36/20185. rujna 2018.

Èuvati neprocjenjivo dobro vode

Donosimo cjelovit tekst poruke pape Franje za Svjetski

dan molitve za skrb o stvorenom svijetu 2018.,

posveæenoj vodi kao dobru od životne važnosti za

èovjeka, u kojoj istièe kako je svaka privatizacija

prirodnog dobra vode nauštrb èovjekova prava da ima

pristup tom dobru neprihvatljiva i poruèuje: „Ne

smijemo dopustiti da naša mora i oceani budu

prekriveni beskrajnim poljima plutajuæe plastike"

Gospa od Suza proslavljena u Pleternici

U prigodi 10. obljetnice uspostave Ðakovaèko-osjeèke

crkvene pokrajine, središnje euharistijsko slavlje u

pleternièkom svetištu predvodio ðakovaèko-osjeèki

nadbiskup Ðuro Hraniæ, u zajedništvu s domaæim

biskupom Antunom Škvorèeviæem, srijemskim

biskupom Ðurom Gašparoviæem, brojnim sveæenicima i

gotovo 40 tisuæa hodoèasnika

Sveta nedjelja u ludbreškom svetištu

Deseci tisuæa hodoèasnika okupili se u svetištu

Presvete Krvi Kristove, jedinom euharistijskom svetištu

u Hrvatskoj i jednom od najveæih i najstarijih u Europi,

u procesiji i misnom slavlju koje je predvodio vojni

biskup u BiH Tomo Vukšiæ

Ponovno uspostavljena Prizrensko-prištinska

biskupija

Papa Franjo biskupom imenovao dosadašnjeg

apostolskog administratora Dodea Gjergjija

Domovinske vijesti

Biskup Uziniæ i episkop Duriæ poželjeli nastavak dobrih odnosa

Katolièke i Pravoslavne Crkve u Dubrovniku

Proslavljena obljetnica prisutnosti sestara Družbe kæeri milosrða u

Ivaniæ-Gradu

Redovnièki dan u Dubrovniku

42. katehetski dan Zadarske nadbiskupije

Hodoèašæe Istrana Majci Božjoj Trsatskoj

Biskup Šaško: U bl. Stepincu i sv. Ivanu Pavlu II. susreæemo ljepotu

srca, ljubav i èistoæu nakana, istinu koja raduje

Proslavljena 120. obljetnica djelovanja milosrdnih sestara sv. Križa u

Slavonskom Brodu

S radom poèela prva katolièka osnovna škola u Zadarskoj

nadbiskupiji

Redovnici iz Camaldolija posjetili Vrsar, Gradinu i Poreè

Komentar vojnog ordinarija Jure Bogdana o iznevjerenom

sveæeništvu pojedinaca u Crkvi

Crkva u Hrvata

Hodoèašæe maturanata katolièkih škola Požeške biskupije u Rim

Bolivija: Misa za Hrvate u Cochabambi

XXI. redovnièki dan u Visokom

Biskup Penzeš proglašen poèasnim graðaninom Subotice

Inozemne vijesti

Poruka patrijarha Bartolomeja u prigodi Svjetskog dana molitve za

skrb o stvorenom svijetu

Poljska: Otvoren Centar molitve za mir

Izabran novi generalni ministar Kapucinskoga reda

Prilog dokumenti

Prava vjera je nespojiva s licemjerjem

Dan poèinka

Domovinske vijesti

Osijek: Struèni skup za vjerouèitelje pripravnike imentoreU organizaciji KU Ðakovaèko-osjeèke nadbiskupije iAgencije za odgoj i obrazovanje Podružnica Osijek 28. i 29.kolovoza u Vikarijatu Osijek održan je struèni skup na kojemsu se okupili vjerouèitelji pripravnici i mentori u osnovnim isrednjim školama Ðakovaèko-osjeèke metropolije.Osijek, 29.8.2018. (IKA/TU) - „Struèno-metodièkapriprema za polaganje struènog ispita" bila je tema struènogskupa u organizaciji Katehetskog ureda Ðakovaèko-osjeèkenadbiskupije i Agencije za odgoj i obrazovanje PodružnicaOsijek koji se 28. i 29. kolovoza održao u Vikarijatu Osijek,a okupio je vjerouèitelje pripravnike i mentore u osnovnim isrednjim školama Ðakovaèko-osjeèke metropolije. Prvogadana na struènom skupu okupili su se vjerouèiteljipripravnici, a program je poèeo molitvom, nakon koje jepozdravnu rijeè uputila predstojnica KU Ðakovaèko-osjeèkenadbiskupije dr. Teuta Rezo. Prisutnima se obratila i višasavjetnica za vjeronauk u Agenciji za odgoj i obrazovanjePodružnica Osijek Ankica Mlinariæ, dipl. theol., a nazoèio jei vlè. Robert Kupèak, predstojnik KU Požeške biskupije.Predavanje „Pristup pisanome radu na struènom ispitu snaglaskom na metodièku kompetenciju vjerouèitelja"održala je doc. dr. Vesna Bjedov. Tijekom dijaloškogpredavanja predavaèica je povezala teoriju i praksu tepojasnila pripravnicima naèine i etape pisanja rada naodreðenu temu. U sljedeæem predavanju „Stažiranjepripravnika i polaganje struènog ispita iz vjeronauka" višasavjetnica A. Mlinariæ objasnila je ulogu pripravnika uškolskom sustavu te svrhu pripravnièkog staža kojiosposobljuje za struènost, uspješnost i samostalnost.Pripravnici su upuæeni u dužnosti škole, naèin prijavepolaganja struènog ispita te su informirani o potrebnojdokumentaciji. Predstojnica Rezo govorila je o „Pravnom statusuvjeronauka u školi". Nakon povijesnog uvoda pojasnila jekako je vjeronauk obvezatan iz perspektive škole koja ga jedužna ponuditi uèenicima i roditeljima, a izborni je predmetsve dok ga uèenik ili roditelj ne izaberu te tada ima statusredovitoga školskog predmeta. Vjeronauku je mjesto u školijer škola je mjesto dijaloga i traženja istine, mjesto u kojemse vjera i kultura isprepliæu, naglasila je predstojnica. Završno predavanje prvog dana struènog skupa „Pedagoške iduhovne kompetencije vjerouèitelja" održala jevjerouèiteljica Anðelka Èajkovac. Ukazala je na poželjneosobine i ponašanje vjerouèitelja, naèela komunikacije tekvalitetno komuniciranje s drugim djelatnicima škole tezakljuèila kako vjerouèitelj treba biti cjelovita osoba, iskrenivjernik, sretni susretnik, uvjereni katolik, zauzeti tražitelj isiguran znalac, ali samo uz upornost, trud i doživotnouèenje. Drugoga dana struènog skupa vjerouèiteljima pripravnicimapridružili su se i mentori te je program zapoèeo njihovimpredstavljanjem. Rad je nastavljen u radionicama. Uslijediloje predavanje „Mentorsko praæenje pripravnika do struènogispita" više savjetnice Mlinariæ. Pojasnila je koje su poželjnekompetencije mentora i pripravnika, a mogu pomoæi uuspješnoj suradnji. Naglasila je na koji naèin mentori trebajupratiti nastavni sat pripravnika i kako se na njega kritièkiosvrnuti, istièuæi važnost samovrednovanja, samokritiènosti ikreativnosti kod pripravnika kao alata za unaprjeðivanje satavjeronauka. Predavanje „Metoda praæenja, vrednovanja iocjenjivanja u nastavi vjeronauka" održale su vjerouèiteljice

Jasmina Raškoviæ i Ana Volf. Na praktièan naèin pojasnilesu primjenu metodièkih sustava u nastavi, iznijele osobnaiskustva i prikazale na koji naèin motivirati uèenike, kako binjihova pažnja bila konstantna tijekom cijeloga nastavnogsata. Nakon posljednjeg predavanja „Kvalitetna pisanapriprema kao važan preduvjet uspješne izvedbe nastavnogsata" vjerouèiteljice Raškoviæ, Volf i savjetnice Mlinariæuslijedila je tematska rasprava kojom je skup zakljuèen.

Meðužupanijsko struèno vijeæe vjerouèitelja u BjelovaruU Bjelovaru je 28. kolovoza održano Meðužupanijskostruèno vijeæe vjerouèitelja Bjelovarsko-križevaèke biskupijeo temi „Dati najbolje od sebe". Sveèano euharistijsko slavljeu katedrali Sv. Terezije Avilske predvodio je biskupVjekoslav Huzjak koji je podijelio kanonske mandatevjerouèiteljima.Bjelovar, 29.8.2018. (IKA) – U prostorijama Bjelovarsko-križevaèke biskupije u Bjelovaru 28. kolovoza održano jeMeðužupanijsko struèno vijeæe vjerouèitelja svih osnovnih isrednjih škola na podruèju biskupije. Misu je predvodiobjelovarsko-križevaèki biskup Vjekoslav Huzjak.Pod vodstvom predstojnika vlè. Mireka Hrvojiæa i nakonuvodne molitve i motivacijskog govora, zapoèelo je vijeæepod naslovom „Dati najbolje od sebe".Temu je okupljenim sudionicima približio umirovljeniprofesor dr. Ðuro Zalar, istaknuvši složenostvjerouèiteljskog poziva. Izdvojio je dva dogaðaja važna zaHrvatsku koja su se dogodila ovoga ljeta: svjetsko srebrohrvatske nogometne reprezentacije i smrt OliveraDragojeviæa. Iz tih dogaðaja možemo uvidjeti da volimouspjeh, kako vlastiti, tako i zajednice kojoj pripadamo, da sevolimo družiti i ostvarivati u zajedništvu, da se uz dobrog iskromnog voðu i uporan rad i trud postižu zapaženi rezultati,kazao je profesor. Takoðer je spomenuo Olivera Dragojeviæai Zlatka Daliæa kao pojedince koji su iznimno skromni, kojicijene obitelj i vjeru. Tim rijeèima htio je podsjetiti nabogatstvo odnosa uèenika i uèitelja. Uèitelj Isus uèio nas jeodnosu u kojem trebamo ostvarivati ljudskost, bliskost,složnost, toleranciju, ljubav, odnosno odnos u kojem„trebamo davati najbolje od sebe". Profesor je mišljenja dakada dajemo najbolje od sebe, uz naš osobni rast, rastu iljudi oko nas, ovim rijeèima poželio je okupljenima uspješnunovu školsku i nastavnu godinu.Voditeljice županijskih vijeæa Milka Magiæ i GorankaBiškupiæ osmislile su radionicu u kojoj su sudionici umanjim grupama komentirali, a kasnije i na glas iznosilisvoja razmišljanja o motivaciji, poticajima, preprekama iosnaživanju motivacije u nastavi vjeronauka.Sveèano euharistijsko slavlje u katedrali Sv. TerezijeAvilske predvodio je biskup Huzjak, koji je okupljenesudionike još više osnažio u duhu, govoreæi o svojimpoèecima kao vjerouèitelja i naglašavajuæi da nikad nisusami, da budu hrabri i da se ne boje davati najbolje od sebete se tako ostvarivati. Tijekom slavlja biskup je podijeliojedan trajni mandat, šesnaest produljenja mandata za ovunastavnu godinu, te su mandat primile i 4 odgojiteljice uvjeri. Nakon zajednièke veèere i druženja sudionici su se punipouzdanja razišli željni novih iskustava, naviještanja Krista is nadom da æe ova godina biti još više obogaæena davanjemsebe u vlastitom radu i ostvarivanju.

Domovinske vijesti ika

2 5. rujna 2018. broj 36/2018

„Dar sveæenièkog zvanja"Redoviti ljetni Duhovno-formativni susret bogoslovaZagrebaèke nadbiskupije s kardinalom Josipom Bozaniæemodržan je od 20. do 27. kolovoza u Domu sv. Martina uMalom Lošinju.Mali Lošinj, 30.8.2018. (IKA) - U Domu sv. Martina uMalom Lošinju održan je od 20. do 27. kolovoza redovitiljetni Duhovno-formativni susret bogoslova treæe, èetvrte ipete godine Zagrebaèke nadbiskupije s nadbiskupomkardinalom Josipom Bozaniæem. Susret su ove godineorganizirali vlè. Mislav Kutleša i vlè. Andrija Milièeviæ,objavljeno je na mrežnim stranicama Zagrebaèkenadbiskupije.Tema ovogodišnjeg susreta bila je „Dar sveæenièkogzvanja". Sam naslov susreta temelji se na istoimenomdokumentu Kongregacije za kler Temeljne odredbe osveæenièkom odgoju i obrazovanju, koji u IV. i V. poglavljugovori o poèetnoj i trajnoj formaciji, te dimenzijamasveæenièke formacije. Na temelju dokumenta, ali i vlastitihpromišljanja, bogoslovi su kroz ljeto, pripremajuæi se zasusret, napisali vlastiti osvrt o temi „Moja slika sveæenika",što se kasnije onda produbilo tijekom protekloga tjedna.Kroz osam susreta bogoslovi su promišljali o temeljnimdimenzijama sveæenika. U utorak, na drugom i treæemsusretu, govorilo se o ljudskoj zrelosti. Dok je drugi susretbio koncipiran kroz rad u grupama obraðujuæi zadanu temukroz razlièite vidike, na treæemu su susretu bili izloženizakljuèci iz rada u grupama. Neki od zakljuèaka bili su:važnost vježbanja volje, briga za rast u (samo)spoznaji,razvijanje karaktera, nužnost bratske opomene, itd.Nakon govora o ljudskoj zrelosti u srijedu na èetvrtom ipetom susretu bilo je rijeèi o duhovnoj zrelosti. Èetvrti susrettakoðer se odvijao u radionicama, dok je na petom susretubilo iznošenje promišljanja iz rada u radionicama. Bogoslovismatraju kako su glavi alati za postizanje duhovne zrelosti:lectio divina, euharistija, ispit savjesti, sakrament ispovijedi,itd. U èetvrtak se na šestom i sedmom susretu govorilo opastoralnoj zrelosti.Na sedmom susretu izneseni su sljedeæi zakljuèci o naèinuostvarivanje pastoralne zrelosti, s obzirom na rad u grupamaza vrijeme šeste radionice: važnost razvijanja samilosti iljubavi prema svima, odgajanje poslušnosti, njegovanjepastoralne razboritosti, itd.Petak je bio dan predviðen za šutnju i povlaèenje u samoæu,uz moguænost za ispovijed te klanjanje pred Presvetim.Osmi i deveti susreti bili su u subotu, a tema za promišljanjebila je „Bogoslovija ne formira za 'biti bogoslov' nego za'biti sveæenik'". Bogoslovi su bili pozvani kroz grupe uosmom susretu razmisliti na koji naèin iskoristiti ponuðenovrijeme u Bogosloviji za vlastitu formaciju na putu premasveæeništvu. Na devetome susretu bili su izneseni prijedloziod strane bogoslova kako poboljšati život u bogosloviji usmislu pripreme za sveæenièki život.Kroz cijeli tjedan bilo je prilike njegovati i produbljivatizajedništvo kako kroz rad u radionicama, tako i krozzajednièko druženje u slobodno vrijeme bilo kroz sport,razgovor ili neki drugi naèin. Neizostavni dio zajedništvabilo je svakodnevno okupljanje i oko euharistijskog stola teuz molitvu èasoslova.Bogoslovi su na kraju zahvalili kardinalu Bozaniæu što je snjima bio i ove godine, a na poseban naèin zahvalni su muna poticajnim rijeèima kroz homiliju te u zakljuènom susretuovogodišnjeg duhovno-formativnog tjedna..

Pazin: Biskupija donirala vrijedan ureðaj Udruziroditelja djece s teškoæama u razvojuPoreèka i Pulska biskupija donirala vrijedan ureðaj zaprovoðenje Neurofeedback metode Udruzi roditelja djece steškoæama u razvoju „Hoæu – Mogu" iz Pazina.Pazin, 30.8.2018. (IKA) - Poreèki i pulski biskup DraženKutleša i kancelar vlè. Sergije Jeleniæ u èetvrtak 30.kolovoza posjetili su Udrugu Hoæu-Mogu iz Pazina radiprimopredaje Neurofeedback ureðaja koji je biskupija kupilaza potrebe Udruge. Tom prilikom predsjednica UdrugeKlarita Radoš Matijašiæ izrazila je dobrodošlicu te velikozadovoljstvo što je Poreèka i Pulska biskupija prepoznala radUdruge te joj, veæ drugi put, nesebièno pomaže kako biUdruga lakše ostvarila svoje ciljeve, a to su podizanjekvalitete života djece s teškoæama u razvoju i njihovihobitelji. Prigodnim se rijeèima obratio i biskup Kutleša,naglasivši kako si meðusobno trebamo pomagati te da djecane mogu èekati, ona pomoæ trebaju sada, a za petnaestgodina više i neæe biti djeca. Biskup je rekao da im jezadovoljstvo što mogu pomoæi i zahvalio Udruzi što pomažedjeci s teškoæama i njihovim obiteljima.Dogaðaj primopredaje ureðaja uvelièala su djeca Djeèjegzbora Mali od Sv. Jurja iz župe Stari Pazin pjesmama „Barkaljubavi" i „Hvala". Dogaðaju su nazoèili roditelji i djecaUdruge.Doniran je ureðaj Nexux 10 i prateæa oprema koji suneophodni za provoðenje Neurofeedback metode kojom semože unaprijediti kognitivno funkcioniranje, postiæi višistupanj emocionalne stabilnosti i socijalne interakcije, teopæe stabilizacije ponašanja djece s razvojnimporemeæajima. Neurofeedback trening je zapravokompjutorizirana metoda, temeljena na praæenju elektrièneaktivnosti mozga i davanju povratne informacije.Udruga roditelja djece s teškoæama u razvoju trudi sepribližiti potrebne sadržaje neophodne za razvoj irehabilitaciju neuroriziène djece u Istri. Voðeni time, prijedvije godine prvi u Istri zaposlili su fizioterapeuticulicenciranu za neurorazvojnu Vojta terapiju koja je odnedavno i sustavno dostupna, te provode projektsamostalnosti adolescenata za život. Sve su aktivnostistruèno voðene od strane fizioterapeuta, odnosnorehabilitatora i psihologa koji izravno rade s korisnicimausluga koje Udruga pruža.Osluškujuæi potrebe èlanova Udruge, tj. roditelja djece steškoæama u razvoju, prepoznala se potreba za uvoðenjeNeurofeedback terapije, te osposobljavanje struène osobe zasamostalan rad. U Udruzi ima roditelja koji redovito putuju uZagreb kako bi provodili takvu terapiju. Terapija se provodiu ciklusima prema potrebi djeteta (od 20-40 terapija). Odsvibnja 2018. g. Udruga priprema jednu struènu osobu zaprovoðenje Neurofeedback i Biofeedback terapija. Edukacijuje organizirao Centar za psihološke tretmane, Biofeedback iNeurofeedback - Mens sana d.o.o. Zagreb s mentoricomAnom Vodanoviæ Kosiæ, prof. psih., koja je zajedno s dr.Sanjom Martiæ Bioèina i dipl.med.tech. Ivanom Živoder uožujku 2005. meðu prvima u Hrvatskoj poèela primjenjivatiBiofeedback i Neurofeedback metodu u terapijskom radu sdjecom i odraslima. Premda je osoba, koju Udruga pripremaza rad, struèna te je prošla potrebne edukacije, potrebno jejoš odraditi praktièni rad uz vodstvo i superviziju mentoriceprof. Ane Vidanoviæ Kosiæ sve dok ne bude spremna zasamostalan rad s korisnicima.Za nastavak edukacije i provoðenje praktiènog dijela teosposobljavanje za rad, neophodan je bio vrijedan ureðajNexus 10 sa svom potrebnom opremom za rad, èija jeukupna vrijednost 87.654,85 kn a koji je Poreèka i Pulskabiskupija odluèila darovati Udruzi.

Domovinske vijestiika

35. rujna 2018. broj 36/2018

Uz sve ostale kojima pomaže, ovo nije prvi put da biskupijapomaže Udruzi. Naime, u organizaciji Biskupijskog Caritasau prosincu 2017. organiziran je humanitarni koncert uPazinu i tom je prilikom donirano 50.000 kn za provoðenjeaktivnosti Udruge od kojih su tada najvažnije bileprovoðenje Vojta terapije, osamostaljivanje adolescenata zaživot, te zapošljavanje pomoænika u nastavi i vrtiæu.

Misa u Starom gradu u Ludbregu uz procesiju srelikvijom Krvi KristoveProgram „Dani ludbreške Svete nedjelje" nastavljen je uèetvrtak 30. kolovoza u veèernjim satima u atriju Starogagrada koncelebriranom misom koju je predvodio varaždinskibiskup Josip Mrzljak.Ludbreg, 30.8.2018. (IKA) - Program „Dani ludbreškeSvete nedjelje" nastavljen je u èetvrtak 30. kolovoza uveèernjim satima u atriju Staroga grada koncelebriranommisom koju je predvodio varaždinski biskup Josip Mrzljak.Prije poèetka euharistijskog slavlja sve je srdaèno pozdraviodomaæin mons. Josip Ðurkan, župnik župe PresvetogTrojstva u Ludbregu i upravitelj svetišta. U homiliji biskup Mrzljak podsjetio je kako od prvihkršæanskih vremena hodoèasnici odlaze na posebno dragamjesta u kojima se posebno štuju Isus i njegova majkaMarija. „Ovdje u Ludbreg veæ stoljeæima hodoèaste mnogivjernici. Èvrsto vjerujemo da se u euharistiji dogaða èudo ukojem Isus dolazi k nama pod prilikama kruha i vina. To jeveliko otajstvo, misterij, i nije lako povjerovati. Nikada dokraja ne možemo razumjeti ni shvatiti zašto Bog na taj naèinželi biti s nama. Zato je euharistija uvijek onaj trenutak kada,ponajprije, slušamo što nam Bog govori i tada na temeljuBožje rijeèi koju smo prihvatili prepoznajemo upravo Božjuljubav i prisutnost meðu nama. No, taj njegov dar, ali i tajnu,moramo prepoznati kako bi nam to otajstvo vjere pomoglona našem životnom putu. Èuli smo svetog Petra kako nam uposlanici kaže da vrijeme svoga proputovanja proživimo ubogobojaznosti. Proputovanje, to je naš život. Imamo ciljkamo trebamo doæi. Svjesni smo kako smo na proputovanju iznamo da imamo konaèni cilj. Pitanje je kako æemo iæi natom putu ljudskoga života. Zahvalni smo što na zemlji nelutamo i ne sumnjamo u konaèni cilj. Zato nam i sveti Petargovori kako 'nismo otkupljeni neèim raspadljivim, srebromili zlatom, nego dragocjenom krvi Krista nevinoga ineokaljanog jaganjca.' To je ta velika vrijednost kojom smootkupljeni od zla i vjeène propasti. Oprani Kristovom krvimožemo iæi prema konaènom cilju. Sigurno je da na tomputu možemo zastati, èak i zalutati, posumnjati ili neprepoznati cijenu otkupljenja. Božja rijeè se ne sluša samoušima, veæ i srcem, te iz tog bogatstva vjere nastojimoživjeti. No, potrebno je neprestano osluškivati što nam Boggovori, a On nam govori u tišini. Dakako da na našemživotnom putu ima puno napasti koje èovjeka moguobeshrabriti i odvesti krivim putem. Zato Isus kaže molite dane padnete u napast. Taj je poziv upuæen svakom vjerniku dabudemo neprestano ljudi molitve. Molitva, dakako, nijesamo izgovaranje rijeèi, veæ je ono što nosimo u sebi kadaprihvaæamo svoj križ ne bježeæi od žrtve u životu. Iæi putemkojim nas Isus poziva nije jednostavno ni lako, ali to je praviput na kojem neæemo lutati", poruèio je biskup.Nakon euharistijskog slavlja mons. Mrzljak predvodio jeprocesiju s relikvijom Krvi Kristove kroz središte Ludbregaprema župnoj crkvi. U procesiji su molitvom i pjesmamasudjelovali brojni vjernici, a slavlje su pjesmom animiralièlanovi Mješovitoga župnog zbora. Potom su se u crkvipjevale pohvale Krvi Kristovoj, Litanije i Veèernja, a molilase i Getsemanska ura.

Susret vjerouèitelja u PožegiBiskup Škvorèeviæ poruèio im je da su najbolji sluge ondakad drugima svjedoèe kako su ishranjeni Božjom rijeèju i dasu ljudi ne samo velikog znanja, nego i duboke vjere, kojipomažu mladima i djeci da Isusa Krista izaberu za svojusudbinu.Požega, 30.8.2018. (IKA) - U Požegi je 30. kolovoza održansusret vjerouèitelja i odgojiteljica u vjeri Požeške biskupijeprigodom poèetka nove školske godine. Središnji dio susretabila je misa u crkvi Sv. Lovre koju je predvodio biskupAntun Škvorèeviæ. Uvodeæi u euharistijsko slavlje biskup jepozdravio prisutne vjerouèitelje i odgojiteljice u vjeri te imrekao kako su dan ranije na opæoj audijenciji pape Franje uRimu bili maturanti katolièkih gimnazija Požeške biskupijekojima je Sveti Otac posvijestio važnost njihova odgoja uvjeri, kojemu napose služe vjerouèitelji, svjedoèeæi im tko suoni po Božjem naumu. Biskup je pozvao vjerouèitelje daprovjere s kakvim raspoloženjem zapoèinju novu školskugodinu i služenje mladim naraštajima, te ih je potaknuo daza svoje djelovanje zamole na ovom slavlju Božju pomoæ. U homiliji biskup je izrazio uvjerenje da su nazoènivjerouèitelji svjesni koliko je njihovo poslanje dragocjenojer je sudbina Božje rijeèi na ovim prostorima naše hrvatskedomovine stavljena u njihove ruke, a još više u njihovo srce iu njihovu vjernost Isusu Kristu. Takoðer je izrazio uvjerenjeda su svjesni kako im mandat za pouèavanje vjeronauka uškoli nije udijeljen da bi djelovali u svoje vlastito ime, negouime Crkve kojoj je Isus Krist povjerio poslanje, a onipostali njegovim dionicima. Upozorio ih je na napast da i onipostanu poput onih u Hrvatskoj koji se bave samonegativnostima, zarobljeni vlastitom sebiènošæu i zloæom.Govoreæi o ulomku iz Prve poslanice Korinæanimanaviještenom u prvom èitanju, u kojem Pavao sebepredstavlja kao apostola Isusa Krista, a Korinæane nazivasvetima, izabranima i posveæenima u Isusu Kristu, koje jeBog obdario obilnim duhovnim darovima (karizmama),biskup je pozvao vjerouèitelje da darove kojima ih je Bogobdario ne zadrže sebièno za sebe, nego njima obogateCrkvu kao vjerni i razumni Božji sluge, o kojima Isus govoriu današnjem evanðeoskom ulomku. Poruèio im je da sunajbolji sluge onda kad drugima svjedoèe kako su ishranjeniBožjom rijeèju i da su ljudi ne samo velikog znanja, nego iduboke vjere, koji pomažu mladima i djeci da Isusa Kristaizaberu za svoju sudbinu. Upozorio je na Isusovu tvrdu rijeèo zlim slugama èiji je udes meðu licemjerima. Kazao jevjerouèiteljima kako je potrebno provjeriti gube li svojidentitet jer možda u svom poslanju žive licemjerno, tegovore o vjeri a sami nisu vjerni Bogu. Pozvao ih je da napoèetku nove školske godine obnove svoju vjeru u IsusaKrista, te da s još veæim žarom u svom vjerouèiteljskomposlanju na župnoj i biskupijskoj razini svjedoèe svojuugraðenost u život Crkve. Pri završetku mise biskup je zahvalio dosadašnjempredstojniku Katehetskog ureda Robertu Mokrom, tepredstavio novoga predstojnika Roberta Kupèaka kojega jepreporuèio njihovim molitvama i suradnji. Potom je uruèiokanonske mandate za pouèavanje katolièkog vjeronauka uškoli te odgojiteljicama u vjeri. Po primitku mandata svivjerouèitelji i odgojitelji u vjeri predvoðeni biskupom uputilisu svoju vjerouèiteljsku molitvu Bogu, povjeravajuæi musvoje navjestiteljsko poslanje.Nakon mise vjerouèitelji i odgojiteljice u vjeri krenuli su uDvoranu sv. Terezije Avilske gdje su imali kratki program.Kratkim izlaganjem predstavio im se novi predstojnikKatehetskog ureda Robert Kupèak te je govorio odogaðanjima vezanima uz život biskupije, rad u školi kao i oaktualnim pitanjima vezanima uz vjerouèiteljsko poslanje.

Domovinske vijesti ika

4 5. rujna 2018. broj 36/2018

Biskup Uziniæ i episkop Duriæ poželjeli nastavak dobrihodnosa Katolièke i Pravoslavne Crkve u DubrovnikuDubrovaèki biskup Mate Uziniæ primio je 30. kolovoza unovom Biskupskom domu u Dubrovniku u oproštajni posjetepiskopa zahumsko-hercegovaèkog i primorskog Grigorijakao i njegova nasljednika vladiku Dimitrija.Dubrovnik, 30.8.2018. (IKA) - Dubrovaèki biskup MateUziniæ primio je u èetvrtak 30. kolovoza u novomBiskupskom domu u Dubrovniku u oproštajni posjetepiskopa zahumsko-hercegovaèkog i primorskog vladikuGrigorija (Duriæa), koji odlazi na novu službu u Njemaèku, iizabranog zahumsko-hercegovaèkog i primorskog vladikuDimitrija (Raðenoviæa) koji novu službu preuzima 23. rujna.Uz rijeèi zahvalnosti na susretima i zajednièkim molitvamakroz proteklih osam godina, biskup Uziniæ i episkop Duriæpoželjeli su nastavak dobrih odnosa izmeðu Katolièke iPravoslavne Crkve u Dubrovniku i u narednom razdobljukada æe na èelu episkopije biti vladika Raðenoviæ. S episkopima u pratnji bili su dubrovaèki parosi stavrofori o.Vladan Perišiæ i o. Stevo Kovaèeviæ te ðakon MiroslavBoškoviæ. Susretu su nazoèili i generalni vikar Dubrovaèkebiskupije don Hrvoje Katušiæ, delegat za ekumenizam imeðureligijski dijalog don Ivica Pervan, katedralni župnikdon Stanko Lasiæ i biskupijski ekonom ðakon don TomislavSikavica.Sudionici sastanka zajedno su obišli dubrovaèku katedraluGospe Velike te obnovljenu Biskupsku palaèu koja postajedom dubrovaèkog biskupa.

Mnoštvo vjernika proslavilo u Pleternici blagdan Gospeod SuzaNa svetkovinu Gospe od Suza, 31. kolovoza, prigodomspomena 10. obljetnice uspostave Ðakovaèko-osjeèkecrkvene pokrajine, središnje euharistijsko slavlje upleternièkom svetištu predvodio je ðakovaèko-osjeèkinadbiskup Ðuro Hraniæ, u zajedništvu s domaæim biskupomAntunom Škvorèeviæem i srijemskim biskupom ÐuromGašparoviæem, brojnim sveæenicima i oko 35 do 40 tisuæahodoèasnika.Pleternica, 31.8.2018. (IKA) - Na svetkovinu Gospe odSuza, 31. kolovoza, prigodom spomena 10. obljetniceuspostave Ðakovaèko-osjeèke crkvene pokrajine, središnjeeuharistijsko slavlje u pleternièkom svetištu predvodio jeðakovaèko-osjeèki nadbiskup Ðuro Hraniæ, u zajedništvu sdomaæim biskupom Antunom Škvorèeviæem i srijemskimbiskupom Ðurom Gašparoviæem, brojnim sveæenicima te soko 35 do 40 tisuæa hodoèasnika. Na slavlju je bio nazoèan islavonsko-pakraèki episkop Jovan Æulibrk s pratnjom.Na poèetku slavlja biskup Škvorèeviæ je pred Gospinimlikom, koji je u sveèanoj procesiji prenesen iz crkve navanjski oltar, uputio poklike Isusovoj Majci, na koje suhodoèasnici odgovarali pjevajuæi „Blažena ti što povjerova!"Pozdravljajuæi okupljeno mnoštvo Marijinih hodoèasnikabiskup je rekao da je pred njima Marijin lik s dijelom platnakojim su obrisane suze na reljefu što je proplakao 1953. uSiracusi, ustvrdivši kako nam taj lik svjedoèi da je Bogsuosjeæajno biæe, koji nas je u Sinu svome Isusu Kristuspasio od smrti. Marijine suze, nastavio je biskup, znak sutoga Božjeg djela spasenja i njezine majèinske ljubavi kojanas ne ostavlja samima u našim patnjama, nego ona našesuze pridružuje spasonosnom trpljenju svoga Sina IsusaKrista, èiju muku i smrt slavimo u misi, po kojoj se oèituje iostvaruje naše zajedništvo u krilu jedne, svete, katolièke iapostolske Crkve na èelu s nasljednikom sv. Petra. Biskup je kazao nazoènima kako se prošle srijede na opæoj

audijenciji susreo s papom Franjom i tom mu prigodomspomenuo da se nalazi na hodoèašæu u Rimu s maturantimaiz katolièkih gimnazija u Požegi i Virovitici, te kako æe se zadva dana, to jest toga dana u Pleternici na hodoèašæu Gospiod Suza – uz sveæenike, redovnike i redovnice, bogoslove ivjerouèitelje – okupiti i brojne obitelji, djeca i mladi, stariji ibolesni te da æe ukljuèiti u molitvu i njegovu osobu isluženje opæoj Crkvi u ovim teškim vremenima. Sveti Otacpodsjetio je na važnost obitelji u Crkvi i društvu, pohvalioono što nastojimo èiniti za mlade u našim katolièkimškolama i na drugim razinama, ustvrdivši da nam se onpridružuje u molitvi te svim hodoèasnicima Gospi od Suzaupuæuje pozdrav i svoj poseban apostolski blagoslov. Na tajje naèin papa Franjo ovo naše hodoèasnièko slavlje dubokopovezao s opæom Crkvom, èiju pripadnost ostvarujemo usvojoj Požeškoj biskupiji. Biskup Škvorèeviæ izrazio jeradost što je Janusz Blachowiak, tajnik Apostolskenuncijature u Zagrebu, svojom prisutnošæu na slavljupridonio toj povezanosti, te mu je uputio srdaènudobrodošlicu. Ustvrdivši da se spomenuto zajedništvo opæe Isusove Crkvena svoj naèin oèituje i po našoj pripadnosti Ðakovaèko-osjeèkoj crkvenoj pokrajini, koju je prije deset godinautemeljio papa Benedikt XVI., biskup je rekao da se osobitoraduje dolasku nadbiskupa Hraniæa i biskupa Gašparoviæa,koji zajedno s vjernicima proslavljaju blagdan Gospe odsuza, uzdižu hvalu Isusovoj Majci i tim se putem spominjudesetogodišnjeg djelovanja Metropolije, te ih je obojicupozdravio s posebnim bratskim osjeæajima. Posebnomradošæu pozdravio je episkopa Jovana, naglasivši da on svojdolaskom u Pleternicu oèituje svoju kršæansku blizinu premanama i svjedoèi duboko poštovanje Pravoslavne Crkveprema presvetoj Bogorodici, Isusovoj Majci. Zahvalio je ifra Ivanu Matiæu koji je osam prethodnih dana vršioplemenito djelo sijanja Božje rijeèi i na taj naèin duhovnopripravljao hodoèasnike za blagdan Gospe od Suza, kao isvim sveæenicima koji su svake veèeri hodoèasnicima služiliu ispovjedaonici. Uime svih nazoènih posebnu zahvaluuputio je župniku i rektoru svetišta Gospe od Suza AntunuÆorkoviæu za požrtvovnost kojom je i ove godine sa svojimsuradnicima uèinio sve što je potrebno da se Marijiništovatelji ovdje osjeæaju vjernièki prihvaæeni i duhovnoobogaæeni. Zahvalivši na rijeèima pozdrava i dobrodošlice požeškombiskupu, nadbiskup Hraniæ je pozvao okupljene da u ovomeuharistijskom slavlju zajedno s Majkom Božjom stanu podkriž Isusa Krista, i poput nje prionu uz njega svojimvjernièkim srcem i odanošæu.U homiliji na temelju naviještenog evanðeoskog ulomka, ukojem evanðelist Ivan kaže da je Isus viseæi na križu svojojmajci Mariji rekao: „Ženo, evo ti sina!", a svom ljubljenomuèeniku Ivanu: „Evo ti majke!", nadbiskup Hraniæ ustvrdioje da je Isus ovdje pod križem, kao i na svadbi u KaniGalilejskoj, Mariju nazvao „ženo", a ne „majko", što bi bilologiènije, iz razloga jer je želio svoju majku Marijupredstaviti kao ženu koja je na osobit naèin sjedinjena snjegovim djelom spasenja u èinu otkupljenja ljudskog rodapo njegovoj smrti na križu. Naglasio je da spomenuteIsusove rijeèi s križa nisu samo izraz Isusove posverazumljive humanosti i brige da svojoj Majci osigurapodršku koju ona gubi njegovom smræu, a koja joj je ipakpotrebna za buduænost, nego da je Crkva u tim rijeèimapostupno otkrivala dublje znaèenje za svakog èovjeka, jer jeljubljeni uèenik Ivan pod križem simbolièna osoba kojaobjedinjuje sve Isusove uèenike kroz povijest. Na taj nasnaèin, nastavio je nadbiskup Hraniæ, evanðeoski ulomakvodi na sam izvor Pavlove teologije, koja nas vjernike

Domovinske vijestiika

55. rujna 2018. broj 36/2018

prepoznaje kao Isusovu braæu i sestre te kao dionike njegovabožanskog sinovstva i njegova odnosa prema nebeskom Ocui istodobno kao dionike njegove sinovske povezanosti snjegovom Majkom Marijom, koja postaje majka sve Isusovebraæe i sestra, Majka Crkve. Naglasivši da je kršæanstvo uhrvatskom narodu snažno marijanski obojeno i da našivjernici svoju vjeru i ljubav prema Bogu i Isusu Kristu radooèituju i produbljuju hodoèasteæi u marijanska svetišta,nadbiskup je rekao da je to razlog što su se željeli spomenutidesete obljetnice uspostave slavonske, odnosno Ðakovaèko-osjeèke crkvene pokrajine ili Metropolije i ponovnogosamostaljenja Srijemske biskupije upravo u ovdje uMarijinu pleternièkom svetištu. Govoreæi o Ðakovaèko-osjeèkoj metropoliji, nadbiskup jepodsjetio da se tri biskupije u njezinu sastavu protežu nadvije države i da žive na povijesnoj granici izmeðu Istoka iZapada, na prostoru na kojem se susreæu katolištvo ipravoslavlje, te da stoga sve tri biskupije imaju važnu zadaæui poslanje promicanja ekumenskog dijaloga i suradnjeizmeðu dviju Crkava u izgraðivanju ozraèja mira, pomirenjai praštanja te njegovanju povjerenja i suradnje izmeðuhrvatskog i srpskog naroda na temeljima evanðeoskih naèelai vrijednosti, i na taj naèin biti pozitivan izazov i primjerjavnim dužnosnicima te nositeljima politièkog života.Završavajuæi homiliju nadbiskup Hraniæ pozvao je hodoèasnike da po primjeru Marijine vjernosti ovdje unjezinom svetištu nauèe kako se postaje vjernima Bogu iIsusu Kristu, i da od nje izmole sposobnost rasta u toj vjeri,kao bi postali oruðe u rukama njezina Sina kojim æe onpostupno preobražavati ovaj naš svijet u svoje nebeskokraljevstvo.Nakon poprièesne molitve mnoštvo vjernika je u službisvjetla, pohvala i molbenica nastavilo hvaliti Isusovu Majkuèiji je lik u maloj procesiji bio pronesen kongresnimprostorom, a sve je bilo popraæeno uzdizanjem i spuštanjemsvijeæa u hodoèasnièkim rukama, što je stvorilo posebanmistièan ugoðaj. Na svršetku službe svjetla biskupŠkvorèeviæ poruèio je hodoèasnicima da æe ono što jeMarijinim zagovorom na tom slavlju ušlo u dubinu njihovasrca ostati njihova duhovna snaga i zalog pobjede unevoljama.

Hodoèašæe hrvatske policije u ludbreško svetišteSredišnjem euharistijskom slavlju koje je u ludbreškomsvetištu predvodio vojni ordinarij Jure Bogdan prethodila jeprocesija policijskih službenika i sveæenika s pobožnošæuKrižnoga puta.Ludbreg, 31.8.2018. (IKA) - U sklopu vjerskih programa„Dani ludbreške Svete nedjelje" u petak 31. kolovozaodržano je hodoèašæe hrvatske policije te župa Martijanec,Sveti Ðurð, Veliki Bukovec, Vinica, Rasinja i ZrinskiTopolovec. Nakon tri jutarnje mise za hodoèasnike izsusjednih župa, središnje euharistijsko slavlje toga danapredvodio je vojni ordinarij Jure Bogdan. Euharistijskomslavlju prethodila je procesija policijskih službenika isveæenika s pobožnošæu Križnoga puta u ludbreškomsvetištu. Prije poèetka misnog slavlja sve je hodoèasnikepozdravio župnik i upravitelj svetišta mons. Josip Ðurkan.U propovijedi biskup Bogdan podsjetio je policijskeslužbenike, ali i sve druge hodoèasnike, kako u svakoj misisveæenik nakon rijeèi pretvorbe, izgovara 'tajna vjere'.Presveta euharistija, Tijelo i Krv našega Gospodina koji namse u svakoj svetoj misi daruju, tajna je naše vjere. To jesredišnja tajna, kazao je mons. Bogdan. „Euharistija je izvori vrhunac kršæanskoga života. Ona sadrži svekoliko duhovnodobro Crkve, tj. samoga Krisa, našu Pashu. Bez svete

euharistije i ispovijedi nema Crkve. Crkva crpi svoj život izeuharistije. To nije samo izrièaj svakodnevnog iskustvavjere, veæ sažetak središnjeg otajstva Crkve. Isus kaže kakoje s nama u sve dane do svršetka svijeta. Ovdje nanajosobitiji i najtajanstveniji naèin Isus izvršava svojeobeæanje - ostaje s nama. Nakon Duhova, kada je Crkvazapoèela svoje hodoèašæe prema nebeskoj domovini,božanski je sakrament oznaèavao protjecanje njezinih danaispunjujuæi ih nadom. Upravo kako bez mise i prièesti nemaCrkve, tako nema ni vjernièkoga života", kazao je biskupBogdan.Mnogima je nažalost i u današnjem svijetu, kao i nekoæmeðu Isusovim uèenicima, to divno i veliko otajstvo bilo ijest neprihvatljivo, daleko i strano. Prva najava euharistijeunijela je podjelu meðu Isusove uèenike, kao što ih jesablaznio i navještaj o Njegovoj muci, rekao je biskup ipodsjetio na Isusove rijeèi kada je vidio mrmljanje i podjeluljudi onoga vremena, te je upitao apostole imaju li namjeru ioni otiæi. „Ovo Gospodinovo pitanje stoljeæima odjekujeneprekidno kao poziv njegove ljubavi da ljudi otkriju kako jeOn jedini koji ima rijeè života vjeènoga. Primiti s vjerom darsvete prièesti isto je što i Njega samoga. Svi kao hodoèasniciokupljeni u našem dragom ludbreškom svetištu želimo ihoæemo izjaviti i javno ispovjediti: 'Ne Gospodine, mi neželimo i ne kanimo nikamo otiæi od tebe. Znamo i vjerujemoda jedino i samo ti imaš rijeèi života vjeènoga'. Zahvalnismo Isusu Kristu jer nas je pozvao na jedinstvo s njime,blagovanju Njegova Tijela i Krvi, tog središta života Crkve isvakog Kristova vjernika", rekao je mons. Bogdan.Istaknuo je kako iza Isusovih rijeèi 'Ja sam s vama u svedane do svršetka svijeta' stoji božanski autoritet. „To surijeèi garancije - Crkva Kristova postojat æe sve do eshatona.Doista, tako i mi navješæujemo Isusovo vazmeno otajstvodok On ne doðe. Kao èlanovi Božjeg naroda na hodoèašæuuskom stazom križa stupajmo prema nebeskoj gozbi kada sviizabrani budu sjeli za stol u Kraljevstvu. A to nam je sveomoguæeno zahvaljujuæi našem temeljnom sakramentu -krštenju - kojim smo postali sinovi i baštinici Božji, prijateljiNjegova otajstva kojima ni smrt ništa ne može. Krštenjemsmo, naime, iz ropstva grijeha izašli na slobodu djece Božjete smo na svojim èelima obilježeni spasonosnim znakomsvetoga križa. I ne samo na èelima, veæ i na nadvratnicima idovratnicima kuæe našega života", poruèio je biskup Bogdan.

Sveta subota u svetištu u LudbreguViše tisuæa vjernika iz Hrvatske, Slovenije i Maðarskeokupilo se 1. rujna u ludbreškom svetištu na proslaviPresvete Krvi Kristove. Središnje euharistijsko slavljepredvodio je varaždinski biskup Josip Mrzljak.Ludbreg, 1.9.2018. (IKA) - Na Svetu subotu, 1. rujna, uLudbreg su, u sklopu godišnje proslave Presvete KrviKristove, hodoèastili brojni vjernici iz Hrvatske, Slovenije iMaðarske. Pristigli su organizirano autobusima ili privatnimprijevozom iz mnogobrojnih župa sa svojim župnicima. Svisu vjernici još od ranih jutarnjih sati imali prigodu pristupitisakramentu ispovijedi te sudjelovati na misama. Nakonranojutarnjih misa, u zavjetnoj kapeli u ludbreškom svetištumisu je na slovenskom i maðarskom jeziku predvodio mons.Franc Režonja, župnik u slovenskom Razkrižju, ujedno vikarza narodnosti u Biskupiji Murska Sobota, u koncelebracijivlè. Pište Martona iz Serdahela.Središnje euharistijsko slavlje predvodio je varaždinskibiskup Josip Mrzljak u zajedništvu s velikim brojemsveæenika iz Varaždinske, Sisaèke te Bjelovarsko-križevaèkebiskupije, kao i Zagrebaèke nadbiskupije. Misi jetradicionalno prethodila procesija od župne crkve do

Domovinske vijesti ika

6 5. rujna 2018. broj 36/2018

zavjetne kapele u kojoj su sudjelovali hodoèasnici isveæenici noseæi i èasteæi pokaznicu s Presvetom KrviKristovom.Okupljeno je mnoštvo prije mise pozdravio ludbreški župniki upravitelj svetišta mons. Josip Ðurkan. Zahvalio je svimhodoèasnicima koji su se okupili na 'mjestu koje glasnokljuèa u Isusovoj prolivenoj krvi za naše spasenje'.„Okupljeni smo oko Krista kojemu su ljudi proboli srce,èudotvorni izvor snage. Srce puno ljubavi. No, Isusovisuvremenici možda nisu bili svjesni da se ljubav ne možeubiti, ona božanska nikako, ali ni ona ljudska ako jeoplemenjena u Kristu", poruèio je mons. Ðurkan.Prije poèetka euharistijskog slavlja vjernike je srdaènopozdravio i drugi domaæin, ludbreški gradonaèelnikDubravko Biliæ. Podsjetio je kako je Ludbreg mali grad, alisnažan grad koji odolijeva svim nedaæama našega vremena.Grad èiji je identitet odreðen ovim prošteništem i tradicijomhodoèašæenja stotinama godina unatrag.„Okupljamo se ovdje u Ludbregu veæ stotinama godina jerosjeæamo potrebu baš tu se osloniti na nešto puno veæe isnažnije od nas. Dolazimo noseæi na leðima mnoge terete ibrige, mnoge sumnje koje nas razdiru i brinu. Ali nosimo inadu da æemo upravo ovdje pronaæi odgovore na svaneodgovorena pitanja. Ovo nam mjesto pokazuje da netrebamo samo tražiti, veæ da moramo i davati. Kakvi bismobili ljudi kada ne bismo pomagali jedni drugima? Kada nebismo bili oslonac djeci, roditeljima, prijateljima, ali istrancima i nepoznatima koji nas trebaju baš sad? Kaoodgovorni graðani ne smijemo zatvarati oèi pred svijetom.Danas je naša domovina u potrebi, a izgubili smo nadu zapromjenom. Kao dobri pojedinci smijemo prestatiupozoravati na sve nepravde i probleme u društvu zbog kojihtisuæe ljudi napuštaju našu zemlju. Moramo biti èvrstoslonac našoj domovini da èvrsto raste u zajednici europskihvrijednosti i meðusobnog uvažavanja tolerancija i sloboda",rekao je gradonaèelnik Biliæ.Na poèetku misnog slavlja biskup Mrzljak zaželio je svimhodoèasnicima dobrodošlicu u ludbreško svetište, kazavšikako je to jedinstveno euharistijsko svetište u našojdomovini Hrvatskoj. „Ovdje u ludbreškom svetištuPredragocjene Krvi Kristove okupljamo se oko srži naševjere, izvora i vrhunca vjere, Isusa koji se žrtvuje za èovjeka,a koji èovjeku pokazuje put kako treba živjeti. Slavit æemoNjegovu muku, smrt i uskrsnuæe. A uskrsnuæe znaèi život,odnosno da je On i sada meðu nama", poruèio je biskupMrzljak.U homiliji pred više tisuæa vjernika koji su se okupili uludbreškom svetištu, biskup Mrzljak govorio je, izmeðuostaloga, o skorom poèetku nove školske godine. Kazao jekako je od svih škola u obrazovnom sustavu najvažnija -obitelj. Biskup je podsjetio na nedavno održan 9. svjetskisusret obitelji u Irskoj na kojem je sudjelovao papa Franjo,podsjetivši kako i Crkva u Hrvatskoj priprema 3. susrethrvatskih katolièkih obitelji u Splitu i Solinu 15. i 16. rujna.Biskup je potom spomenuo i citirao neke dijelove izKatekizma Katolièke Crkve, ponajprije one koje govore oobitelji.Poslijepodnevni program u prošteništu sastojao se odklanjanja Presvetom Sakramentu u zavjetnoj kapeli za svepale branitelje i njihove obitelji stradalnike Domovinskograta uz molitve na nakanu hrvatskih obitelji i duhovnepotrebe djece i mladih. Vjernici su sudjelovali i u pobožnostikrižnoga puta, a u župnoj crkvi pjevala se Zlatna krunica.Duhovna razmatranja vodili su Misionari Krvi Kristove.

Proslavljena obljetnica prisutnosti sestara Družbe kæerimilosrða u Ivaniæ-GraduSveèanim koncelebriranim misnim slavljem kojim je užupnoj crkvi Sv. Petra u Ivaniæ-Gradu 1. rujna predsjedaosisaèki biskup Vlado Košiæ proslavljena je 80. obljetnicadjelovanja sestara Družbe kæeri milosrða u Ivaniæ-Gradu.Ivaniæ-Grad, 1.9.2018. (IKA) - Osamdeseta obljetnicaprisutnosti sestara Družbe kæeri milosrða u Ivaniæ-Gradusveèano je proslavljena u subotu 1. rujna. Tom prigodommisno slavlje u župnoj crkvi Sv. Petra predvodio je sisaèkibiskup Vlado Košiæ u zajedništvu s mons. Josipom Æoriæem,župnikom iz Posavskih Brega Mladenom Hokmanom ižupnikom Brankom Koretiæem koji je na poèetku,pozdravivši sve okupljene, govorio o dubokom tragu koji je55 sestara koje su tu tijekom godina boravile, ostavio nažupu i grad. Slavlju su nazoèile i brojne sestre te Družbe predvoðenezamjenicom vrhovne predstojnice Družbe s. VianejomKusturom i provincijskom predstojnicom s. EmilomBarbariæ, brojni župljani i predstavnici gradskih vlasti. U homiliji biskup je podsjetio na poèetke njihova djelovanjau Ivaniæ-Gradu, istaknuvši kako su to bile teške godine, upripremi pred bremenite i zle dogaðaje II. svjetskog rata.„Nadbiskup zagrebaèki, pod kojega je spadala ova župa, bioje dr. Alojzije Stepinac, naš blaženik koji je imao veliko srcei osjeæaj da na važna mjesta u nadbiskupiji treba postavitidobre sveæenike i po moguænosti èasne sestre. Sestre kæerimilosrða bile su mlada družba i imale su sve više zvanja,jedna autohtona hrvatska redovnièka zajednica koja senadahnjivala na karizmi svoje utemeljiteljice blažene s.Marije od Propetog Isusa Petkoviæ (+1966.), žene velikevjere i velikih vizija. Ona je premda slaba zdravlja i krhka potijelu imala silnu volju i veliku snagu duha te je moglapokretati ljude, a osobito je bila osjetljiva na siromaštvo te jesvim potrebitima sa svojim sestrama željela pohitati ususret ipomagati", rekao je biskup, podsjetivši ukratko i na povijestDružbe kæeri milosrða TSR sv. Franje. Biskup je istaknuo i kako je u Ivaniæ-Gradu postojalapotreba za školstvom, za uèenjem djevojaka kuænimzanimanjima i za pomoæi u katehizaciji te su tu sestre punodobra èinile i još èine. „Kroz tih 80 godina proživjele su svjernicima ovoga grada i II. svjetski rat i teško vrijemekomunistièkog režima koji je progonio Crkvu, a onda opetjedan rat – Domovinski rat, primanje velikog mnoštvaizbjeglica i brige za njih. I sada poslije tih dogaðaja,dragocjena je prisutnost sestara u ovoj župi i gradu, onekatehiziraju, one se brinu za župnika – i starog i novog, onese posveæuju molitvi, brizi za vjernike i njihovim duhovnimpotrebama, one se brinu za župnu crkvu… Zato je ovo iprigoda kada trebamo i njima zahvaliti. Zahvala je uvijekznak s jedne strane ovisnosti, a s druge strane povezanosti.Kad nekom kažemo 'Hvala!', tada priznajemo da smo onjemu ovisni, o njegovoj pomoæi, o njegovoj dobroti,ljubavi… takoðer, i kad nije njegovo dobroèinstvo bilodragovoljno niti besplatno, kada kažemo 'Hvala!', ta nas rijeèpovezuje s onim koji je djelo, koje nama treba, uèinio. I ta jepovezanost duhovna… Poput Marije, koju zovemo Majkommilosrða, osjeæamo da smo pozvani svi jedni drugima služiti,njegovati tu povezanost koja raða zahvalnošæu", poruèio jebiskup. Govoreæi o Evanðelju koje opisuje Mariju, a koja je zajednos Isusom i apostolima, bila pozvana na svadbu u KaniGalilejskoj, biskup je rekao kako je ona imala oèi i srce davidi i da pomogne. „Prva je zapazila nevolju mladenaca izamolila je svoga Sina da im priskoèi u pomoæ. Premda onreagira kao da odbija, ona je uporna jer vjeruje u njegovumoæ i Isus doista na njezin poticaj èini prvo èudo. Ona je

Domovinske vijestiika

75. rujna 2018. broj 36/2018

dakle žena koja se zna smilovati, koja pomaže onima koji suu potrebi. U tome je i naš poziv: biti milosrdan, tj. bitiupuæen na drugoga, željeti drugome služiti ili bolje reæi:poslužiti. Bl. Marija od Propetoga Petkoviæ, utemeljiteljicaDružbe kæeri milosrða bila je puna milosrdnosti, osjeæajnogsrca koje je bilo željno drugima koji su u potrebi služiti,pružati im Božje milosrðe i ljubav. Ona je osnovala Družbukoju je nazvala kæeri milosrða Treæeg reda sv. Franje jer je utom svecu vidjela primjer koji ju je privlaèio, da se posverazvlasti od bilo kojeg zemaljskog imanja, da se sva posvetisvojim bližnjima i njihovim potrebama, te im pruža Božjemilosrðe. Tako i naše sestre kæeri milosrða ovdje u Ivaniæ-Gradu. I one su služile i služe. I to je njihovo poslanje,njihova karizma na kojoj zahvaljujemo Bogu ali i njima,svim sestrama koje su u ovih 80 godina boravile, živjele iradile u Ivaniæ-Gradu", rekao je biskup te zakljuèiomolitvom sv. Franje Asiškog. Na kraju slavlja svima okupljenima uime sestara koje djelujui djelovale su u toj župi zahvalila je s. Emila Barbariæ,zahvalivši im što cijene i podržavaju njihov rad te gasmatraju blagoslovom za ovu župu i biskupiju.

Redovnièki dan u DubrovnikuU Dubrovniku je 1. rujna održan 34. redovnièki dan, o temi„Zastarjele strukture i novi poticaji Duha – zrelost služenjau radosti i slobodi 'Bog je uvijek novost'".Dubrovnik, 1.9.2018. (IKA) - U organizaciji Hrvatskeredovnièke konferencije u Dubrovniku je u subotu 1. rujnaodržan 34. redovnièki dan, o temi „Zastarjele strukture i novipoticaji Duha – zrelost služenja u radosti i slobodi 'Bog jeuvijek novost' (Papa Franjo, 2018.)."Susret je poèeo u dvorani sv. Ivana Pavla II. zajednièkommolitvom više od stotinu okupljenih redovnika i redovnica izsvih muških i ženskih redovnièkih zajednica koje djeluju napodruèju Dubrovaèke biskupije. Moderator susreta bio jeprovincijal franjevaca treæoredaca Ivan Martinoviæ. Nazoènesu pozdravili i poželjeli im dobrodošlicu dubrovaèki biskupMate Uziniæ i dopredsjednik Hrvatske redovnièkekonferencije fr. Slavko Sliškoviæ, a proèelnik Vijeæa zaposveæeni život Dubrovaèke biskupije fra Stanko Dodigzahvalio je svima na sudjelovanju. Predavanja su održali s.Katarina Maglica, vrhovna glavarica sestara dominikankiKongregacije svetih anðela èuvara u Korèuli, i fr. SlavkoSliškoviæ, provincijal Hrvatske dominikanske provincije iprofesor povijesti na Katolièkom bogoslovnom fakultetuSveuèilišta u Zagrebu.„Promjene u redovnièkim zajednicama i redovnièka zvanjanièu u suvremenom svijetu – s tim treba raèunati" bila jetema o kojoj je govorila vrhovna glavarica Maglica.Redovnièke zajednice nisu otok, kazala je predavaèica, pasvijet i vrijeme u kojemu žive i na njih ostavljaju tragove.Zajednice su tako izložene promjenama bez da bi to samehtjele i zato je važno prihvaæati ono što je dobro, aodbacivati ono što nije. Smjernice za to daje dokumentKongregacije za ustanove posveæenog života i družbeapostolskog života „Za novo vino - nove mješine" objavljen2016. godine, a na hrvatski jezik preveden 2017. godine, kojije bio nadahnuæe za predavanja na Redovnièkom danu. Vrhovna glavarica Maglica govorila je nadalje o kriziredovništva danas koja je vidljiva na razlièite naèine i uraznim segmentima redovnièkog života. Razmišljajuæi onužnosti promjena kazala je kako sam Isus i brojne njegoveprispodobe govore o promjenama. Zalog novog života jeumiranje staroga, dotrajaloga, onoga što je vrijedilo u nekimdrugim vremenima. „Svemu što optereæuje pojedinca,zajednicu treba pomoæi da nestane, išèezne, umre, treba

novo. Ali to novo treba biti u skladu s Božjom rijeèju,crkvenim naukom, našom karizmom. U tome se kriju novemladice, pokretaèka snaga pojedinca i zajednice. Bez toga neide. Nema traženja novosti bez oslanjanja na nešto",istaknula je s. Katarina.Mladi u redovnièke zajednice danas ulaze kasnije negoprijašnje generacije, imaju veæ formirane stavove i oni netraže toliko savršene zajednice jer znaju da takvih nemanego traže autentiènost života. Zato se od formacije novihnaraštaja, koji su dar Crkvi i narodu, danas oèekuje da budeprilagoðena svakom kandidatu i kandidatici, panajkvalitetnije snage u zajednici treba upravo stavljati kaoodgojitelje novim generacijama koje æe biti buduænost tezajednice. Izmijenjena stvarnost traži i izmjenu pristupa tojstvarnosti, kazala je Maglica. Predavanje „Izazovi slušanja i upravljanja" održao je o.Slavko Sliškoviæ. Govoreæi o slušanju odnosno zavjetuposlušnosti koje daju redovnici, kazao je kako je o tomegotovo „politièki nekorektno" govoriti u modernom svijetu ukojem se poslušnost ne smatra vrlinom za razliku od nekihprijašnjih vremena. Danas se više govori o osobnoj idruštvenoj odgovornosti. Istaknuo je, uz ostalo, misao pape Franje koji je kazao kakoje stvarnost važnija od ideja. Stvarnost jednostavno jest dokse ideje razraðuju no izmeðu njih mora postojati stalandijalog. Pa je predavaè razmišljao o promjenama u svijetu inovim oblicima upravljanja koje iz toga proistjeèu.Prelazi se od jednostavnog upravljanja, menadžmenta navoðenje prema ciljevima i idealima. Više se ne može ni uredovnièkim zajednicama samo nareðivati i upravljatidekretima nego je potrebno objašnjavati i voditi prema ciljuzbog kojega se nešto poduzima. „Više niti u redovništvu nemože biti odgovor 'tako je' nego 'zato je'", istaknuo je o.Sliškoviæ. „Kad se tako pristupa onda nije ni teško narediti."Skrenuo je pozornost na razliku izmeðu poslušnosti iodgovornosti, naglasio važnost nutarnjeg slobodnogprihvaæanja te kazao kako dokument „Za novo vino – novemješine" sugerira i da treba mijenjati terminologiju poglavari poslušnik te da nova terminologija treba više izražavatiCrkvu kakvu bismo htjeli, Crkvu kao zajednicu a nehijerarhijsku strukturu. „Bitnija je svijest o svome pozivu i poslanju negoinzistiranje na nekom obliku jer oblik te ne može saèuvatiukoliko nisi svjestan svoga poziva. A ako si svjestan pozivaonda æeš pronaæi najbolji naèin kako æeš ga saèuvati",citirao je predavaè dokument objašnjavajuæi i te dimenzije.Razmišljajuæi o stvarnosti redovnièkog života o. Sliškoviæistaknuo je važnost bujanja života, a ne samo strogogpoštovanja zakona u zajednici. Istaknuo je i opasnost onoga„tako se uvijek radilo" kao jedinog kriterija u zajednici,dodavši kako se treba otvoriti odvažnosti i kreativnosti,otkrivati nove putove, a neke od njih predlaže dokument. Redovnicima i redovnicama obratio se i o. Justo Lofeudo,misionar Presvete Euharistije, i predstavio im djelo Crkve -trajno klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom. Usvijetu veæ postoji oko tri tisuæe kapela u kojima je trajnoizložen Presveti Sakrament, a postoji želja da trajnoklanjanje zapoène i u Dubrovniku. Koncelebrirano misno slavlje u crkvi Male braæe uDubrovniku predslavio je biskup Uziniæ, koji je misunamijenio za sve redovnike i redovnice na podruèjubiskupije, poželjevši im da pokušaju u svojim zajednicamaostvariti smjernice iz dokumenta „Za novo vino novemješine". U 25. poglavlju Evanðelja po Marku nalaze se triprispodobe: prispodoba o mudrim i ludim djevicama, koja sedan ranije èitala u liturgiji Crkve; prispodoba o talentima,

Domovinske vijesti ika

8 5. rujna 2018. broj 36/2018

koja se èitala na ovoj misi, te prispodoba o posljednjemsudu. „Sve te tri prispodobe na neki naèin daju usmjerenjekako postati dionici kraljevstva Božjega, a biti posveæenaosoba znaèi to Božje kraljevstvo živjeti kao znak Crkvi ovogpovijesnog trenutka, imati onaj vrijednosni sustav Božjegkraljevstva kroz življenje triju zavjeta i veæ sad pokazatikakvo æe sutra biti kraljevstvo Božje", kazao je u propovijedidubrovaèki biskup. Povezao je tri prispodobe s triredovnièka zavjeta djevièanstva, poslušnosti i siromaštva. Govoreæi o zavjetu djevièanstva kroz perspektivu prveprispodobe biskup je kazao kako je to poziv na budnost snapunjenim svjetiljkama ulja jer se samo tako može živjetievanðeoski. Kazao je i kako se ne smije smatrati da osobaovaj zavjet može ostvariti samo svojim snagama nego gatreba živjeti u otvorenosti Bogu, a to ne ide bez molitve.Razmišljajuæi o izazovu zavjeta poslušnosti u ovompovijesnom trenutku biskup Uziniæ naglasio je lik treæegsluge iz prispodobe o talentima. Rekao je kako nije dobraposlušnost iz straha da se neki zakon ne bi prekršio,poslušnost koja ne vidi smisao i slobodu. Takva poslušnostne vidi Boga onakvog kakav on jest nego ima svoju slikuBoga „koja onda ne dozvoljava da se stvari u konkretnomsvijetu i vremenu mijenjaju i postanu onakve kakve trebajubiti, ne dopušta da karizma koja je bila odgovor na izazoveCrkve u jednom vremenu može ponovno biti promišljena ipostati odgovor na poslanje Crkve u našem vremenu."Redovnièka zajednica koja u Bogu vidi onoga kojeg se trebabojati, a ne vidi Boga slobode koji nam daje prostora da serazvijemo i ispunimo svoje poslanje, oplodimo darove kojeimamo, svoje zavjete, poslanje, karizmu i da je uèinimouèinkovitom u ovom svijetu i vremenu, takva zajednicanema buduænost.

Formacija animatora Sisaèke biskupijeU župi Pohoda BDM u Sisku 1. rujna održana je formacijaanimatora Sisaèke biskupije i susret mladih s biskupomVladom Košiæem na kojem je sudjelovalo oko 70predstavnika iz cijele biskupije. Jedan od glavnih ciljevasusreta bilo je osmišljavanje programa za prvo biskupijskohodoèašæe mladih u svetište Majke Božje Gorske 29. rujna.Sisak, 1.9.2018. (IKA) - U subotu 1. rujna u župi PohodaBDM u sisaèkom Naselju održana je formacija animatoraSisaèke biskupije i susret mladih s biskupom VladomKošiæem na kojem je sudjelovalo oko 70 predstavnika izcijele biskupije. Formacija je poèela molitvom sluzi Božjembratu Ivanu Bonifaciju Pavletiæu koju je predvodio vlè. IvanGrbešiæ, povjerenik za pastoral mladih. Cijeli susretanimirali su mladi iz zajednice Kursiljo, èiji je èlan IvanHavlièek imao svjedoèanstvo o svom životu koje jeposlužilo mladima kao poticaj za razgovor i razmatranje umanjim grupama. Mladi su imali priliku podijeliti svoje iskustvo rada užupama, podršci koju dobivaju od svojih župnika i idejamaza koje smatraju da bi bile korisne za sve one animatore kojiu radu s mladima u svojim župama imaju poteškoæa. Jedanod glavnih ciljeva susreta bilo je osmišljavanje programa zaprvo biskupijsko hodoèašæe mladih u svetište Majke BožjeGorske koje æe se održati 29. rujna. Mladi æe se prema Goriuputiti iz 3 smjera: Siska, Petrinje i Gline, a s obzirom natemu Sinode posveæene mladima, mladi æe na hodoèašæuposebno razmišljati o razluèivanju poziva na posveæen životi aktivni apostolat u laièkom životu. Tijekom susreta predstavljena je i meðunarodna volonterskaakcija „72 sata bez kompromisa" koja æe se ove godine prviputa održati u Sisku u organizaciji Pastorala mladih Sisaèkebiskupije, a èiji je cilj promocija volonterstva, poticanje

mladih na sudjelovanje u razvoju civilnog društva, stvaranjeozraèja dobra u društvu, osvještavanje dostojanstva svakogèovjeka i evangelizacija. Mladi su u razgovoru s biskupompredložili još neke dogaðaje, poput mjeseènih klanjanja narazini dekanata i biskupijskoga planinarskog križnog puta,koje æe biti provedene tijekom nove pastoralne godine kojaje u Sisaèkoj biskupiji posveæena mladima. Susret je završen klanjanjem pred Presvetim OltarskimSakramentom koje je predvodio mladomisnik Hrvoje Zovko.

42. katehetski dan Zadarske nadbiskupijeUsusret Nacionalnog susreta katolièkih obitelji i u Godiniobitelji u Zadarskoj nadbiskupiji, o temi „Brak i obitelj uozraèju etièkog relativizma" izlagao je 1. rujna dr. donJerolim Lenkiæ, a ususret 40. obljetnici proslaveBranimirove godine, predavanje „Eklezijalno - pastoralnikarakter proslave Branimirove godine: Nin 879. - 2018."održao je mr. don Dario Tièiæ.Zadar, 1.9.2018. (IKA) - Èetrdeset i drugi katehetski danZadarske nadbiskupije u subotu 1. rujna u pastoralnomcentru Uznesenja BDM na Belafuži u Zadru okupio jesveæenike, redovništvo, bogoslove, vjerouèitelje i župnekatehete Zadarske nadbiskupije. Ususret održavanjunacionalnog susreta hrvatskih katolièkih obitelji u Solinu i uGodini obitelji u Zadarskoj nadbiskupiji, o temi „Brak iobitelj u ozraèju etièkog relativizma„ izlagao je dr. donJerolim Lenkiæ. Govorio je o obitelji po Božjem planu,teološkoj i eklezijalnoj dimenziji obitelji, obitelji kao školidruštvenosti i èovjeènosti, o obiteljskom i vjerskom odgojudjece te utjecaju roditeljskog primjera na dijete. Upozorio jei na pomraèenja vrijednosti života, ugroženost ženidbe podutjecajem etièkog relativizma. „Brak i obitelj su dar i poslanje, posebni naèin Božje objavei èovjekove vjere. Obiteljsko lice Crkve i crkveno liceobitelji prožimaju se uzajamno. Obitelj je pozvana pomoæi iCrkvi da u što veæoj mjeri ostvari svoju obiteljsku narav.Obitelj je povlašteni životni i crkveni prostor u kojem se živiproroèko, sveæenièko i kraljevsko dostojanstvo i poslanje",rekao je dr. Lenkiæ, istaknuvši da je braèna ljubav kao slika isakrament Božje stvaralaèke ljubavi otvorena i plodna. „Nezatvara se u sebe nego se teži preliti u novi odnos i otvoritiplodu svoje ljubavi, širem zajedništvu, stvoriti obitelj, novuprisnu zajednicu života i ljubavi. Temeljna zadaæa obitelji jesluženje životu, ostvarivanje izvornog Stvoriteljevablagoslova, da se raðanjem prenosi Božja slika od jednogèovjeka na drugoga", rekao je dr. Lenkiæ. Podsjetio je da seprema apostolskoj pobudnici Familiaris consortio u obiteljiuèe prva znanja društvenih kreposti, a doživljaj zajedništva isudioništva koje treba obilježavati život obitelji njen je prvi iosnovni prilog društvu. Upozoravajuæi na hedonistièki pogled u življenju spolnosti islobode koji u raðanju vide zapreku razvoju vlastiteosobnosti, dr. Lenkiæ rekao je: „Tako život koji bi mogaonastati iz braènoga spolnog odnosa postaje neprijatelj kojegkontracepcijom treba izbjeæi, a pod hedonistièkim imaterijalistièkim gledištem, pobaèaj je presudni odgovor naneuspjeh kontracepcije". Istaknuvši da kontracepcija,obesploðivanje i pobaèaj pridonose niskoj stopi rodnosti, dr.Lenkiæ rekao je kako se i „moænici svijeta boje da susiromašniji narodi plodniji te da s brojnim natalitetom neugroze blagostanje njihovih naroda. U bogatim zemljama jezastrašujuæi pad raðanja, a siromašne zemlje imaju poveæanustopu prirasta stanovništva. Meðuljudski odnosi trpe velikoosiromašenje, osobito obitelj i bezuvjetna odluka u prilogživota", poruèio je dr. Lenkiæ.Ususret 40. obljetnici proslave Branimirove godine,

Domovinske vijestiika

95. rujna 2018. broj 36/2018

predavanje „Eklezijalno - pastoralni karakter proslaveBranimirove godine: Nin 879. - 2018." održao je mr. donDario Tièiæ. Podsjetio je kako su 1. rujna 1979. g. uzadarskoj katedrali Sv. Stošije poèele završne sveèanostiBranimirove godine, akademijom na kojoj su sudjelovali svihrvatski biskupi i gosti iz inozemstva, papinski legatkardinal Franjo Šeper i drugi. U svjetlu gesla Branimirovegodine „Hrvatska katolièka obitelj dnevno moli i nedjeljomslavi misu", mr. Tièiæ rekao je da je nedjeljom slaviti misupokazatelj kršæanske vjere. „Stupanj vjernièke svijestiobitelji pokazatelj je unutarnjeg života u Crkvi. Ako obiteljne slavi misu, kako može dati svjedoèanstvo i biti svjetlo isol svijetu? Nedjeljna misa je kulturološki oblikovala našnarod. Nedjelja je bila osovina društvenog i vjernièkogživota, a misa biser u kruni crkvenosti", istaknuo je mr.Tièiæ, upozorivši: „Vjera postaje jedna od aktivnosti,vjeronauk jedna od dužnosti poput treninga i probe uglazbenoj školi. Mnogi se boga sjete prigodno ili kada torituali života zatraže. Postoji opasnost da se pretvaramo uservisnu službu gdje se dijele sakramenti i vrše uslugekršæanskog sprovoda. Doživljava nas se kao službenike skojim se može dogovoriti sakramentalno slavlje, ali nakonšto su osigurali restoran ili svadbenu dvoranu. Postaviš li sekruto, imat æeš problema, prozivat æe te i ime æe ti biti naportalima i mrežama", ukazao je na teškoæe sveæenièkeprakse don Dario, istaknuvši da i u takvim okolnostimasveæenik svima mora nositi Krista. „Ti s kojima dolazimo natakav naèin u kontakt najèešæe su s periferije o kojoj govoripapa Franjo. Zato moramo imati razumijevanja, jer nikad neznamo kako i kada æemo nekoga dobiti ili nepovratnoizgubiti za Krista. Uèinimo najviše što možemo" potaknuo jemr. Tièiæ. Na susretu je održan i rad u skupinama sudionika i izvješæa otom radu. Katehetski dan poèeo je molitvom Srednjeg èasakoju je predvodio zadarski nadbiskup Želimir Puljiæ, koji jeodržao i nagovor. Prigodne poticaje na poèetku susretauputili su nadbiskup Puljiæ i mr. don Gašpar Dodiæ,predstojnik Katehetskog ureda Zadarske nadbiskupije.

Velikogorièko pješaèko zahvalno hodoèašæe Majci BožjojBistrièkojVjernici Velike Gorice i okolice po 27. put hodoèastili supješke 42 km od Velike Gorice do Marije Bistrice kako bizahvalili Blaženoj Djevici Mariji što je svojim zagovoromoèuvala grad od ratnih razaranja u Domovinskom ratu i zaslobodu te molili za Domovinu. Hodoèasnièku misupredvodio je rektor Hrvatskoga katolièkog sveuèilišta prof.dr. Željko Tanjiæ.Marija Bistrica, 1.9.2018. (IKA) – Više od 1800 vjernikaVelike Gorice ove je godine sudjelovalo na zahvalnomhodoèašæu Majci Božjoj Bistrièkoj. U subotu 1. rujna,unatoè najavama grmljavinskih pljuskova, veæ oko 4.30 satiispred župne crkve Navještenja Blažene Djevice Marijepoèeli su se okupljati vjernici iz triju velikogorièkih ali i izžupa Velikogorièko-odranskoga dekanata kao i iz susjedneSisaèke biskupije i grada Zagreba. Ove godine vjerniciVelike Gorice i okolice po 27. put su hodoèastili pješke 42km od Velike Gorice do Marije Bistrice kako bi zahvaliliBlaženoj Djevici Mariji što je svojim zagovorom oèuvalagrad od ratnih razaranja u Domovinskom ratu i za slobodu temolili za Domovinu.Nakon kratkih uputa, molitve i blagoslova župnika NorbertaIvana Koprivca, kolona hodoèasnika krenula je u miru zakrižem, kroz mrak, put Kobiliæa i kapele Majke BožjeKarmelske gdje su izmolili jutarnji Angelus. Na ulazu uŠèitarjevo hodoèasnike su doèekali konjanici - mladiæi

obuèeni u uniforme kakve su nosili vojnici rimskeAndautonije. Kao i brojnih prijašnjih godina domaæini togadrevnog antièkog grada pripremili su im bogati doruèak. Nastavili su zatim za križem autoputom. Nakon odmora uSoblincu slijedio je put prema brežuljcima Kašine i Laza.Umorni ali radosni hodoèasnici su formirali procesiju kodkapele Sv. Ladislava i ušli u bistrièko svetište oko 15 sati. Crkva na otvorenom bila je ispunjena mnoštvom vjernika,onih koji su pristigli pješice kao i onih koji su automobilimadošli kako bi sa svojim obiteljima sudjelovali u euharistiji. Pristigle hodoèasnike pozdravio je vlè. Domagoj Matoševiæ,župnik i rektor Nacionalnog svetišta Majke Božje Bistrièke.U zajedništvu sa sveæenicima Velikogorièko-odranskogadekanata hodoèasnièku misu predvodio je rektor Hrvatskogkatolièkog sveuèilišta prof. dr. Željko Tanjiæ. Osvræuæi se u homiliji na dnevna èitanja dr. Tanjiæ postavioje pitanje što mudrost i talenti znaèe u našem životu.„Živimo u društvu u kojem je znanje jako važno. I jest,želimo da djeca i mladi imaju što bolje obrazovanje. Jerznanje nam omoguæava bolji život. Pavao nas upozorava daznanje nije sve. Ima puno ljudi koji puno znaju ali sunesretni i nisu mudri. U nevolje današnjeg društva uveli sunas ljudi s diplomama, ljudi koji su imali znanje ali nisuimali mudrosti. Postoje ljudi koji nisu imali znanje ali su bilimudri. Sjetite se samo naših djedova i baka. Danas nasliturgija poziva da rastemo u mudrosti koja se stjeèe krozmolitvu, meðusobno pomaganje, žrtve i odgovornosti. Nestjeèem znanje za sebe nego da bih ga podijelio s drugima.Marija je mudra, majka mudrosti, izvor odgovornosti,vrijedna, sposobna. Molimo Mariju za dar mudrosti kojanam nedostaje. Mudrost i odgovornost povezuju današnjeèitanje i evanðelje. Sluge su dobile dar i svaki je na svojnaèin postupio s darom koji je primio. Svaki od nas dobio jeod Boga neki talent i trebamo ga otkriti. Pozvani smo da sezapitamo što smo uèinili s našim životom. Bog ne traži da seusporeðujemo s drugima nego da taj dar živimo za sebe,svoju obitelj, da uèinimo nešto dobro s tim darom. Svako odnas ima dar i treba ga živjeti odgovorno i bez straha. Nekadnam se èini da su drugi dobili veæi dar i, unatoè tome štoimamo svoj dar, živimo a da ga nismo upotrijebili. Pozvanismo na rizik, upotrijebiti svoj talent. Treba prihvatiti izazovživota s Bogom, sobom i ljudima. Kad Isus govori da æe sedati više onome koji više ima to znaèi da æe onaj koji tražidobit još, a onaj koji se boji zakopat æe i ono što ima.Ugledajmo se u Mariju, ona je dobila dar i znala ga je živjetii nositi. Ne bojmo se živjeti život uz rizik. Vi ste prepoznalimudrost ovog hoda i neka se umnoži korištenje vašihtalenata po Marijinoj blizini", zakljuèio je propovijed dr.Tanjiæ.Nakon euharistije uslijedila je oproštajna procesija okooltara. Prije 27 godina, 3. rujna 1991., mons. Josip Frkin, ondašnjižupnik velikogorièke župe Navještenja, dao je zavjet Marijiako njezinim zagovorom Velika Gorica bude oèuvana odratnih razaranja vjernici æe pješice hodoèastiti Majci BožjojBistrièkoj i natrag. Zavjet je dan u najveæoj molitvenojskupini u Kurilovcu. Takvih je skupina bilo u ratno vrijemeu Velikoj Gorici nekoliko, a okupljale su se od poèetka rataoko krajputaša, križnih drva ili kapelica na razlièitimmjestima u župi moliti krunicu s nakanom za mir i slobodnudomovinu. Marija je svojim zagovorom oèuvala VelikuGoricu a vjernici su zavjet ispunili hodoèasteæi do Bistrice inatrag 26. i 27. rujna 1992. Na kraju tog zavjetnogzahvalnog hodoèašæa neki su vjernici pitali hoæe li sehodoèastiti i nagodinu. I tako je Velikogorièko zahvalnohodoèašæe Majci Božjoj Bistrièkoj postalo tradicionalno.

Domovinske vijesti ika

10 5. rujna 2018. broj 36/2018

Hodoèašæe Istrana Majci Božjoj TrsatskojViše od 2500 vjernika sudjelovalo je na hodoèašæu vjernikaPoreèke i Pulske biskupije Gospi Trsatskoj 1. rujna.Hodoèasnièku misu predvodio je mons. Petar Rajiè koji je uhomiliji poruèio: Neka naš cilj bude saèuvati svetost uobiteljima i u buduæim naraštajima.Rijeka, 2.9.2018. (IKA) - Hodoèašæe Istrana Majci BožjojTrsatskoj održano je u subotu 1. rujna. Veæ dugi niz godinavjernici Poreèke i Pulske biskupije organizirano hodoèaste uto drevno marijansko svetište, „hrvatski Nazaret",predvoðeni svojim biskupima i sveæenicima. Jedna skupinaredovito odlazi onamo kako su išle nebrojene prethodnegeneracije, pješice iz raznih krajeva Istre. Posljednjihdesetljeæa ustalila se praksa da se hodoèasnici pješaci okupedva dana ranije, u èetvrtak, u pazinskom Franjevaèkomsamostanu Pohoðenja Marijina te misom u podne zapoènuhodoèašæe na kojem u dva dana propješaèe šezdesetakkilometara. Toèno 47 sati nakon okupljanja u Pazinu i ove segodine šezdesetak hodoèasnika pješaka pridružilo ostalimhodoèasnicima koji su stigli na Trsat u velikom broju,autobusima i osobnim automobilima, te su svi zajednosudjelovali na misi u perivoju svetišta.Ove se godine okupilo više od 2500 vjernika. Misno slavljepredvodio je mons. Petar Rajiè, naslovni nadbiskupSarsenteruma, trenutaèno na službi apostolskog nuncija uAngoli, Sv. Tomi i Principu. On se ovih dana nalazi uPoreèkoj i Pulskoj biskupiji pa mu je mjesni ordinarijDražen Kutleša kao pravi domaæin prepustio predvoðenjehodoèasnièke mise. Koncelebriralo je sedamdesetaksveæenika.Nadbiskup Rajiè u homiliji napomenuo je kako se Crkvarado okuplja u Gospinim svetištima oko Majke Božje jer jeona bila izabrana od Boga da postane prvo svetište iprebivalište na ovome svijetu za Božjega Sina. Ona je jedinaod svih žena ikada na svijetu bila izabrana da postane MajkaBožjega Sina, podsjetio je propovjednik. Bog ju je za tuulogu pripremio saèuvavši je od njezina zaèeæa u utrobinjezine majke Ane od svakoga grijeha, zato je ona za nasbezgrešna i vazda djevica, majka Božjega Sina. Stoga njuèastimo i njoj se utjeèemo baš zato što nas ona zagovara kodsvoga sina Isusa Krista.Propovjednik je napose istaknuo tri temeljna obilježja MajkeBožje: èistoæu, poniznost i vjernost. Marija je cijeli svojživot živjela u posvemašnjoj èistoæi. Mi smo svi od Adamaroðeni u istoènom grijehu, zahvaljujuæi sakramentu krštenjabriše nam se taj grijeh no ostaju tragovi naših grijeha za kojese moramo pokajati i redovito ispovijedati. Marija jejedinstvena po svojoj èistoæi. Danas, kada je zavladaoliberalizam, i kao da je sve dopušteno, kada suvremenodruštvo èistoæu smatra neèim zastarjelim, posebno je važno,da bi bili autentièni suradnici Božje milosti, èuvati se grijehai grešne prigode te u svim životnim okolnostima nastojatisaèuvati èistoæu duše i tijela, èistoæu srca, naglasio jepropovjednik. Bog koji je izvor naše svetosti poziva nas nasvetost, to je temeljni kršæanski poziv. Neka naš cilj budesaèuvati svetost u obiteljima i u buduæim naraštajima,pozvao je propovjednik te istaknuo važnost izbjegavanjaverbalnog nasilja.Nadalje, po uzoru na Mariju trebamo biti ponizni. Ona jejedinstvena po svojoj poniznosti, ona se nakon anðelovaNavještenja nije uzoholila veæ je ostala ponizna. Ona jeotišla svojoj roðakinji Elizabeti i s njom dijelila tu radost.Time je svima nama dala primjer, kada nam ide dobro uživotu da znamo ostati ponizni, da se ne hvalimo preddrugima i da ne tražimo da nas drugi hvale. Trebamo ostatiponizni, zahvalni Bogu te uvijek pripisivati prije Boguzasluge nego sebi, jer Bog je onaj koji èini velika djela preko

nas. Poniznost se danas, u svijetu kojim vlada bahatost,smatra slabošæu, no Bog daje svoju milost onima koji musluže u poniznosti. No, i u poniznosti je potrebno znatihrabro zastupati svoja uvjerenja, i smjelo reæi ono što jeistina i pravo.Marija je jedinstvena i po svojoj vjernosti, nastavio jepropovjednik, ona je vjerovala Bogu i njegovoj rijeèi, islušala je. I mi smo dužni vjerovati Bogu kada namprogovara u evanðelju. Po toj Rijeèi Božjoj mi živimo,mièemo se i jesmo, citirao je propovjednik. Uvijek i svugdjesmo, po uzoru na Mariju, pozvani biti vjerni Bogu, stalno, ane samo povremeno, ili samo kada je to lako. Bog traživjernost 24 sata u danu, ako želimo biti njegovi uèenici tražida slijedimo Kristov nauk 365 dana, u svakom èasu, usvakom trenutku, bez prekida. Bez obzira koja je naša uloga,živimo li kao laici ili kao osobe posveæenog života, pozvanismo po uzoru na Mariju reæi „neka mi bude po tvojoj rijeèiBože", pozvani smo živjeti po Božjoj rijeèi, da svaka Božjarijeè bude za nas izvor života.Marija je velika po tome što je bila èista, ponizna i vjerna -to je životni plan za svakoga od nas. Dao Bog da pozagovoru Blažene Djevice Marije i mi možemo biti èistnaraštaj, ponizan narod i vjerni puk Božji svih dana našegaživota. U tome æe se ispuniti velika radost u nama samima ionda æemo i mi zajedno s Marijom moæi velièati Boga unašemu životu za velika djela što nam uèini Gospodin,zakljuèio je nadbiskup Rajiè.Na kraju misnoga slavlja predvoditelj je, uime svihhodoèasnika, izmolio zavjetnu molitvu pred likom MajkeBožje Trsatske.Na kraju se rijeèima zahvale nadbiskupu predvoditelju tesvima okupljenima obratio biskup Kutleša. Nakon misekoncelebranti i puk su se u procesiji uputili prema crkvi gdjesu se u ophodu oko glavnog oltara poklonili pred slikomGospe Trsatske.

Misa za vjerouèitelje i odgojitelje Šibenske biskupijeMisu povodom poèetka nove školske i vjeronauène godinepredvodio je u nedjelju 2. rujna šibenski biskup TomislavRogiæ.Šibenik 2.9.2018. (IKA) - Katehetski ured Šibenskebiskupije uprilièio je u nedjelju 2. rujna u katedrali SvetogJakova u Šibeniku misno slavlje povodom poèetka noveškolske i vjeronauène godine. Misu je predvodio šibenskibiskup Tomislav Rogiæ, a tom prilikom podijeljeni su ikanonski mandati novim vjerouèiteljima i odgojiteljima. „Vama, vjerouèitelji, htio bih veæ na poèetku školske godinereæi: hvala što odgovorno i zauzeto preuzimate ovunavjestiteljsku službu Crkve. Budite svjesni svoga poslanja iuloge. Vi ste glasnici Radosne vijesti i bitni èimbeniciodgoja, vjerskog i onog opæe ljudskog, prenositeljivrijednosti koje nas drže i nose – kao osobe, kao èovjeka,kao vjernika i kao narod Božji", poruèio je u homiliji biskupRogiæ.Preporuèio im je usklaðeno naviještanje i život. Dajteprimjer koji æe privlaèiti, ustrajte u vjerodostojnosti onogašto pouèavate, èista srca iz kojeg æe izvirati i u njemu seoslikavati Božja dobrota i poruka spasenja, istaknuo ješibenski biskup.U Šibenskoj biskupiji djeluje 86 vjerouèitelja. Ove godinepodijeljeno je 16 kanonskih mandata. Èetvero vjerouèiteljadobilo je trajni mandant, a dvanaestero na godinu dana.Mandat je dobilo i šest odgojiteljica u vjeri, kazala jepredstojnica Katehetskog ureda s. Jakica Vuco, OP.Istaknula je radost zbog trajnoga duhovnog rastavjerouèitelja Šibenske biskupije.

Domovinske vijestiika

115. rujna 2018. broj 36/2018

Sveta nedjelja u ludbreškom svetištuDeseci tisuæa hodoèasnika okupili su se 2. rujna u svetištuPresvete Krvi Kristove, jedinom euharistijskom svetištu uHrvatskoj, jednom od najveæih i najstarijih u Europi, uprocesiji i misnom slavlju koje je predvodio vojni biskup uBiH Tomo Vukšiæ.Ludbreg, 2.9.2018. (IKA) – U svetištu Presvete KrviKristove u Ludbregu 2. rujna proslavljena je Sveta nedjelja.Nakon ranojutarnjih misa u župnoj crkvi, od 9 sati je usvetištu trajao duhovni program za desetke tisuæa okupljenihhodoèasnika. Procesiju od župne crkve do zavjetne kapele ihodoèasnièku misu u jedinom euharistijskom svetištu uHrvatskoj, jednom od najveæih i najstarijih u Europi,predvodio vojni biskup u BiH Tomo Vukšiæ, a koncelebriralisu varaždinski biskup Josip Mrzljak, sisaèki biskup VladoKošiæ, bjelovarsko-križevaèki biskup Vjekoslav Huzjak,izaslanik kardinala Josipa Bozaniæa preè. Marko Kovaè tebrojni sveæenici, ðakoni i bogoslovi.Dobrodošlicu svim hodoèasnicima uputio je upraviteljsvetišta mons. Josip Ðurkan, a mnoštvu se obratio ipotpredsjednik Hrvatskoga sabora Željko Reiner. AkademikReiner upozorio je kako smo okruženi stvaranjem ozraèjabeznadnosti, besperspektivnosti, osjeæaja da živimo u crniluiz kojeg nema izlaza. Ocijenio je kako se danas meðuljudima stvara ozraèje da je lošije no ikada, da nema nade,da su sve hrvatske tradicionalne vrijednosti ili nestale, ili sunevažne. „Sve je manje govora o ljubavi, a sve više govoramržnje, prikrivenog ili èak i otvorenog. U javnom prostoruupravo takvi stavovi daju ton svemu. Serviraju nam se samonegativnosti, kao da se ništa pozitivnog ne dogaða, kao danemamo nikakvih dostignuæa, ni u znanosti, ni u umjetnosti,u kulturi, gospodarstvu, ni u èemu drugom. Jedino u sportune mogu zanijekati uspjehe, ali i na tom podruèju èestopokušavaju istaknuti neke mrlje", kazao je akademik Reiner,poruèivši svima neka ovo misno slavlje u ludbreškomprošteništu bude poticaj da zajednièki u Hrvatskoj, u ljubavi,dijalogu i toleranciji te uzajamnom razumijevanju, tražimorješenja za prevladavanje sadašnjih teškoæa.Sve je hodoèasnike i goste pozdravio i biskup Mrzljak.Spomenuo je poèetak nove školske godine te pozvao namolitvu da uèenici i uèitelji rastu u znanju, dobroti i ljubavi.„Danas smo se okupili kao hodoèasnici, koji su došli da sesmjerno poklone Isusu Kristu, da ga dožive i oèima vjerevide u ovom svetištu njegove predragocjene Krvi. Došli smona ovo euharistijsko slavlje koje je uvijek, kad god sedogaða, susret s Isusom, s njegovim tijelom i krvlju podprilikama kruha i vina, kao što je to uvijek bilo i treba biti nasvakom hodoèašæu Isusovih uèenika", rekao je na poèetkuhomilije biskup Vukšiæ. Bog je postao èovjekom zato da bi zauvijek bio s braæom isestrama. Njegova je prisutnost meðu ljudima stalna, a samonjegovi naèini postojanja i trajanja su razlièiti. Isusove rijeèi:„Ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta" vrijedezauvijek. Jednako za onu jedanaestoricu uèenika u Galilejikao i za sve ostale generacije vjernika, ukljuèujuæi nas danasokupljene u ovom svetištu u Ludbregu. Te Isusove rijeèistalni su prezent Božjega govora. One imaju božansku snaguvjeène istine, koja ne poznaje mijene, rekao je propovjednik.„Ja sam s vama! Te rijeèi, dragi hodoèasnici, ponavlja Isusdanas u Ludbregu. S nama je na naèin Crkve, koju je samnazvao svojim tijelom, a svakoga od krštenih jednim odsvojih udova. S nama je na naèin Rijeèi Božje, sadržane usvetim tekstovima, koja se stalno navješæuje, jer to jenjegova Rijeè kojom nam se stalno obraæa. S nama je pomilosnim plodovima blagoslova svojih sakramenata, kojimahrani, popravlja i oplemenjuje naše savjesti, misli, nakane,duše i živote. S nama je u svakom èovjeku, posebice u

onomu najmanjemu, s kojim se doslovce poistovjetio i našodnos prema njemu proglasio za naèin i kriterij našegaspasa. S nama je do svršetka svijeta na osobit naèin posakramentu svoga Tijela i Krvi, jer On dolazi meðu nas ièeka nas na euharistijski naèin svaki put, kad sudjelujemo namisi u nekoj od „galileja" svojih života. Naime, „galileja" jeu ovoj našoj prièi, kao i u Matejevu izvještaju, drugo ime zasvako mjesto i vrijeme susreta s Isusom, rekao je biskupVukšiæ te nastavio: „Svetište Presvete Krvi Kristove uLudbregu je tako „galileja" hrvatskih katolika. Posebice onihkoji ovdje dolaze s iskrenom nakanom da se taj susret Njimiz kategorije dogaðaja, po obraæenju i poniznosti, pretvori utrajno stanje veæ ovdje na Zemlji. Kao mjesto u koje sehodoèasti radi susreta s Isusom, ovo svetište je privilegiranomjesto klanjanja Isusu u Njegovoj Krvi. Ono je i vidljivpoziv na poniznost u Isusovoj blizini. Ono je takoðer izrazzahvalnosti Hrvata za euharistiju, po kojoj je Isus zaista usve dane sa svojim uèenicima."Sudjelovanjem na slavlju euharistijske žrtve, a nadasve podostojnom sudjelovanju u sakramentalnoj prièesti, kršæanihrane i lijeèe duše, neprestano se obnavljaju i uèvršæuju kaoudovi Kristovi, što su postali po krštenju. Može se stogakazati, da u prièesti ne samo da svatko prima Krista, nego dai Krist prima svakoga prièesnika. Štoviše, kao Isusovivjernici mi živimo, jer se prièešæujemo. U euharistijskom sezajedništvu na najuzvišeniji naèin ostvaruje uzajamno iistodobno nastanjenje i prebivanje Krista u uèenicima iuèenika u Kristu, rekao je biskup Vukšiæ u propovijedi.Podsjetio je kako sveti Pavao naziva nedostojnim pristupatiprièesti ukoliko se dogaða u stanju grijeha, podjela, svaða iravnodušnosti prema siromasima te je citirao sv. IvanaZlatoustoga (349.-407.) koji je nazvan nauèitelj Euharistije:„Želiš li èastiti Kristovo tijelo? Ne zanemari ga kad se naðegolo. Ne iskazuj mu èast ovdje u hramu tkaninama od svile,kako bi ga zatim zanemario vani, gdje trpi hladnoæu igolotinju. Onaj koji je rekao: 'Ovo je moje tijelo', isti je onajkoji je rekao: 'Vidjeli ste me gladna i ne nahraniste me', i'Sve što uèiniste jednome od moje najmanje braæe meniuèiniste' […] Koja korist ako je Kristov stol prepun zlatnihèaša, a on sam umire od gladi? Najprije njega gladnanahrani, a tek onda od suviška ukrasi njegov stol. Nudiš muzlatnu èašu, a èašu vode ne daš? Zašto treba pripravljatizlatom vezene pokrivaèe za stol, ako njemu ne damo nipotrebno odijelo? Koja korist od toga? Reci mi: Ako kogavidiš bez nužne hrane i ostaviš ga tako, pa samo ukrasiš stolzlatom, zar æe ti zahvaliti, ili se nasuprot rasrditi? A ako gavidiš obuèena u poderane haljine i ukoèena od studeni, a nedaš mu odijelo nego mu podigneš zlatne stupove, govoreæida to èiniš u njegovu èast, zar se neæe osjetiti ismijanim iuvrijeðenim najveæom grdnjom. Tako i o Kristu razmišljajdok kao lutalica i putnik ide naokolo bez krova, a ti ga neprimaš kao gosta, nego ukrašavaš pod i zidove i glavicestupova, te srebrene lance vješaš na svijeænjake, a njega uzatvoru vezana neæeš ni pogledati. […] Dok ureðuješ zgradune preziri bijednoga brata. On je dragocjeniji hram od bilokoje zidane zgrade", citirao je biskup Vukšiæ sv. IvanaZlatoustoga, dodavši: „Koristi hodoèastiti, ako se èuva i vršiono što je Isus zapovjedio!"Naša narodna kršæanska mudrost na to kaže: „Boga slavi tkomu stvore vidi!" Stoga neka dragi Bog, po zagovoru svihhrvatskih muèenika, blagoslovi sve sabornike kako bidonosili zakone, koji svojim propisima i sadržajem poštuju ièuvaju ono što je Isus zapovjedio, koji štite ljudska iradnièka prava, dostojanstvo èovjeka i obitelji te poštujuprirodni moral i ljudski život. Neka otvori svako stisnuto okoi srce! Neka dadne ustrajnost vjernicima, svim ljudima iustanovama kako bi uvijek mogli imati otvorene oèi za

Domovinske vijesti ika

12 5. rujna 2018. broj 36/2018

potrebe drugih i biti u službi èovjeka, koji je otkupljenPredragocjenom Krvlju. Po Kristu Gospodinu, koji je s namado svršetka svijeta, zakljuèio je biskup Vukšiæ. Nakon središnje mise nastavljene su pobožnosti predpokaznicom s relikvijom Presvete Krvi Kristove za koju jepapa Lav X. izdao bulu 1513. godine i naložio da se naroduizlaže na klanjanje u nedjelju prije Male Gospe.Poslijepodnevni program poèeo je klanjanjem predPresvetim u Zavjetnoj kapeli koje su predvodili bogoslovi.Molio se, izmeðu ostaloga, za duhovna zvanja u Crkvi uHrvata te za oèuvanje vjernosti i moralnosti u našimkatolièkim obiteljima. Uslijedila je pobožnost Križnoga puta,a potom i blagoslov hodoèasnika s Presvetim i molitvakrunice Božjega milosrða u župnoj crkvi. Sve je završilopjevanjem pohvale Svetoj Krvi, Litanijama, Veèernjom iblagoslovom te na kraju misom zahvalnicom. Središnje misno slavlje izravno su prenosili Hrvatskaradiotelevizija, Hrvatski katolièki radio i Radio Ludbreg.

Biskup Šaško: U bl. Stepincu i sv. Ivanu Pavlu II.susreæemo ljepotu srca, ljubav i èistoæu nakana, istinukoja radujeUz 20. obljetnicu pohoda sv. Ivana Pavla II. bistrièkomsvetištu i Stepinèeve beatifikacije zagrebaèki pomoæni biskupIvan Šaško predvodio je 2. rujna zahvalno euharistijskoslavlje i otvorio izložbu „Papa putnik – bistrièkihodoèasnik".Marija Bistrica, 2.9.2018. (IKA) - Zagrebaèki pomoænibiskup Ivan Šaško predvodio je u nedjelju 2. rujna u baziliciMajke Božje Bistrièke euharistijsko slavlje po završetkukojeg je u Dvorani Božanskog milosrða otvorio izložbu„Papa putnik – bistrièki hodoèasnik", a povodom 20.obljetnice pohoda sv. Ivana Pavla II., pape, bistrièkomSvetištu. Uz biskupa Šaška koncelebrirali su prvi tajnikApostolske nuncijature u Hrvatskoj mons. Janusz StanislawBlachowiak, postulator kauze za proglašenje svetimblaženog Alojzija Stepinca mons. dr. Juraj Batelja,dugogodišnji rektor bistrièkog Svetišta mons. Lovro Cindori,sadašnji rektor preè. mr. Domagoj Matoševiæ te drugisveæenici ukljuèeni u pripremu pohoda svetog Ivana PavlaII. bistrièkom svetištu prije dvadeset godina kada jeblaženim proglašen zagrebaèki nadbiskup kardinal AlojzijeStepinac.Nakon pozdravnog govora rektora Matoševiæa, biskup Šaškoje uvodeæi u euharistijsko slavlje rekao: „Braæo i sestrevjerujem da vam je sada u mislima i osjeæajima onaj danprije dvadeset godina. Bilo bi lijepo da možemo svi iznijetiono što osjeæamo pri spomenu na taj predivan dan, predivnoslavlje. No, jedino Gospodin može uæi u naša srca u našasjeæanja u naše živote. Isto tako, ima i onih koji još nisu biliroðeni prije dvadeset godina i lijepo je zato da Crkva izriznice svoga spomena iznosi ono što daje utjehu, što dajesnagu, što je važno za život obitelji i Crkve. No, kršæanskispomen nije samo iznošenje sjeæanja. Mi ponajprije molimoGospodina da se On spomene svojih velièanstvenih djela, dase spomene naših potreba, onoga što je Njegov plan s našimživotima. Taj spomen veèeras slavimo u zahvalnosti Bogu zaono što je ostvario po našim životima.Vjerujem da svatko od nas pamti gdje je bio u trenutkususreta sa svetim Ivanom Pavlom II., ali jednako tako dapamti gdje je u životu smješten bl. Alojzije Stepinac. Zato,ovdje nisu samo naša sjeæanja. Spomen je puno duži –stoljeæa i tisuæljeæa u kojem živi Crkva u Hrvata, u kojemGospodin djeluje i pokazuje nam istu onu snagu od koje jeCrkva živjela, preživjela i nastavila nositi Radosnu Vijestotvarajuæi put hodoèašæa prema vjeènosti."

U homiliji, tumaèeæi navještenu Božju rijeè u misnimèitanjima, u kojima su posebno istaknute rijeèi „srce" i„èistoæa", biskup Šaško istaknuo je da biti slobodan znaèipoglavito biti osloboðen, slobodan od zla i grijeha. Akonismo slobodni od zla, uæi æemo u kompromis s njime, atakvim postupanjem i u konfuziju, u zbrku, nemir i tjeskobu.Zato Isus braneæi apostole protiv optužaba koje su muupuæene glede njihova ponašanja, jer su blagovali neopranihruku, ukazuje na poštovanje religijskih odredaba kakvo jeprimjereno slobodnim ljudima, a slobodni ljudi poštujupropise, obrede i pobožnosti kojima se izražava vjera, notako da oni ne postanu svrhom samima sebi. „Ako su propisi pomoæ da se živi zajedništvo s Bogom iljubav prema èovjeku, tada imaju smisla, ali mogu postatiozbiljnom zaprekom i zarobiti èovjeka. Sveti Pavao èestospominje da je Krist èovjeka došao osloboditi – i od takvezarobljenosti. Propisi iz kojih je izbaèen èovjek, zakoni ukojima nema srca, ne odražavaju Boga i postaju protivniBogu i èovjeku. I najèistije ruke i oprano tijelo mogu bitivoðeni srcem koje je daleko od Gospodina; i naizglednajpobožnije rijeèi i obredi znaèe malo, ako se ne raðaju izsrca i ako u sebi ne nose istinu. Naši izražaji pobožnosti ukojima sudjelujemo posebno u svetištima: upaliti svijeæu,izgovarati molitve, hodati u procesiji, nositi sa sobommedaljice i slièice…, izvrsni su oblici pobožnosti, ali samoako je sve to voðeno obraæenjem srca i praæeno vjerom ièežnjom za novim životom."Osvræuæi se na pohod sv. Ivana Pavla II. Mariji Bistrici, kojije bio pod geslom: Bit æete mi svjedoci, biskup je istaknuo:„Dvije rijeèi koje sam spomenuo: srce i èistoæa, spajaju se udanašnjemu prigodnom spomenu u nebeskoj Majci Mariji, ublaženome Alojziju i svetome Ivanu Pavlu. Svatko tko jeblizak Bogu, koji se njemu predaje, dopušta da mu BožjiDuh proèisti srce, da živi slobodu i radost. Svaki iskrenihodoèasnik Majci Božjoj Bistrièkoj ide tragom srca i èistoæekoje prepoznaje u Mariji. Ona u slobodi odgovara Bogu; onaèistoæom srca gleda buduænost s pouzdanjem; ona uponiznosti trpi i raduje se snagom Božje milosti. AkoIsusovu rijeè o èistoæi i o srcu prenesemo u život blaženogaAlojzija, susret æemo zadivljujuæu èistoæu savjesti kojapoštuje Božji zakon i primjeæuje gdje su ljudski zakoniotklonjeni od Boga. Na tragu rijeèi apostola Jakova on jevršitelj, a ne samo slušatelj Božje rijeèi. Blaženi Alojzijevapi i svjedoèi: U tebe se Gospodine uzdam - non confundarin aeternum! O da se ne postidim nikada! Da ne budemzbunjen, 'konfuzan'; da se ne pomiješa Božji plan i ljudskasamovolja; da ne prevlada sebiènost nad Božjim darom. Usvetome Ivanu Pavlu susreæemo jednako tako ljepotu srca,ljubav i èistoæu nakana; istinu koja raduje. Osjetili smokoliko mu je stalo do nas, kao Crkve i naroda, jer je slijedioèistoæu srca. Dok su drugi odvagivali što je prikladno ilineprikladno, što je politièki korektno i što nameæu zemaljskeokolnosti, mi smo kod njega osjetili da èuje naše vapaje,titraje naše duše, da osjeæa bilo vjernièkoga puka, da slijediosjeæaj vjernika (sensus fidelium) i sigurnost svetostiblaženoga Alojzija od koje živi naša Crkva osobito umuèenicima komunistièkoga sustava koji i dalje svojimposljedicama truje slobodu i radost naše domovine. Oèito jeda blaženi Alojzije treba do kraja svladati sjeme te laži irazorne snage. Zato i dalje imajmo strpljenja, jer put premanjegovu proglašenju svetim oèito je zadnji korak proèišæenjaistinom u pitanjima koja se nameæu kao optereæenje našojdomovini. Ponizno – mada ponekad i u èuðenju i urazoèaranju, u ranjenosti i nerazumijevanju – u molitviprihvatimo èinjenicu da je to djelo Božje i više od našihnastojanja. Samo se u èistoæi srca vidi Gospodin i njegovasvetost u svetosti ljudi."

Domovinske vijestiika

135. rujna 2018. broj 36/2018

Na kraju homilije biskup Šaško osvrnuo se na licitarsko srce,rekavši da u njemu vidi poveznicu današnje Radosne vijesti,bistrièkoga svetišta i hrvatske kulture. Naime, prije odlaskaiz bistrièkog svetišta, Papa je ušao u ovu baziliku, kleknuo ipomolio se. Na stolu sa spomen knjigom nalazilo se ilicitarsko srce: „Naviknuli smo se na njegov izgled i ime. Aimena, ona neobièna, uvijek me privuku s novim pitanjima.Rijeè 'licitar' u hrvatskome smo stvorili od njemaèke rijeèi'Lebzelter', kako osobito u bavarskim i ponegdje uaustrijskim krajevima zovu medenjake. Ta je rijeèsastavljena od rijeèi Lebe, odnosno Laib što znaèi pogaèa(od lat. libum) ili jednostavno kruh. Blizu joj je rijeè saznaèenjem tijela i života. Uz tu je rijeè dodana druga rijeè:zelten ili Zelt, što znaèi 'šator'. Ta pogaèa, tijesto, razvuèeno,razapeto poput šatora, može dobiti razne oblike, ali jenajljepši oblik srce, a u njemu odraz u zrcalu onoga koji gaprima. Bog se utjelovio snagom Duha Svetoga, po MarijiDjevici; razapeo Šator, ušatorio se, boravio meðu nama;prošao kroz muku i smrt da bi nam proèistio srce i darovaonovi život po kruhu i vinu, u Tijelu i Krvi svoga Sina, dabismo i mi živjeli kao Crkva, kao Kristovo Tijelo, kao srce ukojemu se odražava svaka muka, svaka èežnja èovjeka i ukojemu se vidi istina. U spomenu na predivno slavlje odprije dvadeset godina idemo tragom srca i njega ponovnonaðimo u jednostavnosti i poniznosti."Po završetku mise, biskup Šaško je u Dvorani Božjegamilosrða otvorio izložbu „Papa putnik – bistrièkihodoèasnik" koju su u sklopu obilježavanja 20. obljetnicedrugog pohoda pape sv. Ivana Pavla II. Hrvatskoj,bistrièkom svetištu i proglašenja blaženim kardinala AlojzijaStepinca, pripremili Hrvatsko nacionalno svetište MajkeBožje Bistrièke i ogranak Matice hrvatske, Marija Bistrica.Oslonac izložbe su brojne fotografije vezane uz posjetSvetog Oca i tada korišteni predmeti, poput misnice koju jePapa nosio na misnom slavlju, sveèane stolice na kojoj jesjedio te klecala na kojem je molio u bazilici Majke BožjeBistrièke. Izloženi predmeti i fotografije popraæeni suinformativnim panoima s podacima o poveznicima Hrvata ipapinstva kroz povijest, o Mariji Bistrici uoèi, tijekom inakon posjeta Pape, samom sv. Ivanu Pavlu II. i bl. AlojzijuStepincu te prateæim katalogom izložbe. Organizatori istièukako je izložba ostvarena uz podršku brojnih vjernika koji susvjedoèili beatifikaciji te spremno ustupili svoje fotografije.Tako su se na jednom mjestu našli razlièiti materijali,simbolièni svjedoci toga važnog dijela kulturne i vjerskebaštine Marije Bistrice, Krapinsko-zagorske županije iRepublike Hrvatske.Sam program otvaranja uvelièali su pjesmom Klape„Bistrica" i „Barun", Pjevaèki zbor „Wisla" Poljske kulturneudruge „Mikolaj Kopernik" iz Zagreba te mladi recitatori:Eva Kruhak, Nika Kramar, Ivan Habazin i Dorijan Èvek.Recitatore je pripremila prof. Anita Klemar, obradivšiknjiževnu baštinu Karola Wojtyle. O izložbi govorio jepredsjednik ogranka Matice hrvatske u Mariji Bistrici dr.Vedran Klaužer, uime središnjice Matice hrvatske obratio seknjiževni tajnik Matice Božidar Petraè, a svoje je dojmoveprenio i kanonik Prvostolnog kaptola zagrebaèkog inekadašnji rektor Svetišta i bistrièki župnik mons. LovroCindori. Izložba ostaje otvorena do 31. listopada. Vikendomæe se moæi pogledati kroz cijeli dan, a radnim danom podogovoru. Drugi dio obilježavanja 20. obljetnice Papina pohodaprireðuje se na sam spomen-dan, 3. listopada. Tada æe usvetište hodoèastiti biskupi i sveæenici Zagrebaèkemetropolije na èelu s kardinalom Josipom Bozaniæem, a upopodnevnim satima u Dvorani Božjega milosrða BranimirBiliæ bit æe moderator tribine „Ivan Pavao II. - Marija

Bistrica-Stepinac, aktualne poruke 20 godina poslije". Gostisu prof. dr. Emilio Marin, prorektor na Hrvatskomkatolièkom sveuèilištu u Zagrebu, i prof. dr. Tonèi Matuliæ sKatolièkog bogoslovnog fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu.Poèetak tribine je u 19 sati, objavio je Tiskovni uredZagrebaèke nadbiskupije.

Nadbiskup Hraniæ: „Kršæanin mora dopustiti da iznjegova srca ne izlaze osveta i mržnja nego ljubav imilosrðe!"Spomen-slavlje o 27. obljetnici stradanja mještana Berka užupnoj crkvi Muèeništva sv. Ivana Krstitelja predvodio je 2.rujna ðakovaèko-osjeèki nadbiskup Ðuro Hraniæ.Berak, 2.9.2018. (IKA/TU) - Stanovnici Berka prisjetili suse 2. rujna tragedije Domovinskog rata kada su prije 27godina morali napustiti svoje domove i otiæi u progonstvo.Na spomen 54 ubijena stanovnika Berka, od kojih se jošdesetero smatra nestalima, u organizaciji Mjesnog odboraBerak i Opæine Tompojevci uprilièeno je polaganje vijenacai paljenje svijeæa kod spomen obilježja u centru Berka.Svijeæe su zapalili i vijence položile obitelji ubijenih, udrugeproizišle iz Domovinskog rata, udruga Hrvatska majka,braniteljske udruge, vijeænici Županije i obližnjih opæina, amolitvu je predvodio ðakovaèko-osjeèki nadbiskup ÐuroHraniæ. Program obilježavanja vodila je Milka Vida izVinkovaca te podsjetila kako je u Berak je 2. rujna 1991.godine ušla neprijateljska srpska vojska. Mnoštvo Hrvatazavršilo je u zarobljeništvu. Oko 120 zarobljenih mještanaBerka, najviše njih starijih od šezdeset godina, bilo jezatvoreno najprije u zgradu Zadruge, a zatim u kuæu ipodrum gdje su do prosinca 1991. godine bili maltretirani,zlostavljani, silovani, prebijani, a mnogi ubijeni imasakrirani. Za to vrijeme trajalo je pljaèkanje njihovih kuæai blaga.Nakon molitve, mnoštvo prisutnih uputilo se u župnu crkvuMuèeništva sv. Ivana Krstitelja gdje je za sve ubijene inestale služena misa koju je predvodio nadbiskup Hraniæ. Upropovijedi nadbiskup je istaknuo da nas ubijeni i nestalipozivaju – izdiæi se iznad svih meðusobnih razlika i uèinitisve kako bi ova mjesta i cijela Hrvatska zaživjela u punomsjaju. Kršæanin katolik u ovom mjestu mora biti onaj kojineæe na silu i mržnju odgovarati silom i osvetom negomolitvom i ljubavlju, rekao je i, nadovezujuæi se na Isusoverijeèi da iz srca èovjeèjega izlaze sva zla i oneèišæuju ga,istaknuo da su ta zla iz zlih ljudi i njihova srca uèinilazvjerstva za koja do dan danas nitko nije sudski odgovarao.Naglasio je: „Kršæanin mora dopustiti da iz njegova srca neizlaze osveta i mržnja nego ljubav i milosrðe!" Pohvalivšisuradnju katolika i grkokatolika, nadbiskup je naglasio damoramo biti oni koji æe svima ponuditi ruku suradnje ipomirenja. Pohvalio je pjevaèe i tamburaše koji su svojimsviranjem i pjevanjem uvelièali misno slavlje te zahvaliožupanu Boži Galiæu, saborskom zastupniku TomislavuPaneniæu i opæinskom naèelniku Zdravku Zvonariæu naprisutnosti na tom spomenu za ubijene i nestale. Sve jepotaknuo da ove spomene obilježavaju kako bi oni imaliodjeka u materijalnom i moralnom napretku Slavonije,Srijema i cijele Hrvatske. Nadbiskup je pohvalio i projektsnimanja dokumentarnog filma o stradanju Berka i cijeleopæine Tompojevci te potaknuo sve obitelji stradalih da buduotvorene za suradnju s redateljem Brankom Ištvanèiæem iproducentom Antunom Ivankoviæem. Nakon mise druženjeje nastavljeno u Dom kulture u centru Berka.

Domovinske vijesti ika

14 5. rujna 2018. broj 36/2018

Proslavljena 120. obljetnica djelovanja milosrdnihsestara sv. Križa u Slavonskom BroduZahvalnom misom i prigodnim veèernjim programom u župii svetištu Gospe Brze Pomoæi 2. rujna proslavljena je 120.obljetnica života i djelovanja milosrdnih sestara sv. Križa uSlavonskom Brodu.Slavonski Brod, 2.9.2018. (IKA/TU) - Zahvalnom misom iprigodnim veèernjim programom u župi i svetištu GospeBrze Pomoæi u nedjelju 2. rujna proslavljena je 120.obljetnica života i djelovanja milosrdnih sestara sv. Križa uSlavonskom Brodu. Èetrdesetak sestara sa svojimpripravnicama s vjernicima koji su rado došli zahvaliti Boguza dar služenja sestara, oblikovale su molitvu krunice uzpjevanje i razmatranje prigodnoga biblijsko-meditativnogateksta, a potom je prof. s. Estera Radièeviæ u kraæim crtamapredstavila 120-ogodišnje djelovanje sestara u tom gradu iokolici.Sestre su u Slavonski Brod došle u sijeènju 1898. na pozivtadašnje gradske uprave s molbom da preuzmu njegubolesnika u brodskoj bolnici, koja je te godine otvorena.Istaknula je dobrohotnost i podršku brodskog stanovništva,koje je sestre prihvatilo i podržalo u njihovu djelovanju nakaritativnom planu, koje je najprije zapoèelo u spomenutojbrodskoj bolnici, a zatim na odgojnom i socijalnom planu,koji su ubrzo uslijedili. Posebno je bilo plodno djelovanje ubrodskom „Marijinu domu". Napomenula je takoðer da susestre ubrzo proširile svoju djelatnost i u Bosanskom Brodugdje su uspješno djelovale u školama sve do II. svjetskogarata kada im je svako djelovanje - nadasve karitativno iodgojno - bilo zabranjeno i morale su te institucije napustiti.Tada su tražile nove oblike apostolata te prihvatile službe ufranjevaèkom samostanu i pojedinim župama grada iokolice, povremeno i nekih ustanova, a neke od njih i danasobnašaju.Sveèanu misu predvodio je župnik i dekanSlavonskobrodskoga dekanata preè. Ivan Leniæ ukoncelebraciji brodskih župnika i redovnika kod kojih susestre djelovale ili još uvijek djeluju: gvardijana brodskogaFranjevaèkoga samostana fra Klaudija Milohanoviæa,župnika župe Bezgrešnoga Srca Marijina Andrije Djakoviæa,župnika župe sv. Dominika Savija Josipa Matanoviæa,negdašnjega župnika župe sv. Leopolda Mandiæa,umirovljenoga sveæenika mons. Stjepana Belobrajdiæa,župnika župe Svete obitelji Davida Sluganoviæa te tajnikaNadbiskupskoga ordinarijata u Ðakovu i domaæega sina vlè.Domagoja Lackoviæa.Na poèetku mise župnik je pozdravio sve prisutne, naposesestre sv. Križa pristigle iz Ðakova predvoðeneprovincijalnom poglavaricom s. Amalijom Kupèeriæ, kojauskoro završava svoju službu, i s. Valerijom Široki, koja æeju preuzeti. Napose je izrazio dobrodošlicu sestrama koje sunekada bile ili su sada u Slavonskom Brodu. Pozdravio jetakoðer sestre drugih redovnièkih zajednica. Sestre sv. Križaanimirale su misu èitanjem, a zbor sestara i kandidatica podravnanjem s. Svjetlane Paljuševiæ pjevanjem. U homiliji nadahnutoj biblijskim èitanjima, predsjedateljeuharistijskoga slavlja istaknuo je važnost otvorenosti voljiBožjoj u vjernièkom životu i služenju osobito važnostdjelovanja pokrenutog iz nutrine, koje zasigurno donosiprave plodove i potièe na nasljedovanje. Govoreæi zatim osestrama sv. Križa podsjetio je da su one bile prvemedicinske sestre i njegovateljice bolesnika u tom gradu,prve odgojiteljice djece predškolske dobi te prve socijalnedjelatnice radeæi sa siromašnima i napuštenima u ubožnici.Sve to djelovanje bilo je prožeto ljubavlju prema Bogu ièovjeku, i bez ikakvog osobnog interesa. Zato i danas možebiti poziv i poticaj.

Nakon mise sestre sv. Križa, uz tehnièku pomoæ domaæegažupnoga vikara Gabrijela Prekratiæa, koji je cijelo vrijemebio na raspolaganju za sakrament pomirenja vjernicima,prikazale su film o životu i djelovanju Hrvatske provincijekroz 150 godina, sa sjedištem u Ðakovu, kamo su došle napoziv biskupa Strossmayera godine 1868. Potom se nazoènima obratila provincijalna poglavarica s. M.Amalija Kupèeriæ rijeèima pozdrava i zahvale. Pozdravila jenazoène sveæenike i predstavnike ustanova u kojima sunekoæ djelovale ili s kojima sestre suraðuju: ravnateljabrodske bolnice dr. Josipa Samardžiæa, ravnateljicu Djeèjihvrtiæa Slavonskog Broda Zoranu Butorac i ravnatelja MuzejaBrodskoga Posavlja prof. Hrvoja Špicera. Svima je zahvalilaza lijepu suradnju sa sestrama i podršku njihovu djelovanju.Na poseban naèin zahvalila je župniku i dekanu preè.Leniæu, dugogodišnjem suradniku, koji je inicirao iorganizirao to zahvalno slavlje uime Slavonskobrodskogadekanata.Slavlje zajedništva okrunjeno je nakon mise zajednièkimdruženjem sestara i gostiju oko stola u prostorijama župnogapastoralnoga centra.

S radom poèela prva katolièka osnovna škola uZadarskoj nadbiskupijiBlagoslivljajuæi uèenike, roditelje i djelatnike katolièke OŠ„Ivo Mašina" u zgradi zadarskoga Nadbiskupskogsjemeništa Zmajeviæ u Zadru, nadbiskup Želimir Puljiæ taj jesusret nazvao „povijesnim trenutkom u avanturi poèetkarada katolièke škole".Zadar, 3.9.2018. (IKA) - Prvoga dana nove školske godine,u ponedjeljak 3. rujna, s radom je poèela novoosnovana prvakatolièka osnovna škola u Zadarskoj nadbiskupiji - OŠ „IvoMašina" u Zadru, koju je upisalo devetero uèenika prvograzreda. Pristigle uèenike u pratnji roditelja i djelatnike školepredvoðene v.d. ravnateljem don Rolandom Jeliæem, unjihovoj uèionici koja se nalazi u zgradi zadarskogaNadbiskupskog sjemeništa Zmajeviæ, blagoslovio je iprigodnu rijeè uputio zadarski nadbiskup Želimir Puljiæ. Nazivajuæi taj susret „povijesnim trenutkom u avanturipoèetka rada katolièke škole", nadbiskup je poželio Božjiblagoslov novom poèetku, uspjeh u radu, dobrodošlicu te jezahvalio roditeljima na ukazanom povjerenju da u tojustanovi školuju djecu. Opisao je kontekst u kojem æe djecauèiti, rasti i sazrijevati. Mons. Puljiæ rekao je da se prvirazred škole nalazi u zgradi sjemeništa koje nosi ime velikogzadarskog nadbiskupa Vicka Zmajeviæa koji je osnovao tosjemenište, a još prije tri stoljeæa osobito se zalagao zaunaprijeðenje hrvatskog jezika. Naziv škole nosi ime IveMašine, velikog sina rodom iz Preka, najboljeg uèenikatadašnje gimnazije u Zadru koji je 1961. g. muèenièki umrou 33. godini života u kaznionici u Staroj Gradiški. „Volio ješkolu, studij, svoje mjesto, nadbiskupiju, hrvatski narod te ježrtva i muèenik toga svoga uvjerenja. Dao sam njegovo imeškoli jer nas je zadužio svojim životom i radom. Nalazimo seu susjedstvu klasiène gimanzije koja je posveæena velikomèovjeku našeg vremena, najveæem papi posljednjih stoljeæa,sv. Ivanu Pavlu II. Kad završite osnovnu školu, preselite setamo", rekao je nadbiskup Puljiæ prvašiæima. Potaknuvši ihna poštovanje roditelja i uèitelja, nadbiskup je svakoguèenika i njihove roditelje osobno pozdravio, razmijenivširadost i ohrabrenje u susretu. Uèenike je pozdravila i njihova uèiteljica Doris Erceg. „Netrebate se nièega bojati, jako lijepo æemo se družiti i punotoga nauèiti. Radujemo se buduænosti s djeèicom. Želim vamdobrodošlicu, da nam bude uspješna školska godina", reklaje Erceg uèenicima, istaknuvši izgradnju uspješne suradnje s

Domovinske vijestiika

155. rujna 2018. broj 36/2018

roditeljima koji upravi škole puno vjeruju i to æe povjerenjeopravdati. Istaknula je osobni rad s djecom, zajedništvo itoplu atmosferu u uèionici i odnosu i s uèiteljicom engleskogjezika, vjerouèiteljicom i uèiteljicom u produženom boravku.Djeca æe se dovoditi u školu od 7 sati i u školi ostaju do 17sati. Nastava se održava od 8 do 11.30 sati. U produženomboravku djeca æe biti opskrbljena obrocima (doruèak, ruèak,užina) a knjige æe ostavljati u školi. S uèiteljicom uproduženom boravku u školi æe rješavati domaæe zadaæe.„Želimo da vrijeme izvan škole kuæi, djeca provode sroditeljima. Bitan je susret, razgovor, druženje djece iroditelja. Želimo da sate nakon posla roditelja, djeca s njimaprovedu u igri, zajedništvu i razgovoru", rekao je ravnateljJeliæ, istaknuvši da je prvi dan u katolièkoj osnovnoj školipovijesni trenutak za Zadar, Zadarsku županiju i Zadarskunadbiskupiju. „Nakon dugo godina promišljanja i želje,ostvarila se težnja da Zadar dobije prvu katolièku osnovnuškolu. Hvala nadbiskupu Puljiæu na interesu, upornosti isvemu uèinjenome da djeca mogu zapoèeti novu avanturu usvom životu. Sretan sam jer nas je Božja providnost vodila idovela do trenutka da možemo poèeti pisanu novu povijest uZadru, Zadarskoj županiji i Zadarskoj Crkvi, da se možemopodièiti katolièkom školom koja je doprinos odgoju iobrazovanju u Zadarskoj nadbiskupiji", rekao je ravnateljJeliæ. Zahvalio je roditeljima na povjerenju što su im povjerilidjecu na pouku i odgoj. „Uèinit æemo sve što je u našoj moæida djeca izrastu u kvalitetne i dobre ljude, kršæane, vjernike.Neka Bog vodi naš život i našu školu. Bog nas je pogledao ipodržat æe nas u nastojanjima da zajedno izgraðujemo bolji ikvalitetniji svijet, u kojem želimo pripremiti djecu za bolju ikvalitetniju buduænost", poruèio je don Roland, izražavajuæiuvjerenje da æe im se s vremenom pridružiti još djece upohaðanju škole. „Vjerujem da æe iz onoga što vi budetegovorili, èime vi budete predstavljali našu školu, da æetetime privlaèiti i drugu djecu da doðu i osjete kako je namaovdje lijepo zajedno biti. Opravdat æemo vaše povjerenje idati vašoj djeci što oèekujete od nas. Broj od devetero djeceje prednost jer æe se djeci u radu pristupiti individualno",rekao je don Roland roditeljima, istaknuvši da je od poèetkaotvoren da roditelj koji poželi naknadno upisati dijete u tuškolu to može uèiniti, ne èekajuæi polugodište, ako osjeti daim ta škola odgovara.Katolièka škola „Ivo Mašina" nudi i materijalnu pogodnost uodnosu na druge škole. U njoj produženi boravak roditeljemjeseèno košta 400 kn, a u drugim školama iznos zaproduženi boravak je 700 kn. „Jedan donator želi ostatianoniman, a on æe svaki mjesec svako dijete u školifinancirati sa 100 kn za produženi boravak. Ima dobrih ljudikoji nam pomažu, to je Božja providnost za nas", rekao jeravnatelj Jeliæ.Nakon zajednièkog susreta i prigodnih obraæanja u uèionici,djeca su ostala u uèionici s dvije uèiteljice, a ravnatelj Jeliæ,roditelji i nadbiskup Puljiæ u salonu sjemeništa nazajednièkom susretu uz agape, razmijenili su dodatnedojmove o pohaðanju škole i izrazili radost zbog togdogaðaja.

.

Redovnici iz Camaldolija posjetili Vrsar, Gradinu i PoreèRedovnici iz samostana u Camaldoliju i Društvo prijateljaCamaldolija posjetili su prvih dana rujna samostan SvetogMihovila nad Limom, župu Vrsar i Gradinu te biskupijskiordinarijat u Poreèu. U župama primio ih je župnik LinoZohil, a uime Biskupije poreèki i pulski ordinarij DraženKutleša. Kamaldoljani su obišli relevantne lokalitetepovezane sa svetim Romualdom i Ravennom.Vrsar/Gradina/Poreè, 3.9.2018. (IKA) - Prvih dana rujnaVrsar je posjetila skupina od dvadesetak osoba meðu kojimasu bili o. Roberto Fornaciari, vice-priror samostana uCamaldoliju, i Društvo prijatelja Camaldolija iz Ravennemeðu kojima su bili brojni povjesnièari, umjetnici, arhitekti,arheolozi i konzervatori. Kako su u veljaèi samostan uCamaldoliju i tamošnji Eremo na više od 1000 metaranadmorske visine pohodili vlè. Lino Zohil, župnik Vrsara iGradine, te dr. Ivan Milotiæ, taj je dogaðaj bio poticaj zaovogodišnji dolazak kamaldoljana u biskupiju i prilika zajaèanje suradnje te produbljivanje veza sa samostanom uCamaldoliju, posebno glede istraživanja samostana sv.Mihovila nad Limom i lika te djela sv. Romualda.Posebno mjesto u životu kamaldoljana zauzima sv.Romuald, koji je osnovao taj ogranak Benediktinskoga reda ipropisao mu pravila, ali je takoðer u XI. stoljeæu pustinjaèkiživio u našim krajevima gdje je osnovao samostan SvetiMihovil nad Limom. Takoðer, upravo iz vremenaRomualdova života u svetom Mihovilu potjeèu neki odnajvažnijih trenutaka njegova života i duhovnosti koju idanas njeguju redovnici kamaldoljani. Stoga Sveti Mihovilnad Limom predstavlja mjesto od posebne važnosti isimbolike za sve nas i duboku poveznicu meðu našimzajednicama. Kamaldoljani su rado i s velikim interesomposjetili samostanski kompleks kroz koji ih je vodio dr. IvanMilotiæ, pokazavši im i objasnivši smještaj, povijesttamošnjega redovništva, imanje, zgrade, freske, ali i poèetakobnove i tijek radova na oèuvanju ovoga kompleksa. O.Roberto tom je prilikom u crkvi Sv. Mihovila održaopredavanje o životu i djelu sv. Romualda, nakon èega surazmijenjena vrijedna iskustva i saznanja te znanstveniinteresi za to mjesto. Posebno simbolièan trenutak bio jeosvrt o. Roberta na još uvijek jasno vidljive tragovekamaldoljanske kulture i umjetnosti u samostanskojarhitekturi i dekoracijama zbog èega su se svi zajednofotografirali ispred grla šterne na kojoj je prepoznatljiv znakkamaldoljanskih redovnika. Tome dogaðaju prisustvovali sui profesor Livio Prodan i fotograf Gianfanco Abrami.Kako je u svojoj cjelini povijesna poreèka partikularnaCrkva kraj u kojemu je boravio sv. Romuald, ali i zbogdubokih i oèiglednih povijesnih poveznica nje i Ravenne,kamaldoljani su s velikim zanimanjem obišli kompleksEufrazijeve bazilike kroz koji ih je vodio Gaetano Benèiæ,kustos Zavièajnog muzeja Poreštine. Episkopij, mozaici iarhitektura potaknuli su dijalog i brojna promišljanja opovijesnim vezama, analogijama, sliènostima i razlikamaPoreèa i Ravenne.U zgradi Biskupije zatim je uprilièen susret s poreèkim ipulskim biskupom Draženom Kutlešom. Susretu su nazoèilio. Roberto iz Camaldolija, vlè. Zohil, èlanovi Društvaprijatelja Camaldolija, prof. Prodan i dr. Milotiæ. U uvodnomobraæanju biskup je srdaèno pozdravio kamaldoljane,zahvalio im na dolasku u Istru i daru relikvija sv. Romualdakoje su u veljaèi zaslugom o. Roberta i priora samostana izCamaldolija u Istru donijeli vlè. Zohil i dr. Milotiæ.Razgovaralo se o samostanu Sv. Mihovil nad Limom,njegovoj važnosti, sakralnoj dimenziji samostana i dvijutamošnjih crkava, obnovi vjerskih tradicija, perspektivama ibuduæoj suradnji prilikom èega je i od strane biskupa

Domovinske vijesti ika

16 5. rujna 2018. broj 36/2018

Kutleše i o. Roberta izražena dobra volja da se takviplodonosni susreti nastave.U nedjelju 2. rujna o. Roberto koncelebrirao je misno slavljes vlè. Zohilom u vrsarskoj župnoj crkvi Sv. Martina te jepropovijedao, a zatim kazivao vjernicima na misi o životu iduhovnosti sv. Romualda povezujuæi to s nedjeljnimèitanjima. Uslijedilo je uobièajeno druženje kamaldoljana svjernicima vrsarske župe u župnoj dvorani nakon èega je vlè.Zohil poveo sve u dugo išèekivani obilazakranosrednjovjekovne crkve Gospe od Mora koja se nalazi uvrsarskom pristaništu. Brigom Natalije Vugrinec, direktoriceTZ-a Vrsar, kamaldoljanima su podijeljeni promidžbenimaterijali TZ-a o Vrsaru i njegovoj okolici. Posjet Vrsaruokonèan je druženjem i ruèkom zahvaljujuæi brizi biskupije.Kada su u veljaèi vlè. Zohil i dr. Milotiæ boravili uCamaldoliju, na svjetlo dana izišla su mnogobrojna novasaznanja o Svetom Mihovilu nad Limom, njegovu imanju,redovnicima, kulturi i umjetnosti, ali napose o redovnièkimpravilima, duhovnosti, naèinu života te konceptu zajednicekoji umnogome (skoro u svemu) odudaraju od uobièajenihpredodžaba u Istri o tim samostanu i redovnicima. Tomprilikom vlè. Zohil i dr. Milotiæ stekli su potpun uvid uredovnièku zajednicu, donijeli su u Istru relikvije sv.Romualda te su pronašli bogato arhivsko gradivo o povijestiimanja Sveti Mihovil i samostanskog kompleksa odRomualdovih vremena do XVIII. stoljeæa. Upravo arhivskogradivo upuæuje na potrebu novih naèina promišljanja,obrade, studija i cjelovite rekonceptualizacije ustaljenihshvaæanja o Svetom Mihovilu nad Limom te potrebu da seprilikom svakog istraživanja ili radova najprije shvatiparadigma prema kojoj je on osnovan i funkcionirao. U tojnakani dobivena je velika podrška oca Roberta ikamaldoljana, Poreèke i Pulske biskupije, TZ-a Vrsar, ali ivrsarske zajednice.

Deseta generacija uèenika Katolièke osnovne škole uPožegiPožeški biskup Antun Škvorèeviæ istaknuo je da katolièkaškola nije privatna jer nije osnovana radi profita, a nije nizatvoreni geto, nego otvorena ustanova koja na prvo mjestostavlja odgoj mladog èovjeka prema Isusovu modelu.Požega, 3.9.2018. (IKA) - Katolièka osnovna škola u Požegizapoèela je 3. rujna s novom nastavnom godinom. U školu jeušlo 319 uèenika, a u klupe je prvi put sjelo i 37 ðaka prvakadesete generacije te katolièke škole. Na ulazu u školuprvašiæe su doèekali njihovi prijatelji iz drugog razreda,uèiteljice Zrinka Bešliæ i Monika Kir Petrièeviæ te noviravnatelj Katolièke osnovne škole Frano Barišiæ. Svi su ihredom pozdravljali i sa širokim osmjehom upuæivali uprostoriju školske blagovaonice gdje je za njih i njihoveroditelje uprilièen prigodni program.Poèetak programa uvelièao je zbor Katolièke osnovne školepjesmom „Pjevat æu gospodu svom" pod dirigentskompalicom profesorice Ljube Šoliæ. Nakon toga je uèenike iroditelje pozdravio ravnatelj Barišiæ i zaželio imdobrodošlicu. Rekao je kako je i on svojevrsni prvašiæ jermu je to prvi dan na novoj dužnosti. Zahvalio je roditeljimana ukazanom povjerenju, rekavši im kako je uvjeren da sudobro odluèili jer je dijete u Katolièkoj školi uèenik imenomi prezimenom, a ne samo broj. Izrièuæi nadu i želju zauspješnom suradnjom uèenika, roditelja i Škole nazadovoljstvo svih, rijeè je predao osnivaèu škole biskupuAntunu Škvorèeviæu.Biskup je djeci rekao da im upravo poèinje jedno novorazdoblje života na koje je zazvao Božji blagoslov. U šali jenapomenuo kako mu se èini da su jutrošnje munje i gromovi

svojevrsni pozdrav Neba ðacima prvacima. Potom je uputiorijeè prisutnim roditeljima, predstavivši novog ravnatelja.Naglasio je da je Katolièka škola posebna po odgojno-obrazovnom projektu utemeljenom na evanðeoskompoimanju èovjeka. Rekao je da katolièka škola nije privatnajer nije osnovana radi profita, a nije ni nekakvi zatvorenigeto, nego otvorena ustanova koja na prvo mjesto stavljaodgoj mladog èovjeka prema Isusovu modelu. Katolièkaškola ima odgojno-obrazovnu zajednicu koja nastojinavedeni projekt provoditi a pritom važnu ulogu imajuroditelji koji suraðuju s djecom i uèiteljima kako bi se na tajnaèin djeci omoguæio rast u cjelovitosti njihova duhovno-tjelesnog biæa. Uslijedio je splet recitacija i pjesama, a na kraju programaprvašima i njihovim roditeljima pedagoginja DraženkaRotim predstavila je djelatnike škole i uèiteljice koje supotom poimence prozvale djecu i povele ih svaka u svojrazred gdje je susret i završio kratkim druženjem.

Spomen na ubijene nedužne civile u Èetekovcu, Èojlugu iBalincimaPrigodom 27. obljetnice ubojstva 24 nedužna civila uÈetekovcu, Èojlugu i Balincima, u ponedjeljak 3. rujnapožeški biskup Antun Škvorèeviæ pohodio je Mikleuš,nedaleko spomenutih mjesta u župi Nova Bukovica, te ucrkvi Sv. Terezije Avilske predvodio misno slavlje zapoginule, upozorivši da taj dogaðaj nije istražen sudskimputem i o njemu nije dan ljudski pravorijek.Mikleuš, 3.9.2018. (IKA) - U prigodi 27. obljetnice ubojstva24 nedužna civila u Èetekovcu, Èojlugu i Balincima, uponedjeljak 3. rujna požeški biskup Antun Škvorèeviæpohodio je Mikleuš, nedaleko spomenutih mjesta u župiNova Bukovica, te u crkvi Sv. Terezije Avilske predvodiomisno slavlje za poginule. Koncelebrirali su domaæi župnikMario Matijeviæ, župnik u Podravskoj Moslavini i arhiðakonSlavonsko-podravskog arhiðakonata Vladimir Škrinjariæ tesveæenici Slatinskoga dekanata na èelu s dekanomDraganom Hrgiæem. Pozdravljajuæi sveæenike, okupljenevjernike, meðu kojima je bila i rodbina poginulih, tenaèelnika Opæine Mikleuš, biskup je rekao kako je prije 27godina ovaj kraj bio teško ranjen ubojitom mržnjom, ali dase nisu sabrali u mikleuškoj crkvi kako bi se podsjeæali nazlo i zloèin, nego da bi se molitveno spomenuli poginulih.Potaknuo je okupljene da u srcu stvore pravo raspoloženjemolitve i ljubavi prema poginulima, koje je najbolji naèinnjihova pamæenja. U homiliji biskup je istaknuo kako je vlastiti interes isebiènost uzrok krivom prosuðivanju drugih ljudi, potièuæimržnji i stvarajuæi sukobe. Ustvrdio je kako su i prije 27godina pojedinci i skupine prosuðivali druge oko sebepomraèeni sebiènošæu u duši i da su druge ubijali zbogvlastitog interesa. Nisu imali sposobnost gledati jedni drugeBožjim, proroèkim pogledom i razumjeti tko smo mi po uhrvatskoj zemlji po njegovu naumu. Zlo je odigralo svojuigru u sluèaju nepravednog ubojstva nedužnih civila 4. rujna1991. kao i u drugim krvavim dogaðajima Domovinskograta, kazao je biskup. Mons. Škvorèeviæ razložio je kako sv. Pavao u prvomèitanju tumaèi Solunjanima kako ne želi da oni budu uneznanju s obzira na one koji su umrli. Kakvo je to znanje,upitao je biskup, uputivši da je Pavlovo znanje Isus Krist, aargument Isusovo uskrsnuæe. Pozvao je nazoène da i oni neostanu u ljudskom neznanju, nego se „vjerom uspnu doznanja Božjeg glede naše konaène sudbine". Nadodao jekako se naše ljudsko neznanje s obzirom na ubojstvonedužnih ljudi prije 27 godina oèituje i u tome što taj

Domovinske vijestiika

175. rujna 2018. broj 36/2018

dogaðaj nije istražen sudskim putem, i o njemu nije danljudski pravorijek. Sv. Pavao tumaèi kako je Bog moæniji odzla te On ima zadnju rijeè, što je posvjedoèio u Sinu svomeIsusu Kristu. Njega je ljudska mržnja i sebiènost osudila iobjesila na križ, ali ga je Bog snagom ljubavi koja pobjeðujesmrt, digao iz groba. Zato sv. Pavao tumaèi da je uskrsli IsusKrist znanje naše vjere, kojim trebamo prosuðivati svakonasilje i ubojstvo naneseno nedužnim ljudima te u njegovojljubavi jaèoj od smrti prepoznati njihovu konaènu sudbinu.Proroèki gledajuæi na dogaðaj prije 27 godina usuðujemo setvrditi da su oni koje je ubila ljudska mržnja u Božjimrukama, zagrljeni njegovom ljubavlju. Sv. Pavao tvrdi da jenaša konaèna sudbina „biti zauvijek s Gospodinom",pojasnio je mons. Škvorèeviæ. Biskup je ohrabrio vjernikeneka o poèinjenom zlu ne razmišljaju u okvirima ljudskenemoæi, nego se „znanjem vjere izdignu do onoga što je Bogza nas ostvario u Isusovoj pobjedi nad smræu", te je poželiorodbini poginulih da ne budu u srcu izgubljeni, nego utješenii ohrabreni. Na kraju misnog slavlja biskup je potaknuo nazoène daposlušaju poticaj sv. Pavla te ne tuguju za ubijenima kao onikoji nemaju nade, nego da ih pamte nadom utemeljenom uIsusu Kristu, pobjedniku nad smræu. Polazeæi od tvrdnje„Just do nothing", koju je jedna nazoèna gospoða imalaispisanu na svojoj majici, biskup je pozvao „Just dosomething" za naše poginule, tj. kroz molitvu biti povezani sBogom i sa svojim preminulima.

Caritas Požeške biskupije pomaže u nabavi školskihknjigaAkcijom „Stari papir za nove knjige" Caritas Požeškebiskupije u suradnji sa župnim caritasima tijekom kolovozapribavio je školske udžbenike za 37 uèenika slabijegimovinskog stanja s podruèja Požeške biskupije.Požega, 4.9.2018. (IKA) - Akcijom „Stari papir za noveknjige" Caritas Požeške biskupije u suradnji sa župnimcaritasima tijekom kolovoza pribavio je školske udžbenikeza 37 uèenika slabijeg imovinskog stanja s podruèja Požeškebiskupije. Na blagdan sv. Lovre, zaštitnika Požeškebiskupije i njezina Caritasa kao jedan od prinosnih darova naeuharistijskom slavlju bila je nova školska torba koja jedarovana uèenici u posebnom odjelu u požeškoj osnovnojškoli Julija Kempfa. Caritas je tijekom ljetnih mjesecinekoliko puta organizirao razmjenu korištenih školskihudžbenika na koju se odazvao veliki broj ljudi, a još jeuvijek moguæe u Caritasovu sjedištu u Požegi dobitikorištene školske udžbenike za one kojima su potrebni.Caritas Požeške biskupije zahvaljuje svim dobroèiniteljima,osobito onima koji su se tijekom cijele godine ukljuèili uspomenutu akciju te i na taj naèin pomogli siromašnoj djecipribaviti potrebne školske udžbenike i pribor za školu.Pored spomenutog, Požeška biskupija je na Veliku Gospu uVoæinu 161 obitelji s brojnom djecom uruèila novèani dar zapotrebe njihove djece na poèetku nove školske godine.

.

Komentar vojnog ordinarija Jure Bogdana oiznevjerenom sveæeništvu pojedinaca u CrkviAko je nešto objektivno u sebi zlo, a iskorištavanjemalodobne djece je veliko i strašno zlo, želio bih da se s timvelikim zlom obraèunamo kao Crkva, kao narod, društvenazajednica, ne samo u našoj domovini, nego posvuda usvijetu, istaknuo je biskup Bogdan.Zadar, 5.9.2018. (IKA) - Vojni ordinarij u RH Jure Bogdanu tijeku boravka u Zadru gdje je predvodio duhovne vježbeza sveæenike Zadarske nadbiskupije u Nadbiskupskomsjemeništu Zmajeviæ, u srijedu 5. rujna komentirao jesluèajeve iznevjerenog sveæeništva s èime se Crkva suoèava.„Jako me boli da se dogaðaju velika i strašna zla nevjernostisvome sveæenièkom idealu, biskupskome, svome poslanju,vjenièkome, kršæanskome. Jako me boli kad to susretnem.To je u mojoj Crkvi. To je moja Crkva! Ja moju Crkvuvolim kao svoju mater. Moja mater nije ni najljepša, ninajbolja, ni najkvalitetnija, ali to je moja mama. Ja njuvolim. I to je moja Crkva kojoj sam ja posvetio svoj život. Sdruge strane, jako mi je drago da je društvo postaloosjetljivo, izrazito osjetljivo na sve zlouporabe. Poglavitonaš Papa u Rimu, na sve zlouporabe sveæeništva, odnosnobiskupske službe. Ovo što sada imamo jasan stav da javnoosuðujemo i prozivamo zlo unutar Katolièke Crkve, želiobih da ga osuðujemo i prozivamo na svim razinama udruštvu, u društvenim zajednicama, obiteljima, kod vjernikai kod nevjernika. Ako je nešto objektivno u sebi zlo, aiskorištavanje malodobne djece je veliko i strašno zlo, želiobih da se s tim velikim zlom obraèunamo kao Crkva, kaonarod, društvena zajednica, ne samo u našoj domovini, negoposvuda u svijetu. Jer, imam dojam da se društvo mnogoputa ponaša cinièno. S jedne strane, lopovi znaju vikati'Držite lopova', a ustvari, ovo što se u Crkvi dogaða, dubokovjerujem da nam se dogaða jedno èišæenje. Bogu hvala dasmo zauzeli takav jasan i energièan stav. Ali s druge strane,htio bih vidjeti isti takav stav, zauzetost svih na svimrazinama u našem društvu i posvuda u svijetu, uiskorijenjivanju tih zala. Nažalost, bojim se da nije tako, dase s tim zlom nad djecom ne obraèunava energièno na svimrazinama društva", upozorio je mons. Bogdan.Biskup je kao potreban temelj istaknuo duboku duhovnuizgradnju pojedinca, jer otajstva Crkve može se i formalnoslaviti, a ne ih i s istinskim uvjerenjem nutarnje živjeti. Utom smislu duhovne neizgraðenosti i nemolitvenog životapojedinca, pa i sveæenika, biskup Bogdan vidi i jedan oduzroka iznevjerenosti u življenju sveæeništva. „To je trajnaopasnost i napast Crkve, od apostolskih vremena, preko nasdanas, sve do eshatoloških vremena; za Svetog Oca u Rimu,za sve katolièke biskupe, sveæenike, vjernike. Nitko nijeamnestiran od molitve. Intenzivni molitveni i duhovni životpridonosi kvalitetnoj izgradnji, duhovnoj klimi, duhovnomozraèju i svjedoèenju sveæenika i biskupa u svojoj sredini",zakljuèio je mons. Bogdan.

Domovinske vijesti ika

18 5. rujna 2018. broj 36/2018

Crkva u Hrvata

Hodoèašæe maturanata katolièkih škola Požeškebiskupije u RimU srijedu 29. kolovoza predvoðeni svojim biskupomAntunom Škvorèeviæem maturanti katolièkih škola Požeškebiskupije sudjelovali su na opæoj audijenciji pape Franje naTrgu Sv. Petra u Vatikanu.Rim, 31.8.2018. (IKA) - Od 24. do 31. kolovoza šezdesetakmaturanata Katolièkih gimnazija u Požegi i Viroviticipredvoðeni požeškim biskupom Antunom Škvorèeviæem,vjerouèiteljem Marijanom Paveliæem i svojim profesorimaboravili su u Rimu na zahvalnom hodoèašæu. Putujuæi premaRimu zaustavili su se u Firenzi te razgledali znamenitostitoga grada: katedralu, crkvu Santa Maria Novella, PalazzoMedici, crkvu San Lorenzo, Ponte vecchio i drugeznamenitosti. Po dolasku u Rim u nedjelju 26. kolovozaslavili su misu u Kalistovim katakombama, koju jepredvodio vjerouèitelj Marijan Paveliæ, a istoga danarazgledali su neke od rimskih znamenitosti, meðu kojima baziliku Sv. Ivana u Lateranu, Pantheon, Piazzu Navona,Fontanu di Trevi te Španjolski trg. Središnji dogaðaj hodoèašæa bila je misa u bazilici Sv. Petrau Vatikanu na grobu sv. Ivana Pavla II., utemeljiteljaPožeške biskupije, koju je 27. kolovoza predvodio biskupŠkvorèeviæ. Uvodeæi u euharistijsko slavlje, biskup jematurantima uputio pitanje, jesu li se snašli hodeæi rimskimulicama, istaknuvši da je u njih na svoj naèin utisnut tragmuèeništva brojnih kršæana te vjere mnoštva hodoèasnikatijekom povijesti. Upoznao ih je s poviješæu bazilike Sv.Petra, rekavši kako se ona nalazi na podruèju nekadašnjegNeronova cirkusu, gdje je muèen sv. Petar, èemu je svjedokobelisk koji je bio u Cirkusu a danas se nalazi u središtuTrga Sv. Petra. Rekao im je kako se u blizini nalazilopogansko groblje na kojem je, nakon muèenièke smrti, biopokopan sv. Petar, nad èijim je grobom car Konstantinnakon davanja slobode kršæanima 313. godine podigaovelebnu baziliku. U 16. stoljeæu, nastavio je biskup,izgraðena je današnja bazilika. Istaknuo je kako kroz mnogastoljeæa to sveto zdanje privlaèi brojne hodoèasnike naPetrov grob, meðu njima i Hrvate, o èemu svjedoèi i starihrvatski novèiæ pronaðen pri arheološkim iskapanjimagroba, a još snažnije talijanski pisac Dante Alighieri. On je,najvjerojatnije jubilarne 1300. godine, zapazio kako suHrvati s posebnim raspoloženjem promatrali relikvijuVeronikina rupca, izloženu u bazilici Sv. Petra te je zapisaou svojoj Božanstvenoj komediji: „Poput onoga koji moždaiz Hrvatske / doðe da vidi našu Veroniku, / pa svojomvjekovjeènom èežnjom nezasiæen, / kaže u misli, dok sepokazuje (rubac), / o Gospode moj, Isuse Kriste, pravi Bože,/ tako li je, dakle, izgledalo lice tvoje?". Biskup je kazaomaturantima da su u ovoj Bazilici, središtu Katolièke Crkve,na svoj naèin kod kuæe, te ih je pozvao da saberu svojehrvatsko srce, kako bi u njega ušla ona ista Isusova snagakojom je bio zahvaæen sv. Petar i brojni hodoèasnici tijekommnogih stoljeæa. U homiliji biskup je na temelju naviještenoga evanðeoskogulomka iz Ivanova Evanðelja govorio o Petru kao slabom,emotivnom i brzopletom èovjeku, koga je Isus izabrao i daomu posebnu ulogu meðu dvanestoricom i u Crkvi. Podsjetioje kako Isus postavlja pitanje, što kažu ljudi i sami uèenicitko je on i kako Petar u ime svih odgovara da je Isus SinBoga Živoga. Na to ga Isus proglašava stijenom na kojojgradi Crkvu svoju. Biskup je protumaèio maturantima kakoPetrov odgovor nije neko nauèeno ljudsko znanje, nego djelo

Božje objave po kojem Petar vjerom prepoznaje pravi Isusovidentitet, te osnažen Duhom Svetim na dan Pedesetnicepostaje hrabar svjedok Isusa Krista sve do muèeništva. IsusKrist je u Petru pobijedio jer mu se u povjerenju potpunopredao i darovao. Biskup je upitao: „Kamo ste vi, dragimaturanti iz Požege i Virovitice, krenuli nutarnjim putempovjerenja? Jeste li svoje povjerenje uložili u nešto sitno ikratkoroèno ili raèunate s Isusom Kristom? Pozivam vas dana ovom snažnom mjestu uèinite najbolji korak i poput sv.Petra svoje povjerenje stavite u Isusa Krista i dopustite muda on u vama pobijedi!" Potom im je izložio kako je Petrova uloga živa sve do našihdana po njegovim nasljednicima koji nastavljaju voditiIsusovu Crkvu, graditi, vezati i opraštati, biti vidljivi znakIsusa Krista, pobjednika nad grijehom i smræu. Podsjetio jena povezanost Hrvata s nasljednicima sv. Petra, spomenuvšimeðu ostalim kako je papa Ivan VIII. godine 879. pisaohrvatskom knezu Branimiru da je na blagdan Isusovauzašašæa na oltaru sv. Petra blagoslovio kneza i hrvatskinarod, nazvavši ga narodom sv. Petra. Kazao je biskup kakoje u razlièitim dokumentima koji se èuvaju u Rimuzasvjedoèen naš hrvatski identitet. Blagodat povezanosti sPetrovim nasljednicima Hrvati su iskusili tijekom mnogihstoljeæa, sve do naših dana, do pape Ivana Pavla II. koji je1992 godine prvi priznao neovisnost Hrvatske, tri puta nasposjetio u Hrvatskoj, uèeæi nas kako u našoj povijestitrebamo èitati Božju prisutnost, osobito u teškim vremenima.Konaèno, nastavio je biskup, sv. Ivan Pavao II. utemeljio jenašu Požešku biskupiju 1997. godine i time je zapoèela novadionica naše pripadnosti Isusovoj Crkvi. Kazao jematurantima da bez uspostave Požeške biskupije ne bi biloniti njihovih gimnazija, te bi njihovi životi krenuli drukèijimputem. Pozvao ih je da zahvale Bogu na svemu što je uèinioza nas služenjem Petrovih nasljednika, napose sv. IvanaPavla II. K tome, biskup je maturante potaknuo da poput onih Hrvatao kojima je pisao Dante i oni budu bogotražitelji, osluškujuæikamo ih vode mladenaèke èežnje koje je u njima probudioBog te da otkriju da njihovo srce – kako je primijetio sv.Augustin – èezne za puninom i mirom koja je Bog samprisutan u našem srcu. Kazao im je: „Dragi maturanti,nemojte prigušiti ili usmrtiti svoje srce, nego mu omoguæiteBožju blizinu i u punini njegove prisutnosti otkrijte da stebiæa smisla. Ostvarujte tu hrvatsku bogotražiteljskudimenziju i budite novi naraštaj naše domovine", pozvao ihje biskup. Spomenuo im je još kako je sv. Ivan Pavao II.osobito volio mlade ohrabrivati Isusovim pozivom Petru iuèenicima „Duc in altum" koje je geslo katolièkih školaPožeške biskupije. To je poziv da izvezu na puèinu, udubinu, jer su stvoreni za vjeènost. Biskup je potaknuomaturante da vjerni geslu njihovih škola, po povratku uHrvatsku, povezu dublje, ne ostanu na površini i uravnodušnosti, nego tragaju za puninom života, koja je IsusKrist. „Sv. Ivane Pavle, prijatelju hrvatskog naroda i mladih,moli za nas!", zakljuèio je biskup. Na kraju misnog slavljabiskup je pozvao maturante da se upute na grob sv. Petra iondje zajednièki ispovijede vjeru. U popodnevnom dijelu programa razgledali su baziliku Sv.Petra, Colloseum te antièke ostatke središta starodrevnogagrada Rima. Tijekom svoga boravka u Rimu posjetili su iVatikanske muzeje te Michelangelovo remekdjelo -Sikstinsku kapelu. U srijedu 29. kolovoza predvoðeni svojimbiskupom sudjelovali su na opæoj audijenciji pape Franje na

Crkva u Hrvataika

195. rujna 2018. broj 36/2018

Trgu Sv. Petra. Maturanti su imali èast da ih splitskisveæenik Mario Popoviæ, djelatan u Državnom tajništvu,predstavi papi Franji, koji im je potom uputio sljedeæe rijeèi:„Od srca pozdravljam hrvatske hodoèasnike, a osobitosveæenike, nastavnike, sjemeništarce i maturante katolièkihgimnazija iz Požeške biskupije zajedno s njihovim biskupomAntunom Škvorèeviæem. Dragi mladi prijatelji! Susret saživim Gospodinom u sakramentima neka ražari vaša srcakako biste oduševljeno svjedoèili svoju vjeru i ljubilibližnjega. Hvaljen Isus i Marija", zakljuèio je papa Franjo, amaturanti popratili gromoglasnim pljeskom i poklicimaSvetom Ocu. U osobnom susretu s papom Franjom biskupŠkvorèeviæ mu je rekao kako dolazi iz biskupije koju je prijedvadeset godina utemeljio sv. Ivan Pavao II., da je u pratnjimaturanata biskupijskih katolièkih gimnazija, zahvalio muna poticajnim rijeèima te mu prenio ljubav, sinovskuodanost, poštovanje i molitvenu potporu maturanata unjegovu vršenju sveopæe Apostolske službe. Biskup je kazaoPapi kako æe se za dva dana, na hodoèašæu u biskupijskomsvetištu Gospe od Suza – uz sveæenike, redovnike iredovnice, bogoslove i vjerouèitelje – okupiti i brojneobitelji, djeca i mladi, stariji i bolesni te da æemo ukljuèiti umolitvu i njegovu osobu i služenje opæoj Crkvi u ovimteškim vremenima. Sveti Otac je podsjetio na važnostobitelji u Crkvi i društvu, pohvalio ono što nastojimo èinitiza mlade u našim katolièkim školama i na drugim razinama,ustvrdivši da nam se on pridružuje u molitvi te svimhodoèasnicima Gospi od Suza upuæuje pozdrav i svojposeban apostolski blagoslov.Po završetku audijencije biskup Škvorèeviæ susreo se smaturantima na zajednièkom objedu, gdje je bila prigodapodijeliti osobna iskustva proteklih triju godina školovanja ukatolièkim gimnazijama kao i radosne trenutke s hodoèašæa.Istoga dana vjerouèitelj Paveliæ predvodio je euharistijskoslavlje u bazilici Sv. Marije Velike. Na povratku u domovinuposjetili su Asiz i razgledali baziliku i samostan Sv. Franje,baziliku Sv. Klare, Porcijunkulu i druge znamenitosti gradate su stigli u Hrvatsku u ranim jutarnjim satima 31. kolovoza.

Bolivija: Misa za Hrvate u CochabambiHrvatski misionar fra Ivica Vrbiæ predvodio je u 31.kolovoza misno slavlje na Hrvatskome groblju uCochabambi.Cochabamba, 31.8.2018. (IKA) - Potomci Hrvata izCochabambe okupili su se u petak 31. kolovoza na misi kojuje na Hrvatskome groblju predvodio hrvatski misionar uBoliviji fra Ivica Vrbiæ, OFMCap., u koncelebraciji don SašeIlijiæa, sveæenika Krèke biskupije. Na misi je sudjelovalo 80-ak Hrvata iz prve, druge i treæe generacije te njihoviprijatelji. Euharistija je slavljena na mjestu koje je godine1934. utemeljeno uz glavno središnje groblje u Cochabambiza ukop Hrvata iz toga grada.U propovijedi je fra Ivica istaknuo da smo svi kao Crkvaprispodobljeni djevicama koje idu ususret svome Zaruèniku.Slaveæi misu na mjestu gdje poèivaju naši sunarodnjaci,molimo za one koji su se veæ susreli sa Zaruènikom da bududostojni svadbene sveèanosti u nebu, a u isto vrijeme želimoprobuditi našu spremnost za Gospodnji dolazak, rekao jepropovjednik. Tumaèeæi simboliku posuda s uljem, dodao jekako je ljudski život poput posude koja se puni uljem, gdjese u èudesnoj razmjeni kroz pomaganje onima koji su upotrebi, stjeèu zasluge za nebo.Na misnom slavlju prikupljena su sredstva za pastoralni radfra Ivice koji djeluje u kapucinskoj misiji Minero u Boliviji. Nedavno hrvatsko srebro na Svjetskome nogometnomprvenstvu bila je jedna od tema okupljanja nakon mise, ali

ne samo kroz sportski uspjeh veæ kroz zajedništvo idomoljublje koje su pobudili nogometaši svojom igrom isvjedoèenjem. Hrvati iz Cochabambe izrazili su veliku zahvalnosthrvatskome misionaru što ih je i tom prilikom okupio namisnom slavlju i što su zajedno mogli moliti za svojepokojne na hrvatskome jeziku ali i nahraniti svoju vjeru naGozbi ljubavi.

Pokop sveæenika Banjoluèke biskupije ZvonimiraMatijeviæaVlè. Matijeviæ je u katedrali Srca Isusova u Sarajevu 6.lipnja 2015. pred papom Franjom iznio svoje potresnosvjedoèenje o patnjama koje je podnio tijekom nedavnogarata.Banja Luka, 31.8.2018. (IKA/KTA) - Sveæenik Banjoluèkebiskupije Zvonimir Matijeviæ pokopan je u petak 31.kolovoza na katolièkom groblju sv. Marka u Banjoj Luci.vlè. Matijeviæ, koji je preminuo 29. kolovoza nakonvišegodišnje bolesti, u 64. godini života i 32. godinisveæeništva, poznat je po tome što je u katedrali Srca Isusovau Sarajevu 6. lipnja 2015. pred papom Franjom iznio svojepotresno svjedoèenje o patnjama koje je podnio tijekomnedavnoga rata.Misu zadušnicu u katedrali Sv. Bonaventure u Banjoj Lucipredvodio je banjoluèki biskup Franjo Komarica uzajedništvu s pomoænim biskupom Markom Semrenom i uzkoncelebraciju 27 sveæenika, meðu kojima su bili i kolegesveæenici iz vremena njegova teološkog studija. Na misi seokupila i rodbina, prijatelji i poznanici pokojnog sveæenikakao i veliki broj redovnica - klanjateljica Krvi Kristove,milosrdnica sv. Vinka Paulskog, misionarki ljubavi,bazilijanke i drugi vjernici.U propovijedi biskup Komarica kazao je da je sveæenikZvonimir znao odavno za svoju neizljeèivu bolest i dolazaksigurne skore smrti te da nije pod tom sviješæu potpunoklonuo, veæ je svoj svakodnevni bolni teški križ strpljivonosio. Rekao je da je dva dana prije nego što je umro bio kodnjega. „Vidno se obradovao, premda nije, uslijed lijeènièketerapije mogao jasno izgovarati. Ja sam ga tješiosvetopisamskim rijeèima i zahvalio mu za njegovukršæansku postojanost u nošenju teškog križa zajedno sKristom za spasenje besmrtnih duša i za proširenje iuèvršæenje Božjeg kraljevstva na zemlji. Molio sam zaBožju utjehu i pomoæ u daljnjem strpljivom podnošenjunajnovijih zdravstvenih problema i poteškoæa koje suzadnjih dana ponovno nastupile. Prenio sam mu pozdravevas braæe sveæenika i sestara redovnica, rekavši mu damnogi od vas za njega molite. Bilo mu je drago", kazao jebiskup Komarica.Gospodar života je svome vjernom sluzi Zvonimiru tijekomzemaljskog života dao odreðene dragocjene darovekršæanske vjere, nade, ljubavi i trpljenja. A on je te daroveprimjenjivao kao revni Kristov sveæenik ustrajno sve dosmrti. Osobito mu je Krist, božanski Patnik udijelionesvakidašnji dar da zajedno s njime tijekom dugih godinapati zbog zlobe i sotonske mržnje bezbožnih njegovihmuèitelja, koji su ga na poèetku Domovinskog ratamaltretirali do besvijesti. Nije tada pod užasnom torturombezdušnika završio smræu kao neka druga subraæa sveæenicinaše biskupije, nego je neizljeèive posljedice i tragove tesotonske torture strpljivo podnosio punih 26 godina, neizbjegavajuæi pritom i druga pastoralna zaduženja koja jerado obnašao. Župljane svoje rodne župe kroz buduæegeneracije zadužio je velikim naporom oko temeljite obnovežupne crkve Pohoda BDM ovdje u Banjoj Luci", kazao je

Crkva u Hrvata ika

20 5. rujna 2018. broj 36/2018

biskup Komarica izrièuæi hvalu svima, braæi sveæenicima,redovnicama, vjernim vjernicima laicima i medicinskom idrugom osoblju u bolnici i Caritasovu domu za svu pomoæ iutjehu koju su mu pružili.Na kraju mise zadušnice rijeèi suæuti uputio je župnik uTrilju don Stipe Ljubas koji je u vrijeme rata bio tajniksplitsko-makarskog nadbiskupa Ante Juriæa. Prisjetio sedana kada je prije 26 godina (1992.) išao iz Splitaambulantnim kolima na razmjenu u Žitniæ te prihvatio vlè.Matijeviæa od srpskih oružnika. Kazao je da je zaplakao kadga je vidio jer je cijelo njegovo tijelo bilo u modricama ipodljevima krvi. Dodao je da su ga prevezli u bolnici naKrižinama gdje su ga lijeèili dvadesetak dana, a potom jeneko vrijeme bio smješten u Sveæenièki dom Splitsko-makarske nadbiskupije. Istaknuo je i da je nadbiskup Juriæpoveo sa sobom sveæenika Zvonimira u Rim gdje ih jeprimio papa Ivan Pavao II. „I sveti papa Ivan Pavao II.poljubio ga je i zagrlio. To svjedoèim", kazao je don Stipeistièuæi da je i kasnije ostao u prijateljskim odnosima s vlè.Matijeviæem, istièuæi njegovu sveæenièku vjernost i revnost.Proèitane su i poruke suæuti koje su uputili vrhbosanskinadbiskup kardinal Vinko Puljiæ, zadarski nadbiskup ŽelimirPuljiæ, školski kolega pokojnog sveæenika mons. BerislavGrgiæ, biskup u norveškom gradu Tromse, te regionalnapoglavarica klanjateljica Krvi Kristove s. Ana MarijaAntoloviæ koja je bila nazoèna na sprovodnim obredima.Sprovodne obrede na groblju sv. Marka predvodio je biskupSemren.Biskupski vikar mons. Anto Orlovac ukratko je prikazaoživotni put vlè. Matijeviæa, istaknuvši kako se opraštaju odsveæenika Banjoluèke biskupije Zvonimira Matijeviæa,posljednjeg izdanka svoje obitelji, velikog patnika istradalnika za ime Isusovo i za svoje sveæenièko poslanje.„Smijemo ga nazvati muèenikom, iako nije izravno ubijen,jer mu je to znakovito priznao i sam papa kad je iznenada usarajevskoj prvostolnici 2015. od njega zatražio blagoslov ipoljubio mu patnièku sveæenièku ruku. To nije doživio nijedan sveæenik pa ni biskup Banjoluèke biskupije u cijelojnjezinoj povijesti."Zvonimir Matijeviæ roðen je u Banjoj Luci 18. ožujka 1955.od roditelja Joze i Kate r. Æurkoviæ. Otac mu je umro samodesetak dana nakon njegova roðenja, te je odrastao s majkomudovicom. Imao je jednu sestru, koja je iznenada umrla kadje imala samo 17 godina. Majka ga je pratila i na dobromdijelu sveæenièkog djelovanja. Osnovnu školu i gimnazijuzavršio je u rodnom gradu, zatim je tu upisao studij prava idiplomirao 1980. Odgojen u vjernièkom duhu osjetio je usebi želju da Bogu služi kao Kristov sveæenik te se prijaviobiskupu Alfredu Pichleru koji ga je primio za svogakandidata i poslao u sarajevsku bogosloviju.Sveti red ðakonata podijelio mu je vrhbosanski nadbiskupMarko Jozinoviæ u Sarajevu 30. studenoga 1986., a zasveæenika ga je zaredio biskup Pichler 29. lipnja 1987. ucrkvi oo. trapista „Marija Zvijezda" u Banjoj Luci. Mladumisu proslavio je u banjoluèkoj katedrali 12. srpnja 1987. Zasvoje sveæenièko geslo uzeo je rijeèi Psalma 71, 1: „Tebi se,Gospodine, utjeèem, ne daj da se ikada postidim!"Svoje sveæenièko djelovanje vlè. Matijeviæ zapoèeo je kaožupni vikar u rodnoj župi Pohoda BDM u Banjoj Luci odkolovoza 1987. Samo pola godine kasnije, u veljaèi 1988.,otišao je za župnog vikara u Šimiæe. Stekavši prva misnièkaiskustva, imenovan je župnikom u Glamoèu 7. srpnja 1988.Tu je službu obavljao upravo u vrijeme propasti bezbožnogkomunizma i poèetka demokratskih promjena, u vrijemekoje je, nažalost, donijelo i velika stradanja njemu i njegovojžupnoj zajednici, i to meðu prvima u biskupiji. Naime, naCvjetnicu, 12. travnja 1992., posve nedužan, uhiæen je nakon

mise od velikosrpskih snaga te je podnio velika i teškazlostavljanja u Drvaru, a osobito u kninskom zatvoru. Od premlaæivanja i drugih zlostavljanja gotovo je podlegao,pa su ga gotovo mjesec dana lijeèili u kninskoj bolnici. Namolbu biskupa Komarice, za zatvorenog župnika Matijeviæazauzeo se Meðunarodni Crveni križ, a posjetio ga je ibihaæko-petrovaèki episkop SPC Hrizostom upravo uvrijeme kada je, sav izubijan i izlomljen bio na intenzivnojnjezi u kninskoj bolnici. Kad se malo oporavio, pušten je urazmjeni 5. svibnja 1992., ali je trajno nosio teške posljediceod kojih je teško obolio i prerano umro u 64. godini života.Nakon puštanja iz zatvora proveo je neko vrijeme nalijeèenju u Splitu. Zatim je radio kao suradnik CaritasaBanjoluèke biskupije u Zagrebu, pa se opet vratio u Glamoèza župnika 1995. Sljedeæe godine premješten je u BanjuLuku, te godinu dana (1996.-1997.) provodi u Ordinarijatu,gdje obnaša službu vicekancelara i župnog vikara ubanjoluèkoj župi Pohoda BDM. Od rujna 1997. povjerenamu je ta župa kao njezinu župniku. To je bila i njegovaposljednja sveæenièka služba. Rodnu župu zadužio je temeljitom obnovom župne crkvekoju je vodila biskupija, a i on je u to ulagao sve svojesposobnosti. Doživio je radost da crkva u kojoj je krštenbljesne u novome sjaju, bude posveæena 11. prosinca 2010., ipredana svojoj svrsi. Meðutim, zbog uznapredovale teškebolesti, vlè. je Zvonimir razriješen župnièke službe u ljeto2011. i poslan na lijeèenje. U ljeto 2017. lijeèio se u bolniciu zagrebaèkoj Dubravi, kamo se i kasnije vraæao. Umeðuvremenu je živio u svome skromnom stanu ubanjoluèkoj Novoj Varoši, a kad se više nije mogao samposluživati, smješten je 2017. u Caritasov dom „Ivan PavaoII." na Petriæevcu. Posljednje mjesece proveo je uVaraždinskim Toplicama, zatim kod svojih prijatelja ikonaèno u bolnici u Klenovniku kod Ivanca u Hrvatskomzagorju, gdje je umro 29. kolovoza.S pravom možemo govoriti o vjernom pastiru i muèenikuZvonimiru. Pred oèima cijeloga svijeta, pred tv-kamerama ipred papom Franjom 6. lipnja 2015. u sarajevskojprvostolnici imao je priliku svjedoèiti o svom stradanju,rekao je mons. Orlovac.

XXI. redovnièki dan u VisokomU organizaciji Konferencije viših redovnièkih poglavara ipoglavarica BiH 1. rujna u Franjevaèkom samostanu sv.Bonaventure okupili su se provincijalni poglavari ipoglavarice zajednica sa sjedištem u BiH te redovnici iredovnice iz sedam zajednica s provincijalnim sjedištemizvan BiH, ukupno 250 sudionika, kao i predsjednicaHrvatske redovnièke konferencije s. Ana Marija Antoloviæ,ASC.Visoko, 1.9.2018. (IKA) - U organizaciji Konferencije višihredovnièkih poglavara i poglavarica Bosne i Hercegovine(KVRPP BiH) održan je u subotu 1. rujna u Franjevaèkomsamostanu sv. Bonaventure u Visokom XXI. redovnièki dan.Sudjelovali su svi provincijalni poglavari i provincijalnepoglavarice zajednica sa sjedištem u BiH te redovnici iredovnice iz sedam zajednica s provincijalnim sjedištemizvan BiH, ukupno 250 sudionika. Redovnièkom je skuputakoðer nazoèila predsjednica Hrvatske redovnièkekonferencije s. Ana Marija Antoloviæ, ASC.Otvarajuæi skup, dr. fra Miljenko Šteko, predsjednik KVRPPBiH i provincijal Hercegovaèke franjevaèke provincije,zaželio je dobrodošlicu okupljenim redovnicima iredovnicama te istaknuo: „Ovom prigodom želim izrazitipriznanje i zahvalnost za sve što jeste i što èinite na ovomenašem redovnièkom ozemlju Bosne i Hercegovine. Nastavite

Crkva u Hrvataika

215. rujna 2018. broj 36/2018

stvarati i graditi ozraèje susreta, zajedništva i širokogrudneradosti." Sudionike je uime èlanova BK BiH pozdravio pomoænibanjoluèki biskup Marko Semren, zahvaliviši pritom na„suradnji i odgovornosti za dobro mjesne i opæe KatolièkeCrkve te konkretnog èovjeka". Uime domaæina gvardijan fra Franjo Radman izrazio jeradost što se ovogodišnji Redovnièki dan održava u visoèkojfranjevaèkoj zajednici te kazao kako je svaka od zajednicaoslonjena na desetljeæa postojanja i djelovanja. Premda svojživot nastavljamo na bogatu tradiciju i rad, danas smo ipakpred neobiènim izazovima, istaknuo je fra Franjo tenapomenuo da dijeli s prisutnima bojazan da bi ih realnostBosne i Hercegovine i suoèavanje s izazovima koje nosisutrašnjica mogli zateæi nespremne. Stoga su „ovakvi našisusreti, formalno-neformalni, prigoda da se iznova pitamo:Što nam je èiniti? Kakve su nam perspektive? Kako krenutiu nutarnju obnovu zajednica i njezinih èlanova? Kakoodgovoriti na potrebe suvremenog èovjeka?" Skup je moderirala s. M. Julijana Djakoviæ, provincijalnapoglavarica milosrdnica Sarajevske provincije. Predavanje„Duhovna zvanja u suvremenom svijetu – izazovi iperspektive" održao je mr. don Damir Stojiæ, SDB. U prvomdijelu govorio je o iskustvu rada s mladima u svojojsalezijanskoj provinciji te kazao da su oni kao zajednicaanalizirali uzroke porasta duhovnih zvanja i zakljuèili kakoje to rezultat onoga na što je pozvana svaka redovnièkazajednica: živjeti svoju karizmu i nadahnjivati se na likuutemeljitelja, biti fizièki prisutan i zajednièki raditi s mladimnaraštajima. Posvjedoèio je da salezijanska zvanja nièu izoratorija u kojima se mladi okupljaju i druže. Za primjer jenaveo don Ivana Bosca koji je znao da pastoral mladih morabiti pokretaè duhovnih zvanja i da se rad u pastoralu zvanja ipastoralu mladih prožimaju i nadopunjuju. Cilj je svakogpastorala mladih usmjeravanje mladih da se ostvare i otkrijuBožju volju u svom životu. Drugi dio predavanja posvetio je govoru o razluèivanjuzvanja sveæenièkih i redovnièkih kandidata i kandidatica utijeku formacije. Na poèetku je citirao papu Benedikta XVI.,koji je 2009. Pontifikalnom vijeæu za Južnu Amerikugovorio o odgoju i formaciji sveæenièkih kandidata te rekaoda bi razdoblje formacije trebalo biti vrijeme dubinskogdijaloga s Kristom, dodavši kako razluèivanje zvanja pripadaodgojiteljima, premda se èesto smatra kako je to prvenstvenokandidatova zadaæa. Dakle, razluèivanje je obostrano, aliveæu odgovornost ima Crkva, odnosno odgojitelji, kojimoraju biti zreli za tu ulogu. U tom duhu, razdobljeformacije treba biti vrijeme kada æe se kandidat dubokoukorijeniti u Kristu te æe se navikavati i uèiti da je Crkvanjegov dom. U suprotnom se previše stavlja naglasak nasubjektivno i trenutaèno raspoloženje kandidata te nanjegove emocije, a veæ papa Pio XI. u enciklici Ad catholicisacerdotti piše da se dokaz za zvanje ne može svesti nasubjektivne osjeæaje nego na ispravnu nakanu kandidatazajedno s fizièkim, intelektualnim i moralnim kvalitetama.Vrijeme formacije trebalo bi biti razdoblje predanja iopredjeljenja za postizanje cilja. O tome je pisao i sv. TomaAkvinski u Summa Theologiae (ST IIA – IIAE, q. 189,a.10). Istaknuo je da kandidat ne bi smio potrošiti punovremena razmišljajuæi je li pozvan. Pritom navodi primjersv. Petra i Andrije koji su odmah ostavili svoje mreže kakobi slijedili Isusa. Toma Akvinski èak tvrdi da je iskustvoosjeæaja pozvanosti ustvari potvrda izabranja. Stoga, vrijemeformacije treba biti obilježeno zajednièkom pretpostavkomda kandidat ima zvanje, a ne s lažnom otvorenošæu za drugazvanja dok se priprema za služenje Gospodinu. Našebogoslovije i kuæe formacije trebaju biti ispunjene

kandidatima koji nisu došli samo razluèiti jesu li oni zasveæenike i redovnike, nego onima koji ostvaruju svojeodluke jer žele biti autentièni uèenici i misionari IsusaKrista. Zato bi povjerenici za zvanja i odgojitelji trebalipriopæiti mladima tu istinu izabranja te ih nesebièno pratitina putu otkrivanja dubine redovnièkog poziva. U završnomdijelu predavanja don Damr je predložio neke znakove,odnosno poticajna pitanja duhovnoga rasta za kandidate, ali iveæ postojeæe redovnike i redovnice: Koliko vidimo Božjuprisutnost u drugim ljudima i dogaðajima? Kolikooživljujemo krepost ljubavi? Koliko imamo svetu mržnjuprema grijehu? Koliko mrzimo svoje grijehe više nego tuðe?Koliko je u nama poniznosti i skromnosti? Koliko i kakomolimo? Koliko nastojimo oko moralnog života irazboritosti? Koliko je naše srce nepodijeljeno? Kolikoimamo ljubavi prema Crkvi i sakramentima te dubokuèežnju za spasenjem duša?Pobožnost prema BlaženojDjevici Mariji, Majci svega stvorenja.Nakon predavanja uslijedila je rasprava, a zatim stanka. Prijemise bila je prigoda za sakrament pomirenja. Misu u samostanskoj crkvi predslavio je biskup Semren ususlavlju 25 sveæenika, a pjevao je zbor bogoslovaFranjevaèke provincije Bosne Srebrene pod ravnanjem fraEmanuela Josiæa.Nakon objeda je bilo organizirano razgledavanje prvogafranjevaèkoga samostana sv. Nikole iz 13. stoljeæa napodruèju Mile (Arnautoviæi), a zatim su sudionici moglirazgledavati franjevaèku crkvu u Visokom, etnografskimuzej, razne zbirke i druge sadržaje te èuti o povijestivisoèkoga samostana i gimnazije. Potom je organiziranprigodni kulturno-rekreativni program u kojem susudjelovali sjemeništarci uz dva kratka filma i fra MirkoMajdandžiæ sa svojom glazbenom pratnjom. Na završetkuprograma sudionicima se obratila predsjednica Hrvatskeredovnièke konferencije s. Ana Marija Antoloviæ izrazivširadost i zahvalnost što je mogla biti dionica skupa kojipovezuje redovništvo Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Uzprigodne rijeèi zahvale, skup je u popodnevnim satimazatvorila dopredsjednica KVRPP BiH s. Kata Karadža.

Maðarski Hrvati hodoèastili u santovaèko svetišteHodoèašæe Hrvata u Santovo, mjesto na tromeði Hrvatske,Madžarske i Srbije u kojem živi dobro organizirana hrvatskazajednica održano je u subotu 1. rujna. Na hodoèašæu susudjelovali Hrvati od Budimpešte, madžarskog Gradišæa iPomurja, do Peèuha i Baèke. Sveèano hodoèasnièko slavljena santovaèkoj Vodici predvodio je požeški biskup AntunŠkvorèeviæ.Santovo, 1.9.2018. (IKA) - Na poziv Ivana Gugana,predsjednika Hrvatske državne samouprave u Madžarskoj, 1.rujna u povodu blagdana Male Gospe, održano je hodoèašæeHrvata u Santovo, mjesto na tromeði Hrvatske, Madžarske iSrbije u kojem živi dobro organizirana hrvatska zajednicakojoj svesrdno pomaže župnik Imre Polyak. Na hodoèašæusu sudjelovali Hrvati od Budimpešte, madžarskog Gradišæa iPomurja, do Peèuha i Baèke. Meðu ostalima bio je nazoèan ihrvatski veleposlanik u Madžarskoj. Sveèano hodoèasnièko slavlje na santovaèkoj Vodicipredvodio je požeški biskup Antun Škvorèeviæ. Pozdrav muje uputio Stipan Balatinac iz Santova, predstavnik Hrvata uMadžarskom parlamentu, spomenuvši važnost godišnjegokupljanja Hrvata i njihova povezivanja na temelju duhovnebaštine svoga naroda. Biskup je istaknuo kako je dan ranije uPleternici bilo mnoštvo hodoèasnika kod Gospe od suza, teda osjeæa kako je hodoèašæe madžarskih Hrvata u Santovuna neki naèin povezano s njime, jer je ono oèitovanje

Crkva u Hrvata ika

22 5. rujna 2018. broj 36/2018

marijanske duhovnosti koja je oznaèila trinaeststoljetnupovijest našega naroda, te je i danas èvrsta poveznica Hrvatagdje god se oni nalazili. Kazao je kako su marijanskasvetišta mjesta posebne hrvatske srdaènosti, gdje se svjedoèiodanost, poštovanje i zahvalnost Isusovoj Majci, te jepotaknuo nazoène hodoèasnike da takvim raspoloženjemsudjeluju u ovom slavlju, povjeravajuæi Mariji sve životneterete. U homiliji biskup Škvorèeviæ je, polazeæi od naviještenogIsusova rodoslovlja, kazao da nas evanðelist nabrajanjemmnoštva imena ljudi iz židovske prošlosti podsjeæa kako seIsus svojim utjelovljenjem ukorijenio u sasvim konkretannarod i u njegovu povijest da bi ostvario djelo ljudskogspasenja. Potvrdio je tako i vrijednost našeg obiteljskog,hrvatskog rodoslovlja po kojem se oèituje tko smo mi ukonkretnosti našeg postojanja. Istaknuo je da se unacionalnim razlièitostima i kulturnim posebnostima oèitujebogatstvo Božjeg dara, te da je potrebno poštovati svakinarod i kulturu. Kazao je kako se èovjek pojavljuje na zemlji u konkretnojobitelji koja pripada široj narodnoj obitelji, te da smo kaotakvi nositelji odreðenih vrijednosti. Kroz one vrijednosti zakoje smo opredijeljeni oblikujemo svoj život, stvaramokulturu. Istaknuo je da u tu konkretnost našeg postojanjapripada Bog, bez kojeg smo iskorijenjeni iz duhovnih,onostranih dimenzija našeg života kojima dubokopripadamo. Vjera nam pomaže da ne ostanemo na razinionoga što mi o sebi samima smišljamo i što možemo uèinitiiz svojih ogranièenih moguænosti, nego nas èini dionicimaonoga što su mnogi prije nas u povezanosti s Bogomostvarili. U tom smislu govorio je o hrvatskom naèinu „bitièovjek" i hrvatskoj kulturi. Biskup je istaknuo kako se radujei zahvaljuje svima koji se u Maðarskoj ne odrièu hrvatskognaèina „biti èovjek" kroz povezanost s Isusom Kristom unjegovoj Crkvi Katolièkoj. Rekao je kako u tom hrvatskom„biti èovjek" ima jedinstvenu ulogu Isusova Majka koju suHrvati od davnine štovali i diljem domovine joj gradili crkveu èast, rado dolazili u njezina svetišta. Istaknuo je kako suHrvati upravo na hodoèašæima u njezina svetišta izgraðivaliposebnu duhovnu osjetljivost za Boga i èovjeka, obnavljalise u svijesti da ih je Isus Krist u krštenju zagrlio svojomljubavlju koja je pobijedila smrt, te živjeli slobodu isigurnost i u najtežim životnim okolnostima. Istaknuo je danas je marijanska duhovnost uvijek približavala Isusu Kristu,njezinu Sinu. Roðenjem Isusa Krista po tijelu ona je na svojnaèin rodila i svakoga od nas za Božji svijet koji jeuspostavljen u Isusovoj muci, smrti i uskrsnuæu, pomogla dabudemo Isusova rodbina.Biskup je upozorio kako nas slavlje roðenja BDM podsjeæana istinu da smo se i mi rodili, to jest pojavili se na ovomsvijetu po drugome, da sami sebe ne možemo „proizvesti"nego se po drugome, po Isusu Kristu roditi za puninu života.Najveæi dogaðaj našeg postojanja ostvaruje se onda kaddopustimo da se u nama po prisutnosti Isusa Krista rodi novièovjek, biæe punine, smisla, ljubavi. Dodao je kako Marijasluži upravo takvom našem roðenju u Isusu Kristu.Na temelju prvog èitanja iz Knjige proroka Miheja biskup jeistaknuo kako Bog voli maleno da bi u njemu ostvario svojeveliko djelo. Prorok spominje mali Betlehem iz kojega æeroðenjem od Žene iziæi veliki vladalac nad Izraelom,najavivši tako roðenje Isusovo od jednostavne i skromnenazaretske djevojke Marije. Biskup je kazao kako su muneki danas pripovijedali da je Hrvata mali broj u Santovu, uPomurju, u Gradišæu, u Baèkoj i drugdje u Maðarskoj.Pozvao je nazoène da se ne muèe s time, nego neka se pitajtejesu li postali duhovno maleni. Ustvrdio je: Onoliko steveliki, koliko ste veliki u srcu. Dodao je da ne može ostati

malen onaj èovjek koji svaki dan Bogu omoguæuje da budeprisutan u njegovu životu. Pozvao je madžarske Hrvate da sena ovom slavlju tako pridruže malenoj, jednostavnoj Marijiiz Nazareta te da se s njom otvaraju Bogu i da njihovamalenost bude blagoslovljeni prostor u kojem æe Bogostvarivati velièinu svoga života. Divno je biti Božji èovjek,i na taj naèin biti Hrvat. Pozvao je hodoèasnike da u tomsmislu razmišljaju o sebi, zamole Isusovu Majku da impomogne biti onakvima kakve ih je Bog smislio te da svakipojedini od njih bude blagoslov onima s kojima živi uobitelji i susjedstvu, blagoslov u ovoj maðarskoj zemlji.Pred kraj misnoga slavlja Stipan Balatinac zahvalio jebiskupu Škvorèeviæu za predvoðenje misnoga slavlja, kao isvima koji su pridonijeli u organiziranju hodoèašæa. Biskupje još podsjetio okupljene kako su kao Hrvati u Maðarskoj, uHrvatskoj i drugim zemljama gdje im je domovina, onolikoduhovno povezani jedni s drugima, koliko ih meðusobnoiznutra povezuje sam živi Isus Krist, napose u slavlju mise.Izrazio je uvjerenje da se to u posebnoj snazi ostvarilo nahodoèasnièkom slavlju u santovaèkom svetištu. Zahvalio jedomaæem župniku Imri Polyaku za sve dobro koje nastojièiniti, služeæi Hrvatima u Santovu, kao i onima koji su seodjenuli u narodne nošnje te oèitovali ljepotu koju je u njih udavno doba utisnula ljubav njihovih majki. Zazvao je na njihBožji blagoslov, obeæavši da æe ostati s njima molitvenopovezan.

Biskup Penzeš proglašen poèasnim graðaninom SuboticeSubotièkom biskupu Ivanu Penzešu na sveèanoj sjednici upovodu Dana grada Subotice 1. rujna dodijeljeno jepriznanje poèasnoga graðanina grada Subotice.Subotica, 1.9.2018. (IKA) - Subotièki biskup Ivan Penzešproglašen je u subotu 1. rujna, na sveèanoj sjednici u povoduDana grada Subotice, poèasnim graðaninom grada Subotice.Diplomu i plaketu zvanja „poèasni graðanin grada Subotice"uruèio mu je gradonaèelnik Bogdan Laban. To zvanjedodjeljuje se osobama za istaknuto i trajno životno djelokojim su dali doprinos podizanju ugleda grada Subotice uzemlji i inozemstvu.

Primopredaja službe voditelja Hrvatske katolièke misijeu ParizuPrimopredaja službe voditelja Hrvatske katolièke misije uParizu izvršena je u nedjelju 2. rujna. Novoimenovanivoditelj misije je don Stjepan Lonèar, sveæenik Splitsko-makarske nadbiskupije.Pariz, 4.9.2018. (IKA) - Primopredaja službe voditeljaHrvatske katolièke misije u Parizu izvršena je u nedjelju 2.rujna, izmeðu dosadašnjega voditelja dominikancaTomislava Kraljeviæa i novoimenovanog voditelja donStjepana Lonèara, sveæenika Splitsko-makarskenadbiskupije. Primopredaji i uvoðenju u službu prisustvovalisu ravnatelj Dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu dr.Tomislav Markiæ, francuski župnik o. Remy Griveaux itajnik Francuske franjevaèke provincije fra Vlatko Mariæ. Nasveèanoj euharistiji bio je i hrvatski veleposlanik FilipVuèak. Sve je pozdravio o. Tomislav Kraljeviæ, a misu je predvodioi propovijedao novi voditelj don Stjepan Lonèar. Poslijemise nekoliko pjesama na hrvatskom jeziku otpjevali suèlanovi skupine Samona iz Novoga Zelanda.Uoèi primopredaje dosadašnji i novoimenovani voditeljiMisije zajedno s ravnateljem Hrvatske inozemne pastveposjetili su pariškoga pomoænog biskupa Denisa Jachieta.

Crkva u Hrvataika

235. rujna 2018. broj 36/2018

Inozemne vijesti

Biskup Bercea: Požar u zgradi biskupije nas ujedinjujeNakon požara koji je 25. kolovoza uništio zgradugrkokatolièke Biskupije Oradea u Rumunjskoj, biskup VirgilBercea zahvalan je za iskazanu solidarnost grada, katolika,pravoslavnih, protestanata, istaknuvši kako ga je nazvao ipravoslavni patrijarh.Oradea, 30.8.2018. (IKA) - Nakon požara koji je 25.kolovoza uništio zgradu grkokatolièke biskupije Oradea uRumunjskoj, duboko potresen biskup Virgil Bercea urazgovoru za Radio Vatikan istaknuo je da se radi o nesreæi ikatastrofi. Plamen je izbio oko 22 sata iz nepoznatih razloga.Hitna intervencija vatrogasaca nije mogla sprijeèiti da požaruništi povijesnu zgradu u kojoj su se veæ neko vrijemeizvodili radovi obnove. Pao je krov i strop na prvom katu,rekao je biskup i napomenuo da je veæ osnovanopovjerenstvo struènjaka kako bi ustanovili što se dogodilo ikako bi planirali novu obnovu. Barokna graðevina koju je udrugoj polovici 18. stoljeæa zapoèela graditi carica MarijaTerezija iz Austrije, imala je veliku simbolièku vrijednost zagrkokatolièku zajednicu u èitavoj zemlji. Godine 1948., kadaje komunistièki režim ukinuo Grkokatolièku Crkvu, bila jeoduzeta i pretvorena u Umjetnièku školu, a potom ubiblioteku, te je nakon toga 2005. vraæena Crkvi. Zgrada jebila simbol grada, rekao je rumunjski grkokatolièki biskup inaglasio da su se svi ljudi Oradeje ukljuèili, te to više nijesamo drama Grkokatolièke Crkve nego i èitavoga grada.Suoèeni s takvom nesreæom koja je mnogo napora pretvorilau dim, osobito novèana sredstva za obnovu te zgrade, primilismo solidarnost ne samo od grada nego i ispruženu ruku oddrugih vjerskih predstavnika. Katolici, pravoslavni,protestanti i rimokatolici pomogli su mi na prekrasan naèin,a nazvao me je i pravoslavni patrijarh, istaknuo je biskupVirgil Bercea.

Poruka patrijarha Bartolomeja u prigodi Svjetskog danamolitve za skrb o stvorenom svijetuU poruci povodom proslave IV. svjetskog dana molitve zaskrb o stvorenom svijetu ekumenski patrijarh Bartolomejistièe: „Nemoguæe je pokazivati istinsko zanimanje zaèovjeka i istodobno uništavati prirodni okoliš, taj temeljživota, drugim rijeèima podrivati buduænost èovjeèanstva".Rim, 31.8.2018. (IKA) – U proslavi IV. svjetskoga danamolitve za skrb o stvorenom svijetu Katolièkoj Crkvipridružila se i Pravoslavna Crkva te je carigradskiekumenski patrijarh Bartolomej uputio prigodnu poruku zataj Dan, prenosi agencija SIR. „Koliko je pogrešno – pišecarigradski patrijarh – misliti da je sve bilo bolje u prošlosti,toliko je apsurdno zatvarati oèi pred onim što se dogaðadanas. Buduænost ne pripada èovjeku koji neprestano tražiumjetna i nova zadovoljstva, koji živi za vlastiti ego izanemaruje svoga bližnjega, èovjeku koji gomila otpad ilinepravedniku i onome koji iskorištava slabe. Buduænostpripada pravdi i ljubavi, civilizaciji koja sudjeluje usolidarnosti i poštovanju cjelovitosti stvaranja". U svojoj poruci za Svjetski dan molitve za skrb o stvorenomsvijetu Bartolomej istièe kako je svaki èovjekov idealbezvrijedan ako ne ukljuèuje takoðer nadu u svijet koji æebiti stvarni èovjekov „dom", u dobu u kojem sve veæeugrožavanje prirodnog okoliša prijeti da urodi svjetskomekološkom katastrofom. „Taj razvoj posljedica je toèno odreðenog izbora naèinaekonomskog, tehnološkog i društvenog razvoja koji ne

poštuje ni vrijednost ljudske osobe ni svetost prirode.Nemoguæe je pokazivati istinsko zanimanje za èovjeka iistodobno uništavati prirodni okoliš, taj temelj života,drugim rijeèima podrivati buduænost èovjeèanstva",upozorava patrijarh i istièe da „svaki oblik lošeg postupanja iuništavanja stvorenog svijeta i njegova pretvaranja upredmet koji treba iskoristiti predstavlja izoblièenje duhakršæanskog navještaja".

Kenija: Otvoren novi Katolièki radio „Osotua"Osnovala ga je Kenijska biskupska konferencija u sklopuplana za sredstva društvenog priopæivanja, s namjerom dado 2020. godine bude 20 katolièkih radija u svimbiskupijama.Nairobi, 31.8.2018. (IKA) - U Keniji je otvoren noviKatolièki radio „Osotua" koji æe emitirati program najezicima svahili i masai na podruèju Narok, izvijestila jekatolièka tiskovna agencija FIDES, prenosi Vatican News.Osnovala ga je Kenijska biskupska konferencija u sklopusvojeg plana za sredstva društvenog priopæivanja zarazdoblje od 2016. do 2020. godine s namjerom da do krajatog razdoblja bude 20 katolièkih radija u svim biskupijama.Na otvaranje je došao biskup dijeceze Ngong ipotpredsjednik Kenijske biskupske konferencije John OballaOwaa, koji je istaknuo kako æe radio postati „obveznosredstvo za evangelizaciju" te da æe preko njega slušateljiprimati duhovni i materijalni odgoj, da æe moralnoprosvjetljivati sve u zajednici, boriti se protiv korupcije,etnièkih podjela, sebiènosti i pohlepe, te pomagati èitavojzajednici da živi kao braæa i sestre na sliku Božju. Obrativšise kršæanskoj zajednici i donatorima, biskup ih je potaknuoda i dalje podržavaju radio kako bi došao do što više ljudi.Guverner okruga Narok Samuel Tunai naglasio je, pak, da æezajednica Masai imati velike koristi od tog katolièkog radijate da æe Vlada i privatna poduzeæa biti prvi koji æe gapromicati. Na jeziku masai „Osotua" znaèi mir, ali isporazum, a koristi se i za rijeè „zavjet" misleæi na Stari iNovi zavjet. Ta je rijeè puna znaèenja, a oznaèava i životniodnos pupèanom vrpcom izmeðu majke i djeteta.

Poljska: Otvoren Centar molitve za mirSamostan Niepokalanow tijekom II. svjetskog rata pružio jeutoèište mnogim vojnicima i izbjeglicama.Teresin, 1.9.2018. (IKA) - U franjevaèkom samostanuNiepokalanowu u Poljskoj 1. rujna sveèano je otvorenCentar molitve za mir. Samostan je jedno od mjesta molitvekoja su u cijelom svijetu posveæena Mariji „Kraljici Mira".Prigodom otvaranja liturgiju je predvodio apostolski nuncij uPoljskoj nadbiskup Salvatore Pennacchio, a propovijedao jepredsjednik Poljske biskupske konferencije nadbiskupStanislaw Gadecki, prenosi Vatican News.Franjevaèki samostan Niepokalanow koji se nalazi uTeresinu, oko 40 kilometara od glavnog grada Varšave,osnovao je o. Kolbe godine 1927. Prije II. svjetskog rataNiepokalanow je bio jedan od najveæih katolièkih samostanau svijetu. Tijekom rata samostan je pružio utoèište brojnimvojnicima koji su godine 1939. ranjeni na poljskoj bojišnici.Primio je i oko 1500 židovskih izbjeglica iz zapadne Poljske.U poslijeratnom je razdoblju uz njega izgraðena crkva, te jekasnije osnovana župa. Godine 1980., dekretom SveteStolice samostanska crkva Niepokalanow dobila je naslov

Inozemne vijesti ika

24 5. rujna 2018. broj 36/2018

manje bazilike.Svake godine tisuæe hodoèasnika, iz zemlje ili iz inozemstvaposjete baziliku i muzej svetog Maksimilijana, koji se zove„Bijaše èovjek" u spomen na tragiènu smrt sv.Maksimilijana Kolbea koji je preminuo 1941. godine ukoncentracijskom logoru u Auschwitzu, gdje je dao svojživot u zamjenu za život obiteljskog èovjeka FranciszekaGajowniczeka.Centar molitve za mir otvoren je na 79. obljetnicu invazijenacistièke Njemaèke na Poljsku i poèetka II. svjetskog rata.Nakon invazije nacisti su mnoge franjevce uhitili i kasnijeubili u logorima smrti.

Izabran novi generalni ministar Kapucinskoga redaNa Generalnom kapitulu franjevaca kapucina na službugeneralnog ministra Kapucinskog reda izabran je 3. rujnafra Roberto Genuin, èlan Venetske kapucinske provincije.Rim, 3.9.2018. (IKA) – Na Generalnom kapitulu franjevacakapucina na službu generalnog ministra Kapucinskog redaizabran je 3. rujna fra Roberto Genuin, èlan Venetskekapucinske provincije. Tim izborom prestaje služba fraMaura Joehria koji je Red vodio u proteklih dvanaest godina. Novi generalni ministar franjevaca kapucina roðen je utalijanskom mjestu Falcade 20. rujna 1961. Doživotnezavjete u Kapucinskom redu položio je 30. lipnja 1985. Zasveæenika je zareðen 27. lipnja 1987. Nakon reðenja studiraoje kanonsko pravo u Rimu, te je u Veneciji bio profesorom.U tri mandata obnašao je službu provincijala venetskeprovincije. Generalni kapitul Franjevaca kapucina koji se održava uMeðunarodnom kolegiju sv. Lovre Brindiškog u Rimu sradom je zapoèeo 28. kolovoza, a trajat æe do 16. rujna.

Objavljen program apostolskog putovanja pape Franje uLitvu, Latviju i EstonijuPapa Franjo æe na svom 25. apostolskom putovanju izvanItalije posjetiti Litvu, Latviju i Estoniju gdje æe boraviti od22. do 25. rujna.Vatikan, 4.9.2018. (IKA) – Tiskovni ured Svete Stoliceobjavio je 4. rujna program apostolskog putovanja papeFranje u Litvu, Latviju i Estoniju od 22. do 25. rujna. Prvo odredište Papina putovanja bit æe Litva. Papa æe seprvoga dana 22. rujna u popodnevnim satima u glavnomgradu Vilniusu susresti s predstavnicima vlasti, društvenogživota i Diplomatskog zbora a potom slijedi posjet svetištuMater Misericordia. Slijedi susret s mladima te posjetmjesnoj katedrali. U nedjelju 23. rujna Papa æe otputovati iz Vilniusa u Kaunasgdje æe prije podne u parku Santakos predvoditi misu a zatimizmoliti tradicionalni nedjeljni Angelus s okupljenimvjernicima. U popodnevnim satima Sveti Otac æe se ukatedrali u Kaunasu susresti sa sveæenicima, redovnicima iredovnicama te bogoslovima i sjemeništarcima a zatim æeposjetiti Muzej okupacija i borbi za slobodu.Treæeg dana apostolskog pohoda baltièkim zemljama, uponedjeljak 24. rujna, Papa æe posjetiti glavni grad LatvijeRigu. Prije podne je na programu susret s graðanskimvlastima, predstavnicima društvenog života i Diplomatskogzbora te ekumenska molitva u Rigas Doms te posjetkatedrali Sv. Jakova. Popodne æe Papa posjetiti svetišteMajke Božje od Anglone u kojem æe predvoditi misnoslavlje. Posljednjega dana apostolskog pohoda, u utorak 25. rujna,Papa æe posjetiti glavni grad Estonije Talinn. Nakonsveèanosti dobrodošlice i kurtoaznog posjeta Predsjedniku

Republike uslijedit æe susret s graðanskim vlastima,predstavnicima društvenog života i Diplomatskog zbora apotom ekumenski susret s mladima. U popodnevnim satimaPapa æe se u katedrali Svetih Petra i Pavla u Talinnu susrestisa štiæenicima crkvenih karitativnih tijela a potom slavitimisu na Trgu slobode.

Papa: Sport je nezamjenjivo odgojno sredstvoVažno je da se oni koji se, na razlièitim razinama, bavesportom promièu one ljudske i kršæanske vrijednosti koje sutemelj pravednijeg i solidarnijeg društva, istaknuo je Papamotociklistima.Vatikan, 5.9.2018. (IKA) – Papa Franjo primio je 5. rujna uMaloj dvorani dvorane Pavla VI. u audijenciju izaslanstvomotociklista koji æe sudjelovati na predstojeæoj utrci zaVeliku nagradu San Marina i rivijere Rimini.Crkva sportsku aktivnost, prakticiranu uz puno poštivanjepravila, smatra vrijednim, štoviše, nezamjenjivim odgojnimsredstvom posebno za mlaðe generacije, istaknuo im je Papa.Fenomen sporta potièe zdravo prevladavanje samoga sebe ivlastitih sebiènosti, uèi duhu žrtve i, ako se dobro prakticira,potièe lojalnost u meðuljudskim odnosima, prijateljstvo ipoštivanje pravila. Važno je da se oni koji se, na razlièitim razinama, bavesportom promièu one ljudske i kršæanske vrijednosti koje sutemelj pravednijeg i solidarnijeg društva. To je moguæe jerse sportski dogaðaj izražava univerzalnim jezikom kojinadilazi granice, jezike, rase, religije i ideologije. To se prijesvega vidi u amaterskom sportu, koji dolazi iz srca. Stogaposjeduje duboku sposobnost ujedinjavanja ljudi, poticanjadijaloga i prihvaæanja, istaknuo je Papa.Dikasterij za laike, obitelj i život objavio je 1. lipnja ovegodine dokument Dati najbolje od sebe. O kršæanskompogledu na sport i osobu. U dokumentu se pruža kratakprikaz stavova Svete Stolice i Katolièke Crkve o sportu. Upismu prefektu Dikasterija Kevinu Farrellu u prigodiobjavljivanja tog dokumenta Papa je istaknuo odgojnu ulogusporta te njegovu ulogu kao sredstva poslanja i posveæenja.

Ponovno uspostavljena Prizrensko-prištinska biskupijaPapa s 5. rujna ponovno uspostavio Prizrensko-prištinskubiskupiju a biskupom je imenovao dosadašnjeg apostolskogadministratora Dodea Gjergjija.Vatikan, 5.9.2018. (IKA) – Na liturgijski spomen sveteTerezije iz Kolkate (Calcutte), 5. rujna, papa Franjo uzdigaoje apostolsku administraturu Prizren u biskupiju s nazivomPrizren-Priština, ponovno uspostavivši biskupiju koja je uprošlosti postojala i ostavivši nepromijenjenim njezin statuscrkvenog okruga izravno podložnog Svetoj Stolici, objavioje Tiskovni ured Svete Stolice.Biskupom Prizrensko-prištinske biskupije Papa je imenovaodosadašnjeg apostolskog administratora tog okruga mons.Dodea Gjergjija.

Inozemne vijestiika

255. rujna 2018. broj 36/2018

Prilog dokumenti

Èuvati neprocjenjivo dobro vodePoruka pape Franje za Svjetski dan molitve za skrb ostvorenom svijetu 2018.Draga braæo i sestre!Na ovaj Dan molitve ponajprije bih želio zahvalitiGospodinu za dar našega zajednièkog doma i za sve oneljude dobre volje koji se zalažu za njegovo oèuvanje.Zahvalan sam takoðer za mnoge projekte koji imaju za ciljpromicati prouèavanje i zaštitu ekosustava, za naporeusmjerene na razvoj održivije poljoprivrede i odgovornijeprehrane kao i za razlièite obrazovne, duhovne i liturgijskeinicijative koji u skrb o stvorenom svijetu ukljuèuju kršæanediljem svijeta.Moramo priznati da nismo znali odgovorno èuvati stvorenisvijet. Stanje okoliša, kako na globalnoj razini tako i namnogim specifiènim mjestima, ne može se smatratizadovoljavajuæim. S pravom se javila potreba zaobnovljenim i zdravim odnosom izmeðu èovjeka i stvorenogsvijeta i uvjerenje da æe nam samo autentièna i cjelovitavizija èovjeka omoguæiti bolje se brinuti za naš planet nadobrobit sadašnjeg i buduæih naraštaja. Jer „ne može bitiekologije bez odgovarajuæe antropologije" (Laudato si', 118).Na ovaj Svjetski dan molitve za brigu o stvorenom svijetu,koji Katolièka Crkva veæ nekoliko godina slavi zajedno spravoslavnom braæom i sestrama i uz sudjelovanje drugihCrkava i kršæanskih zajednica, želim skrenuti pažnju naproblem vode. To je tako jednostavan i dragocjen element,ali je mnogima teško dostupan ako ne i sasvim nedostupan.Meðutim, „pristup pitkoj i zdravoj vodi je osnovno, temeljnoi sveopæe ljudsko pravo, jer je bitno za èovjekov opstanak istoga uvjet za ostvarivanje ostalih ljudskih prava. Ovaj našsvijet ima velik socijalni dug prema siromašnima kojinemaju pristup pitkoj vodi, jer im je uskraæeno pravo naživot u skladu s njihovim neotuðivom dostojanstvom" (isto,30).Voda nas poziva na razmišljanje o našim poèecima. Ljudskotijelo najveæim se dijelom sastoji od vode, a mnogecivilizacije tijekom povijesti nastale su blizu velikih rijekakoje su ostavile traga na njihovu identitetu. U sugestivnojslici koja se koristi na poèetku Knjige Postanka kaže se da jeu poèetku duh Stvoritelja „lebdio nad vodama" (1, 2).Razmišljajuæi o temeljnoj ulozi vode u stvaranju i èovjekovurazvoju, osjeæam potrebu zahvaliti Bogu za „sestru vodu",koja je jednostavna i korisna za život kao ništa drugo nanašem planetu. Upravo zato briga za izvore vode i zalihepitke vode je hitan imperativ. Danas, više no ikad prije,moramo biti dalekovidni (usp. Laudato si', 36) i nadiæi „èistoutilitaristièki naèin, u kojem su uèinkovitost i produktivnostu potpunosti usmjerene na postizanje pojedinaènog profita"(isto, 159). Prijeko su nam potrebni zajednièki projekti ikonkretna djela, imajuæi na umu da je neprihvatljiva svakaprivatizacija prirodnog dobra vode koja je na štetu èovjekovaprava da ima pristup tom dobru.Za nas, kršæane, voda predstavlja bitan element èišæenja iživota. Odmah se sjetimo krštenja, sakramenta našegponovnog roðenja. Voda posveæena Duhom Svetim je tvarkojom nas je Bog oživio i obnovio; to je blagoslovljeni izvorbesmrtnog života. I za kršæane razlièitih vjeroispovijestikrštenje predstavlja stvarnu i nezamjenjivu polazišnu toèkuza življenje sve autentiènijega bratstva na putu do punogjedinstva. Tijekom svojega poslanja Isus je obeæao vodukoja može zauvijek utažiti èovjekovu žeð (usp. Iv 4, 14) iizrekao ove proroèke rijeèi: „Ako je tko žedan, neka doðe k

meni!" (Iv 7, 37). Doæi k Isusu, piti s izvora koji je on samznaèi susresti ga osobno kao Gospodina, crpeæi iz njegovihrijeèi smisao života. Neka neprestano u našim srcima snažnoodzvanjaju rijeèi koje je izgovorio na križu: „Žedan sam" (Iv19, 28). Gospodin i dalje traži da mu se utaži žeð, žedan jeljubavi. On traži od nas da mu damo piti u svima koje danasmuèi žeð kako bi nam poslije mogao upraviti ove rijeèi:„ožednjeh i napojiste me" (Mt 25, 35). Napojiti nekoga, uglobalnom selu, ne podrazumijeva samo osobna djelaljubavi, veæ konkretne izbore i stalno predano zalaganje dase svima osigura primarno dobro vode.Želim spomenuti takoðer pitanje mora i oceana. Dužni smozahvaljivati Stvoritelju za impresivni i èudesni dar velikihvoda i svega što sadrže (usp. Post 1, 20-21, Ps 146, 6) iuzdizati mu hvalu što je pokrio Zemlju oceanima (usp. Ps104, 6). Razmišljati o nepreglednim otvorenim morima ustalnom gibanju može predstavljati, u stanovitom smislu,priliku da uzdignemo naše misli k Bogu koji stalno pratisvijet koji je stvorio unaprjeðujuæi ga i održavajuæi ga naživotu (sv. Ivan Pavao II., Kateheza od 7. svibnja 1986.).Èuvati svakoga dana ovo neprocjenjivo dobro predstavljadanas nezaobilaznu zadaæu, pravi i istinski izazov. Zasuraðivanje u kontinuiranom Stvoriteljevu djelu potrebna jeuèinkovita suradnja ljudi dobre volje. Mnogi se napori,nažalost, izjalove zbog manjka regulacije i stvarnih kontrola,osobito što se tièe zaštite morskih podruèja izvan granicapojedinih država (usp. Laudato si', 174). Ne smijemodopustiti da nam mora i oceane prekrivaju nepregledna poljaplutajuæe plastike. I ova krizna situacija traži od nas aktivnozalaganje, moleæi kao da sve ovisi o Božjoj providnosti idjelujuæi kao da sve ovisi o nama.Molimo da vode ne budu znak podjele meðu narodima, veæsusreta za ljudsku zajednicu. Molimo da budu spašeni onikoji izlažu svoj život pogibelji na moru u potrazi za boljombuduænošæu. Molimo Gospodina za one koji se baveplemenitom službom politike da se najosjetljivijim pitanjimanaših dana, kao što su pitanje migracija i klimatskihpromjena, pristupa odgovorno, dalekovidno, pogledaupravljena prema buduænosti, te velikodušno i u duhusuradnje, poglavito meðu zemljama koje mogu najvišepomoæi. Molimo takoðer za sve one koji se posveæujuapostolatu mora, za one koji daju svoj obol razmišljanju otemama vezanim uz morske ekosustave, za one kojipridonose izradi i primjeni meðunarodnih propisa vezanih uzmora kojima æe se štititi pojedince, zemlje, prirodna dobra –tu mislim, na primjer, na morsku faunu i floru i koraljnegrebene (usp. isto, 41) ili morska dna – i jamèiti cjelovitirazvoj imajuæi na umu opæe dobro cijele ljudske obitelji, a nepojedinaène interese. Spomenimo se takoðer svih onih kojirade na zaštiti pomorskih podruèja i oèuvanju oceana injihove biološke raznolikosti, kako bi tu zadaæu obavljaliodgovorno i èasno.Na kraju, pokažimo brigu za mlaðe naraštaje i molimo zanjih da uzmognu rasti u znanju i poštovanju zajednièkogadoma i sa željom da se brinu za bitno dobro vode, nadobrobit sviju. Usrdno se nadam da æe kršæanske zajednicedavati sve veæi konkretni doprinos pomažuæi svakomèovjeku da uživa u ovom neophodnom dobru, u smjernojbrizi za darove primljene od Stvoritelja, a osobito rijeke,mora i oceane.

Iz Vatikana, 1. rujna 2018.

Prilog dokumenti ika

26 5. rujna 2018. broj 36/2018

Prava vjera je nespojiva s licemjerjemPapin nagovor uz molitvu Anðeo Gospodnji u nedjelju 2.rujna 2018.Draga braæo i sestre, dobar dan!Ove nedjelje nastavljamo sa èitanjima iz Evanðelja poMarku. U današnjem odlomku (usp. Mk 7, 1-8.14-15.21-23),Isus obraðuje važno pitanje za sve nas vjernike: autentiènostnašeg posluha Božjoj rijeèi, koja je u suštoj suprotnosti sazarazom svjetovnosti odnosno legalistièkim formalizmom.Izvješæe zapoèinje prigovorom koji pismoznanci i farizejiupuæuju Isusu, optužujuæi njegove uèenike da se ne držeobrednih propisa prema predaji. Na taj su naèin sugovornicihtjeli osporiti Isusovu vjerodostojnost i autoritet kao Uèiteljajer su rekli: „Ovaj uèitelj pušta da uèenici ne ispunjavajupropise iz predaje". Ali Isus jasno i glasno odgovara: „Dobroprorokova Izaija o vama, licemjeri, kad napisa: Ovaj menarod usnama èasti, a srce mu je daleko od mene. Uzalud meštuju nauèavajuæi nauke – uredbe ljudske" (rr. 6-7). Takogovori Isus. To su jasne i snažne rijeèi! Licemjer je, takoreæi, jedan od najsnažnijih atributa koje Isus koristi uevanðelju i upotrebljava ga u svom obraæanju uèiteljima uvjeri: zakonoznancima, pismoznancima… „Licemjeru", kažeIsus.Isus je time želio pismoznance i farizeje izvuæi iz zablude ukoju su upali. Koja je to zabluda? Izoblièavanje Božje voljena naèin da se zanemarivalo njegove zapovijedi kako bi seobdržavalo ljudske predaje. Isusova reakcija je oštra, jer seradi o važnim stvarima. Rijeè je naime o istinskom odnosuizmeðu èovjeka i Boga i autentiènosti vjerskog života.Licemjer je lažov, nije autentièan.I danas nas Gospodin poziva da se klonimo opasnosti dadajemo veæu važnost formi no onom bitnom. Poziva nas daprepoznajemo, uvijek iznova, ono što je pravo središteiskustva vjere, to jest ljubav prema Bogu i ljubav premabližnjemu, èisteæi ga od licemjerja legalizma i ritualnosti.Poruka Evanðelja danas je potkrijepljena takoðer rijeèimaapostola Jakova, koji nam ukratko objašnjava kakva morabiti prava religioznost, te kaže ovako: prava religioznost jest„zauzimati se za sirote i udovice u njihovoj nevolji, èuvati seneokaljanim od ovoga svijeta" (r. 27).„Zauzimati se za sirote i udovice" znaèi provoditi u djeloljubav prema bližnjemu poèevši od najpotrebitijih,najkrhkijih, onih koji su potisnuti na rub društva. To suosobe za koje se Bog posebno brine i to isto od nas traži.„Èuvati se neokaljanim od ovoga svijeta" ne znaèi izoliratise i zatvoriti pred stvarnošæu. Ne. I ovdje nije važno vanjskoponašanje koliko nutarnje, ono bitno: to znaèi da trebamobudno paziti da naš naèin razmišljanja i ponašanja ne budezaražen svjetovnim mentalitetom, to jest ispraznošæu,škrtošæu i ohološæu. Zapravo èovjek koji živi u ispraznosti,škrtosti i oholosti i istodobno misle i pokazuju se preddrugima kao pobožna osoba ili ide èak tako daleko daosuðuje druge, je licemjer.Izvršimo ispit savjesti da vidimo kako prihvaæamo Božjurijeè. Slušamo je nedjeljom na misi. Ako je slušamorastreseno ili površno, ona nam neæe mnogo koristiti.Moramo, naprotiv, prihvaæati Božju rijeè otvorena duha isrca, kao plodno tlo, tako da je usvojimo te ona donese plodau konkretnom životu. Isus kaže da je Božja rijeè poputsjemena, sjemena koje mora rasti u konkretnim djelima.Tako nam Božja rijeè èisti srce i djela te naš odnos s Bogomi drugima biva osloboðen licemjerja. Neka nam primjer i zagovor Djevice Marije pomognu uvijekèastiti Gospodina srcem, svjedoèeæi svoju ljubav premaNjemu u konkretnim opredjeljenjima za dobro braæe.

Nakon AngelusaJuèer je u Košicama u Slovaèkoj blaženom proglašena AnnaKolesarova, djevica i muèenica, ubijena zato jer nijedopustila da joj se oskvrnu dostojanstvo i èistoæa. Ona jepoput naše Marije Goretti u Italiji. Neka ta hrabra djevojkapomogne mladim kršæanima da ostanu stameni u vjernostievanðelju, pa i onda kad to traži da plivaju protiv struje iplate visoku cijenu. Molim jedan pljesak za AnnuKolesárovu!Ovo nanosi bol: i dalje pušu vjetrovi rata i pristižuuznemirujuæe vijesti o opasnostima moguæe humanitarnekatastrofe u ljubljenoj Siriji, u pokrajini Idlib. Ponavljamsvoj usrdni apel meðunarodnoj zajednici i svim ukljuèenimstranama da iskoriste sva raspoloživa diplomatska ipregovaraèka sredstva kako bi se dijalogom riješilo tajproblem i spasilo živote civila, poštujuæi meðunarodnohumanitarno pravo.

Dan poèinkaPapina kateheza na opæoj audijenciji u srijedu 5. rujna 2018.Biblijski odlomak: Knjiga Izlaska 20, 8-11„Sjeti se da svetkuješ dan subotnji. Šest dana radi i obavljajsav svoj posao. A sedmoga je dana subota, poèinak posveæenJahvi, Bogu tvojemu. Tada nikakva posla nemoj raditi: ni ti,ni sin tvoj, ni kæi tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, niživina tvoja, niti došljak koji se naðe unutar tvojih vrata. Ta iJahve je šest dana stvarao nebo, zemlju i more i sve što je unjima, a sedmoga je dana poèinuo. Stoga je Jahveblagoslovio i posvetio dan subotnji."Draga braæo i sestre, dobar dan!Putovanje kroz Dekalog danas nas vodi do zapovijedi opoèinku. Tu je zapovijed naizgled lako izvršiti ali je topogrešan dojam. Istinski poèinuti nije jednostavno, jerpostoji lažni i pravi poèinak. Kako ih prepoznati?Današnje je društvo željno zabave i odmora. Industrijazabave i razonode doživljava veliki procvat a u reklamamase oslikava idealni svijet kao veliki zabavni park gdje se svizabavljaju. Predodžba o životu koja danas prevladava nematežište u aktivnosti i predanom zalaganju veæ u bijegu.Zaraðeni novac trošiti na zabavu, užitke. Slika-model jestona uspješne osobe koja si može priuštiti velike i razlièiteprostore užitka. Ali taj mentalitet vodi do toga da osoba toneu nezadovoljstvo života umrtvljenog zabavom koja nijepoèinak, veæ otuðivanje i bijeg od stvarnosti. Èovjek senikada nije odmarao toliko kao danas, a ipak nije nikadaosjeæao toliku prazninu kao danas! Moguænosti zabavljanja,izlazaka, krstarenja, putovanja, tolikih stvari koje ne dajupuninu srca. Štoviše, ne daju ti poèinak.Rijeèi iz Dekaloga traže i nalaze srž problema, bacajuæirazlièito svjetlo na to što je poèinak. Zapovijed ima jedanposeban element: pruža jedan razlog. Poèinak uGospodinovo ime ima jasan razlog: „Ta i Jahve je šest danastvarao nebo, zemlju i more i sve što je u njima, a sedmogaje dana poèinuo. Stoga je Jahve blagoslovio i posvetio dansubotnji" (Izl 20, 11).Ovo upuæuje na svršetak stvaranja, kad Bog kaže: „I vidjeBog sve što je uèinio, i bijaše veoma dobro" (Post 1, 31). Itada zapoèinje dan poèinka, koji je Božja radost zbog onogašto je stvorio. To je dan kontemplacije i blagoslova.Što je dakle poèinak prema toj zapovijedi? To je vrijemekontemplacije, hvale a ne bijega. To je vrijeme u kojemtreba gledati stvarnost i reæi: kako je lijep život! Poèinku kaobijegu od stvarnosti Dekalog suprotstavlja poèinak kaoblagoslov stvarnosti. Za nas kršæane središte danaGospodnjeg, nedjelje, je euharistija, što znaèi„zahvaljivanje". To je dan u kojem trebamo Bogu reæi: hvala

Prilog dokumentiika

275. rujna 2018. broj 36/2018

ti Gospodine za život, za tvoje milosrðe, za sve tvoje darove.Nedjelja nije dan koji služi tome da se izbrišu ostali dani veætome da ih se spominjemo, blagoslovimo ih i pomirimo se saživotom. Kolike samo osobe imaju tolike moguænosti zazabavljanje, a ne žive u miru sa životom! Nedjelja je dankoji služi tome da se pomirimo sa životom, govoreæi: životje dragocjen; nije lak, katkad je bolan, ali je dragocjen.Biti uvedeni u istinski poèinak je Božje djelo u nama, alitraži odmak od prokletstva i njegove èari (usp. apost. pob.Evangelii gaudium, 83). Jako je lako, naime, prikloniti se usrcu nesreæi, istièuæi razloge nezadovoljstva. Blagoslov iradost podrazumijevaju otvorenost dobru što je zreli stavsrca. Dobro je blago i nikada se ne nameæe. Treba ga izabrati.Mir je nešto za što se èovjek opredjeljuje, ne može senametati i ne nalazi se nasumice. Udaljavajuæi se odskrivenih kutaka svoga srca u kojima se ugnijezdila gorèina,èovjek ima potrebu pomiriti se s onim od èega bježi. Nužnoje pomiriti se s vlastitom poviješæu, sa èinjenicama koje sene prihvaæaju, s teškim dijelovima vlastitog života. Pitamvas: je li se svaki od vas pomirio s vlastitom poviješæu? Toje pitanje o kojem treba razmisliti: jesam li se pomirio sasvojom poviješæu? Imati pravi mir, naime, ne znaèi mijenjativlastitu povijest veæ prihvaæati je i vrednovati je takvu kakvajest. Koliko smo puta sreli kršæane koji boluju od neke bolestikoji su nas utješili vedrinom koju se ne može naæi kodbonvivana i hedonista! Vidjeli smo takoðer ponizne isiromašne osobe koje se raduju malim znacima naklonostisreæom u kojoj se osjeæa dah vjeènosti. Gospodin kaže u Knjizi Ponovljenog zakona: „pred vasstavljam život i smrt, blagoslov i prokletstvo. Život, dakle,biraj… da živiš ti i tvoje potomstvo" (30, 19). Taj je izboronaj „fiat" Djevice Marije, to je otvorenost Duhu Svetomkoja nas dovodi do Kristova puta, koji se predaje Ocu unajdramatiènijem èasu i utire tako put koji vodi k uskrsnuæu.Kad život postaje lijep? Kad poènemo misliti dobro o njemu,kakva god da bila naša prošlost. Kad primimo dar sumnje ipostanemo svjesni toga da je sve milost[1] i ta sveta misaozdrobi zid nezadovoljstva uvodeæi u autentièni poèinak.Život postaje lijep kad se srce otvori Providnosti i otkrije seda je istina ono što se kaže u Psalmu: „Samo je u Bogu mir,dušo moja" (62, 2).

[1] Kao što nas podsjeæa sveta Terezija od Djeteta Isusa,citirana u G. BERNANOS, Diario di un curato di campagna,Milano 1965., 270.

Prilog dokumenti ika

28 5. rujna 2018. broj 36/2018