400 godina islamske povijesti Nikia

Autor prof. Sead ef. Jasavi

Ponedjeljak, 06 April 2009 20:07

ONOGOT/NIKI KRATAK HISTORIJSKI PREGLED SA AKCENTOM NA POVIJESNI ETRISTOGODINJI - ISLAMSKI PERIOD(1 4 6 5 1 8 7 7)[1]Kada se od Podgorice krene pitomom dolinom Zete dolazi se u Niki - drugi po veliini grad dananje Crne Gore. Niki je najprostranija crnogorska optina sa povrinom od 2065.km2, u kome ivi oko 78.000 stanovnika. Optina Niki obuhvata centralni i zapadni dio dananje Crne Gore, i svojom povrinom obuhvata 15% teritorije CG, to je ini najveom optinom Republike. Sastoji se od etri gradske cjeline ili rejona: Bedem (nekadanji Onogot), Stara varo, Nova varo i Novi Niki. Rejoni ustvari predstavljaju etape razvoja grada Nikia. Za razliku od mnogih drugih gradova, ovdje su urbanistike osobenosti dobro ouvane. Grad ima etiri trga, i preko 60 ulica, od kojih se est najvanijih grana sa istog trga.

O nastanku i prvoj lokaciji naselja iz kojeg se razvio Niki nema neposrednih izvora, kao to nema mnogo ni podataka o njegovom razvitku sve dok nijesu ovim krajevima zavladali Rimljani, koji su ostavili prve pisane izvore o ovom gradu. Sigurno je, meutim, da je grad nastao mnogo ranije i to kao naselje starosjedilakog ilirskog stanovnitva, i da je, zatim, prolazilo razne faze antikog doba, mijenjajui gospodare, ulogu i znaaj, da bi najzad postao naselje i sjedite okolnog slovenskog stanovnitva. Sasvim je izvjesno da su staro-ilirska naselja postojala i u okolini dananjeg Nikia, mada je teko preciznije ustanoviti njihov raspored. Postoji samo nekoliko neposrednih podataka o ilirskim plemenima i ostacima njihove materijalne kulture. Sauvani su samo u linim imenima, zabiljeenim na spomenicima iz perioda rimske vladavine. Ovi natpisi nedvosmisleno potvruju tezu da je ilirsko stanovnitvo u okolini dananjeg Nikia pripadalo plemenu Dokleata, koje je imalo svoj centar u antikoj Duklji. O poloaju i ulozi plemena Dokleata u ilirskom plemenskom savezu i njihovoj ulozi, u procesu grke kolonizacije naih krajeva, koji je zapoeo u 4.vijeku prije nove ere, nema nikakvih podataka. No, bez obzira na oskudnost izvora, na osnovu opteg toka razvitka, mora se zakljuiti da je taj proces morao uticati u dvojakom smislu. Pleme Dokleata je svakako moralo biti obuhvaeno dogaajima ilirsko-grkih sukoba, a zatim i privredno -kulturnim uticajem nekih grkih emporija. Neki, dosta sigurni, podaci nameu predpostavku da je ilirsko-dukljansko stanovnitvo osnovalo svoje naselje na mjestu bliskom dananjem Nikiu jos prije rimskih osvajanja. Taj ilirski lokalitet poznat je iz istorijskih izvora, kasnijeg rimskog perioda, pod ilirskim nazivom Anderbe ili Anderve. Dugotrajni ilirski ratovi, koji poinju drugom polovinom 3. vijeka prije nove ere, zavreni su propadanjem ilirske drave i padom ilirskih plemena, pa i Dokleata, pod rimsku vlast, i to izgleda negdje oko 59.g. prije nove ere, u vrijeme G.J. Cezara (100-44). Time je i zapoeo period duge rimske vladavine ovim krajevima. Padom pod rimsku vlast, pleme Dokleata ulo je kao posebna jedinica u sastav rimske provincije Dalmacije, zadravi, kako je to bio opti sluaj u principu rimske kolonizacije, svoju plemensku strukturu.Pomeni dananjeg Nikia u rimskim pisanim spomenicima sadrani su u dva izvora. Prvi tzv. Ilinerarium Antonini po svoj prilici potie iz 1. vijeka. U njemu je dat popis vojnikih rimskih puteva, s usputnim stanicama. Drugi tzv. Tabula Puetangeriana, karta glavnih rimskih komunikacija, takoer sa popisom usputnih stanica, raena vjerovatno oko 4. vijeka, ali sauvana u prepisu - kopiji iz 13. vijeka (1264). Mada se u nekim pojedinostima razlikuju, oba spomenika daju dosta indentinih podataka. U oba popisa komunikacija Skodra - Narona spominje se stanica Anderva.Period rane srednjovjekovne dukljansko-zetske dravne samostalnosti, koji traje sve do njenog pripajanja Rakoj Stevana Nemanje, oko 1183. godine, nesumnjivo je bio period velikog poleta i uspona ovog grada. U zetskoj ranoj dravi Vojislavljevia izvren je proces slovenske kolonizacije i uspostavljanje ranofeudalnog slovenskog drutveno-ekonomskog sistema. Stare centre i naselja ilirsko-romanskog stanovnitva, opustjele pred najezdom slovenskih plemena, zaposijedalo je slovensko stanovnitvo, obrazujui sistem upa, sa svim njihovim ranim privredno ekonomskim i politikim institucijama. Jedna od najranije pominjanih upa ranog zetskog perioda je i upa Onogot.Na osnovu ostataka materijalne kulture na podruju Nikia, a posebno u Crvenoj stijeni, moe se gotovo u kontinuitetu pratiti drutveni razvoj, takorei od pojave ovjeka. Na 50.km od Nikia nalazi se peina Crvena stijena, arheoloko nalazite sa 31 slojem. U njoj je naeno preko 5.000 raznih predmeta. Tu se pojavila i prva umjetnost na tlu Crne Gore u formi linearizma. Ona je, inae, jedno od najvecih paleolitskih nalazita u Evropi.Od rijetkih arheolokih lokaliteta jedno se upravo nalazi na teritoriji dananjeg Nikia. To je u nauci poznati lokalitet Smrdusa. Ovdje su otkrivene uplje bronzane sjekire-keltovi, karakteristine za sjeverne regione, to ukazuje na proces migracije i mijeanje etnikih grupa na ovom podruju Crne Gore.Spominje se da je stari grad Onogot, nastao je jo u IV vijeku kao rimsko vojno utvrenje, na raskrsnici vanih putnih pravaca koji su povezivali ue teritorije i susjedne oblasti, dobro situiran, na prirodnom stjenovitom humku, u polju izmeu Studenakih glavica i Trebjese. Kroz vjekove biva ruen, obnavljan i dograivan, mijenjajui izgled i gospodare, svjedoei o krupnim drutvenim i historijskim kretanjima i promjenama vremena u kojima je opstajao, i kao rimski kastrum, i kao objekat u sistemu odbrane itave oblasti u srednjem vijeku, kao centar upe u vrijeme procvata pravoslavnih drava, i, napokon, kao dobro utvreni bastion Islama i muslimanski grad.etristo godina - islamskog perioda - NikiaMuslimani-Osmanlije su svojom nogom kroile na tlo Nikia 1465.g., za vrijeme vladavine uvenog halife, sultana Mehmeda Drugog el-Fatiha rhm. (1432-1481). Postoje kazivanja da ih je tom prilikom predvodio Stania, najmlai sin hercega Stjepana, kasnije Ahmed-paa Hercegovi.[2] Ovaj srednjovjekovni gradi su Osmanlije zatekle u ruevnom stanju, i takvim je bio tokom itavog 17. stoljea, jer su ga Osmanlije napustile oko 1590.g.. Kao nahija prvi put se spominje 1469.g.. Tada su u tom dijelu popisani samo Onogot i Trebinje. U defteru iz 1475.g. spominje se nahija Onogot sa Mostarom, sa 12 sela i 74 hrianska domainstva.[3] Dvije godine kasnije, 1477.g. upisana je nahija GraanicaNiki meu vlakim posjedima, sa jednim dematom i 21 domainstvom. Vodio ga je vojvoda Batri. U istom defteru nalazi se i nahija Onogot sa 47 domainstava.[4]Izgradnja Nikia i tvrave poznatije pod imenom BedemO vremenu izgradnje - nove tvrave Onogot, ima nekoliko podataka. Po jednim graena je u dvije faze, najprije 1696., a zatim 1702.g..[5] Po drugim, Onogot je podigao Redep-paa ehi 1699.g. i navedene godine je poginuo u Drobnjaku.[6] Po treim, grad je podignut 1703.g., a Redep-paa ehi koji ga je gradio, navodno je poginuo iste godine u Drobnjaku.[7] Postoje, meutim, i dva izvorna dokumenta koji govore da je grad izgraen 1691.g., gdje je po naoj ocjeni upravo tada poela njegova gradnja. Jedan od ova dva dokumenta govori da je 1691.g. ponovo podignuta tvrava, i u nju nastanjeni neferi, te da zbog pojave odmetnika broj nefera treba poveati.[8] Drugi dokument se odnosi na isplatu plaa neferima. U njemu se govori da je te 1691.g. poela gradnja tvrave.[9] Postoji, takoer, podatak da je jedan broj hercegnovskih muslimanskih porodica poao prema Onogotu, sa namjerom da se tamo nasele, iste godine kada su iz Herceg Novog protjerani tj. 1687.g..[10] To je najvjerojatnije tano jer su se neke hercegnovske muslimanske porodice ovamo naselile prije nego je poela izgradnja, a najvjerojatnije na osnovu saznanja da e tu biti izgraen novi grad. Izgradnjom grada Nikia, Osmanlije su eljele da na odreeni nain upotpune gubitak Herceg Novog. Njima je to tk. bilo potrebno jer je upravo u tom vremenu hajduija na ovim prostorima bila jako izraena, pa je trebalo izgraditi utvrenje gdje bi se smjestio odreeni kontigent vojske koji bi obezbjeivao saobraajnicu Podgorica Trebinje Dubrovnik. Postoji tk. jo jedan dokument koji govori da je Onogot izgraen 1704.g..[11] Najvjerojatnije je da se radi o godini kada je zavrena njegova gradnja. Jedan osmanlijski dokument govori da je 1712.g. zemlja, u neposrednoj blizini Onogota, razdijeljena neferima, i da je izvrena adaptacija prostora unutar grada, od podgorikih vrata do unutar tvrave.[12] Najvjerojatnije je da se ovaj dokument odnosi na vrijeme neposredno poslije pokuaja ruskog pukovnika Mihaila Miloradovia da osvoji ovaj grad. Iz prvih dana nakon to je grad izgraen sauvano je nekoliko dokumenata u sarajevskom sidillu.[13]Tvrava (Citadela) poznata pod imenom Onogot podignuta je u meridionalnom smjeru, na grebenu stjenovite, strme glavice koja se izdie nad poljem 20-25.m. Bila je dugaka 214.m, a u srednjem dijelu, gdje je najprostranija, iroka oko 30.m. Zapadni, neto dui zid tvrave debeo je 1,6.m, a istoni, na koji se naslanja donji dio utvrenog grada, 1,1.m. Na junom, krajnjem dijelu tvrave, izdizala se petougaona trospratna kula, a na sjeveru nia osmougaona kula. U sredini se nalazi - Kastel, najstarija graevina tvrave, koji su sainjavale dvije topdane, stan dizdara i stan azapa (tvravskih straara), i dubok podrum, ozidan na svodu, koji je sluio kao magacin za municiju. Na najuzvienijem dijelu tvrave, bila je artiljerijska platforma sa koje je moglo dejstvovati 14 topova na sve strane. Dvije manje platforme (topdane) bile su podeene za po jedan merzer, a na junom i istonom dijelu tvrave moglo se smjestiti 6-8 topova pojedinano. Donji grad (dio utvrenja pod glavicom), graen u obliku etvorougla, zatien tvravom, sa kojom je sainjavao cjelinu, i tri zida, visoka po 4.m, debljine od 1,45-1,5.m, sa kulama na uglovima i u sredini, bio je neto ui, ali znatno iri od gornjeg. Istoni zid Donjeg grada, na ijem su se uglovima nalazile Prosena i osmougaona Osa kula, sa bunarom i zrvnjem, a u sredini Velika kapija, bio je dug 104.m, juzni 66.m i sjeverni 86.m. Transportne kule su pripremljene za pjeadijsku odbranu. Kruna zidova oko donjeg grada, bila je izgraena u vidu bankete, koja je prolazila kroz kule i njome su se mogli kretati vojnici.Tvrava je nosila naziv Onogot sve do 1767.g. kada je podnijet zahtijev da se taj naziv zamijeni nazivom Niki, prema imenu plemena koje se na tom prostoru spominje jo od 26. septembra 1355.g..[14] Inae, oni su bili vlasi - stoari. Jedan broj njih je preao u Rovce. Ti tadanji nikiani, naseljeni na prostoru Rovaca, kasnije su se razvijali kao: Bulatovii, Vlahovii, Stjepanovii, Srzojevii Prije dolaska Osmanlija naselili su se na prostore Srednjeg Polimlja, i bili meu prvim vlakim plemenima koja su sa Osmanlijama veoma blisko saraivala. Na tim prostorima su se spominjali od etvrte decenije 14. do osme decenije 15. stoljea.[15] Sa Osmanlijama su najvjerojatnije prestali da sarauju krajem 16. stoljea, u vrijeme pobune koju je predvodio vojvoda Grban. U vrijeme Kandijskog rata, sklopili su savez sa Mletakom Republikom protivu Osmanlija, i tada su brojili oko 1600. boraca.[16] Sa priblino istim brojem boraca uestvovali su, na strani Mleana, pri zauzimanju Risna 1684., i Herceg Novog 1687. od tada vladajuih muslimana - Osmanlija. Nakon gubitka Herceg Novog, Osmanlije su formirale novi kadiluk (centar okrunog suda). Zvao se Novska Bekija. Sjedite tog novog kadiluka bilo je u Onogotu.Stanovnici novo-utvrenog grada NikiaPrvi njegovi stanovnici, tog perioda, su bili izbjegli muslimani Herceg Novog i Risna, koje je u Onogot doveo Redep-paa ehi. Meu tim prvim nikikim porodicama bili su Danjevii i Rizvanbegovii. Kao epska linost poznat je Ago Rizvanbegovi. Kae se da je bio veoma hrabar, ali i samovoljan. Mjesto na kojem je ubijen nosi i dan danas naziv Hadova skala. Osvetili su ga muslimani iz Risna ubivi za njega 300 vezirovih vojnika![17] Poslije muslimana Herceg Novog i Risna, u Niki su dole izbjeglice koje su uspjele da napuste Crnu Goru, jula 1711.g. - kada je tamo vrena istraga poturica. Doli su iz eklia, iz katunske nahije, predvoeni olak Arslanom, sinom Ibrahim-age, imama damije u ekliima,[18] o emu nam svjedoe i krajnji stihovi Gorskog Vijenca, kada vojvoda Batri izvjetava episkopa Danila i igumana Stefana o okolnostima jednog pokolja u ekliima:I ta u ti duljiti prianje! Koliko je ravnoga Cetinja, Ne utee oka, ni svjedoka,Ni da kae kako mi je bilo,Te pod sablju svoju metnusmoKoji ni se ne ke pokrstiti!Koji li se pokloni Boiu,Prekrsti se krstom hristijanskijem,Uzesmo ga za svojega brata.Kue turske ognjem izgorjesmoOd nevjerna domaega vraga.Iz Cetinja u ekli poosmo,ekliki se razbijeae Turci,Malo koga od njih posijekosmo,Ma njihove kue popalismo,Od meeta (mesdida) i turske damijeNapravismo prokletu gomilu,Neka stoji na uklin narodu. Nakon toga, naseljavanje Nikia je vreno iz etiri pravca. Jedni su bili iz plemena Grude, sjeverno od Skadarskog jezera. Drugi su doli iz Meduna i Kua. Od poznatih bratstava spominju se Ljuhari, Ljuce, Alibaii, Ibrievii, Elezovii i posebno Mekii. Govori se da je izmeu Mekia i Muovia voena borba za prevlast u ovome gradu.[19] Jedan broj naseljenika u Nikiu su bili i muslimani iz Pipera. Od domorodakog stanovnitva bilo je 11 porodica Ferizovia. Oni su ranije pripadali plemenu nikiana. Svi oni koji su se naselili u Niki nastojali su da se grupiu prema mjestu odakle su se naselili. Posebno je postojala podjela izmeu onih koji su ivjeli u gradu, i nazivali se Onogotanima, i onih koji su ivjeli van grada, i nazivani varoanima!?U Nikiu su ivjele i porodice Gaevia od kojih je nama najpoznatije ime alhamijado knjievnika i alima hfz. Salih Gaevi, potom se tu nalaze porodice Gledia, abovia, Laevia, Asovia, Orahovaca, Omerovia, Seferagia, Ajvazovia, Tuzovia, Strinia, Hodia, Brunci, Redii, Hadajlii, Hamzagii, Kapetanovii, Baagii[20]Administracija Nikia i okolineU Nikiu je 1703.g. osnovana kapetanija. U njoj je 1730. godine bilo 18 aga, i 700 vojnika.[21] Istie se da je u njemu bilo 18 demata raznih rodova vojske. Prvi kapetan u Nikiu bio je Salih-beg Danjevi. On je 1687.g. stigao iz Herceg Novog sa 25 muslimanskih porodica.[22]Po povratku sa pohoda na Crnu Goru, Numan-paa uprili je smjenio kapetana Danjevia, i na njegovo mjesto postavio jednog od plemenika Muovia. Tome se suprostavilo bratstvo Danjevia, zbog ega su protjerani u Hercegovinu.[23] U epskim narodnim pjesmama, a i meu narodom, posebno meu Crnogorcima, najvie se spominje Hamza-beg Muovi, poznat po junatvu i ovjenosti. Iz porodice Muovia bili su Osman i Hamza kapetan.[24] Bratstvo Muovia je bilo tvrd orah, i trn u oku svim crnogorskim plemenima u okolini, a njihovi kapetani su vladali Kolainom i Nikiem preko stotinu godina! Grad Niki je imao 8 mahala. Nazivale su se: Muovia mahala, Hercegnovska, Podgorika, Spuka, Kuka, Piperska, Ferizovia I Grudska mahala. Muslimani iz Nikia su irom Hercegovine, istone Bosne, Sandaka i Crne Gore potovani kao hrabri borci, a posebno po svojoj ovjenosti. U Rogatici je postojalo spomen obiljeje posveeno porodicama Nikiana koje su ovim krajevima prolazile.Nikike damijeNiki je imao etiri, a mogue i pet damija u gradu, i tri u okolini. Prva damija: Donjogradska damija, u Donjem Gradu nikike tvrave, izgraena je, kao to je naznaeno 1695.g., a moda ve i sa tvravom 1703.g., na prijedlog tadanjeg vezira Halil-pae, a prema fermanu sultana Mustafe drugog, za potrebe posade i doseljenika iz Risna i Herceg Novog, koji su se ve naselili u Onogot. Damija nije imala svoga vakufa jer su njeni slubenici (imami i hatibi) tretirani i plaani kao lanovi posade u tvravi. Druga damija se spominje 1713.g., i to na samoj nikikoj tvravi. Trea damija pod nazivom Paina, odnosno glavna damija, izgraena je krajem 17., a poetkom 18. stoljea. Podigao ju je neki Mehmed-paa gazija, kod paina bunara. To je bila najvea i najljepa damija u okolini. U njoj je klanjao ugledniji sloj nikiana. Ubrajala se u red znaajnijih muslimanskih bogomolja. Uporeivana je sa Jaar-painom damijom u Pritini. Temelji damije se i dan danas mogu raspoznati. Jo postoji bunar sa desne strane ulaza na tom lokalitetu u ulici Stojana Kovaevia. Nikiani i dan danas ovaj bunar spominju imenom kojeg je nosila prelijepa nikika damija - Painac. etvrta damija je bila Hadidanuina damija. Podignuta je tokom prve polovine 18. stoljea. Nalazila se ispred samih glavnih gradskih vrata. Podigao ju je prvi kapetan nikike tvrave Husein-aga Danjevi. U jednom od crnogorskih napada na Niki, zajedno sa Rusima, damijska munara je djelimino uruena, pa se zbog toga kasnije nazivala Krnja damija. U njoj je klanjala sirotinja, odnosno manje ugledniji sloj stanovnitva. Sruena je, ali se raspoznaje na crteu Artura Evansa u Ilirskim pismima. U haremu damije je postojao bunar koji I dan danas postoji. Taj se bunar koristio sve do ozgradnje gradskog vodovoda. Nalazila se izmeu ulica Stojana Kovaevia br.50. I ulice Vuka Miunovia. Tu se nalazi I muslimansko groblje (mezarje) od 552.m2. koje se prua uzduno ulicom Gavrila Principa, s jedne, I kue Drakovi orija s druge strane po irini od 14.m.. Peta damija je hadi Smailova damija. Bila je najmlaa po vremenu gradnje. Izgraena je 1804.g.. Sauvan je veoma lijep natpis na turskome jeziku. Nalazila se u Grudskoj mahali, jer je hadi Ismail Mehmeduki Leki bio iz Gruda.[25] Ona je i jedina preostala damija u Nikiu, i pod zatitom je drave!? Od ostalih damija van Nikia, koje su pripadale Nikikom kadiluku, odnosno kapetaniji, spominju se damije u Grahovu, Ndolu i Crkvicama u Goranskom (Piva). Posljednji imam u Ndolu bio je Abdullah Bijedi. Poslije osvajanja ovih krajeva od strane crnogorske vojske, Abdullah Bijedi je otiao za Skoplje, u selo Hasanbegovo gdje je tk. bio imam. Proglaen je za gaziju. ivio je u selu Hasanbegovo, koje se sada zove Sinelievo. Njegovi nasljednici su promijenili prezime pa se po njemu prezivaju Avdovii. Njegov unuk Alija Avdovi bio je izmeu dva svjetska rata najistaknutiji intelektualac i revolucionar u Skoplju.[26] Damija u nikikim Crkvicama i Goranskom je bila izgraena dobrovoljnim prilozima vojnika mjetana, kako muslimana tako i hriana, svetenika, inovnika i oficira. Alija Nametak je pojedinano nabrojio sve darodavce.[27]Muslimanska groblja u NikiuNiki je imao vie muslimanskih grobalja. Nosila su naziv: Veliko groblje, Denaza, Dojdia groblje, dva groblja na jugu varoi, jedno gdje se sada nalazi stona pijaca, i drugo pored Mukonice. Tu su se sahranjivali kapetani grada Muovii, i oni prije njih, begovi i ostala elita. Postojalo je pipersko i kuko groblje u Nikiu. Sauvano je nekoliko lijepih grobalja, naroito groblje Muovia.Nikiki bunariImali su nikiki muslimani i 6 gradskih bunara. Bili su to: Painac kod Paine damije, Ljaci, idia, stari bunar (Boenica), Hasovac i amovac.Muslimanske epske linosti NikiaOpjevane su nekoliko epskih linosti nikikih muslimana. Meu njima: Duro Hadimani, Beo Paljevi, Haso Avdi Ljuca a od mlaih: Avdo Ferizovi, Zeko Danjevi, Nasuf Kurbegovi, Beir Duranovi, Njuko Zeevi, uli Zili, Ferhat Suljevi, Hamza Puevi, Ramo Avdi Pad Nikia u crnogorske ruke - 08. novembra 1877.god.[28]Niki je do pred crnogorsko osvajanje pripadao Hercegovakom sandaku, koji je bio sastavni dio Bosanskog vilajeta. Kao to je prije spomenuto, Nikiem su dugo vladali Muovii, od kojih su najpoznatiji bili Osman i Hamza kapetan. U vrijeme crnogorskog napada njega je branio garnizon vojske sastavljen od 3.200 ljudi, dok je na drugoj strani knjaz sakupio 7.000 Crnogoraca, to znai da je neprijatelj bio brojano, vie nego duplo, jai od Nikiana.Opet moramo istai da je i ovaj podatak jedan od dokaza velike hrabrosti i vrstine tadanjih Nikiana, koji su inae bili poznati ratnici irom Turskog carstva.Crnogorci su neprekidno bombardovali Niki i hermetiki ga izolovali tako da ni ptica nije mogla ui u ovaj grad, a kamoli municija i hrana. Grad je branio Skender-beg koji se istakao velikim junatvom. Bombardovanje, granatiranje, a kasnije borbe prsa u prsa, nisu jenjavale do posljednjeg dana. Ne pamti se da je iko, kao Nikiani to tada, tako junaki branio svoj grad! Niki je bio u opsadi od avgusta 1875.g., dakle dvije godine i jedan mjesec, i za to vrijeme je dva puta bio snabdjevan potreptinama: 28. aprila 1876.g. od strane Muhtar-pae, i 15. juna 1877.g. od strane Sulejman-pae.[29]Smrtni udarac u razbijanju tvrdih zidina ovog muslimanskog grada nanijeli su teki topovi koje su Crnogorci dobili od Rusa. Naime, njima su Rusi poslali 4 teka topa marke Krup koji su dovedeni morskim putem do blizi Budve. Topove je 19. avgusta dopremila jedna grka laa pod okriljem noi. Njih su preuzeli Crnogorci, i preko Skadarskog jezera dopremili do rijeke Crnojevia, a odatle do NIkia! Nakon prvih plotuna razrueni su masivni zidovi prednjih kula, i crnogorski vojnici su prodrli i osvojili rovove koji su branili sam grad. Odatle su pukama mogli da gaaju svaki cilj u gradu. Poslije ovog napada svaki otpor je bio uzaludan, tako da su Skender-beg i Nikiani morali kapitulirati.Predaja grada je izvrena 09. septembra 1877. godine, a knjaz je dozvolio Nikianima da bezbjedno napuste svoja ognjita, i da se sele! Od 3.200 Bonjaka koji su ivjeli u ovome gradu samo je 30 njih izrazilo elju za ostajanjem.[30] Muhadiri Nikia su najprije emigrirali ka Hercegovini, ka Mostaru, gdje su se prikljuili pobuni protivu tamonjeg kadije koji nije htio odobriti njihovu borbu protivu austrougarske okupacije 1878.g.. Nikiani su zatim preli u Sarajevo, i pridruili se hadi Lojinom odredu, i bili njegovi najbolji vojnici. Nakon zauzimanja Bosne, Austrougarska je, za kaznu, protjerala Nikiane iz Bosne ka Nikiu, meutim, ivot u svom gradu nisu mogli normalno nastaviti, jer su im kue i imanja preoteli pravoslavni Crnogorci, nakon ega su nikiki muhadiri preteno krenuli ka Sandaku, a jedan dio njih je otiao za Skadar. Preko vidljivih i estih grobova iznemoglih staraca, bolesnika i djece, na tom dugom i sumornom putu izbjeglitva - prouzrokovanog crnogorskom pohlepom za ubijanjem, otimanjem teritorija i imetaka, te nametanjem pravoslavlja nepravoslavno stanovnitvu - mogao se odrediti put i pravac izbjeglitva slavnih i hrabrih nikikih muslimana, da im se Allah svima smiluje, i grijehe im oprosti!

[1] Tekst je uglavnom prireen na osnovu djela dr. Mustafe Memia, Bonjaci - Muslimani Crne Gore i Sandaka, i djela Sandak Porobljena Zemlja, od autora Haruna Crnovranina i Nura Sadikovia, kao i na osnovu podataka o Nikiu sa brojnih internet prezentacija. (op.pr.)[2] Petar obaji, Niki-Onogot, Beograd, 1938, 28.[3] Hazim abanovi i Ahmet Alii, rukopis.[4] Popis vlaha u Crnoj Gori, 1473.[5] Petar obaji, Niki-Onogot, Beograd, 1938, 62.[6] Zbornik manastira Dobrilovine, narodna biblioteka Beograd.[7] Petar obaji, Niki-Onogot, Beograd, 1938, 59.[8] ANU BIH, Mali defter, 3434/113-1, 1125/1713-4-85.[9] Isto, ND, 1 530/33, 3434/58-1, 1125/1717.[10] Enes Pelidija, Bosanski ejalet od karlovakog do poarevakog mira, Sarajevo, 1989, 49, 117.[11] Isto, 117.[12] ANU BIH.[13] ANU BIH.[14] Petar obaji, Niki-Onogot, Beograd, 1938, 31.[15] Glia Elezovi, Turski spomenici, 1, 865-866; Dr. arko epanovi, Polimlje i Potarje, 68.[16] Jovan Tomi, Izvjetaj Kotorskog Providura, N. Eria o mletakom zauzeu u Mletakoj Albaniji, Crnoj Gori, Brdima i Hercegovini, 'Spomenik'. [17] Petar obaji, Niki-Onogot, Beograd, 1938, 64.[18] Petar obaji, Niki-Onogot, Beograd, 1938, 71.[19] Petar obaji, Niki-Onogot, Beograd, 1938, 71.[20] Bajro Agovi, asopis Elif, decembar 2004.g..[21] Hamdija Kreevljakovi, Izabrana djela, 1, Kapetanija, nd, 196.[22] Petar obaji, Niki-Onogot, Beograd, 1938, 64.[23] ANU BIH; Jovan Tomi, Pohod Numan-pae uprilia na Crnu Goru, 88.[24] Hamdija Kreevljakovi, Izabrana djela, 1, Kapetanija, nd, 196.[25] ANU BIH.[26] Mitre Inadeski, Hronolgija na Skopje.[27] Alija Nametak, Novi Behar, 7, 1934, br.24, 370-371.[28] Sandak Zarobljena Zemlja, str.148.[29] Pjer Kokel, Istorija Crne Gore i Bosne, str.436-437, Podgorica, 1998.[30] Hamdija arkinovi, Bonjaci od Naertanija do Memoranduma, str.67, Podgorica, 1997.