TJEDNIK ZA ODGOJ I OBRAZOVANJE ISSN 0037 - 6531

UDK 37 (05)’’530.1’’

Broj 41-42

DONACIJA UDŽBENIKA

HRVATIMA U VOJVODINI

Vrijedan darhrvatskoj djeci i školama

- KAKO DO RODNOISPRAVNIH NORMI

Biti muško NE znači bitiagresivan i ohol!

Ususret BoæiÊu

posebanprilog

Jaslice - skupni rad učenika OŠ Marije Jurić Zagorke iz Zagreba, učiteljica Mirjana Sever

SljedeÊi broj ©kolskih novina izlazi 12. sijeËnja 2010.

2

UVODNIKpiše Marijan Šimeg marijan.simeg@skolskenovine.hr

Puno se toga moralo dogoditi - da netragom nesta-ne bivši premijer, da priznamo da nas trese gospodar-

javnim poduzećima u kojima su glavne zvijezde korum--

vaju kao osobne bankomate - dakle, trebalo nam je uistinu puno toga da sami sebi priznamo da je nešto trulo u -

-vosuđe imaju sve više posla, a osim

progona o kojima svakodnevno slu-šamo u informativnim emisijama na

-

Radi se, naime, o projektu na-zvanom koji za-

-

,

Projekt se provodi u većim gradovima na prigodnim

-

ispita na fakultetima, o tome zašto je veća zatvorska -

N-

-

-

-

oramo se na tragu takvog razmišljanja zapitati što radimo u školama i na fakultetima u kojima, kako

bolo-nje

i kako je u(ne)ređena ekonomija, i kako su razmišljali

ne samo odgojem nego i kroz gene, kroz onu tako jednostavnu, a ipak jedinstvenu i najzamršeniju C-G-

-

leševa?

--

P. S.

puno bolja od ove godine, da se dobro odmorite i da

nova!

NAKLADNIK

DIREKTOR

GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK

UREDNIŠTVO

r)

GRAFIČKI UREDNIK Nenad Pejušković

TAJNIŠTVO REDAKCIJE

RAČUNOVODSTVO, PRETPLATA ( r) i OGLAŠAVANJE

ŽIRO RAČUN

DEVIZNI RAČUN

TISKARA

CIJENA

CIJENA OGLAŠAVANJA

IZ SADRŽAJA

Blagdansko darivanje i odgojno-obrazovna praksaDJEČJA RADOST U BRADATOG SIJEDOGDJEDA Str. 7

EkologijaZEMLJA JE IZVRSNOPREMLJENA ZA ŽIVOT, ALI... Str. 9

Projektna nastavaPROTRČI ISPOD DUGEStr. 10

SAD - Obrazovanje djece s teškoćama u razvojuAKADEMIJA ZA MALE AUTISTE Str- 14

110 godina OŠ Trnjanska, ZagrebMALA ŠKOLA VELIKOG ENTUZIJAZMA Str. 21-22

PODCRTANO

GOVOR STATISTIKE

Mudrost upravo znači obnavljati pamet, ali ne na način kvantitativnog povećanaj znanja, nego na način kvalitativne kritike gomile nepovezanih znanja. Da nam ljudski život ne bi

iščezao i ugušio se u ludostima, pomaže mudrost, koja obnavlja pamet kako bismo spoznali gdje smo pogriješili. Pomaže na srediti silno znanje.

Dr. sc. Tonči Matulić, bioetičar i profesor moralne teologijeVijenac, br. 412-413, 17. prosinca 2009.

Kako biti pošteni, kako biti ljudi...

3aktualno

JO© JEDAN TJEDAN

2009.Što tjedan? Još jedna godina, za koji dan. I dok se

pomalo zagrijavamo da, 2009. ispratimo zauvijek, red je (i običaj) da se prisjetimo što nam je ona ne u prošlom, nego u pedesetak svojih (i naših) tjeda-na donijela, da ne kažemo ostavila, jasno ‡ ovdje, u obrazovanju. Ili da vidimo što nije donijela, a očeki-vali smo da bi mogla donijeti.

Prije skoro godinu dana ovdje smo procijenili: u 2009. održavanje sustava i uvođenje promjena koje njegovo funkcioniranje poboljšavaju a koje ne zahtijevaju znatnija ulaganje ‡ to će zasigurno biti glavna zadaća odgovornih na svim razinama obra-zovne vertikale. Jest, sustav se održao pa bi zbog toga bar donekle, hajde, mogli biti zadovoljni. Jer, prisjetimo se, bilo je situacija koje su prijetile i blo-kiranjem sustava (najave masovnih štrajkova, pro-svjedi studenata, udžbenički kaos, drastično reza-nje proračunski sredstava…). Preživjeli jesmo, jer smo i gore preživjeli, no još ne znam kakve će posljedice to imati dogodine.

Ono zbog čega ni slučajno ne možemo biti zado-voljni iznevjerena su očekivanja glede poboljšava-nja sustava. Ruku na srce, prsti jedne ruke skoro su dovoljni da se nabroji što je dobro učinjeno, ili barem započeto. Recimo: provedba probne držav-ne mature i pristanak visokoškolskih ustanova da priznaju rezultate DM, rad na Hrvatskom kvalifika-cijskom okviru, inicijativa za ustavno normiranje produženja općeg i obveznog obrazovanja, poraslo zanimanje poslodavaca za pitanja kvalitete izobraz-be te objava radne verzije Nacionalnog okvirnog kurikula. Na nižim razinama, u županijama, općina-ma i gradovima, dakako i u pojedinim obrazovnim ustanovama, bilo je zasigurno svijetlih primjera za pamćenje, no ipak je premalo onih koji će s pono-som reći da su u 2009. postigli ono što u obrazova-nju nikad nisu i da im je zbog toga ova godina povijesna u pozitivnom smislu.

Na nacionalnoj razini propustili smo priliku da postignemo nacionalnu suglasnost o okvirnom kurikulu, u prvom redu stoga što su u raspravama o njemu bili najglasniji i isključivi oni kojima suvremena pedagogija nije struka, a školu poznaju iz davnih dana vlastitoga školovanja, duboko u prošlom stoljeću. A upravo je NOK bio prilika da u Hrvatskoj konačno imamo definirane ciljeve obrazovanja te da, njim sukladno, počnemo refor-mirati obrazovne podsustave, od normativne razi-ne i svekolike infrastrukture do svakodnevne prakse. S tim u vezi, a zbog podcijenjenosti odga-jateljske/učiteljske/nastavničke struke i neposto-janja dugoročnih planova poticanja njihova obra-zovanja i osposobljavanja, ne bismo se trebali čuditi bude li u zbornicama, dogodine i sljedećih godina, sve više umirovljenih prosvjetnih djelatni-ka, odnosno poraste li tzv. nestručno zastupljena nastava.

Nije nam, u ove dane, do pesimističkih slutnji, no ‡ zbog ozbiljnosti vlastite i okrutnosti zbilje koja bi raznim redukcijama obrazovanje (pro)tjerala u socijalu, te radi nacionalne odgovornosti i javnog dobra ‡ moramo ozbiljno shvatiti poruke/pouke što su nam ih ostavila zbivanja kojima smo svjedočili, u ŠN također: porast nasilja među mladima, njihova nezainteresiranost za postojeće (zastarjele) nastav-ne sadržaje i metode učenja i poučavanja, sve veće nezadovoljstvo ili rezignacija u nastavničkim redo-vima i sve snažnije prijetnje čelnika prosvjetnih sindikata da ovako više ne ide, pa studentski pro-svjedi… Dosta, i previše. Da glava zaboli, a buduć-nost izgleda sumorno, čak i kad ne spominjemo recesiju i sve što nam ona nosi.

Vedriju stranu sutrašnjice nude nam predsjednič-ki kandidati; čak se nekima i nasmijati možemo gledajući ih i slušajući kad govore neistine ili čak ‡ da oprostite - lažu. Kao da ljudi, pa i mi u obrazova-nju ne pamtimo što nam se sve, još prošle godine, obećavalo i u što nas se uvjeravalo. Hrvatska nije postala regionalni lider u obrazovanju; sredstva za obrazovanje nisu se dvostruko povećala, a približ-no je isti (ili čak manji) udio sredstava za obrazova-nje iz javnih rashoda; tzv. besplatno obrazovanje ostavljeno je za neka bolja vremena, o udžbenicima da ne govorimo…

Što ostaje? Naizgled utjeha, ali važna: ne izgubiti nadu da će svijest o važnosti obrazovanja i u nas prevladati kad-tad, a time i pobijediti svi koji su u njega uključeni i kojima je do kvalitetnog obrazova-nja stalo.

Patetično? A što nam drugo u ove dane preostaje osim nade? I vjere u Čovjeka. Sretnog, obrazovanog i pametnog čovjeka. Buduće ljude, ljubav i novi humanizam.

A. Jelin

SVEU»ILI©TE U ZAGREBU

ZAGREB

Povećajte izdvajanje za obrazovanje!

Korupcija je najveća zvijezda u Hrvatskoj!

Akademska zajednica traži izdvajanje finan-ciranja iz Zakona o sveučilištima, a mini-star Fuchs poručuje - neka oni brinu o svojim nadležnostima, mi ćemo o svojim

Senat zagrebačkoga sveu-čilišta na prošlotjednoj je sjednici razmatrao Prijedlog

načela za studiranje bez ško-larina, u kontekstu smanjenih proračunskih sredstava za obra-zovanje u idućoj školskoj godini i jednoglasno zaključio da bi sus-tav besplatnog obrazovanja - zbog kojeg su bili blokirani fakulteti, a što je resorni ministar Fuchs obećao za sve redovne studente iduće akademske godine - bio moguć tek kada bi Hrvatska zais-ta postala zemlja znanja i počela izdvajati dovoljno sredstava, više nego sada, za školstvo.

Prorektorica Ksenija Turković kazala je da načelno Sveučilište u Zagrebu podržava školovanje bez školarina, što je iznimno važno pravo. No, to je moguće

jedino uz više namjenskog novca iz proračuna:

- Država koja skrbi za svoju budućnost trebala bi smoći snage da prestrukturira svoj proračun, tako da se više novca izdvaja za obrazovanje. Osobito kada se zna da je Hrvatska sada među europskim zemljama koje naj-manje izdvajaju za obrazovanje, poručila je Turković. Smatra da se odluke o financiranju ne bi smjele donositi na prečac i pod političkim pritiskom, već na temelju sveobuhvatne analize i modela, a kako se ne bi ugrozila kvaliteta visokoškolskog obrazo-vanja i konkurentnost na među-narodnoj razini.

Rektor Aleksa Bjeliš je ista-knuo da je za održavanje kvalite-te studija nužno razraditi kriteri-je uspješnosti za način student-ske participacije. Za razliku od ministra Fuchsa, koji je rekao da će svi redoviti brucoši biti upisa-ni besplatno pa kasnije eventual-no participirati prema osvojenim ECTS bodovima, Bjeliš ističe da je kod odluke o participaciji nužno uzeti u obzir dva kriterija:

- Članovi Senata drže da nije važno samo uzeti u obzir prola-znost mjerenu kroz ECTS bodo-ve, nego je svakako potrebno uzeti u obzir i uspješnost, mjere-

no kroz ocjene.Bjeliš posebno očekuje da

MZOŠ određenije razmotri kako ući u sustav bez školarina, s obzirom na smanjenje sredstava za Sveučilište u proračunu za 2010. godinu. Senat smatra da se ne bi trebao donijeti samo Zakon o školarinama, već i zakon koji bi obuhvatio pitanje cjelokupnog studentskog standarda, te traži da pitanje financija bude izdvoje-no iz Zakona o sveučilištima.

S druge strane, za ministra Fuchsa njegovo obećanje stu-dentima prosvjednicima nije upitno. Kazao je kako će se taj način financiranja provesti, da je proračun definiran i kako se zna gdje se može osigurati potreban novac kako bi svi redoviti stu-denti “startali s jednakih pola-znih pozicija”, a zatim se tijekom školovanja dokazivali. Na sveu-čilištima je da slože nastavne planove i programe te donesu kriterije koliko je nekome potrebno ECTS bodova kako bi uspješno nastavio studiranje.

- Neka oni brinu o svojim pro-blemima, a mi ćemo o onima što je u našoj nadležnosti, kazao je Fuchs.

Netko drumom, dakle, netko šumom.

B. Nađ

Prirodoslovna škola Vladimira Preloga u Zagrebu bila je prošlog tjedna domaćinom

edukativnog Antikorupcijskog sata, na kojem su srednjoškolci upoznati s problemom korupcije i štetom koju ona donosi društvu, a mogli su postavljati i pitanja prestavnicima policije, pravosuđa i nevladinih udruga. Korupcija je danas najveća zvijezda hrvatskog društva, jer se na naslovnicama novina i u udarnima minutama dnevnika pojavljuje više od Severine, TBF-a i svih drugih medi-jskih zvijezdica zajedno, rečeno je u uvodu.

Antikorupcijski sat organizirali su Ministarstvo znanosti, obrazo-vanja i športa i Ministarstvo pravo-suđa u sklopu antikorupcijske kampanje Korupcija - to nisam ja,pokrenute radi širenja svijesti o štetnosti korupcije i afirmacije nulte stope tolerancije na korupci-ju, a slične radionice organiziraju se u srednjim školama svih većih hrvatskih gradova.

Okupljenim srednjoškolcima u sportskoj dvorani obratio se mini-star znanosti Radovan Fuchs, govoreći o važnosti projekta držav-ne mature.

- Jedan je od segmenata projekta državne mature i antikorupcijska borba, kako bi se smanjile i sprije-čile pojave upisivanja na fakultete i pomoću veza te davanja mita.

Nažalost, takvi su se slučajevi rani-jih godina događali - priznao je Fuchs, valjda poučen negativnim iskustvom antikoruptivne akcije Indeks, koja je dobro uzdrmala zagrebačko sveučilište i čitavu akademsku zajednicu.

Srednjoškolci su pitanja postav-ljali i ministru pravosuđa Ivanu Šimonoviću, koji je objasnio da je korupcija zlouporaba vlasti i ovla-sti s kojom se treba najenergičnije obračunati. Istaknuo je da mladi u tom obračunu, svojom beskom-promisnošću, imaju posebnu ulogu. Naglasio je da korupciju koristi jedan posto društva, a od nje štetu ima 99 posto društva. Štete koje društvo trpi zbog korup-cije su i materijalne i moralne.

- Materijalne zato što nitko od

stranih ulagača ne želi investirati svoj novac u društvo gdje vlada i hara korupcija, a moralne zato što pada autoritet svih oblika vlasti i ovlasti. Nisu svi koji se bave držav-nim poslom korumpirani, no oni koji jesu, jasno je što treba s njima - strpati ih iza rešetaka, poručio je ministar Šimonović.

Srednjoškolce je ipak od svih gostiju najviše oduševio nastup rap-hiphop skupine Connect, koji su među ostalim zapjevali i naslov-nu temu antikorupcijske kampa-nje To nisam ja. “Svi mi znamo onu staru, ruka ruku mije, ispada da smo janje, koje s vukom vodu pije, pa da kažem sve o tome, dosta ne bi bila pjesma, neki traže krivca, svatko ima svog maestra...“

B. Nađ

Senat podupire ukidanje školarine, ali...

Antikorupcijski sat u Prirodoslovnoj školi Vladimira Preloga

aktualno4

Valja ponoviti: ustavna je obveza Republike Hrvatske da skrbi o dijelovima hrvatskog

naroda u drugim državama, a ta skrb, potpora i pomoć tim je potrebnija i dragocjenija ukoli-ko Hrvati u inozemstvu ne mogu na zadovoljavajući način ostvariti svoja, manjinska prava. Kad je riječ o obrazov-nim pravima i školstvu na materinskom jeziku, tako je u Vojvodini, gdje bez pomoći iz Hrvatske zasad, čini se, nema izgleda da se loša situacija pro-mijeni nabolje te da se hrvat-ska nastava osnaži.

Za razliku od prošlih nekoli-ko godina, unatoč obvezi, Ministarstvo znanosti, obrazo-vanja i športa ove godine nije pravodobno učinilo sve što je potrebno da bi hrvatska djeca u Republici Srbiji navrijeme dobila hrvatske udžbenike. Kako taj problem nije razrije-šen ni do početka prosinca, Školska knjiga odlučila je Hrvatskom nacionalnom vije-ću darovati, za hrvatsku djecu u Vojvodini, vrijednu donaciju - udžbenike za sve razrede osnovne i srednje škole. Ta donacija, u vrijednosti većoj od 50.000 eura, uručena je 16. prosinca u Subotici, na sveča-nosti kojoj su prisustvovali čel-nici Hrvatskog nacionalnog vijeća (HNV) i grada Subotice, ravnatelji i učitelji škola s hrvatskom nastavom te pred-stavnici Školske knjige iz Zagreba.

Loši uvjeti, malo učenika u hrvatskoj nastavi

- Nakon gubitka statusa kon-stitutivnog naroda, Hrvati su ovdje mlada manjinska nacio-nalna zajednica, bez izgrađene infrastrukture, sa školstvom koje je krenulo prije nekoliko godina pa sada prva generacija učenika završava osnovnoš-kolsku hrvatsku nastavu. Prostor u kojem živimo često nema osjećaja, volje ili želje da pozitivno pristupi rješavanju problema s kojima se susreće-mo kad je obrazovanje posrije-di. Nismo time zadovoljni, ni mi u Vijeću, ni ravnatelji škola i nastavnici, ni djeca i njihovi roditelji, kaže Branko Horvat, predsjednik Hrvatskog nacio-nalnog vijeća. Samo sedam do deset posto hrvatske djece na nastavi je u hrvatskim razredi-ma i taj bi postotak trebao biti znatno veći. U naporima i aktivnostima na tom putu, Hrvatsko nacionalno vijeće sa zadovoljstvom i zahvalnošću prihvaća donaciju Školske knjige, osobito cijeneći surad-nju koja s tim nakladnikom traje već nekoliko godina.

Iskreno zahvaljujući na toj suradnji i aktualnoj donaciji, Stanislava Stantić Prćić, člani-ca Izvršnog odbora Vijeća zadužena za obrazovanje i rav-nateljica Osnovne škole ”Matija Gubec” u Tavankutu, ističe da je od hrvatskih nakladnika dosad jedino Školska knjiga

prepoznala bit onoga što se s Hrvatima događa u Republici Srbiji te da su udžbenici i drugi oblici pomoći, osobito kad je riječ o stručnom usavršavanju nastavnika, važna osnova za

razvijanje i afirmaciju hrvatske nastave.

Dugogodišnja asimilacija čini svoje, pa su nam i zbog toga potrebni kvalitetni udžbe-nici i dobro osposobljeni

nastavnici, a upravo tome zna-čajno će pridonijeti ova dona-cija. Sad je naša obveza da pokažemo da će ona djelotvor-no zaživjeti, i nadamo se da uskoro ne će biti - kao sada -

četiristo, nego da će hrvatskom nastavom biti obuhvaćene četi-ri tisuće učenika Republici Srbiji te da bilo kakva raciona-lizacija neće zatvoriti naše škole - rekla je Stanislava Stantić Prčić.

Pao kamen sa srca- Kamen nam je pao s srca

kad smo saznali za ovu donaci-ju, jer je već prijetila opasnost da roditelji počnu odustajati od slanja djece na hrvatsku nastavu, što bi bila tragedija za ovdašnju hrvatsku nacionalnu manjinu - kaže savjetnica u Generalnom konzulatu Repu-blike Hrvatske u Subotici Vesna Njikoš Pečkaj. Uz nju i nekoliko ravnatelja vojvođan-skih škola, zahvalnost za dona-ciju izrazio je Pero Horvacki, zamjenik gradonačelnika Subo-tice, pozdravljajući goste iz Zagreba koji nisu došli praznih ruku.

- Kad pomislite da ste zabo-ravljeni, pogriješili ste jer duboko u njedrima ljudi iz Hrvatske suosjećaju s Hrvatima u Republici Srbiji, samo je pita-

nje jesmo li zbrojili energije, jesmo li dovoljno organizirani - i mi u Hrvatskoj, i vi ovdje - da suradnjom ostvarimo cilje-ve - rekao je u prigodnoj riječi Ante Žužul, direktor Školske knjige. Podsjetivši da je povod okupljanju donacija u kojoj su svi potrebni udžbenici, Žužul je naglasio da se time iskazuje nacionalna odgovornost Škol-ske knjige te da bi i to mogao biti još jedan poticaj za buduće osnaživanje djelotvorne komu-nikacije između hrvatskih i srbijanskih institucija, s ciljem dosizanja visokih standarda kad je u pitanju manjinsko školstvo i suradnja na tom planu. Što se Školske knjige tiče, ona će i nadalje u tom smislu djelovati osnažujući nacionalnu kulturu i dajući svoj prinos skrbi za Hrvate u inozemstvu.

Svečanost u prostorijama Hrvatskog nacionalnog vijeća završena je najavom da ”već od sutra” počinje dostava hrvatskih udžbenika školama i svim učenicima hrvatske nasta-ve u Vojvodini.

Anđelko Jelin

HRVATI U VOJVODINI Donacija udžbenika Školske knjige

Vrijedan dar hrvatskoj djeci i školama

Kad je riječ o obrazovnim pravima i školstvu na materinskom jeziku, u Vojvo-dini, čini se, zasad nema izgleda da se loša situacija promijeni nabolje te da se hrvats-ka nastava osnaži bez pomoći iz Hrvatske

-ne koji ima mjerodavnost u

-zovanja na materinskom jezi-

-

jezika i po dva izborna siste-

U tijeku je kampanja da se što

--

Stanislava Stantić Prćić

Prije poËetka sastanka u prostorijama Hrvatskog nacionalnog vijeÊa

SimboliËnaprimopredajaudæbenikakoji su nakratko ispunili prostor jedne garaæe

55aktualno

Na koji se način adolescenti, toč-nije mladići nose s rodnim nor-rrmama i ustaljenom floskulom “budi muško“ te kako je ona

povezana s valom međuvršnjačkog nasi-lja pokušalo se doznati istraživanjemInicijative mladića za prevenciju rodno uvjetovanog nasilja u regiji provedenog u Hrvatskoj, BiH i Srbiji. Rezultati istra-živanja u Hrvatskoj pokazali su da je 73 posto srednjoškolaca ponizilo drugogmladića ili dječaka, 65 posto njih je uda-rilo rukom ili nogom drugog mladića ili dječaka, dok ih je 71 posto gurnulo dru-gog mladića ili dječaka.

Visoka stopa rodnog i vršnjačkog nasi-lja među srednjoškolcima u cijeloj regiji,pa i u Hrvatskoj, vrlo je zabrinjavajuća,a na alarmantnost situacije ukazuje i nedavno ubojstvo studenta Aleksandra Abramova u Rijeci, koji je baš kao iLuka Ritz u Zagrebu nasmrt pretučen tijekom bezazlenoga večernjeg izlaska. Stoga promoviranje rodno ravnopravnih i ispravnih normi, zdravih stilova života i nenasilnog ponašnja mladih više nemože čekati. Young Men Initiative (Inicijativa mladića) bavi se upravo time,akazao je Natko Gereš, koordinator

Hrvatske udruge za oboljele od HIV-a ikluba Budi muško Strojarsko-tehničkeškole Fausta Vrančića iz Zagreba:

- Mladići danas definiraju nasilje kao oblik ponašanja kojim se uz korištenjesile ostvaruje cilj. Najlakše je reći da je nasilje bezrazložno, nasumično divlja-nje. Time zapravo kažemo da nasilje čine oni, drugi, različiti, nesretni, proi -

blematični, bez cilja. Ali cilj stvara oko-lina. Mladi muškarci u njoj se moraju dokazati kao snažna bića. Na svakoga tko ne odgovara tom opisu gleda se kao na slabog, nedostojnoga muškog roda, i to učimo cijeli život - budi muško. A ponašanje kojim se taj cilj ostvaruje nei-zostavno uključuje nasilje.

Mladi urbani šovinistiMladići ispitani u Zagrebu priznaju da

prijatelji od njih očekuju da piju i rade glupe stvari, a većina ih tolerira nasiljeprema homoseksualcima. Nažalost, nelibe se ni nasilja spram suprotnog spola.Njih 24 posto uvrijedilo je ili ponizilo svoju djevojku ili neku drugu ženu, a četiri posto ošamarilo je djevojku te radilo pritisak na djevojku da ima seksu-alne odnose, iako ona to nije željela.

Nasilje nad djevojkama i ženama tije-kom posljednja tri mjeseca također je,

po riječima Martine Prpić s Instituta za društvena istraživanja, zabrinjavajuće.Prema istraživanju Inicijative mladića,71 posto mladića slaže se da muškaracodlučuje kada i kako imati seksualne odnose, 74 posto ispitanika uvjereno jeda je muškarcima seks potrebniji nego ženama, a čak 41 posto smatra da posto-je situacije kada žena zaslužuje dobiti šamar. Kod naših su adolescenata pri-sutne i druge rodne zablude, zbog odgo-ja koji ih od malih nogu uvjerava da “moraju biti pravi muškarci“. Tako 69 posto ispitanika smatra da je mijenjanje pelena, kupanje i hranjenje djece isklju-čivo obveza majke, 47 posto smatra da je muškarcu potrebna druga žena iakose dobro slaže sa svojom suprugom, a zastrašujući je podatak kako je 95 posto mladića izjavilo da im se “gadi kada vide muškarca koji se ponaša kao žena“?!

Jedan je nastavnik tijekom istraživa-nja kazao da su današnja djeca zaintere-sirana samo za novac, alkohol i ljubav, a očit je nedostatak motiviranosti i zainte-resiranosti za rad. Također, mladići sesuočavaju s pritiskom vršnjaka da posta-nu spolno aktivni i konzumiraju alkohol i droge.

Seksualno obrazovanjeuvesti u škole

Nasilno ponašanje često je posljedica drugog tipa rizičnog ponašanja, odno-sno konzumiranja alkohola i droga. A dobna granica prvoga konzumiranja droga se pomiče i sada je ona oko 14.godine. Veliki postotak mladih pije ičesto se napiju, a o svemu tome roditeljimalo znaju. Glavni je povod za konzu-maciju droga znatiželja u 26 posto, utje-caj vršnjaka i partnera u 21 posto ili zabava 12 posto.

Neki obrazovnici djelatnici upozora-vaju da su pušenje i konzumiranje alko-hola zapravo mnogo veći problem od droge i predstavljaju daleko veći rizik za zdravlje adolescenata, jer mladići i dje-vojke pušenje uopće ne smatraju ovi-snošću. No, nama je najzanimljivije što većina ispitanih školskih predstavnika i nastavnika od Inicijative mladića smatra da je seksualno obrazovanje u školama nužno, jer je nerealno očekivati od uče-nika da apstiniraju od seksualnih aktiv-nosti, ciljajući pritom očito na konzerva-tivan program udruge Grozd. Podsjetimo, suprotan njemu bio je program Foruma za slobodu odgoja. Nažalost, odugovla-čenjem i intervencijama Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa ni jedanni drugi nisu zaživjeli u hrvatskim škola-ma.

A polovica ispitanih srednjoškolaca imala je neko seksualno iskustvo, seksu-alne su aktivnosti započeli s oko 14 godina, dok samo 49 posto redovitokoristi kondom prilikom seksualnog odnosa.

Branko Nađ

MLADIĆI I NASILJE Kako do rodno ispravnih normi

Đurđa Adlešić,potpredsjednica Vlade

-

-

Natko Gereš, koordinator Hrvatske udruge za oboljele od HIV-a

-

Biti muško NE znači biti

agresivan i ohol! Gotovo polovica mladića

smatra da postoje situ-acije kada žena zaslužuje dobiti šamar, a njih 71 posto slaže se da muškarac odlučuje kada i kako imati seksualne odnose. Priznaju da pri-jatelji od njih očekuju da piju i rade glupe stvari, odgajani su od malena da “budu muškarci“, a većina tolerira nasilje prema homoseksualcima

6 aktualno

--

--

-

Povodom obilježavanja pola stoljeća održavanja nastave tehničke kulture u hrvatskim

osnovnim školama, valja se pods-jetiti i na izdavačku djelatnost Hrvatske zajednice tehničke kulture, koja je uvelike olakšaka provođenje nastave. Tako je tijekom protekle 43 godine Izdavački odjel Narodne teh-nike Hrvatske (1946. - 1992.) i Hrvatske zajednice tehničke kulture (1992. nadalje) sa svojom izdavačko-nakladničkom djelatnoš-ću postao svojevrsna enciklopedija što amater-skog, što profesionalnog, što osnovnog što naprednog znanja i vještina u raznovrsnim djelatnosti-ma tehničke kulture. - Ukupnim opu-som izdanja, udžbenika, priručnika i vježbi i ranih zadataka dali smo nemjerljiv doprinos, prije svega, izvannastavnim i izvanškolskim aktivnostima tisućama mladih koji-ma je tehnika bila, i jest, ne samo zanimacija, nego i životni poziv, kazao je Ivan Lučić, glavni urednik časopisa Tehnička kultura.

U prvih dvadeset godina Narodna tehnika Hrvatske poticala je izdava-nje popularne znanstveno-tehničke literature raznih nakladničkih tvrtki (Školska knjiga, Mladost, Naprijed), odnosno osnivanje svojih izdavačkih poduzeća (Tehnička knjiga, Epoha i Zavod za tehničku kulturu Hrvatske). Međutim, kako takva izdanja nisu profitabilna, a i teško je naći autore, u Hrvatskoj se sve više osjećao manjak takve literature, posebice za brojne tehničke amatere. Stoga je Narodna tehnika Hrvatske 1. rujna 1966. osnovala Izdavački odjel, koji je preuzeo brigu o cjelokupnom

nakladništvu i počeo izdavati publi-kacije koje su promicale tehničku kulturu među širokim pučanstvom.

Časopis ABC TehnikePrvi zadatak Odjela bio je nasta-

vak izdavanja časopisa ABC tehnike (koji je bio pred ukidanjem), čija je naklada nakon samo godinu dana dosegnula 50.000 primjerka po broju. To je bio poticaj da se nakladništvo proširi i na knjige - priručnike za sve amaterske tehničke djelatnosti te da se izdaju prvi udžbenici za predmet Tehnički odgoj u našim školama.

Od rujna 1957. do prosinca 2009. godine izdano je 530 brojeva časopi-sa u gotovo 10 milijuna primjeraka na više od 25 tisuća stranica.

U proteklih pet desetljeća na stra-nicama tog časopisa javljala su se istaknuta pera naše znanosti i tehni-ke, priznati znanstvenici, pedagozi i inženjeri, ali i amateri koji su poka-zali ili pokazuju zanimanje za samo-gradnju, modelarstvo i druge tehnič-ke djelatnosti. Posebno je vrijedno da su mnogi nekadašnji mladi čitate-lji časopisa ABC tehnike danas ista-knuti stručnjaci tehničkih znanosti, prosvjete i gospodarstva, a uredniš-tvu su najdraži prilozi suradnika koji su danas doktori znanosti i sveučiliš-ni profesori, a prije dvadesetak su godina kao mladi tehničari ili stu-denti prve radove objavili upravo u časopisu ABC tehnike.

Stručna literatura za nastavnike i učenike

Popularna znanstveno-tehnička biblioteka obuhvatila je u prvih pet-naest godina rada Izdavačkog odjela više od trideset naslova u devedese-tak izdanja (tri na engleskom jeziku) u ukupnoj nakladi od gotovo milijun primjeraka. Te publikacije bile su temeljna literatura za radioamatere, fotoamatere, filmske i videoamate-re, ronioce, modelare svih vrsta, informatičare i druge članove ama-terskih tehničkih udruga.

Nakon izdavanja prvih udžbenika za nastavu tehničkog odgoja u osnovnim školama i metodike tog predmeta, prvih i u Europi, počelo se krajem šezdesetih godina prošlog stoljeća izdavati Vježbe i radne zadatke za praktičnu nastavu tehnič-ke kulture i izvannastavne i izvanš-kolske tehničke djelatnosti u osnov-nim školama od petog do osmog razreda. Tijekom tridesetak godina tim se priručnicima služilo više od

dvije trećine učenika viših razreda hrvatskih osnovnih škola, pa je uku-pna naklada njihovih 100 izdanja bila veća od četiri i pol milijuna pri-mjeraka.

Prije osamnaest godina pokrenuta je Mala tehnička knjižnica u kojoj se objavljuju životopisi najznačajnijih hrvatskih izumitelja i tehničkih znan-stvenika, kao i pregledi razvitka teh-ničkih znanosti (i gospodarstva) u nas.

Tijekom cijelog razdoblja neovi-sne Hrvatske Izdavački je odjel Hrvatske zajednice tehničke kulture objavio zajednička izdanja popular-no-tehničkog sadržaja i pretiske nekoliko starih vrijednih hrvatskih tehničkih knjiga s drugim nakladni-cima (Matica hrvatska, Tehnički muzej), a bio je pokretač i organiza-tor okupljanja znanstveno-tehničkih novinara u poseban zbor pri Hrvatskom novinarskom društvu.

Izdavački je odjel sve 43 godine bio nakladnik glasila Narodne tehni-ke Hrvatske i Hrvatske zajednice tehničke kulture (Tehnika narodu, Glasnik Narodne tehnike, Tehnička kultura i povremeno još neka), kojih je objavljeno 400 brojeva u više od milijun primjeraka. Značajan dio aktivnosti bila je i pomoć svim naci-onalnim savezima tehničke kulture i brojnim županijskim i gradskim zajednicama tehničke kulture u pri-premi njihovih publikacija - katalo-ga, priručnika, monografija i časopi-sa. Danas izdavačka djelatnost Hrvatske zajednice tehničke kulture dijeli sudbinu cjelokupnog izdavaš-tva u Republici Hrvatskoj, bolje rečeno sudbinu nastavnog predmeta tehnička kultura u našem osnovnoš-kolskom obrazovnom sustavu. Smanjenjem satnice i ukidanjem školskih radionica nema više potre-be ni za takvim izdanjima, pa je i broj prodanih primjeraka časopisa ABC tehnike pao na gotovo simbo-ličnu brojku, a ista sudbina je zade-sila i priručnike za sve djelatnosti tehničke kulture.

Velik doprinos razvoju nastave TK

- Izdavačko-nakladnička djelat-nost u najboljim vremenima iznosi-la više je od dva posto izdavačke djelatnosti u bivšoj državi, a uku-pno je objavljeno više od 1500 izda-nja u ukupnoj nakladi većoj od 18 milijuna primjeraka zaslugom goto-vo tisuću vanjskih suradnika - auto-ra i u prosjeku četiri do pet profe-sionalno zaposlenih djelatnika, zaključuje Lučić. Dan je velik doprinos razvoju nastave tehničke kulture i organiziranim tehničkim aktivnostima učenika u školama i organizacija Narodne tehnike, kao i u slobodnom vremenu mladih. Tako časopis ABC tehnike već više od pola stoljeća (od 1957. godine) redovno izlazi iz tiska, prvi udžbe-nici su tiskani u Zavodu za tehnič-ku kulturu prije 45 godina, radni priručnici za učenike (Zbirke i Vježbe i radni zadaci) tiskani su od 1968. do 1998. godine. A zatim je Izdavački odjel HZTK tiskao i prve priručnike za izbornu nastavu teh-ničke kulture.

Priredio B. Nađ

IZDAVA©TVO Hrvatska zajednica tehniËke kulture

Čak 1500 izdanja u 18 milijuna primjeraka

Nove stipendije za riječke studente i učenike

--

kom ugovor o stipendiranju za ovu školsku go-

-

-

je Rijeka i u ovim teškim vremenima prepoznala prioritete, a to su ulaganje u izvrsnost, kvalitetu i znanje te i dalje dodjeljuje isti broj stipendija

-

uvijek preispituju svoje znanje, jer bez takvog

Drvne konstrukcije za dječje vrtiće

-

-

projektima koriste drvo, koje kao ekološka si-

-

Folding Gorda-ne Golik i

Otvoren još jedan vrtić u Splitu

-

-

-

--

--

Učenici zajedno kroz život

, u kojem je ak-

--

-

zajedno kroz vrijeme-

-

-I. B. )

UKRATKO

Ivan Lučić, glavni urednik časopisa Tehnička kultura

7aktualno

Djed Božićnjak, sveti Nikola ili Djed Mraz, svejedno kako se zvao, jedna je od najljepših

čarolija koje djeca upoznaju u svojoj ranoj dobi. Bradati sijedi djed, obučen u crveno, s vre-ćom poklona na leđima i osam sobova upregnutih u nebeske saonice slika je koja se svakom djetetu, ali i odraslima, pojav-ljuje pred očima u ovo doba godine. Dani darivanja i radosti, osobito one dječje, susreću se na svakom koraku, od roditelj-skog doma, do vrtića, igraonica, radnih mjesta, ulice... To je vri-jeme kada čak i najozbiljniji pomalo prikoče i prepuste se uživanju. Djed Božićnjak, Djed Mraz ili sveti Nikola odista je jedna od stvari koja obilježi dje-tinjstvo svakoga od nas tko živi u krugu zapadne kulture i obi-čaja. Pozitivne i lijepe uspome-ne na Djedicu, Božić i cijelo blagdansko ozračje nose se cije-loga života, a onda ih ponavlja-mo sa svojom djecom, unucima i praunucima. Danas počesto, s pravom, imamo primjedbe na pretjeranu komercijalizaciju

cijele priče. Sve to, naravno, nosi i negativne aspekte, koji na sreću taj lijepi običaj ne mogu toliko narušiti. O samom činu darivanja i običajima koji se vežu uz Djeda Božićnjaka raz-govarali smo sa Zdenkom Đerđ, predavačicom lutkarstva i scen-ske kulture na Učiteljskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu podružnica Petrinja te umjet-ničkom voditeljicom i redatelji-com Lutkarskoga kazališta Za bregom.

Djed Božićnjak nespretna zamjena za Djeda Mraza

Na naš upit koliko djeci znači Djed Mraz, odnosno Djed Božićnjak i kako ga pericipira-ju, Zdenka Đerđ kaže, odrasli-ma, a djeci posebno, da se zna-čenje nekoga iščitava iz njegove potvrđene životne, djelatne oso-bitosti. Dalje pojašnjava prije-pore i zabune oko imena te isti-če:

- Djed Mraz je komunistička inačica crvenoga, reklamnog lika za Coca Colu - prvotnog imena Santa Nicolas, nastalog 1931. u SAD-u. Djed Božićnjak je pak nespretna zamjena za Djeda Mraza, što ukazuje na aktualnu kolektivnu svijest ute-meljenu više na reklamnim slo-ganima trgovačkih mreža nego na poštivanju i održavanju drev-nih običaja. Dakle, djeci ne treba govoriti ni o Djedu Mrazu ni o Djedu Božićnjaku nego o svetom Nikoli, rođenom u Maloj Aziji u 4. stoljeću, gdje je bio biskup u gradu Myri. O njegovu životu svjedoči nekoliko priča. Prema jednoj on pribavlja novac za miraz trima djevojkama kako bi se udale i odatle potiče njego-va veza s darivanjem. Druga ga priča vezuje uz djecu, prema kojoj je oživio troje netom umo-rene djece, a prema trećoj priči smirio je uznemireno more te tako spasio lađu na kojoj je putovao. Potonja priča učinila ga je zaštitnikom mornara i put-nika, i slavi se u gotovo svim krajevima Hrvatske. U europ-

skoj povijesti, osim svetoga Nikole, donositelj darova je i mali Isus, čije se rođenje tako-đer slavi u prosincu. Tako prosi-nac započinje s blagdanom sv. Nikole (6. prosinca), a završava rođenjem Isusa (25. prosinca). Između je razdoblje priprave za Božić, koje nazivamo advent ili došašće. Adventsko razdoblje karakteriziraju post, ispovijedi i duhovna obnova - navodi Đerđ.

Priče o čestitosti i dobroti

O tome koliko je djeci važan sveti Nikola ili mali Isus, a koli-ko samo darivanje Đerđ navo-di:

- Spomenute priče o životu i djelima svetoga Nikole ili priča o začeću, rođenju i životu malog Isusa priče su o čestitosti i dobroti koje potvrđuju aktual-nost i u našem vremenu. Naime, kroz dobra djela poznatih suvre-menika, pa i djece, vlastita dobra djela kao i kroz njihove dobre misli potiče se i stvara potreba i skrb za drugoga. Svakodnevno se nastoji, a ne samo u vrijeme božićnih blag-dana, poticati, održavati i živjeti čestitost i dobrotu. Darivanje je tada slijed životne vitalnosti i postaje činom razumijevanja, potrebe, radosti i zahvalnosti.

Na naš upit koliko komercija-lizacija negativno utječe na obi-čaj darivanja i svetoga Nikolu ili malog Isusa kao simbola dari-vanja te kako se ona reflektira na djecu, profesorica Đerđ kaže da se opetovanim nastojanjima na smislu i potrebi darivanja drugoga i skrbi za druge, pose-bice nemoćne i nejake, umanju-je značenje sve agresivnije, općeprisutne komercijalizacije običaja darivanja i božićnih, duhovnih blagdana.

- U tome je golema uloga obi-teljske zajednice i njezina kultu-rološkoga nasljeđa koje ona doista živi, formalno održava ili nanovo stvara - često vođeno komercijalnim, materijalnim prestižem. Tako su i djeca nosi-telji, pronositelji obiteljske nje-govane duhovnosti i kulture ili materijalnog profita, novokom-ponirane uspješnosti.

Bez komercijalizacije u dječjim vrtićima

Naša sugovornica ističe da je Dječji vrtić prva organizirana cjelina društvene zajednice ute-meljena na jasnim etičkim i estetskim načelima.

- Poput obiteljske zajednice, dječji vrtić živi i stvara naslije-đenu kulturu naroda - države kojima pripada. Zbog toga je neprihvatljiv bilo kakav oblik komercijalizma u dječjem vrti-ću, a možebitna njegova prisut-nost u vrijeme vjerskih, posebi-ce božićnih blagdana pretvara se u samodopadni, agresivni kič.

Profesorica Đerđ navodi da čin darivanja simbolizira među-sobnu povezanost, upućenost. Ispunjava zadovoljstvom i onoga koji daruje i onoga koji prima te još više zbližava člano-ve uže i šire obitelji te odgojnu, vrtićku zajednicu.

- Darivanje treba biti istinsko uživanje, ne samo za onoga koji dar prima nego i za onoga koji daruje. Sastavljanje popisa osoba i darova kojima ih se želi darovati prvi je korak u toj inte-rakciji. Proširi li se taj popis s nepoznatim, nemoćnim od pomoći drugih ovisnim osoba-ma darivanje može postati snaž-na duševna poveznica bližnjih i onih koji darivanjem postaju bliži.

Profesorica Đerđ smatra kako su za najmlađe božićni blagdani mogućnost za pravu svetkovinu darivanja. Njihova se posebnost očituje u duljim pripremama i višetjednom trajanju. Naglašena osobna duševnost i duhovnost očituje se u empatiji za drugog, u sreći i zadovoljstvu dijeljena, ne samo iz milosrđa nego potre-be i svijesti bivanja s drugim ili u drugom. Zbog toga su drago-cjeni darovi i lijepe, izabrane ili pak stvorene posebne riječi i misli koje upućujemo drugom, pjesme i priče, crteži i slike koje za drugog dijete može samo nacrtati i naslikati te s dugom djecom podijeliti mnoštvo oda-branih postupaka, zapažanja i zajedničkoga komentiranja.

- Kazališna, posebno lutkar-ska umjetnost za najmlađe oso-bit je medij stalnog, svakodnev-nog darivanja usklađenih misli, osjećaja i radnji. Tako u najno-vijoj predstavi mojega kazališta Oči koje svijetle u mraku more iz svoje nutrine mačku lutalici daruje samodostatnu zlatnu ribicu da ga nahrani. Budući da je zlatna ribica upravo proguta-la biser da bude još sjajnija i bisernija, biserni se sjaj zadržao u mačjim očima te od tada mačke posvuda po svijetu imaju oči koje svijetle u mraku. Dakako, polazište za navedenu predstavu istoimena je priča poznate hrvatske književnice Melite Rundek - istaknula je Zdenka Đerđ način na koji obi-lježiti božićne blagdane i čin darivanja uz odgojno-obrazov-nu i poučnu komponentu.

I. B.

PRED©KOLSKI ODGOJ Blagdansko darivanje i odgojno--obrazovna praksa

Dječja radost uz bradatoga sijedog djeda

Profesorica Đerđ, po-jašnjavajući nejasnoće oko naziva Djeda Mraza odnosno Djeda Božićnja-ka, ističe da djeci ne treba govoriti ni o Djedu Mra-zu ni o Djedu Božićnjaku nego o svetom Nikoli, rođenom u Maloj Aziji u 4. stoljeću, gdje je bio biskup u gradu Myri

Darivatelj s mnogo imena

-

Marko: Djed Mraz nije trgovac

-

opušteni i u tome nema ništa loše, osim kada govorimo o tom pretjera-

-

Sjeverna i snježna zemlja Djeda Mraza

ljudi odve-zeni na kraj svijeta

-

-

Scena iz predstave Oči koje svijetle u mraku

aktualno88

Kako bi barem u ovom KKbožićnom vremenu pokazali KKda suosjećaju s ljudima koji KKsu u nevolji i na taj način i kod djece razvijali osjećaj za one koji nisu imali sreće roditi se zdravi ili su slabijeg imovinskog stanja, djelatnici Dječjeg vrtića Različak iz Zagreba organizira-aali su još jedan božićni sajam.

Prvi puta održan 2001. godine,sajmom se svake godine skupljaju sredstva u humanitarne svrhe, a posljednjih nekoliko godina (pa i s ovog sajma) prilozi će biti poslani na adresu Caritasove kuće za zbrinjava-aanje djece i odraslih osoba s tjelesnim i mentalnim oštećenjima Sv. Nikola Tavelić u Zagrebu.

Dosad su kroz godine skupljaneigračke i slikovnice koje su proda-vane na sajmu po vrlo popularnimcijenama, tako da to ispada više kaorazmjena. Organizirane su radioni-ce na kojima su roditelji sa svojomdjecom i odgajateljima izrađivaliukrase za bor, čestitke i razne drugeprigodne poklone, a sav prihod sbožićne predstave također je bio

pridodan prikupljenom novcu.- Iako nas je sve pogodila kriza, ni

ove godine nismo željeli odustati odnaše tradicije, nego smo malo pro-mijenili sadržaj sajma. Odgajateljisu zajedno s djecom čitav tjedanpekli božićne kolače, na božićnimdruženjima roditelja, djece i odgaja-telja kolači su upakirani i svakipaketić ukrašen lijepom božićnomporukom. Na sajmu ih prodajemopo deset kuna, skupili smo od rodi-

telja dječju odjeću, sortirali je iponudili za pet, deset i 15 kuna,kazala nam je ravnateljica vrtića Marica Milčec.

Tome će biti dodan i prihod odovogodišnje božićne predstave, pa ravnateljica očekuje da će ukupnobiti skupljeno oko 15 tisuća kuna,što će zasigurno uljepšati blagdaneštićenicima Caritasove kuće.

B. Nađ

Institut za razvoj obrazovanja pokrenuo je novurubriku na internetskoj stranici www.iro.hr koja će stručnoj i široj javnosti omogućiti kontinuiran

pristup najvažnijim informacijama iz područja visokog obrazovanja u Hrvatskoj i inozemstvu.Rubrika pod nazivom ”Javne politike visokog obrazo-vanja” omogućit će posjetiteljima da prate najnovijevijesti iz visokog obrazovanja u Hrvatskoj i inozem-stvu te da se dodatno educiraju o trendovima upodručju javnih politika visokog obrazovanja putempregleda najvažnijih dokumenata i izvješća vezanihza visoko obrazovanje. Rubrika sadrži i kolumnu pokrenutu s ciljem kontinuiranog informiranja javnosti o mišljenju hrvatskih stručnjaka i aktivista oaktualnim događanjima u visokom obrazovanju.

U sklopu nove rubrike ”Javne politike visokogobrazovanja” se nalazi i podrubrika ”Vijesti iz visokogobrazovanja”, koja će na naslovnici internetskih stra-

nica Instituta za razvoj obrazovanja, www.iro.hr, na tjednoj bazi informirati javnost o novostima iz hrvat-skih državnih institucija i visokih učilišta, o reakcija-ma medija i drugih institucija na događanja u viso-kom obrazovanju, o nadolazećim skupovima upodručju visokog obrazovanja u Hrvatskoj i inozem-stvu, kao i o najvažnijim vijestima iz Europske komi-sije i drugih međunarodnih institucija.

Osim vijesti, na istoj internetskoj stranici na jed-nom mjestu su okupljeni sažeci relevantnih zakona,strateških dokumenata i izvješća iz Hrvatske i ino-zemstva za tri ključne teme kojima se fokusirano baviInstitut za razvoj obrazovanja: pristup visokom obra-zovanju/pravo na obrazovanje, akademska mobilno-sti te povezivanje visokog obrazovanja i tržišta rada.Pokretanje rubrike ”Javne politike visokog obrazova-nja” omogućeno je financijskom potporom Nacionalnezaklade za razvoj civilnoga društva. (R.I.)

Žele nas slušati

Za nama je još jedan Mjesec borbe protiv ovisnosti osmišljen kao poruka koja nas usmjerava da otvorimovrata novim, zdravijim životnim izborima i odlukama.Takav apel naročito je koristan za nas mlade što se u tur-rrbulentnom razdoblju svoga odrastanja susrećemo s broj-nim krivim porukama koje nas zatrpavaju s raznih strana i s lakoćom nas odvode na krivi životni put. U vrtlogu svakodnevnih problema, zahtjeva, očekivanja, sugestija,raznoraznih utjecaja gotovo se nemoguće snaći, a još teže svrstati sebe u okvir svakodnevice i shvatiti za što se uživotu želimo boriti. Još ako tome pribrojimo ponekoneizbježno razočaranje, posrtanje ili poraz, začas se nađe-mo na rubu ponora koji život znači.

U tim trenucima kada nam je najteže, često moramodonositi za nas ključne i teške odluke. Zadržati se na rubu, prihvatiti podršku bliske osobe, oduprijeti se pozi-vu koji dopire odozdo ili se jednostavno okrenuti, odlukesu koje nam pružaju mogućnost novog izbora. Takvi suzavršeci idilični, prikaz onoga što je bajno, najlakše ih jeobjasniti, na njih je najlakše upućivati, ali život nije film u kojemu se može uvijek inscenirati sretan završetak. Što

j , j j j p , j

primjerice učiniti s onima koji danima, tjednima ili čakmjesecima hodaju po rubu ponora? Onima koji izazivaju sreću? Onima koji imaju priliku odstupiti, ali nemajudovoljno hrabrosti, volje ili podrške da se suoče s poslje-dicama i dotad učinjenim pogreškama?

Jedna pozitivna, pravilno formulirana poruka za njih će značiti korak u svjetlost, a nereagiranje okolice ili novorazočaranje rezultirat će korakom u tamu. Te su osobe,naši sugrađani i prijatelji koji vise o niti tanjoj od paukovemreže i mogu je jedino svladati uz našu pomoć. Najteže jeipak s onima koji su spletom okolnosti već upali u ponor.Svakim danom tonu sve dublje, a većina nas ne zna naći pravi način da im pruži ruku i pokuša ih izvući. Neki imne znaju pomoći, a neki i ne žele. Ne da im se petljati s manje vrijednima koji se nisu znali oduprijeti izazovima.Oni su za njih nedovoljno jake budale koje žive na nekoj enižoj razini. Ipak, vjerojatno se nikad nisu zapitali što bise dogodilo da se oni nađu u sličnoj situaciji. Osuđivanjeim zasigurno ne bi pomoglo.

Upravo zato, Mjesec borbe protiv ovisnosti kruna je svih aktivnosti koje se u našem gradu Poreču provode tijekom godine. U njemu se pojačano progovara o svim problemi-ma mladih, pruža nam se mogućnost da sudjelujemo uraznim aktivnostima i na kreativan način progovorimo onedoumicama i svom viđenju vlastitoga života. On je tukako bi nas podsjetio da izbor uvijek postoji. Da nas pouči kako se oduprijeti lošim utjecajima, steći i učvrstiti vlastitestavove. Međutim, ono što je još važnije, on postoji kako binam poručio da u našem gradu postoje ljudi, zajednice i udruge koje su voljne pomoći mladima, saslušati naše pro-bleme i izvesti nas na pravi put bez prodika, osuđivanja i pametovanja, jednostavno - slušajući nas.

Nina Čuš, 1. razred SŠ Mate Balote u Poreču

ZAGREB DjeËji vrtiÊ RazliËak

Mališani sami prodavalirobicu i kolače

U»ENI»KIKOMENTAR

U povodu Mjesecaborbe protiv ovisnosti

VISOKO OBRAZOVANJE Novi informacijski servis

Javne politikePokrenuta je nova internetska rubrika koja donosi vijesti i informacije o javnim politikama visokog obrazovanja

Prošloga petka učeniciOsnovne škole Žrnovnica

g p

posjetili su Osnovnu školuVoltino u Zagrebu. Razlog posjeta bila je uspostava suradnje i uključivanje zagrebačke škole u mrežu europskih škola kojepromiču mir. Naime, škola iz Žrnovnice već je član rečene mreže p ,p

koja se izvorno zove Rette progetto pace kao projekt koji je započeo još 1990. godine u talijanskojpokrajini Veneto i koji su pokrenu-li Ministarstvo javnog obrazovanja, Državni institut srednjoškolskog obrazovanja Fabio Besta iz Trevisa ai slične institucije ostalih talijan-skih regija. Projekt promovira inicijative za obrazovanje usmjere-no na globalizaciju, aktivno, odgo-vorno i participativno građanstvo,

demokraciju, interkulturalizam,ljudska prava.

U mreži sudjeluje oko 300 obra-zovnih institucija s više od stotisuća učenika, a aktivnosti su vrlo raznolike - od kongresa itečajeva za nastavnike, susreta mladih, humanitarnog rada i puto-vanja, a sve s ciljem obrazovanja za mir. Svaka članica mreže mora realizirati barem jednu inicijativuobrazovanja za mir, a tragom takve obveze Osnovna škola Žrnovnica, koja je nositelj mrežeza Hrvatsku, predložila je zajed-nički projekt čiji je glavni cilj pre-vladavanje antagonizma koji se javlja između Hajduka i Dinama.

Prvi korak nazvali su Dica Splita djeci Zagreba. Na prigodnoj sve-čanosti u zagrebačkoj školi Voltino

ravnateljice obiju škola, Silvija Marušić i Matija Šitum potpisale

j j , j

su protokol o uključenju OŠj p p

Voltino u europsku mrežu škola koje prenose i razvijaju kulturumira. Već pri samom potpisivanju protokola vidjelo se da projekt ima svjetlu budućnost, a to su simbolički pokazali i učenici obiju škola koji su bili odjeveni u plavo-bijele majice na kojima su zajedno grbovi nogometnih klubova Hajduka i Dinama. Već pri prvom susretu učenika dviju škola moglose nazrijeti da će njihova buduća suradnja biti plodonosna i da je to najbolji put za prevladavanje bilo kakvih antagonizama pa bili oni vezani samo za sportsko rival-stvo.

M. Š.

DICA SPLITA DJECI ZAGREBA

Hajduk i Dinamo zajedno

aktualno 9odgojno-obrazovna praksa

Piše Ivan Cerovecučitelj fizike, Krapinske Toplice

Danas je svjetski pro-blem gospodarstvo u najširem smislu, nje-govo vođenje i racio-

nalno upravljanje njime. Uistinu je došla velika potre-ba za razumnim korištenjem dobara uz najmanji utrošak materijala i rada na svim razi-nama te štedljivost i ekono-mičnost. Po svemu sudeći, morat će se o energetici, toj znanosti o energiji i primjeni-ni izvora energije, više govori-ti i činiti u svim fazama odgoja i obrazovanja.

Energija svuda oko nas

Naime, energija je sposob-nost da se radi ili djeluje, ali je i odrješitost, odlučnost. To je važna odlika koja omogućava obavljanje rada. Zapravo je potrebno biti energičan na svakom razvojnom stupnju življenja. Jer, čovjek ima ener-giju i koristi ju.

Naša je Zemlja izvrsno opre-mljena za život:

i svjetlost -

mjenjiva voda -

nih dana leži u zemlji u obliku fosila (ugljena, nafte, zemnog plina ...)

jabuci, kanti punoj nafte, napetom luku, trbusima punih hranom, potresima, odronima zemlje, poplavama, valovi-ma...

-mu pohranjena (gorivo), a oslobađa se njihovim izgara-njem.

Energija i sile stalno mije-njaju stanja u svemiru i na Zemlji. U najvećem broju obli-ka energija se pojavljuje nevidljivom. Jedino je vidljiva kao svjetlost. Dakle, Sunce je ključ života i energije na Zemlji. Dok tijelo obavlja rad, energija mu se smanjuje, a

ako okolica obavlja rad na tijelu, energija se povećava. Sile su kao sredstva kojima se primjenjuje energija.

Previše se miješamo u posao prirode i postupno gubimo nadzor, a posljedice su već vidljive. Dužni smo postići ravnotežu ljudskih dostignuća i prirodnog tijeka stvari. Može se dogoditi da životni standart smanjuje kvalitetu života. Jer, standard ne ovisi samo o ras-položivu novcu, nego o zani-mljivom poslu, krugu prijate-lja, obiteljskom životu i zdrav-lju.

Rastrošna potrošnja Možda bi bilo mnogo bolje

da ostvarujemo težnju za ide-alnim društvom koje ne bi bivalo sve imućnije, nego ostalo na zadovoljavajućoj prirodnoj razini blagostanja. Industrija bi morala proizvo-diti samo ono što je nužno za udoban život. To se mora odvi-jati tako da budućim narašta-jima ne opljačkamo i tlo pod nogama. Ne smijemo iskori-štavati energetske izvore koji se mogu brzo iscrpsti. Gospodarski stručnjaci treba-ju proračunati kako se ne bi iskorijenilo više vrsta nego što ih stvara priroda. To znači, kad oborimo jedno drvo, drugo bismo morali zasaditi, kad upecamo jednu ribu, treba se pobrinuti za drugu da pora-ste.

Svakodnevno valja raditi na smanjivanju štetnih tvari i manjem rasipanju zaliha te bolje iskorištavanje negoli danas. Svaki bi čovjek trebao osjetiti da je uštedio nešto energije i pridonio očuvanju okoliša. Stoga treba kupovati stvari za višekratnu uporabu, razdvajati otpad, smanjivati potrošnju električne energije, osvjetljavati domove štedlji-vim žaruljama... Vrlo je važno podupiranje organizacija koje se zalažu za poboljšanje okoli-ša i borbu protiv bijede i nei-maštine. Ohrabruje da se mladi ljudi mogu veoma brzo mijenjati i prilagođavati novim prilikama. Povećana obrazov-

na moć, veća kritična masa obrazovanih ljudi i veća inte-lektualna masa jamstvo su za suvremeno prilagođavanje.

Jer, valja znati:

pokreće biljke, životinje i ljude

trošimo energiju

mraka

nije velika potreba

države troše više energije, čak su sklone i rasipanju energije

energiji, što bi moglo ugroziti način života

čuvati neobnovljive izvore i razvijati nove, obnovljive obli-ke energije.

Energija stvara životne procese

Svaka potencijalna energija sagorijevanjem daje toplinu kao kinetičku energiju. Toplina se dobiva oksidaci-jom, spajanjem goriva s kisi-kom. Dakle, energija stvara životne procese. Životni pro-cesi održavaju život. Svaka nam glad šalje signale da je organizmu potrebno jelo. Za bogatije glad traje tek toliko koliko je potrebno da dođe do kuhinje ili trgovine. Međutim, kod siromašnih glad traje mnogo dulje. Čovjek može održati zdravlje s 2400 kcal ili 10032 kJ dnevno. Ima li čovjek za život manje od toga, gladu-je. Nažalost, u svijetu od gladi godišnje umire 40 milijuna ljudi, a polovica od toga su djeca. Tužna je i činjenica da se milijuni djece u siromaš-nim zemljama lošije hrane od kućnih ljubimaca u razvijenim zemljama. Primjećuju se nezdrave prehrambene navike bogatih u uzimanju prevelikih količina šećera, masti, soli i životinjskih prerađevina.

Stoga su uočljivi pretilost (prekomjerna težina), srčana oboljenja i dijabetes. Znalci kažu da Europa i Sjeverna Amerika troše četiri puta više novca za sredstva mršavlje-nja, nego što daju za pomoć gladnima. Dakle, hrana kao energija vrlo je nepravedno raspoređena na Zemlji.

Podsjetimo se na najpozna-tija “goriva“ kojima čovjek

može umanjiti glad: kruh, meso, krumpir, tjestenina i druge namirnice. U našem tijelu namirnice se pretvaraju u topljive tvari poput glukoze, a putem krvi kolaju cijelim tijelom. Pretvaranje hrane u topljiv oblik nazivamo proba-vom. Probava počinje u usti-ma, a nastavlja se u želucu i tankom crijevu. Osobito je značajna probava u ustima, što se može lako provjeriti pokusom:

Samostalnoistraživanje

Komad kruha narežite na manje komadiće. Kod žvaka-nja u ustima kruh se miješa sa slinom. U slini su enzimi (fer-menti) koji škrob pretvaraju u glukozu koja je topiva u vodi. Što dulje žvačete kruh, posta-je slađi. Važna pouka kako valja jesti! Glukoza (jedno-stavni šećer) glavno je tjele-sno gorivo. Što se ne potroši u krvi, jetra spreme u obliku glikogena (pričuvni šećer) ili se pohranjuje u mišićima. Takve pričuve se koriste u slučaju nove potrebe. Dio energije sprema se u mast. Ona može biti veoma korisna zaliha pričuvne energije.

Dodamo li tome redovito ispijanje kvalitetne vode, doći će do filtriranja toksičnih tvari u organizmu, smanjenju masnih naslaga, reguliranju tjelesne temperature, održa-vanju tonusa mišića i boljem elasticitetu kože.

Istražite i uvjerite se! Nutricionisti, stručnjaci za

pitanja prehrane, smatraju da

na dan treba popiti onoliko čaša vode koliko iznosi broj naših kilograma podijeljen s osam. Barem 10 dana primije-nite ovu zakonitost i uvjerite se u vrijednost ove tvrdnje. Ako ćete se bolje osjećati, krenite u stvaranje takve navi-ke!

Čak i mala dehidracija može usporiti organizam za tri posto, a dugoročno ona utječe

na krvni tlak, cirkulaciju i pro-bavu.

Štednja u svom domu Jedna štedljiva žarulja godiš-

nje može uštedjeti 100 kuna. No, ne troπe samo žarulje električnu energiju. Primjerice, u domu imamo pet rasvjetnih mjesta (pet štedljivih žarulja), televizor, električni štednjak, sušilo za kosu, električni boj-ler, usisavač... i želimo doznati koliko će nas potrošnja struje koštati. Predviđamo cijenu struje 0,75 kuna po kWh (kilo-vat satu).

Najprije valja otkriti snagu tih naprava (snaga u kW). Procijenite vrijeme korištenja tih naprava (u satima - h). Zbrojite snagu svih električ-nih potrošača i ukupno vrije-me korištenja za mjesec dana. Snagu pomnožite s vremenom korištenja. Napokon, snagu pomnožite s cijenom struje.

Svi ukućani trebaju se pridr-žavati vašeg predračuna. To je najbolji put otkrivanja načina štednje. Ovaj primjer može poslužiti za početak pravoga gospodarskog ponašanja.

Odgoju se mora pridružiti samoodgoj

Radi se o svjesnoj aktivnosti samog odgajanika kojom on prihvaća odgojne utjecaje i iskorištava ih za svoj razvoj. Kada postane samostalan, onda se dalje sam vodi i odga-ja. Na toj se zakonitosti osniva i preodgajanje. Po svemu sudeći, preodgoj postaje potreba. To je okolnost koja traži djelovanje i nužnost.

EKOLOGIJA Samoodgoj i energija

Zemlja je izvrsno opremljena za život, ali...

Hrana je puna energije

Možda bi bilo mnogo bolje da ostvarujemo težnju za idealnim društvom koje ne bi bi-valo sve imućnije, nego ostalo na zadovoljava-jućoj prirodnoj razini blagostanja. Industrija bi morala proizvoditi samo ono što je nužno za udoban život. To se mora odvijati tako da budućim naraštajima ne opljačkamo i tlo pod nogama

Moramo otkriti najbolji način štednje električne struje u domaćinstvu

aktualno10

Piše Nada Švrakapedagogionja u OŠ Ivana Gorana Kovačića, Čepić

Nismo li svi barem jed-nom poželjeli protr-čati ispod duge? Moramo priznati da

je teško odoljeti čaroliji i mističnosti njezinih boja. U Osnovnoj školi Ivana Gorana Kovačića iz Čepića skupina entuzijasta pokušala je 1. pro-sinca 2009. godine u povodu obilježavanja Međunarodnog dana osoba s posebnim potre-bama (3. prosinca) učiniti nemoguće i protrčati ispod duge. Jesu li uspjeli?

Projekt naziva Ispod duge,koji se tog dana održao u našoj školi, osmislile su pedagoginja Nada Švraka, učiteljica likovne kulture Davorka Vadanjel te knjižničarka Romina Miletić. Ispod duge, kroz kreativnu i zabavnu likovno-glazbeno-scensku radionicu, odvažilo se protrčati petero štićenika Centra Liče Faraguna iz Labina, u pratnji ravnateljice Sunčane Jokić i defektologinje Jasmine te učenici viših razreda O© Ivana Gorana Kovačića.

Prihvaćanje različitostiU današnje vrijeme integra-

cije djece s posebnim potre-bama u redovnu nastavu, ova-kvo druženje pridonosi razvo-ju i njegovanju empatije i tole-rancije, prihvaćanju različito-sti te jačanju dječjeg samopo-uzdanja. U redovnu je nastavu integrirana uËenica s razvoj-

nim poremećajem. Ostali su je učenici dobro prihvatili i rado joj pomažu, ali i ona pomaže njima u učenju da je bit života njegovanje različito-

sti i prihvaćanje te različito-sti. Uz pomoć svog asistenta u nastavi i ona je sudjelovala u tom projektu. Svojom jedin-stvenošću postala je dijelom socijalne interakcije sudioni-ka.

Ideja za takvom vrstom pro-jekta nastala je na početku školske godine pri planiranju Školskoga preventivnog pro-grama kada se ukazala potre-ba da se s učenicima viših razreda razvije međusobno prisniji odnos u razrednom okruženju te za razvijanjem potrebe svakoga pojedinog učenika u socijalnoj interak-ciji u različitim životnim okru-ženjima. Smatra se da većina učenika automatizmom svla-dava osnovne socijalne i komunikacijske vještine, no u današnje vrijeme velikog utje-caja medija u porastu su nepo-željni oblici ponašanja te poljuljano samopouzdanje i samopoštovanje učenika. Radom u radionicama s nagla-skom na razvijanje i jačanje takvih vještina i ponašanja izravno se utječe na osnaživa-nje daljnjih učeničkih samo-stalnih djelovanja.

U timskom su ozračju peda-goginja, likovnjakinja te knjiž-ničarka škole, u dogovoru sa stručnim osobljem Centra koji raspolažu posebnim

stručnim znanjima u vezi s ponašanjem i razvojem štiće-nika, kreirale radionicu koja je imala zadatak uključiti uče-nike škole u suradničko uče-nje sa štićenicima Centra. BuduÊi da je kod πtiÊenika

istaknuta specifičnost u pri-hvaćanju učenja i svladavanju odgojno-obrazovnih ciljeva, osnovica za planiranje bila je priča.

Stvaranje pričeS obzirom na to da nas priče

prate od najranijeg djetinjstva, a dobrom pričom možemo ne samo usmjeriti pažnju na neki problem već i na moguća rješe-nja za koje nismo znali da su nam poznata, otvorili smo nove mogućnosti. Kako bi bila djelo-tvorna, priča je trebala opisivati situaciju iz perspektive učeni-ka. Inspirirani prekrasnim jesenskim krajolikom, krenuli smo u sastavljanje priče. Shvatili smo da pregršt boja, zvukova i taktilnih jesenskih promjena pružaju velike moguć-nosti za artikulaciju radionice takvog tipa. Pri odabiru priče, vodili smo računa o mogućno-stima uključivanja učenika u rad, raznim promjenama i novim postupcima u percepciji svakog učenika, nepredvidivost ponašanja u novim situacijama.

Pedago-ginja, likovnjakinja te knjižničarka prema osobnim afinitetima izrazile su se pri planiranju i izvođenju. Pedagoginja je preuzela ulogu pripovjedača- animatora, likov-njakinja je svojim osebujnim

idejama za estetskim vrijedno-stima izrazila kreativnost u likovnom izražaju učenika, a knjižničarka je potraæila jesen-sku priču i zvukove jeseni. Na kraju je pronađena autorska priča prerasla u novi uradak.

Prije same realizacije pristu-pilo se poučavanju i upoznava-nju učenika drugačijim potre-bama ponašanja i funkcionira-nja štićenika u novoj sredini. Učenici su bili podijeljeni u četiri skupine, koje smo nazva-li kućice. Kućice su bile sastav-ljene od jednog ili dvoje štiće-nika Centra te od dvoje ili troje učenika škole. Djeca su najpri-je slušala pripovjedača, a potom ih je on animirao da pokretom oponašaju određene jesenske promjene poput kiš-nih kapi, zvukove vjetra, bure, šuštanja lišća, dolaska sunca. Istodobno su se i likovno izra-žavali flomasterima u grupnim crtežima te su tako nastali raznobojni slikoviti prikazi jesenskih tema. Iskoristili smo i blagodati informatičkih teh-nologija te pronašli poticajne jesenske zvukove na internetu kako bismo pojačali dojam. Nakon kiše i sunca, crtali smo dugu. Crvena, narančasta, žuta, zelena… I nije duga osvanula samo na crtežima. Voditeljice projekta sastavile su svojim rukama dugu ispod koje su, sretni i svako sa svojom željom, protrčali svi sudionici projek-ta. Projekt je završio pjesmom Kad si sretan, nakon čega su štićenici Centra poželjeli poka-zati svoja glazbena umijeća.

Djela dobrote i ljubaviGosti su se u školi osjećali

ugodno i sretno, a u to nas je najviše uvjerio osmijeh na lici-ma ove drage i tople djece. Vrijeme je uz glazbu, ples, dru-ženje i uzajamno pomaganje prolazilo munjevitom brzinom. Prostor škole odisao je topli-nom i zajedništvom.

Štićenici Centra i učenici ove škole izmijenili su i prigodne poklone. Susret je završio pri-godnim domjenkom i pozivom štićenika Centra da ih posjeti-mo, koji zasigurno nećemo odbiti. Kažu da život dobra čovjeka čine bezimena i neza-pamćena djela dobrote i ljubavi, a ovo je svakako jedno od njih.

I na kraju, vraćam se na poče-tak. Jesmo li protrčali ispod duge? Naravno da jesmo! Toliko ljubavi koliko je toga dana bilo u tako maloj školi omogućilo nam je da protrËimo ispod duge.

odgojno-obrazovna praksa

PROJEKTNA NASTAVA Likovno-glazbeno-scenskaradionica

Protrči ispod duge! U redovnu je nastavu integrirana uËenica s razvojnim poremeća-jem. Ostali su je učenici dobro prihvatili i rado joj pomažu, ali i ona pomaže njima u učenju da je bit života njegovanje različitosti i prihvaćanje te različitosti

Teško je odoljeti čaroliji i mističnosti boja

Druženje koje pridonosi razvoju i njegovanju empatije i tolerancije

aktualno 11

Piše Vesna Rakpedagoginja u OŠ Pantovčak u Zagrebu

Kad je prilikom upisa svoga djeteta u prvi raz-red Osnovne škole

Pantovčak dr. Jasna Stoić Brezak ušla u školsku zgradu, ugodno se iznenadila ugledavši na zidu školskog hodnika veli-ki plakat Darujmo život.Potaknuta svim hvalevrijed-nim aktivnostima i projektima u školi (Fizika ekspres; Antikorupcijski program; Škole za Afriku; Odgoj za zaštitu okoliša i održivi razvoj; Seksualno nasilje; Civitas, znanstvenici i mediji protiv nasilja; Obiteljsko savje-tovalište...), kao koordinatori-ci za transplantacijski pro-gram KBC-a Zagreb, a danas i predstavnici u Vijeću roditelja naše škole, rodila se ideja da održi zdravstveno edukativno predavanje za učenike o važnosti očuvanja vlastitog zdravlja, senzibilizira djecu i upozna ih s koristima don-iranja organa u trenucima nečije borbe za život. Naime, u zapadnom razvijenom svijetu stupanj civiliziranosti društva mjerljiv je i sviješću o potrebi doniranja organa, jer češće ćemo biti u situaciji da treba-mo neki organ nego da ga darujemo.

O koristi takvog predavanja nismo dugo dvojili, tim više što nam rezultati ispitivanja o najvećim životnim vrijednosti-ma koja provodimo u zadnje tri generacije osmaša pokazu-

ju da je zdravlje njihova priori-tetna vrijednost (slijede je odnosi s drugima, osobni razvoj, slava, doprinos zajed-nici, novac). No, budući da smo prema našim spoznajama prva škola u Hrvatskoj koja educira učenike o toj temi, a s obzirom na osjetljivost teme i dječji uzrast slušača predava-nja - učenika sedmih i osmih razreda - nismo dvojili o tome da predavanje mora biti odr-žano na popularnom, razumlji-vom jeziku, s pozitivnog gledi-šta, nenapadno, s jasnom porukom da je briga za vlasti-to zdravlje kojom prevenira-mo nastanak bolesti najmudri-ji način zaštite zdravlja. I uspjeli smo u tome.

Kad su učenici πestog razre-da čuli informaciju o predava-nju, pridružili su se i oni svo-jim starijim kolegama. Predavanju su nazočili i razrednici učenika, pedagoš-ka služba i ravnateljica škole te Suzana Scholz, također čla-nica Vijeća roditelja. Dr. Jasna Stoić Brezak plijenila je pažnju učenika konkretnim podaci-ma o kvalitetnim životima milijuna ljudi diljem svijeta koji žive zahvaljujući donira-nim organima, nevjerojatnim naporima znanstvenika usmje-renima očuvanju ljudskog zdravlja i produženju ljudskog života, štetnim utjecajima pušenja, alkohola, droga, nehigijene, pretilosti i pretje-

rane mršavosti kao i čimbeni-cima koji ugrožavaju zdravlje: nedovoljnom i neredovitom spavanju, neredovitoj prehra-ni, nedovoljnom kretanju, preranom stupanju u intimne odnose, netolerantnom pona-šanju spram vršnjaka koje često završava fizičkim nasi-ljem.

Nakon predavanja učenici-ma su predstavljene i dvije odrasle osobe koje kvalitetno i zadovoljno žive s transplanti-ranim organima, Mirela Pandžić i Tanja Watz, članice Upravnog odbora Hrvatske udruge Transplant. Koliko je dr. Stoić Brezak srčano radila na ostvarenju ideje o ovakvom tematskom predavanju, toliko su goπÊe Pandžić i Watz opti-mistično govorile o svojoj pri-lici za novi život, a učenici su, pak, zainteresirano, konstruk-tivno i empatično postavljali praktična pitanja. Bila je to snažna sinergija zajedničkih promišljanja, razumijevanja i svjesnosti o potrebi međusob-ne pomoći.

Predavanje je medijski popratio Hrvatski radio na programu Radio Sljemena i na svom 1. programu u okviru Obrazovnog i dječjeg progra-ma. Naši sedmaši Pia Sakoman i Fran Gjoni te šestašica Karmela Ana Popović u emisi-ji Stigla je pošta složili su se i poručili slušateljima i svima ostalima da je doniranje orga-na divna gesta koja omoguću-je drugima da žive i da im je drago πto je naša škola prva započela s ovakvom edukaci-jom te da će prenijeti drugima koji nisu bili u mogućnosti doći.

Zvuk školskoga zvona koji je označio početak prvoga sata u poslijepodnevnom tur-nusu označio je ujedno kraj našega druženja, a formalnost zahvale i pozdravljanja isti-snula su nezaustavljiva pitanja učenika. Uvidjeli smo potrebu za češćim edukacijama o zdravlju, jer poruka poput one sa zadnjeg slajda nikad previ-še: “Učinimo mi, odnosno uči-nite vi pred kojima je zaista budućnost da svijet bude bolji, humaniji, plemenitiji, suosje-ćajniji. Vama će tada život biti ljepši, a nama starijima starost će biti podnošljivija.“

odgojno-obrazovna praksa

ŠKOLA I ZDRAVLJE Doniranje organa

Darujmo život! Osnovna škola Pan-tovčak u Zagrebu bila je među prvima u Hrvatskoj u kojoj je održano eduka-tivno predavanje za učenike o koristi doniranja organa

Pišu Tanja Jakovac i Indira Rački Joskić OŠ Ivana Gorana Kovačića, Vrbovsko

Već pune četiri godine na Radiju Gorski kotar (95,0 MHz) svakoga četvrtka od 18.15 do 18.45 sati emitira se uživo savjetodavno-obrazovna emisija Znanje je moć. Emisiju su

osmislile, uređuju je i vode Tanja Jakovac, prof. savjetnica peda-gogije u OŠ Ivana Gorana Kovačića u Vrbovskom, i Indira Rački Joskić, prof. hrvatskog jezika i književnosti, ravnateljica OŠ Brod Moravice. Emisija je proglašena i naj‡akcijom prilikom dobivanja statusa grada Delnica - prijatelja djece, a priznanje je primila lokalna radijska postaja.

Obje Delničanke svoje smo prijateljstvo i ljubav prema učitelj-skom pozivu produbile zajedničkom suradnjom i planiranjem ove emisije korisne prije svega roditeljima, ali i odgojiteljima, učitelji-ma i učenicima te svekolikom slušateljstvu.

Krenule smo tako nas dvije u dodatnu izobrazbu roditelja, pre-zentirajući u ove četiri godine rad πkola i vrtića u cjelini: od izrade Godišnjeg plana i programa rada škole (tko ga izrađuje, što se planira), do odgojnih vrijednosti izvannastavnih aktivnosti i škole u prirodi, preko štetnosti medija i zamki interneta (cyberbull-ying); predstavile uspješne u čuvanju zavičajne baštine u goran-skim školama (zavičajnih zbirki i zavičajnog govora, plesova i pjesama); približile rad školske knjižnice i programa suzbijanja nasilja; predstavile goranske ekoškole, glazbene škole, autoško-le… Otvorile smo za raspravu teme kao što su daroviti učenici, učenici s teškoćama u učenju, učenici s problemima u ponašanju, nasilje u školama; govorile o emocionalnoj inteligenciji te često uz obilježavanje prigodnih datuma ugostile u studiju polaznike delničkoga dječjeg vrtića i mnoge učenike goranskih osnovnih škola uz Sv. Nikolu, Božić, Uskrs, Dječji tjedan, Dan planeta Zemlje…

Naši su gosti u emisijama, osim najmlađih, goranski učitelji, odgojitelji, stručni suradnici pedagozi, psiholozi i defektolozi, školski liječnici… Svi su oni u prilici predstavljati vrijedne škol-ske projekte, uspjehe, rad s darovitim učenicima kao i s učenici-ma s posebnim potrebama.

Teme ovogodišnjih emisija prati stručna literatura koju potpi-suje Udruga Korak po korak. Dragi, stručni ljudi navedene Udruge s oduševljenjem i iskrenom podrškom darovali su nam svoje autorsko pravo na prezentacije i sadržaje njihove škole roditeljstva. Tako smo, osim podrške koja nas je iznimno osnaži-la, dobile na kvaliteti sadržaja odgojno-obrazovnih emisija.

Tijekom ove školske godine slušateljima ćemo predstaviti nekoliko sadržajno-tematskih cjelina: polazak u školu (priprema, predznanje, emocionalna inteligencija djeteta); učenje (vrste i metode učenja, socijalno učenje, poremećaji pažnje uz hiperak-tivnost); poticanje kreativnosti (što je kreativnost, a što nadare-nost - metode i oblici rada s nadarenim učenicima); samopošto-vanje (razvoj, dječja prava); nasilje (analiza rezultata Owelusa na razini Hrvatske, vrste, uzroci i posljedice nasilja, poučavanje dis-ciplini, odgojni stilovi roditelja, program Trening životnih vješti-na, CAP-program, program UNICEF-a); moć pozitivnog mišljenja; sportska psihologija; dodatni programi u dječjim vrtićima; pre-zentacija kreativnih pojedinaca…

S vremenom ova savjetodavno-obrazovna emisija sve više saživljuje s našim goranskim školama i dječjim vrtićima. Njezine sadržaje planiramo proširiti i na osobe starije dobi u želji andra-goškog pristupa cjeloživotnom, permanentnom usavršavanju i učenju.

Dobro nam došli u emisiju i vi, dragi kolege, s prijedlozima i idejama, razmjenom iskustava, vašim uspješnim projektima, darovitim učenicima... Sve što je u interesu odgoja i obrazovanja rado ćemo prihvatiti i pružiti vam priliku da to podijelite s našim slušateljima. Predavanje je medijski popratio Hrvatski radio na programu Radio

Sljemena i na svom 1. programu u okviru Obrazovnog i dječjeg pro-grama

Dr. Jasna Stoić Brezak plijenila je pažnju učenika konkretnim podaci-ma o kvalitetnim životima milijuna ljudi diljem svijeta koji žive zahva-ljujući doniranim organima

RADIO U ŠKOLI

Kako napraviti savjetodavno-obrazovnu emisiju

Sve o školi - kroz goranski eter

12 odgojno-obrazovna praksa

Razgovarao Stijepo Mijović Kočan

Ovih je dana Kazalište Mala scena iz Zagreba proslavilo 20. obljetni-cu djelovanja. Smješte-

no u prizemlju jedne zgrade na Medveščaku u Zagrebu, s uisti-nu “džepnim“ gledalištem sa svega 160 sjedala, to je kazalište u minulih 20 godina posjetilo više od milijun gledatelja. To je prvo privatno kazalište za djecu u suvremenoj Hrvatskoj: Vitomira Lončar i Ivica Šimić zajednički su ga pokrenuli 1986., a zajednički ga i danas vode, s time da se Vitomira Lončar, osim glume u nekim predstava-ma, posvetila pretežno ustroju, gospodarenju i promidžbi, a Ivica Šimić, osim redateljstva brojnih predstava, rukovođenju ovoga kazališta za najmlađe i osnovce te društvenoj i stručnoj djelatnosti. Na međunarodnoj pozornici trenutno obnaša jednu od najuglednijih dužnosti, onu glavnog tajnika ASSITEJ-a, međunarodne udruge kazališta za djecu i mlade (Association Internationale du Théâtre pour l’Enfance et la Jeunesse).

Dvadeset godina Male scene, znači počeli ste prije uspo-stave samostalne Hrvatske; kako ste se i zašto odlučili za to; koliko su vam tadašnje okolnosti pogodovale?

Još kao djeca Vitomira i ja smo se zarazili kazalištem u dramskom studiju ZKM‡a koji je vodila Zvjezdana Ladika. Cijelu smo svoju mladost, a nakon završene Akademije i prve godine svojeg profesional-nog glumačkog života, sanjali o zgradi kazališta u kojem ćemo se konačno skrasiti. I kad smo konačno dočekali useljenje u Teslinu ulicu, atmosfere u kojoj smo živjeli je nestalo. Tada smo Vitomira i ja odlučili napraviti svoje vlastito kazalište. Imali smo pri tom puno sreće, jer smo našli prostor na

Medveščaku. Da nije bilo te sretne okolnosti i dobre volje da se prostor namijenjen politi-ci i aktivnostima građana mje-sne zajednice unajmi umjetnici-ma za njihovu djelatnost, svega ovoga ne bi bilo.

Jeste li zamišljali baš ovakvo kazalište i ovakav rad kakav imate ili ima nečega zami-šljenoga, a neostvarenog?

Nismo imali nikakav plan kad smo počeli raditi kazalište. Imali smo samo ogromnu želju da budemo neovisni i da radi-mo ono što smo u sebi osjećali kao potrebu. Tijekom vremena počeli smo graditi planove i ostvarivati želje. Učili smo radeći i radili učeći. Ostvarili smo sve što jedno kazalište čini kazalištem, a uspjeli smo posti-ći i svjetsku slavu predstavom Padobranci ili o umjetnosti padanja, afirmirali smo se i kao pojedinci i nema ničega što nam je ostalo neostvareno. No, to ne znači da nemamo novih ciljeva i planova. Naš put nije završen.

Jeste li posve prepušteni tržištu ili ipak - kao kazali-šte za najmlađe gledatelje - uživate stanovite pogodno-sti; što bi tu bilo moguće bolje nego što jest?

Mi smo zahvalni Gradskom uredu za kulturu grada Zagreba što participira u financiranju tri produkcije godišnje i zahvalni smo Ministrastvu kulture RH što podupire naša gostovanja, pogotovo ona u inozemstvu. No, sve je to tek manje od jedne

trećine naših potreba za financi-ranjem. Zbog toga moramo biti okrenuti tržištu, ali pritom ne izgubiti autentični, umjetnički predznak. Priželjkujemo finan-ciranje koje neće razlikovati kazališta prema vlasničkoj strukturi, već prema ostvare-nom programu i kvaliteti toga programa.

Kako birate što ćete igrati? Kako ste, primjerice, i na kojim osnovama zasnovali ovogodišnji repertoar?

Naš je repertoar uvijek rađen na nekoliko linija. Osnovna je podjela prema dobnim skupina-ma, pa tako njegujemo reperto-ar za djecu do pet godina, za djecu od πest do devet godina i za onu od 10 do 12. Nismo posve odustali od repertoara za tinej-džere, ali ćemo se njega doticati sporadično. U svim ovim grupa-ma repertoar mislimo na taj način da ravnopravno budu zastupljeni domaći i strani auto-ri, ali da najviše pažnje posveću-jemo autorskom kazalištu. Treća karakteristika repertoara jest povezanost na neku temu i dija-log s publikom. U sezoni 2009./2010. izvest ćemo tri nove predstave: Krava Ružica, izve-dena je u rujnu, bavi se bullyin-gom i s njom želimo promovirati nenasilnu komunikaciju. U veljači ćemo praizvesti dramu Jelene Kovačić An.......a i ....Mia o problemima anoreksije i buli-mije kod mladih, a u proljeće, za one najmanje, ja ću napravitiPriču o svijetlu.

Kako vidite Malu scenu za deset godina; što je nužno postići u iduÊem desetljeću?

Mala se scena kreće prema budućnosti razvojem autentič-nog, autorskog kazališta koji bi trebao biti jedan od generatora kazališnih promjena u Hrvatskoj. Iako smo u posljednjih 20 godi-na uvezli mnogo tekstova, pri-hvatili način mišljenja i napravi-li ubrzani razvoj koji su kazali-šta u Europi napravila od 70‡ih do danas, pokazali smo isto tako da možemo sa svojim predsta-vama konkurirati i biti dio europskog korpusa. U našem strateškom planu za iduÊe godi-ne piše da nam je cilj biti jednim od kazališta koje neće slijediti, nego utjecati na trendove i na razmišljanje o kazalištu za djecu u Europi.

Nudili vam se dostatno tek-stova za malene, koja je bitna osnova na kojoj ih odabirete - ili je moguće nestašica?

Ako mislite na suvremeno hrvatsko dramsko pismo, onda na žalost moram reći da teksto-va ima jako malo, a i to malo je recikliranje bajki i priča ili vari-jacije na seoske teme, a ako se tiču današnjice, bave se ekologi-jom ili takvim nekakvim stvari-ma potpuno izvan vremena i prostora. Dramskog pisma za mlade, one od 13 do 18 godina, uopće nema. Nažalost, kazalište za djecu za mnoge je hrvatske umjetnike manje vrijedna dje-latnost. Ja stoga naručujem tek-stove na određene teme ili ih razvijam zajedno s dramskim piscem.

Kada redateljite neki igro-kaz, o čemu ponajprije brine-te ili - koliko vodite brige o tome da je vaš uradak mogu-

će prvi susret vaših gledate-lja s kazalištem?

Mala scena jedino je hrvatsko kazalište koje sustavno njeguje repertoar za djecu koja se prvi put susreću s kazališnom pred-stavom (mislim tu na djecu mlađu od tri godine). Potpuno sam svje-stan činjenice da je to za njih presudno važan događaj koji može odrediti njihovo poimanje lijepog. Zbog toga se trudim u svojim predstavama dati im ugo-dan osjećaj sigurnosti koji će kasnije moći identificirati kao lijepo. Odgovornost umjetnika je pri tom ogromna, jer sugerira i utiskuje vlastito osjećanje lijepo-ga u druge duše.

Kritika je stanoviti “završni čin“ predstave; kako je podne-sete ako vam ne ide u prilog?

Negativna je kritika često puta plodonosnija od one koja vas hvali i, iako bolna, argumentirana negativna kritika može vas puno naučiti. Ja ne podnosim vrijeđa-nja niti podcjenjivački ton kriti-ke. Ono što me naročito smeta kod naših kritičara jest nedopu-stivo niska razina znanja o kazali-štu za djecu i mlade.

Predsjednik ste ASSITEJ-a, imate pregled i inozemnih kazališta za djecu; gdje su tu hrvatska kazališta ‡ što je u našim kazalištima za malene dobro, a što moguće nije?

Hrvatska su kazališta optere-ćena komercijalizmom s jedne strane, a s druge se previše osla-njaju na lektiru i obrazovni sustav (koji je sam po sebi petri-ficiran) pa nemaju onu vrstu životnosti koju prate europska kazališta. Ono što je dobro u hrvatskim kazalištima za djecu jest profesionalizam u svim segmentima i visoka produkcij-ska razina.

Ako bih npr. ustvrdio da se u Hrvatskoj i previše igraju “zabavno-glazbene kazališne jeftinoće“ i na to svedene bajke, a premalo je životnih igrokaza - kako biste tu tvrd-nju osporili?

Nikako vas ne bih osporio, nego bih vam samo to mogao potvrditi.

Odlično ste svojedobno zapo-čeli u Zagrebu upriličivati međunarodni festival Mliječni zub; što tu možemo očekiva-ti?

Nažalost, Mliječni zub se uga-sio, a mi u Maloj sceni nemamo dovoljno snage niti potpore da ga obnovimo.

Dječje kazalište bez mliječnih zub

Vrijedan jubilej Male sceneKAZALI©TE

Dvadeset godina postojanja, više od milijun gledatelja, brojni uspjesi u zemlji i inozemstvu, gostovanja ši-rom svijeta..., zavidni su to rezultati prvog privatnog kazališta za djecu u suvremenoj Hrvatskoj

Skladan par i u životu i na kaza-lišnim daskama ‡ Ivica Šimić i Vitomira Lončar u predstavi Kraljevna na zrnu graška

Prizor iz predstave Padobranaci ili o

umjetnosti padanjakojom je Mala scena

postigla svjetsku slavu

Predstava Krava Ružica bavi se bullyin-gom i njome se želi promovirati nenasilna komunikacija

Manipuliranje djecomOtkad pratim rad kazališta za djecu, a to je oko pola stoljeća,

uvijek su se koplja lomila oko (moguće estetski i štetne) odgojne uloge djeci namijenjenih igrokaza; imate li vi takvih dvojba i na koji ih način rasplićete?

-

Djeca, osobito najmlađa, ne mogu biti kritična, raduju se i plješću i nečemu što je estetski, etički, spoznajno moguće dvojbeno. Nailazite li na takva mjesta, imate li primjer za to i može li vas to staviti u moralne dvojbe?

-

13svijet

Koliko je danas, pola stolje-ća od usvajanja Deklaracije o pravima djeteta i dva

desetljeća od usvajanja Konven-cije o pravima djeteta, svako dijete u Srbiji diskriminirano zbog svoje rase, boje, spola, vje-roispovijesti, jezika, političkog i drugog uvjerenja, porijekla i imovine, pokušali su otkriti su-dionici okruglog stola Obrazova-nje za sve - pravo ili privilegija.

Prema onome što se čulo od sudionika, koje je organizator, Fond za razvoj neprofitnog sek-tora AP Vojvodine, okupio iz relevantnih ustanova, instituci-ja i udruženja građana koje se ovom tematikom bave, u dis-kriminaciji ne oskudijevamo, bez obzira na postojeće propi-se, zakone i podzakonske akte, projekte, akcije i druge aktiv-nosti koje država prilično gla-sno usmjerava prema djeci.

Pravo na kvalitetno obrazovanje

I premda je za nju najčešće krivo sve veće raslojavanje društva, zbog kojega bilo kakvo obrazovanje sve većem broju djece postaje nedostupno, ima i stvari koje svom snagom pogađaju djecu koja jesu u obrazovnom sustavu.

- Ne samo prema Konvenciji o pravima djeteta, koju je naša zemlja potpisala, nego i prema ustavu te Zakonu o osnovama sustava obrazovanja i odgoja, svako dijete ima pravo na obra-zovanje, a država je obavezna učiniti ga dostupnim, kako bi ta djeca jednoga dana postala odgovorni članovi društva, koja će kreirati i svoju i našu buduć-nost - kazala je Danica Stefano-vić iz vojvođanskoga pedagoš-kog zavoda.

S druge strane ove obaveze stoji statistika, prema kojoj je u

Vojvodini izvan redovnoga školskog sustava čak 85 posto djece sa smetnjama u razvoju, dok je u specijalnim školama 60 posto romske djece. Ljubica Kovačević iz Osnovne i srednje škole Milana Petrovića u Novom Sadu upozorila je da osnovno dječje pravo nije pravo na obrazovanje, nego na kvali-tetno obrazovanje, a to je ono koje je prilagođeno potrebama i mogućnostima svakog djete-ta, dok je Sonja Miladinović iz Školske uprave Ministarstva prosvjete podsjetila da prema djeci obavezu nema samo drža-va, nego i roditelji, čiji je pri-marni zadatak odgoj.

Preporuke nadležnimaNovinarka Radija Novi Sad

Nevena Vrtulek skrenula je pažnju na činjenicu da su rom-ska djeca u školama za djecu s posebnim potrebama često zbog pogodnosti koje takve škole donose, a koje njihovi roditelji, pritisnuti siromaš-tvom, stavljaju ispred dječjih potreba. Nena Mlađenović iz Humanitarnog fonda Privrednik

skrenula je pažnju na diskrimi-naciju darovite djece te napo-menula da je ovaj fond usmje-

rio pažnju na njih, ali to je tek kap u moru potrebne pažnje. Snežana Babić Kekez iz Pokrajinskog tajništva za obra-zovanje osvrnula se na pogub-ne posljedice prošle racionali-zacije u školskom sustavu na obrazovanje pripadnika nacio-nalnih manjina, uz tvrdnju da je ovu populaciju najviše pogodi-lo ukidanje malih odjela.

Na kraju okruglog stola

nametnuli su se zaključci u vidu preporuka nadležnima da se u čitav sustav mora više ulagati. Ta ulaganja u svakom slučaju moraju biti racionalna, ali se u obzir moraju uzeti i potrebe sve djece, od onih s teškoćama u razvoju, preko socijalno ugro-ženih ili pripadnika manjinskih zajednica, pa do darovitih.

Prema Prosvetnom pregledu I. B.

Okrugli stolSRBIJA

Obrazovanje za sve - pravo ili privilegija

--

-

-

o ulogama, odgovornostima i vrijednostima ra-

--

-

--

-

Prema Prosvetnom pregledu I. B.

Međunarodni seminar Demokratsko sudjelovanje mladih

Predstavnici Ministarstva prosvjete i znanosti sudjelovali su na 2. konfer-enciji “Politike mirovnog obrazovan-

ja, izgradnja mreža i metodologije mirovnog obrazovanja“, koja je održana 4. i 5. prosinca 2009. godine u Beogradu u organizaciji Nansen dijalog centra Crna Gora i Nansen dijalog centra Srbija, uz pomoć Globalnog partnerstva za prevenc-iju oružanih sukoba (GPPAC). Ovo je nas-tavak procesa koji je počeo u Podgorici i uspješno realiziran u suradnji s Ministarstvom prosvjete Republike Srbije i Ministarstvom prosvjete i znanosti Crne Gore.

Cilj projekta je zajedničko sagledavanje usvojenih politika mirovnog obrazovanja, njihova implementacija u metodologijama obrazovanja i odgoja, kao i primjena inter-kurikularnog pristupa u nastavi. Sudionici konferencije složili su se da aktivnosti

usvajanja vrijednosti obrazovanja za mir kroz obrazovni sustav moraju biti strateš-ki osmišljene i ugrađene u sve segmente odgojno-obrazovnog rada. Ovakav pristup najviše pridonosi smanjenju stupnja nasi-lja među djecom i mladima te izgradnji humanog, demokratskog društva.

U Beogradu je 4. prosinca 2009. godine potpisana Deklaracija s preporukama u području suradnje i daljnjih akcija na planu obrazovanja za mir između Ministarstva prosvjete Srbije i Ministarstva prosvjete i znanosti Crne Gore. U ime

ministarstava Deklaraciju su potpisali Bogoljub Lazarević, pomoćnik ministra prosvjete Republike Srbije, i Vesna Vučurović, pomoćnica ministra prosvjete i znanosti Crne Gore.

Preporuke Deklaracije odnose se na državne institucije te nevladine organiza-cije i druge zainteresirane strane koje neposredno ili posredno sudjeluju u odgoj-no-obrazovnom procesu u Crnoj Gori i Srbiji. Od sudionika se očekuje da će pokrenuti i podržati aktivnosti na standar-dizaciji sadržaja i metoda obrazovanja za

mir kroz strateške dokumente i zakone, uključujući stručno usavršavanje nastav-noga kadra i promoviranje i poštovanje usvojenih vrijednosti obrazovanja za mir. Neophodno je kontinuirano raditi na eva-luaciji i usavršavanju nastavnih programa i udžbenika u skladu s ciljevima obrazova-nja za mir.

Sudionici Konferencije složili su se da je potreban nastavak partnerstva i dijalog svih subjekata koji su uključeni u odgojno-obrazovni proces, bez obzira na to radi li se o donositeljima odluka u dijelu obra-zovne politike ili neposrednim sudionici-ma u procesu s djecom, a s ciljem stvara-nja okružja u kojem će se osigurati kvali-tetno obrazovanje za svu djecu u skladu s individualnim mogućnostima.

Prema MPIN-uI. B.

Učenje o politici obrazovanja za mirCRNA GORA

U sustav treba ulagati, i to racionalno, ali se u obzir moraju uzeti i potrebe sve djece, od onih s teškoćama u razvoju, preko socijalno ugrože-nih ili pripadnika manjinskih zajednica, pa do darovitih

Aktivnosti usvajanja vrijednosti obrazovanja za mir kroz obrazovni sustav moraju biti strateški osmišljene i ugrađene u sve segmente odgojno-obrazovnog rada

aktualno14 svijet

Uvrijeme kada je sve veća potreba za edu-kacijom autistične

djece, jedna škola u Brooklynu ne nastoji samo zadovoljiti te potrebe već se priprema za još veće izazove u budućnosti.

Akademija Imagine osnova-na je 2004. godine s namjerom da pomogne djeci i njihovim obiteljima s poremećajem autističnog spektruma (ASD), pervazivnim razvojnim pore-mećajem (PDD) i Asperge-rovim sindromom. Idejni za-četnici Akademije su roditelji autistične djece koji su frustri-rani ograničenim sredstvima i mogućnostima za djecu s posebnim potrebama. Škola trenutačno radi punim kapaci-tetom s 15 učenika i 30 struč-nih radnika te nudi cjelodnev-ni program integriranih tera-pija.

Liječnici umrežilidvije metode

“Tijekom posljednjih pet godina naporno smo radili kako bismo stvorili strukturu koja se slaže sa obrazovnom filozofijom da treba odgajati kulturu napretka“, rekla je Mindy Jerome, izvršna direk-torica Akademije Imagine.

Svako dijete u školi ima vla-stiti, prilagođeni program, koji uključuje niz dokazanih meto-dologija, uključujući i primije-njene analize ponašanja, DIR/Floortime metodu, radnu te fizikalnu terapiju. Učenici također sudjeluju u grupnim

tretmanima, tako da imaju pri-liku i za interakciju s vršnjaci-ma.

Elisa Chrem, ravnateljica Akademije, rekla je da je inter-disciplinarni pristup koji je škola usvojila potpuno druga-čiji od ostalih programa za

djecu s posebnim potrebama, a svi su stručnjaci posebno obučeni za rad po metodama ABA (Applied Behavior Analy-sis) i DIR (Developmental, Individual Difference, Rela-tionship-based model).

“Ne možete se usredotočiti

na samo jedno područje i biti učinkoviti“, rekla je Chrem. “Nekada su postojale odvoje-ne škole za rad prema ta dva programa, pa je uspjeh liječni-ka koji su za naše potrebe umrežili te dvije metode izni-man. Sada, nakon pet godina rada po prilagođenom progra-mu, vidimo koliko su te meto-de uspješne, a najbolji dokaz za to je napredak našim učeni-ka.“

Akademija je također pota-knula dodatno obrazovanje stručnjaka za probleme autiz-ma te uključivanje cijele zajed-nice u rješavanje problema. Jednom tjedno sastaju se uči-telji u Akademiji sa stručnjaci-ma u području autizma te raspravljaju o projektima na kojima škola trenutačno radi. Također, nekoliko studenata s njujorškog sveučilišta odrađu-je praktičan dio svog studija na Akademiji, provodeći ondje jedan semestar ili cijelu godi-nu. Organiziran je i mentorski program, u kojem skupina mladića slične dobi posjećuje Akademiju svaki drugi tjedan i sudjeluje u aktivnostima s učenicima. To je imalo vrlo pozitivan učinak na autističnu djecu, koja su otada pokazala veliki napredak. Neka su djeca u stanju provesti i dio svog školovanja u tradicionalnoj školi, doduše uz pomoć asi-stenta.

“To je važno za nas, kako bismo širili dobra iskustva o našem radu. U vrlo kratkom razdoblju razvili smo se kao

specijalizirana škola, a naša je vizija nastala na temelju potre-ba obitelji“, rekla je Jerome.

Tijekom godina škola je uvela produljeni dnevni pro-gram, čime su uvelike olakšali situaciju ionako opterećenim roditeljima, a pomažu i lokal-ne organizacije, koje su Akademiji na korištenje ponu-dile neke od svojih objekata.

Obrazovanje za život Mindy Jerome je kazala da

će se Akademija iduće godine preseliti u novi i veći objekt. U jednom će krilu toga novoga centra u roku dvije godine biti omogućen i cjelodnevni bora-vak autistične djece te odgo-varajuća briga za njih, a za tri, četiri godine Akademija će osnovati i razvojni centar za autizam. Što je najvažnije, škola predano radi na obrazo-vanju svojih učenika za život.

“Kada se autistična djeca nakon stalnog boravka u spe-cijaliziranim ustanovama vrate kućama, postoji tenden-cija za regresijom već steče-nih vještina. Želimo promije-niti situaciju pa da osobe koji-ma je pružana pomoć pet dana u tjednu nakon povratak kući ne ostanu ni na čemu. To će im omogućiti naš program dodatnog obrazovanja, koji će moći polaziti i nakon odlaska s Akademije“, zaključila je Jerome.

Prema Education Update Priredila Ivana Čavlović

Obrazovanje djece s teškoćama u razvoju SAD

Odjel za obrazovanje u New Yorku prepoznaje razne oblike teškoća u

učenju, među ostalim i one jezične. Tako je u Brooklynu 1999. godine osnovana škola za djecu s disleksijom i jezičnim teškoćama u učenju. Školu Sterling polaze 24 djete-ta od drugog do šestog razre-da, a cjelodnevni nastavni plan uključuje specijaliziran pro-gram prilagođen svakom djetetu, uz dodatnu izvannas-tavnu edukaciju.

“Pronašli smo rješenje za probleme mnoge djece, ali i roditelja“, rekla je Ruth Arberman, osnivačica i direk-torica škole Sterling, ali i rodi-telj disleksičnog djeteta, sada studenta druge godine fakulte-ta. “Djeca iz svih pet njujorških općina dolaze u našu školu, iako mnogima nije blizu.“

U borbi s problemima sa čitanjem, sva djeca u Sterlingu dobivaju individualnu poduku, četiri puta tjedno po 45 minu-

ta. Arberman kaže kako je napredak vidljiv, u prvoj godi-ni dana dostignu napredak od jednoipolgodišnjeg razvojnog procesa čitanja: “Važno je napomenuti da učenici s dis-leksijom moraju učiti više od ostalih kako bi nadoknadili razliku koju su stvorili prije dijagnoze.“

Škola Sterling na vrlo se kre-ativan način suočava s proble-mima i pristupa učenju. Djeca sudjeluju u aktivnostima, uključujući i umjetničke pro-jekte i edukaciju, te gledaju filmove tematski vezane uz ono što uče.

Arberman kaže da je obrazo-vanje roditelja također ključna komponenta nastavnog plana i programa u Sterlingu: “Jedna je od najvećih pogrešaka koje neki roditelji čine jest da pišu zadaću umjesto njihove djece. Mi im stoga preporučimo da samo provjere je li zadaća napisana i kako. Da doskoči-

mo tom problemu, zadaću ne zadajemo unaprijed.“

Godišnji troškovi školarine iznose oko 35.000 dolara, zbog čega je mnogim obiteljima Sterling teško dostupan, a Arberman kaže da država samo u određenim slučajevima sufi-nancira školovanje. Naime, Odjel za obrazovanje u New Yorku disleksiju ne prepoznaje kao teškoću u učenju.

“Posebno mi je teško kad roditelje odbijam samo zbog toga što nemaju novca. Polovica naših učenika žive ispod državne granice siro-maštva, ali oni imaju jednako pravo na obrazovanje kao i svi ostali“, kazala je Arberman.

Mnogi učenici koji su poha-đali Sterling imali su kasnije vrlo uspješan prijelaz u redov-ne škole. Jedan od polaznika sada je maturant Brooklyn Techa, a šest ih je na fakultetu. Arberman je naglasila da veli-ke zasluge za to ima i povjere-nje koje su stekli učeći u

Sterlingu: “Mnogo naših učeni-ka ima nisko samopouzdanje. Stoga kod njih moramo izgra-diti sposobnost preuzimanja rizika, u protivnome ne mogu naučiti kako ići naprijed.“

Arberman je izjavila da će njezina škola postojati dok se

god ne promijeni trenutačni stav države o disleksiji: “Odgovarajućih javnih progra-ma nema, a mnoga djeca tre-baju našu pomoć.”

Prema Education UpdatePriredila Ivana Čavlović

Sterling - kreativno rješenje za disleksiju

Akademija Imagine već se pet godina bavi edukacijom autistične djece, a njezini idejni začetnici su roditelji, frustrirani ograničenim mogućnostima za djecu s posebnim potrebama

Akademija za male autiste

Školu Sterling veÊ deset godina polaze djeca s disleksijom i jezičnim teškoćama u učenju, od drugog do šestog razreda, a cjelodnevni nastav-ni plan uključuje specijaliziran program prilagođen svakom djetetu, uz dodatnu izvannastavnu edukaciju

aktualno 15

Pose

ban p

rilog

: Usu

sret B

oæiÊu

„Radujmo se tuđoj radosti, imajmo suza za tuđu bol i

žalost...“ (...) Kultura Božića preživjela je

izvanjsko društveno nasilje totali-tarizama, upravo onako kako je i rođena u betlehemskoj neugledno-sti, pod prijetnjama, ali i u potrebi da Ljubav preživi. Stoljećima je snažno protkala mnoge visoke umjetničke izraze, ali i kulturu običnoga puka koji je čuvao srž Radosne vijesti u svojim običaji-ma.

Dvadeset godina, nakon ponov-no stvorenih mogućnosti da se nastavi gradnja kulture javnoga slavljenja Božića u Hrvatskoj, suo-čeni smo s novim težnjama koje zanemaruju tu kulturu, iako izvanj-ski izgleda sveprisutnom. Kao što se nekada vjeri, Crkvi i njezinu djelovanju pružala ograda privat-nosti, kako sadržaj istine ne bi probio zidove ideologije laži, tako današnja neselektivnost, koja ne slijedi dinamiku kršćanske objave, razgrađuje suodnos privatnoga i javnoga. Zbog toga valja istaknuti da Božić dragocjeno čuva kulturu koja ne zanemaruje privatnost, promičući istodobno ravnotežu s onim što nosi obilježja javnoga.

Puno je područja u kojima je u Hrvatskoj ta ravnoteža narušena. Ona svakako ima korijene u nepo-štivanju otajstvenoga u svijetu i čovjeku, u praznini i površnosti odnosa s Bogom - izvorom svega stvorenoga, a zatim se pretače u prostore odgoja i obrazovanja od najmanjih nogu, nagriza snagu obi-teljske intime, prelazi u modele komunikacije među ljudima, poja-čavajući mehanizme znatiželje do granice neukusa. Na tome neuku-su i znatiželji lako parazitiraju pojedini suvremeni mediji kao naj-vjerniji saveznici, često u namjer-nome, a katkad i u nenamjernome, razgrađivanju istinske kršćanske kulture.

Trpki plodovi takvoga pristupa jesu: narušavanje povjerenja, bri-sanje odgovornosti, dokidanje dostojanstva koje se očituje u raz-mjerima slabljenja vrijednosti temeljnih institucija društva.

(...)Privatnost je izuzet prostor i taj

prostor nije prazan. On je nedostu-pan, baš kao što je nedostupno otajstvo. Božić nam pomaže da to

shvatimo i to ugradimo u kulturu “radosti za sav narod“. To nije pro-stor neke tajne koja bi nama pripa-dala i kojom bismo vladali, nego prostor Otajstva kojega smo dio, kojemu pripadamo, jer nam se objavljuje kao dragocjenost koja osvjetljuje nama nedostupne pro-store našega početka i završetka od vremena do vječnosti.

U trenutku kada to nestaje, tada nasilje, nepoštivanje drugoga, neo-sjetljivost za tuđu bijedu postaju redovitim načinom ophođenja u kojima javno izgovorena laž nema težinu laži; u kojemu privatnost najintimnijih osjećaja nestaje pod teretom povrede dostojanstva čovjeka. Time se ujedno utire nepovratan put koji najviše šteti mladim naraštajima. To je Božić bez Radosne vijesti, to je trend koji pretvara i društvo i čovjeka u neu-kus i kič življenja. To je razlog i moga poziva da otkrivamo ljepotu kulture Božića koja okuplja, daru-je, gradi zajedništvo, koja se u susretima ljudi raduje tuđoj rado-sti, a ima dovoljno suza za tuđu bol i žalost.

Iz Božićne poruke

kardinalaBozanića

Jaslice - skupni rad učenika OŠ Marije Jurić Zagorke iz Zagreba, učiteljica Mirjana Sever

aktualno16 Ususret BoæiÊu

UEtnografskom muze-ju u Zagrebu u pone-djeljak 7. prosinca otvorena je izložba

Makedonski Božić. Nastavak je to vrlo uspješnog predstavlja-nja božićnih običaja pojedinih zemalja i ovo je treća u nizu takvih izložbi u ovome muzeju. Posebnost je ovogodišnje izlož-be, koja je postavljena u surad-nji s Muzejom Makedonije iz Skopja, što se na njoj predstav-ljaju običaji slavljenja Božića u istočnoj, pravoslavnoj tradiciji, mnogima u Hrvatskoj nepozna-ti, pa time ova izložba predstav-lja i dodatno bogatstvo i dopri-nos boljem međusobnom upo-znavanju dviju kultura i dviju tradicija.

Isti kršćanski kulturni krug

Prikazom makedonskih narodnih običaja oko Božića (većina je tih običaja na izložbi prikazana pomoću starih crno-bijelih fotografija koje su pede-setak godina bile pohranjene u depou Muzeja Makedonije u Skopju) priređivači žele pribli-žiti tradicijsku kulturu Hrvata i Makedonaca, kako bi ukazali na njihove brojne i zanimljive sličnosti, ali i različitosti.

“Ovom se izložbom nastavlja uspješna višegodišnja suradnja Muzeja Makedonije iz Skopja i

Etnografskog muzeja iz Zagreba. Ona pokazuje da naša dva naroda pripadaju istom

kršćanskom kulturnom krugu i da dijele slične običaje“ - nagla-šava Damodar Frlan, ravnatelj Etnografskog muzeja u Zagrebu.

U makedonskom narodnom kalendaru značajno mjesto imaju božićni blagdani i božićni obredni ciklus. Počinju uoči božićnih Poklada (26. studeno-ga), a traju kroz božićni post (koji započinje 27. studenoga) i Božić pa sve do Bogojavljenja (Vodici, 19. siječnja). (U Makedoniji Crkva koristi Julijanski kalendar ili, kako to narod kaže, blagdani se računa-ju po “starom“). Dočekuju se s velikom radošću i svečano, a prati ih veliki broj običaja i vje-rovanja. BuduÊi da se božićni blagdani smatraju početkom godine, popraćeni su simbolič-kim započinjanjem svih poslo-

va koji su vezani uz kuću ili gospodarstvo - oranje, sijanje, sađenje, pletenje, tkanje.

KoledariU noći 23. prosinca po sta-

rom (5. siječnja), uoči blagdana Kolede, u Makedoniji se pale vatre. To su kaledarske vatre što su se u prošlosti palile u svakoj seoskoj i gradskoj maha-li. I danas je učestalo paljenje kaledarskih vatri koje se naro-čito počelo širiti prije petnae-stak godina u organiziranom obliku u novoizgrađenim dije-lovima većih gradova.

Dan prije Božića, 24. prosin-ca (6. siječnja), poznat je u narodu do podneva kao Kolede,a od podneva kao Badnjak.

Rano ujutro na Kolede skupi-ne djece, koledara, obilaze

kuće po seoskim i gradskim mahalama. U rukama su im koledarski štapovi, koledaški,zadebljani na jednom kraju, a na ramenu nose torbu. Nakon stanovitoga zamiranja ova tra-dicija u novije vrijeme ponovno oživljava i u gradskim sredina-ma.

Stigavši do vrata, kaledari bi ih snažno udarali štapovima i pjevali koledarske pjesme. Domaćica ih je dočekala pred vratima kuće sa sitom u kojem je bilo voće, kolači, žito i sitni novac kojim je darivala koleda-re.

Badnja večerZa razliku od obrednih aktiv-

nosti na Kolede, tijekom Badnjaka sve se događa u domu i u obiteljskom krugu. Na Badnik(Badnjak) najznačajnija je posna večera, mjesto na kojemu se jede i paljenje na ognjištu dva badnjaka - badnika.

Badnjak, a najčešće je to bilo hrastovo drvo, na ognjište je stavljao domaćin posipajući ga triput žitom i polijevajući vinom uz riječi: Dobro nam došao Badnjak i Božić, da nam je sa zdravljem i izobiljem ko što se prelijeva vino i žito, da nam se tako ispuni kuća zdravljem i obiljem, vinograd grožđem i vinom, polje žitom, obori s janjadi, jaradi, staje s teladi, kuće djecom.

ETNOGRAFSKI MUZEJ U ZAGREBU PREDSTAVLJA MAKEDONSKE BOŽIĆNE OB

Gdje god da si, za Boži

Prizor Badnje večeri iz okolice Skopja

Mali koledari

Torbe s koledarskim kolačima koje su nosili koledari obilazeći kuće

aktualno 17Ususret BoæiÊu

Badnju večeru spremaju žene. Kuhaju se posna jela: grah, sarma (bez mesa), krum-pir u tepsiji, riba, slatka pita, pita sa zeljem, kesteni, orasi, bademi, jabuke, smokve, suho grožđe... Na sofru, niski okrugli stol, stavlja se od svega pone-što, odnosno od svega što je dao Gospodin. Pripremaju se i obredni hljebovi koji imaju naročiti značaj u obrednim rad-njama tijekom večere.

Posebno je značajno mjesto uz ognjište gdje se postavlja badnja večera. To mjesto prema načinu uređenja i prema običa-jima i vjerovanjima nije svagda-nje nego je sveto mjesto. Unekim krajevima Makedonije ono predstavlja postelju na kojoj će se roditi Isus Krist.

Kravajče i badnjački kolač

Domaćin je pored ognjišta stavljao jaram i ralo na kojemu se palila se svijeća. Kad se sjelo za sofru više se nije ustajalo ili premještalo tijekom večere, sve potrebno stavljalo se nado-hvat ruke kako bi kokoši nosile više jaja, kako bi živine bilo u izobilju.

Domaćin je uzimao kruh kra-vajče u kojemu je bio novčić i badnjački kolač te ih lomio na onoliko dijelova koliko je čla-nova obitelji. Vjeruje se da će onaj tko nađe novčić u svom komadu kruha biti najsretniji tijekom naredne godine.

Pri ustajanju od večere gleda-lo se tko će se za što uhvatiti. Ako se netko uhvatio za ralo - bit će orač, ako se uhvatio za knjigu - bit će učen. Završetak večere objavljivao se pucnjem iz puše. Vjerovalo se da će kuća iz koje dopre prvi pucanj biti najbogatija iduÊe godine.

Značajan događaj badnje večeri bio je trenutak kada će badnjak pregorjeti. Pazilo s tko

će prvi opaziti pregorijevanje badnjaka. Ako je prvi spazio muškarac, vjerovalo se da će se iduÊe godine kotiti muška stoka, a ako je bila žena da će se kotiti ženska stoka. U Maleševu se vjerovalo da trenu-tak pregorijevanja badnjaka označuje smjenu Staroga s Novim zavjetom. Stari zavjet je završio, a Novi je stigao s rađa-njem Krista.

Prvi dan BožićaBožik (Božić), 25. prosinca

(7. siječnja) blagdan je kada su svi radosni, staro i mlado, i kada je sve svečano i u znaku

čestitanja i praznovanja. Praznuje se tri dana. Na prvi dan Božića, rano ujutro, ide se u crkvu na božićnu službu, gdje se poslije četrdesetodnevnog posta pričešćuje.

Za veći dio Makedonije karak-teristično je vezivanje na voćke ražene slame, koja je bila na Badnju večer prostrta pod blag-danskim stolom, kako bi se potaknula njihova plodnost.

Na Božić se posjećuju gro-blja, gdje žene daruju za zdrav-lje živih i duše umrlih dok muš-karci sjede u crkvenom trijemu i meze rakiju.

Na prvi dan Božića nije se išlo u goste.

Drugi i treći dan Božića, 26. i

27. prosinca (8. i 9. siječnja) imaju izrazito društevni obred-ni karakter. U ta dva dana uza-jamno se posjećuje najbliža rodbina, a trećega dana Božića, ili na Sv. Stefana (koji pada 27. prosinca, odnosno 9. siječnja), išlo se i u goste na imendan onamo gdje je bilo Stefana ili Stefki.

Božić - jedinstvo obitelji i zajednice

Slavljenje božićnih blagdana završava blagdanom Vodici, 6. siječnja (19. siječnja), Bogojavljenjem, odnosno Vodokršćem, kako taj blagdan zovu u nas u Dalmaciji. Kršetenjem vode završava opa-sno razdoblje nekrštenih dana,koji traju sve od Božića i u tome razdoblju, prema narod-nom vjerovanju, duše umrlih slobodno se kreću svijetom živih i sudjeluju u njihovim veseljima. Rašireno je vjerova-nje da se na ovaj dan sve treba očistiti: ljudi, kuća, zrak i voda jer su tijekom nekrštenih dana bili u dodiru s mrtvima te sa zlim i dobrim duhovima.

“Božićni obredni običaji Makedonaca pripadaju kultu

prirode, plodnosti, sunca, vode, domaćih životinja i kultu mrtvih. Obiluje vjerovanjima i običajima vezanima uz poče-tak nove godine i produžetak dana. To je razdoblje zimsko-ga solsticija koji s aspekta mitskog poimanja svijeta pred-stavlja umiranje staroga i rađanje novoga Sunca. Uz religijsku i socijalna funkcija božićnih običaja dolazi do punoga izražaja manifestira-njem homogenosti, kompak-tnosti i jedinstva obitelji i cje-lokupne zajednice koja izvodi običaje povezane s božićnim obredima“ - naglaša Vladimir Bocev, autor zagrebačke izlož-be.

Tin Ujević Božićne slobodeI.Na malome boru vise svjeÊice,sjaju zvjezdiceza zabavu dječice;ali ako ruku pružim na nebesa,šakomprosut ću po svijetu biseredalekih zvijezda,lakom.

Daleke zvijezde, dobri građanispavaju bez vas u svom domu;ali na morima, mornari mlađanibez vas bi bili (u brodolomusrca) žalosni,žalosni.

II.Rimo, pljusni! Prašti, Duše Svijetli!Gromka rimo, šikni kano slap!Neka suza bude zadnja kap!Neka mole raspaljena ustaza njih koji ćute,za varoši mrtve i za polja pustai za ognje utrnute!

Molitvu za čistoću, za djevičanstvo;molitvu za ljepotu što pati;molitvu za duhovno pijanstvo,molitvu za Vas, Sveti Čati:jer odavna idem po svijetui nosim srce na dlanu,i vidim blato na cvijetu,i vidim na grudma ranu.

Vrati nam, sniježe, nevinost očiju!Vrati nam, vjetre, uzdah i čistoću!I nek nas zore plavetne umiju,zore neba, razasute noćuslova,smrću slova,blage zore blagoslova.

(1921.)

Etnografski muzej gostuje u Slovačkoj

Slovaci upoznaju hrvatske božićne

običaje

Na-

-

-

-

ukazuje i na ono slavensko, europsko, univerzalno, svojstveno

-

IČAJE

ć doma budi

Gore: križ od ražene slame koja je na Badnju večer bila prostrta pod blagdanskim stolom. Desno: Taj križ od slame domaćin poslije vezuje na voćke kako bi se potaknula njihova plodnost

Kruh kravajče

aktualno18 Ususret BoæiÊu

Zašto su učiteljice često tako same - pitala se, i sad dok je čekala u maloj školskoj dvorani, kraj okićene jelke, sasvim sama, zašto?

Čekale su i samovale, već stoljećima, pisale duga pisma u noćima pred blagdane i nadale se uvijek jed-nako, vjerovale da će doći netko drag i dobar, podije-liti s njima blagdanski kolač, uz svjetlost svijeća. Trebao bi doći netko s kim bi razmijenila dobre želje i poljupce.

Samovale su učiteljice već stoljećima, od onih prvih, davno već zaboravljenih kojima su surovi zako-ni nametali celibat i zabranu udaje, do današnjih tur-bulentnih dana kad nemaš vremena ni pogledati u zvijezde.

U maloj dvorani tako je tiho, samo ponekad zapuc-keta plamičak svijeće. Ugodna je sad ova samoća uz raskoš nakita i sjaja. Kako samo mala svijeća može rastjerati mrak i sjati kao malo ljubavi u čovjekovu životu. Vani lagano sipi sitan snijeg, nije davno padao tako obilno, prekriva sve i umekšava sliku pretpra-zničke noći. Zamiriše četinar, svježe i opojno. Donijelo je božićno drvo svoje mirise s neke nepoznate plani-ne i poklanja zimzelenu ljepotu kao zelene oči davno već zaboravljene. Stara ura, bečka gospoja, donesena davno iz bijela svijeta, lagano miče kazaljku i podsje-ća kako vrijeme neumitno prolazi. Rascvala afrička ljubičica na prozorskoj dasci uprla je svoje plave oči u nju, tješi je svojom ljepotom.

Autobus koji sakuplja njezine đake po bilogorskim brežuljcima kasni. Svi kasne, putovi su zameteni i tragovi se gube, samo raskoš okićenog stabla trepće, blista hladno zlato slamnatog lančića, njišu se anđeli, bomboni i jabuke božićnice. Lomi se svjetlost svijeća u duginim bojama, plamte hladni ukrasi tuđim svje-tlom, po zidu se igraju sjenke. Vilina kosa svoje blista-ve sjedine raspustila niz grane. Božićna jelka kao nevjesta okićena nakitom i darovima čeka dok njezi-ne ruže već lagano venu.

Kao da je vrijeme stalo, nije stalo, nego se vraća. Sjeća se Božića davnih iz djetinjstva kad je okružena

braćom i sestrama sjedila na slami pod velikim sto-lom i slušala priče majka Jane kako se Djetešce rodilo na slamici oštroj i nije imalo ništa, ni šarenog pokrovca, ali su poslije došli anđeli i kraljevi su doni-

jeli darove. Čekali su na slamici i oni svoje darove. Dobili su u košarici jednu naranču, tri bombona, pre-gršt kukuruza pucanca i svakom po jedna mirisna jabuka zelenika. O to je bilo bogatstvo dovoljno za

sreću! Pa dok je djedo Šimun zasvirao na egedama stare pjesme i svi su pjevali, činilo se da su blizu samim nebesima.

Jesu li njezina djeca i đaci danas sretni? Mogu li dosegnuti velike nade koje nagovještaju blagdani? Najednom kao da je vjetar otvorio vrata širom. Zanjišu se svijeće, prolome se glasovi. Ciče, smiju se, topkaju nogama otrešući snijeg, nabacuju se grudama, stigli su njezini veseli đaci. Lete torbice, šalovi, rukavice. Pršti smijeh. Jedni slažu po stolovi-ma kolače, drugi namještaju pod jelkom darove, dvojica slažu i namještaju kasetofon, odabiru omi-ljene pjesme. Puče svirka, bučna, strana, ali njima draga. Drugo je vrijeme i drugačije želje.

Ulazi nekoliko mama, dotjeruju i namještaju svo-jim djevojčicama šarene trake u kosi. One će pjeva-ti i plesati kao pjevačice iz bijela svijeta. Zatim bojažljivo proviruju dvije bake i jedan znatiželjni djedo. Bit će priredba, a djedovi i bake najveći su poklonici predstava u kojima glume njihovi unuci.

Iznenada začuje izvana pjev ptice. Što je moglo probuditi pticu, zapjevati u ovo neobično vrijeme? Ljubav ili bol? Javi se samo jednom i nesta u visina-ma. Zatreperi plamen svijeće od naleta nekog vje-tra.

Onda, poslije svih, na već pritvorenim vratima, iznenada, krajičkom oka vidi da se pojavila silueta. On je, još vitak, mekih ruku, toplih očiju, ušeta laga-no, mačjim hodom, gotovo nečujno, poznat glas pozdravlja mašući rukom.

Stvarnost ili samo nagovještaj nekog davno već odsanjanoga sna? Uostalom, ni sam život nije mnogo više od sna.

Čuda se događaju u blagdanskoj noći.Učiteljice ne mogu biti nikad same.

Marija Drobnjak Posavec

Još nekoliko sati i dogodit će se čudo. Najprosvje-tljeniji dio čovječanstva proslavit će, kao svake

godine, rađanje Boga koji se rodio u štalici, na slamici, izdahnuvši kao lupež među lupežima na križu i slomivši snagom svoje samotne boli najjači dosadašnji imperijum na svijetu: Rimsko Carstvo. Dogodilo se čudo i čudo je što mi i dan-danas usuprot moder-nom imperijalizmu, egoizmu i naturalizmu to betlehemsko čudo slavimo sa strahopočita-njem Marte, Marije iz Magdale i Ivana, najdražeg Mu apošto-la.

Jest. On je Sin Božji, jer je najveći Sin Čovječji. Getseman-ska sveta suza nadvladala je oceane. Propovijed na jezeru umirila je pobunjene zemalj-ske elemente. Riječ je pobije-dila strast.

Duh je savladao materiju. Moralni zakon bijaše jači od fizičkoga. Ideal je ušao u pusta srca. Nebo, nekad nedohvatno jednom Pitagori, Anaksagori i Platonu, sišlo je na zemlju, idući boso sa sv. Pavlom do Korinta i krvareći iz milijun rana svetih mučenika. Novi zakon je osvojio svijet, zakon moralni, upisan u najneukiju

dušu, zakon savjesti. Umjesto mržnje procvjetala je ljubav kao bjelina jordanskih ljiljana i nevinost pjesme ptica, za koje se kao i za ljiljane brine Gospod Sabaot. Racionaliste imperato-re srušio je misticizam sveop-će ljudske ljubavi. Ideal je zavladao materijalizmom una-kaženim svijetom.

Vele da nema čudesa, a sve, sve je čudo. Prava, čista nauka zna se tek čuditi. Čudo je svi-jet. Čudo je čovjek. Čudo je atom, čudo je ovo zvjezdovito nebo: zvjezdano nebo nad nama, a moralni zakon u nama, kako reče Kant. Čudo je Napoleon, čudo je Newton, čudo je električna iskra, meha-nizam oka i brzina lokomotive. Ali najveće je čudo ljudska duša i Onaj koji je ljudsku dušu prvi uzdigao do predvorja nebeskog i do glavnog život-nog sadržaja. On je dao svijetu dušu i zato je On vječni Pastir duša naših.

(...)Mir ljudima dobre volje!Mir vama, Hrvati, koji strada-

te, koji patite, i za ljubavlju i slobodom ljudskom čeznete u sjeni Njegovog žuljevitog, krva-vog križa! Vjerujte, vjerujte, spasit će vas vjera, a pošto je vjera i hrvatska sloboda, vje-rujte u slobodu i radite za nju

kao dvanaest neukih apoštola koji snagom vjere i svetog uvjerenja osvojiše svijet. Vjerujte u Hrvatsku koja nekad kao Francuska bijaše slika Marije, majke božje sa sedam mačeva u srcu na banskoj sta-roj zastavi! Vjerujte u domovi-nu i molite za nju Boga ljubavi, mučeništva, slobode i potpu-nog požrtvovanja! Marulić je tako za nju plakao i molio u uzdasima svoje Judite. Gubec, Zrinjski, Frankopan, ilirske žrtve i Kvaternik prepatiše za nju Golgote i crvene Kalvarije. Ona je molila u molitveniku jedne svijetle banice, Katarine Zrinjske. Ona se gorko kajala i besmrtnim suzama rasplakala u Suzama sina razmetnoga.Ona je pod znamenjem Kristovim obranila Dubrovnik, branila Krupu, Klis, Siget i padala Četrdesetosme za Hrvatsku i za kralja. Jedan Strossmayer ju je digao u visi-nu kao zlatni kalež vjere i idea-la, a jedan Ante Starčević je za nju radio kao apoštol, živio kao pustinjak, a preminuo kao svetac. Danas ‡ ‡ ‡

No, ostavimo na Božić nevri-jedne svećenike, himbene katolike, preziratelje bližnjega i apoštole demagogije. Naša božićnica neka razvedri i zalu-

tale Hrvate, kao što neka obra-duje svakoga tko ide stopama Onoga koji je spasio svijet, oslobađajući od zla samo svoju nezahvalnu domovinu, domo-vinu carinika, farizeja i Judaša Iškariota.

Svim pak čestitim Hrvatima i Hrvaticama

čestit Božić!

(Ulomak)(Hrvatska sloboda, Zagreb,

24. 12. 1910.)

Antun Gustav Matoš

Na Božić

Učiteljice ne mogu biti nikad same Mala božićna priča

Roenje Isusa, kartonski tisak, Albina Koæar, 5.b razred, O© Marije JuriÊ Zagorke, Zagreb, uËiteljica Mirjana Sever

Tri kralja - skupni rad učenika OŠ Marije Jurić Zagorke iz Zagreba, učiteljica Mirjana Sever

aktualno 19savjetnici

-nog postupka pedagoška je mjera ustanovljena u

-

reda, neispunjavanja obveza prema školi, pa i kori-

-

-

U školskim ustanovama teško je samostalno pro-

-

--

ban problem su manje sredine u kojima ima

-

iako postoje i varijante -

uspješnost provođenja ove pedagoške mje-re temelji se na pre-

-ga i zadataka svakog

ostvarivanja timske

-

ove pedagoške mje--

nu skrb ovlašteni su i mogu provoditi mjeru nadzora nad obitelj-

je ponekada potrebno

-

-

u školama, ali ju je moguće ostvariti i u domovima ili

U odabiru suradnika korisno je imati što više sazna-

Nositelj i organizator provođenja pedagoške mjere -

--

koordinirati i redovito pratiti napredak u ponašanju

Suradnja u provođenjuproduženogastručnog postupka

PEDAGOGIJAPiše Azra Rađenović, pedagoginja, ravnateljica Osnovna škola 22. lipnja, Sisak

--

školama, ima mnogo aktivnosti koje -

-

-umjetni

mi to provodimo svaki put kad je neka

-

rad?

nikad ne odustaju od pokušaja da pronađu

kako bi individualizirali --

stvo pokazuje da uvjeti u kojima rade ne samo

-

odabrala lijepe misli vezane za naš poziv

Naši uspjesi su samostalni ljudi koji

-morea, kako bi ondje sastavili studije

-

-

nastave projekt kako bi utvrdili što se

u zanimanjima pravni-

Profesora je to jako

time pomnije pozaba-

upitati kako objašnjava-

odgovorio bi svaki od

-robnu formulu upotrijebila kako bi dje-

druge da to znaju

-

-

--

?Kada se o rezultatima natječaja izvješćuju kandidati za ravnatelja

škole - odmah nakon provedenoga glasovanja i izbora ili tek nakon do-bivanja suglasnosti ministra MZOŠ-a za imenovanje ravnatelja škole te iz-vršenog imenovanja ravnatelja?

--

svakom prijavljenom kandidatu treba dati pouku o njegovu pravu da pregle-

-

navedenom roku i uz navedenu pouku o pravnom lijeku bila potpuna i sa svim

kandidatima šalje nakon donošenja odluke o imenovanju ravnatelja, a ne

-

-natelja imenuje odlukom školski odbor

dana u kojemu ministar neće uskratiti

donijeti odluku o imenovanju ravnatelja kao i izvijestiti kandidate za ravnatelja

-ći da postoji mogućnost da ministar

osoba neće moći biti imenovana rav-

je završen postupak izbora i imenova-nja ravnatelja škole izvijestit će se kan-didate za ravnatelja škole o rezultatima

-

kandidate će se izvijestiti o imenovanju

?Učiteljica nije radila od svibnja 2008. godine zbog komplikacija

u trudnoći, a nakon toga je bila na rodiljnom dopustu, s kojega se vraća 7. prosinca. Ima li pravo na godišnji odmor, iako tijekom ove godine uop-će nije radila?

U tekućoj kalendarskoj godini radnik ne mora efektivno raditi da bi ostvario pravo na godišnji odmor u skladu sa

prema kojemu se privremena nespo-

odsustvovanja s rada ne smatra pre-

--

-

?Tko donosi odluku o upućivanju radnika na procjenu zdravstvene

sposobnosti: ravnatelj škole ili škol-ski odbor?

-kona o odgoju i obrazovanju u osnov-

osnovane sumnje da je radniku škole

koja bitno umanjuje njegovu radnu spo-sobnost, ravnatelj će uputiti školskom

-šenje odluke o upućivanju radnika na ovlaštenu prosudbu radne sposobno-

utvrdi da je prijedlog ravnatelja oprav-dan, donijet će odluku o upućivanju radnika na ovlaštenu prosudbu radne

donosi odluku o upućivanju radnika na prosudbu radne sposobnosti ako utvr-

PSIHOLOGIJAPiπe Sanja Reæekprof. psiholog, Osnovna πkola A. G. Matoπa, Zagreb

Uspješan učitelj

PRAVOPiπe Olivera Marinković, dipl. iur.

Pravo na godiπnji odmor

Uspješnost provo-đenja pedagoških mjera temelji se na prepozna-vanju mogućih stručnjaka surad-nika iz lokalne zajednica te odre-đivanja jasnih uloga i zadataka svakog člana povjerenstva i ostvarivanja timske suradnje među članovima

Ono što žalosti jest da postoji nesrazmjer ulože-nog rada učitelja i njihova osobnog dohotka. Naža-lost, to je realnost

20

Upovodu obilježava-nja 110 godina posto-janja, škola je pokre-nula projekt Očuva-

nje kulturne baštine Trnja sciljem prikupljanja što više informacija o samoj školi, načinu života u to vrijeme, običajima, nošnjama, obrtima, itd. U projekt su uključeni i roditelji i lokalna zajednica, a završetak projekta predviđa se u ožujku iduće godine, na proslavi Dana škole. Danas OŠ Trnjanska ima 140 učenika u osam razrednih odjeljenja te dva produžena boravka, a nastava se održava u jednoj smjeni. Produženi boravak se, osim učenja i pisanja zadaće, sastoji i od rekreativno-sport-skih te edukativno-kreativnih aktivnosti, što pozitivno utje-če na djecu i njihovo raspolo-ženje, kazala nam je ravnatelji-ca Nada Šimić:

Velika briga o djeci s posebnim potrebama

- U školi imamo 27 djelatni-ka i svi, poglavito učitelji, ulažu velike napore da bi nastava bila što zanimljivija i kvalitetnija. Trudimo se da djeca dolaze u školu s radošću i s osmijehom je napuštaju, i mislim da u tome uspijevamo. Znamo da je to najbolji način prevencije od nasilja i zaista se možemo pohvaliti da su neadekvatna ponašanja učeni-ka kod nas svedena na mini-mum.

Ravnateljica je najponosnija

na ponašanje i disciplinu uče-nika, koja je i više nego zavid-na, naročito u usporedbi s nekim drugim zagrebačkim školama. Ovdje gotovo da i nema problematičnih učenika, ne znaju za međuvršnjačko nasilje, a svi se manji problemi rješavaju odmah, u suradnji s roditeljima. Upravo ta veza s roditeljima, koji se i međusob-no vrlo dobro poznaju, tajna je uspjeha naše škole, govori Šimić.

Velika je pažnja posvećena i djeci s posebnim potrebama. Unatoč činjenici da nemaju potpuno ekipiranu stručnu službu, ovdje su uspješno inte-grirani učenici s Downovim sindromom i djevojčica koja boluje od cerebralne paralize. Presudno je, dakako, što imaju asistente koji im pomažu da što lakše i kvalitetnije usvoje gradivo. Mali Jan je čak osvo-jio drugo mjesto na likovnom

natječanju Hrvatske glazbene mladeži te oduševio uzvanike na izložbi u dvorani Vatroslava Lisinskog. Valja naglasiti kako nigdje na prijavnom radu nije bilo naglašeno da se radi o dječaku s Downovim sindro-mom, pa je samim time njegov uspjeh značajniji i veći, i njime se ponosi cijela škola.

Zbog toga su se učitelji uključili u brojne edukacije za rad s djecom s posebnim potrebama, a redovito surađu-ju s udrugom Idem, koja učite-ljima pomaže da što kvalitetni-je i lakše rade s djecom s teš-koćama, da naprave prilago-đene i individualizirane pro-grame.

Individualizirananastava

- Svim su učenicima dostu-pne razne izvannastavne i izvanškolske aktivnosti, dopunska i dodatna nastava tako da nema potrebe da nji-hovi roditelji plaćaju privatne

dodatne sate iz matematike, hrvatskog, kemije, fizike, engleskog jezika, ističe ravna-teljica. Organizirana je i izbor-na nastava iz vjeronauka, nje-mačkog, povijesti, tehničkog crtanja uz fotogrupu te gradi-teljstva. Upravo su učenici koji idu na graditeljstvo pod vodstvom Berislava Oreškovića i uz pomoć učite-lja likovnog Jerice Gracina izradili figure svete obitelji te same jaslice postavljene na

ulazu u školsku zgradu. Nakon provođenja vanjskog

vrjednovanja, učenici OŠ Trnjanske svrstani su u prosje-čan uspjeh, iako više od toga vrijedi sam ugođaj koji vlada u školi i u kojem djeca, uz obra-zovnu, stječu i odgojnu kom-ponentu školovanja.

- Atmosfera je obiteljska, topla, što me oduševilo odmah nakon dolasku u ovu školu kao ravnateljica. Svi se među-sobno poznaju, imamo učesta-

REPORTAÆA

Crtice iz povijesti-

godine, a sastojala se samo od dvije školske sobe i

-sima u

Budući da je ukupan broj polaznika te prve godine

-

-

-perimentalna škola jednoga slobodnog pedagoga,

(bn)

Mala škola velikog Škola Trnjanska jedna je od osam osnov-nih škola koje se nalaze na lijevoj obali Save, a budući da je novim urbanističkim planom veliki dio Trnja predviđen za rušenje, rezultat svega je mali broj djece pa je ova škola ujedno jedna od najmanjih u Zagrebu

Ravnateljica Nada Šimić

Vesna Dobranić predaje hrvatski jezik i vodi Lidrano

Likovni izričaj učenika na visokoj je razini

Plesna skupina

21

le razgovore s roditeljima i funkcioniramo kao mala pri-vatna škola u kojoj roditelji zaista mogu s puno povjerenja ostaviti svoju djecu, objašnja-va Šimić.

Zbog manjeg broja đaka, manji su i razredi, po 17-18 učenika, te je vrlo lako provo-

diti individualiziranu nastavu, pažljivije se i kvalitetnije posvetiti svakom učeniku. Redovito sudjeluju na natjeca-njima iz matematike, engle-skog, geografije, a već smo spomenuli iznimne rezultate iz likovnog izričaja.

Kolektiv škole trudi se što češće organizirati projektnu nastavu. Tako je ovog ožujka proveden projekt uz Svjetski dan voda, i nastavnici govore da je bilo pravo zadovoljstvo promatrati kako se učenici s velikim interesom okreću školi. Sve je, pak, snimala

školska filmska skupina, u čemu su se posebno istaknuli šestaši i osmaši.

Škola u prirodi na Sljemenu i u Novom Vinodolskom također se redovito provodi uz veliku radost učiteljica i učenika, a na zadovoljstvo roditelja.

- Nasip nam je blizu pa kada

padne snijeg djeca uživaju u zimskim radostima, a niti Bundek nije daleko pa se često koristi za izvanučioničku i istraživačku nastavu, kaže rav-nateljica.

“Imamo prostor, nedostaje novca“

Zadovoljni su opremljeno-šću, iako Šimić priznaje da uvijek može bolje. Ono što ih posebno tišti jest da nemaju pravu knjižnicu, pa zasad knjižnica i zbornica dijele tri-desetak četvornih metara,

iako postoji prostor za proši-renje i uređenje novih učionič-nih kvadrata, naročito u podrumu i potkrovlju zgrade.

- Imamo prostor i učiteljskistan koji bi nam bili idealni za potrebe knjižnice i kabinetske

nastave, ali trebamo sredstva od gradskog Ureda za obrazo-vanje, jer se radi o iznosu kojeg naša škola ne može sama priskrbiti. A i roditelji su dosad dobrovoljno sudjelovali u uređenju, tj. ličenju učionica te nabavi nastavnih sredstava i pomagala, pa sam sigurna da bi se uključili i u to proširenje škole, zaključuje Šimić.

Dodaje da je gradska četvrt Trnja izrazila želju da nadola-zeće godine uredi školsko

dvorište klackalicama, ljuljač-kama, klupama, parkićem za djecu, čemu se svi skupa radu-ju.

Od kabineta, uređen je jedi-no onaj za nastavu informati-ke opskrbljen s dvanaest

računala, u kojem smo zatekli Branislava Mihajlovskog. U školi radi od 1992. godine, predaje geografiju te informa-tiku, koja je uvedena 2000. godine.

- Danas je lakše predavati informatiku, jer su djeca infor-matički pismenija i educirani-ja pa brže usvajaju gradivo. S učenicima puno radim i na prednostima, ali i opasnosti-ma interneta, kako bi znali koji su sadržaji pogodni za

njih, a što nikako ne bi smjeli raditi koristeći mrežu svih mreža.

Nastavnica hrvatskog jezi-ka i književnosti Vesna Dobranić dugogodišnja je voditeljica Lidrana. Kazala nam je da učenici od petog do osmog razreda zaista vole ovaj predmet, vrlo su kreativ-ni i uvijek se pronađe neka-kva zanimacija kako bi se olakšalo ono tužno gradivo iz gramatike:

- Najviše vole pisati sastavke i upravo čitamo uratke na temu Rastužio sam majku. Ima prekrasnih sastavka, dođe mi da zaplačem. Vole se smijati, ali i igrati razne gramatičke igre, na kojima dobivaju džo-kere, koje onda mogu iskori-stiti ako zaborave ispuniti neku drugu obvezu.

Što se samog Lidrana tiče, OŠ Trnjanska je domaćin općinskih susreta već 13. godi-nu zaredom, a učenici postižu odlične rezultete. Dosad su šest puta s literarnim i scen-skim nastupima gostovali na državnom Lidranu, a Dobranić nam govori da svake godine redovito stignu barem do županijske razine.

Kuharica Dubravka Meašić petnaest godina priprema obroke za mališane iz Trnja. Govori da su se prehrambene navike promijenile gotovo 90 posto, s tim da se danas puno više pažnje posvećuje odabi-ru zdravih i svježih namirnica. Iako se mališani odupiru zele-nom povrću, poput brokule i tikvica, na kuharici je da im to zamaskira u neka fina jela, što joj očito uspijeva, jer tanjuri nakon ručka ostaju prazni.

Prvi broj Modre laste

Ravnateljica Šimić, pak, dodaje da normalnom fukcio-niranju škole itekako pridono-se i istaknuti rad tajnice Anđe, računovotkinje Željke, doma-ra Jurice i spremačica Milese i Jadranke.

Spomenimo za kraj kako je prvi broj legendarne Modre laste, koji se prije zvao Djecaza djecu, nastao 1953. godine baš u ovoj školi. Modra lasta je odletjela iz Trnjanske svo-jom dugogodišnjom stazom, kojom s ništa manje uspjeha i ponosa ne kroči ni škola iz Trnja.

Branko Nađ

110 godina OŠ Trnjanska, Zagreb

entuzijazma

....dječica s užitkom pojedu

Terenska nastava na Sljemenu

Nastavnik informatike Branislav Mihajlovski

Dramsko-scenska grupa uspješna je na Lidranu

Štogod kuharica Dubravka Meašić pripremi...

22 suradnici javljaju

ZADAR Priredba za djecu Humanitarna udru-ga Promijeni svijet u suradnji s The Family International svake godine u drugoj županiji održava božićne pro-grame za djecu s posebnim potrebama. Ove godine pripremljena je priredba Božić je ljubav namijenjena štićenicima udruge Sv. Bartolomeja iz Knina i djeci vrtića s posebnim potrebama Latica iz Zadra, a kao gledatelji pridružila su im se i djeca iz vrtića u Zemuniku te učenici Osnevne škole Domovinske zahvalnosti iz Knina. U sklopu programa dječaci Alan Grant Odak i Jordan Landes (SAD), u pratnji dvoje odraslih glazbenika, pjevali su hrvatske božićne pje-sme. Nastupio je i Zadarski plesni ansambl te učenici Odjela za klasični balet Glazbene škole Blagoja Berse i dramska skupina Ekonomsko-birotehničke i trgovač-ke škole iz Zadra. Xiomara Ratković svojom izvedbom plesa na svili oduševila je mališane. Pripadnici zadar-ske Gorske službe spašavanja preuzeli su ulogu Djeda Božićnjaka, spustili se niz konopce vezane na stropu i djeci podijelili darove. (Fabijan Lovrić)

ZAGREB Druženje Klub umirovljenih prosvjet-nih radnika otvorio je 8. prosinca 2009. vrata svojim članovima, koji su se tradicionalno okupili na popod-nevno druženje. Unatoč lošem vremenu, okupilo se tridesetak osoba, koje su sa zadovoljstvom prisustvo-vale blagdanskom nastupu Pjevačkoga zbora IvanaFilipovića. Nakon kratkoga koncerta priređena je tombola kao podsjećanje na Nikolinje. Nije bilo pra-znih brojeva pa su svi sudionici tombole dobili prigod-ne nagrade. Iako je Nikolinje bilo dva dana prije toga, sv. Nikola ostavio je ispred klupskih vrata veliku punu košaru svježega voća i tako podsjetio da misli i na odrasle djetinjega srca. Susret je po običaju završio vedro najavom novoga viđenja. (M. M.)

OSIJEK Život životinja Učenici prvoga razre-da Osnovne škole Augusta Šenoe iz Osijeka, koja ima međunarodni status ekološke škole, uključeni u dodat-nu nastavu iz prirode i društva, proveli su zajedno sa svojom učiteljicom zanimljiv i ugodan dan u zoološ-kom vrtu. Naime, tamo su imali radionicu vezanu za život životinja koju je vodila Tihana Škugor iz UNIKOM-a. Kroz kreativne i poticajne igre naučili su o divljim životinjama, rješavali slagalice i bojali listiće. Timaritelj Zlatko donio im je mliječnu zmiju porije-klom iz Meksika. Najhrabriji su ju i dotaknuli. Naučili su da se zmije hrane jedanput tjedno, a presvlače jed-nom mjesečno. Vidjeli su i jaja noja, emua i nandua i uspoređivali ga s kokošjim jajetom. Nakon toga u prat-nji Zlate Lukić obišli su zoološki vrt i uživali promatra-ti životinje. Najviše su se zadržali pokaj kaveza s maj-munima. Obišli su i akvarij i terarij. Nakon obilaska imali su ukusan i obilan objed u ZOO-hotelu. Roditelj pomagač u ovom projektu bila je Judita Čuljak, majka njihove učenice Veronike. Zadovoljni i sretni unatoč ružnom vremenu u popodnevnim satima vratili su se svojim kućama i pričali roditeljima o ovom lijepom iskustvu. (Biljana Pavić)

UKRATKONa licima prolaznika još se naziru patnja i bol

Učenici četiri osma razredna odjeljenja Osnovne škole kralja Tomislava iz Našica

posjetili su Vukovar. Uz pratnju učitelja i vodiča naučili su puno toga o tom gradu heroju. Najprije su se zaustavili na groblju tenkovagdje su uz izloženi tenk mogli vidjeti i spomenik Blage Zadre. Jedan od učitelja potrudio se dove-sti jednog od preživjelih branitelja Domovinskog rata koji je ispričao svoju sjetnu priču i priče mnogih svojih poginulih suboraca. Potom su krenuli ka bolnici u Vukovaru. Dok su prolazili bolničkim hod-

nicima, učenici su vidjeli prostori-ju s krevetima gdje su nekad ležali ranjenici i bolesnici, a danas su na njihovim mjestima gipsane lutke. Iz te su prostorije učenici krenuli prema crvenoj sobi gdje su se izmjenjivala imena poginulih.

Nakon detaljnog obilaska bol-nice zaputili su se prema Ovčari. Tamo su posjetili Spomen dom gdje su se u njegovoj tamisvjetlošću isticale slike stradalih osoba, kako je slikovito kazala učenica Lucija Bušljeta. Osim Spomen doma, na Ovčari su pos-jetili i spomenik pored kojega su se pomolili. Zatim su posjetili memorijalno groblje, koje ima 900 bijelih križeva koji predstavljaju poginule osobe i kameni spomenik u kojemu gori vječni plamen za duše branitelja, rekla je ista

učenica. Na polasku kući otišli su u vojarnu gdje su imali priliku vidjeti različite primjerke tenkova, oklopnih vozila, brodova i zrakop-lova.

- Vukovar i danas pati. Rane nisu zacijeljele. Dok smo šetali, osvrnula sam se na ljude koji tamo žive. Dan je bio lijep, a ulice gotovo puste. Na licima ponekih prolaznika još uvi-jek se nadziru patnja i bol. Neki od njih još su u ratu, iako je sve goto-vo. Oni se svaki dan bude i liježu s ratom. Ima još neobnovljenih kuća. Mogu samo reći hvala onima koji su omogućili da živimo na slobod-nom hrvatskom tlu, hvala im za hrabrost, za žrtvovane živote, za ponosan Vukovar i slobodnu Hrvatsku! - zapazila je učenica Nikolina Šulava.

Đ. Z.

Mjesecima je dječja radijska emisija u vrhu slušanosti

Učenici trećega razreda Osnovne škole Novska u sklopu sata Medijske kultu-

re posjetili su 2008. gradsku radij-sku postaju i tada se rodila zami-sao da pokrenu radijsku dječju emisiju koja bi se zvala Dječji kutak, a vodili bi je i osmišljavali učenici uz pomoć učiteljice i radij-skih novinara. Prva emisija Dječjegkutka snimljena je emitirana je 2. studenoga. Prvi dio emisije bio je posvećen blagdanu Svih svetih, a drugi dio arapskom konju. Prvi intervju male novinarke i radijske voditeljice učenice Stella Moguš, Dorotea Čevizović, Marija Nemec, Željka Jurić i Janja Tomić vodile su s poznatim povjesničarom i kultur-nim djelatnikom iz Kutine Dragutinom Pasarićem.

Do sada su te marljive i aktivne djevojčice napravile 65 intervjua i više od pedeset emisija Dječjegkutka, emisije za djecu i o djeci. I dok je prva emisija trajala dvade-setak minuta, danas te mlade radij-ske voditeljice vode i realiziraju

svoju emisiju u više od sat vreme-na nedjeljom u 14. sati, a repriza je ponedjeljkom u 20 sati. Razgovarale su s mnogo osoba iz njihovoga grada, s gradonačelnikom, dvoji-com dogradonačelnika, ravnate-ljem, profesorima, voditeljima sportskih i kulturnih udruga, upo-slenicima u duhovnim institucija-ma, policiji, upravi, studentima, sve do njihovih vršnjaka i djece iz vrtića.

U jednoj je emisiji gost bio jedini dimnjačar na području Novske, a o veselju realiziranoga intervju govore i snimke malih novinarki i dimnjačara na krovu škole! Čak su bile i obučene u dimnjačarske odore koje su same kreirale!

Svaka emisija obrađuje temu iz školstva i svih oblika javnoga i društvenoga života, koje su zani-mljive djeci, ali i širem krugu slu-šateljstva, zatim prigodan dan, obljetnicu, blagdan, spomendan. Tu su i Liječnički te književni kutak, Mala kreativna radionica, Vicomat, Smijehokazi, Kutak za prvašiće, Mala kuharica, Priča za kraj i druge emisije. Voditeljice sada učenice petoga razreda, vodi-le su i niz zanimljivih telefonskih razgovora iz studija. primjerice s dječjom književnicom Nevenkom Videk iz Zagreba, a napravile su i nekoliko reportaža iz Zagreba, Kutine i Plitvica. Ipak bile su najra-dosnije kada su intervjuirale estradne zvijezde Maju Blagdan, Gazde i u prošloj emisiji Miroslava Škoru koji im je poželio sve najbo-lje u njihovom dječjem radijskom novinarstvu.

Stella, Janja, Marija, Dorotea i Željka s njihovim diktafonom i fotoaparatom, uvijek nasmiješene i vesele, postale su zaštitni znak svoga grada i dobar primjer stariji-ma kako se pristupa poslu. Dječjikutak uređuju učiteljica Jasna Popović Poje i direktorica Radijske postaje u Novskoj Monika Šporčić Harak. J. P.

Rane ostaju

Dječji kutak

VUKOVAR

NOVSKA

Posjet učenika iz Našica

Suradnja osnovne škole i radija

bolesti bubrega, koja joj je bila kao nešto usputno,

-

-

--

-

-

festivalu s tamburaškim sastavom iz Batrine od

Bila je kreativna u odijevanju, oblikovanju frizura,

njezin trajni odlazak teško pao, dok njezina glazba

Marija Pavlovska

U spomen

Male novinarke i radijske voditeljice

23suradnici javljaju

Komunikacija

Naša svakidašnjica

Piπe Marija DROBNJAK POSAVEC

Odgajati djecu posao je koji uvijek zahtijeva mnogo vještine i znanja, što manja djeca to je odgovornost veća. No sva znanja i vještine nisu dovoljni ako odga-

jatelj nema najbitniju osobinu, a to je iskrena ljubav prema djeci. Tu su doktrinu ozbiljno shvatili i u Dječjem vrtiću u Sesvetama pa su najnovijim projektom Prostor koji komu-nicira nastojali oplemeniti prostorije tako da vizualno pojačaju komunikaciju izmeđe svih sudionika u odgoju, djece, roditelja, odgajatelja i stručnih suradnika. Čvrsta veza i komunikacija, dijalog i tolerancija, odgojna koncep-cija koja se zasniva na ljubavi, moraju biti osnova svakog odgoja i obrazovanja.

O tome kako se ta aktivnost provodi u sesvetskom vrtiću razgovarala sam s iskusnom pedagoginjom Mirjanom Bidoli, koja je po struci i učiteljica, odgajateljica, savjetnica za predškolski odgoj i prije svega osoba s velikim srcem i entu-zijazmom. U razgovoru poslužila se metaforom iz poznate pjesme gdje maslačak mijenja dukat za lampu, vrlo slikovito ističe prevažnu potrebu da se u odgoju materijalne vrijedno-sti moraju sve više transformirati u duhovne, a to je neobič-no bitno početi od najmlađih dana. Sada radi s više od tisuću djece u 25 grupa u Sesvetama, Brestju i Prekvršju, što iziskuje golem trud, ali ona to može, jer se posvetila poslu koji oduvijek voli.

Raditi s toliko djece, odgajatelja i stručnih radnika nije nimalo lako. Sesvete su vrlo heterogena društvena zajedni-ca u svakom pogledu, ljudi se tu doseljavaju sa svih strana, došli su s različitim navikama, tradicijom, uvjerenjima, etič-kim i etničkim odlikama pa je potrebno mnogo volje i energije da se ostvari vidan napredak. Iskusna i puna dobre volje, Mirjana Bidoli je optimistkinja i vjeruje da se može postići više, ako su svi čimbenici u odgoju pripravni stalnom edukacijoj i predanim radom izgrađivati najprije sebe.

- Program stručnog usavršavanja Pedagogija zajedništva i Agazzi metoda dodatno me obogatio i pomogao u mom radu. Odnose koje gradim na pedagogiji zajedništva pokuša-vam širiti na sve koji rade u vrtiću i pridonose njegovu uspjehu. Ljubav i zajedništvo moraju biti na svakom koraku koncepcija u cjelovitom razvoju djeteta, taj socijalni i emo-cionalni razvoj stavljam ispred kognitivnoga. Poznato nam je koliko su se škole borile protiv toga da spoznajni zadaci ne budu na prvom mjestu i koliko još i danas u školama prevladava više obrazovna, a manje odgojna komponenta. Mislim da je u vrtiću potrebno njegovati vrijednosti koje čovjeka čine članom zajednice i koje poboljšavaju kvalitetu života u zajednici, a one su univerzalne, bez obzira na pod-neblje, religiju, podrijetlo, politička uvjerenja i drugo. Kako sam humanist po opredjeljenju, završila sam hrvatski jezik, studij za odgojitelje i na kraju studij pedagogije, nastojim svakog dana biti na raspolaganju i na usluzi stručnim odga-jateljima, djeci, roditeljima i svima djelatnicima na poslu s kojima radim. Nastojim stalno biti sve bolja, a to se može samo dodatnom edukacijom koje nije nikad previše. Kad prolazim vrtićem, osjetim pozitivni eho u zraku koji ljudi prepoznaju, a to mi mnogo znači i daje mi snagu za rad. Ima uvijek i problema, ne stignem sve što bih htjela, javiti se u tisku, pisati, ali bit će i to - govori Mirjana Bidoli.

Vrlo je očito da se ovdje teorija i edukacija pretočila u praksu. Vrtić odiše toplinom i prisnošću, vizualni efekti dječjih radova stvaraju komunikaciju, pozivaju na promišljanje o tome što djecu u stvari čini sretnom i što će im omogućiti da budu sposobna živjeti sretna u zajednici s drugima. Čak ni vuk ne može živjeti sam, a kamoli čovjek. Suvremeni način života udaljio je čovjeka od čovjeka, a suvremena pedagogija morala bi odigrati važnu funkciju u tome da vrati pojedinca u društvo, da bude svatko voljen i potreban, spreman pomoći jedan drugome.

Valja od prvih spoznaja do kraja života čovjeka podsjećati na to da je važnija lampa i njezino svjetlo od sjaja zlatnih dukata. Ako se to postigne, onda smo izvršili svoje poslanje. Zbog svega toga u odgoju je važno uvijek ići dalje u življenju humanih vrijednosti, tražiti uvijek nešto novo i još bolje. Odgajatelj mora uvijek odgajati sebe da bude spreman još bolje odgajati druge. Komunikacijski aspekt odgoja, primje-na umjetnosti i umjetničkih djela, svih medija izražavanja i komukacija pomoći će svakom odgajatelju da postigne bolji uspjeh.

Mora se, nažalost napomenuti da su naši uvjeti još uvijek teški, usvojeni standardi se ne mogu uvijek primijeniti zbog materijalnih neprilika koje nas stalno prate i nadvijaju se kao sjenka nad cjelokupan korpus odgoja i obrazovanja. Na svu sreću, uvijek postoje odgajatelji, učitelji, pedagozi, psi-holozi koji rade svoj posao vrijedno i predano, svim nedaćama unatoč. Jedna od njih je i Mirjana Bidoli o čijem ćemo radu i zalaganju još moći čuti nešto lijepo, a mnogim mladim odgajateljima i učiteljima može biti svijetao primjer, dobar savjetnik, pravi suradnik i poticaj na bolje i ljepše.

Ljubav i zajedništvo moraju biti na svakom koraku u cjelovitom razvoju djeteta

Budući da je 2009. obilježeno 800 godina postojanja i prvog spom-

ena imena Bistre i 160 godina školstva u tom pitomom selu, Osnovna škola Bistra aktivno se uključila u obilježavanje tih obljetnica prigodnom glazbeno-pjesničkom večeri Bistri na dar. Isto tako škola je objavila i zbirku pjesama na kajkavskom jeziku Živlejnske steze, naslov-ljenu po jednoj od pjesama. Na predstavljanju u Kulturnom centru Bistra okupilo se mnogo Bistrana da bi čuli kako njihovi ftičeki popevaju. Stihove ispje-vane zavičajnim govorom, mar-ljivo je tridesetak godina priku-pljala profesorica hrvatskoga jezika Kata Sever, a pridružila joj se i pedagoginja Štefica Ivić, koja je potakla i objavljivanje zbirke.

Tako su svoje ime i pjesnički uradak u knjizi mogli pronaći bivši učenici, od kojih su neki pred mirovinom ili u mirovini, a i sadašnji đaci koji tek sriču prve rime. Naslovnicu je osmi-slila učiteljica Sandra Škrlin, dok su ilustracije učenički radovi. Kvalitetno opremljeno izdanje tiskao je Profil, uz veli-ku, ne samo financijsku, općin-sku potporu. - Bez imalo slav-ljeničke kurtoazije može se reći da neki učenici, čije su pjesme ovdje ukoričene, pokazuju kre-ativni potencijal koji im jamči da će kasnije postati uglednim predstavnicima suvremenog

kajkavskog pjesništva - napisao je u predgovoru Bistra i terra kajkavica akademik Krešimir Nemec.

Poznato je, da ono što nije zapisano kao da se nije ni dogo-dilo. A ovdje se dogodila prava, čista emocija. Ova knjiga je svjedočanstvo toga. U njoj je duša učenika, njihove ljubavi, želje, snovi, razigrana mladost,

ali i brige, sjeta i strah. Iako tematski različite, pjesme su vezane uz dragi podnosljemen-ski kraj, uz grudu pitome zemlje, zagorske, hrvatske, u kojoj gledaš ove brege i vode, hiže i dvorišća, sunce i megle, bujna proljeća i raskošne jese-ni.

Tu su i prve ljubavi, čiste i svete. Pjesme su djetinje tople, valjda tako samo djeca znaju: Vmojoj duši je tak toplo. Ta iskra ljubavi u dječjim srcima je kakduga, bleščeča duga. Nađe se u tim pjesmama i prave sjete za vremenima kad su Bistrom čistiji potoci tekli, a sada stari mlin žalosten spi, jer mu voda više ne curi. Knjiga je vrijedna da je ima svaka bistranska kuća, vrijedna jer je otrgla zaboravu mnoge riječi toga dijela domovine, a jednako je vrijedna i činjenica da bistran-ska djeca s tom riječi žive i u njoj se dobro ćute.

Na promociji su tamburaši za tu prigodu zanosno otpjevali uglazbljenu pjesmu Živlejnskesteze. Uz prigodne emotivne govore i birane učeničke recita-cije, nastupio je i muški pjevač-ki zbor Bistrani izvedbom kaj-kavskih popevki, a učenički zbor otpjevao je pjesmu Nade Šimunić Se to ni kak treba, koju je uglazbila Ivančica Sam-nik. Još dugo nakon promocije odjekivala je pjesma i draga domača reč.

Š. Č.

Živlejnske steze

DONJA BISTRA Osnovna škola

U toj učeničkoj zbirci tiskane su i prve ljubavi, čiste i svete

Ti iskreni dječji uradci sada krase prostore dječaka i djevojčica kojima je svaka pruže-na ruka prijateljstva i dobrote zapravo put u ljepši život

Uorganizaciji Delavske katedre, koja djeluje pri Ustanovi Ivana Matetića

Ronjgova iz Viškova, svake se godine u Staroj Sušici u Gor-skom kotaru za učenike osnov-ne škole organizira ljetna škola kiparstva, koja nosi ime Mate Tijardovića, po poznatom našem kiparu naivcu iz Ernestinova. U kolovozu ove godine održana je treća takva škola koja je ujedno bila prva međunarodna škola duboreza u drvu.

Budući da je ta ustanova neprofitna organizacija, tako se i većina radova nastalih u kipar-skoj školi donira odgojno-obra-zovnim ustanovama diljem Hrvatske. O jednoj takvoj dona-ciji koja je otišla u Knin izvije-stili smo u Školskih novinama, a ovih je dana vrijedna donaci-ja umjetnina darovana i Centru za rehabilitaciju Zagreb, Podružnici Paunovac, čiji je ravnatelj Ante Živković Fošar, i

sam umjetnik slikar i poznati organizator likovnih druženja na Paunovcu.

Svečanost primopredaje radova upriličena je 3. prosinca u prostorijamama doma Pau-novac. Darove je uručio pokre-tač i voditelj Kiparske škole Mate Tijardovića Rajko Srok. Mladi umjetnici iz Primorsko-goranske županije obradovali su prijatelje i štićenike doma, djecu s posebnim potrebama. Ti iskreni dječji uradci krase sada prostore dječaka i djevoj-čica kojima je svaka pružena ruka prijateljstva i dobrote, zapravo put i uvid u život koji

je njima teško i mukotrpno dostupan. Ipak, veseli ih spo-znaja da nisu zaboravljeni, da nisu sami.

- Do danas smo uratke nasta-le u našim školama darovali Dječjoj bolnici Kantrida u Rijeci, dječjim odjelima bolnica u Vukovaru i Osijeku te Udruzi svetog Bartolomeja iz Knina. Nastavljamo sa školovanjem sve brojnijih polaznika, a nasta-vit ćemo i s darivanjem. To je naša ljudska obveza - naglasio je tom prigodom Rajko Srok.

Josip Palada

Umjetnine od srca k srcu ZAGREB Centar za rehabilitaciju

na Paunovcu

Uručena donacija umjetnina

aktualno24 suradnici javljaju

ZAGREB Tolerancija Obilježavajući Međunarodni dan osoba s invaliditetom i program Hrvatskog saveza udruga tjelesnih invalida (HSUTI) Tolerancija kroz priče Ivane Brlić-Mažuranić imao je još jednu aktivnost posve-ćenu tome. Djeca s kojom se provodi program Tolerancija kroz priče Ivane Brlić-Mažuranić iz Dječjeg vrtića Sesvete, skupina predškolske djece iz Škole pri specijalnoj bolnici u Krapinskim Toplicama u goste su pozvali i djecu iz Centra Vinka Beka da zajedno, uz srdačnost domaćina iz ZET-a, simbolično otvore ovogodišnji Božićni tramvaj s dva Djeda Mraza i dvije vile. A kako je jedna mala sudio-nica primijetila, bila su zapravo tri Djeda Mraza - i onaj koji je vozio! Idejom sesvetske djece i odgajateljica pokrenuta je i humanitarna akcija Pružite ruke prijatelj-stva ne pitajući kako - vidjet će te da je lako! U akciji su surađivali s URIH-om u tiskanju kalendara za 2010. u kojem je svaki mjesec jedan lik iz priča Ivane Brlić-Mažuranić. Stihove je napisala vodite-ljica programa, a ilustrirala su ga predškolska djeca iz Sesveta i Josipdola. Prodajna akcija kalendara i prigodnih ukrasa trajala je do 15. pro-sinca. (Ljiljana Ivković)

ZADAR Knjige U mladosti siromašni ribar iz Savra na Dugom otoku, partizan pa organizator ribarske straže na Jadranu, voditelj nekoliko zadarskih tvrtki i na kraju punih 35 godina umirovljenik, lik je Ante Dragića koji i u 95. godini života izdaje svoju osmu knjigu pod imenom Zadar - obnova i razvoj. Njegove su knjige vezane uglav-nom za život i rad na otocima te obnovu razorenog Zadra nakon Drugoga svjetskog rata, a u pripremi mu je knjiga o životu na otocima između dva svjetska rata koju planira na oko 500 stranica teksta predstaviti javnosti 2010. Iako u poodmakloj životnoj dobi, neumorno radi prikupljajući novu građu odlazeći u Povijesni arhiv, Znanstvenu knjiž-nicu, tiskaru i drugdje gdje može naći prikladne materija-le. Tridesetak godina mlađi Joso Štulina iz Poljica pokraj Zadra izdao je svoju drugu zbirku pjesama Otvori oči,koja u ciklusima Pusta polja, Ženi i Magla sadrži 60 pjesa-ma prožetih osobnim pogledima na svijet kakvog vidi i kakav bi želio da bude. Knjigu je recenzirao zadarski knji-ževnik Tomislav Marijan Bilosnić. U hotelu Donat u Zadru monografiju O staroj župi Sv. Mihovila u Svetom Filipu i Jakovu autorâ dr. Kristijana Jurana, Filipa Đinđića i dr. Ante Uglešića, posvećenu 300. obljetnici izgradnje crkve Sv. Mihovila, predstavio je javnosti dr. Uglešić. Knjiga govori o stanovništvu matičnih župa iz knjiga od 1658. do 1827. godine te arhitekturi crkve Sv. Mihovila. (Dragutin

Karanči)

BAKAR Pomoć djevojčicama U želji da pomo-gnu roditeljima u liječenju teško oboljelih djevojčica Društvo Naša djeca iz Bakra organiziralo je 12. prosinca 2009. humanitarni koncert pod nazivom Ljubav djeci prije svega. Šestogodišnja Andreja Zonka boluje od plućne hipertenzije i ima tešku srčanu manu, dok je jednogodiš-njoj Taši Čiča potreban tretman matičnim stanicama. Obitelji djevojčica ni HZZO nemaju dovoljno novca za nji-hovo liječenje u Italiji, odnosno Kini, pa je organizirana solidarna pomoć. Na humanitarnom koncertu nastupili su Mirjana Bobuš, Alen Polić, Katja Budimčić, ženska klapa Rožica iz Matulja, muška klapa Tič iz Triblja, klape Grobniki Kvarner, dramska grupa Bakar, Porto Ri iz Rijeke, Ivan Paulić i The Woodo Experience Band te Belfast Food. Kroz program je vodila Elda Jurišić, a medijski pokrovitelj bili su Novi list i Pomorski radio Bakar. Sredstva za liječenje djevojčica još se traže pa je želja svih da ta humana akcija naiđe na što veći odaziv građana. (I. Š.)

POREČ Pogled prema njima U suradnji s profesorima i stručnim suradnicima, svoj doprinos akciji koja se već tradicionalno održava u Mjesecu borbe protiv ovisnosti odlučili su dati i porečki srednjoškolci. Učenici srednjih školâ Antuna Štifanića i Mate Balote zajedničkim su snagama osmislili i odigrali polusatnu multimedijalnu predstavu Pogled prema njima inspiriranu različitim životnim izborima i stilovima mladih. Na sebi svojstven način, pokušali su prikazati položaje pojedinca u društvu i ponašanjâ koja su dio njihove svakodnevice. Učenici koji su glumili scene rizičnih ponašanja simbolično su bili obučeni u crnu boju, dok su oni koji su promovirali zdrav-lje i pozitivne životne izbore nosili bijelo. Predstavu su 8. prosinca najprije prikazali svojim školskim kolegama, a popodnevna je bila otvorena svim građanima. Tim načinom izražavanja mladi Porečani odaslali su još jednom pozi-tivnu poruku i svojom kreativnošću poduprli zdrave životne izbore koji polako prerastaju u moto čitavoga grada. (Nina Čuš)

UKRATKO

-

trag u svome radu u školi, kao i -

likovnim priredbama i predano je, -

-

umrla prošlog proljeća,

rodnom gradu završio -

dagošku akademiju diplomirao je -

kovnu umjetnost na Pedagoškom

svega, akvarel, a nešto manje -

ma oslikavao je minijature paške

-go priznanja, diploma

-tivski je najviše slikao barke i marine, masli-

-

-

-

Rado ćemo ga pamtiti kao izni-mno vrijednog, nasmijanog i do-

Vlatko Majić

U spomen

Prije dvije godine mala sku-pina nastavnika matemati-ke osnovala je udrugu

Normalu s ciljem promicanje suvremenih nastavnih oblika i didaktičkih postupaka te krea-tivne primjene računalne tehno-logije u nastavi matematike. Članovi te udruge žele proširiti svoje djelovanje i na ostale dje-latnosti vezane uz nastavu mate-matike.

Vrlo brzo Normali su pristupili mnogi, osobito mlađi nastavnici matematike prepoznavši u njoj svoj stručni interes. Korijeni Normale su u Listi, internetskom Yahoo forumu nastavnika mate-matike što ga je u prosincu 2000. pokrenuo profesor matematike iz Srednje škole Jurja Dobrile u Pazinu Šime Šuljić.

Lista i danas djeluje, okuplja gotovo 200 članova, a od njezina osnutka razmijenjeno je više od 30.000 elektroničkih poruka. Na svojoj internetskoj stranici www.normala.hr članovi udruge zasno-vali su svojevrsna skladišta u koja odlažu svoje didaktičke materijale, a koje je otvoreno i

svakome dostupno. Održana su i dva e-tečaja računalnog progra-ma GeoGebra. Pokrenut je i internetski forum Arhimedes, na kojem učenici mogu potražiti pomoć i postavljati pitanja koja im se nameću pri učenju mate-matike.

Početkom prosinca Normala je na Fakultetu elektronike i raču-narstva u Zagrebu organizirala i

svoj prvi stručno-metodički skup. Središnje mjesto imalo je izlaganje Treniranje izvrsnosti ili umijeće poučavanja dr. sc. Marije Heffer-Lauc s Medicinskog fakul-

teta u Osijeku. Profesor matema-tike iz Zagreba Branimir Dakić prikazao je kako se u nastavu matematike mogu kao poticajni element ugraditi sadržaji Zanimljive matematike. Na skupu je predstavljen i računalni pro-gram interaktivne matematikeGeoGebra, zasigurno vodeći sof-tver ove vrste danas u svijetu, besplatan te se bez teškoća lako preuzima na internetu. Preveden je na pedesetak jezika, prije pet godina i na hrvatski. Sudionici su dobili CD sa svim sadržajima skupa, priručnik Uvod u GeoGebru te potvrdu Agencije za odgoj i obrazovanje koja im može poslužiti za napredovanje u zvanje.

Podsjećamo također da Udruga Normala okuplja na neki način nenormalne nastavnike matema-tike, jer je entuzijazam u nas sve rjeđi, a njemu su u pravilu skloni ljudi plemenitih poriva, vrijedni, nesebični, sposobni i kreativni. Nagrada je nezamjenjiv osjećaj zajedništva, nesebičnosti i stva-ralaštva.

B. D.

Svima dostupna znanja

ZAGREB Udruga Normala

Učenici 8. a razreda Osnov-ne škole kralja Tomislava iz Našica i

učiteljica povijesti Ivana Hajnal postavili su izložbu u povodu obljetnice rušenja Berlinskog zida. Izloženi su osnovni podaci i slike o tom događaju te dio Berlinskog zida koji je donio umirovljeni pedagog Branko Kranjčev, a njemu ga je svojedobno doni-jela učenica čiji su roditelji u to vrijeme radili u Njemačkoj. Nakon postavljanja izložbe u holu škole i upoznavanja s tim povijesnim događa-jem, učenici su preko razglasa govorili o značenju rušenja Berlinskog zida za razvoj demokracije i ljudskih sloboda.

Uočili su negativnosti blokovske politike pa im je to omogućilo potpunije i bolje razumijevanju zbiva-

nja u suvremenom svijetu. Potom su poslali dio zida Njemačkoj zajednici - Zemaljskoj udruzi podunav-skih Švaba u Hrvatskoj i on je izložen na izložbi Od mirne revolucije do njemačkog jedinstva (Von der friedlichen revolution zur Deutschen Einheit) održanoj u Osijeku.

Našička škola dobila je zahvalnicu za sudjelovanje u organizaciji izložbe u kojoj se navodi da je to početak dobre suradnje do koje je udruzi

podunavskih Švaba osobito stalo otkako su se uvje-rili da se u toj školi njeguje tradicija njemačkoga jezika i obilježavaju datumi iz njemačke povijesti. Radost suradnjom i naviještenim novim susretom izrazila je i ravnateljica Blaženka Kapetanović.

Đurđica Zailac

Povijesna izložba NA©ICE Osnovna škola

kralja Tomislava

Sudionici zapažene školske izložbe

Normali su pristupili mnogi, osobito mlađi nastavnici matematike prepoznavši u njoj svoj stručni interes

aktualno 25mediji

Autoportreti Mirjane Tomašević Dančević

Sjene i teksture gradaUizložbenom salonu Muzeja

Međimurja u Čakovcu održana je od 4. do 18. prosinca izložba

fotografija Mirjane Tomašević Dančević pod naslovom Autoportreti ‡ sjene i teksture grada na kojoj je izloženo dvadesetak fotografija koje je umjetni-ca snimila većinom po hrvatskim gra-dovima te dijelom u inozemstvu (Osaka Kyoto...).

Mirjana Tomašević Dančević rođena je u Puli. Diplomirala je povijest umjet-nosti i engleski jezik na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1977. godine i likov-nu kulturu na Akademiji likovnih umjet-nosti u Zagrebu 1981. godine. Viša je savjetnica za likovnu kulturu i likovnu umjetnost u Agenciji za odgoj i obrazo-vanje u Zagrebu. Radi na doktorskoj disertaciji iz područja umjetnosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu na temu metodike likovne umjetnosti. Predsjednica je Hrvatskog

vijeća Međunarodnog društva za obra-zovanje putem umjetnosti ‡ InSEA i članica Predsjedništva Europskog vije-ća InSEA-e.

Koautorica je prvih udžbenika za likovnu kulturu za učenike od 5. do 8. razreda osnovne škole 2000. godine. Autorica je knjige Kako nacrtati osje-ćaj? ‡ Likovna terapija i (s)likovni dnev-nik kao samopomoć, 2005. godine. Članica je HDLU-a od 1983. godine. Do sada je imala sedam samostalčnih te još nekoliko skupnih izložaba.

Čakovečka izložba obuhvaća fotogra-fije na temu traženja međuodnosa sjene autorice i okruženja s kojim komunici-ra, nastale u zadnje dvije godine.

“Kako često putujem, moje fotografi-je nastaju u različitim okruženjima kao podlogama za autoportrete-sjene. Tako predstavljaju vizualne bilješke, dijelove dnevnika o mom kretanju u određenom prostoru i vremenu. (...)S druge strane, paralelno s egzaktnim elementima zapi-sa-dokumenta, fotografijom se bilježe i određeni osjećaji, raspoloženja ili sta-nja, koji se iskazuju odnosom tijela i prostora, odnosno sjene-plohe i podlo-ge u njenom neposrednom okružju” ‡ govori umjetnica o vlastitim uradcima na kojima susrećemo uglavnom melan-količni ugođaj, kako je primijetila likov-na kritičarka Erika Nađ Jerković u katalogu čakovečke izložbe. (IR)

Duπko AniËiÊ u salonu “GaliÊ“ u Splitu

Nad Mosorom neboUsalonu “GaliÊ“ u Splitu u

rujnu je bila upriliËena izloæba slika splitskog

slikara Duπka AniËiÊa pod naslovom Nad Mosorom nebo, pa iako je izloæba veÊ davno zavrπena, red je spomenuti ovoga zanimljivog slikara, prvosvjetnog djelatnika, stvaraoca zanimljivih vizura, s Ëijim Êemo se djelima vjerojat-no imati prigode joπ susretati, pa je jer da ga i pobliæe upozna-mo.

Duπko AniËiÊ roen je u Splitu 1949., osnovnu školu završio je u Srinjinama, u Splitu završava Pedagošku gimnaziju “Marko Marulić” i Pedagošku akademi-ju u klasi prof. Ante Kaštelančića, a na Filozofskom fakultetu u Zadru - studij Split diplomirao je fakultet Prirodoslovno - mate-matičkih znanosti i odgojnih područja, program studija likov-ne kulture i povijest umjetno-sti.

Od samog početka radi kao likovni pedagog te ravnatelj osnovnih škola u Splitu. Na području likovne pedagogije dobio je niz državnih i međunarodnih priznanja. Član je HULU-a Split od 1979. te predsjednik udruge od 1991. do 1997. Za vrijeme Domovinskog rata bio je osnivač i zapovjednik kulturnih i znanstvenih djelatnika Hrvatske pod nazivom “Art - Garda”. Radi kao likovni pedagog u osnovnoj školi “Blatine - Škrape” u Splitu.

Ovo mu je bila 15. samostalna izložba, a izlagao je na oko 70 grupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Nastupao je na mnogim likovnim kolonijama kao i na mnogim humanitarnim akcijama.

Na splitskoj izloæbi, posvećenoj zaboravljenim Poljicima, bilo je izloæeno 35 radova, akrilika, na kojima su prikazani krajolici djetinjstva, slike sjeća-nja, jedinstvena ljepota mosorskog kamenjara i nebo iznad njega. “Premda su ove slike daleko od doslovnog preslika prirode, one koriste faktografiju te prirodne zbilje lišenu likovno nepotrebnoga. Ovo slikarstvo ne može bez usporedbi sa prirodnom zbiljom. Ona mu je inspiracija ali i partner s kojim se upušta u diskurs”, nepisao je među ostalim likovni kritičar Andro Filipić u predgovoru kataloga izložbe.

Uostalom, Aničićeve slike govore same za sebe, stoga ih pogledajmo na nekoj sljedećoj izložbi ako nam je ova promakla, a ovdje donosimo tek djelić Aničićeva (i našega) neba iznad Mosora.

Ivan Rodić

IZLOŽBE

Na otvaranju izložbe u Muzeju Međimurja u Čakovcu

Groningen, Nizozemska, 6. veljače 2008.

Pojilo

Nebo nad Mosorom

N a j a v l j u j e m o . . .

HTV Program za djecu i mlade

Autori serije:

Voditelji:

BunetaScenarist:Redatelj:Urednica:

PRIJATELJI

Nedjelja, 27. prosinca 2009., 8.45, DRUGI PROGRAMKoje cvijeće na prozoru svaka baka ima, koje cvijeće cvate i kad je vani

zima? Ime toga cvijeta jednako je i imenu jedne boje, pogađate li koje? Ljubičice u teglicama na bakinom prozoru stoje, pa današnja ekipa nosi maji-ce ljubičaste boje. Ovaj osmerac sve odlike pravih prijatelja ima, govorimo o sjajnim igračima. No Žanu ipak neće lako u današnjoj emisiji biti. Jedna ljubo-morna ljubičica probleme će mu praviti. Žan će se ljutiti, no Sara i Klara rješenje imaju. Mudre ptice oduvijek znaju da pravi Prijatelji prijateljima praštaju.

HR Radioigra za djecu

LADA MARTINAC KRALJ“Anđeli imaju krila, zar ne?“Nedjelja , 27. prosinca2009. 13,15 - 13,55Režija:

Originalni tekst Lade Martinac Kralj duhovita je i nježna priča o nastanku popularnog božićnog napjeva “Zvončići, zvončići“. Autor popularne američke pjesme “Jingle Bells“ James Pierpoint komponi-rao je pjesmu 1857. kao dječju školsku pjesmu za Dan zahvalno-sti. Premda je u svijetu danas poznata kao božićna pjesma, auto-rica radio igre ovoga puta joj daje nebesku notu pretvarajući je u svojevrsnu himnu anđela. Ova topla priča o susretu i prijateljstvu čovjeka i anđela, puna je humora, nježnosti ali i iznenađenja. U radijskoj režiji Jasne Mesarić razotkriva se sve bogatstvo i specifičnost medija kojemu je čarolija gotovo imperativ.

Spomen‡ploča Jamesu Lordu Pierpontu, skladatelju popularne pjesme Jingle Bells ugradu Savannah, u Georgiji, SAD

aktualno26 mediji

Do propisa lako i brzo

Dobitnik Marin Maras

WEB

http://www.cadial.org/search

-

i svi drugi kojima je potreban uvid u

-

-

--

--

Upisivanjem određenog pojma sa-

-pisi (zakonski i podzakonski akti) s tim pojmom, a ujedno dobijete i oba-

--

(A. J.)

Dobitnik Nagrade Hrvatske glazbene mladeži Ivo Vuljevićmladim glazbenicima za naji-

staknutije glazbeno ostvarenje u 2009. godini jest violinist Marin Maras. Sveča-nost dodjele Nagrade mladom glazbeniku održat će se u utorak, 29. prosinca 2009. s početkom u 18 sati u Maloj dvorani Kon-certne dvorane Vatro-slava Lisinskog.

Marin Maras rođen je 1990. godine u Dubrovniku, gdje započinje svoje glaz-beno obrazovanje. U dobi od 15 godina, kao posebno nadaren, upi-suje studij violine na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u razredu prof. Leonida Soroko-wa. Osvajao je nagrade na brojnim domaćim i međunarodnim natjecanjima, a naj-veći mu je dosadašnji uspjeh pobje-da na Međunarodnom violinistič-kom natjecanju u Novosibirsku, u Rusiji, u svibnju 2007. godine.

Solistički je nastupao s Dubrovačkim simfonijskim orke-strom, Varaždinskim komornim orkestrom, Simfonijskim orkestrom HRT i Zagrebačkim solistima. Ovo-godišnji je dobitnik nagrade Stjepan Šulek, a na posljednjem Međuna-rodnom natjecanju Ferdo Livadić, u rujnu 2009., osvojio je nagradu

Grada Samobora za najbolje izvede-no djelo hrvatskog skladatelja. Marin trenutačno svira na violini

koju je 1751. godine izradio talijanski maj-stor Tomasso Carcassi, unajmljenoj od švicar-ske zaklade Maggini - Stiftung.

Koliko je ovaj mladi glazbenik nadaren svjedoči i popis nastu-pa samo u ovoj godini. U ožujku je nastupio na koncertu Violi-nistički virtuozi u Hrvatskom glazbenom zavodu, u travnju je predstavljao zagrebač-ku Muzičku akademiju na koncertu na Akade-miji F. Liszta u Budim-pešti, u svibnju je nastupio u maloj dvo-rani V. Lisinskog uz

Zagrebačke soliste, u lipnju je nastu-pio kao solist s Dubrovačkim simfo-nijskim orkestrom na dva koncerta, u srpnju je nastupio na koncertu Violina Brilante u Palači Sponza u Dubrovniku, u rujnu je održao reci-tal u glazbenoj školi u Ptuju, u stu-denome je nastupio na koncertu u švicarskom Schloss Arbonu u orga-nizaciji Zaklade Musik und Jugend iz Liechtensteina, da bi nedavno, u prosincu, po treći put nastupa kao solist uz Dubrovački simfonijski orkestar na humanitarnom božić-nom koncertu u organizaciji Dubrovačkoga Rotary cluba. (RI)

“Ljubav ohladni, prijatelj-stvo iznevjeri, braća se zava-de (…) izdajnički planovi, otimanje kraljevstva (…) nad-metanje za vlast, častohle-pnost (…), spletke, himba, izdajstvo...“ - to što je Edward Gresham u Londonu 1606. zapisao pod naslovom “Neo-bične, strašne i istinite novo-sti koje su se zbile u Karlovcu, u Kraljevstvu Hrvatskom“ - četiri stotine godina kasnije, u nedavnome Domovinskom ratu, a osobito nakon njega, ponovilo se ne samo u Karlov-cu, nego i u cijeloj Hrvatskoj.

Igor Hamer (Zagreb, 1975.), veteran Domovinskog rata, zatekao se u svemu tome još dječak, u doba prilagodbe (adolescent) te krenuo braniti domovinu bez kalkulacije, kao i mnogi drugi njegovi vršnjaci. No, već tada su se dale nazri-jeti dvije današnje Hrvatske: jedna siromašna, bogoboja-znih i poštenih ljudi te branite-lja, i druga kojoj ti nesretnici viču “bando lupeška“.

Taj momak u stvarnome životu, baš kao i njegov Jura,

sročen prema istoimenoj vla-stitoj životopisnoj priči, ima sreću što je u zadnji trenutak iz usta izvadio već aktiviranu bombu. Da se ubio, bila bi to samo “jučerašnja vijest“, moguća kratka vjestica u novinama i ništa više. Ovako, nakon privatnoga glumačkog školovanja Igor Hamer, oča-ravajuće talentiran i pisac i glumac - ima budućnost. Bio je vjerodostojan, istinit, naš. Sjajan.

Dakle, riječ je o monodra-mi, o prilagodbi za pozornicu vlastite proze u kojoj je on sam i lik (Jura), tipičan za

zagrebačku urbanu sredinu, živahna slenga, uvjerljive, premda istrzane priče u kojoj ima uistinu dojmljivih detalja. Doista je “mali veliki heroj naše ulice“, kako piše Matko Raguž (glumac, redatelj i osnivač Teatra Exit), i doista je njegova predstava “točna, iskrena, živa i bolno cinična“.

Mlada redateljica Iva Srnec nije se previše petljala u glum-čev govor publici, što je odlič-no - no koliko se jest uplitala bilo je uglavnom suvišno. No, i redateljica je neosporno talentirana, predstava teče u brzu ritmu, nema “praznih hodova“ ni previše “mudrija-šenja“, izvrsno.

Rasvjeta je sustvaralačka (Tomislav Baotić), pozornica krajnje pojednostavljena (jedan sjedeći predmet, Vitar Drinković), glazba (Goran Kuretić) i ton (Nebojša Paunković) također profesio-nalni…

Najbolji komad o Domo-vinskom ratu, iskreno prepo-ručam vidjeti svima mladima, navlastito srednjoškolcima, jer je istinit, uvjerljiv, suvre-meno predstavljen, bez pate-tike, dojmljiv i pamtljiv, domoljuban i čovjekoljuban, na čast i Exitu i autoru.

Stijepo Mijović Kočan

Koncerti iz ciklusa Mladiza mlade Hrvatske glaz-bene mladeži jamče

visoku razinu izvedbe i profi-njeno muziciranje. Već treći po redu (KD Vatroslava Lisinskog, 8. prosinca) poka-zao je još jednom svoja pri-vlačna svojstva. Uvodnu Baladu za flautu i klavir Armanda Perilhoua bravuro-zno su izveli flautistica Ivana Pavlović i Karlo Hubak na glasoviru. Sopranistica Iva Mihelić, uz klavirsku pratnju Darka Domitrovića, sjajno je otpjevala ariju Rosine iz Seviljskog brijača, ali ne Rosinnijeva, nego onoga što ga je skladao Giovanni Paisiello (izvedena premijer-no 1782. godine u Sankt Peterburgu). Neizbjažnoga Chopina, Baladu u g-molu, op. 23, temperamentno je svi-rao Karlo Hubak. Uz to je išla I Danza F. Durantea. Instru-mentalnu Vokalizu Rahma-njinova tumačila je ustreptala violina Helene Ivezić Pajnić i glasovirska umješnost Nikice Marčetića. Ariju Marije iz Donizettijeve Kćeri Pukovniječuli smo u sopranskoj raskoši Mirne Ružić, uz jako dobru klavirsku pratnju Darka Domitrovića. No, svu zrelost u izvedbi, uz najviše pljeska,

pokazao je na glasoviru pravi majstor Marijan Đuzel, svira-jući Rahmanjinovljevu Etidu-Slika op. 39 br. 1 u c-molu i dva Preludija, op. 32. br. 10 u h-molu, op. 23 br. 2 u B-duru. Zatim je uslijedila arija Marzeline iz Beethovenova Fidelija, u izvedbi sopranisti-ce Rea Alaburić i uz klavirsku pratnju Darka Domitrovića. To je arija čežnje u zapletu ljubavi i tragične pogreške. Verdijev Don Carlos javio se arijom Oskara pozivom na krabuljni ples u sopranskoj izvedbi Jelene Čilaš. Na kraju su briljirali glazba skladatelja

F. Lodza, Missisipi Loads za dvije violine i glasovir (Steamboat - Sunset - The Tramps - A Little Lovestory-Dixie) i izvođački trio Luna: violine Helene Ivezić Pajnić i Svena Pfeifera, uz glasovir-sku vještinu Nikice Marčetića. Najbolji, od onih koji su nam se predstavili, studiraju u klasi profesora Ksenije Kos, Vesne Košir, Ide Gamulin, Đorđa Stanettija i Jože Haluza, profesora komorne glazbe. Petra Pavić iz Hrvatske glazbene mladeži bila je odlič-na voditeljica koncerta.

Milica Jović

Priča o dvije Hrvatske

Najbolje iz Muzičke akademije

KAZALI©TE

GLAZBA Mladi za mlade PRIZNANJE Nagrada Hrvatske glazbene

mladeži Ivo Vuljević za 2009.

Violinist Marin Maras ovogodišnji je dobitnik Nagrade Hrvatske glaz-bene mladeži Ivo Vuljević

aktualno 27mediji

aboravljeni frankopanski

zbog povoljnog geografskog i

u prošlost - glavna je tema najno-

omiljeno i elitno odredište bogate

-

-naslov je priloga o jed-

sustavu, tako zbog njegove ugro-

-

među napuštenim samostanima u -

izmislio-

pokreta, a tu su i redovite rubrike

Uovom broju na prvome mjestu -

primijenjenu matematiku Fakulteta-

Resman -

krivulja

-opi-

Problem tetivno-tangenijalnog n-terokuta spada među stotinu

-

Ruđer BoškovićPovijest

zanimljiv serijal posvećen povijesti

Bellov teorem

,-

-

se broju još mogu naći prilozi o

-

Meridijani

Laa

Časopis za zemljopis, povijest, ekologiju i putovanjabroj 140., prosinac 2009.

Časopis za promicanje religioznog odgoja i vrjednota kršćanske kulturegodina 4., broj 4., prosinac 2009.

- jedna od

okvirnoga kurikuluma, glavna je

i vrjednota kršćanske kulture Lađa -

-

-

višedesetljetnog trajanja vidljive

promišlja o solidarnosti s motrišta kršćan-

solidarnostii-

stigmatiziranima u društvumogućnosti odgoja za solidarnost unutar odgojno-obrazovnog su-

solidarnosti u odgojno-obrazov-

Uz zadnji ovogodišnji broj Lađekao poseban dar svim pretplatni-

Lađe te e

za prvi

Priredio I. Rodić

ČASOPISIKNJIGE

Matematičko-fi-zički list (MFL) Godina LX, 2/238., šk. god. 2009./2010.

Jozo VrkićDivlja naša - od zagrebačkog kita do radošićkog bikaoslikao Aleksandar ŽiljakVlastita nakladaZagreb, 2008.

Oslikane pričeTeško je vrstno, biva kazati

žanrovski, odrediti koje jevrste štivo koje nam nudi

Jozo Vrkić, književnik, pripovje-dač. Njegovo zvanje a i zanimanjeu tome nam pomaže: to su doista pripovijesti, načelno književna djela, ali ne posve izmišljena, negotemeljena na stanovitim otkrićima,spoznajama, znanjima, pisanijama,no i na mašti…I na istraživanjima,onim knjiškim ponajprije. Ali, i na suvremenim činjenicama, navodi-ma. Tako na primjer autor tvrdi:“Naša je domovina nevjerojatnoraznolika i bogata prirodnim ljepo-tama“, a odmah zatim navodi“vodeći svjetski časopis“ o prirodi,“Nature“ gdje piše “koliko je koja zemlja privlačna za posjetitelja“, teje tu Lijepa Naša treća, nakonNovoga Zelanda i Perua. Pitanje jesada jesu li Peru i Novi Zelandljepši, ili samo - zbog neke neobič-nosti - privlačniji za turiste!

Pogledajmo podnaslov “odzagrebačkog kita…“. “Kitovi lijeposačuvani ostaci donje čeljusti (…)i dvanaest kralježnjaka čuvaju se uHrvatskome prirodoslovnomemuzeju već dulje od 100 godina“, a nađeni su negdje podno Medvje-dnice. Bilo je tu Panonsko more…a Vrkić oko toga isplete priču,“kitić se uz majčin bok osjećaosigurnim…“ itd. - “prije 12 milijuna godina“.

“…do radošićkog bika“ donosipriču o borbi bikova u seluRadošiću, opet s puno mašte, ali i

na nekim prirodnim i činjeničnimtemeljima.

Da bi djeci ispričao “kako serađala vaša domovina“ autor značiponire u najdublju povijest,“Afrička Hrvatska“, “Antička Hrvatska“. Ne treba to shvatitidoslovno, naravno, nego pripovje-dalački, u zamislima; ni Hrvatskeni Hrvata u prapovijesti nije bilo,ali nije nezanimljivo vidjeti što jetu gdje je Hrvatska danas - bilotada! To zapravo priča ova knjiga.“Istarsko govedo i slavonsko-sri-jemski podolac vjerojatno su izrav-ni potomci divljega goveda tura izturopoljskih hrastovih šuma“.

Naše stijene, Naša dva mora, Od kita do mrava, Domaći dinosauri, Od pretptice do ptice, Naš pračo-vjek, Naše pasmine, uz dvije navee -dene Hrvatske - poglavlja su koja čine sadržaj ove knjige, a u svako-mu je po nekoliko slikovitih priča.I oslikanih - vrlo uvjerljivim reali-stičnim crtežima i slikama Ale-ksandra Žiljka.

Uz Rječnik, imamo i Kazalonaših krajeva, Kazalo naših životi-nja - ne baš svih, ali ovo nije enci-klopedija, nego knjiga zanimljivihpripovijesti! “Šest tisuća biljnihvrsta“. Vrkić nudi ljubav prema domovini, “lijepoj našoj divljini ilidivnini, ima bezbroj neopisanihljepota“, a lijep je i Vrkićev jezik,jedar, živahan.

Poticajno za mlade prirodoslov-ce, ali i za sve.

(smk)

Knjiga, oso-bito poticajnaza mlade priro-doslovce, nudiobilje slikovitihpriča, oslikanihvrlo uvjerljivimrealističnimcrtežima

Nada MihelčićZeleni pasNaklada Lukom Zagreb 2009.

Potresna priča oovisnosti

Autorica svojim romanom,vješto i do-bro napisanimi za ‘odraslečitatelje’, us-pijeva ispisati snažnu osudu ovisnosti, bezimalo dociranja i moralizatorskih stavova

Već je svojim prvijencemVVBilješke jedne gimnazijalke VVNada Mihelčić dokazala VVkako pripada autorima koji uspje-šno vladaju formulom dobre knji-ževnosti za mlade. Komunikativ-nost, dobro odabrana tema smje-štena u suvremenu zbilju, čvrsta idinamična fabula, ono je što pri-vlači mladog čitatelja. No, u knji-gama pisanim za mlade ne smijebiti ni varanja i foliranja, kao nipodcjenjivanja čitatelja, a to Nada Mihelčić itekako dobro zna. Dokazje i njezin novi roman Zeleni pas.

Romani Nade Mihelčić govore oodrastanjima u kriznim situacija-ma, ali i o društvu, i to bez idealiza-cije, bez prodavanja lažne, bajkovi-te slike i najvažnije ‡ bez pameto-vanja i eksplicitnog poučavanja imoraliziranja, premda nose vrlopozitivnu pouku.

U Zelenom psu to je krizno sta-nje problem droge, ovisnosti kojoj se prepušta jedna od članica obite-lji o kojoj je u romanu riječ. Zato je to potresan roman, ali ne na pogre-šan, senzacionalistički način, i to upravo zbog vizure iz koje su doga-đaji ispripovijedani. Pripo-vjedačica je, naime, mlađa sestra ovisnice, koja će u prvi plan posta-viti sebe i vlastito odrastanje, ali i situaciju u obitelji nakon suočava-nja s problemom ovisnosti.

Napisan bez pripovjedačkih gre-šaka, s mnoštvom “mamaca“ koji uvlače i odraslog čitatelja, roman tematizira problem ovisnosti iz drugog kuta, što je rijetka i dobro-došla literarna, ali ne i samo lite-rarna perspektiva. Osim što popu-

njava prazninu u odabiru tematike i vizure pripovijedanja, roman pro-blem droge ne tretira kao da se događa nekom drugom - u središtu je zbivanja posve prosječna hrvat-ska obitelj. A ta obitelj, koju čine ovisnica, sestra pripovjedačica, mlađi i stariji brat, majka, otac i baka, nakon polaganog silaska sta-rije sestre u pakao droge, postaje kolateralnom žrtvom problema i ovo je njihova priča.

U romanu se detektiraju dvije vrste problema s kojima se susre-ću obitelji ovisnika: osim početnog šoka i pokušaja da se ovisnik vrati u okrilje obitelji, to su vanjski (financijski i odnos drugih/društva prema takvoj obitelji) i unutarnji (međusobne emocije). Sve, naime, postaje nevažno, ostala djeca osje-ćaju nedostatak i za to okrivljuju sestru ovisnicu, ali i roditelje koji se bave jedino njome. Dinamičnosti romana pridonose i elementi fabu-le koji se tiču same potrage za ovisnicom, no jasno je kako je to unaprijed izgubljena bitka.

Nada Mihelčić svojim romanom, vješto i dobro napisanim i za ‘odra-sle čitatelje’, uspijeva ispisati snaž-nu osudu ovisnosti, bez imalo dociranja i moralizatorskih stavo-va, bez ‘poučavateljskog garda’, pronalazeći snage i za humor u tim tragičnim događajima. Bez laži i senzacionalizma, Zeleni pas funks -cionira gotovo kao sociološka stu-dija posljedica koje problem ovi-snosti ostavlja na obitelji, ali i kao dinamičan roman koji ima sve odlike bestselera za mlade.

Jagna Pogačnik

288 iz proπlosti

Svaštice

***

NapredakBr. 6 / 15. prosinca 1859.

Povoljnija vožnja željeznicom

ŠkolaBr. 12 / prosinac 1909.

Usput

NapredakBr. 10 / prosinac 1909.

O napadu na učitelja Debeljaka

PreporodBr. 12 / prosinac 1909.

PRIJE 150 GODINA

PRIJE 100 GODINA

OBLJETNICE

Od matematike do glazbeP

Jedan od najplodnijihhrvatskih skladatelja, za života slavljen icijenjen,danas jegotovozaboravljen

-V zimi

-

-

Božidar Širola (1889.-1956.)

Priredila ©tefka BatiniÊ

Školske novineBr. 41 / 18. prosinca 1959.

Nova školska zgrada uSlavonskoj Požegi

Školske novineBr. 40 / 11. prosinca 1959.

PRIJE 50 GODINA

Božidar Širola

Kongres sindikata prosvjetnih radnika

29πkolski æivot nekoÊ

Novom je bila samo jedna škola sa četiri razreda i sa dva češka učitelja. Dječaci i djevojčice išli

su zajedno. Moja je sestra već polazila školu, i bila je prva u razredu. Kad me njezin učitelj opazi, pogladi me po licu i reče: „Taj hlapec bude se dobro učiti“. ‡ To me vrlo osokoli.

Moj učitelj bio je još vrlo mlad, jedva što je iz škole izišao. Bio je plavokos, bljedolik, sa žutim pjegama po licu. Ispod nosa probijalo mu nešto žutkasta brka.

Hrvatski je dobro znao, ali samo čisti,književni jezik, pa je odmah prvoga dana zapeo. Ode u trgovinu da kupi što-god za pušenje, i traži „smotke“. ‡ Trgovac mu kaže, da on smotke ne pro-daje.

„Ne smokve, već smotke.“ ‡ I jedva jedvice se razumješe.

Po Novom se razglasi da mladi učitelj cigari kaže „smokva“. Da ne bude župni-ka, naši starovjerci bili bi moga Franju u Češku otpravili.

, j,

*Čitao sam da sam u školi bio vrlo

marljiv, pa da sam i neko odlikovanje dobio.

Odlikovanje sam zbilja dobio, ali mar-rrljiv nisam bio!

Bio sam, istinskog, uvijek prvi, ali ne poradi svoje marljivosti, već zato jer mi je nauka sama u glavu ušla; jedino štosam u školi bio vrlo pažljiv. Ali me tonije priječilo da se katkada pod klupuzavučem da kojeg prijatelja za noge potegnem.

Onom medaljicom („Znak marljivosti i odlična ponašanja“) silno sam se pono-sio. Ničim se čovjek onako ne ponosi kao odlikovanjem koje ne zaslužuje!

*Svaki je učitelj imao dva razred u istoj

sobi; naš je imao prvi i četvrti.Nekog dana priča on, četvrtome razre-

du, život svetoga Polikarpa.Kad dovrši, zapita učenike bi li koji

mogao ponoviti tu pripovijest?Sav četvrti razred šuti, kad ja, iz prvo-

ga razreda, dignem ruku.„Što je?“ pita učitelj začuđeno.

, g

„Ja znam!“ odgovorim ponosito. Iodbrusim svetog Polikarpa od riječi do riječi.

Učitelj me potrepta po ramenu i reče:„Pravi Mažuranić!“

*

Ipjesme sam lako pamtio, pa sam sve što se je u kolu pjevalo naizust znao.Ali nas je bilo i više takvih! Jednog

dana dođe guslar u selo i pjeva neku pobožnu pjesmu, punu svakojake dobrenauke.

Došavši kući, ponovim djedu svomečitavu tu pjesmu.

„Koliko si je puta čuo?“„Jedanput.“(Jednu sam izreku iz te pjesme često

sam sebi u pamet dozivao: U dobru se ne ponesi,k a u zlu se ne ponizi!)

*U mojem razredu bilo je vrlo darovite

djece. Premda sam i u Zagrebu bio prvi,zato ipak ne znam nije li ih u Novom bilo vrsnijih od mene!

Sestra mojega prijatelja Ivana ni u čemu nije za mnom zaostajala, a u kar-rrsnopisu bila je bolja. Roko M. bio je u računstvu i u crtanju najbolji, a Mikula C. u hrvatskome slogu.

Domaću zadaću Opis proljeća mojMikula tako divno izvede da nam se jeza uzor čitala.

Njegov opis bio je nježan i mirisankao proljetni cvijet: pčelice zuje, ptičicepoju, a lakokrili leptiri ljuljaju se poBožjem sunašcu od cvijeta do cvijeta...

Mikula je bio kovačev sin, te i on postade kovač. ‡ Bolje nego književ-nik!

Naš drug Demartini, unuk novljan-skog krojača istoga imena, post-ao je narodni učitelj i pisac, i

umro ‡ od glada i nevolje! […]Idući iz škole, čujem da je vatra, pa

trčim da je vidim.Nekome starcu gori hlijev.S teškom mukom izvuku iz goreće

staje kravu i mulca: sijeno izgorjelo!I vidim gologlavog, ćelavog starca

kako po dvorištu luta i kako se za glavu hvata, govoreći sam sebi: „Ča ću nebog,

p g

prez sakoga solda (bez svake pare)? Ča , g „ g,g

ću?! ‡ Mulčinu ću zaklat, kravičinu pro-dat; nij’ druge!“

(U zabuni je zamijenio jedno dru-gim.)

Za stolom pripovijedam kako je staro-me sijeno izgorjelo. Idem po sobi (kao starac po dvorištu) i hvatam se glavegovoreći: „Ča ću nebog, prez svakoga

p ) g

solda? Ča ću?! ‡ Mulčinu ću zaklat, krag „ g, p g

-vičinu prodat; nij’ druge!“

Svi se smiju, ali moj otac reče: „Tuđoj nevolji ne valja se smijati“ i ode u svoju sobu.

Domala se povrati noseći pismo u ruci te mi veli: „Nosi to starome!“

Kad je starac otvorio pismo, vidjeh kako se razveselio. Jer moj je otac bio otvorene ruke.

- Kako se troši, to sam se od oca nau-čio, a kako se zarađuje, toga ni danas još pravo ne znam! […]

Opraznicima došao je stric Antun (u ono doba ravnatelj riječkegimnazije) sa strinom Jelisavom

u Novi.Strina se mnogo sa mnom bavila. Po

njezinu pričanju bio sam lijepo, veselo ibrbljavo dijete. Ali tko će starim tetka-ma vjerovati.

Po mojem sjećanju bio sam crn i mršav. Tanki i šiljasti moj nos zadavaomi je osobite brige! A kad sam počeo mijenjati zube, činilo mi se da su mi oninovi zubi i preveliki i preširoki.

Prvi svoj zub promijenio sam za stri-čeva boravka u Novome.

Taj se zub već neko vrijeme ljuljao, ali

nisam dopustio da ga vade.„Da vidimo da li se zbilja ljulja“ reče

mi strina, pa me uhvati za zub te ga nalako izvuče.

Strina je htjela baciti zub kroz prozor, ali ja skočim: „Ne, ne, ne, strino! Daj ga meni!“

„Što ćeš s njim?“„Bacit ću ga preko glave!“„A znaš li što ćeš reći?“ zapita me stric.„Znadem!“„Što?“„

„Moji su zubi košćeni, a miševi vošće-ni, gnjilo drvo crvi jeli, mene zubi ne boleli!“

„Dobro“, reče stric. „Pazi samo da sene prevariš, pa da ne rečeš: „Moji su zubi vošćeni, a miševi košćeni ‡ inačezlo!“

I tkao sam svoj prvi zub bacio prekoglave rekavši ono što se imade reći.Jedino tome zahvaljujem što imadem idanas još, u 68. godini života, puna usta zdravih zubi! […]

Parobroda do svoje osme godinenisam vidio. Istom 1867. počele suparne lađe našim krajem prolaziti.

Dvije godine nakon toga putovao jeFranjo Josip u Dalmaciju.

U Novom nije u luci pristajao već jena otvorenom moru primio pozdrave ipoklone naše općine.

Školsku djecu izredaše pokraj obale.p

Svaki od nas drži u ruci narodnimvrpcama urešenu kitu masline. Na uči-teljev znak kličemo: „Živio!“

p

U južnoj Dalmaciji nisu cara najsjajni-je dočekali jer je malo prije u Krivošijama bilo krvavog ustanka.

Pomorski neki kapetan izvjesi pačecrnu zastavu!

Načelnik doleti k njemu: „Kapetane,Bog te vidio, skidaj barjak! Zar ne znaš da car dolazi?“

„Slobodno mu!“ odgovara kapetan, ravnodušno, pušeći lulicu.

„Što će on reći ako tvoj barjak vidi?“, p

“Što ga volja!“„

„A što si izvjesio crni barjak?“„Pas mi je crkao!“„Kada?“„Lanjske godine, u ovo doba.“„Zar ne vidiš kakove se zastave po

kućama viju?“„Svaki svoju banderu (zastavu) bati!“

odgovori mu kapetan, pa prezirno pljuc-ne i okrene načelniku leđa. […]

U četvrtom sam razredu. Primiče seočev rođendan, pa mi sestra Anka veli:„Otac ti je tako dobar, razveseli ga čime!- Marica mu papuče veze...“

„Lako Marici, ja se ne razumijem upapuče!...“

„Nariši mu štogod!“ dometne Ane.„Hoću“ odgovorim. „Slikat ću!“A što bi primorsko dijete slikalo ako

ne kakav brod. I tako naslikam (boja-ma!) bajnu neku lađu sa tri jarbola.

Htio sam pod njom napisati LAĐA da se znade što je, ali mi Anka reče neka na srednjem jarbolu naslikam hrvatskutrobojnicu, a pod lađom da napišem:

Plovi, plovi, moja lađo, u koj godijer kraj,Ja ti cilja još ne nađoh, sama cilj si daj...

Poslušao sam: jer Vladić je dobar i poslušan!

Otac je bio dirnut. U onoj lađi sa tri jarbola, sa hrvatskom trobojni-com i s onim Preradovićevim

stihovima, bit će vidio lik Trojednice.Pridiže me k sebi, i poljubi me u čelo. (To je onaj njegov jedini cjelov!)

Mati nam reče neka štogod zaželimo, pa će nam to otac iz Zagreba donijeti.

Sestra Marica (ženska glava!) zaželizlatan sat, a ja gusle.

U Novom nisu bile nego jedne jedine gusle. I to u našega učitelja. Na timguslama gudio je češke i hrvatske pje-sme, te sam i ja tako htio.

Mislio sam naime da guslanje samo od sebe ide, a kad tamo, neće guslekako bih ja htio!

Učitelj me uči neke „škale“, a što ćemeni škale?! I tako odmah od prvog dana gudim vlastite svoje kompozicije![…]

Koji bi dječarac koji imade živa miša mogao srcu odoljeti da ga bar jedan jedini put u školu ne ponese?

I tako: miša u škrabicu, pa u školu!Kanio sam naše saučenice malo pre-

strašiti jer se malene djevojčice miša silno boje.

Putem u školu domislim se još neče-mu: metnut ću miša u ladicu našega gospodina učitelja. Čim je otvori da

g

izvadi pero, skočit će mu moj Mijo preko ruke, pa će biti smijeha!

Tu svoju tajnu povjerih jedino dvojici najboljih prijatelja, ali je domalo cio razred za nju znao, pa smo nestrpljivočekali učitelja.

Eto ga! On u sobu, a tišina kao da biskup dolazi. Svi se zagledasmo u stol! ‡ Neki drže ruke na ustima da se ne biprije vremena nasmijali, a neki praskaju od smijeha. Eto ti najsvečanijeg trenut-ka: učitelj otvara ladicu. ‡ Potegne i otvori, ali nema miša!

Svi me začuđeno gledaju.Za časa, pa će učitelj još jedanput

ladicu otvoriti: sad će moj Mijo pokaza-ti kako se skače! ‡ Ali mog Mije i opeta nije!

To me upravo za dušu ujede.Sjedio sam na kraju treće klupe.Oni sprijeda okreću glave, smijući se

porugljivo. ‡ Jedan dječarac zavuče sepod klupu, dopuzi do mene pa mi poka-zuje dugi nos. Desni moj drug i prijatelj gurne me laktom u rebra prezirno šap-ćući: „Hodi tamo, ti i tvoj miš!“

O moj Mijo, što si učinio? Osramotiosi mi ime i prezime! ‡ Toga ni jedna kiša ne opra!

Kad se škola svrši, trčimo k stoluKKda vidimo što je s mišem? OtvorimKKladicu, a njega nema! Već sam seKKpoveselio da se kakogod prošuljao, a kad tamo, zavukao se u kut te nas mišjim svojim očima nemirno gleda. Mišja hulja!

Uhvatim ga za rep, pa ga izvučem izladice da bar djevojčice malo ustrašim. One se vrišteći razbježale, prijatelji senasmijali, a ja miša u škrabicu, pa hajde!

Odlučio sam da ću ga dati mački...

-stu, mogla bi to biti pozamašna i vrijed-na antologija o školi kakva je nekoć bila

Vladimir Fran Mažuranić (1859. ‡ 1928.), konjički časnik, avanturist i književnik, osoba nemirna duha i intrigantna životopisa, hrvatsku je književnost obogatio kraćim proznim djelima, crticama gnomskog izričaja i naglašena domoljubna osjećaja, u kojima je otkrivao „tajne što ih skrivaju male stvari“ (Lišće, 1887.;Lišće i druga djela, 1916.).Autobiografski zapis Mladost-radost sadrži i sjećanja na zgode iz školskih danatu Novom Vinodolskom potkraj šezdesetih godina 19. stoljeća; Mažuranić ga jeposvetio svojoj majci, a objavio u knjizi Od zore do mraka (1927.).a

Mladost-radost[Ulomci]

Vladimir Fran MaæuraniÊ

Spomen-ploča na kući Mažuranićâ uNovom Vinodolskom

aktualno3030 oglasi

Cijena polugodiπnje pretplate:

Poπtovani odgajatelji,uËitelji, profesori,

...........................................................................................................................

...........................................................................................................................

.............................................. ...................................................

Školske novine-

Imajte i Vi svoj primjerak Školskih novina.

Poziv na pretplatu

SINDIKAT HRVATSKIH UČITELJATrg maršala Tita 4/IITel. 01/4855-722, 4855-724Fax. 01/4855-793E-mail: sindikat@shu.hrWeb strana: http://www.shu.hr

Svim članicama i članovima Sindikata hrvatskih učitelja

njihovim obiteljima, svim učiteljima i zaposlenicima u školstvu,

umirovljenicima,socijalnim i poslovnim partnerima

želimo

čestit Božić i uspješnu 2010. godinu

Sindikat hrvatskih učitelja

HRVATSKO ANDRAGOŠKO DRUŠTVO

organizira28. (ZIMSKU) ANDRAGOŠKU ŠKOLU

Opatija, od 4. do 6. veljače 2010.

--

Program škole obuhvatit će sljedeće sadržaje:

-

-

Pismene prijave za sudjelovanje

Prijavnicu za smještaj

-

r

Obilje božićnog blagoslova

i puno sreće,

na osobnom i poslovnom planu,

u 2010. godini,

svim zaposlenicima

u odgojno-obrazovnim ustanovama

želi

Sindikat zaposlenika

u hrvatskom školstvu Preporod

aktualnooglasi

NARUDÆBENICA

(potpis naruËitelja)

Narudæbe slati na adresu:

primjeraka

primjeraka

primjeraka

primjeraka

Povoljnije do izdanja Školskih novina Od 15. 12. 2009. do 15. 1. 2010.

UZ POSEBAN, BLAGDANSKI POPUST OD

30%

Na navedene cijene odobravamo blagdanski popust do 15. sijeËnja 2010.