VATANOV SPOMENIK6

RELIGIJE I TERORIZAMOdnos religijskih tradicija i nasilja i danas je kontraverzan. Naime veina drutvenih konflikata u ljudskoj povijesti na neki nain su posljedica religije, posebno u religijski heterogenim drutvima, u kojima je, analogno jednoj od sociolokih teorija konflikata, mogunost izbijanja sukoba najvea. No zapravo niti jedna religijska tradicija u svom nauavanju, u svojim pisanim autoritetima ne opravdava nasilje. Naprotiv, mir, odnosno nenasilje stoji kao fundamentalno naelo veine religija. Svako povezivanje religije sa nasiljem, ili koritenje religije kao sredstva za opravdavanje nasilnih djela je zloupotreba religije. Religijskim rjenikom reeno nenasilje je sveto, ono je vrhovni zakon, ono je spas od bijede, najjae oruje, krajnji mir, istoa nenasilje je vrhunska religija.Pie: Abazovi AsimU svakoj raspravi o odnosu religije i nasilja na samom poetku potrebno je naglasiti jednu fundamentalnu tvrdnju: religija i nasilje su nespojivi. Religija kao sistem ivota, kao veza sa Nadnaravnim, kao prihvatanje svetog pisanog autoriteta u totalitetu, nikako ne moe opravdati nasilje jer se ono protivi postulatu gotovo svake religije: ubiti jednog ovjeka jednako je ubiti cijelo ovjeanstvo. Svaki kompromis u tom pogledu je falsificiranje religije, maskiranje zla i nasilja krinkom religije, jednostavno reeno, zloupotreba religije. Svaki iskreni vjernik, koji ivi po kanonima svoje religije postavljenim u njenom pisanom autoritetu radije e trpjeti nasilje s nadom za Boijom pomoi, nego ga sam poiniti, ili uzvratiti na nasilje nasiljem.[footnoteRef:1] [1: Ilustrativan je ovdje primjer Mahatme Gandija i akcija koje su pod njegovim vodstvom sprovedene u Indiji. Te akcije u francuskim izvjetajima oznaene su kao nenasiljem protiv nasilja to je proizalo iz Ghandijeve religijske tradicije (hinduizma) naelo ahimse.]

Dakle, niti jedna religija u svojoj sutini, u svojim pisanim autoritetima, kao jedinom relevantnom izvoru u prouavanju neke religije, ne opravdava nasilje, ve naprotiv, mir, odnosno nenasilje, aksiomatska je vrijednost gotovo svake religije. Meutim, iako religije zagovaraju mir kao vrhunsku vrijednost, iako vjernici vjeruju da su knjige rije Boija, ili su barem personifikacija Boanskog, Nadnaravnog i da su kao takve zakon, na njih se opet pozivaju oni, koji uprkos svemu ovom pronalaze nain da ih oskrnave (falisificiranje u interpretaciji svetih pisanih autoriteta) tako da, na alost, injenica jeste da je u gotovo sve ratne konflikte u povijesti ovjeanstva ukljuena i religija (itaj: zloupotrebljena) bilo kao uzrok ili kao sredstvo opravdanja nasilja.1[footnoteRef:2] [2: Sukob Jevreja i muslimana na Bliskom istoku, katolika i muslimana u Istonom Timoru, muslimana i hindusa u Kamiru, Etiopljana monofizitski krani i Eritrejaca i Somalijaca muslimana, Sinhaleza budista i Tamila hindusa, pravoslavnih i muslimana u eeniji, krani i muslimani u Sudanu, pa i kod nas muslimana, katolika i pravoslavaca itd.]

Meutim kako religija moe biti zloupotrebljena kao sredstvo opravdanja nasilja ona istovremeno sa svojim sistemom vrijednosti moe da bude i jeste, vaan instrument, kako za prevenciju konflikta tako i za izgradnju globalnog mira.Od jedanaestog septembra 2001. godine, u javnom i politikom ivotu, najee izgovorena rije je zasigurno rije terorizam. Ona bez sumnje izaziva strah i nesigurnost kod ljudi a time i interesovanje za identifikacijom prijetnje, tako da upotreba ove rijei u medijskim naslovima i televizijskim raspravama zasigurno donosi veliku itanost i gledanost. Prema tome, kako su izvjetaji o napadima u SAD-u, koji su kasnije identificirani kao teroristiki, sredstvima globalnog informisanja kakav je internet, dospijeli i u najdalje kutke planete zapoinje i globalna popularnost ovog pojma. No to svakako ne znai da je ova rije odnosno pojava koju njome danas oznaavamo bila nepoznanica prije ili da je skovana tog datuma. Naime, termin teror (lat. terere, strah, nesigurnost) je prvi put upotrijebljen tokom francuske graanske revolucije u svrhu oznaavanja opteg stanja straha koje je namjerno stvoreno u politike svrhe dok je pojava, koju njome oznaavamo pradavna pojava a svoje korjene ima, istina, u religijskim grupama koje su djelovale jo u prvom stoljeu nove ere. Koliko te grupe zaista zasluuju pridjev religijske prilino je diskutabilno.[footnoteRef:3] Objasniti ta tano podrazumjevamo pod pojmom terorizam je vrlo teak zadatak budui da danas postoji mnogo definicija ove pojave[footnoteRef:4] i da ne postoji jedinstveni konsenzus. Za sutinsku elaboraciju ovog pojma bi bio potreban poseban i obiman nauni rad stoga emo se morati zadovoljiti pojednostavljenom definicijom terorizma koja je prihvaena u akademskim krugovima. Po toj definiciji pod terorizmom podrazumjevamo proraunatu upotrebu nezakonitog nasilja, ili prijetnju takvim nasiljem, s namjerom ometanja djelovanja vlade ili drutva, a s ciljem unapreenja politikih, ideolokih ili vjerskih naela. [3: ak i kada bi ih shvatali kao religijske, one zasigurno nisu bile utemeljene na izvornim religijskim nauavanjima, tako da moemo smatrati da su i one stvorene na temeljima falsificiranja religije.] [4: Posebno od pomenutih napada u SAD-u kada je za kratko vrijeme veliki broj autora razmatrao ovaj problem te ponudio veliki broj definicija.]

Terorizam se danas, bez sumnje, najee vee uz religiju odnosno u svakodnevnom ivotu terorizam i religijski terorizam su gotovo sinonimni pojmovi. To je zaista poraavajua injenica jer sama rije terorizam ima peorativnu konotaciju, tako da religija, kojoj se dodjeljuje epitet teroristike, neopravdano doivljava svaki oblik degradacije. Iako se ini da pronai krivca za ovaj problem uopte nije teko, zapravo je mnogo krivaca. Neosporno je da su najvei krivci oni pojedinci ili kolektivi koji u ime neke religije ubijaju hiljade nevinih civila. Meutim, po kojem osnovu mi moemo sa sigurnou znati da je ta i ta osoba (poinilac zloina) sljedbenik te i te religije? Ako i jest, da li je njegov ili njen zloinaki in dovoljan argument da bi neku religiju etiketirali kao teroristiku?Sada na scenu kao krivci istupaju i istraivai religija i naravno neizbjeni mediji.Naime, istraivanjem fenomena religije od davnina bavili su se i bave mnogi, od laika, do velikih naunika i istraivaa razliitih vrsta i provenijencija. U svojim istraivanjima slue se razliitim metodama, meutim veina ili bar dobar dio njih, u svom istraivanju primjenjuju i jednu metodu koja je ne samo pogrena, ve i vrlo opasna, a radi se o metodi koju definiram kao: posmatranje sljedbenika neke religije. Zato je ova metoda pogrena ili ak opasna? Pogrena je zbog toga to u veini sluajeva ni sami sljedbenici neke religije (svih religija svijeta, bez izuzetka) ne poznaju ono njeno izvorno, ono autentino uenje. Oni izmjenjuju i osavremenjuju svoju religiju i onda kada ju je nemogue izmjeniti i osavremeniti pa se nerijetko deava da zbog toga dobijemo potpuno pogrenu sliku o nekoj religiji. Ni u jednom pisanom autoritetu bilo koje religije svijeta neemo pronai dokaz da je ta i ta knjiga objavljena, napisana ili namjenjena samo za neki odreeni period ljudske egzistencije. Naprotiv, pronai emo mnogo narativa koji govore o postanku svemira, planete zemlje, nastanku ljudske civilizacije, predvianjima budunosti i konano eshatolokih narativa o kraju svijeta i kraju ljudske civilizacije kada se i njihova misija zavrava. Dakle pisani autoritet bilo koje religije svijeta predstavlja sistem normi i pravila ponaanja koja vae od trenutka kada su objavljena ili napisana pa do konanog kraja. Otud zakljuujemo da ne postoji kranski, budhistiki, hinduistiki, shintoistiki, islamski ili neki drugi fundametalizam, ve postoji kranstvo, budhizam, hinduizam, shintoizam, islam itd., izvorni i savremeni.Opasnost ove metode (posmatranje sljedbenika neke religije) ogleda se u tome to publiciranjem ove pogrene slike u javnost, moemo djelomino ili ak potpuno izmjeniti stavove pojedinaca spram odreene religije, najee u negativnom smislu, za to je najbolji primjer islam i njegovo povezivanje sa terorizmom. Naime, mediji svih vrsta, kao savreni manipulatorski mehanizmi, u svijet su plasirali sliku nekih bradonja koji sebe nazivaju muslimanima i samoubistvom ubijaju nevine ljude navodno u ime Allaha. Javno mnijenje, kao javno mnijenje, njime se lako manipulie, i ubrzo se svijetom proirila tzv. islamofobija. Iz navedenog proizlazi da je osnovni krivac za ovakav stav svijeta, a posebno Zapada, prema islamu upravo ta pogrena metoda, jer da su mediji ili istraivai, ili obini laici, otvorili pisani autoritet islama Kur`an, sura El-Maide, ajet 32, islamofobija danas ne bi ni postojala ili bi se zvala muslim(an)ofobija jer krivci su sljedbenici, ako su te bradonje uope muslimani, a ne islam kao religija, islam taj in strogo zabranjuje.2 ta iz ovog zakljuujemo? Iz ovog moemo zakljuiti sljedee: ako elimo da shvatimo ili istraujemo neku religiju, najprikladnija i jedina ispravna metoda je da pokuamo shvatiti autetine izvore dotine religije, tj. njene pisane autoritete. Meutim i kod metode analize sadraja svetih pisanih autoriteta valja biti jako oprezan. Mnogi istraivai religije, ve na samom poetku, prave jednu pogubnu greku koja onda onemoguuje da doemo do istinske spoznaje odnosno do istinskog saznanja. Temeljno naelo pristupa analizi sadraja svetih spisa jeste i mora biti naelo objektivnosti. Subjektivan pristup doprinjee tome da subjektivno motiviran istraiva pronae ono to je zapravo i htio da pronae onda kada se odluio za takav poduhvat. Kako je Sir Thomas More jednom rekao: ak i avo e u Bibliji pronai djelove koji mu odgovaraju. No adekvatnim, dakle objektivnim pristupom analizi sadraja svetih pisanih autoriteta bilo koje religije svijeta neemo pronai niti jedan dokaz koji opravdava nasilje, a naroito agresivno nasilje iji je i terorizam primjer par excellence. Sve religije svijeta, bez izuzetka, u svojoj sutini odbacuju nasilje i pozivaju na mir, odnosno na nenasilje, kao vrhunsko, ili jedno od vrhunskih moralnih naela. Svaka religijska tradicija nauava svoje vjernike da potuju ivot, prvenstveno ljudski pa i ostalih ivih bia te stavlja naglasak na vrline poput iskrenosti, zahvalnosti, saradnje i harmonije u odnosu sa drugim ljudima i prirodom. U Hebrejskoj Bibliji rije mir spominje se 155 puta, u Novom zavjetu devedeset i est puta a u Kur'anu nalazimo vie od 140 termina koji u prevodu sa arapskog jezika znae mir, sigurnost i spokoj. Glavna rije u pozdravima vjernika veine religija svijeta je rije mir.3 Postoje religijske tradicije koje apsolutiziraju pacifizam kao npr. sikhizam ili dainizam4 ali i one koje nemaju pacifistike ambicije, odnosno gdje postoje situacije kada je nasilje nuno, to je razumljivo, ali opet kao krajnje sredstvo. Tu se prvenstveno (vjerovatno i iskljuivo) misli na nasilje u samoodbrani. Tako u Kur`anu pronalazimo imperativ odbrane5 ali nigdje neemo pronai zapovijed koja nareuje nasilje lar pur lar. Isti je sluaj i sa Novim zavjetom gdje stoji da (...) sve ima svoje vrijeme (...), vrijeme kada se ljubi, i vrijeme kada se mrzi; vrijeme rata i vrijeme mira. (Prop. 3,8) Na kraju moe se zakljuiti da sve religije, bez izuzetka, zagovaraju mir i nenasilje i da kao takve ne zasluuju etiketu nasilne a pogotovo teroristike. Onom kome sa sigurnou moemo pripisati takav epitet samo je i iskljuivo poinilac tog zlodjela jer mir i ljubav prema svim ivim biima karakteristika je svakog istinskog vjernika, bilo koje religije ili konfesije.Biljeke:

Posebno u vrijeme krstakih ratova kada je vladalo pravilo cuius regio, elius religio, lat. ije podruje, njegova vjera. (...) ako neko ubije nekoga ko nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne ini kao da je sve ljude poubijao (...) (Kur`an V, 32), a u vezi sa samoubistvom u Kur`anu stoji: (...) i sami sebe ne ubijajte (...) (Kur`an 4, 29)Muslimani se pozdravljaju rijeima selam alejkum, neka je na tebe mir, jevreji se pozdravljaju rijeju alom to znai mir, sklad, spokoj, franjevaki i drugi katoliki pokreti u svijetu imaju pozdrave koji veinom sadre rije mir.Daini (sljedbenici dainizma) idu do te mjere da se ne bave poslovima u kojim postoji mogunost da unite ivot crva ili insekta. Ne bave se ak ni obradom drveta i metala jer im, kako vjeruju, nanose bol.Doputa se odbrana onima koje drugi napadnu zato to im se nasilje ini (...) (Kur`an XXII, 39)