LEKSIKONTEMEUNIH REUGIJSKlI-I POJMOVAIDOVSTVOKRANSTVO

I SLAM

Naslov izvornika Lexikon religibser Grurnibegri!le, JudenlUm. Chrwemum. Islam. Hrsg, von Adel Theodor Khoury, St}Tia Verlag, GrazJWieflJKbln (Sonderausgabe) 1996. Copyright 1987 by Verlag Styria, Gral-Wien-Koln.COPYright ID za hrvatsko izdanje SVJETSKA KONFERENCIJA RELIGIJA ZA MIR - ZAGREB, 2005.

NakladniciSVJETSKA KONFEREl"CIJA RELIGIJA ZA MIR - ZAGREB PROMETEJ

Izvrni nakladnikPROMETEJ

UrednikBOO RUDE

RecenzentiDr. HOTIMIR BURGER Dr. JOSIP OSLI

Recenzija prijevodaTOMISLAV LADAN

Teoloka lekturaDr. ADALBERT REBI (idovstvo) Dr. TOMISLAV ZDENKO TENSEK (krsanstvo) EVKO cf. OMERBAI (islam)

RedakturuDr. ELJKO PAVI

KorekturaZVONKA CIZEL ljUBI

Knjiga je tiskana uz potporu Ministarstva kuilUre i Minislarslva ISBN 953-6460-22-X

znan().\'I;;

obrazovanja RH,

LEKSIKONTEMELJNIH RELIGIJSKIH POJMOVAidovstvoKranstvo

Islam

Preveli s

njemakog

NEDEUKA PARAVI (idovstvo) UIUANA MATKOVI.vLAI (k~anstvo) ZEUKO PAVI (islam)

PROMETE)Zagreb, 2005.

PREDGOVORU karakteristine tendencije sadanjega doba ubraja se iznova probueno zanimanje za religijska pitanja, koje se poklapa s izotrenom svijeu o nunosti meureligij skog dijaloga. U tom religijskom nemiru artikulira se izmedu ostaloga i potreba za oslobaanjem od viestrukih prisila tehniki upravljanoga i znanou proetoga drutva. U religiji se ljudi nadaju nai autentian i postojan oblik slobode. To se temelji na inje nici da ovjek oekuje kako e religija ispuniti njegovu osnovnu potrebu koja ne moe biti zadovoljena ni na koji drugi nain, njegovu tenju za spasenjem, njegovu enju za transcendencijom. Jer, bez duboka odnosa prema Bogu ovjek se otuduje od svoje vlastite istine i stoga prestaje biti u punom smislu ovjek". Religije koje su udarile peat naoj povijesti i naoj kulturi i od kojih ljudi u zapadnom svijetu i u islamskim zemljama oekuju odgovor na pitanje o smislu i cilju ivota, o mogunosti svladavanja sadanjice i osmiljenog planiranja budunosti, o vrijednosti sadanjeg trenutka i o obeanju za sutra kao i o oekivanju vjenog danas u zajednitvu s Bogom i u ispunjenju ovjetva, takve su religije idovstvo, kranstvo i islam. Zato ovaj leksikon eli obrazovanom itatelju ponuditi prvu pouzdanu informaciju o temeljima tih triju religija. U pojedinim prilozima prikazane su najvanije crte njihova osnovnog oblika: njihova glavna uenja i norme, oblici njihove pobonosti i njihove religijske prakse. Ali ovi temeljni pojmovi ne bi smjeli samo nepovezano stajati jedni uz druge, nego moraju biti prikazani onako kako se shvaaju u svom vlastitom sklopu i takoder s obzirom na ostale religije. Tako se moe odrediti njihova mjesna vrijednost unutar dotinoga religijskog sustava, uiniti usporedba s ostalim religijama i procijeniti teina moguih suglasja ili razlika. Suradnici ovog leksikona trudili su se da postignu to veu objektivnost u prikazivanju, bez obzira na to je li ta objektivnost u pojedinom sluaju postignuta preteito znanstvenom kompetencijom inovjerca ili angairanim vjernikim razumijevanjem koje otkriva duboke dimenzije neke religije. Upravo ovo naelo objektivnosti zahtijeva da se prostor koji stoji na raspolaganju za pojedine priloge neke natuknice ne rasporeuje sasvim mehaniki na suradnike. tovie, teite je na valjanom i opsenom prikazivanju teme. Tako e, primjerice, lanak o Mojsiju prevagnuti u natuknici o idovstvu, u natuknici o kranstvu lanak o Isusu Kristu, a u natuknici o islamu lanak o Muhamedu. Osim toga, itatelju e hiti upadljivo da su prilozi o idovstvu esto opirniji nego ostali prilozi. Ta okolnost ima u mnogim sluajevima svoje opravdanje u injenici da kranski prilozi, umjesto da jo jednom opirno obraduju iskaze Staroga zavjeta i izvjeuju o njima, upuuju samo ukratko na njihov sadraj, jer su ve dostatno prikazani u natuknici o idovstvu.

5

PREDGOVOR

Naposljetku, o neizbjenim ponavljanjima u lek~ikonu valja dati primjedbe koje slijede. U sluajevima, u kojima se radi o objektivnim danostima, za pojmove koji su jednaki u razliitim religijama, esto je dostatno jednostavno upuivanje na prethodno otisnute navode u leksikonu. :'\lo, u mnogim sluajevima nee ponovno navoenje nekog pojma iz jedne religije biti obino ponavljanje u drugim dvjema religijama, nego samo drukije tumaenje pojma na temelju izmijenjene perspektive; mnogostruko obraivanje takvog pojma ima tada svoj smisao upravo u tome da se razradi ta mnogostrukost znaenja. Gledano u cjelini, ipak je broj ponavljanja ogranien. Djela navedena u tekstu i upuivanja na literaturu, koja su dodana uz pojedine priloge, omoguit e zainteresiranim itateljima da se dalje i temeljitije informiraju pomou odahranih djela. Tri religije iji su temeljni pojmovi ovdje predstavljeni, idovstvo, kranstvo i islam, povezane su posebnim religijskim i kulturalnim zajednikim svojstvima. One uvijek predstavljaju jedan oblik monoteizma koji shvaa transcendentno kao jednoga Boga koji se od svijeta razlikuje, a istodobno ulazi u odnos prema tom svijetu. Ovaj je Bog prije svega onaj koji je stvorio ovjeka slobodnim i koji je naelo i cilj individualne i ukupne ljudske povijesti. U okviru tih predodbi definiraju se i ove tri religije kao religije ohjave odnosno Pisma. Uz to im je zajedniki i spasenjski karakter: spasenje se postizava tijekom individualne i ope povijesti, ali u svom dovrenju lei u onostranom povijesti i ima dakle eshatoloku dimenziju. No, idovstvo, kranstvo i islam povezani su takoder viestrukim kulturalnim odnosima, jer su ukorijenjeni u istom ivotnom prostoru Bliskog istoka. Osim toga, svaka je od ovih religija tijekom svoje povijesti dolazila u dotieaj s tuim kulturama, pa je morala brigu o ouvanju vlastitog identiteta povezivati s nunou prilagoavanja na nove oblike. Osobito susret s helenizmom oznaava odluujuu etapu u teoretskom, etikom i najirem smislu povijesnog razvoja ovih religija. U svakom je sluaju kran stvo bilo trajnije obiljeeno helenizrnom nego idovstvo i islam, pa su dugo vremena kranstvo i zapadna civilizacija slovili kao sinonimi. S druge strane, ini se da su idovstvo i islam jasnije sauvali izvorno semitsko podrijetlo svoga religijskog i kulturnog identiteta. Potpuno je jasno da su sve tri religije, na temelju ove konstelacije svega to im je zajedniko i svega to im je razliito, morale tijekom povijesti ulaziti u ivahnu, vei nom polemiku razmjenu miljenja, o kojoj ne svjedoe samo dijelom za morne rasprave teoloke kontroverzistike literature, nego takoer ratovi i sukobi (koji su uvijek bili motivirani politiki i ekonomski), koji upravo u svojoj nepomirljivosti dokazuju kako su sporenje oko Boje rijei i religijska istina bili za ljude ivotno pitanje. No u onoj mjeri u kojoj je upravo to sporenje svjesno svoga pravog impulsa, moralo se napustiti razinu sukoba i moralo se prijei na razinu dijaloga. Danas je vie no ikada jasno da religije Boje rijei imaju opravdanje svog postojanja i svoju jedinu ansu opstanka ako budu radosna vijest za svijet.

6

DEKLARACIJA DRUGOGA VATIKANSKOGA KONCILA O ISLAMU I IDOVSTVUIzvadak izDeklaracije Nostra aetate o odnosu Crkve prema nekranskim religijama3. Crkva gleda s potovanjem i muslimane, koji se klanjaju jedinomu Bogu, ivomu i subzistentnomu, milosrdnom i svemoguem, stvoritelju neba i zemlje,5 koji je govorio ljudima. Oni se svom duom nastoje podloiti njegovim skrovitim odlukama, kao to se Abraham, na koga se islamska vjera rado poziva, podloio Bogu. Oni Isusa, istina, ne priznaju Bogom, ali ga ipak aste kao proroka, a takoer i njegovu djeviansku Majku Mariju. Nju ponekad i pobono zazivaju. Osim toga iekuju dan suda, kad e Bog naplatiti svim uskrslim ljudima. Zato cijene moralni ivot, a Boga tuju napose molitvom, milostinjom i postom. Budui da je tijekom stoljea izmeu krana i muslimana dolazilo do estih sukoba i neprijateljstava, Sveti sabor poziva sve da se, zaboravivi to je bilo, iskreno trude oko meusobnog razumijevanja i da zajedniki tite i promiu socijalnu pravdu, udoredna dobra, mir i slobodu za sve ljude. 4. Istraujui misterij Crkve, ovaj se Sveti sabor sjea veze kojom je narod novoga Saveza duhovno povezan s rodom Abrahamovim. Kristova Crkva priznaje da se poeci njezine vjere i izabranja, po spasonosnom Bojem otajstvu, nalaze ve kod patrijarha, Mojsija i proroka. Ona ispovijeda da su svi vjernici-krani, Abrahamovi sinovi po vjeri,6 ukljueni u pozvanje istog patrijarha i da se spas Crkve mistino predoznauje u izlasku izabranog naroda iz zemlje ropstva. Stoga Crkva ne moe zaboraviti da je po onom narodu, s kojim se Bog udostojio iz svoga neizrecivog milosra sklopiti stari Savez, primila objavu Staroga zavjeta i da je hrani korijen dobre masline u koju su ucijepljene grane-divljake naroda'? Jer Crkva vjeruje da je Krist, na mir, kriem pomirio idove i pogane i oboje u sebi uinio jednim.8 Crkva ima takoder neprestano pred oima rijei apostola Pavla o svojim sunarodnjacima, kojima pripada: posinjenje i Slava, savezi i zakonodavstvo, bogotovlje i obeanja; njihovi su patrijarsi, od kojih potjee Krist po tijelu (Rim 9,4-5), sin Djevice, Usp. Sv. GRGUR VII.. Epist. III, 21 Anaziru (Al-Nasir). kralju Mauretanije. izd. E. Caspar u: MGH, Ep. sei. II, 1920. i str. 288. II-IS; PI 148. 451 A. r. Usp. Gal 3.7. 7 Usp. Rim 11.17-24. ~ Usp. Ef 2,14--16.

7

DEKLARACIJA DRUGOGA VATIKANSKOGA KONCILA O ISLAMU I IDOVSTVU

Marije. Sjea se takoer da apostoli, temelji i stupovi Crkve, a i mnogi od onih prvih uenika koji su navijestili Kristovo evanelje svijetu potjeu od idovskog naroda. Kako svjedoi Sveto pismo, 1cruzalem nije spoznao vrijeme svog pohoda,9 i idovi velikim dijelom nisu primili evanelja, dapae mnogi su se suprotstavili njegovu irenju. JO Usprkos tomu, prema Apostolu, idovi ostaju sveudilj vrlo dragi Bogu, iji su nepoaljeni dar i pozvanje, zbog otaca. II Zajedno s prorocima i s istim apostolima oekuju dan, koji je znan samo Bogu, u koji e svi narodi jednim glasom zazivati Gospodina i sluiti mu jednoduno (Sef 3,9).12 Kad je, dakle, kranima i idovima zajednika tako velika duhovna batina, ovaj Sveti sabor eli gajiti i preporuiti meusobno poznavanje i potivanje jednih i drugih, koje se zadobiva osobito biblijskim i teolokim studijem i bratskim razgovorima. Premda su idovske vlasti sa svojim sljedbenicima inzistirale na Kristovoj smrti,13 ipak se ono to je u njegovoj muei poinjeno ne moe uraunavati ni svim idovima bez razlike koji su tada ivjeli, niti dananjim idovima. Iako je Crkva novi Boji narod, neka se ipak idovi ne prikazuju kao da su od Boga odbaeni i prokleti, kao da bi to proizlazilo iz Svetoga pisma. Stoga neka svi paze da u katehezi i u propovijedanju Boje rijei ne nauavaju neto to se ne bi slagalo s evaneoskom istinom i Kristovim duhom. Stoga Crkva, koja osuuje sve progone protiv bilo kojih ljudi, sjeajui se zajednike batine sa idovima, potaknuta religioznom evaneoskom ljubavlju a ne politikim motivima, ali mrnju, progone, oitovanja antisemitizma kojima su u bilo koje vrijeme i s bilo koje strane idovi bili pogoeni. Uostalom Krist je, kako je Crkva uvijek drala i dri, pretrpio svoju muku i smrt dobrovoljno, neizmjernom ljubavlju, zbog grijeha sviju ljudi, da bi svi postigli spasenje. Dunost jc dakle Crkve kad propovijeda da navijeta Kristov kii kao znak ope Boje ljubavi i izvor sve milosti.

;0

" Usp. Usp. II Usp. 12 Usp. D Usp.

Lk 19,44.

Rim II ,2B. Rim 11,28-29; Lumen gentium, AAS 57 (1965), br. 1, str. 20. Iz 66,23; Ps 65,4; Rim 11,11-32.Iv 19,6.

8

KRATICE

Stari zavjet (SZ)Post Izl Lev Br Pnz J Suci Rut 1 Sam 2Sam lKr 2Kr l Ljet 2 Ljet Ezr Neh Tob Jdt Est l Mak 2Mak Ps Job Knjiga Postanka Knjiga Izlaska Levitski zakonik Knjiga Brojeva Ponovljeni zakon Joua Knjiga o Sucima Ruta Prva knjiga o Samuelu Druga knjiga o Samuelu Prva knjiga o Kraljevima Druga knjiga o Kraljevima Prva knjiga Ljetopisa Druga knjiga Ljetopisa Ezra Nehemija Tobija Judita Estera Prva knjiga o Makabejcima Druga knjiga o Makabejcima Psalmi Job Izr Prop Pj Mudr Sir Iz Jr Tu Bar Ez Dn Ho JI Am Ob Jon Mih Nah Hab Sef Hag Zah Mal Mudre izreke Propovjednik (Kohelet) Pjesma nad pjesmama Knjiga Mudrosti Knjiga Sirahova Izaija . Jeremija Tualjke Baruh Ezekiel Daniel Hoea Joel Amos Obadija Jona Mihej Nahum Habakuk Sefanija Hagaj Zaharija Malahija

9

KRATICE

Rabinski tekstoviBabilonski Talmud Palestinski Talmud (Traktati su ovih djela Avot Arahin Avoda zara Bava batra Bava kama Bava mecia Bcca Behorot Berahot Bikurim Demai Edujot Eruvin Gitin Hagiga Hala Horajot Hulin Jadajim Jevamot Joma Kelim Keretot Ketubot Kiduin Kilajim Kinim Maaser eni Mahirin Makot Maserot Megila Mina Toseftasljedei:)

Meila Menahot Midot Mikvaot Moed katan Nazir Nedarim Negajim Ohalot Orla Para Pea Pesahim Ro ha-ana Sanhedrin Sota

Suka abat avuot eviit ekalim Taanit Tamid Tebul jom Tcmurot Terumot Ukcin Zabim Zevahim

Novi zavjet (NZ)Mt Mk Lk Iv Dj Rim l Kor 2 Kor Gal Ef Fil Kol 1 Sol 2 Sol po Mateju po Marku Evanelje po Luki Evanelje po Ivanu Djela apostolska Poslanica Rimljanima Prva poslanica Korinanima Druga poslanica Korinanima Poslanica Galaanima Poslanica Efeanima Poslanica Filipljanima Poslanica Koloanima Prva poslanica Solunjanima Druga poslanica SolunjanimaEvanelje Evanelje

l Tim 2 Tim Tit Flm Heb Jak 1 Pt 2 PtJd

1 Iv 2 Iv 3 Iv Otk

Prva poslanica Timoteju Druga poslanica Timoteju Poslanica Titu Poslanica Filemonu Poslanica Hebrejima Jakovljcva poslanica Prva Petrova poslanica Druga Pctrova poslanica Judina poslanica Prva Ivanova poslanica Druga Ivanova poslanica Trea Ivanova poslanica Otkrivenje

10

KRATICE

KuranKur S Kuran sure

Ope

kratice

AT atI. Bam 1 Clem 2ClemD

DBS DS EF EJ EKL ES

II.HDG

Altes Testament (Stari zavjet) alttestamentlich (starozavjetno ) Barnabino pismo 1. Klementovo pismo 2. Klementovo pismo H. Denzinger, Enchiridion Symbolorum, Definitionum et Dec1arationum de rebus fidei ct morum, Barcciona/Freiburg/Rom 31 1957 Dietionnaire de la Bible, Supplc!ment H. Denzinger/A. Schonmetzer (Hrsg.), Enchiridion Symbolorum, Defmitionum et Dec1arationum dc rebus fidei ct moru m, Barce\ona/Freiburg/Rom 36 1976 Encyclopaedia of IslamlEneyc10pedie de l'Islam, Leiden 21954 i dalje Encyc10paedia Judaica, Jerusalem 1971 Evangelisches Kirchenlexikon vidi DS hidra (islamsko raunanje vremena) lIandbuch der Dogmengeschichte, hrsg. von M. Schmaus/J. Geiselmann!H. Rahner, 1951 i daljeizdava/izdavai

Hg./I Irsg.HI HThG

Handw6rterbuch des Islam, Leiden 1941 Handbuch theologischer Grundbegriffe, hrsg. von H. Fries, Miinchen 1962-63; Taschenbuch: dtv-wissenschaftlichc Reihe 4056, 1970 HUCA Hebrew Union College Annual GS Gaudium ct Spes (Drugi vatikanski koncil: Pastoralna konstitucija o Crkvi u svijetu danas) LG Lumen Gentium (Drugi vatikanski koncil: Dogmatska konstitucija o Crkvi) LThK2 Lexikon fUr Theologie und Kirche, hrsg. von J. Hofer und K Rahner, 21957 i dalje MGWJ Monatsschrift fiir Geschichte und Wissenschaft des Judentums Mysterium Salutis. GrundriB hcilsgeschichtlicher Dogmatik, hrsg. von MS F. Feiner/M. LOhrer, 1965 i dalje Mys Sal Mysterium Salutis = MS MThZ Mi.inchner Theologische Zeitschrift Nostra Aetate (Drugi vatikanski koncil: Objanjenje o odnosu Crkve prema NA nekranskim religijama) Neues Testament (Novi zavjet) NTII

KRATICE

ntl. RGG rhs SM St. d. Zt. TB ThWAT ThWNT ThW TRE TThZ

neutestamentlieh (novozavjetno) Religion in Geschichte und Gcgenwart, Tiibingen 31956 i dalje Religionsunterricht an h6heren Schulen, asupis, Diisseldorf Sacramentum Mundi, 1967 i dalje Stimmen der Zeit, asopis, 1871 i dalje Taschenbuch (dcpna knjiga, depno izdanje) Theologisches W6rtcrbuch zum AT, 1973 i dalje Theologisches W6rterbuch zum NT, 1933 i dalje Theulugisches Worterbuch zum NT, 1933 i dalje (= ThWNT) Theologische Realenzyklupadie, 1977 i dalje Trierer Theologische Zeitsehrift, 1888 i dalje

12

POPIS SURADNIKA

idovstvoDR. R. GRADWOIIL: aneli, eshatologija PROF. DR. P. NAVE LEVINSON: Abraham, apokaliptika, apologetika, apostoli, askeza, ateizam, dijalog, karizma, kIV, praznovjerje, prosvjetiteljstvo, rad, Savez, slika, sluba, uskrsnue, zlo, ena M. M. YDiT: gostoprimstvo PROF. DR. D. VETTER: svi drugi prilozi. Uvod u idovstvo s bibliografijom

Kranstvo

PROF. DR. F. COURTH: Trojstvo PROF. DR. J. DORMANN: misija PROF. DR. P. EISENKOPF: tradicija DR. G. EVERS: Abraham, aneo, antisemitizam, apokaliptika, apologetika, apostoli, askeza, ateizam, dijalog, dijaspora, eshatologija, izabranost, praznovjerje, prosvjetiteljstvo, rad, Savez, slika, sluba, Stari zavjet, zlo DR. H.-J. FINDElS: gnoza, kanon, Novi zavjet, uskrsnue DR. R. GINTERS: dobro, ljubav, ljubav prema blinjem, ljudska prava, moral, nada, nasilje, pravednost, pravo, priroda/ekologija, rat, sloboda, univerzalizam, vrlina, zapovijed G. GIRSCHEK: budunost, ovjek, udo, kIV, mir, obeanje, povijest spasenja, spolnost, stvaranje, svjedoanstvo, vlasnitvo, zakoni prehrane, zavjet, idovstvo DR. R. GLEJ: drava, dua, filozofija, materijalizam, politika, prorok, racionalizam PROF. DR. L. HAGEMANN: crkva, ekumena, inspiracija, istoni grijeh, Isus Krist, Marija, Mesija, muenitvo, nebo, pakao, sud. Uvod II kranstvo s bibliografijom PROF. DR. H. HAUSER: egzegeza, hram, opravdanje E. HEYEN: duhovnost, providnost, rije Boja PROF. DR. A. TH. KHOURY: dobrobit, hereza, Mojsije, ortodoksija, predestinacija, teokracija, zemlja (sveta) DR. JOHN MAY: jedinstvo ovjeanstva, narod Boji, patnja, simbol, smrt, vjeroispovijed

13

POPIS SURADNIKA

PROF. DR. N. ME1TE: duobrinitvo, gostoprimstvo, laik, obitelj, sekularizacija, zajednica PROF. DR. K. RICHTER: bogosluje, istoa, inicijacija, Jeruzalem, kalendar, kult, molitva, odjea, pokora, post, sakralno, sakramenti, sveta mjesta, svetkovina, rtva DR. H. SCHLOSSER: vjera, odgovornost za svijet DR. H. SCHNARR: istina PROF. DR. H. O. STOBBE: koncil, konfesija, kranstvo PROF. DR. U. TwORUSCHKA: Bog, grijeh, islam, mistika, monoteizam, Muhamed, otkupljenje, poganstvo, religija, religijska pedagogija, svet, tolerancija PROF. DR. H. WALDENFELS: objava, spas, teologija, uiteljstvo PROF. DR. K. WEBER: karizma, kraljevstvo Boje, povijest, ena

IslamM. S. ABDULLAH: ena PROF. DR. A. FALATURI: filozofija, ijizam F. HEEREN: ljubav D. KHALID: dijalog PROF. D-DR.: P. ANTES: udo DR. S. BALI: svi ostali prilozi PROF. DR. A. TH. KHOURY: Uvod u islam s bibliografijom

14

IDOVSTVODIETER VETTER

l. Autonomija - teonomija Sa idovskoga gledita ovjek znade da je poslan meu ljude, da je postavljen za Bojega zastupnika u stvaranju (Post 1,26-28; 2,8.15) i da je stoga oboruan punom slobodom kako bi suzbio zlo na svijetu koje se moe otkloniti. Tora (u uem smislu Petoknjije), iji naputci obuhvaaju sve strane ljudskoga ivota, usredotoena je na to da ovjeka privede svetosti (Lev 19,2; 20,7 i d. 26; usp. 11,44; Izl 22,31). Na nju se odnose, prema Midrau, bitni nauci Biblije, ukljuujui Deset zapovijedi (Vajikra raba XXIV,19,2). Preko ovjeka koji radi na zgradi stvaranja (Izl 25,9.40; 26,30; 27,8; 29,43) Bog neprekidno utjee na moralni razvitak svijeta: "Ne oskvrnjujte moga svetog imena, nego neka budem proglaen svetim meu Izraelcima (Lev 22,32). Sukladno tomu, prema rabinima, sam Bog odreuje Izraelcima gotovo istu zadau: Djeeo moja! Kako sam ja umjeren, tako i vi trebate biti umjereni, kako sam ja svet, tako i vi trebate biti sveti (Vajikra raba XXIV,19,2) i to im se urezalo u svijest: Kad Izraelci provode Boju volju, njegovo se ime slavi u svijetu; ako pak ne provode njegovu volju, njegovo e ime biti donekle oskvrnuto u svijetu (Mehilta za Izl 15,2; usp. Sifra za Lev 19,12; M Av ot 1,11). ak je i umjereni srednjovjekovni egzeget Rai objasnio u svojem tumaenju Izl 24,7 da je Bog neba tek time to je Abraham njegovo ime potpuno udomaio u ustima ljudi, tj. posluno izvrio njegove zapovijedi, bio priznat i kao Bog zemlje. Koristi li se ovjek ispravno slobodom volje koju mu je dao Bog, donijet e otkupljenje u svijet, tj on e svojim djelima potaknuti dolazak otkupljenja (b Megila ISa; usp. abat 118b; Joma 86b; Bava batra Wb; Sanhedrin 97b). ovjek mora nauiti suglasiti se s neogranienom slobodom prema Bogu; stoga su se idovski mudraci odvaili na ono smjelo shvaanje prema kojemu ovjek snagom svoje sposobnosti za autonomne odluke moe otkupiti i Boga: Sveti, neka bude hvaljen, govorae: Tko se bavi Torom i djelima ljubavi i moli sa 7.ajednieom, pripisat u mu u dobro kao da je spasio mene i moju djecu od naroda svijeta (tj. iz njihove vlasti) (b Berahot 8a); stoga su pouavali da Boju zapovijed treba shvatiti kao slobodu na ploama: Ne itaj (prema Izl 32,16) harut ('urezan' na ploama) nego herut ('sloboda' na ploama), jer nee nai (uistinu) slobodnoga osim onoga koji se bavi prouavanjem upute ('Tore') (M Avot VI,2), i slavili prouavatelj e Boje upute kako bi izvrili obveze (ibid. IV,5) kao graditelji. .. koji se eijeli ivot bave gradnjom svijeta (b abat 114a). Rabini su laganom promjenom vokala u izgovoru u Iz 54,13 uspostavili vezu izmeu tvojih si15

IDOVSTVO

nova (banajih) i tvojih graditelja (bonajih). U idovstvu vjernom Tori ta talmudska rije (b Berahot 64a) zakljuuje svako pouno predavanje i time uvijek otputa uenike s tekim pitanjem o povratku koji se moe zbiti samo radom: mogu li se dokazati kao sinovi, koji to jesu, i kao graditelji. Naime, ovjek je odgovoran za sve one razorne posljedice u prirodi, povijesti i drutvu, ije otklonjive uzroke, usprkos slobodi volje, nije uklonio: Rekao je (Rabi Akiva, I.III. stoljee): Sve se daje na zalog (za zalaganje due), i mrea je razapeta nad svim ivima (nitko se ne moe izvui od odgovornosti i polaganja rauna) (M Abot III, 17). Budui da se on moe oduprijeti iskuenju da zanemari potrebno i razara svojim djelovanjem, o ovjeku kao moralnom biu sudi rabinska izreka: "Kao da je stvorio sama sebe (b Sanhedrin 99b). Dodue, dva biblijska mjesta (Post 8,21; Ps 51,7) ijedna talmudska izjava (b abat 55b, usp. Bava batra 17a) mogu se tumaiti kao radikalno 7010 koje jc ovjeku od poetka prirode no ili naslijedeno; medutim, od same Tore vrijedi inae, kao nepobitno temeljno naelo u cjelokupnoj idovskoj tradieiji, sloboda ovjekova izbora da odlui izmedu dobra i zla: Gledaj! Danas preda te stavljam ivot i sreu, smrt i nesreu ... , odaberi ivot kako bi ivio, ti i tvoje sjeme (Pnz 30,15-19). Glavni rabinski dokaz daje Mina: Rabi Akiva rekao je: Sve je (Bog) predvidio, ali slobodu (punomo za samoodluivanje) dao je (ovjeku) (Avot III,16). Iz toga se ne smije zakljuiti kako je posrijedi predodba neogranieno slobodnoga, kreativnog ovjeka, a to pojanjava sljedea izjava: U dobroti (prema milosti Bojoj) sudi se svijetu; bez djela Bojeg milosrda svijet ne bi mogao postojati (Bereit raba XII, 2,4). No, svjetska povijest nije kazalite lutaka u ijoj pozadini eka deus et machina koji - ako sve pode krivo - mjerom milosrda pritjee u pomo. ovjek koji nije ravan Bogu ogranieno je slobodan: podruje njegova rada jesu otklonjiva zla. Stoga Rabi Akiva dodaje: AJi sve prema veini (ljudskih) djela (M Avot III,16); naime, osim o milosti Bojoj svijet ovisi i o mjeri pravednostk Budui da se pojedincu kao i svijetu sudi prema veini (dobrih ili zlih djela), moe i pojedinae nekom pogrekom oduzeti svijetu mnogo dobra (Kohelet raba X,I; usp. b Kiduin 39b). Rabi Hanina (III. stoljee) svodi sve zlo to ga ovjek ini ovjeku na nedostatak strahopotovanja prema Bogu: "Sve je u Bojim rukama, osim Bojega straha (b Berahot 33b; Megila 25a; Nida 16b). Medutim, u danosti ovjeku slobode volje on vidi samoogranienje svemoi Boje. Tu napetost koja sc neprcstancc osjea izmedu dviju glavnih predodbi o suverenosti Boga i njezinu smanjenju zbog ovjekove slobodne volje htjeli su mudraci uiniti snoljivom svojim objanjenjem Ps 82: Rabi Simaj (III. stoljee) rekao je: Sva bia, koja je stvorilo nebo, ija su dua i tijelo od neba; i sva bia koja je stvorila zemlja, ija je dua i tijelo od zemlje; izuzet je ovjek, ija je dua od neba a tijelo od zemlje. Stoga, ako ovjek potuje Toru i volju svojega oca na nebu, gledaj, onda je on poput bia odozgo: 'I ja sam govorio: Bogovi, budite svi vi sinovi Najviega!' (stih 6). Ako ne potuje Toru i Boga na nebu, gledaj, onda je poput bia odozdo: 'Ipak morate umrijeti kao ljudi' (stih 7) (Sifre za Pnz 32,2). za sve to je u njegovoj moi ovjek je od Boga dobio punomo. Na tom podruju izvedene moi slobode na ploama smatraju se, prema Rabi Eleazaru ben Jose Ha-Gelili (II. stoljee), Izraelci kod Boga 'bogovima ... i sinovima Svevinjega'; ali ta je punomo ljudima opoziva, i Bog moe tako rei povui svoju djelominu ostavku: Pokvariste svoja djela: 'Ipak kao ljudi morate umrijeti'" 16

ZIDOVS'IVO

(Tanhuma Ki tisa 115a; usp. b Avoda zara Sa; Vajikra raba XVIII,15,l; Kohelet raba VIII,!; Pesikta 37a). Ni odluka ni ostvarenja, koje Martin Buber gura u sredite razumijevanja idovske egzistencije, ne ukidaju ogranienje ljudske slobode: idovstvo takoer zna da su prava autonomija i istinska teonomija jedno: Bog hoe da ovjek izvri Boji zakon iz vlastite ljudske pobude i vlastitom ljudskom pobudom ... Ali, obea no je savrenstvo" (Die Stunde und die Erkenntnis. Reden und Aufsiilze (1933-35), 1936, 68). Dodue, idovstvo karakterizira samostalna volja za djelo; no initelj djela i ovdje je upuen na Boga. Izboru i trudu ovjeka priklanja se na tajanstven nain pomo milosti Boje: Re Laki (III. stoljee) rekao jc: .. , Tko sc eli oneistiti (grijesima), dajc mu se (od Boga) prigoda; tko eli ostati ist, pomoi e mu (Bog) II tome (b loma 38b; abat 104a; Menahot 29b; Avoda zara 55a). Aktivni angaman znak je idovst~a; medutim, shvaa se pogreno kao zahtjev koji se protee iskljuivo na odnos ovje~a prema ovjeku. Bez proivljenog odnosa Bog-ovjek-uzajamnost idovstvo bi bilo samo socijalna etika; ),Ne zbog svojih pobonih djela podastiremo preda Te svoje molbe, ve uzdajui se u Tvoje veliko milosre ... na si otac, mi smo glina, a ti si kipar, i svi smo djelo Tvojih ruku ... Znamo da u nas nema (zaslunih) djela, ljubav nam iskai sehe radi.,< Preohlikovanje ovoga svijeta, zapovjeeno idovskom kao izabranom narodu, mora se dogoditi kao proimanje zemaljskoga s Bojom voljom. Graditelji koji u tom sudjeluju djeluju s ovim eiljem: Stoga Te ekamo, Ti na Boe ... ; da svijet uredi za kraljevstvo Silnoga (iz molitve Alejnu, kojom zavrava svako bogosluje u sinagogi).

2. Tradirano idovstvoidovstvo u uobiajenom, svagdanjem govoru nije religija: U njemu pripadnost narodu i vjerska pripadnost kao i spona s Erec Iisraelom (zemljom Izraelovom) ine jedinstvenu cjelinu. Ukorijenjena jc u hebrejskoj Bibliji, koja je, dodue, prijeko potrehna kao osnova idovskom narodu, ali se s njim ne moe potpuno izjednaiti. Biblija koja jo nije zapravo idovska knjiga, potaknula je promjenu ohlika koji se povijesno manifestirao u tradicijskom idovstvu. Obiljeje je toga usmeni nauk kao aktualizirano-kontinuirana i kodificirana interpretacija Biblije i idovski ivotni put (halaha) koji se iz toga razvija (M Avot 1,1; Edujot VIII,7). Na tu je svojstvenost podsjetio gaon Saadja (IX./X. stoljee) kad su kranstvo i islam, prisvajajui pravo svjetskih religija, probili nacionalne granice: Na je narod nacija samo po svojim propisima Jimael). S tim je sinom Abraham osnovao staro doba Kabu u Meki. Kuran izvjeuje i o rode nju drugoga sina, Ishaka (Izaka), koji je bio pokoran ostarjeloj Sari. Abrahamova povezanost s Bogom, koja mu je donijela poasno ime Boji prijatelj (Khalil AlIrih), okrunjena je njegovom spremnou da dugo eljenoga sina s prvom enom rtvuje Bogu (kasnija tradicija je nastojala pokazati da je taj sin bio Jimael). Ta spremnost na rtvu snano utjee na islam sku pobonost. rtvovanje ivotinja, koje se prigodom hodoaa u Meku prinosi svugdje u islamskom svijetu, nadovezuje se na Abrahamovu rtvu. Kao to je poznato, u to se vrijeme slavilo najvee godinje slavlje, slavlje prinoenja rtve ('Id al-aMojsije je takoer rekao a pravda probija brdo; no Aron je ljubio mir, teio za mirom i uspostavljao mir meu ljudima (b Sanhedrin 6b). Hilel je jasno zahtijevao: Budi jedan od Aronovih ueni-

ka (M Avot 1,12). Slino je propovijedao jedan kasniji uitelj: Jao grenicima koji mjeru Bojega milosra pretvaraju u mjeru pravednosti. no spas pobo~nima koji svojstvo pravednosti pretvaraju u milosre. Posvuda gdje u Pismu stoji JHVH oznaava sc svojstvo Bojega milosra, a tamo gdje pie Elohim oznaava se svojstvo pravednostig.). Dialog mil aru/eren Religiunen, Frankfurt 1972: F. \V. Marquarul, Die Emdeckung des }udenlums for die chrisIlicIJe Theo/agre, Munchcn 1%7: R Pfi'lerer, VO" A bis l. Quel len zu. Frugen zwischen Juden und Chrislen, Gladhcck 1971; K. Rahner. Oher dcn Dialog in dcr pluralisti.~hcn Ge sclJ.o.ch.fl, u: i>li, Schrifre" ZUT Theu/ogie VI. Einsiedeln 1%4,46-58: F. Rosenzweig. Dcr Slcrn der Erlb,ung, Hei dcl~crg .11954: L Vischer, Veriinderungda Well, B-8; H. Knmm (H"g.). Das diako nische Amr der Kirche, 1953; K. Jan.en, \\'ohltahrl'pf1ege, u: RGG, VI, TiJhingen 31962, 179IH796. A. KHOlJl{Y

113

DOBROINSTVO/DOGMNDR.A VA

jima. O majci i djetetu ne vodi se dovoljno brige. No te se manjkavosti ne mogu staviti na teret islama. One su sasvim jednostavno posljedica manjkavog osjeaja za planiranja i dobro organizirani rad. Potiskivanje ene iz javnoga ivota i ovdje se pokazuje tetnim. Islamska drava dobroinstva danas nigdje ne postoji. Atribut drave dobroinstva svakako zasluuje kalifat prvoga razdoblja koji je bio pod vodstvom etiri pravovjerna kalifa. Trenutana je i hitna potreba da islamski svijet pone osnivati skrbnike ustanove.l.il : naluknica Waqr. u: Hl. 787-793.

DOGMA ~ UITEUSTVO, ~

VJEROISPOVIJEST DRAVA

t. idovskia) ... prvina plodova njegovih. Biblija obrazlae da je Izrael nastankom svoje zajednice postao jedinstven meu narodima svijeta. Ta sc zajednica povijesno poistovjeuje s iskustvom i djelovanjem jedne skupine u odredenom, za nju odlunom trenutku. Bog ju je imenovao narodom koji e mu biti njegovo neposredno kraljevstvo (Izl 19,6), a Izrael je priznao Buga kao svojega kralja vazda i dovijeka (15,18). Povijest te zajednice stalna jc borba sa svim kunjama nacija i religija i Bojim zahtjevom da ona treba biti i narod i religija. Taj Izrael ne moe odvojiti jedno od drugoga, zato to je Bog u poetku ostvarenja kraljevske vlasti, koja obuhvaa cijelo ovje anstvo, odluio: Izrael je NJEMU svetinja, prvina plodova njegovih (Jr 2,3). U njemu treba poeti zajednica ovjeanstva koja slua Boga i ispunjava Boju volju, zajednica ljudi koji surauju u ivotnom odgovoru. Prema izvjeivanju u Bibliji, ta se zajednica razvija ve putovanjem kroz pustinju - neovisno o stvarnim preduvjetima dravnoga ivota. I nakon formiranja dri:ava u Izraelu posrijedi je bila zajednica onih koji su bili povezani u ostva rivanju odnosa s Bogom (2 Sam 5,2; 7,10.14 i d.; l Sam 12,14 i d.; 24 i d.; Pnz 17,18-20; Ps 15; 24,4--6; Iz 33,14--16; E7. 18,5 i d.); njegovi proroci nisu branili odredeni dravni ustav, nego su traili odrLavanje Saveza s Bogom (Ho 1-2.3,4 i d.; 4,6; 5,1 i d.; 8,4 i d.; Mih 6,6--8; Jr

7,9); o srei i nesrei naroda ne odluuje samo postojanje dravnog ustrojstva, nego i vjerska poslunost pojedinih kraljeva (Iz 7,9; Jr 21,11 i d.; 22,3 i d.; 13 i d.). b) Moli za dobrobit vlasti. Biblijski i poslije biblijski Izrael vidio je u dravi samo uvjetnu vrijednost; dodijelio joj je tek funkciju zajednitva idovskoga naroda. Stoga nikakav oblik dravne vlasti nije postigao apsolutnu vrijednost: povijest izraelskoga kraljevstva pratilo je naelno odbojno dranje prema obliku trajne vlasti, koji je tumaila otpadngtvom od Boga (Suci 8,23; 9,7-15; l Sam 8,7.9 i d. 19-22; Ho 5,1). Ra7.mjerno autonomna teokracija idovske zajednice (usp. s hramskom dravom u Ez 45,1-8) u pertijskoj epohi (538--333 pr. Kr.) i pod vlau helenistikih drava (332-163) takoer je ostala proroki i pismoznanski osporena (Iz 56-66; Zah 9-11; 12-14). Uspjeh Makabejaca. iji je ustanak bio potaknut helenizaeijskim nastojanjima (175-170 pr. Kr.) i mjerama protiv slobodnog prakticiranja idovske religije pod seleukidskim kraljem Antiohom IV. Epifanom (posebice 169) (od 165. pr. Kr., usp. 1 Mak 1-2; 2 Mak 5--6; ll; Dn 11,28 i d.), odredeni poboni krugovi smatrali su malom pomoi (Dn 11,34). Njihov sud nije promijenila ni suverenost idovske drave koju im je priznala dinastija Seleukida (142. pr. Kr., usp. I Mak 13-14); oni su ,)davidovsku politiku Hasrnonejaca smatrali vladavinom bezbonitva i ekali hitan konani spas u buduem svijetu koji e poeti udesnim. izvanpovijes nim Bojim upletanjem (usp. s apokalipti kom literaturom ija je glavna crta eshatoloko oekivanje bliske budunosti). Borbe za vlast, koje su neprestance buktale na hasrnonejskom dvoru, dovele su naposljetku do intervencije Rima (63. pr. Kr.) koja je temeljito promijenila politiki status Judeje. Dok se jedna skupina unutar farizejskoga idovstva otprilike jedno stoljee prije razorenja Hrama nije vie nadala otkupljenju idovskoga naroda u jakoj, sreenoj dravnosti, nego je ekala samo jo dolazak Mesije iz Davidove kue koji obeava svretak svijeta u kraljevskoj vlasti Bojoj (Salomonovi psalmi), veina mudraca zadrala je, unato mnogim napetostima, pozitivno stajalite i prema posljednjim predstavnicima neovisne drave Judeje. Oni su ipak odredili da ni veliki sveenik niti kralj nee u narodu za uzeti povlateno mjesto te da su i jedan i drugi

114

DRAVApodreeni idovskom sudstvu (M. Sanhedrin II, I; u vezi s II,2 usp. b 19a). Nakon razorenja Hrama (70. pos. Kr.) Raban Johanan ben Zakaj pripremio je narod na opstanak bel. Hrama i rtvenoga bogosluja, a nastali prazni prostor ispunio preustrojem idovskoga ivota (b Ro ha-ana 31b; M IV,2). Ubrzo je novi val mesijansko-revolucionarnih aktivnosti (132-135) ugrozio rekonstrukciju uilita u mjestu Javne (Jamnija); izazvala ih je rimska osorno st. Neuspjeh ustanka uzrokovao je katastrofalne posljedice: trogodinji vjerski progoni raselili su gotovo cijelu Judeju. Tadanji mudraci posvetili su pozornost preivljavanju i jaanju idovske zajednice u Erec Jisraelu (b Ketubot II la). injenica da sa idovskom dravom nije propao i idovski narod, naglaava da je d., prema idovskom gleditu, samo organ zajednice. l'angeli.n. Sluttgari '1969; K. Lehm.nn. Auferweck1 am dritt.n Tug nach der Sehrift. FrUhesre Chrisrologie. Bekmnlnisbildung und Schrifraurlegung im Lichr. "on I Kor J5.3-5 (Quacsli()ne, disputatae 3S). frcihurg!B ..,eIIWien 1968; K. Kellelge (Hrsg.). Ruckfrage nach Jesus Chrisrus. Zur M>1 er ti si nas izabrao meu svim narodima i posvetio. Onaj tko je pozvan na itanje Tore izraava Izraelovu svijest o njegovu izabranju darom Tore: Koji nas je izabrao meu svim narodima i dao nam svoj nauk. Predod7.ha o Izraelovu izabranju nije nigdje tako jasno i vedro izraena kao u glavnoj molitvi hodoasnikih blagdana (IV. blagoslov emone esre; him anski oblikovano nepokolebljivo uvjerenje vue korijen iz postavljenja Izraela za Savez narodu i svjetlost pucima (Iz 42,6): Ti si nas izabrao meu svim ntI zum /,..,telle" '{('slamenl. Bu. II. \Vuppcrtal 21979.7(10--767 (s dalJnji III n

MIRl. idovskiaj Je li Tvoj dolazak m.? iroki prostor znaenju daje u hebrejskoj Bibliji osnova rijei alem, alom od glagola biti itav, zdrav, tj. neoteen (Post 15,16; 33,18) odnosno imati 7.3dovoljstvo, imati dosta, hiti zadovoljen (Job 9,4; 1 Kr 7,51), platiti, naknaditi (Izl 21,33 i d.; 1 Sam 24,20), omoguiti da netko primi novac, namiriti ga (J 10,1.4; 2 Sam 10,19). alom je stoga povezan s predodbom plaanja, naknade i pozitivno karakterizira stanje u kojem se ima dostatno, koje je nekome dovoljno, zadovoljavajue (Post 37,14; Ps 38,4). U tom smislu alom se ubraja u svakodnevni ivot ovjeka. Zajednica ne moe bez njega. Zajednica ipak nikada ne doivljava to stanje koje obuhvaa vanjsko i unutarnje zadovoljenje bez opasnosti koja bi ga mogla ugroziti (1 Sam 20,7.21; 2 Kr 4,26). U posebnom podruju primjene alom zajednice ugroava ratna prijetnja (1 Kr 2,5; 20,18; Iz 59,8; Ps 120,6 i d.); prijetnja potpuno zadovoljenom opstanku zajednice oblikuje alom

MIR

u protupojam rata: le li tvoj dolazak m.? (l Sam 16,4; 1 Kr 2,13) ... alom u politikom znaenju .. m. susreemo u hebrejskoj Bibliji kao razdoblje nastalo sporazumima i ugovornim postignuima ( .. alom u Pnz 20.10 i d.; 1 Sam 7,14; 1 Kr 2,5; 5,4.26; hi!im, .. uspostaviti m. u Pnz 20,12; J 10,1.4; 11,19; 2 Sam 10,19; l Kr 22,45; 1 Ljet 19,19). Nenasilno rjeenje ratnoga sukoba spremnou za pomirenje i pomirenje mogue je samo pokoravanjem jedne strane drugoj radi odranja ivota (Post 32 i d.). b) NekiJ li m. donese: Hebrejska Biblija prikazuje m. Boji kao prauzor meduljudskoga djelovanja. U Sveenikom blagoslovu Bog se obraa pojedincu u okupljenoj zajednici (Br 6,24-26). Njegov blagoslov je djelovanje mira Bojeg: Neka ON svrati pogled na te i m. ti donese. Svoje dovreno djelo s poetka zavrava Bog blagoslovom (Post 2,1-3). Na svoju sliku stvori ovjeka (Post 1,27) kako bi ovjek u svojem djelovanju bio ponaanjem slian Bogu (Lev 19,2; b Sot a 14a; Sabat 133 B; Vajikra raba XXIV,19,2). Blagoslivljaju se oni koji svojim djelovanjem uspiju oponaati svojega Stvoritelja: .. Neka bude volja (Boja) da ekina (prisutnost Boja) poiva na djelu vaih ruku (Rai, Komentar Izl 39,43 u Pentateuhu). Prema tomu, m. Boji, koji je potaknuo blagoslov, prauznr je uzajamnog ophodenja ljudi. Vizija mira medu narodima pokazuje mesijansku Boju vlast: sionski m naukom narodi su sazreli, pa e svoje maeve prekovati u plugove, a koplja u srpove (Iz 2,2-4; Mih 4,1-3). Sadraj vizije ne smije se pobrkati s pacifistikom porukom. Prorok Izaija nije se protivio odredenoj politici Saveza jer je odbijao samoobranu, naprotiv: navijestio je (Iz 28,6) da u Judeji, spremnoj na obraenje, ima onih koji su obdareni karizrnatskom snagom, kojima je zapovjedena obrana - sve dotle dok je obrana nunost u nemesijansko doba. Za razliku od toga, najvanijim obiljejem Boje mesijanske vlasti Boje smatra se m. kao trajno stanje zemlje u kojoj se pravedno vlada i kao sklad svih naroda koji postupaju jedni prema drugima u pravu i pravednosti (Iz 9,1-6; 11,1-10; 32,1-5; 2,4; Mih 4,3). e) Ljubi m. i leii za mirom: najvii ideal mudraca prema talmudskoj literaturi - osim moda pravednosti - jest .. m.. Rije kojom Izreke otaca predstavljaju Hilela (30. pr.

Kr. - 10. pos. Kr.) slavi m. kao najasniji cilj ljudske tenje: .. Ljubi m. i tei za mirom, ljubi ljude (stvorenja) i povedi ih k Tori (M Avot 1,12). Od Simona ben Gamaliela, Hilelova praunuka, potjee izreka: Svijet stoji na trima stvarima, na istini, na pravu i na miru (ibid. 1,18). Spomenute tri stvari u stvarnosti su jedna ako se vri pravda. brani istina i vlada m. (j Taanit IV,2,68a). Znaenje, koje miru pripisuju najstariji uitelji, govori i iz rijei redaktora Mine, Jude ha-Nasija (II. stoljee): .. VcJikjc m.! Jer, kad sc i Izraelci predaju idolopoklonstvu (pored neudorednosti i ubojstva jedan od triju delikata, koji ni u stanju oaja nisu smjeli poiniti, b Sanhedrin 74!), ali pritom ive jedni s drugima u miru, Bog im se obraa: Nemam moi nametnuti im kazneni sud, jer medu njima vlada m. (Bereit raba XXXVIII, ll, l). Rabini ue svoje uenike da u svijetu umnoavaju m. (B Berahot 64a) i da mu pomognu kako bi zavladao meu svim ljudima i doao Ilija da uspostavi m. u svijetu (M Edujot VIIl,7). Koliko su u tome bili konkretni, vidi se u tome to ljubav prema neprijatelju treba ostvariti tenju za mirom: .. Velik je m., jer sve su zapovijedi njime napisane, poput Izl 23,5 i stih 4 (Vajikra raba IX,7,12): .. Ako opazi magarca onoga koji te mrzi kako je pao pod svojim tovarom, nemoj ga ostaviti: zajedno s njegovim gospodarom mora mu pomoi ua se digne; i: Kad nabasa na zalutalo govee ili magare svoga neprijatelja, mora mu ga natrag dovesti. Mudraci su doputali ovjeku da odstupi od istine ako bi time mogao uspostaviti m. (b labrnut 65b). Br 5,23 objanjavaju ovako: .. Ako se radi pomirenja mua i ene ime Boje, koje je sveto, smije izbrisati, koliko onda vie za pomirenje cijelog svijeta! (j Sota 1,4,16d; usp. Vajikra raba IX,7,12; Bernidbar raba IX,5,20). Talmudski uitelji ispunjavali su mirovnim nastojanjima sve vrste ljudskih odnosa, bilo izmedu ovjeka i blinjega, bilo izmedu jeunoga naroda i drugog i time se pribliili oekivanju globalnoga mira (b Berahot 17a; Seder Elijahu raba 26; Mehilta za Izl 20,22). Oni predstavljaju Allarona (Arona) kao prototipa mirotvorca (M Avot 1,12: b loma 71b; AvOI Rabi Natana 12), za razliku od Mojsija koji je za njih utjelovljenje ideala pravednosti. Kako se Aron odobrenjem zahtjeva naroda za zlatnim tclctom suprotstavio Mojsijevu zahtjevu (Izl

MIR

32), tako su se medusobno borili zahtjevi za mirom i pravednou: jedno se moe postii samo po cijeni nijekanja drugog. M. je mudracima znaio pozitivno dobro, ne nestanak svade, nego pomirenje. Niz propisa zapovijedao je puteve mira (mipenej darke alom) i ograniavao apsolutnu pravednost; smisao esto rabljene formule za volju mira odraava namjeru produbljivanja istinskoga mira, jedinstva i ljubavi meu ljudima (M evi'it IV,3). M. u Talmudu predstavlja pravni princip odobrenja. alom je jedno ime Boga (h ahat lOb). Sveti, neka jc hvaljen, nije u svojem svijetu naao orude s hlagoslovom za Izrael. osim mira (M Ukcin III,12). Stoga idovi pozdravljaju jedni druge sa alom, zaele jedni drugima m. pri svakom susretu, raspituju se o miruscnschaftlichc Reihe 4(58). Munchcn 1%2.477-485; O. Scmmclroth. natuknica MartyrlumCol, u: Sacram entu m numdi. Bd. 3, Frcihurg/Ba,el/Wien 1969. 363-367 (vidjeli lamn hIcraIuru).I..HN;~~!i\NN

Lit.: H. H. Rcn,S.""UlI (I/rsg.), Gerchichle des jiidis('hen Volk .. I. 1978.253 i g.), Bild-Won-SI"IIIbol ill dl' Theologie, Wtirzhurg 1%9; C. G. Jung i dr.. Der Mensch ulld seine P. Ricoeur/E. Ji.ingcl, Mt"/(lphf"f. 7.ur H~m,e neulik rtligi6str Sprache, Mtinchcn 1974. l. MAY

437

SIMBOUSLAGANJE!SLOBODA

3. islamskiJedan suvremeni mislitelj islama primjeuje: Kuran je sredite kruga, od kojega razliiti teoloki nauni sustavi polaze u nepodudarnim linijama (,Abdarrahman Badawi, Phanomenologie des Islam, u: Theologische Zeitschri[t, 161/3 [Tiibingen 1981], 163). Izvedivo hermeneutiko mnotvo u znatnoj se mjeri moe svesti na osehujnosti jezika Kurana. On je djelomice simboliki. Sam Kuran svraa pozornost na to da se mnogi od njegovih iskaza trehaju razumjeti kao usporedbe, metafore ili simboli (al-mutashiibi}ui/). Vie sura zapoinje tajnovitim slovima, u kojima komentatori Kurana vide razliite simbole. Ali crijali (u. 1978) smatra da je simboliki jezik vrijednosno postojaniji od laikoga svagdanjeg jezika koji je lien svake misterioznosti. Religija ili pak smjer miljenja, koji sve injenice i znaenjske sadraje eli opisati laikim jezikom, ima manju ansu preivljavanja ili ak nadvremenoga djelovanja. Tomu je tako zato to se oslovljeno sluateljstvo sastoji od razliitih ljudi i stalea i zato to generacije i doba, razine obrazovanosti, mentaliteti i karakteri, meusohno razdvajaju ivotni osjeaj i drutvene realnosti (Badawi, 162). Tijekom povijesti, simbolika kuranskoga jezika i razliiti oblici (!gzcgeze uvjetovali su vieslojnu sliku svjetskog islama. Stoga je promaeno govoriti o njemu kao o nekoj jednostavnoj ili ak monolitnoj religiji. Jedino u sunitskome islamu postoji niz osjenenja. Ona poinje tolerantnim i irokogrudim shvaanjem religije kod murdtijita, koji su i nemuslimanskim vjernicima priznavali udio u spasenju i Bojemu zadovoljstvu, a koja zavravaju u uskogrudnom vjerovanju u slovo rigorista ekstremne vrste kakvi su hanbeliti. Murdijiti su jedna od najstarijih islamskih kola. Oni su zastupali uvjerenje da je samo u nadlenosti Boga suditi o etikoj i religioznoj vrijednosti drugih ljudi. Borili su se protiv diskriminirajuega tretmana novoobraenih i u svom su nainu razmiljanja ili tako daleko da su isto i duboko, pa i neizreeno religiozno uvjerenje smatrali indicijom pripadnosti islamu i time promicali neto poput teze o anonimnom muslimanu. Ta je kola u meuvremenu nestala (J. Christoph BuergeVFranz Alleman, Symbolik des lslanl. Tafelband, Rudi Parct, Symbolik des Islam, Stuttgart 1958).

Simholi su omiljeni jezik dervia i religioznih pjesnika. Jedan od najveih u novije je vrijeme bio Muhammad Iqbal (u. 1938). Simbolika je svetih tekstova ila na ruku stvaranju sekti. Jednu takvu sektu ine npr. hurujije a nastala je krajem XIV. stoljea. U njihovoj gnosti ko-kabalistikoj slici svijeta veliku ulogu igra simholika slova. Otuda ime hUrUji, to znai isto to i tumaitelj slovii. Ta se sekta smaS.lJALl tra krivovjernom.

SLAGAI'\JE

islamskiS. (idma) jc trei izvor islamskoga nauka. Njegova se narav sastoji u tome da se priznati uenjaci jednoga doba, koji imaju sposobnost samostalnog donoenja odluka, medusobno neovisno sloe o nekom otvorenom vjerskom pitanju. Nasuprot tomu, nikakvoga pravnog uinka nema s. koje je postignuto koncilijarnim savjetovanjima. Metoda argumentiranja, koja treba dovesti do konsenzusa, u prvom se redu oslanja na prva dva izvora nauka: na --? Kuran i na --? sunu. Ona u daljnjem tijelu slijedi primat uma. S. se moe artikulirati u rijei ili u pismu. 1 trajno preutno odohravanje ili suglasna praksa mogu praktino stei kvalitetu slaganja. Svoju legalnost s. crpi iz jedne izreke vjerovjesnika, po kojoj muslimani nikada nee zapasti u neki, iz temelja pogrean sud. Preutnim slaganjem podnoljivi je status gotovo u cijelom islamskom svijetu dobilo tovanje svetaca, premda ga islam osuuje. S. ne mora nuno vaiti svugdje u islamskome svijetu. Njegova se pravosnanost zgodimice protee na iroka podruja, u kojima svoj utjecaj imaju uenjaci odreenih kola. Vahabiti, moderna grana hanbelitske kole, pravno obvezatnim smatraju samo s. Muhamedovih sljed~~h S~~

SLOBODA

1. idovskiS. sc u hebrejskoj Bihliji ne javlja kao statina veliina; naprotiv, esto se pojavljuje kao proces koji se jezino ostvaruje na razliite naine. Pritom je bitno djelovanje dijaloga u

438

SLOBODA

pregovorima Boga i Izraela. Obeanje Boga narodu: Zato sam siao da ga izbavim iz aka egipatskih i odvedem ga u onu zemlju ... (Izl 3,8) odgovara nakon ispunjenja obeanja hvalom Bogu: Zapjevajte MU, jer se slavom proslavio. Konja s konjanikom u more je survao (15,21, usp. 15,1). I prozno izvjee u Izl 14 sadri tu paralelu izmeu poziva: ... vidjet ete to e ON uiniti da vas danas spasi ... Borit e se za vas (14,13 i d.) i Izraelova ponaanja: ... narod se poboja NJEGA i povjerova MU (14,31). Tako se narod dri izmeu Boje upute za spas, koja prethodi najavi Saveza i oheanju da mu je Izrael predraga svojina izmeu svih naroda i >>Vi ste vidjeli to sam uinio Egipanima; kako sam vas nosio na orlovskim krilima i k sebi vas doveo (Izl 19,4-6) i Izraelove spremnosti na poslunost: Vrit emo sve to je ON naredio (Izl 19,8, usp. 24,7). No, prije svega. to oznaava paralelno, vrsto povezivanje Bojega oslobodilakog djela s Izraelom: JA sam Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kue ropstva i Izraelove slobodne odluke da izvri ono to mu je zapovijeenn, Dekalog Izl 20,1-17. Naime, razgovor voen izmeu mene zakonodavca i tebc, tj. Izraela koji je pozvan na odgovornost u povijesti pretpostavlja samoodreenje oslovljenika u svim njegovim postupcima i djelovanju, njegov slobodni izbor da dobro, koje Bog hoe, hoe i on i ini ga te da 7.10, koje Bog prezire, izbjegava u miljenju i djelu: ... pred vas stavljam: ivot i smrt, blagoslov i prokletstvo. ivot, dakle, biraj ... (Pnz 30,19). Jasno je reeno da Bog ne eli ropsku poslunost zbog straha od kazne, nego slobodnu podreenost njegovoj volji koja se zbiva u ljubavi i odanosti njemu: Zato ljubi NJEGA, Boga svoga, svim srcem svojim, svom duom svojom i svom snagom svojom' Rijei ove to ti ih danas naredujem, neka ti se ureu u srce (Pnz 6,5), ... ljubei NJEGA, Boga svoga, slu~ajui njegov glas, prianjajui uz njega ... Ta on je ivot tvoj, tvoj dugi vijek... (30,20). Povijest ne pogaa ovjeka kao neopoziva sudbina; Biblija je opisuje kao realnu pokretaku snagu uzajamnog odnosa slobodnoga Boga i ovjeka slobodnoga po svojoj volji. Prorok Jeremija vidio je kako lonar obrauje ilovau na lonarskom kolu (Jr 18,1-12): dok se okretalo donje kolo, na gornjem su se oblipotlaenom

kovale posude. Uspjele su ostale, neuspjele su se bacale i iznova oblikovale. Lonarski rad stvarao je gledatelju objaviteljsku prispodobu: na isti nain radi Stvoritelj na povijesnim osobama i sudbinama naroda. No njegova stvorenja mogu po svojoj volji sama htjeti, sama initi i postupati. Slobodnom voljom dotiu djela Stvoriteljeva; u slobodi svoje gradnje i unitenja on na to reagira ... Pokajat e se za dobro koje im je namijenio ako se ljudi okrenu od njega (H!,10); pokajat e se za zlo koje im je namijenio ako mu se obrate (18,8). U toj uzajamnosti djelovanja na obraenje moe odgovoriti smilovanje: Ovako govori OK Evo, spremam vam zlo (poput lonara) i snujem protiv vas osnove. Vratite se, dakle, svaki sa svoga zlog puta i popravite svoje putove i svoja djela! (18,11). Tajna tog ophodenja Boga i ovjeka jest i izraava se u moi, stvorenoj u ovjeku, da uvijek moe odabrati put. Budunost nije utvrdena. ovjek treba u povijesti postati Boji sugovornik, koji potpuno slobodno moe doi k njemu, koji se, i kad najvie posrne, moe vratiti k njemu (Jr 7,3; 26,13; 35,15; Ho 14,2 i d.; Ez 18,30 i d.; JI 2,12 i d.; Jon 3,8 i d.). ovjek s pravom iskoritava slohodu koju mu je dao Bog ako se njome koristi za ispunjenje Stvoriteljeve namjere (Post 1,27, usp. Lev 18,5). Na bibilijskoj osnovi uitelji idovstva u svim razdobljima shvaali su slobodu kao moralnu zadau koju Bog ucjepljuje u ivot svakoga ovjeka kako bi je ovjek izvrio. Mudraci su pouavali dragovoljnu podreenost: Ne budite poput slugu koji slue gospodaru s namjerom da dobiju nadnicu, ve budite sluge koji slue gospodaru bez namjere da dohiju nadnicu (M Avot 1,3). Ustrajali su na ovjekovoj samostalnosti: .. Sve je u rukama Neba (= Boga), osim straha Bojeg (b Berahot 33b; Megila 25a); ljudska s. postoji unato Bojem sveznanju: Sve je predvidio (Bog) i dao slobodu izbora (hareut) (M Avot III,16). Taj je problem poslije komentirao Majmonid: Svaki je ovjek gospodar svojih djela i postupaka; ako je poao dobrim putem i eli biti pravednikom, ima slobodu i;:bora, ako je pak poao zlim putem i eli biti zlikovcem, i tada ima slobodu izbora ... Nemoj da ti padaju na um brbljarije glupana meu poganima i hudala meu Izraelcima da Bog sudi ovjeku prije njegova rodenja, da postupa pravedno ili nepravedno.

439

SLOBODA

Nije lomu lako ... Nilko ga ne moe prisilili da mu odreduje kojim e poi od la dva puta, nego on sam odluuje prema svojoj pameti kojim putem eli poi (Mine Tora, Hilhot teuva V,I-3). Rahini su ohlikovali zadau odgovorna ovjeka: Tko je jak? Tko svladava svoj poriv (M Avot IV, l; usp. h Avoda zara 19a; Berahot 5a; Hulin 44b). Srednjovjekovni religijski filo7.0fi pouavali su da je Bog ovjeku dao sposobnost da mu slui ... da mu jc dao slobodu volje u vlast i da mu je zapovjedio izabrati dobro (Saadja, Emunnt vedent IV,2): "ovjek u dui nalazi mo da meu moguim stvarima vri i I?ostupa zlo" (Jehud a llalevi, Kusari V,2D); Covjekova djela potpuno su preputena njegovoj slobodnoj volji, on ih moe izvriti ili zanemariti" (Nahmanid, komentar Post 22,1); oni su se okrenuli protiv onih koji nijeu slobodu volje ... ne samo sa stajalita idovstva, nego zato to je to po sebi krivo i nemoralno" (Josef Albo. Ikari 1,9). To znai: "O udorednoj volji ovjeka ovisi sudbina ovjeka" (E. Auerhach, I'rophetie, 1920, 67); jer: "Za ono to trai, Bog daje i snagu (S. R. Hirsch, Choreb, 1837, pogl. 79, 519). Stoga rije staraca nije izgubila znaenje: "Nee nai nikoga uistinu slobodnoga (BenChorin) osim onoga koji se bavi izuavanjem Tore (talmud tora)" (M Avot VI.2).Li!.. Die Lehren des fud.mumr l, 1928, 68-79; E. E. Ur h.ch, Th, Sag-.>luda je javno posvei vao ime nebesko (b Sota lOb; 36b) kad je priznao krivnju (Post 38,26; usp. Bereit raba LXXXV). Prema jednom drugom tumaenju, Bog je izveo Izraelce iz Egipta uz uvjet da sc sami rtvuju za posveenje njegova imena (Sifra Lev 22,33). Svako uvjerenje koje se protivi Bojoj volji, svaki nepravedni in obeauje Boje ime (hi/ul ha-.5em): Gore je opljakati neidova nego Zidova, jer se (U7. prekraj Tore) prikljuuje i obeaenje imena Bojeg (Tos. Bava kama X,IS). Slian je sud mudraca: Svi se grijesi oprataju obraenjem, Danom pomirenja ili proiavajuom snagom patnje, samo ne obeaenjem Bojega imena (MehiIta Izl 18 i d., Jitro 7; b Joma 86a). Na taj nain izraz posveenje imena Bojeg prerasta u idovstvu u utjelovljenje ovjekove obveze pred Bogom.Lit.: Enqctopaedia Jlldaira 10. '197&. 977-116: E. E. Ur hach. 1"he Sages, Jcrll\.dcm 1975,352 i d.; P. Nave Levinson. Einfi,hnmg in die rabbiniseh. Ih.oIogi U.,msladl 1982. 34.37.43.59 i d. 1). VE'I'I'ER

jua rije

2.

kranski

sveto/svetost i njihove izvedenice pripadaju osnovnom rjeniku kranske religije kao i ostalih religija, pa je Nathan SOer blom mogao formulirati: Svetost je odluu-

Rijei

u religiji; ona je ak jo bitnija nego pojam Boga ... Nema prave religije koja ne bi razlikovala 'sveto' od 'profanog' . Protestantski teolog Rudolf Otto (I R69-1937) koji je sveto shvatio kao apriornu kategoriju i opisao je na temelju psihikih reakcija u ovjeku kao mysterium tremendum, fascinans i augustum (Das Heilige. Uber das [rrationale in der [dee des GottlichelI und seill Verhiiltnis lum Ralionalefl, 1917). O pojmu svetosti Ottovog obiljeja od poetka se oprena diskutiraln. Sveto (kado) je u SZ vieznani pojam. Kada se govorilo o Jahvinoj svetnsti, mislilo se na njegov estok. nepredvidljiv, posve drugi karakter. Jahve je bezuvjetno slobodan gospodar, posve uzvien i nadmoan i stoga ga se treba bojati. Ambivalentnost Jahvine svetosti pokazuje sc u njegovoj spasotvornoj strani, jer on je takoder dobri Bog koj i je izabrao Izrael i smilovao mu se (H. Ringgren, /srcuditische Religion. Stuttgart 1963. 66). Sveto je iznad loga jo ono to pripada Jahvinu podruju utjecaja (nebeska bia, Hram, Koveg, brdo Sion itd.). Osim toga s. znai isto tako za nekoga slobodan, poseban, opredijeljen (Kohler, 34), npr. Lev 21,6; Br 6,8; Pnz 7,6; Neh 8,9. Prije svega Izaija naziva Boga svetim ili Svecem Izraelovim i pod lime ra;tumijeva njegovu uzvienost u odnosu na koju postaje svjestan kao prorok vlastite nitavosti i grenosti. I za Isusa je Bog unato svoj nj blizini uzvien i s. Gospodar toga kraljevstva je 'nebeski otac'. To nama, dananjim ljudima, zvui mekano i esto postaje gotovo ugodno, otprilike kao 'dragi Bog'! :\'0 time krivo shvaamo biblijski smisao kako imenice tako i predikata. Taj 'otac' jc najprije .wet-uzviJen kralj ovoga 'kraljevstva' ... Zalo nakon oslovljavanja 'Oe na' ubrzo slijede rijei: 'sveti se ime tvoje' kuje nisu toliku moliIva koliko plah uzvik iskazivanja vjernosti (R. Otto, Das Heilige, 103). Sveti Bog ne moe se shvatiti nikakvom slikom. NZ svjedoi da ima netko tko jc slika neshvatljivoga Boga: Isus Krist (2 Kor 4.4). Boja svetost obuhvaa ak odricanje i siromatvo (Fil 2,7). Krani kao lanovi Crkve shvaaju se kao Gospodinovo zajednitvo. Pavao naziva svoju brau u vjeri esto svetima ili Ijubimcima Bojim ... pozvanima da budu sveti (Rim 1,7; l Kor 1,2). Svetost ovdje ne znai 407

SVET

isto to i visoka moralna kvaliteta, nego se odnosi na injenicu da dotini vjeruje i da je krten (1 Kor 6,11). Krani vrijede kao sveti jer su povezani s Kristom i ive dostojno poziva kojim su pozvani (Ef 4,1). Tijekom povijesti kranstva naslov se, naprotiv, sve vie ograniavao na one osobe koje su se odlikovale istaknutom osobnom svetou. Nastao je fenomen povijesno-religijski vrlo rairenog tovanja svetaca. Pod time se razumijeva fenomen neposrednog ili posrednog tovanja ivih, umrlih ili mitskih linosti koje su se odlikovale osobnom ili openitom svetou (G. Mensching, natuknica: Heiligenverehrung.l. Religionsgeschichtlich. U: RGG, III, 168). Najstarijim kranskim svecima pripadaju muenici koji su za svoje uvjerenje ili u smrt. Vjerovalo se da su oni neposredno primljeni u nebo i njihov se zagovor kod Boga drao djelotvornim. tovanje muenika brzo se proirilo u staroj Crkvi. Od V. stoljea bili su tovani kao sveci confessores (priznavatelji), tj. takvi ~vjedoci vjere koji su dodue trpjeli za svoju vjeru, ali ipak nisu bili smaknuti, kao to su biskupi, crkveni oci i ostale svete osobe. Zbog sve veeg broja svetaca Crkva je uvela poseban postupak: proglaenje svetim (kanonizaciju) kojem prethodi proglaenje blaenim. Prema katolikom kanonskom pravu prvi je put u IX. stoljeu provedeno proglaenje svetim kao osobna papi pridrana, sveana i nepogreiva izjava da je umrli (sluga Boji) s., tj. s Kristom vlada u nebu i smije svagdje biti crkveno ~tovan (ll. Barion, natuknica: Heiligsprechung. U: RGG, III, 176). Sveti uzimaju katkada pod svoju zatitu (patrocinium) gradove, pokrajine, skupine istog zanimanja, stalee ak i ivotinje: Petar i Pavao zatitnici su grada Rima, Luka i sveti Kuzma i Damjan slove za zatitnike lijenika; Barbara je zatitnica planinara itd. Vaan sastavni dio tovanja svetaca je blagdan sveca kao i svetaka legenda koja obavija ivote ~vetaca. Pretpostavka da bi netko bio proglaen svetim, njegov je teoloki i moralno besprijekoran ivot ili muenika smrt. Osim toga morao je uiniti vie udesa (-} udo). No, prije toga nije mu se smio dodijeliti javni kult. Razliito je znaenje svetaca u Crkvi i u pukoj pobonosti. Crkva vidi u svecima uzore, modele kranskog 7ivota ~o Pa ipak, oni slove za

ljude s grekama i slabostima. U katolikoj pukoj pobonosti gledaju se kao pomagai u nevolji i usliatelji molitve. Drugi nicejski koncil (787) odluio je da se sveci ne smiju zazivati niti im se smije upuivati molitva, nego se smiju samo tovati. Kult svetaca katolike puke pobonosti predstavlja od IV. stoljea paganiziranje iskonskog tovanja svetaca. U pukom kultu svetaca i dalje ivi stari politeistiki kult bogova u kranskoj odjei (F. Heiler). To npr. pokazuje povezanost katolikih svetaca s mjestima. Oni se ne nalaze samo na nebu nego stanuju u nekom konkretnom zemaljskom svetitu ili prirodnom objektu. S tom lokalnom povezanou vezana je praksa hodoaa. ".udotvorna slika u svetitu ili kod kune pobonosti predstavlja stvarnu prisutnost nebeskog bia. irenjem kranstva olabavi la je tijesna povezanost tovanja svetaca uz njihov grob. Crkve su se potrudile da dobiju u posjed relikvije koje su se zakljuavale u oltar. Prema F. Heileru, antiknim posebnim bogovima odgovaraju posebni sveci i zatitnici katolikog puka. Prutestantizam je priznao postojanje svetaca. Njima dolikuje trnjaka ast: l. Da zahvalimo Bogu to nam je po svecima predstavio primjere svoje milosti, to je dao uitelje u crkvama i ostale darove, a darove, jer su veliki, treba visoko astiti te hvaliti same svece koji su trebali takvu milost kao to Krist u evandelju hvali vjerne sluge. 2. Da na njihovu primjeru jaamo svoju vjeru. 3. Da primjere njihove vjere. njihove ljubavi, njihove strpljivosti slijedimo, svatko prema svom pozivu (Apologie, Art. IX, usp. CA, Art. 21). Sveci su, dakle, modeli kranskog ivota. No, njima ne pristoji kult u obliku darova, hodoaa, crkava, oltara itd. Oni sc ne smiju ni zazivati, jer jedino je Isus Krist onaj koji posreduje.Lil.: C. Colpc (Hrsg.), Di, Dis/amion um das .H,i/ig", o-.rmstadl 1977; M. N. EbcrllJ'F. Schulthei. (lI"g.), Volks /rommigkeil in Europa, MiJnchcn 1986; F. Hcilcr. Der Ka

Iholi:ismu.t. St'ine Idee und seine Erscheinung. MunchenIBa.cl 1'170 (= nepromijenjeni prelisak izdanja iz 1923.); J. Kohlcr. Theologie des Alltn TeSlamenl. Tubingen 1936; L. HuW. Marianische Wall/ahnen im sUddeUlschOslerreichi rchen Raum. K()lnlWien 19I!5.U. TWORUSCHKA

468

SVETKOVINA

SVETKOVINA (BLAGDAN)l. idovskiBlagdani u idovskoj godini upuuju na razne naine na smisao ljudskoga ivota. Njima se eli zatititi ivot od toga da se ne raspadne na puke dane. Oni mu diktiraju vremena poinka kako bi ovjek ponovno postao svjestan stvarnosti i kako bi podrede noga i umornoga od rada, koji moe slaviti i odahnuti (Izl 23,12, usp. 31,17), podsjetili na Stvoriteljev poinak. abat i blagdan posveuju radni dan; oni prevladavaju izdvojenost svakodnevice, koju je uzrokovao ovjek, i s njom povezanu podjelu ivota na podruja svijeta i religije uvodei djelovanje svetoga Boga u nepodijeljeni ivot. Cilj je obilja propisa, koji se odnose na abat i blagdane, uvanje i ovrsnue ovjekova ivota, ali ne i njegovo ogrania vanje. Unutar zatitne ograde (M Avot 1,1; III,14; Nida 3b) vlada Boji mir. U midrau Bug kae: Misli li da sam ti abat dao moda na tvoju tetu? Ne, dao sam ti abat za tvoje dobro (Devarim raba III, Halaha ispred 7,12). abat (I. Elbogen, Der judische Gottesdienst in seiner geschichtlichell Entwicklung, 3193111967, 107-122) donosi ovjeku svakoga tjedna odijeljenost od svijeta u svijetu. Stoga je i zid njegovih propisa sagraden tako visok kako u njegovo sveto okruenje ne bi dopro zvuk iz ivota svakodnevice (L. Baeck, Das Wesen des Judentums, ('1960, 159) i tu se ovjek moe oporaviti te crpsti duevni mir i snagu za obavljanje dunosti u svakodnevnom ivotu. Mudraci objanjavaju svetkovanje blagdana na temelju Pnz 16,8 i Br 29,35: Rabi Jehoua (oko 90) rekao je: Radost na blagdan ujedno je i zapovijed; jer u Berajti (tanaitska tradicija koju nije preuzela Mina) glasi ovako: Rabi Eleazar (oko 90) rekao je: Jedina je dunost ovjeka da na blagdan ili jcde i pije ili sjedi i prouava (Toru). Rabi Jehoua je rekao: Dijeli ga tako da jedna polovica slui za jelo i pie, a druga za uilite (B Pesahim ~8b, usp. Sifre Pnz 16,8; j abat XV,15a). Sabatna tradicija (ulhan aruh, Orah hajim 242.249 i d. 257.260-62.269.271.274.287.289-9. 296-3(KJ.302) pomae pronai pravi pristup blagdanu: Na dan moje svetosti, nazove li ~veanost (abat) milinom, a asnim dan MENI posveen, asti li ga odustaju od puta, bavljenja poslom i pregovaranja, tad e u MENI

svoju milinu nai (Iz 58,13 i d.). abat je blagdan sjeanja na djelo u poetku (veernja molitva na abat, kiduJ); on odraava stvaranje svijeta (Post 1,1-2,4a) svakoga sedmog dana u godinjem krugu. On je i blagdan dovrenja djela, na koji zajednica u sadanjosti gleda na svoje otkupljenje, tovie - anticipirajui ga - ve sada kao otkupljena slavi Stvoritelja i Otkupitelja (F. Rosenzweig, Der Stem der Erl6sung, 41976, 344-49). Taj je odnos ve uspostavila Mina: Na abat su pjevali (leviti u svetitu) 'Psalam za abat' (za dan subotnji, Ps 92). Psalam za budui svijet (le-atid la-bo), za dan, koji je u cijelosti sav abat i mirovanje u vjenom ivotu (ha-olamim) (Tamid VII,4, usp. b Ro ha-ana 31a). Nakon abata od blagdana koji se ponavljaju slijedi Blagdan mlaaka (Roof ha-hodel, I. Elbogen op. eil., 122-126). U predizagnaniko doba na taj su dan mirovali, kao na abat, rad i poslovi (Am 8,5). U dijaspori ustupio je mjesto abatu, izgubio svoj sveani karakter i sveo se na polublagdan na koji je bilo doputeno obavljati poslove za uzdravanje i zatitu od tete (Sulhan aruh, Orah hajim 531-48). Medutim, ostaje njegova velika vanost za odreivanje blagdana. Osim tjednoga abata i mjesenoga mlaaka, od s~arine razlikujemo tri hodoasnika blagdana (Salo regalini, I. Elbogen, op. cit., 132-14() i oba ozbiljna blagdana (jarnim nora'im, dani strahopotovanja, l. Elbogen, op. cit., 140-154). Hodoasniki su blagdani dani radosti, koje smatraju srodnima, pa stoga ima slinosti u liturgiji (E. Munk, Die Well der Gehele ll, 1975, 11-184,292-319). Potjeu od tri stara etvena blagdana na koja se hodoastilo u svetite i prinosilo prvine s pnlja (Izl 23,14-17; 34,18-23; Pnz 16,1-17; 2 Kr 23,21-23; usp. PS 120-134): Pesah (6.-74.

U.\lani:ik pnlllv

70.

RImljana. ). 1jdo\,!'Iki ra' Pad kruzah;rna,razorenje Hrama Doba Misne. ~jihovi pismoznanci: lanaili. p~lct~k Hilcll)Vc i SamaJcvc ~k()lc: Mina \aJri.i nj:hov nauk

oh) 70.-200.

574

SIl\OPTI(:KA KRONOLOKA TA ALICA

l. idovstvuoko 70.-135.Javne (JaIlHl1Ja): Centar rah 'idov,litva' Johana" hcn Zakaj ok,) illO.

2.

kranstvo

3. islam

Smrtlviiflit

cvandcli~ta

IJ2.-1J5

Bar Knhhc. Sm.detak 622.

a."""ko ,a:doblje. Gaoni; nadstojnicirabinskih ~kola. pos. u llabiloniji. ugled u dij.spuri

islamskoga vremena 624.627.

raunanja

lli tka kod Badra Bitka kod Uhuda Opsada M.dine. ,.bitka za grobOl Pohod na Mcku. uguvor kod .I-Hudaaybiya Osvajanje ~fcke. llitka kod HUllayna Muhamedova smrt H.lipnja Kalif Abu ll.kr Kalif Omer

627.62H.

630.

632. 638. Arapi ""'lIjaju Jeruzalem632.~34. 6J4.~4.

661.-75Cl.665.~98.

Dinastija Omcjida 01.vajanjc sjeverneAfrike Bitka kod Kerbele.

680.

smrt Huseina. Alijinoga sina10. listopada

711.-732.750.-1258.

Osvajanje panjolske Dina.tija Abasida u llagdadu

754.

Pipinova darovnica: p!1cci crkvene drave

756.-1031. 765.

Vladavina dinaoljanju L:ioov... ew. von [)ohma

17&1.

1782.

Patell( tl toleranciji Jo,ipa II. Njemaka:~1osc~

McndcL\!tt.lhn

1729.-1786,

Emancipacija1791FranclI~k:a:

raam_ka

puna prAva za

1798,18J(),

idove1835,

O:'liivajanjc Egipta ml !\tranc Napuleona Francuska invazija u Aliru

Rusija i Pulj,ka:

oprc!!.ivni ustav zaL:itkwe1848.:-ljemaka:

emancipacija. ()ru~tvll za kulturui lnanOM iduV!'Itva 1819.1862. 1854,

Moses Hcss: )}Rim i Jeruzalemce nac.~r. rjc~cnje

Dugma () Bczgrdnom Marijinu zaeu 1858,

Iz Indije prub'llan 7..adnjii!rllarnskl~riUllan

idovskoga pitanja Palestini

U

1869.-1870.

Prvi vatikanski koncil: papin primat incpogrc:~ivost

1872.-1878.

Kulturi:a.mpfc,Izmedu drave IKatolike

crkve uNjemakom

Pruskoj i Crkve izza~.a

Cam\u; poti.kivanjetra~icionalnih

1875.IH~2,

O!\niva.njcRCrl)rmaci~~kl>ga ~vjcl~kog saveza

Leon Pinsker:

1882.

Velika BritanijazaJX15je~a

auto-cmancipacija

Egipat

XIX. st.

Leopold Zunz jedan n~ U[cmcljitclja lnano~ti

u idovstvu1885.

Pittshurgh Platform: program reformira noga ,jdovs.tva

579

SINOPTIKA KRONOLO~KA TAHI.lCA

l. idovstvo1893. Sr.dilnja ud,u&" njemakih drUvijana i