3
Teodor V. Adorno MINIMA MORALIA Refleksije iz oštećenog života Minima Moralia, Drugi deo, aforizam br. 100 (1951) 100 Sur l'eau (Na moru). 1 — Na pitanje šta je cilj oslobođenog društva, obično stiže odgovor kako je to ostvarenje ljudskih mogućnosti ili bogatstvo života. Ma koliko to pitanje bilo u isti mah nelegitimno i neminovno, isto tako neminovan je i taj odbojni, teatralni odgovor, koji priziva u sećanje socijaldemokratski ideal ličnosti iz devedesetih godina XIX veka, bradate naturaliste, rešene da žive punim plućima. Nežno će biti samo ono najgrublje: to što više niko neće biti gladan. Sve ostalo bilo bi primenjeno na ljudsko stanje u skladu s ljudskim potrebama, na ponašanje oblikovano po uzoru na proizvodnju, koja je sama sebi cilj. Utopijska slika nesputanog, energičnog, kreativnog ljudskog bića zaražena je fetišizmom robe, koji buržoasko društvo isporučuje zajedno sa inhibicijama, osećanjem bespomoćnosti i sterilnom monotonijom. Pojam dinamičnosti, koji upotpunjuje buržoasku „aistoričnost“, uzdignut je na nivo apsoluta, iako se i dalje, kao antropološki odraz zakona proizvodnje, u oslobođenom društvu mora kritički suočiti sa potrebom. Ideja o nesputanom delanju, o neprekidnom stvaranju, o jedroj nezasitosti, o slobodi kao intenzivnoj aktivnosti, hrani se buržoaskim shvatanjem prirode, koje je oduvek služilo tome da opravda društveno nasilje kao nešto neopozivo, kao sastavni deo zdrave

Adorno Na Moru 1951

Embed Size (px)

DESCRIPTION

marginalije o teoriji i praksi

Citation preview

100

PAGE 2

Teodor V. Adorno

MINIMA MORALIARefleksije iz oteenog ivotaMinima Moralia, Drugi deo, aforizam br. 100 (1951)100

Sur l'eau (Na moru).1 Na pitanje ta je cilj osloboenog drutva, obino stie odgovor kako je to ostvarenje ljudskih mogunosti ili bogatstvo ivota. Ma koliko to pitanje bilo u isti mah nelegitimno i neminovno, isto tako neminovan je i taj odbojni, teatralni odgovor, koji priziva u seanje socijaldemokratski ideal linosti iz devedesetih godina XIX veka, bradate naturaliste, reene da ive punim pluima. Neno e biti samo ono najgrublje: to to vie niko nee biti gladan. Sve ostalo bilo bi primenjeno na ljudsko stanje u skladu s ljudskim potrebama, na ponaanje oblikovano po uzoru na proizvodnju, koja je sama sebi cilj. Utopijska slika nesputanog, energinog, kreativnog ljudskog bia zaraena je fetiizmom robe, koji buroasko drutvo isporuuje zajedno sa inhibicijama, oseanjem bespomonosti i sterilnom monotonijom. Pojam dinaminosti, koji upotpunjuje buroasku aistorinost, uzdignut je na nivo apsoluta, iako se i dalje, kao antropoloki odraz zakona proizvodnje, u osloboenom drutvu mora kritiki suoiti sa potrebom. Ideja o nesputanom delanju, o neprekidnom stvaranju, o jedroj nezasitosti, o slobodi kao intenzivnoj aktivnosti, hrani se buroaskim shvatanjem prirode, koje je oduvek sluilo tome da opravda drutveno nasilje kao neto neopozivo, kao sastavni deo zdrave venosti. Upravo zato, a ne zbog neke navodne tenje ka uravnilovci, pozitivni nacrti socijalizma, koje je Marks odbijao, ostali su ukorenjeni u varvarstvu. Ono od ega treba zazirati nije pad oveanstva u dokono izobilje, ve divljako irenje neega to pod maskom univerzalne prirode ostaje drutveno kolektiviteta opsednutog slepom, mahnitom aktivnou. Naivna pretpostavka o nedvosmislenoj tendenciji razvoja ka stalnom poveanju proizvodnje i sma je deo tog buroaskog karaktera, koji doputa razvoj u samo jednom pravcu, zato to je, integrisan u totalitet kojim dominira kvantifikacija, on neprijatelj kvalitativne razlike. Ako osloboeno drutvo zamislimo kao slobodno upravo od takvog totaliteta, onda vidimo da opti obrisi tog rasporeda imaju malo toga zajednikog s poveanjem proizvodnje i njenim ljudskim odrazima. Ako nesputane osobe nisu uvek i najprijatnije, niti ak najslobodnije, onda drutvo osloboeno stega moe doi na ideju da ak ni proizvodne snage nisu krajnja osnova ljudskih bia, ve njen istorijski oblik prilagoen zahtevima robne proizvodnje. Moda e istinskom drutvu dosaditi razvoj; moda e, u svojoj slobodi, ono ostaviti mogunosti neiskorienim, umesto da pod sumanutom prisilom juria na udaljene zvezde. oveanstvo koje vie nee znati za oskudicu, poee da stie predstavu o varljivoj i jalovoj prirodi svih dotadanjih aranmana za izbegavanje oskudice, koji su bogatstvo koristili samo zato da bi oskudicu reprodukovali na jo irem planu. I smo uivanje bie time preobraeno, kao to se i njegov obrazac u sadanjem poretku ne moe razdvojiti od aktivnosti, planiranja, nametanja neije volje, potinjavanja. Rien faire comme une bte (Ne raditi nita, kao ivotinja), leati na obali i gledati smireno u nebesa, biti, nita vie, bez ikakvog daljeg odreenja ili ostvarenja2, moglo bi zameniti proces, delanje, izvravanje i tako istinski ostvariti obeanje dijalektike logike, da e na kraju kulminirati u svom izvoru. Nijedna apstraktna ideja nije blia ostvarenoj utopiji od venog mira. Svedoci progresa, kao to su bili Mopasan i ternhajm3, pomogli su da se ta namera izrazi, stidljivo, na jedini nain koji joj njena krhkost doputa.

1. Naslov knjige Mopasanovih beleki o jedrenju (Guy de Maupassant, Sur leau, 1888).2. G. W. F. Hegel, Wissenschaft der Logik, I: Die Lehre vom Seyn (Nauka logike, Prva knjiga, Uenje o biu), 1812. 3. Carl Sternheim (18781942), nemaki dramaturg, koji je napisao niz satirinih komedija o vilhelmovskoj Nemakoj, u stilu slinom Mopasanovom.

Izvor: Theodor W. Adorno, Minima Moralia. Reflexionen aus dem beschdigten Leben, aforizam br. 100, 1951. Novi prevod, na osnovu originala i dva engleska prevoda, E. F. N. Jephcott (1974) i Dennis Redmond (2005): AG, 2010.http://anarhija-blok45.net1zen.com/

[email protected]