naslonja i napravi sasvim jasnu kretnjuj u pravcu vrata., Zar nije dobro? upita majka uzbueno i ve4 spremna za napad.\ On joj odgovori ne gledajui je (a meutim je po depovima traio kutiju s cigaretama):Ne, nije dobro., Uvijek sam predosjeala majinu spremnost na svau,; i to po intonaciji njenog glasa, zato je i sad povukoh za] rukav. Ona me, meutim, odgurnu naglim pokretom i, upii. ruci u direktora usplamtjele oi, ponovi jo jaim glasom:. Nije dobro. A moe li se znati zato?Direktor je bio naao cigaretu, pa je sad traio ibice. Bio je krupan pa je izgledalo kao da gasvaki pokret zamara. Odgovori mirno, iako teko diui: Nije dobro, jer nema sklonosti zaples, a i njena fizika graa ne odgovara.Na to majka, kao to sam predviala, poe da vie navodei uobiajene razloge: da sam pravaljepotica, da imam lice kao u rnadone, da treba samo pogledati moje grudi, moje bokove. Nemiui se, on upali cigaretu i, puei i gledajui je, saeka da dovri. Kad majka zavri, reesvojim planim glasom punim dosade: Moda e tvoja kerka za koju godinu postati dobradadilja, ali balerina nikad.Direktor zacijelo nije znao kako izgleda majka kad se naljuti i padne u vatru. Toliko seiznenadi da izvadi cigaretu iz usta i ostade neko vrijeme otvorenih usta. Htio je da govori, alimu to majka ne dozvoli. Kako je bila mrava i uvijek teko disala, bilo je nemogue shvatitiotkud joj onaj glas i ona bujica rijei. Obasu ga mnotvom pogrda, i to ne samo njega, ve ibalerine koje smo bili vidjeli u hodniku. Na kraju uze komade svile koje joj je bio dao da musaije koulje, baci mu ih u lice i stade da vie: Neka vam koulje ije ko hoe ... makar vaebalerine ... ja vam ih neu siti makar me obasuli zlatom. Takav kraj tog posjeta direktorzaista nije oekivao. Obavit oko tijela i oko glave materijalom za koulje stajao je crven izaprepaen. Ja sam, meutim, vukla majku za rukav i postiena i poniena, samo to nisamplakala. Konano me poslua i mi iziosmo iz sobe, ostavivi direktora da se sam razmrsi i sasebe skine komade svile.To to se desilo ispriala sam idueg dana slikaru koji je u neku ruku bio postao ovjek mogpovjerenja. Mnogo se smijao direktorovoj frazi o mojoj sklonosti da u moi postati dadilja, azatim primijeti: Jadna moja Adrijana, ve sam ti vie puta rekao da si pogrijeila to si serodila u ovom vijeku ... Morala si se roditi etiri vijeka ranije, jer ono to se danas smatramanom, onda se smatralo vrlinom, i obratno... Taj direktor je sa svog gledita bio u pravu ...On je znao da publika trai mrave plave ene, malih grudi, male zadnjice, prepredena iizazovna lica... Ti si, mada nisi debela, punaka, crnomanjasta, ima velike grudi, a isto tako istranji dio tijela, lice ti je njeno i mirno ... ta da radi? Meni odlino odgovara . budi idalje moj model. .. jednog e se dana2%udati i imat e mnogo djeee koja e liiti na tebe, bit e crna, punaka, njena i mirna lica.Rekla sam mu energino: To ba i elim da uradim. Evala ree mi on a sad se maio nagni nabok . .. tako. Taj me je slikar volio na svoj nain i moda bi me bio savjetovao, da je i dalje ostao u Rimu i dasam ja i dalje prema njemu imala povjerenja, pa se modamnoge stvari ne bi bile desile. Ali on se stalno tuio daslabo prodaje slike, zato jednom kad je u Milanu imaoizlobu svojih slika, iskoristi priliku pa se definitivno preseli u taj grad. Ja sam, meutim, kako mi je on bio prerporuio, i dalje ostala model, ali drugi slikari nisu bili nitako ljubazni, ni tako srdani kao on, i ja nisam osjeala;nikakvu elju da s njima govorim o svom ivotu, koji jeu lom periodu bio suta prividnost, pun pustih nada {snova.IIiako je majka prigovarala da premalo zaraujem, ja sam i dalje radila kao model. U to vrijememajka je bila stalno neraspoloena. Mada to nije priznavala, bilo mi je jasno da sam ja glavnirazlog njenog neraspoloenja. Kao to sam rekla, ona se, oslanjajui na moju ljepotu, nadala,velikim uspjesima i bogatstvu. Moj zanat modela prestavJ Ijao je za nju samo prvi korak,poslije kojega e doi sa( svim neto drugo, jer, kako je imala obiaj da kae, jednojvuedrugo. Meutim, kako sam ja i dalje ostajala samo, skroman model, ona je postala ogorena igotovo bi se moglo rei da je prema meni osjeala mrnju. Majci se inilo da sam joj ja,mojim skromnim ambicijama, ukrala neku sigurnu zaradu ... Naravno da mi nije govorila onoto je mislila, ali mi je to davala na znanje svojim grubim/postupcima, aluzijama, uzdasima,melankolinim pogledi^: ma i slinim providnim lukavstvima. To je bila neka vrsta* stalneucjene. Tada sam razumjela zato mnoge djevojke, kojima razoarane i ambiciozne majkena slian nain , stalno zagoravaju ivot, prije ili poslije, da ne b! vie podnosile tomuenje, bjee od kue i podaju se prvomekoji naie. Razumije se da je majka tako postupala jer me je voljela, ali je to, u izvjesnomsmislu, bila ljubav to je domaice osjeaju prema kokoki koja im nosi jaja. Kad kokokaprestane da nosi jaja, one poinju da je pipaju, da je steu i da smiljaju ne bi li moda bilobolje da je zakolju.Moj je ivot u to vrijeme bio zaista uasan, ali ja to nisam zapaala. Sav novac koji samdobila za dugo, zamorno i dosadno poziranje u ateljeima, savjesno sam davala majci. Onovrijeme koje nisam naga, sasvim ukoena i osjeajui bolove po itavom tijelu, provodila uateljeima da bi me slikari, slikali i crtali, provodila sam za ivaom mainom pogrbljenih leai oiju uprtih u iglu, jer sam pomagala majci u njenom poslu. No me je uvijek zaticala priivanju; ustajala sam izjutra, jer su ateljei bili daleko, a poziranje poinjalo veoma rano. Paipak sam, i prije nego to bih otila na posao, spremala krevet i pomagala majci da uredi kuu.Bila sam neumorna, pokorna i strpljiva i u isto vrijeme uvijek vedra, sretna i mirna. Moja duanije znala to znai zavist, mrnja, ljubomora, jer ju je ispunjala ona bestjelesna blagost izahvalnost koje predstavljaju spontani cvijet mladosti. Bijedu nae kue nisam ni zapaala.Jedna ogromna i prazna soba sluila nam je kao radionica. Usred sobe se nalazio sto pokrivenprnjama, a druge su prnje opet bile okaene o avle, po tamnim i oguljenim zidovima. Osimstola i tih prnja, u sobi je bilo samo jo nekoliko stolica s prodrtom slamom. U spavaoj sobi,u kojoj sam spavala s majkom na branom krevetu, ba nad samim krevetom, na tavanici,prostirala se velika vlana mrlja. Kad je vrijeme bilo runo, na tom je mjestu prokinjavalo ikapljice su padale pravo na nas. Naa mala kuhinja bila je crna i puna tanjura i erpi, kojemajka u svojoj nemarnosti nije nikada dospijevala da sve opere. Pa ipak ja nisam primjeivalau kolikoj je mjeri moj ivot bio lien i razonode i ljubavi i njenosti, u kolikoj je mjeri bio punodricanja. Sad, kad se sjetim one mlade djevojke, kakva sam tada bila, svoje dobrote, svojenevinosti, ne mogu a da prema sebi ne osjetim duboko saaljenje, nemono i tuno saaljenje,kao kad u izvjesnim romanima itamo o nesreama koje2223se deavaju nekom simpatinom junaku, kome bismo htjeli da pomognemo, a znamo da je tonemogue, lako to moda i nije najbeznaajnija tajna ivota, ipak je tano da ljudi ne znaju tada urade s dobrotom i s nevinou. To su osobine kojima nas priroda velikoduno daruje ikoje svi unose rijeima, a koje nisu, meutim, nizato drugo nego da uveaju nau nesreu.U to vrijeme inilo mi se da bi se moje nade da u se udati i stvoriti porodicu mogle jednogdana i da ostvare. Na tramvaj sam svakog jutra ekala na jednom malom trgu, nedaleko mojekue, na koji je pored mnogih fabrika giedala i jedna dugaka i niska graevina koja seoslanjala na zidine i sluila kao garaa za automobile. U taj sat na vratima garae uvijek bi senaao jedan mladi koji je prao i ureivao svoj auto i uporno me gledao. Lice mu je bilocmomanjasto, otmjeno, upravo savreno: prav, malen nos, oi crne, usta divno skrojena, zubibijeli. Bio je mnogo slian jednom amerikom glumcu koji je tada bio u modi pa mi se inioono to on nije bio, jer je bio lijepo odjeven i vrlo se lijepo i pristojno ponaao. Bila samuobrazila da je auto njegov i da je on imuan, jedan od one gospode o kojima mi je majkatako esto govorila. On mi se u izvjesnom smislu dopadao, ali sam na njega mislila samo kadbih ga vidjela, im bih stigla u atelje, on bi iezao iz mog sjeanja. Bilo mi je ipak jasno dame on, mada toga nisam bila svjesna, oaravao samim svojim pogledima. Jednog jutra, doksam kao obino ekala tramvaj, ula sam kako me netko zove onako kako se dozivaju make.Kad sam se okrenula i vidjela da on na taj nain daje znak ba meni, nisam ni trenutakoklijevala, ve sam s nekom nepromiljenom popustljivou, koja me i samu iznenadila, polaprema njemu. Otvorio je vrata automobila.Odmah sam primijetila da mu je ruka, koju je drao na prozoretu, velika i gruba, da su munokti na ruci crni i iskrzani i da mu je kaiprst ut od nikotina. Bila je to ruka ovjeka koji sebavio fizikim radom. Ipak nisam nita rekla, ve sam se utke popela u auto. Kud elite davas otpratim? upitao me je zatvarajui vrata. Rekla sam mu adresu jednog ateljea.Primijetila sam da mu24je glas njean. Uinilo mi se kao da mi se taj glas dopao, a!i sam ipak primijetila da imaizvjesnu notu neiskrenosti i izvjetaenosti. Odgovorio mi je: Ah, najprije emo napravitimalu etnju a onda u vas odvesti kuda elite. Jo je rano. Auto pojuri.Jurei u predgrau alejom koja je vodila du zidina, iziosmo iz mog kvarta, zatim pojurismodugim putem, pored kojega su se nalazile kuice i magazini, i konano se naosmo van grada.Sad je tim pravim putem, koji je s obje strane bio zasaen platanama, poeo da juri kao kakavluak. Ne okreui se, neprestano je ukazivao na brzinomjer i govorio: Sad jurimo brzinomod ... osamdeset ... devedeset... sto ... sto dvadeset... sto pedeset kilometara. Htio je da metom brzinom impresionira, ali ja sam bila uznemirena, jer sam morala da idem da poziram aplaila sam se da se auto zbog kakve nezgode ne zaustavi daleko van grada. Najednom seiznenada ukoi, ugasi motor, okrenu se prema meni i upita me: Kolito vam je godina? Osamnaest odgovorih mu. Osamnaest. .. mislio sam da vam je vie.Glas mu je bio zaista izvjetaen, a ponekad kad bi izvjesne rijei htio naroito da naglasi,govorio je tako tiho' kao da govori sam sebi ili kao da saopava neku tajnu. A kako se zovete? Adrijana ... a vi? Dino. A ime se bavite? upitah ga. Ja sam trgovac odgovori bez oklijevanja. :: Da ii je to va auto?Prezrivo pogleda auto i izjavi: Da, moj je. Ne vjerujem rekoh mu sasvim iskreno. Ne vjerujete ... lijepo ponovi hladnokrvno,tihim, iznenaenim i podrugljivim tonom. Lijepo, azato? Vi ste voza.Glumio je zauena ovjeka i ree ironino: Vi mi zaista saopavate sasvim neobinestvari... Gle, gle .. s a ta vas je navelo na tu misao?25 Vae ruke..Nije se ni zacrvenio ni zbunio, samo je pogledao svoje ruke i rekao: Eh, od gospoice se nemoe nita sakriti ... imate veoma pronicljivo oko ... da, ja sam voza, istina je. Da li je sadsve u redu? Ne, nije u redu hladno mu odgovorih molimvas da me odmah otpratite u grad. Ali zato? Zar se ljutite na mene? Jeste li se naljutili to sam vam rekao da sam trgovac?lako ni sama nisam znala zato, ja sam se u tom trenutku, gotovo protiv svoje volje, bila zaistana njega naljutila. Neemo vie da govorimo o tome... Odvezite me. Pa to je bila ala... Zar se ovjek vie ne smijeni da ali? Meni se takve ale ne sviaju. Stvarno, kakav je to karakter? ... Mislio sammoda je ta gospoica neka princeza ... pa ako otkrijeda sam samo bijedni voza, nee me vie ni pogledatirei u joj da sam trgovac.Te su rijei odavale veoma lukava ovjeka, jer su mi laskale i u isto vrijeme jasno otkrivalenjegove osjeaje prema meni. Osim toga sasvim me je bila osvojila ona namjetena otmjenostkojom je on te rijei bio izgovorio. Odgovorih mu: Nisam princeza... da bih mogla da ivim,radim kao model... isto onako kao to vi radite kao voza. ta to znai model? Idem u slikarske ateljee, skidam se gola, pa meslikari slikaju i crtaju. Imate li vi majku? upita izvjetaeno sveanim tonom. Pa zar vam majka doputa da se pred mukarcimaskidate gola?Nikad nisam smatrala da u mom zanatu ima neto i runo, kao to stvarno nije ni bilo, ali mise ti njegovi i osjeaji svidjee, jer su odavali ozbiljnost i smisao za i. moral. Kako sam rekla,eznula sam za normalnim odnoj.sima. lako ni danas ne znam kako je on to dokuio, u( svojoj dvolinosti tano je pogaao ta treba a ta ne | treba da mi kae. Drugi bi se napomisao o mojoj go!oi 26tinji ili narugao ili bi pokazao indiskretno uzbuenje. Ta mi se misao silom nametala, i tako seizmijenilo ono moje prvo miljenje koje je bilo nastalo pod utiskom njegove lai, a da ni samatoga nisam bila svjesna. Pomislih da je zaista dobar, ozbiljan i poten, upravo onakav kao toje bio ovjek kojega sam u snovima eljela da mi bude mu.Rekoh mu prostoduno: Pa ba mi je majka pronala taj posao. To znai da vas ona ne voli. Ne protestovah majka me voli ... ali je i onakao djevojka radila kao model... a zatim, uvjeravam vas,tu nema nita runog ... tolike djevojke bave se kao i jatim istim zanatom pa su to ipak ozbiljne djevojke.Odmahnu glavom kao da hoe da me od neega odvrati, a zatim stavljajui svoju ruku namoju, ree: Drago mi je, veoma mi je drago to sam vas upoznao. I meni rekoh naivno.U tom trenutku osjetih prema njemu neku vrstu zanosa i gotovo poeljeh da me poljubi. Dame je poljubio, sigurno ne bih bila protestovala, ali umjesto toga on mi ree ozbiljnim iprotektorskim glasom: Kad bi to zavisilo od mene, onda vi nikako ne biste radili kaomodei. Izgledala sam sama sebi kao neka rtva i u isto sam vrijeme osjeala prema njemuzahvalnost. Djevojka kao vi, nastavi, treba da ostane kod kue, ako li je pak primorana daradi, onda treba da radi poten posao koji je ne dovodi u priliku da rtvuje svoju ast...Djevojka kao vi treba da se uda, da osnuje porodicu, da ima djece i da ivi s muem.To je bilo ba ono to sam i sama mislila i ne mogu da kaem koliko sarn bila zadovoljna toje i on to isto mislio, ili mi se bar inilo da to isto misli. Rekoh mu: U pravu ste, ali ipak nesmijete misliti runo o mojoj majci, ona je htjela da radim kao model jer me voli. Ne bih rekao odgovori s izvjesnom tunom iIjutitom ozbiljnou. Da, ona me voli, samo neke stvari ne razumije.Tako smo razgovarali sjedei iza zatitnog stakla uautu koji je stajao. Sjeam se da je bio maj; da je zrak27Jbio prijatan i da su vesele sjenke platana padale u nedogled po putu. Niko nije prolazio, osim,i to velikom brzinom, po koji automobil, a i sama priroda oko nas, zelena i puna sunca, bila jepusta. Najzad on pogleda na sat i ree mi da e me odvesti natrag u grad. Kroz itavo tovrijeme samo mi jednom dodirnu ruku. Oekivala sam da e bar pokuati da me poljubi i bilasam u isto vrijeme i razoarana i zadovoljna tom njegovom panjom. Bila sam razoarana, jermi se sviao pase nisam mogla savladati a da ne gledam njegova crvena i njena usta; bilasam zadovoljna, jer se potvrivalo moje miljenje da pored mene sjedi ozbiljan mladi koji usvemu odgovara mojim eljama.Doprati me do ateljea i ree mi da e me unaprijed, ako u odreeni sat budem na tramvajskojstanici, uvijek pratiti, jer u to vrijeme nema posla. Prihvatih njegovu ponudu drage volje, adugi asovi poziranja izgledali su mi tog dana neobino laki. inilo mi se da je moj ivotnaao svoju centralnu taku, bila sam zadovoljna, jer sam mogla da mislim na njega bezsrdbe i bez grinje savjesti, kao na ovjeka koji mi se svia kao linost, na ovjeka koji imasve one karakterne osobine koje sam smatrala za sebe presudnima.Majci ne rekoh nita, jer sam se s pravom bojala da ona ne bi trpjela da se veem sasiromanim ovjekom skromne budunosti. Slijedeeg dana, kao to je bio obeao, doao jepo mene, ali me tog dana otpratio samo do ateljea. Kasnije, kad je vrijeme bilo lijepo,odvezao bi me u koju ulicu u predgrau ili na koju gotovo pustu periferijsku cestu, da bimogao da sa mnom slobodno razgovara, ali je to uvijek radio sa mnogo potovanja i vodeisamo estite i ozbiljne razgovore. Ti su razgovori namjerno bili tako podeeni da su mi semorali sviati. Kako sam u to vrijeme bila veoma sentimentalna, sve to je odisalo dobrotom,vrlinom, moralom, porodinim sklonostima uzbuivalo me je gotovo do suza, koje su lakonavirale na oi i ulivaie mi opojan osjeaj utjehe, simpatije i povjerenja, u kome sam serastapala. Tako sam, najzad, u njemu vidjela olienje savrenstva, ali mi se ipak deavalo daponekad posumnjam i zapitam samu sebe ima li on i kakvih nedostataka. Bio je to lijep,mlad, inteligentan,...poten,28ozbiljan ovjek, ma koliko da sam se trudila, nisam mogla da mu pronaem bilo kakvu manu.Ta su me razmiljanja iznenaivala i gotovo piaila, jer se savrenstvo ne susree svakogdana. Kakav je to ovjek, pitala sam se, na kome, ma koliko da ga ispitujem, ne mogu daotkrijem nikakve ljage, nikakav nedostatak? U stvari, ja sam se neprimjetno bila u njegazaljubila, a zna se da kroz naoare zaljubljena ovjeka i nakaza izgleda divno.Bila sam toliko zaljubljena da sam onog dana kad me u aleji, gdje smo vodili prve razgovore,prvi put poljubio, osjetila izvjesno olakanje. To je bio sasvim prirodan prelaz od elje, koja jebila sazrela, do njenog prvog zadovoljenja. Pa ipak me ta neodoljiva spontanost kojom su sebila susrela naa usta, donekle uplaila. Pomislila sam da odsad moji postupci vie neezavisiti od mene ve od one izvanredno njene i mone snage koja me tolikom snagom guralaprema njemu. Pa ipak sam se potpuno smirila kad mi je rekao, im smo se rastali, da seodsada moramo smatrati kao vjerenici. Tako je on i tom prilikom, to sam naroito zapazila,bez ikakve tekoe proitao moje najskrivenije misli i izgovorio ba one rijei koje je u tomtrenutku trebalo kazati. Strah, koji mi je ulio prvi poljubac, bio je iezao. Kroz itavovrijeme, koliko smo ostali na toj usamljenoj cesti, ljubila sam ga bez ustezanja, s izvjesnimojeajem potpunog i strasnog preputanja koje sam smatrala sasvim opravdanim.Kasnije sam dala i primila toliko poljubaca, sam e bog znati koliko sam ih dala i primila, nesamo bez osjeajnog ve i bez fizikog sudjelovanja onako kao to se daje i primaupotrebljen novac koji je ve proao kroz hiljade ruku. Ali u se tog prvog poljuoca, zbognjegove gotovo bolne estine, uvijek sjeati. U taj sam poljubac bila ulila ne samo svu svojuljubav za Dina. ve i izvjesno oekivanje za itav ivot. Sjeam se da sam imala utisak kao dase itav svijet oko nas okree, kao da je nebo poda mnom, a zemlja nada mnom. U stvari, jasam se pod njegovim ustima bila samo malo ispruila, da bi to vie produila zagrljaj. Netoivo i svjee pritiskivalo je moje zube i spoticalo se o njih, a kad sam sasvim otvorila ustaosjetila sam kako mi njegov jezik, koji je svojimslatkim rijeima toliko puta milovao moje uho, prodirui u moja usta, nijemo razotkriva nekedruge slasti, meni dotada nepoznate. Nisam znala da se moe ljubiti na taj nain i tako dugo.Uskoro mi je bilo ponestalo daha, bila sam toliko opijena da sam se na kraju, kad smo serazdvojili, naslonila na sjedalo, zatvorenih oiju i zamagljene svijesti, kao da u seonesvijestiti.Tako sam toga dana otkrila da na svijetu postoje i druge radosti osim radosti mirnog ivota ukrilu porodice, ali nisam znala da e te radosti za mene morati da znae odricanje od onihnormalnih radosti za kojima sam dotada eznula. Dino mi obea da e me uzeti, ja sam prematome bila sigurna da u u budunosti moi da uivam i u jednima i u drugima, i to bez grijehai bez grinje savjesti.Bila sam toliko uvjerena da je moje ponaanje ispravTno i opravdano, da sam te iste veeri, moda s pretjeranom strepnjom i udeavanjem, sve to ispriala majci. Nala sam je kako pored prozora ije na maini, uz bljetavusvjetlost male lampe bez zaslona. rtRekla sam joj usplamtjela lica: ^ Majko, ja sam se vjerila. qVidjela sam kako joj se itavo lice skupilo u grimasukoja je odavala otpor, kao kad nam po hrptenjai kli?|hladna voda. A s kim? , S jednim mladiem koga sam upoznala ovih danaj, A ta je on? yf Voza.Htjela sam da jo neto dodam, ali nisam imala vrer mena. Majka je zaustavila mainu,skoila sa stolice i pograbila me za kosu. Vjerila si se ... a meni nisi nita rekla... i to s nekimvozaem ... jadna ti sam ja... ti e me ubiti. Govorei tako, pokuavala je da me oamari.titila sam se rukama koliko sam mogla, najzad sam joj izmakla, ali je ona jurila za mnom.Napravila sam krug oko stola koji se nalazio usred sobe, ali je ona neprestano jurila za mnomi uz to urlala i kukala. Strahovito sam se bila uplaila njenog mravog lica koje se prema menibilo ispruilo u nekom bjesnilu punom bola. Zaklat u te, vikala je, ovog puta u te zaklati.Kad god bi viknula: Zaklat u te! ^gjzgledalo je kao da njeno bjesnilo raste30i njena prijetnja postaje sve stvarnija. Stajala sam uvrh stola i pazila na njene pokrete, jer jeona zaista biia u stanju, ako ne ba da me zakolje, a ono bar da me rani, i to prvim predmetomkoji joj doe do ruku. I stvarno, odjednom baci na mene svoje velike krojake makaze. Jedvauspjeh da se izmaknem, kad makaze udarie o zid. Ali se ona uplai tog pokreta. Odjednomsjede pored stola, pokri lice rukama i, kaljui, brinu u nervozan pla, u kome je vjerojatnoiskaljivala vie svoj bijes, nego svoj bol. Govorila je kroz suze: A ja sam imala za tebe tolikoplanova... ve sam zamiljala kako si bogata ... ti s tvojom ljepotom ... a sad si se vjerila spukim siromakom. Ali on nije puki siromaak, plaljivo je prekinuh. Voza, ponovi ona slegnuvi ramenima, voza ... nesrenice, zavrit e kao i ja. Kao da je uivala u njihovoj gorini, ona je te rijei izgovorila sasvimpolako. A as zatim dodade: On e te uzeti, a ti emorati da mu bude sluavka... Kasnije e biti sluavkasvojoj djeci... eto, kako e se to svriti. Uzet emo se kad on bude imao dovoljno novacada kupi auto rekoh joj nagovjetavajui jedan od inovih planova. Ne lipi magare... ali nemoj da mi ga dovodi povika odjednom podiui prema meni svoje uplakanolice nemoj da mi ga dovodi ovamo ... ne elim da gavidim ... radi to te volja, sastaj se s njim izvan kue..ali mi ga ovamo nemoj dovoditi.Toga sam dana, veoma tuna i sasvim neutjena, legla bez veere. Bilo mi je jasno da semajka tako ponaala, jer me je voljela i za moju budunost imala velike planove koje jepokvarila moja vjbridba s Dinom. Ali ne samo tada, nego ni kasnije, kad mi je priroda tihplanova bila sasvim jasna, ja nisam mogla da osudim majku. U zamjenu za svoj estit i radomispunjen ivot eto to je dobila: samo gorinu, patnju i bol. Zar je onda udo to je svojojkerki eljela sasvim drukiju sudbinu. A moram da dodam da moda i nisu bili u pitanjusasvim odreeni i jasni planovi, ve vie magloviti i blistavi snovi, u kojima mogla da uivabez grinje savjesti upravo zbog te nji31fiove maglovitosti i blistavosti. To je ipak bila moda samo pretpostavka. Moda je, naprotiv,u davnanjoj pometnji svoje savjesti zaista bila odluila da me jednog dana uputi onim putemkojim sam se ja kasnije po nesrei sama uputila. Kaem to ne zato to sam kivna na majku,nego zato to mi ni danas nije jasno na ta je ona tada mislila, jer iz iskustva znam da se u istovrijeme moe misliti o najrazliitijim stvarima s istim osjeajem, da se pri tom ne primjeujusuprotnosti koje meu njima postoje i ni jednoj ne daje prednost.Majka se bila zarekla da nee da vidi Dina, i ja sam izvjesno vrijeme potovala tu njenuodluku. Ali je, kako mi se inilo, Dinu bilo mnogo stalo do toga da poslije onih prvihpoljubaca dovede stvar u red, kako je govorio. Navaljivao je iz dana u dan da ga predstavimmajci. Nisam smjela da mu kaem da majka ne eli da ga vidi, jer smatra da je njegovaprofesija suvie skromna. Tako sam pod raznim izgovorima nastojala da odgodim taj susret.Dino najzad shvati da od njega neto krijem, ali je toliko na mene navaljivao da sam na krajubila prinuena da mu kaem istinu: Majka ne eli da te vidi, jer kae da se moram udati zakakvog gospodina, a ne za vozaa.Bili smo u autu, u onoj aleji u predgrau. Pogleda me tuna lica i duboko uzdahnu. Tolikosam bila zaluena da nisam ni primijetila koliko je taj njegov bol neiskren. Usiljeno uzviknu:Eto ta znai biti siromah.Zatim zautje i dugo ne ree nita. Da li ti je krivo? upitah ga najzad. Osjeam se utuenim, odgovori mi maui glavom. Drugi na mom mjestu ne bi ni traio da budepredstavljen, ne bi govorio o vjeridbi... e pa sad dovodistvari u red. Ba te briga rekoh mu ja te volim, to jedosta. Da imam mnogo novaca, tvoja bi me majka sigurnodoekala rairenih ruku i ne bi traila ak ni da joj govorim o enidbi.Nisam smjela da mu protivrijeim, znala sam, naime, da je sve to on govori ista istina.Zna ta emo uraditi, nastaviti as zatim, jednog od iduih dana odvest u32to majci iznenada .firj morat e na silu da te upozna... ta valjda nee zatvoriti oi predtobom.Odreenog dana, kako smo se bili dogovorili, uvedoh Dina u sobu. Majka je ba zavravalaposao i raspremala velik sto usred sobe, u namjeri da ga postavi. Idui ispred Dina rekoh:Majko, ovo je Dino.Oekivala sam da e doi do kakve scene i ak sam na to upozorila Dina. Ali je na mojeiznenaenje majka samo hladno rekla: Milo mi je, dobacivi mu uz to pogled kojim gaodmjeri od glave do pete, a zatim je izila iz sobe. Vidjet e da e sve biti dobro rekoh Dinu.Pribliih mu se i, pruajui mu usta, dodadoh: Po1 jubi me. Ne, ne, tiho izusti on, odgurnuvi me ondabi tvoja majka imala pravo da o meni loe misli...Kao uvijek, umio je da kae ba ono to je u danom trenutku trebalo da se kae. Morala sampriznati da je u pravu. Majka je ponovo ula i rekla, izbjegavajui da gleda Dina: Imammravu veeru, i to samo za dvoje... ti mi nisi nita rekla... ali sad u da iziem i...Ne dospje da dovri, jer Dino stupi pred nju i prekide je: Zaboga, ta nisam doao naveeru ... dozvolite da ja pozovem vas i Adrijanu.Govorio je pretjerano uljudno, kao to govore uglaeni ljudi. Majka, koja nije bila navikla das njom tako govore i da je pozivaju, pogleda me i ostade askom neodluna. Zatim ree: tose mene tie, ako Adrijana hoe... Idemo nekud tu u blizini, moda u bife predloih. Kuda god elite ree Dino.Majka ree da ide da skine kecelju. Ostadosmo sami. Ispunjala me bezazlena radost, jer samimala osjeaj da sam izvojtila bogzna kakvu pobjedu, dok je u stvari sve to bila samokomedija u kojoj jedino ja nisam igrala nikakvu ulogu. Prioh Dinu i, prije nego to je mogaoda me odgurne, poljubih ga od sveg srca. Osjeaj olakanja to sam osloboena nemira kojime je toliko dana muio, uvjerenje da mi je Sad put za333 Rimljankabrak slobodan, zahvalnost prema Dinu za njegovo uljudno dranje prema majci sve sam tobila izrazila u tom poljupcu. Moji su ciljevi bili jasni, sva sam bila tu: s mojom eljom zaudajom, s mojom ljubavi prema Dinu, s mojom naklonosti prema majci, iskrena,povjerljiva, razoruana, ba onako kako to biva kad nam je osamnaest godina, kad serazoaranja jo nisu dotakla nae due. Tek sam mnogo kasnije shvatila da se ta nevinostsamo pojedincima svia i da samo pojedince dira, a da veini izgleda smijena i da imupravo ulivaelju da je uprljaju.Poosmo sve troje u jednu oblinju gostionicu, sone strane zidina. Za stolom, zanemarujui mene, Dinose bio sav posvetio majci, s jasnom namjerom da jeosvoji. Meni je i ta njegova elja da zadobije majinunaklonost izgledala opravdana i stoga nisam ni obraala panju na nezgrapna ulagivanja kojima ju je obasipao. Oslovljavao ju je gospoo, tom majci sasvimnepoznatom titulom, a uz to je nastojao da tu titulu,kao neku uzreicu, to ee ponavlja, i to bilo u poetku ili u sredini reenice. Osim toga je kao uzgreddodavao: Vi ste pametni pa ete shvatiti, ili: Vi imate ivotnog iskustva pa vam izvjesne stvari ne treba nipominjati, ili jo krae: S vaom inteligencijom...ak je bio uluio priliku da joj kae kako je ona umojim godinama morala biti ljepa od mene. Na osnovu ega to zakljuuje? upitah ga malo pogoena.To se razumije... to su stvari koje se razumiju samepo sebi odgovori neodreenim i laskavim tonom.Sirota majka, kojoj je on tako laskao, bila je raskolaila oi i pravila mazno, vragolasto i sladunjavo lice, ilije, kako sam bila primijetila, pokretala usne i sasvimtiho, sama za sebe, ponavljala sladunjave komplimentekoje joj je on pravio. To je sigurno bilo prvi put to jojje neko govorio sline stvari pa se njeno gladno srcenikako nije moglo da zasiti. to se mene tie, za menesu, kako sam ve rekla, sve te neiskrenosti bile samoizraz ljubaznog potovanja prema majci i panje prema meni i stoga su davale samo jednu crtu vie inovoj slici, koja je i bez toga bila tako savrena. ?34 t:.i,i:iimir:U blizini naeg stola bila je zauzela mjesto grupa mladia. Jedan od njih, koji je izgledao pijani uporno me gledao, glasno ree jednu sramnu i u isto vrijeme /a mene laskavu reenicu. Dinoje bio to uo pa se odmah digao i priao mladiu Hajd' ponovite ono toste rekli. Ali kakve to ima veze s tobom? zapita gamladi, koji je bio zaista potpuno pijan. Gospoa i gospoica su u mom drutvu reeDino podiui glas, a dok su u mom drutvu, sveono to se tie gospoe i gospoice, tie se i mene...leste li razumjeli? Razumio sam, ne plai se... dobro, dobro odgovori mladi uplaeno. I drugi su izgledali neprijateljski raspoloeni prema Dinu, ali se nisu usuivali dase zauzmu za prijatelja. On, pravei se jo pijaniji negosto je stvarno bio, napuni au i ponudi Dinu. Jednomkretnjom ruke Dino odbi au. Zar nee da pije, povika pijani mladi, zar ti se vino ne svia?... Nisi upravu... vino je odlino, popit u ga ja. Ispi auna duak. Dino ga jo jednom strogo pogleda, a zatimse vrati k nama. Prostaci ree sjedajui i namjetajui sebinervoznim pokretima kaput. Ali niste morali ree majka polaskana znate... to je olo.Kako se Dinu nije inilo da time dovodi u pitanje svoje vitetvo, odgovori: Kako da nisammorao?... Da sam bio u drutvu s jednom od onih ... vi me, gospoo, razumijete, ne bih bioreagirao, iako... ali kako se nalazim u drutvu takve gospoe i takve gospoice, a uz to najavnom mjestu, u gostionici... uostalom shvatio ie da se ja ne alim i vidjeli ste kako jeodmahuutio.Taj dogaaj potpuno osvoji majku. Djelovalo je uz to i vino kojim ju je Dino nudio, a za njuje bilo isto tako opojno kao i laskanje. Ali, kao to se to pijanim ljudima esto deava, ona je,iako su sad njeni osjeaji prema Dinu bili kudikamo popustljiviji, i dalje bila zlovoljna zbogmoje vjeridbe pa je prvom zgodom htjela35da mu pokae da ona to uprkos svemu ipak nije zaboravila.Zgoda joj se prui kad poesmo da govorimo o mojoj profesiji. Vie se ne sjeam kako sampoela da govorim o nekom slikaru kome sam tog jutra prvi put pozirala. Na to Dino ree: Moda sam glup, moda nisam dovoljno moderan, moda sam sve to hoete. .. ali nikako ne mogu dase pomirim s injenicom da se Adrijana svakog jutra skida gola pred tim slikarom. A zato? upita ga majka uzrujanim glasom,iskusnija u tome od Dina, ja odmah zakljuih da se sprema oluja. Ukratko, jer to nije moralno.Ne navodim u cijelosti majin odgovor, jer je bio sav iskien grubim rijeima i sramnimizrazima, kojima se uvijek sluila kad bi mnogo popila ili kad bi je obuzela srdba. Ali iuljepane, one vrlo dobro prikazuju njene ideje i njene osjeaje u vezi s tim pitanjem. Tako,nije moralno, poe ona da vie tako glasno da su svi gosti za drugim stolovima prestali dajedu i okrenuli se prema nama tako, nije moralno... a ta je onda moralno? A da li jemoralno muiti se po cio dan, prati sue, siti, kuhati, glaati, istiti, brisati pod, a zatim uveegledati mua koji se vraa mrtav umoran i im neto pojede legne u krevet, okrene se zidu imirno zaspi. Da li je to moralno? rtvovati se, nemati ni aska odmora, ostarjeti prijevremena, porunjeti, crknuti, je li to moralno? Znate li ta u vam rei? Samo jednom se ivi,a kad umrem, laku no... Rei u varn da vi, zajedno s vaim moralom, moete da idete doavola... i da je Adrijana potpuno u pravu to se onima koji ju plaaju pokazuje gola i da bibilo jo bolje kad bi... i tu naniza itav niz sramnih izraza od kojih se zastidjeti, jer ih izreeonim istim prodornim glasom kao to je bila izrekla ostalo i ja, kad bi ona te stvari radila,ne samo da joj ne bih to zabranila, nego bih joj jo pomogla da to radi... da, pomogla bih joj...samo, razumije se, kad bi joj plaali, doda* de nakon izvjesnog razmiljanja.jv^gpjog&ijgods srtpov Uvjeren sam da vi ne biste bili u stanju da tako'neto uradite hladnokrvno ree Dino. i1 Tako, ja da ne bih bila u stanju? I to kaete vi. .1'pa ta vi mislite? Zar vi mislite da sam ja zadovoljna to'se Adrijana vjerila s takvim slijepcem kakav ste vi, s]vozaem?... Zar vi mislite da mi ne bi hiljadu puta bilo'milije da se Adrijana bavi bludom? Zar vi vjerujete da1u meni milo kad pomislim da je Adrijana sebe, sa svoiom ljepotom, za koju bi mnogi dali teke hiljade, osudila da kroz cio ivot bude vaa sluavka? Varate se, base jako varate.Ona je vikala, gosti su se okretali, a ja sam se neizmjerno stidjela. Samo se Dino, kao to samrekla, nije ni najmanje zbunjivao. Iskoristi trenutak kad je majka, /adihavi se, bila uutjela,uze litrenjak, napuni joj au i ponudi je: Jo malo vina?Jadna majka morala je da kae: Hvala, da bi prihvatila au kojom ju je Dino nudio. Gosti,videi da mi uprkos majinog ispada i dalje zajedno pijemo, ba kao da se nije nita desilo,nastavie svoje obine razgovore. Dino ree: Adrijana bi sa svojom ljepotom zasluivala daivi kao to ivi moja gazdarica. Pa kako ivi ona? zapitah brzo u elji daskrenem razgovor sa svoje linosti. Izjutra odgovori on neozbiljnim i oholim tonom, ba kao da i on ima razloga da se ponosi bogatstvom svojih gospodara ustaje u jedanaest ili u podne... doruak joj donose u krevet, i to na srebrnomposluavniku i s priborom od tekog srebra... zatim sekupa u vodi u koju je sobarica prije toga usula nekemirisave soli. U podne je autom izvozim u etnju...ide da popije vermut, ili hoda po duanima... Vratise kui, rua, legne, a zatim se puna dva sata odijeva...trebalo bi da vidite koliko ima haljina... pune ormare... ide u posjete, uvijek autom ... na veeru ... uvee u pozorite ili na ples ... esto ima drutvo ... pleu,piju, muziciraju ... ah, bogat svijet, strano bogat... vjerujem da moja gazdarica u samom nakitu ima vrijednostod nekoliko miliona. i mjl>li s I37I,< kao i od svih drugih bogatih ena na svijetu. Uostalom, i moje je tijelo vemjesecima oekivalo taj trenutak. Osje. ala sam kako ono, i protiv moje volje, dre odnestrpljenja i od uzdrane elje kao kakva gladna i sputana ivotinja koja se konano, poslijedugog gladovanja, oslobo dila svojih uza i dobila da jede.Nije nikako udo to mi je ljubavni akt izgledao kao neto sasvim prirodno pa fizikozadovoljstvo u meni nije izazvalo osjeanje da radim neto neobino. Isto kao to nam se, kadstojimo pred izvjesnim predjelima, esto ini da smo ih ve ranije vidjeli, iako ih nae oko ustvari sad prvi put posmatra, tako se i meni sada inilo kao da radim neto to sam ve ranijeradila, iako nisam znala ni kad ni gdje, moda u nekom ranijem ivotu. To mi ipak nijesmetalo da Dina volim strasno, ak bijesno, da ga ljubim, grizem, pa umalo to ga nisamuguila svojim zagrljajem. inilo se kao da je i njega obuzeo isti bijes. Tako smo se izvjesnovrijeme, koje mi je izgledalo neobino dugo, u toj tamnoj sobici, pokopanoj dva sprata ispodprazne i tihe kue, grlili strasnom estinom i, kao dva neprijatelja koji46se bore na ivot i smrt i nastoje da jedan drugom nanesu to vee zlo, na hiljadu naina muilisvoja tijela.Ali kad su se nae strasti zasitile, pa smo malaksali i iscrpljeni leali jedno pored drugoga,osjetih velik strah, icr se uplaih da Dino sada, kad me posjeduje, vie nee htjeti da me uzme.Da bih taj osjeaj uguila, poeh mu ijovoriti o kui u kojoj emo stanovati poslije naegvjenanja.Vila inove gospodarice bila je uinila na mene veoma snaan utisak, pa mi se sada inilonesumnjivim da srea moe da postoji samo tamo gdje je sve lijepo i svijetlo. Bilo mi je jasnoda mi nikad neemo moi da imamo kuu ne samo kakva je ova, nego ni jednu jedinu sobukakve su sobe u toj kui, pa ipak sam se tvrdoglavo primoravala da savladam tu tekou.Govorila sam mu da i siromana kua moe da izgleda bogata, ako je ista kao ogledalo.Nakon raskoi, a moda i vie od raskoi, besprijekorna istoa vile bila je pobudila u mojojdui itav splet misli. Nastojala sam da Dina uvjerim da istoa moe da uini lijepim ak iono to je runo, ali sam u stvari, oajna zbog svoje sirotinje i svjesna da je brak s Dinomjedino sredstvo kojim raspoiaem da bih iz te sirotinje izila, naroito nastojala da u touvjerim samu sebe. Pa i dvije sobe mogu da budu lijepe, samo ako su zaista iste, ako se podpere svakog dana, objanjavala sam mu, ako je na namjetaju obrisana praina, ako sumesingani diielovi oieni, ako je sve u redu i ako sve stoji na svom mjestu: tanjuri, krpe,rublje, odjea, cipele ... naroito treba dobro oistiti i oprati pod, svakog dana na svimstvarima obrisati prainu ... nemoj da sudi o tome prema kui u kojoj ja sad stanujem smajkom ... majka je neuredna, a osim toga ona, jadnica, nema nikad vremena... ali ti obeajemda e naa kua biti ista kao ogledalo ... Da, da, ree Dino najvanija je istoa... zna li ta radi gospoa kad u kakvomoku nae malo praine? Pozove sobaricu, naredi joj da klekne i da prainu pokupi rukama,kao to se nareuje psima kad se opogane... a ima i pravo.47I> Sigurna sam rekoh da e moja kua biti jo istija i urednija od ove ... vidjet e. Ali ti e raditi kao model! ree mi podrugljivim tonom i nee se baviti kuom. Kakav model! odgovorih ivahno vie neuda budem model... bit u po cio dan kod kue, dratu je istu i urednu i kuhat u ... majka kae da to znaibiti sluavka... ali kad se voli, zadovoljstvo je biti sluavka.Tako smo dugo razgovarali, i ja osjetih kako moj strah postepeno iezava i kako ustupamjesto naivnom i slijepom pouzdanju. A zar sam mogla da sumnjam? Dino je ne samoodobravao moje planove, ve je o njima i raspravljao u pojedinostima, usavravao ih idodavao svoje , zamisli. Sad je, ini mi se da sam to ve rekla, izgledao relativno iskren: laacje na kraju i sam vjerovao u svoje lai.Poto smo tako brbljali nekoliko sati, ja sam slatko zaspala, a vjerojatno je i Dino zaspao.Probudila nas je mjeseina koja je ulazila kroz prozor i osvjetljavala krevet i naa ispruenatijela. Dino ree da je sigurno ve kasno. Budilnik na komodi pokazivao je stvarno nekolikominuta poslije ponoi. Ko zna to radi sad majka? rekoh skoivi iz kreveta i stadoh seoblaiti na mjeseini. Zato?cf To je prvi put to se tako kasno vraam kui...hou nikad ne izlazim sama. ?' Moe da joj kae, ree Dino, koji je takoe/bio ustao da smo napravili izlet autom i da se autozbog kvara zaustavio na putu. Nee mi vjerovati.urno iziosmo iz vile, i Dino me autom doprati do kue. Bila sam sigurna da majka neepovjerovati u priu o kvaru automobila, ali nisam mogla ni da zamislim da e njenonasluivanje ii tako daleko da e tano pogoditi ta se desilo izmeu mene i Dina. Imala samkljueve od kapije i od kunih vrata. Ula sam i trei prela preko mranih stepenica, a zatimsam otvorila vrata. Nadala sam se da je majka ve legla, a to mi je izgledalo utolikovjerojatnije to je u itavoj kui ve vladao potpun mrak. Idu48i na prstima i ne palei svjetlo/ htjela isam da uem u svoju sobu, kad odjednom osjetih dame je neko strahovitom snagom uhvatio za kosu. Majka me je u mraku, to ic, naime, biia ona,odvukla u sobu, bacila me na divan i, u najveoj tiini, poela da me udara akama. Nastojalasam da se zatitim rukom, ali je majka, kao da vidi, uvijek uspijevala da me estoko udari, i topravo u lice. Najzad se zamori i ja osjetih kako je, teko diui, sjela pored mene na divan.Malo zatim se digla, upalila je svjetlo, ponovo se vratila, i, drei ruke na bokovima, stalaispred mene i poela da me gleda. Osjetih kako me pod tim pogledom obuzima i zbunjenost istid, pokuah da povuem suknju i da se nekako snaem u onom neredu u koji me je biladovela ta vrsta borbe. Ona ree: Kladim se da ste ti i Dino imali snoaj.eljela sam da joj odgovorim potvrdno, eljela sam da joj kaem da je pogodila, ali sam seplaila da e me ponovo tui, to je bilo utoliko lake, jer je sad u sobi bilo svjetlo. Nisam setoliko plaila bola koliko tanosti njenih udaraca, a bila mi je odvratna misao, da u se bilogdje, a naroito pred Dinom, morati pokazati s oteenim okom. Odgovorih joj: Ne, nismoimali snoaj... desio nam se kvar za vrijeme izleta i zato smo zakasnili. A ja ti kaem da ste imali snoaj. Ne, nije istina. Istina je... pogledaj se u ogledalo... sva siplava..... Umorna sam, ali nisam imala snoaj. ofl. Imali ste ga. \ Ne, nismo ga imali.Naroito sam se udila, a donekle i brinula, to to njeno navaljivanje nije odavalo nikakavnaroit gnjev, ve samo jako izrazitu radoznalost, koja, kako sam nasluivala, nije bilabezrazlona. Drugim rijeima, majka je htjela da sazna da li sam se podala Dinu, ne zato da bime kaznila ili da bi mi prigovorila, ve zato to joj je bilo stalo da to sazna, zbog nekih njenihnaroitih razloga. Ali sad je ve bilo prekasno, i ja sam, mada sad ve sigurna da me vie neetui, i dalje uporno lagala. Tada mi majka iznenada prie i uini kretnju kao da hoe da meuzme49Rimljankaza ruku. Podigoh ruku u namjeri da se zatitim, ali mi ona ree: Ne plai se, neu te dirati, alidoi... doi sa mnom. Nisam bila shvatila kuda hoe da me povede, ali sam, zaplaena, ipakposluala. Drei me stalno za ruku, majka me izvede iz stana, primora me da siem nizstepenice i izie sa mnom na ulicu. Ulica je u to doba bila potpuno pusta. Odmah primijetihda majka tri du plonika u pravcu crvenog svjetla deurne apoteke, gdje je bila stanica zahitnu pomo. Na pragu apoteke pokuah da joj se po posljednji put usprotivim i zato seoduprijeh nogama, ali me ona primora naglim pokretom, da uem u apoteku, pa sam malonepala na koljena. U apoteci se nalazio samo apotekar i jedan mladi lekar. Majka ree Ijekaru: !To mi je kerka ... hou da je pregledate.Ljekar nas uvede u sobu iza apoteke gdje se nalazi mali krevet za hitnu pomo i upitao majku:Sad mi kai ta joj je... zato je potrebno da je pregledam? Ova drolja imala je snoaj sa svojim verenikorn,a kae da nije povika majka hou da je pregledate,i da mi kaete istinu.! Ljekar, koga je sve to poelo da zabavlja, ugrize se iza usne i ree smijui se: Ali tonije dijagnoza ve vjetaenje. Zovite vi to kako hoete, odgovori majka i daljeviui ali ja hou da je pregledate ... zar vi niste ljekar?;Zar vi niste duni da pregledate ljude koji to od vas trae? Lake ... lake ... kako se ti zove? upita meljekar.; Adrijana odgovorih. Stidjela sam se, ali ne suvie, jer su majine scene bile veodavno poznate u ita'Vom kvartu, kao to je bila poznata i moja blagost. Pa da je i imala snoaj, navaljivao je ljekar, kojije sigurno bio zapazio moju zabunu i koji je stoga nastojao da izbjegne pregled zar bi to bilo neko zlo?...uzet e se, i sve e se dobro svriti. Vi vodite rauna o vaim postupcima. ..( Lake... lake... ljubazno ponovi ijekar, asfzatim ree okrenuvi se prema meni. Vidi da to tvojamajka zahtijeva... skini se ... samo naas, pa e ondamoi da ode.Skupih svu svoju snagu i rekoh: Pa dobro, imala sam : noaj... a sad majko, idemo kui. Ne, ne, draga moja, ree ona samovoljno, mora dozvoliti da te pregleda.Rezignirana, spustih suknju na zemlju i iegoh nauznak na krevet. Ljekar me pregleda, a zatimree majci:Bila si u pravu ... imala je snoaj... jesi li sada zadovoljna? Koliko? upita majka vadei svoj novanik. Jase meutim digoh s kreveta i poeh da se oblaim. Ljekar odbi da primi novac i upita me: Voli li svog vjetenika? Razumije se, odgovorih. A kad ete se uzeti? Nikad je nee uzeti, povikamajka, ali ja rekohmirno: Uskoro ... im dokumenti budu u redu. U mojimje oima zacijelo bilo toliko i tako iskrenog povjerenja,da se Ijekar poeo prijateljski smijati, pa me lagano udariopo licu i izgurao nas napolje.Oekivala sam da e me majka, kad stignemo kui, obasuti uvredama, a moda i ponovoistui. Meutim, bez rijei, ona u taj kasni sat upali gas i poe da sprema za mene veeru.Stavi erpu na vatru, zatim se ponovo vrati u sobu i, poto s vrha stola ukloni poznate dronjke,postavi ga. Ja sjedoh na onaj isti divan na kome me maloas vukla za kosu i utke sam jeposmatrala. Bila sam veoma zbunjena, jer mi ona ne samo nije prigovarala, ve je i!avonjeno lice jasno odavalo neko veselo i jedva prikriveno zadovoljstvo. Poto postavi sto, vratise u kuhinju i poslije kratkog vremena ponovo ue u sobu nosei erpu: Sad jedi.Pravo da kaem, bila sam veoma gladna. Digoh se i sjedoh pomalo zbunjeno na stolicu kojumi majka predusretljivo ponudi. U erpi se nalazio komad mesa s dva jajeta, svakakoneobina veera. Pa to je suvie, rekoh. Jedi... prijat e ti... treba da jede odgovori.Njeno raspoloenje bilo je neobino, moda malo zlobno, ali nikako neprijateljsko. Nakonnekoliko trenutaka dodade gotovo bez zajedljivosti: A Dino se nije sjetio da li da da jede?50MnejimiR '>51IamS'Sb.Zaspali smo,^sodgovorih a onda jfelbilo suvie kasno.Ne odgovori nita, samo je stajala i gledala me dok sam jela. Uvijek je tako radila, sluila me igledala kako jedem, a zatim je odlazila u kuhinju i tamo jela potpuno sama. Ve odavna nijejela sa mnom, za stolom, osim toga je jela mnogo manje nego ja, obino ono to bi poslijemene ostalo ili neto to nije bilo tako dobro kao ono to sam ja jela. Ta njena laskava i punadivljenja uslunost odavna me nije vie iznenaivala. Bila sam za nju kao neki dragocjenpredmet, jedini koji je imala, i zato je smatrala da treba da s njim postupa sa svim moguimobzirima ... Ali ovaj put i njeno raspoloenje i njeno zadovoljstvo izazvae u meni neprijatannemir. Malo zatim rekoh: Ti se na mene ljuti, jer sam mu se podala... ali on mi je obeao dae me uzeti... i to u najskorije vrijeme.Ona odmah odgovori: Ne ljutim se na tebe ... isprva sam se naljutila, jer sam te ekala itavovee pa sam bila zabrinuta... ali sad vie nemoj na to da misli, jedi.Kako je majka izbjegavala direktan odgovor i uz to govorila neiskreno umirujuim tonom,kako govorimo s djecom kad ne elimo da im odgovorimo na njihova pitanja, ja sam jo vieposumnjala i zato sam navaljivala: Zato? Zar ne vjeruje da e me uzeti? Da, da, vjerujem, ali sad jedi. Ne, ti u to ne vjeruje. Vjerujem, ne plai se, jedi. Neu vie da jedem, ogoreno izjavih dokmi ne kae istinu ... zato pravi to zadovoljno lice? Ja ne pravim nikakvo zadovoljno lice.Uze praznu erpu i odnese je u kuhinju. Saekah da se vrati i ponovo joj rekoh: Jesi lizadovoljna?Dugo me je gledala bez rijei, a zatim, s izvjesnom ozbiljnou koja je odavala prijetnju,odgovori: Da, zadovoljna sam. A zato? Jer sad sasvim sigurno znam da te Dino nee uze*ti, da e te ostaviti. ... j Nije istina, rekao je da e me uzeti. &9t sb sb i152 *' Nee te uzeti, jer ono to je elio, to je ve dobio ... nee te uzeti, ostavit e te. A zato da me ne uzme?... Morao bi da postojineki razlog. Nee te uzeti, ostavit e te na cijedilu... taj ee slijepac s tobom zabavljati, ali ti nikad nee dati nii.dnu iglu i na kraju e te ostaviti. Jesi li zato tako zadovoljna? Razumije se ... jer sad sam zaista sigurna da tenee uzeti. Ali ta se to tebe tie? uzviknuh Ijutita i oaloena. Da je namjeravao da te uzme, ne bi bio doaodo toga da s tobom ima snoaj, ree iznenada ja;am s tvojim ocem bila vjerena dvije godine, pa ipak me/a sve vrijeme, do pred sam brak, samo poneki put poljubio ... on e se s tobom zabavljati, a zatim e te ostaviti na cijedilu, budi sigurna u to... a ja sam zadovoljna.to e te ostaviti, jer, kad bi te uzeo, ti bi propala.Morala sam u sebi priznati da u njenim rijeima ima lanosti. Oi mi se napunie suzama.Rekoh: Znam da ti ne eli da ja imam porodicu... ti eli da ja ivim kao Angelina. To jebila neka djevojka iz naeg kvarta, koja >e poslije dvije ili tri vjeridbe bila javno odalaprostituciji. Ja hou da ti bude dobro, odgovori osornim tonom. Zatim pokupi tanjure i odnese ih u kuhinju da ihopere. Kad ostadoh sama, dugo sam razmiljala o tim maj:inim rijeima. Uporeivala sam ih s inovim obeanjimapostupcima i izgledalo mi je nemogue da bi majka molla biti u pravu. Zbunjivali su me ipaknjena sigurnost, njen mir, njen veseli ton, i njena dalekovidnost. ula sam kako majka ukuhinji pere tanjure, zatim kako ih stavlja u kredenac i kako je konano otila u sobu. Malozatim, umorna i utuena, ugasila sam svjetlo i pola za njom u Krevet.Sutradan sam se zapitala da li bi trebalo da govorim . Dinom o tim majinim sumnjama, aliposlije dueg oklilovanja odluih da ne treba. Misao, koju mi je nametala majka, da bi Dinomogao da me ostavi toliko me plaila da sam se bojala da u ga, ako mu je saopim, samim53tim i navesti na takav postupak. Sad po prvi put otkrih da se ena, kad se poda ovjeku, u istovrijeme potpuno preputa njemu i da vie ne raspolae nikakvim sredstvom kojim bi gaprimorala da postupi po njenoj volji. Ipak sam bila uvjerena da e Dino odrati svojeobeanje. Njegov stav, kad ga ponovo vidjeh, potvrdi to moje uvjerenje.Naravno da sam od njega oekivala i najveu panju i najnenije milovanje, ali sam se plailada nee nita govoriti 6 braku, ili, u najboljem sluaju, da e o tome govoriti sasvim uopeno.Meutim, tek to se auto zaustavio u poznatoj aleji, Dino mi ree da je utvrdio datum naegvjenanja, najkasnije kroz pet mjeseci, ni jedan mjesec vie. Moja je radost bila tako velika dasam, pripisujui samoj sebi majine ideje, uzviknula: A zna li ta sam ja mislila?... Mislilasam da e me ostaviti poslije onoga to se jue desilo. ta? ree mi on s uvrijeenim izrazom na licu, zar si me smatrala za nekog prostaka? Nisam, ali znam da mnogi ljudi tako postupaju. Zna li, nastavi on, ne obraajui panju na mojodgovor da bi me ta tvoja sumnja mogla uvrijediti? Kakvo to miljenje ima o meni? Da li je to tvoja ljubav? Ja te volim, ali sam se uplaila da ti mene nevoli odgovorih naivno. Zar sam ti dosad bilo ime pokazao da te ne volim? Nisi, ali ko zna... Zna ree odjednom toliko si me oneraspoloila da u te odmah otpratiti do tvog ateljea. Zaistaje izgledalo kao da e kpla staviti u pokret. ,\Uplaena, obavih mu ruke oko vrata i poeh da ga molim: Nemoj, ta ti je, ja sam to reklasamo onako, tek da neto kaem ... smatraj kao da to nisam ni rekla, molila sam ga. Kad neko kae izvjesne stvari, onda znai da takoi misli.. .a kad tako misli, onda znai da ne voli. Ali ja te volim. Ali ja tebe ne volim, ree zajedljivo, ja sam,kako ti kae, mislio samo na to kako da se s tobom54zabavim, a onda da te ostavim na cjedilu ... ali je udnovato da si to tek sad primijetila. Dino, zato mi tako govori? viknuh briznuviu pla. ta sam ti uradila? Nita. odgovori stavljajui kola u pokret, alisad u te otpratiti u atelje.Kola poee da jure, a Dino je sjedio za volanom ozbiljan i tvrdoglav. Kad vidjeh kako drveei stupovi promiu ispred stakla, kako se s one strane polja pojavljuju profili prvih gradskihkua, briznuh u grevit pla. Pomislih da e majka likovati kad dozna za nau svau i kadshvati da je njeno predvianje bilo tano, da me Dino zaista ostavio. Sva oajna, otvorih vratai, nagnuvi se, povikah: Ili e zaustaviti ili u se baciti pod kola.Pogleda me, kola smanjie brzinu, a zatim se, vozei po sporednom putu, zaustavie izajednog breuljka na kome su se dizale neke razvaline. Dino ugasi motor, zatim se okrenuprema meni i nestrpljivo ree: Hrabro... sad ... dede ... govori!Bila sam uvjerena da zaista hoe da me ostavi i poeh da govorim s takvim zanosom i stakvom strau, da mi to danas, kad ponovo o tome mislim, izgleda i smijeno i dirljivo.Objanjavala sam mu koliko ga volim, pa sam ila i tako daleko da sam mu rekla da mi uopenije stalo do toga da me uzme i da u biti zadovoljna ako ostanem njegova ljubavnica. Sluaome je natmuren, mahao glavom i neprestano ponavljao: Ne, ne, za danas je meu nama svesvreno ... moda u se do sutra odljutiti. Ali kad sam rekla da pristajem da budem njegovaljubavnica, energino odgovori: Ili vjenani ili nita. Dugo smo tako razgovarali, ali me onu svojoj perverznoj dosljednosti nekoliko puta natjera u oaj i izazva mi nove suze. Zatim setaj njegov tako neumoljiv stav poe postepeno da menja. Poto ga vie puta uzalud poljubih ipomilovah, izgledalo mi je kao da sam postigla neku veliku pobjedu kad sam ga privoljela dasiemo s prednjeg sjedala i da me on u vrlo nepristojnom zagrljaju koji mi je u elji da muse dopadnem izgledao suvie kratak i suvie muan uzme na stranjem sjedalu. Meutim,trebalo je da budem svjesna da s takvim ponaanjem u stvari nisam izvojtila55nikakvu pobjedu, nego sam se, naprotiv, jo vie prepu*stila njegovoj vlasti, jer sam, ako nita drugo, time poka*zala da sam spremna da mu se podam ne samo iz ljubavnog zanosa ve i zato da bih mu polaskala i da bihga, kad to nisam mogla postii rijeima, uvjerila na tajnain. Tako se u stvari ponaaju sve ene koje vole alinisu voljene. Suvie me je bilo zaslijepilo ono njegovosavreno ponaanje koje je proisticalo iz njegove dvolinosti. Uvijek je radio i govorio ba ono to je trebalo dase uradi i da se kae, a ja, kao sasvim neiskusna, nisamprimjeivala da je to savrenstvo pripadalo vie onoj kon^vencionalnoj slici ljubavnika koju je stvorila moja uobra*zilja nego ovjeku koji se nalazio pored mene. iKako je datum vjenanja bio utvren, odmah poeh da se bavim pripremama. Odluih,sporazumno s Dinom, da emo za prvo vrijeme stanovati s majkom. Osim radionice, kuhinje ispavae sobe, u stanu se nalazila i jedna etvrta soba koju majka, jer nije imala novaca, nijenikad bila uredila. Tamo smo drali stare i neupotrebljive stvari, a zamislite ta je u kui kaoto je bila naa, u kojoj je sve izgledalo staro i neupotrebljivo, moglo da predstavlja stare ineupotrebljive stvari. Dugo smo se dogovarali i raspravljali i na kraju se zaustavismo nanajskromnijem programu. Odluismo da emo namjestiti tu sobu i ja u uz to saiti skromnuopremu. Majka i ja bile smo veoma siromane, ali ja sam znala da majka raspolae izvjesnomuteevinom, da je taj novac skucala za mene i to, kako je samo govorila, da bi se moglasuprotstaviti svakoj eventualnosti. Kakve je eventualnosti imala u vidu, to mi nije bilopoznato, ali znam vrlo dobro da nije bio u pitanju moj brak s nekim siromanim ovjekomnesigurne budunosti. Pooh majci i rekoh joj: Jesi li ti onaj novac koji si stavila na stranuutedjela za mene? Jesam. Onda, ako hoe da me usrei, daj mi ga sad dauredim sobu u kojoj emo stanovati ja i Dino... Ako jetano da si taj novac tediela za mene, onda je sada asda ga potroi. sePlaila sam se da e mi majka prigovoriti, da e stt. upustiti u raspravljanje i na kraju meodbiti. Meutim, onipumi sasvim mirno moju molbu, ispoljavajui pri tom ono itfo zlobno raspoloenje koje me jebilo toliko zbunilo one veeri poslije posjeta inovoj vili. A zar on nee nita dati? ogranii se ona samo na to pitanje. Svakako da e dati, slagah, ve je to rekao,.ili i ja moram doprinijeti svoj dio.Ona je upravo ila pored prozora. Da bi mogla da sa mnom razgovara, prekinu posao. Idi umoju sobu, ree, otvori prvu ladicu na ormaru ... tamo e nai jednu kullju od kartona... ukutiji je i tedna knjiica i zlato... poklanjam ti ga.Zlata je bilo vrlo malo: jedan prsten, minue, jedan lani. Ali, jo dok sam bila maladjevojica, ono sirotinjsko blago, koje je bilo skriveno izmeu krpa pa sam mogla da ga vidimsamo u sasvim izuzetnim prilikama, djelovalo i u na moju fantaziju. Sa zanosom zagrlihmajku. Odgurnu me bez grubosti, ali hladno: Pazi... igla mi je u ruci... iibost e se.Ali ja nisam bila zadovoljna. Nije mi bilo dosta to iam postigla ne samo ono to sam eljelave i mnogo vie od toga. Htjela sam da i majka bude isto onako sretna kao i ja. Majko,uzviknuh; ako to radi samo zato da meni uini ljubav, onda ne elim nita. Svakako da to ne radim da bih njemu uinila Iju^bav odgovori nastavljajui da ije. Zar ti ba nikako ne vjeruje, upitah je njeno,da u se udati za Dina? Nikad nisam u to vjerovala, a sada jo manje negoIkada. A zato mi onda daje novac da namjestim sobu? Pa to nije baen novac, ostat e ti i namjetaj iplahte... stvari ili novac, to je isto. A zar nee poi sa mnom u trgovinu da izaberemo stvari? ; Ni govora, povika, neu nita da znam zaio... radite kako znate, idite sami, izaberite sami... neuda znam za to.Zaista je bila nepristupana kad je bila u pitanju moja udaja, a shvaala sam da njenanepristupanost nije toliko* u vezi s ponaanjem samog Dina, s njegovim karakterom i56I5?njegovim materijalnim prilikama, koliko s njenim pogledima na ivot. Majin stav nijeproisticao iz nekog prkosa, ve iz njenog potpuno suprotnog shvatanja opih ideja. Drugeene stalno ele da im se kerke udaju, a moja je majka, ce dugo, isto tako uporno eljela dase ja ne udam.Tako je izmeu nje i mene postojala kao neka preutna oklada: ona je eljela da do mog brakane doe i da ja steknem uvjerenje o ispravnosti njenih ideja, a ja sam eljela da do toga brakadoe i da se majka uvjeri da je moj nain miljenja pravilan. Sada sam se bila jo vie uhvatilaza nadu o svojoj udaji, gotovo se moglo rei da sam oajniki bacala svoj ivot na jednujedinu kartu, ali sam kroz itavo to vrijeme s gorinom osjeala kako majka neprijateljskiuhodi sve te moje napore i kako eli da se oni ne ostvare.Moram ponovo istai da se ono prokleto inovo savrenstvo nije demantovalo ak niprilikom naih priprema za vjenanje. Kad sam rekla majci da e i Dino uestvovati uizdacima, slagala sam, jer Dino sve do tog dana nije nita ni govorio ni spominjao o tome.Zato sam bila i iznenaena i zadovoljna kad mi je Dino iz vlastite inicijative ponudio kaopomo izvjesnu skromnu svotu novca. Izvinjavao se to je svota tako malena: nije bio u stanjuda daje vie jer je morao da pomae svoje. Danas, kad razmiljam o toj njegovoj ponudi moguto da objasnim jedino ulogom koju je bio odluio da odigra i kojoj je htio da ostane vjeran dokrajnjih granica mogunosti, jer mu je to priinjalo izvjesno zadovoljstvo. Moda je tuvjernost izabranoj ulozi prouzrokovala i grinja savjesti, a moda i tuga jer me je varao pa jesad elio da me uzme, iako to nije mogao. Sretna i zadovoljna, pourih da saopim majci tuinovu ponudu. Ona se ogranii samo na primjedbu da je ponuda suvie skromna, da nijetolika da bi mogla da poremeti njegovu ravnoteu, ali da je dovoljna da meni baci malopraine u oi.To je bio veoma sretan period mog ivota. Sastajala sam se s Dinom svakog dana; imali smosnoaj gdje god smo mogli. Na stranjem sjedalu kola, stojeke, u tamnom oku nekeosamljene ulice, u prirodi, na nekoj livadi, zatim ponovo u vili, u inovoj sobi. Kad me jednenoi58(oprati kui, imali smo snoaj na stepenicama, isprueni na podu, pred ulazom u stan. Jednomsmo imali snoaj 11 kinematografu, uureni na zadnjim sjedalima, pod samomprojekcionom kabinom. Voljela sam da s njim u iiamvaju i u javnim lokalima uem u gomilu,jer me je r.vijet gurao prema njemu, a ja sam se time koristila da bih se svojim tijelompriljubila uz njegovo. Stalno, na svakom mjestu, pa i u prisustvu drugih lica, osjeala sampotrebu da mu stisnem ruku, da mu prstima proem kroz kosu ili da ga na neki drugi nainpomilujem. Sve sam to radila zavaravajui se da u ostati neprimjeena, kao to se to uvijekdeava kad se predajemo neodoljivoj strasti. Ljubav mi se neizrecivo sviala. Moda sam akvie voljela ljubav nego samog Dina, jer sam osjeala sklonost prema ljubavi ne samo zbogosjeanja koje sam imala prema njemu nego i nezavisno od toga, zbog zadovoljstva koje je umeni izazivao sam ljubavni odnos. Naravno da nisam pomiljala na to da bih to istozadovoljstvo mogla imati i s nekim drugim mukarcem, a ne samo s Dinom, ali mi je, iako nadosta maglovit nain, bilo jasno da moj zanos, vjetinu i strast koju sam unosila u tomilovanje, ne moe da objasni samo naa ljubav. Te su osobine imate nezavisan karakter,poticale su iz izvjesnih sklonosti koje bi se u svakom sluaju, i bez Dina, ispoljile prije iliposlije.Pa ipak misao o braku stajala je na prvom mjestu. Da bih zaradila novaca, pomagala sammajci to sam vie mogla i esto sam dugo u no ostala budna. Danju, kad nisam pozirala uateljeima, obilazila sam s Dinom trgovine da odaberem namjetaj i stvari za opremu.Raspolagala sam s vrlo malo novaca, stoga je i moje odabiranje bilo utoliko savjesnije ipedantnije. Zahtijevala sam da mi pokau i one stvari koje nisam bila u stanju da kupim, dugosam ih pregledavala, raspravljala o njihovoj vrijednosti, nastojala da im snizim cijenu, a zatimsam pravei se nezadovoljnom, ili obeavajui da u ponovo doi, odlazila ne kupivi nita.Iako to nisam zapaala, ipak me je to strastveno obilaenje pojedinih radnji, briljivopromatranje pojedinih predmeta koje nisam mogla da kupim, primoravalo da i protiv svojevolje uvidim koliko je bilo istine59u majinoj tvrdnji da bez novaca ne moe biti mnogo sree. Poslije onog mog posjeta vili to jebilo drugi put to sam imala prilike da bacim pogled na raj to ga stvara bogatstvo. Osjealasam da sam iskljuena iz tog raja i zato sam nastojala, iako nisam mogla da savladam izvjesnugorinu i nemir, da, kao ranije u vili, pomou ljubavi zaboravim tu nepravdu, da se osjetimravna tolikim drugim enama koje su bile bogatije i sretnije od mene.Na kraju, poslije mnogih diskusija i neumornog traenja, odluih da izvrim nabavke koje suzaista bile veoma skromne. Kupila sam, i to na otplatu, jer nisam imala dovoljno novaca,potpuno modernu sobu: brani krevet, komodu s ogledalom i jednu manju komodu, nekolikostolica i ormar. To su sve bile obine, jeftine, prosto izraene stvari, pa ipak se ne moe nizamisliti strast koju sam odmah osjetila prema tom sirotinjskom namjetaju. Dala sam da seokree zidovi sobe, da se vrata i prozori lakiraju i da se ostrue pod, tako da je naa soba liilana ostrvo istoe u gnusnom moru nae kue. Dan kada su mi donijeli namjetaj bio jesvakako jedan od najljepih u mom ivotu. Izgledalo mi je gotovo nevjerojatno da imam sobutako istu, tako urednu, tako svijetlu, sobu u kojoj se osjeao miris krea i laka. S timosjeanjem nevjerice mijeao se gotovo beskrajan osjeaj zadovoljstva. Pokatkad, kad sambila sigurna da me majka ne posmatra, odlazila sam u sobu, sjedala na goli krevetski duek itako satima ostajala u sobi i gledala unaokolo. Nepomina, kao kakva statua, gledala sam svojnamjetaj, kao da ne vjerujem da on zaista postoji i kao da se plaim da e odjednom nestati ida e umjesto njega ostati samo goli zidovi. Katkad sam se dizala, njeno brisala prainu ioivljavala sjaj na namjetaju. Da sam mogla da se prepustim osjeaju, vjerujem da bih gabila ak i poljubila. Prozori bez zavjesa gledali su u prostrano i prljavo dvorite, koje suokruavale niske i dugake kue kakva je bila naa. Izgledalo je kao da se gleda u dvoriteneke kune bolnice ili tamnice, ali ja oarana svojom sobom, nisam dvorite tako rei vie nividjela, osjeala sam se tako sretnom, kao da soba gleda na kakvu lijepu batu punu drvea.Zamiljala sam na, moj i inov, ivot u ovoj sobi, zamiljalaIVMim kako emo u njoj spavati, kako emo se voljeti. Unaprijed sam uivala i u onim drugimpredmetima koje sam namjeravala da kupim, im mi to prilike dozvole: tu jednu vazu zacvijee, tamo lampu, malo dalje pepeljaru ili neku drugu sitnicu. Jedino sam patila zbog togato nisam moflla da uredim kupatilo, ako ne ba kao ono u vili, koje ]e bilo savreno bijelo, sasjajnim ploicama od majolike I isto tako sjajnim slavinama, a ono bar novo i isto. Ali nambila odluila da u svoju sobu drati u savrenom redu i istoi. Prilikom posjeta u vili bilasam stekla uvjerenje da luksuz zaista poinje s redom i s istoom.sf? liRadei i dalje po ateljeima bila sam se sprijateljila s jed