U MORU PROMJENAVodič za prepoznavanje novopridošlih vrsta riba i rakova u Jadranu

1

Izrada vodiča sufinancirana je sredstvima Europske unije iz Europskog fonda za pomorstvo i ribarstvo.

Sadržaj ovog vodiča isključiva je odgovornost Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli.

Fakultet prirodnih znanosti u PuliTel: +385 (52) 377 084e-adresa: fpz-ured@unipu.hr mrežna stranica: www.fpz.unipu.hr

Autori: Martina Gelli, Neven Iveša, Moira Buršić

Izdavač: Sveučilište Jurja Dobrile u Puli, Fakultet prirodnih znanosti

Fotografija na naslovnici: Dino Diminić

Dizajn: Smak kolektiv, Zagreb

Godina izdanja: 2021.

Uvod ..........................................................................................................................................2

Kako koristiti vodič ............................................................................................................... 3

Strijelka skakuša (Pomatomus saltatrix)... ........................................................................ 4

Lampuga (Coryphaena hippurus)... ...................................................................................5

Gof (Seriola dumerili).... .........................................................................................................6

Strijela modrulja (Trachinotus ovatus)… ............................................................................8

Strijela bijelica (Lichia amia) ................................................................................................9

Žutousna barakuda (Sphyraena viridensis)…................................................................ 10

Škaram (Sphyraena sphyraena)…. ....................................................................................12

Tamna mramornica (Siganus luridus)…. ...........................................................................13

Šnjurak (Pseudocaranx dentex) ........................................................................................14

Plavi trkač (Caranx crysos)…. ..............................................................................................15

Gušter (Synodus saurus) .....................................................................................................16

Skušac pratibrod (Naucrates ductor) .............................................................................. .17

Plavotočkasta trumpetača (Fistularia commersonii) ....................................................18

Trorepan (Lobotes surinamensis)… ...................................................................................19

Srebrnopruga napuhača (Lagocephalus sceleratus) ................................................ 20

Papigača (Sparisoma cretense) .........................................................................................21

Češljasta kirnja (Mycteroperca rubra) .............................................................................23

Kirnja bjelica (Epinephelus aeneus) ................................................................................24

Narančasto pjegasta kirnja (Epinephelus coioides) ................................................... 25

Riba paun (Pterois miles) .................................................................................................. 26

Lakonogi rak (Percnon gibbesi) .......................................................................................27

Plavi rak (Callinectes sapidus) ......................................................................................... 28

Crvenopjegava rakovica (Calappa granulata) ........................................................... 29

Izvori informacija ................................................................................................................ 30

SADRŽAJ

2 3

Klimatske promjene postale su naša svakodnevica, a njihove posljedice poput globalnog zagrijavanja utječu na živi svijet, kako na kopnu tako i u morima. Jedna od grana ljudskih djelatnosti u kojoj su izraženi utjecaji klimatskih promjena je morsko ribarstvo. Radi se o vrlo kompleksnu sektoru gdje čovjek u interakciji s prirodom iskorištava resurse za preživljavanje, nastojeći osigurati održivo korištenje mora kako bi resursi u kvantitativnom i kvalitativnom smislu bili dugoročno dostupni.

Poznato je da se neke riblje zalihe iskorištavaju iznad praga njihove održivosti, a na taj negativan trend dodatno utječe prodor raznih vrsta termofi lnih morskih organizama koji se s lokalnim vrstama natječu za hranu i prostor. U tom smislu najosjetljivija su poluzatvorena mora kao što je Jadran, odnosno njegov sjeverni dio, koji je jedno od rijetkih „hladnih“ predjela u Sredozemnom moru. Ondje su nastanjene tzv. „borealne vrste“ (npr. list, romb, velika rakovica, škamp i dr.) koje imaju izrazit ekonomski značaj u morskom ribarstvu sjevernog Jadrana.

Koncem 20. stoljeća, kada je prvi put detektira no povećanje temperature mora u odnosu na prethodna razdoblja, ribari akvatorija Istre u svojim su lovinama počeli primjećivati neke vrste riba koje su do tada bile potpuno nepoznate (gof, škaram, neke vrste lica i dr.). Neke od njih su izrazito grabežljive, stoga njihova uspješna kolonizacija novih područja može uzrokovati direktnu prijetnju uobičajenim, lokalnim vrstama te utjecati na ribolov u vidu nestabilnosti ukupne vrijednosti lovina i smanjenja njegove kvalitete.

Glavnina termofi lnih vrsta riba u sjevernom Jadranu su autohtone jadranske vrste, koje su do sada uglavnom bile prisutne na jugu gdje su prosječne godišnje temperature mora više. Danas su one postale uobičajene lovine u toplijem dijelu godine u Istri premda je primijećeno da se ondje zadržavaju tijekom jeseni te čak i početkom zime, prije njihove migracije prema jugu. Drugdje u Sredozemnom moru, naročito na jugu, one predstavljaju važne ciljane vrste u ribolovu zbog čega su razvijeni specijalizirani ribolovni alati za njihov izlov. Popularni su „plutajući objekti”, tzv. „FAD-ovi“ (eng. – fi sh aggregating devices) oko kojih se zadržavaju termofi lne vrste riba. U Istri se najčešće slučajno ulove u obalnom području jednostrukim mrežama stajačicama koje se koriste za izlov uobičajenih gospodarskih vrsta (orada, brancin i dr.), ali i različitim udičarskim alatima.

Osim autohtonih termofi lnih vrsta, u Jadranu se pojavljuju i strane (alohtone) vrste dospjele iz Crvenog mora kroza Sueski kanal te Atlantika putem Gibraltarskog tjesnaca. Među njima su i neke otrovne vrste zbog čega je potreban oprez pri rukovanju i pripremi za konzumaciju.

UVODTermofi lne autohtone i strane vrste još uvijek nisu dovoljno cijenjene na našem tržištu unatoč tomu što njihovo meso po teksturi i sastavu nimalo ne zaostaje za tipičnim vrstama koje se izlovljavaju u Istri. Poticanjem izlova i uvođenjem na tržište postigli bi se mnogostruki pozitivni učinci. Ribari bi mogli izraženije iskorištavati ovaj sezonski dostupan resurs te bi smanjenjem njihove biomase u prirodi doprinijeli očuvanju stabilnosti lokalnih ekosustava, što u konačnici može proizvesti pozitivne socioekonomske učinke.

Fakultet prirodnih znanosti u Puli izradio je ovaj vodič u svrhu prepoznavanja novopridošlih vrsta riba i upoznavanja s njihovim biološkim značajkama. Osim toga, uz ribe su u ovom vodiču predstavljene i tri vrste raka, od kojih plavi rak ima iznimni gospodarski potencijal i sve je češći u Jadranu.

leđna peraja

repna peraja

podrepna peraja

prsne peraje

trbušne peraje

KAKO KORISTITI VODIČ?

Opasna vrsta

Nova vrsta u sjevernom Jadranu

Lesepsijski migranti

4 5

Srebrnobijela trbušna strana

Ovalna glava i ispupčena donja čeljust

Modrozelenkasta do sivozelenkasta leđna strana

Sitne ljuske, a nalaze se i na glavi.

STRIJELKA SKAKUŠA (Pomatomus saltatrix)

Strijelka skakuša karakteristična je za južne dijelove Jadrana, ali zadnjih je godina sve češća u njegovu sjevernom dijelu. Zahvaljujući povišenoj temperaturi mora i obilju hrane koje nalazimo u sjevernom Jadranu, pretpostavlja se da se tamo i udomaćila. Inače živi u tropskim i suptropskim morima (osim istočnog Pacifi ka) te u čitavom Sredozemnom moru i to do 200 m dubine.

Živi u jatu, pri čemu zna biti jako agresivna. Može narasti do 130 cm dužine i težiti do 14,4 kg, ali su najčešći primjerci između 20 i 60 cm dužine.

Mrijesti se tijekom proljeća i ljeta kada raste temperatura mora. Hrani se uglavnom ribom, rakovima i glavonošcima. Prema navodima ribara, uništava ribolovne alate poput mreža stajačica, a zabilježeni su i brojni slučajevi napada na ribe ulovljene udičarskim alatima, naročito pridnenim parangalima. Naime, strijelka skakuša piscivorni je predator kojoj su nerijetko na meti ribe ulovljene u raznim obalnim ribolovnim alatima. Pri tom, osim što uništava ribolovne alate, oštećuje ulov i smanjuje njegovu kvalitetu i tržišnu vrijednost. Postoje indicije da je strijelka skakuša jedan od čimbenika koji su doveli do smanjenja populacije nekad vrlo brojnog cipla bataša (Mugil cephalus) na području južnog Jadrana.

Radi se o ribi koja ima meso s niskim postotkom masnoće, a u Hrvatskoj je cjenovno vrlo prihvatljiva. Popularna je u sportskom i podvodnom ribolovu. Izlovljava se mrežnim i udičarskim ribolovnim alatima. Promoviranjem konzumacije ove ribe nastoji se držati pod kontrolom brojnost te vrste.

Dobro razvijene prsne peraje

Posebno snažna repna

peraja Tijelo dugo, bočno spljošteno

Jaka čeljust na glavi s brojnim šiljastim zubima u više redova

S trbušne strane srebrna, ponekad s pjegicama

LAMPUGA (Coryphaena hippurus)

Lampuga je jedina predstavnica porodice Coryphaenidae koja živi u našem moru. Tipična je pelagična vrsta otvorenog mora koja se u toplijem dijelu godine približava obali. Brojnija je u južnom Jadranu, a u zadnje vrijeme može ju se sresti u njegovu sjevernom dijelu, naročito krajem ljeta i početkom jeseni. Zadržava se isključivo u gornjim slojevima, uza samu površinu mora.

Izuzetno je aktivna i okretna, što joj pomaže prilikom hvatanja plijena. Na otvorenom su joj moru glavna hrana srdele, iglice i inćuni. Dok mužjaci imaju karakterističnu izbočinu na glavu, kod mladih jedinki i ženki ona je manja ili je uopće nema.

Pripada ekonomski važnim vrstama, a u područjima gdje je brojna izlovljava se mrežama plivaricama, mrežama stajačicama i parangalima. Popularna je u sportskom i podvodnom ribolovu. Meso joj je kvalitetno i ukusno za jelo.

Zanimljivo je da sve boje lampuge iščeznu nakon uginuća, pri čemu poprima srebrnu boju.

Plavkasto-zeleno-žuta leđna strana

foto: Ante Žunec

6 7

* FAD eng. – fi sh aggregating devices

Sastoji se od prirodnih materijala koji se obično koriste u Sredozemnom moru za lov termofi lnih pelagičkih vrsta riba (Italija, Malta, Španjolska i dr.). Na površinu mora postave se npr. palmine grane i drugi prirodni materijali koji su fi ksirani za dno pomoću betonskog bloka. Struktura radi sjenu koja privlači ribe, naročito termofi lne vrste poput gofa, skušca pratibroda, falšuna itd.

Najveća količina gofa lovi se u ranim jutarnjim satima, a u danima kad temperatura prelazi 22 °C, plove gofa povlače se u dublje vode. U vri-jeme mrijesta približava se obalnim područjima, a preferira velike, otvorene uvale.

Razdoblje mrijesta varira s obzirom na geo-grafsko područje tako da se u Sredozemnom

1

2

3

4

1. bova2. uže za sidro3. betonski blok4. struktura od prirodnih

materijala

moru mrijesti od svibnja do lipnja, u zapadnom dijelu Atlantskog oceana od ožujka do svibnja, u istočnom od travnja do rujna, a u Pacifi čkom oceanu od veljače do lipnja.

Može se loviti mrežnim i udičarskim alatima, no za sportske ribolovce najatraktivniji je lov panulom. 

Bijeli trbuh

Tamna pruga od potiljka prema oku

Sivomodra leđa

Izduženo tijelo, blago bočno spljošteno, prekriveno sitnim ljuskama

Žuta obostranabočna pruga

GOF (Seriola dumerili)

Gof spada u najveću vrstu iz porodice bitnica (Carangidae) i naseljava sva tri oceana zajedno s njihovim toplijim rubnim morima. Ova kozmopolitska vrsta živi u čitavom Sredozemnom moru, a u Jadranu je najrasprostranjenija u njegovu južnom dijelu iako se u posljednje vrijeme proširila i u sjeverni Jadran.

U Sredozemnom je moru ova vrsta jedna od najvažnijih komercijalnih riba. Naime, ima meso dobre kvalitete i visoku cijenu na tržištu. Uz to, pokazuje visok rast u prirodnom okruženju, kao i u kaveznom uzgoju zbog čega udovoljava svim kriterijima za uzgoj u marikulturi.

Mladi su gofovi društvene prirode tako da se često drže zajedno s vrstama poput skušca pratibroda (Naucrates ductor) i lampuge (Coryp-haena hippurus) s kojima se obično zadržava u blizini plutajućih predmeta. Upravo zato se na nekim dijelovima Sredozemnog mora postav-ljaju površinske strukture poznatije kao *FAD (eng. – fi sh aggregating devices) te se na taj način privlače i izlovljavaju u gospodarskom i rekreacijskom ribolovu.

Može narasti do 180 cm duljine i težiti čak 80 kg, međutim primjerci u Jadranu ne narastu više od 1,5 metra. S obzirom na veličinu, na Jadranu postoje tri različita imenovanja gofa. Naime, manje gofove težine do 5 kg nazivamo felunima, one srednje lovne težine gofovima, dok su kapitalci iznad dvadesetak kilograma poznatiji kao orhani.

foto: Ernesto Azzurro

8 9

Tamne bočne linije kod mladih

jedinki

Simetrična dvokraka repna peraja

Dobro izražena bočna pruga

Mali i šiljasti zubi na nepcu i jeziku

Relativno mala glava, s lagano ispupčenom donjom čeljusti

Crne oznake na vrhovima peraja

STRIJELA MODRULJA (Trachinotus ovatus) STRIJELA BJELICA (Lichia amia)

Strijela bjelica poznatija i kao lica bilizma, jedna je od najvećih grabežljivaca u Jadranu i može težiti preko 30 kg. Pripada porodici bitnica (Carangidae) i naseljava zapadnu obalu sjeverne Afrike, istočnu i zapadnu obalu Južne Afrike te Sredozemno i Crno more. Prisutna je u južnijim dijelovima Jadrana, a u zadnje vrijeme evidentirana je i u njegovu sjevernom dijelu. To je riba otvorenog mora koja prilazi obali radi hranjenja i mrijesta. Obitava na različitim dubinama – od 2 m pa sve do 300 m dubine. Mlađe jedinke drže se u jatu, a odrasle žive samački. Hrani se iglicama, ciplima, bukvama i drugom sličnom ribom. Mlade jedinke preferiraju ribe iz porodice sleđevki (Clupeidae). Spolno sazrijeva s dvije godine, a mrijesti se krajem proljeća i početkom ljeta. U gospodarskom i malom obalnom ribolovu izlovljavaju se mrežnim ribolovnim alatima. Ima konzistentno i ukusno bijelo meso s krupnim, pravilno raspoređenim kostima.

Atraktivan izgled i agresivan temperament čine ju interesantnom u sportskom ribolovu. Najčešće se lovi panulom i podvodnom puškom, a najradije napada živu ješku kao što je iglica ili cipal.

Sivo do maslinastozelena leđa

Blijedo smeđe peraje. Crni vrhovi prednjeg dijela leđne i podrepne peraje

Srebrnkasto-bijela trbušna strana

Strijela modrulja je riba iz porodice bitnica (Carangidae), rasprostranjena u Sredozemnom moru i istočnom dijelu Atlantskog oceana i to od zapadne obale Afrike pa sve do Skandinavije. Čest je stanovnik južnijeg dijela Jadranskoga mora, a zadnjih se godina pojavila u sjevernom Jadranu. Živi u velikim jatima u otvorenom moru, uvijek u toplijim predjelima. U ljetnim mjesecima strijela modrulja se približava obali. Mlađe jedinke često naseljavaju plićake. Preferira pješčana i šljunčana dna. Obično teži do 3 kg, može narasti do 70 cm, međutim češće su jedinke dugačke oko 40 cm.Početkom ljeta, kada temperatura mora dosegne 21 °C, počinje se mrijestiti. Hrani se rakovima, manjom ribom i mekušcima. U područjima gdje je brojna, izlovljava se mrežarskim i udičarskim ribolovnim alatima.

Zbog svog izgleda česta je akvarijska vrsta, a udovoljava nekim karakteristikama za uvođenje u marikulturu poput izrazito dobre prilagodbe na ograničen prostor, prihvaćanja peletirane hrane i kvalitete mesa. U Jadranu se još uvijek ne lovi ciljano, već se obično nađe u ribarskim alatima kao slučajan ulov.

Osim što joj je ukusno meso, ima svega nekoliko većih kostiju, pa ju je lako očistiti i pripremiti za jelo.

Pravilno i simetrično tijelo, srebrne boje

Tamne pjege na bočnim stranama tijela

Mala usta, prekrivena malim oštrim zubima

foto: Roberto Pillon

foto: Brian Gratwicke

10 11

Izdužena usta,donja čeljust je duža od gornje

Oštri i šiljasti zubi kojima agresivno trga plijen

Tamnosiva ili modra leđa

Srebrno tamne pruge

Duguljasto tijelo

ŽUTOUSNA BARAKUDA (Sphyraena viridensis)

Žutousna barakuda rasprostranjena je u Atlantskom oceanu te Crvenom i Sredozemnom moru. Smatra se *lesepsijskim migrantom. Prvi nalaz ove vrste u Jadranu zabilježen je 2003. godine kod Dubrovnika. Od tada ovu vrstu sve češće susrećemo, osobito u toplijem dijelu godine. Izgledom podsjeća na već udomaćena stanovnika Jadranskoga mora, njezina srodnika škarama (Sphyraena sphyraena). Eventualnu razliku moguće je utvrditi samo kod odraslih jedinki proučavajući analne peraje i predškržni poklopac. Žutousnoj barakudi podrepne su peraje sive, ponekad s bijelim oznakama, dok su kod škarama u potpunosti bijele. Također, kod škarama je cijeli predškržni poklopac prekriven ljuskama, dok je kod žutousne barakude prednji i stražnji rub poklopca bez ljuski. Naraste do oko 130 cm i može težiti 8 kilograma. Odrasle jedinke obitavaju u otvorenom moru, a mlade se drže u jatu i to u plićim dijelovima. Osim što je atraktivna vrsta u sportskom i podvodnom ribolovu, ima i vrlo ukusno meso.

* Lesepsijski migrantiVeza između Sredozemnog i Crvenog mora ostvarena je 1869. godine kada je otvoren Sueski kanal. Organizmi koji su iz Crvenog mora došli u Sredozemlje nazivaju se lesepsijskim migrantima po inženjeru Ferdinandu de Lessepsu koji je planirao i nadzirao kopanje Sueskog kanala. Iako kanal omogućuje prolaz u obama smjerovima, više je vrsta migriralo u smjeru Sredozemlja nego u smjeru Crvenog mora.

Sredozemno more

Crvenomore

a) ŠKARAM (Sphyraena sphyraena)

b) ŽUTOUSNA BARAKUDA (Sphyraena viridensis)

Predškržni poklopac potpuno ljuskav

Predškržni poklopac djelomično ljuskav

Vidljive tamne pjege

12 13

Žućkaste mrlje na perajama

Bodlje na leđima

Eliptično i bočno spljošteno tijelo, tamnosmeđe do maslinastozelene boje

TAMNA MRAMORNICA (Siganus luridus)

Tamna mramornica je vrsta iz porodice mramornica (Siganidae). Rasprostranjena je u zapadnom dijelu Indijskog oceana, Perzijskom zaljevu i Crvenom moru. Smatra se također *lesepsijskim migrantom, a odnedavno se proširila i na južni dio Jadranskog mora. Živi na dubinama do 40 metara, a preferira kamenita ili pješčano kamenita dna uz bogatu vegetaciju. Mlade se jedinke drže u većim jatima, a starije formiraju manja jata. Naraste do 20 cm. Na leđnom dijelu ističu se bodlje koje podigne u svrhu obrane od predatora. Otrov u bodljama nije opasan po život čovjeka, ali je bolan. Biljojed je i hrani se algama. Mrijesti se od travnja do kolovoza. S obzirom na to da je u istočnom dijelu Sredozemnog mora već potisnula i smanjila brojnost salpi (Sarpa salpa) zbog suparništva za hranom, znanstvenici se pribojavaju kako postoji opasnost da ugrozi populacije salpi i u Jadranskom moru. U nekim se zemljama na Sredozemlju smatra delikatesom, ali nažalost njezin gospodarski potencijal još uvijek nije izražen. Osim toga, zabilježeno je nekoliko ciguatera trovanja prilikom konzumacije ove ribe u tropskim morima.

Ciguatera toksin je neurotoksin koji proizvode određeni dinofl agelati (npr. Gambierdiscus toxicus) koji žive na koraljima, algama i morskim cvjetnicama. Akumulira se u ribama koje se hrane njima i to u najvećoj mjeri u jetri, ikri i drugim unutrašnjim organima. Simptomi trovanja uključuju mučninu, povraćanje, proljev, glavobolju, vrtoglavicu, halucinacije i obamrlost. Ciguatera toksin je bez mirisa i okusa, otporan je na povišenu temperaturu te se ne uništava kuhanjem i pečenjem ribe.

Usta i zubalo anatomski vrlo slični usnom aparatu salpe

Kod mladih jedinki tamne mrlje po tijeluMala glava i

krupne, visoko smještene oči

Tamnoplava leđa Izduženo tijelo s malim

perajama, prekriveno sitnim ljuskamaSivosrebrna

trbušna strana

ŠKARAM (Sphyraena sphyraena)

Škaram termofi lna je vrsta koja pripada porodici barakuda (Sphyraenidae). Rasprostranjena je u Sredozemnom moru i toplijim dijelovima Atlantskog oceana. Nastanjuje dubine do 100 m, ali većinom obitava na dubinama do 50 m. Maksimalna zabilježena dužina iznosi 165 cm, ali se najčešće susreću primjerci do 60 cm. Maksimalna težina mu je 6 kg. Većinom se hrani ribom i to manjim jedinkama vrsta poput bukve (Boops boops), šaruna (Trachurus trachurus) i ušate (Oblada melanura). Društvene je prirode pa ga se često može vidjeti u plovama od čak 200 jedinki. Odrasle jedinke i kapitalci znaju se kretati sami ili u paru. Mrijesti se ljeti i početkom jeseni pri čemu jedna ženka može proizvesti do 300 000 jaja. Smatra se gospodarski važnom i cijenjenom ribom.

Škaram je popularan u sportskom i podvodnom ribolovu. Glavni alat za ulov ove vrste je panula. Ješka koju napada je iglica, lignja ili mali cipal. Na udici je izrazito borbena i agresivna riba koja pruža snažan otpor. Također, manji škarami su i sami odlični kao mamac za ulov drugih predatorskih riba. Meso je ukusno, s niskim udjelom masnoća i bez mnogo kostiju.

* pogledati stranicu 10 za objašnjenje

foto: Marinko Babić

14 15

Bočna žuta pruga od repa prema glavi

Tamnije vertikalne bočne pruge raspoređenih kod mlađih primjeraka tijela

Repna peraja je dvokraka i žuta

Male ljuske, glatke na dodir

Modrozelena do siva leđa

Blijedo zelenkaste boje sa zlatnim odsjajem

Crna pjega pored škržnog poklopca

Bijeli do srebrni trbuh

Šiljasta njuška

Velika usta s izraženim usnama

Glava je blago zašiljena, oči srednje veličine

Visoko, bočno spljošteno tijelo

Ovalno, bočno spljošteno tijelo

ŠNJURAK (Pseudocaranx dentex) PLAVI TRKAČ (Caranx crysos)

Šnjurak je riba iz porodice bitnica (Carangidae) koja nastanjuje topla područja Atlantskog, Indijskog i Pacifi čkog oceana te Sredozemno more. U Jadranu ga se uglavnom može naći u južnom dijelu. Maksimalna zabilježena dužina je 122 cm, a najčešći su primjerci do 40 cm. Maksimalna težina je 18,1 kilograma. Zubi su mu sitni i poredani u jednom nizu, a nalaze se i na jeziku. Hrani se drugom ribom, mekušcima i rakovima. Mrijesti se tijekom ljeta. Mladi primjerci često se mogu vidjeti kako prate ciple, ovčice i druge pridnene ribe koje obitavaju na pješčanom dnu.

Plavi trkač je termofi lna riba koja pripada porodici bitnica (Carangidae). Rasprostranjen je duž istočne obale Atlantskog oceana, od Senegala do Angole te duž zapadne obale Atlantskog oceana u Meksičkom zaljevu i južno od Sao Paola u Brazilu. U Jadranu je prvi put evidentiran 2008. godine i to na zapadnoj obale Istre, a naknadno je potvrđena njegova prisutnost duž Jadranske obale. Odrasle jedinke znaju živjeti samački, a mlade se okupljaju u jata. Od predatora se često skrivaju ispod plutajućih struktura. Uglavnom se hrani ribom i beskralježnjacima. Mrijesti se u ljetnim mjesecima. Najčešće se lovi mrežarskim i udičarskim alatima, a na južnim dijelovima Sredozemnog mora ponajviše FAD-ovima.

Meso mu je vrlo ukusno i često ga uzgajaju u Japanu. Najčešće se lovi mrežnim i udičarskim alatima.

Može narasti do 70 cm, ali je najčešće dugačak oko 40 cm. Obitava na dubinama do 100 m, najčešće u blizini grebena.

foto: Philippe Guillaume foto: Neil DeMaster

16 17

S bočne strane ističu se 5 do 7 crnih, okomito položenih pruga.

Repna peraja je crna, s bijelim dijelovima

Leđa smeđesive boje

Srebrnobijel trbuh

Do 12 tamnijih pjega s bočne strane tijela

Spljoštena glava s velikim ustima i brojnim zubima

Brojni i oštri zubi, vidljivi i kada su usta zatvorena

Tijelo bočno spljošteno, vretenasta oblika, sivoplave boje

GUŠTER (Synodus saurus) SKUŠAC PRATIBROD (Naucrates ductor)

Gušter je autohtohtona vrsta u Sredozemnom moru. U Jadranu vrlo je čest na njegovom južnom dijelu, dok je na sjeveru u potpunosti nepoznata vrsta. Obitava u plićem priobalnom moru, od 2 do 50 m dubine. Preferira staništa s pomičnom podlogom i morskim cvijetnicama gdje ukopan u pijesak vreba svoj plijen (uglavnom ribe), ponajviše morske mišiće (Callionymidae), manje listove i ribe iz porodice ljuskavki (Sparidae). Odrasli gušteri napadaju i pelagični plijen (inćune) na koje se strelovito obrušavaju s dna. Iako može narasti do 40 cm, uglavnom se love manji primjerci (10 - 20 cm) zbog čega i nema značajnu gospodarsku važnost. Obzirom na promjene u ihtiofauni uslijed zagrijavanja mora, može se očekivati njegovo postepeno primicanje prema sjeveru Jadrana.

Skušac pratibrod je riba iz porodice bitnica (Carangidae). Rasprostranjen je u Atlantskom, Pacifi čkom i Indijskom oceanu. U Jadranu je prvi put službeno evidentiran 2015. godine na ušću Neretve. Smatra se da je prisutan u cijelom Jadranu, ali ga se rijetko nalazi. Nastanjuje dubine do 300 m. Maksimalna zabilježena dužina tijela je 70 cm, ali se češće mogu sresti primjerci od oko 40 cm. Može težiti do 3 kg. Spolnu zrelost postiže s 25 cm duljine. Mrijesti se tijekom ljeta. Hrani se ribom, rakovima i glavonošcima. U zapadnom Mediteranu uobičajeno ga se izlovljava pomoću struktura za privlačenje riba (**FAD-ova, eng. – fi sh aggregating devices), a u Jadranu se povremeno zna pronaći u mrežarskim i udičarskim ribolovnim alatima.

Često se zadržava u blizini većih, pučinskih riba, ali i morskih kornjača. Mlade jedinke vezane su uz veće meduzoidne oblike žarnjaka gdje pronalaze zaklon od predatora.

Oštrozubi morski gušter (Saurida undosquamis),

porijeklom iz Indijskog i Tihog oceana kroz Sueski kanal dospio je u Sredozemno more (*lesepsijski migrant).

Vrlo je sličan autohtonom gušteru. Razlike se odnose na broj tamnijih pjega duž bočne strane tijela te strukturu i broj zuba. Do sada, oštrozubi morski gušter nije zabilježen uz hrvatsku obalu Jadrana, iako je prvi put zabilježen 1995. godine uz obalu Albanije. Uz obalu Turske često se lovi i prodaje. Hrani se ponajviše trljama (Mullidae) te ima znatan utjecaj na ovu važnu gospodarsku skupinu riba.

** pogledati stranicu 7 za objašnjenje* pogledati stranicu 10 za objašnjenje

foto: Peter Koelbl

18 19

Izdužena gubica

Svijetlo do tamno smeđe tijelo, s tamnim mrljama

Oči su relativno male u odnosu na tijelo

Leđna i podrepna peraja su blizu repne peraje

Glatka koža

Leđna i podrepna peraja su narančasto obojane

Tijelo sivo do maslinastozeleno, prošarano plavim pjegama

PLAVOTOČKASTA TRUMPETAČA (Fistularia commersonii) TROREPAN (Lobotes surinamensis)

Plavotočkasta trumpetača pripada *lesepsij-skim migrantima, a zahvaljujući povišenju temperature mora, zadnjih je godina proši-rila areal rasprostranjenosti do Jadranskog mora. Opažena je uz obalu Crne Gore, Italije i Hrvatske. Najveća izmjerena dužina iznosi 160 cm, a prosječno naraste oko jednog metra. Živi samački u blizini podvodnih grebena ili u manjim jatima do 130 m dubine iako ju se može naći i u plitkim područjima. Zbog svojih predatorskih sposobnosti, predstavlja opasnost za lokalne vrste riba poput trilja, bukve i gire kojima se hrani. Počinje se mrijestiti kada temperatura mora naraste na 22 °C, a razdoblje mrijesta zna trajati i do šest mjeseci. Pretpostavlja se da bi se mogla vrlo brzo razmnožiti ako uspostavi populaciju u Jadranu.

Trorepan je riba toplih mora koja je sve češća u Sredozemnom moru. Nalazišta ove široko rasprostranjene vrste odnedavno su potvrđena i u Jadranu. Leđna i analna peraja zajedno s repnom smještene su neposredno jedna do druge i izgledom podsjećaju na rep s trima perajama zbog čega je ova vrsta simbolično dobila ime trorepan. Po prirodi su tromi i neaktivni, pa im boja i oblik tijela vrlo uspješno pomažu prilikom skrivanja od predatora. Naime, u toplijim morima obitavaju u staništima mangrova i izgledom oponašaju njezine listove. Odrasle jedinke žive samački i obično se zadržavaju u otvorenom moru. U potrazi za hranom ili prateći brodove, zalaze u uvale i ušća gdje se hrane ribama, rakovima i glavonošcima.

Može narasti do 90 cm i težiti 18 kg iako jedinke zabilježene u Jadranskom moru nisu težile više od oko 1,5 kg. Zanimljivo je da se boja mijenja sa starošću – mlade su jedinke žućkaste, a starije smeđe.

Plavotočkasta trumpetača srodnik je s našim morskim konjicima i ribama šilima. Kod nje je gubica još izduženija i podsjeća na trubu po čemu je čitava skupina srodnih riba i dobila naziv “trumpetače”.

* pogledati stranicu 10 za objašnjenje

ilustracija: James Heath, 1794. iz knjige General Zoology (1800. – 1820.)

foto: Will Ricksfoto: Francois Libert

20 21

Tijelo prekriveno velikim ljuskama

Tijelo sive boje s maslinastozelenkastim odsjajemŽućkasta

trbušna strana

Mala usta, s četirima velikim zubima

Čvrsta koža, bez ljuski Leđna i podrepna peraja

su slične i smještene su simetrično. Nema trbušnih peraja.

Na kraju i početku tijela obrisi žute boje

Čvrsti srasli zubi

SREBRENOPRUGA NAPUHAČA (Lagocephalus sceleratus) PAPIGAČA (Sparisoma cretense)

Srebrenopruga napuhača je riba iz porodice četverozupki (Tetraodontidae). Rasprostranjena je u toplijim dijelovima Indijskog i Pacifi čkog oceana, u Sredozemnom i Crvenom moru. U Sredozemnom je moru prvi put zabilježena 2003. godine u blizini obale Turske. Smatra se *lesepsijskim migrantom, a u kratkom razdoblju proširila se na okolna područja i uspostavila populaciju, posebice u istočnom dijelu Sredozemnog mora. U Jadranskom je moru prvi put zabilježena u listopadu 2012. godine kraj otoka Jakljana. Zasad je lovljena i viđena samo u južnom Jadranu i to svega nekoliko puta. Živi samački na kamenitom dnu i dubinama do 100 m. Zna ju se naći i u blizini koraljnih grebena. Može narasti do 70 cm i težiti oko 4 kg. Hrani se rakovima, ribom i mekušcima, najčešće glavonošcima i puževima.

Papigača je riba iz porodice papigača (Scaridae) koja živi u Sredozemnom moru, a rjeđe u Atlantskom oceanu. U Jadranskom je moru prvi put primijećena 2011. godine u blizini Cavtata, a na pučinskim južnojadranskim otocima postala je uobičajena vrsta. Odrasli teže preko jednog kilograma. Živi u plovama, najčešće po jedan mužjak s više ženki, pogotovo krajem ljeta u sezoni parenja. Maksimalna zabilježena dužina je 50 cm, a češće se mogu susresti primjerci do 30 cm. Poput ostalih srodnika, papigače imaju čvrste srasle zube nalik kljunu papige koje koriste za otkidanje algi i beskralješnjaka s čvrstih pridnenih struktura. Iako jestiva, trenutno nema gospodarsku vrijednost. Katkada se konzumira od strane lokalnog stanovništva na području Mljeta, Lastova i dubrovačkog primorja.

Mužjak papigače

Ženka papigače

S obzirom na to da je loš i spor plivač, kada se nađe u opasnosti, napuše svoje tijelo kako bi odvratila predatora. To postiže unošenjem vode ili zraka kroz usta u malenu komoru blizu želudca. Oni grabežljivci koji ju i uspiju uhvatiti, neće dugo uživati u svom obroku jer spolne žlijezde, jetra i koža ove ribe sadrže tetrodotoksin. To je najsnažniji riblji otrov koji može paralizirati živčani i respiratorni sustav. Količina tetrodoksina u odrasloj napuhači dovoljna je za usmrtiti 30 odraslih ljudi u vrlo kratkom roku. Međutim, meso ove ribe smatra se delikatesom, a samo posebno obučeni kuhari smiju ju pripremati.

* pogledati stranicu 10 za objašnjenje

foto: Rikard Zerpe

foto: © fi shesofaustralia.net.au

22 23

Tijelo je smeđecrvene boje po leđima i bokovima

3-4 tamne pruge pretežu se od očiju do kraja škržnog poklopca

Svjetliji trbuh

KIRNJE ČEŠLJASTA KIRNJA (Mycteroperca rubra)

Kirnje su ribe iz porodice vučica (Serranidae). Tijelo im je izduženo i spljošteno. Imaju veliku glavu u odnosu na tijelo i na njoj se ističu usta na kojima je donja vilica dulja u odnosu na gornju.

Rasprostranjene su duž Jadranske obale premda su na jugu učestalije. Žive samački na kamenitom dnu gdje nalaze skrovište ispod kamenja ili u procjepima. Često borave u sjeni neke stijene ili izbočine stapajući se s okolinom kako bi ih predatori ili potencijalan plijen teže uočili. Može ih se naći na dubinama do 300 m, ali se većinom zadržavaju pliće – do šezdesetak metara.

Sve kirnje su protoginični hermafroditi, odnosno prvi dio života provode kao ženke, a onda se nakon određenog vremena pretvaraju u mužjake. Mrijeste se od lipnja do rujna.

U Republici Hrvatskoj je Pravilnikom o zaštiti riba i drugih morskih organizama (NN 42/2016) propisan lovostaj za sve vrste kirnji u razdoblju od 1. 7. do 31. 8. Dolazak kirnji mogao bi imati pozitivan učinak na komercijalno ribarstvo i marikulturu, ali bi u ekološkom smislu mogao prouzrokovati štetu zbog nadmetanja s domaćim vrstama.

Češljasta kirnja rasprostranjena je u istočnom dijelu Atlantskog oceana, sjevernoj Africi i istočnom dijelu Sredozemnog mora. U Jadranu je prvi put evidentirana u rujnu 2000. godine nedaleko od Dubrovnika. Od tada se pojavljivala povremeno, većinom u južnim dijelovima Jadranskog mora.

Može narasti do otprilike jednog metra, ali su u Jadranu evidentirani manji primjerci. Maksimalna zabilježena težina je 49,5 kg. Krajem proljeća i početkom ljeta okupljaju se u velike plove kako bi se mrijestile.

Spolnu zrelost postiže kada naraste otprilike 35 cm i u dobi od oko dvije godine. Kao i ostale kirnje, grabežljivica je koja se hrani ribom, rakovima i glavonošcima. Ima ukusno meso odlična nutritivnog sastava.

Živi na stjenovitom i kamenitom dnu, većinom nad strmim obroncima u području jačih struja. Može ju se naći na dubinama do 200 m, ali se najčešće zadržava do 50 m. Ipak, mlađe jedinke preferiraju pliće i mirnije dijelove mora.

Zadnjih su godina u Jadranskom moru evidentirane tri nove vrste kirnji:

a) kirnja bjelica (Epinephelus aeneus)

b) češljasta kirnja (Mycteroperca rubra)

c) narančasto pjegasta kirnja(Epinephelus coioides).

a)

b)

c)

24 25

Brojne smeđenarančaste točkice po glavi, tijelu i perajama

Svjetliji trbuh

Svjetlije tijelo

Tri ili četiri okomite pruge na leđima koje su jače ili slabije izražene

Tamnije, smeđe do ljubičaste peraje, sa svijetlim rubom

KIRNJA BJELICA (Epinephelus aeneus) NARANČASTO PJEGASTA KIRNJA (Epinephelus coioides)

Kirnja bjelica je prvi put evidentirana 1998. i 1999. godine na području Dubrovnika i u nekoliko navrata u južnom i srednjem Jadranu. Živi na kamenito-pjeskovitom dnu od 5 do 200 m dubine. Mlade se jedinke drže mirnijih područja poput estuarija i zaljeva. Za razliku od ostalih kirnja, prilično je duga. Na jedan metar duljine teži oko 25 kg. Kada dosegne 10 kilograma, mijenja spol u mužjaka. S obzirom na to da brzo raste, dobro se prilagođava ograničenom prostoru i ima ukusno meso koje postiže visoku cijenu na tržištu, smatra se odličnim kandidatom za uzgoj u marikulturi. Osim toga, popularna je u sportskom ribolovu i njezin se ulov smatra trofejem. Na područjima gdje je učestala od većeg je gospodarskog značaja.

Narančasto pjegasta kirnja zabilježena je samo jednom u Jadranu 1998. godine u Tršćanskom zaljevu. Pretpostavlja se da je bijegom iz akvarija dospjela u Jadransko more. Po građi je slična drugim vrstama kirnja, a prepoznatljiva je po brojnim smeđenarančastim točkicama po glavi, tijelu i perajama. Može narasti do 120 cm duljine i težiti do 15 kg. Najčešće obitava na kamenitom terenu, na dubinama do 100 m. Često zalazi u područja bočate vode, a mlađi se primjerci mogu vidjeti i na samom ušću rijeka. Vrlo je cijenjena u kulinarstvu, a pokazala je dobre rezultate i u uzgoju. Na IUCN-ovom Crvenom popisu ugroženih vrsta nalazi se u kategoriji „gotovo ugrožena“.Na IUCN-ovom Crvenom popisu ugroženih vrsta nalazi

se u kategoriji „gotovo ugrožena“.

5 paralelnih sivosmeđih pruga

na glavi i tijelu

CR

EN

VU

NT

LC

DD

IUCN kategorije ugroženosti vrsta

viso

koriz

ične kritično ugrožena

gotovo ugrožena

najmanje zabrinjavajuća

nedovoljno poznata

ugrožena

osjetljiva

foto: Ria Tan

26 27

RIBA PAUN (Pterois miles) LAKONOGI RAK (Percnon gibbesi)

Riba paun najnovija je *lesepsijska vrsta ribe zabilježena u Jadranskom moru. Autohtona je u Indo-pacifiku, a kroza Sueski kanal proširila se prema Sredozemnom moru od 2012. godine, naročito uz njegove istočne obale. Može narasti do oko 35 cm, a prepoznatljiva je po mnogim vertikalnim tamnim prugama po tijelu te po karakterističnim leđnim i prsnim perajama s mnogim izraženim šipčicama od kojih mnoge sadrže otrov. Znanstvenici smatraju ovu ribu jednom od najinvazivnijih vrsta jer je izvanredan predator i negativno utječe na populacije autohtonih riba, naročito mladih primjeraka. Jednom kada uspostavi stabilne populacije na nekom

Lakonogi rak je prvi put u Sredozemnom moru evidentiran 1999. godine kod Sicilije, a potom se vrlo brzo proširio na okolna područja. Stručnjaci ga ubrajaju u skupinu najinvazivnijih deseteronožnih rakova Sredozemnog mora. Također živi u Atlantskom oceanu i duž zapadne obale Sjeverne Amerike. U travnju 2014. godine prvi je put evidentiran u južnom dijelu Jadrana kod Molunata na dubini od otprilike jednog metra. Smatra se da su jedinke u Jadran dospjele u ličinačkom stadiju preko morskih struja ili balastnim vodama. S obzirom na to da je vrlo prilagodljiv, postoje indikacije da se proširio na okolna područja, no zbog njegove ga je kamuflaže i skrivanja ispod stijena teško

foto: Daniela Gozzi foto: Tibor Beres

novom području, gotovo ju je nemoguće iskorijeniti. Njezin napredak u Sredozemnom moru pospješuju morske struje, poglavito topla levantinska struja, pri čemu se riba paun proširila dalje prema sjeveru pa se tako prvi put pojavila u južnom Jadranu 2019. godine. S obzirom na napredak termofilnih i stranih vrsta prema sjeveru Jadrana, za očekivati je da bi se u budućnosti i riba paun mogla pojaviti u akvatoriju Istre. Imajući u vidu njezin utjecaj na ribarstvo, Cipar, Grčka i Turska pokrenule se mjere kako bi se kontrolirala te ciljano izlovljavala. Istovremeno se pokušava plasirati na tržište jer je iznimno ukusna riba.

* pogledati stranicu 10 za objašnjenje * pogledati stranicu 29 za nacrt

zamijetiti. Tijelo mu je smeđe, s crvenim linijama i žutim krugovima. Ima tanki *karapaks i duge, plosnate noge. Može narasti nešto manje od 4 cm, a obitava u plitkom moru, najčešće do dva metra dubine. Preferira kamenito dno s procjepima koji mu služe kao sklonište. Podnosi velik raspon temperatura, od 16 do 31 °C, ali najčešće obitava na temperaturama od 20 do 26 °C. Spolnu zrelost dostiže pri dužini karapaksa od 15 do 16 mm. Hrani se raznovrsnom hranom biljnog i životinjskog podrijetla. S obzirom na to da dijeli stanište i hranu s domaćom vrstom raka sušom (Pachygrapsus marmoratus), postoji mogućnost da bi ga mogao ugroziti u kompeticiji za prostor i hranu.

28 29

PLAVI RAK (Callinectes sapidus)

Plavi rak je rak deseteronožac, autohton za područje zapadne obale Atlantskog oceana i Meksičkog zaljeva. U Jadranu je prisutan već neko vrijeme, no zadnjih je godina postao brojniji i rasprostranjeniji diljem Jadranske obale, uglavnom u područjima dotoka slatke vode. U Hrvatskoj je najbrojniji na području Neretvanskog kanala. Pri rukovanju plavim rakom, potrebno je biti na oprezu zbog njegovih iznimno snažnih kliješta i općenito agresivna ponašanja. Prepoznatljiv je po karakterističnoj plavoj boji i zadnjem paru nogu koji je preobražen u „vesla” kojima se koristi za plivanje. Snažna mu kliješta značajno pomažu prilikom kidanja vrša namijenjenih za lov zavičajnih rakova, stoga ribarima uzrokuje velike štete. Ciljano ih love samo rijetki ribari jer vrše moraju biti izrađene od jačeg materijala kako ih plavi rak ne bi uništio. Ženka tijekom parenja proizvede do dva milijuna jaja iz kojih

CRVENOPJEGAVA RAKOVICA (Calappa granulata)

Crvenopjegava rakovica je termofilna vrsta raka koja je obično prisutna u južnom i srednjem Jadranu. U sjevernom je Jadranu prvi put službeno zabilježena 2010. godine. Tijelo joj je ružičasto, s tamno crvenim pjegama. Naziva se i stidljivom rakovicom zbog vrlo velikih

se nakon dva tjedna izvale ličinke koje, nošene strujama, bivaju transportirane u otvoreno more. Plavi rak pokazuje izrazito visok reprodukcijski potencijal i može podnijeti visok salinitet, visoku temperaturu i nisku koncentraciju kisika. Zbog toga se pretpostavlja da bi mogao značajno smanjiti populacije algi i zavičajnih rakova suparništvom za hranu i stanište. Ako govorimo o prehrani plavoga raka, pojest će bilo što mu dođe pod kliješta – od školjkaša, puževa, uginulih riba pa do morskih cvjetnica i algi. U sjevernoameričkim zemljama i Japanu smatra se poslasticom i važna je vrsta u komercijalnom ribolovu. Meso je ukusno i sočno, pojedinci ističu da je slično jastogu i hlapu. Uz to, njegovo je meso bogato hranjivim tvarima, a ne sadrži mnogo kalorija – energetska vrijednost 85 grama kuhanih plavih rakova je oko 82 kcal. Meso je dobar izvor vitamina B12, bakra, selena, natrija i cinka.

kliješta koje kada sklopi, zaklanjaju gotovo cijelo tijelo. Obitava na pjeskovito-muljevitom i muljevito-detritičnom dnu na dubinama od 20 do 400 m. Može narasti do otprilike 10 cm promjera karapaksa, a hrani se sitnim mekušcima.

Karapaks je označen plavom linijom.

foto: Marinko Babić foto: Marinko Babić

30 31

IZVORI INFORMACIJA:Azzurro E., Commission Internationale pour l’Exploration Scientifique de la Mer Mediterranee- CIESM, Monaco. (2008). The advance of thermophilic fishes in the Mediterranean Sea: overview and methodological questions. In: Climate warming and related changes in Mediterranean marine biota, Briands, F. (ed.), CIEMS Workshop Monographs, 35: 39-46.

Azzurro E., Garofalo G., Fiorentino F., Giusto G.B., Andaloro F. (2007). The bluespotted cornetfish Fistularia commersonii in the Mediterranean Sea: present distribution and invasive dynamics. XII European Congress of Ichthyology, Cavtat-Dubrovnik, Croatia.

Bariche, M., Torres, M., Azzurro, E. (2013). The presence of the invasive lionfish Pterois miles in the Mediterranean Sea. Mediterranean Marine Science, 14(2): 292-294.

Batistić M., Tutman P., Bojanić D., Skaramuca B., Kožul V., Glavić N., Bartulović V. (2005). Diet and feeding activity of juvenile pompano (Trachinotus ovatus) (Teleostei: Charangidae) from the southern Adriatic, Croatia. Journal of Marine Biological Association of the United Kingdom, 85: 1533-1534.

Bello G. (1995). Tylosurus acus imperialis (Osteichthyes, Belonidae), a fish new to the Adriatic Sea. Cahiers de Biologie marine, 36(3): 197-199.

Claydon, J.A.B., Calosso, M.C., Traiger, S.B. (2012). Progression of invasive Lionfish in seagrass, mangrove and reef habitats. Marine Ecology Progress Series, 448: 119-129.

Despalatović M., Grubelić I., Nikolić V., Dragičević J., Dulčić J., Žuljević A., Cvitković I., Antolić B. (2008). Allochthonous warm water species in the benthic communities and ichthyofauna of the eastern part of the Adriatic Sea. In: Climate warming and related changes in Mediterranean marine biota, Briands, F. (ed.), CIEMS Workshop Monographs, 35: 51-59.

Di Martino, V., Stancanelli, B. (2021). The alien lionfish, Pterois miles (Bennett, 1828), enters the Adriatic Sea, Central Mediterranean Sea. Journal of the Black Sea / Mediterranean Environment, 27(1): 104-108.

Dragičević B., Dulčić J., Lipej L. (2010). On the record of the sandbar shark Carcharhinus plumbeus Nardo, 1827 (Carcharhiniformes: Carcharhinidae) in the middle Adriatic Sea. Acta Adriatica, 51(2): 227-232.

Dulčić J., Lipej L. (1997). New records of marine fishes from the Slovenian coastal waters. Falco, 11(12): 35-40.

Dulčić J., Pallaoro A., Kraljević M. (1997). First record of pompano fingerling, Trachinotus ovatus (Linnaeus, 1758) (Pisces: Carangidae), in the eastern middle Adriatic. Natura Croatica, 1: 61-65.

Dulčić J., Grbec B. (2000). Climate change and Adriatic ichthyofauna. Fisheries Oceanography, 9(2): 187- 191.

Dulčić J., Lipej L. (2002). Rare and little-known fishes in the eastern Adriatic during the last two decades (1980-2001), Periodicum Biologorum, 104(2): 185-194.

Dulčić J., Pallaoro A. (2002). First record of the lessepsian migrant Leiognathus klunzingeri (Pisces: Leiognathidae) from the Adriatic Sea. Journal of the Marine Biological Association UK, 82: 523-524.

Dulčić J., Pallaoro A. (2003). First record of the filefish, Stephanolepis diaspros (Monacanthidae), in the Adriatic Sea. Cybium, 27(4): 321-322.

Dulčić J., Marčeta B., Žiža V., Pallaoro A., Lipej L. (2003). Northern extension of the range of the vadigo Campogramma glaycos (Pisces: Carangidae) from the Adriatic Sea. Journal of the Marine Biological Association UK, 83(4): 877-878.

Dulčić J., Pallaoro A. (2004). First record of the marbled spinefoot Siganus rivulatus (Pisces: Siganidae) in the Adriatic Sea. Journal of the Marine Biological Association UK, 84: 1087-1088.

Dulčić J., Soldo A. (2004). On the occurrence of the yelowmouth barracuda Sphyraena viridensis Cuvier, 1829 (Pisces: Sphyraenidae) in the Adriatic Sea. Annales, Series Historia Naturalis, 14(2): 225-230.

Dulčić J., Pallaoro A. (2006). First record of the oceanic puffer (Lagocephalus lagocephalus lagocephalus Linnaeus, 1758), for the Adriatic Sea. Journal of Applied Ichthyology, 22(1): 94-95.

Dulčić J., Tutman P., Ćaleta M. (2006). Northernmost occurrence of the white grouper, Epinephelus aeneus

(Perciformes: Serranidae), in the Mediterranean area. Acta Ichthyologica et Piscatoria, 36(1): 73-75.

Dulčić J., Kraljević M. (2007). On the record of red seabream, Pagrus major (Temminck and Schlegel, 1843) (Osteichthyes: Sparidae) in the Adriatic Sea. Scientia Marina, 71: 15-17.

Dulčić J., Scordella G., Guidetti P. (2008). On the record of the Lessepsian migrant Fistularia commersonii (Rüppell, 1835) from the Adriatic Sea. Journal of Applied Ichthyology, 24(1): 101-102.

Dulčić J., Pallaoro A., Dragičević B. (2009). First record of the blue runner, Caranx crysos (Mitchill, 1815), in the Adriatic Sea. Journal of Applied Ichthyology, 25(4): 481-462.

Dulčić J., Dragičević B., Grgičević, R., Lipej, L. (2011). First substantiated record of a Lessepsian migrant - the dusky spinefoot, Siganus luridus (Actinopterygii: Perciformes: Siganidae, in the Adriatic Sea. Acta ichthyologica et piscatoria, 41(2): 141-143.

Dulčić J., Tutman, P. (2012). Northernmost record of the shamefaced crab Calappa granulata (Linnaeus, 1767) (Brachyura, Calappidae) in the Mediterranean area. Crustaceana, 85: 601-606.

Dulčić, J., Đođo, Ž., Dragičević, B., Ćukteraš, M., Glamuzina, B. (2012). Nove vrste u jadranskoj ihtiofauni i socio-ekonomske posljedice na hrvatsko morsko ribarstvo. Croatian Journal of Fisheries, 70 (Supplement 1): S111-S123.

Dulčić J., Dragičević B., Antolović N., Sulić-Šperm J., Kožul V., Grgičević R. (2014). Additional records of Lobotes surinamensis, Caranx crysos, Enchelycore anatina, and Lagocephalus sceleratus (Actinopterygii) in the Adriatic Sea. Acta Ichthyologica et Piscatoria, 44(1): 71-74.

Dulčić J., Dragičević B., Pavičić M., Ikica Z., Joksimović A., Marković O. (2014). Additional records of non-indigenous, rare and less known fishes in the eastern Adriatic. Annales, Series Historia Naturalis, 24(1): 17-22.

Dulčić, J., Dragičević, B., Plepel, A. (2019). Some biological characteristics of the Atlantic lizardfish Synodus saurus (Actinopterygii: Synodontidae) in the Adriatic Sea. U: Kottelat, M., Buj, I., Bohlen, J.,

Teodorico Correia, A., Kalous, L. Rüber, L. (eds.) XVI European Congress of Ichthyology.

Dulčić J., Tutman P., Dragičević B. (2019). Additional records of Calappa granulata (Linnaeus, 1758) (Brachyura, Calappidae) in the northern Adriatic Sea. Crustaceana, 92: 757-761.

Dulčić, J. Kovačić, M. (2020). Ihtiofauna Jadranskoga mora. Golden marketing - Tehnička knjiga, Zagreb i Institut za oceanografiju i ribarstvo, Split.

Esposito V., Battaglia, P, Castriota L., Fionia M. G., Scotti G., Andaloro, F. (2009). Diet of Atlantic lizardfish, Synodon saurus (Linneaeus 1758) (Pisces: Synodontidae) in the central Mediterranean sea. Scientia Marina, 73(2): 369-376.

Glamuzina B., Tutman P., Geffen A.J., Kozul V., Saramuca B. (2000). First record of white grouper, Epinephelus aeneus (Serranidae) in the south eastern Adriatic. Cybium, 24: 306-308.

Glamuzina B., Tutman P., Koul V., Glavić N., Skaramuca B. (2002). The first recorded occurrence of the mottled grouper, Mycteroperca rubra (Serranidae), in the southeastern Adriatic Sea. Cybium, 26: 156-158.

Glamuzina B., Bartulović V., Glamuzina L., Dobroslavić T. (2017). Records of New Fish Species in the River Neretva Estuary: Potential Threat to Coastal Adriatic Nursery. Naše more: znanstveni časopis za more i pomorstvo, 64(3): 86-89.

Golani, D. (1993). The biology of the Red Sea migrant, Saurida undosquamis in the Mediterranean and comparison with the indigenous confamilial Synodus saurus (Teleostei: Synodontidae). Hydrobiologia, 271: 109–117.

Golani D., Orsi-Relini L., Massutí E., Quignard J. (2002). CIESM Atlas of Exotic Species in the Mediterranean. Scientia Marina, 67(3): 377-378.

Guidetti P., Boero F. (2001). Occurrence of the Mediterranean parrotfish Sparisoma cretense (Perciformes: Scaridae) in south-eastern Apulia (south-east Italy). Journal of the Marine Biological Association UK, 81: 717-719.

Iveša N., Piria M., Gelli M., Mičić M., Gavrilović A. (2018). Prisutnost i distribucija termofilnih vrsta riba

32

u Medulinskom zaljevu. 53. Hrvatski i 13. Međunarodni simpozij agronoma, Vodice, pp. 360-364.

Kožul V., Skaramuca M., Kraljević M., Dulčić J., Glamuzina B. (2001). Age, growth and mortality of Mediterranean amberjack (Seriola dumerili, Risso, 1810) from the south – eastern Adriatic Sea. Journal of applied ichthyology, 17(3): 134-141.

Leiner S., Povž M., Mrakovčić M. (1995). Freshwater fish in Istrian peninsula. Annales, Series Historia Naturalis, 7: 215-222.

Lipej L., Spoto M., Dulčić J. (1996). Plectorhinchus mediterraneus from off north east Italy and Slovenia- the first records of fish of the family Haemulidae from the Adriatic Sea. Journal of Fish Biology, 48: 804-805.

Lipej L., Orlando Bonaca M., Richter M. (2005). New contributions to the marine coastal fish fauna of Slovenia. Annales, Series Historia Naturalis, 15(2): 165-172.

Lipej L., Mavrič B., Dobrajc Ž., Capape C. (2008). On the occurrence of the sandbar shark, Carcharhinus plumbeus (Chondrichthyes: Carcharhinidae) off the Slovenian coast (northern Adriatic). Acta Adriatica, 49(2): 137-145.

Lipej L., Mavrič B., Dulčić J. (2008), The largescaled terapon Terapon theraps: an Indo-Pacific fish new to the Mediterranean Sea. Journal of Fish Biology, 73: 1819-1822.

Lipej L., Mavrič B., Dulčić, J. (2009). Size of the bull ray, Pteromylaeus bovinus (Geoffroy Saint-Hilaire, 1817), from the northern Adriatic, Journal of Applied Ichthyology 25: 103-105.

Lipej L., Mavrič B., Orlando Bonaca M. (2009). Recent changes in Adriatic fish fauna – experiences from Slovenia. Varavstvo narave, 22: 91-96.

Matić-Skoko S., Dulčić J. (2007). The northward movement of termophilic fish species in the Adriatic Sea. In: Proceedings of the 42nd European Marine Biology Symposium, Rumohr H., Sommer U., Wahl M. (ed.), Kiel, p.240.

Nerlović V., Mravinac B., Devescovi, M. (2015). Additional information on the blue runner, Caranx crysos (Mitchill, 1815), from the northern Adriatic

Sea: meristic and molecular characterizations. Acta Adriatica, 56(2): 309-318.

Pallaoro A., Dulčić J. (2001). First record of the Sphyraena chrysotaenia (Klunzinger, 1884) (Pisces: Sphyraenidae) from the Adriatic Sea. Journal of Fish Biology, 59: 179-182.

Parenti N., Bresi P. (2001). First record of the orange-spotted grouper, Epinephelus coioides (Perciformes: Serranidae) in the Northern Adriatic Sea. Cybium, 25(3): 281-284.

Pavičić M., Šiljić J., Duganđžić P., Skaramuca B. (2014). New records of blue runner, Caranx crysos (Mitchill, 1815) in the Adriatic Sea. Croatian Journal of Fisheries, 72(3): 125-127.

Pećarević M., Mikuš, J. (2012). WGBOSV National Report Croatia 2012. In: ICES/IOC/IMO Working Group on Introduction of Transfers of Marine Organisms (WG-BOSV), Lisbon, 12-14 March 2012. ICES, Copenhagen, pp. 41-46.

Pećarević M., Mikuš J., Bratoš Cetinić A., Dulčić J., Čalić, M. (2013). Introduced marine species in Croatian waters (Eastern Adriatic Sea). Mediterranean Marine Science, 14(1): 224-237.

Poloniato D., Ciriaco S., Odorico R., Dulčić J., Lipej L. (2010). First record of the dusky spinefoot Siganus luridus (Rüppell, 1828) in the Adriatic Sea. Annales for Istrian and Mediterranean Studies, Series historia naturalis, 20: 161-166.

Rakaj N. (1995). Iktiofauna e Shqipërisë [Ichthyofauna of Albania]. Shtëpia Botuese “Libri universitar”, Tiranë, 700 pp.

Russell, B., Golani, D., Yaron, T. (2015). Saurida lessepsianus a new species of lizardfish (Pisces: Synodontidae) from the Red Sea and Mediterranean Sea, with a key to Saurida species in the Red Sea. Zootaxa, 3956: 559-568.

Škaramuca B., Kožul V., Teskeredžić, Z., Bolotin J., Onofri V. (2000). Growth rate of tank reared Mediterranean amberjack, Seriola dumerili (Risso, 1810) fed on three different diets. Journal of applied ichthyology, 17: 130-133.

Cilj projekta je stvaranje partnerstva između ribara s područja sjevernog Jadrana i znanstvenika Fakulteta prirodnih znanosti Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli u svrhu revizije lovostaja određenih komercijalno važnih vrsta riba i rakova te prikupljanje podataka o ulovu u svrhu evidencije prisutnosti invazivnih i termofilniha vrsta riba i rakova. S obzirom na geografski položaj naše regije, radi se o izuzetno bitnim podatcima koji će doprinijeti održivom

upravljanju morskim resursima. Edukativnim radionicama i raznim promotivnim aktivnostima osvijestit će se javnost i ciljane skupine poput ribara o sveprisutnim promjenama u moru te kako im se prilagoditi i što možemo učiniti kako bismo ih ublažili.Projekt je financiran putem Operativnog programa za pomorstvo i ribarstvo Republike Hrvatske iz Europskog fonda za pomorstvo i ribarstvo (EFPR).

OPERATIVNI PROGRAM ZA POMORSTVO I RIBARSTVO RH ZA PROGRAMSKO RAZDOBLJE 2014. – 2020.MJERA I. 3. „Partnerstva između znanstvenika i ribara“

U MORU PROMJENAVodič za prepoznavanje novopridošlih

vrsta riba i rakova u Jadranu