3 slikarije u hramovima AjanteNajčešće su u pitanju tz. kombinirane zidne tehnike. Razlog za svrstavanje ove tehnike u tz. ... tipične primjere sačuvanog zidnog indijskog slikarstva

Smisao poesisa materijalnosti II Al secco

3. Slikarije u hramovima AJANTE

1


3.1. Uvod 3.2. Bliže određenje umjetnosti Indije i Dalekog istoka

3.3. Ključne stečevine, spoznaje i saznanja o indijskim zidnim tehnikama AJANTA: Ljubavni par u palači

3.1. Najstarije, do sada otkrivene slikarije u Indiji su one u budističkim hramovima u stijeni Jogimira, nastale u II stoljeću. Tek 1924. moderni arheolozi su otkrili ruine Mohendžo-Dara i Harape. Zatim je pronađeno još niz nalazišta , ne samo u dolini Indusa, već i po širem prostoru sjeverne Indije. Ipak, kao tipičan primjer sačuvanog zidnog indijskog slikarstva elaborirati ćemo zidnu sliku iz petog stoljeća:

3/ 1. AJANTA: Scena Visvantara jataka detalj: Ljubavni par u palači→

Mora1 navodi obimnu literaturu o indijskom zidnom slikarstvu. Najvažniji doprinos upoznavanju tehnika Indije i okruženja dao je O. P. Agrawal2. Njegova istraživanja pokazuju, da su i ovdje, kao i na Zapadu, najprije slikali direktno na stijeni a kasnije na zidovima dotjeranim žbukom. Najčešće su u pitanju tz. kombinirane zidne tehnike. Razlog za svrstavanje ove tehnike u tz. kombinirane tehnike nalazi se u činjenici, da se ne može sa sigurnošću definirati, da li je stvarno sve rađeno na suhoj žbuci, pogotovo jer se u VII stoljeću već pouzdano javlja jedna kombinirana tehnika slična onoj na pompejanskim freskama... Nijedno vezivo koje je spomenuto da se koristilo u slikarskim tehnikama Indije nije laboratorijski potvrđeno, ali je potvrđeno da su koristili sljedeće pigmente: vermillio, žuti oker, cinober, crveni oker, lapis lasuli, indigo, zelenu zemlju, malahit, chrysocolu, kreč, kaolin, kredu, čađavo crnu i drvni ugljen kao i prave zlatne folije. Agrawal navodi primjer freske u Sittannavâsalu iz VII stoljeća, gdje je slikano u svježi krečni premaz, ali se ipak ne radi o pravoj fresci već kombinaciji sličnoj tehnici Pompeja; možda je u pitanju utjecaj tehnike koja je stigla još posredstvom Aleksandra Velikog i sačuvana kod Sasanida. Naime, prilikom svojih proučavanja tradicionalnih tehnika indijskog svijeta, Agrawal je elaborirao ( in situ) i stara zanatska iskustva Indije.

1 Paolo et Laura Mora: La Conservation des Peintures murales , Bologna, 1977 / str. 94 2 Agrawal : Study of the Technique of Indian Wall Paintings/ Journal of Indian Museums, vol.XXV-XXVI, 1969-70/str. 98-118.



2

3.1.1. NAJVAŽNIJI IZVORI

- Agrawal : Study of the Technique of Indian Wall Paintings/ Journal of

Indian Museums, vol.XXV-XXVI, 1969-70 - CAPOLAVORE nei secoli / n. 35 - Cennini, Traktatu... - Bert Bilzer: Das grosse Buch der Kunst, Braunschweig, 1958 - David Talbot Rice: Rani srednji vijek, Beograd, 1976 - H.Härtel J. Auboyer: Indien und Südost-Asien: Propyläen, Berlin 1975

- Horst Waldemar JANSON, Anthony F. Janson : ISTORIJA UMJETNOSTI dopunjeno izdanje , Novi Sad 2006

- Hugo Münsterberg: Daljnji vzhod, Ljubljana, 1968 - Jean P. Drege : La route de soie, Lucern, 1986 - Metka Kraigher-Hozo: Metode slikanja i materijali, Sarajevo 2007 - Paolo et Laura Mora: La Conservation des Peintures murales , Bologna,

1977 - Radoje Hudoklin: Tehnologija materijalov ki se uporabljajo v slikarstvu,

Ljubljana, 1955 - S. M: INDIJSKO SLIKARSTVO: Razgovori o Ajanti, revija Vjesnik u

srijedu, 1975. - Sherman E. Lee: Far Eastern Art / DALEKI ISTOK; Historija umjetnosti

od kamenog doba do kraja XVIII veka, Beograd, 1972/ 88 - Theiphilus Presbyter: - Thompson: Materials

3.1.2. IZVORI SLIKA

3/1. Hugo Münsterberg: Indijski svetr, Ljubljana, 1971 / str.72 . 3/2. Hugo Münsterberg: Indijski svet, Ljubljana, 1971 / str.15. 3/3. Hugo Münsterberg: Indijski svet, Ljubljana, 1971 / str.15. 3/4. www.campomor-photography.com. 3/5. www.yogoyo.com 3/6. CAPOLAVORE nei secoli / n. 35/ str.183. 3/7. Sherman E. Lee: Far Eastern Art / DALEKI ISTOK; Beograd, 1972/ 88, sl. color br. 8 . 3/8. Hugo Münsterberg: Daljnji vzhod, Ljubljana, 1968 / str.82. 3/9. David Talbot Rice: Rani srednji vijek, Beograd, 1976 / str.50. 3/10. Sherman E. Lee: Far Eastern Art / DALEKI ISTOK; Beograd, 1972/ str. 134, sl.157. 3/11. H.H. J. A.: Indien und Südost-Asien: Propyläen, Berlin 1975 / T.XXXIX . 3/12. H.Härtel J. Auboyer: Indien und Südost-Asien: Propyläen, Berlin 1975 / T.XII . 3/13. Sherman E. Lee: Far Eastern Art / DALEKI ISTOK; Beograd, 1972/ str. 122, sl. br.10. 3/14. Sherman E. Lee: Far Eastern Art / DALEKI ISTOK; Beograd, 1972/ str. 162, sl.199. 3/15. Hugo Münsterberg: Daljnji vzhod, Ljubljana, 1968 / str.105. 3/16. Hugo Münsterberg: Daljnji vzhod, Ljubljana, 1968 / str.107. 3/17. D. g. Buch der Kunst, Braunschweig, 1958 / str.150. 3/18. www. homshop 18.com. 3/19. CAPOLAVORE nei secoli / n. 35/ str.183. 3/20. Ch. E. Lee: Far Eastern Art / DALEKI ISTOK; Historija Beograd, 1972/ sl. u boji br. 9. 3/21. Hugo Muensterberg: Indijski prostor, Ljubljana 1971/ str. 70. 3/22. Sherman E. Lee: Far Eastern Art / DALEKI ISTOK; Beograd, 1972/ sl. u boji br. 9 . 3/23. Hugo Muensterberg: Indijski prostor, Ljubljana 1971/ str. 182 . 3/24. www. indian- heritage. org. 3/25. Hugo Münsterberg: Indijski prostor, Ljubljana, 1971 / str.72. 3/26. Hugo Münsterberg: Indijski prostor, Ljubljana, 1971 / str.72. 3/27. Sherman E. Lee: Far Eastern Art / DALEKI ISTOK; Beograd, 1972/ 88, sl. br. 8. 3/28. www. yogoyo.com. 3/29. www.homeshop 18 com.



3

3.2. Bliže određenje umjetnosti Indije i Dalekog istoka

3.2.1. Indijski svijet i Daleki istok 3.2.2. Ajanta

3.2.3. Bamiyan 3.2.4. Utjecaj indijske umjetnosti na Ceylon, Japan i Kinu

3.2.5. Rajasthanski „fresco lustro“ 3.2.1. Indijski svijet i Daleki istok

Dok su Grčka, Etrurija i Rim uvelike inaugurirale primjenu prave freske ( iako se ne odriču, ni secco slikanja, kao ni kombiniranih , tz. fresco-secco tehnika, u koje ubrajamo i pompejanske freske), stare, tradicionalne neolitske tehnike - tradicionalne formule, ostale su prisutne u kulturama budizma između II i VIII stoljeća Nove ere, i to u Sjevernoj Indiji, Cejlonu, Turkistanu, Kini, Koreji kao i Japanu. Starom mezopotamskom metodom slikano je čak i u epohi Safavida (XVI stoljeće) na dekoracijama u Cihil Sutumu.. Mora navodi, da je slikano na zidu pripremljenom kao u Mariju ( sjeckanu slamu u Arricciu zovu kaghel) ; secco slikanje je izvođeno jajčanom temperom a pozlate fiksirane gumiarabikom. Općenito prevladava mišljenje da je najstarije stanovništvo Indije bilo tamnije puti, srodno Dravidima, koji danas žive na Jugu Indije. Ubrzo se, kao vladajuća klasa pojavljuje populacija pristigla sa Bliskog Istoka, srodna Sumercima. Kasnije su Arijci uništili većinu tragova stare indo-sumerske kulture. Jedini artefakti iz razdoblja Veda su glineni idoli... ←3/ 2. KARTA: Indijski svijet Umjetnost je ponovo oživjela tek u trećem stoljeću prije Krista, kada je čuveni kralj Ašoka, prihvatio budizam. Prvi artefakti tog vremena ( većinom rezbarije) imaju perzijske karakteristike. Jedini artefakti iz razdoblja Veda su glineni idoli... Ali sam lik Budhe javlja se tek u vrijeme vladavine dinastije Kušana... U vrijeme vladavine kralja Kaniška definiran je prototip historijskog Budhe: on preuzima lik indijskog monaha, sa „svetim“ detaljima ušniša i urna... ( Ušniša – izraslina na glavi, koja simbolizira njegovu inteligenciju, i urna – ili treće oko , koje poručuje da Budha vidi sve, te velike uši, koje ukazuju ne vjerovanje da sve čuje...) Vrhunac budističke umjetnosti vezan je za razdoblje GUPTA - od 4. do 6. stoljeća, razdoblje u kojem nastaju i vrhunska ostvarenja u Ajanti na Dekhanu. Kasnije se umjetnost u indijskom svijetu, tokom stoljeća ( ovo razdoblje traje od sedmog do trinaestog stoljeća, kada Indiju zauzimaju islamski osvajači) , sve više priklanjala hinduizmu. Sada se i u likovnoj umjetnosti javljaju novi likovi Šiva i Višnu, te njihove „ženske inačice“ Šivina lijepa Parvati, boginja ljubavi i ljepote, te Višnina Lakšmi , boginja blagostanja i sreće...

Ali, za razliku od Indije, gdje budizam nije trajno igrao vodeću ulogu, budistička umjetnost je još dugo značila izvor inspiracije za mnoge zemlje Dalekog Istoka... Budizam se iz Indije proširio na Afganistam, Srednju Aziju i Cejlon, a ubrzo i na Javu, Burmu, Tajland, Kambodžu i Vijetnam, kao i u Nepal, Tibet, Kinu i Japan.



4

Sama ikonografija ostala je u svim tim kulturama iskonski indijska. Tako je čak i u dalekoj Kini i Japanu moguće zamijetiti i hinduističke bogove i motive...

3/ 3. KARTA: Burma, Kina i otoci→ 3.2.2. Ajanta

Agrawalova3 istraživanja pokazuju, da su u Indiji, kao i na Zapadu, najprije slikali direktno na stijeni a kasnije na zidovima sa žbukom. Najstarije, do sada otkrivene slikarije u Indiji su one u budističkim hramovima u stijeni Jogimira, nastale u II stoljeću. Na tipične primjere sačuvanog zidnog indijskog slikarstva nailazimo u Ajanti (Adžanti ; pećine se nalaze u dolini rijeke Wagurna…od I do VII stoljeća). U pećinama se često nalaze pored slikarija i polikromirane skulpture. Sve je ukomponirano u cjelovitu sliku. Kada su freske u 19. stoljeću ponovo pronašli, oduševili su se njihovom ljepotom. Mnogi potenciraju izuzetno stilističko i tehničko dostignuće ove drevne baštine. U vremenu, kada na Zapadu cvijeta mozaik, u vrijeme slikara katakombi i koptske umjetnosti, kao da je zanatsko iskustvo zidnih slikara iz Màrija, Knososa, Pompeja sačuvano ovdje. Tehnika indijskih zidnih slika nije do kraja potvrđena, ali su općenito slike nastale prije VI stoljeća elaborirane kao secco – odnosno kao kombinirane tehnike , a one, nakon toga - sve češće kao buon fresco tehnike.

←3/ 4. AJANTA: Freske

O zanatskim iskustvima slikara stare Indije svjedoči više sačuvanih tekstova: VISHNUDHAARMOTTARA ( IV – VIII stoljeće) djelo: SANSKRITSKI TEKST ima poglavlje o slikarstvu Chürasutra ; između ostalog tu je i recept maltera 4; što je pogotovo interesantno, jer govori o...

.... različitim tipovima slikanja, o pripremi zidova i preparacijama, nanosima, načinima slikanja, mjerama, karakteristikama božanskih statua, različitim pozama...

3 O.P. Agrawal: Study of the Technique of Indian Wall Paintings/ Journal of Indian Museums, vol. XXV-XXVI, 1969-70/str.98-118. 4 Paolo et Laura Mora: La conservation des peintures murales, Bologne, 1977 / st. 94



5

←3/ 5. AJANTA: Tempera U kontekstu starih traktata o slikarstvu interesantan je i traktat nastao u Indiji u petom stoljeću nove ere pod imenom - SADANGA ( traktat o indijskoj estetici nastao u periodu najbujnijeg života slikarstva i kiparstva Indije). U njemu su sadržane postavke o slikarstvu sažete u šest točaka od kojih je najinteresantnija zadnja točka koja govori o zanatu5...

SADANGA

Najzad ne smije se mimoići ni osnovnu pretpostavku za stvaranje umjetničkog djela: ovladavanje zanatom.

Bez majstorstva u upotrebi slikarskog alata nema pravog slikarstva. Kičica, ruka, boja, oko i duh moraju simultano i skladno da djeluju –

nijedno ne smije da zaostane u vještini. I još nešto. U času kad umjetnik pristupa praznom listu ( od palme ili od brezove kore) ili čistoj plohi,

da na nju zabilježi svoj doživljaj, taj list ili ploha postaju ogledalo njegove duše.

I taj list i ta ploha dobivaju važnost. Bez savlađivanja tajne o upotrebi svjetla i tame, bez poznavanja boja, zakona, koji njima vladaju,

i ideja koje se u njima kriju – nema slikarstva. Samo duh čovječji vidi pravu boju stvari.

Oko, ljudsko, vidi neke od kvaliteta, koje imaju boje, a ono može da vara. Duh je onaj koji saopćava pravi značaj pojedine boje, on osjeća i njenu muziku i miris.

Kroz boju slikar ne prinosi samo gledaocu predmete, on mu jezikom boja saopćava i svoja duhovna raspoloženja.

Duh umjetnika određuje omjer, po kojem treba miješati boje s palete duha sa bojama skinutim s palete, koju slikar drži u ruci.

Ta unutarnja paleta omogućava slikaru da isključivo crnim tušem dočara viziju raspjevanih boja jednog pejzaža.

Crnilo i tama postaju koloristička kategorija – mrak vlada samo onda kad nema aktivnosti duha...

5 S. M: INDIJSKO SLIKARSTVO: Razgovori o Ajanti, revija Vjesnik u srijedu, 1975.



6

Tokom dužeg perioda , više od sedam stoljeća ( između I stoljeća←/ i VI stoljeća →) , kao i za vrijeme hinduizma, u Indiji su poseban značaj pridavali hodočasnicima u osami. HINDUIZAM je inovirani BUDIZAM uz stari BRAHMANIZAM ( uz stara vjerovanja zapisa UPANIŠADA ); inače, BUDIZAM se kao vjerovanje javlja milenij ranije ( 525. godine ←/ kraljević Sidarta Gotama prozvan je Buda); ISLAM prodire tek u 9. stoljeću i od tada postoje u Indiji zajedno dvije vjere ( miješanje kulture , nauke, umjetnosti...); danas je omjer pripadnosti ovim religijama, dakle, islamu i hinduizmu – 1:3. Tako su kroz stoljeća ukrašavane i špilje u Ajanti , gdje je pronađeno – ukupno - 29 cjelina. Zidna slika Scena Visvantara jataka , nastala u V stoljeću , te u VI stoljeću - jedno od najljepših primjera indijskog zidnog slikarstva :

3/ 6. AJANTA: Scena Visvantara jataka→

Ajanta; V stoljeće; Budine inkarnacije;

reminiscencija ovog čuvenog stila kasnije je evidentna u iluminacijama Bengalskih umjetnika; toplina boja je u najvećoj mjeri falsificirana i dolazi od laka koji su upotrebljavali restauratori s kraja XIX i početka XX vijeka... slika Lijepi Bodisatva tipični su primjeri indijskog slikarstva, vezanog za budističko učenje:

←3/ 7. AJANTA: Lijepi Bodisatva pećinski hram br. 1 u Ajanti; 610/650; slika predstavlja Padmapanija s plavim lotosom u ruci; preko neravnog kamena stavljena je mješavina kreča, dlake i gipsa da se dobije površina na kojoj će se izvesti prvi sloj crteža, te zatim i prvi sloj slikanja još u vlažnu žbuku Dinastija GUPTA ima već razvijenu zanatsku djelatnost, organiziranu u nekoj vrsti cehova. To je zlatno doba književnosti i umjetnosti. Pjesnike podupiru mecene. Razvija se i astronomija, matematika, prije svega algebra, što je sigurno uticalo i na Perziju.



7

Kasnije, se i u Indiji koristi i prava fresko-tehnika. Ona se kroz stoljeća ne mijenja. Tako možemo kao primjer uzeti segment freske koju su pronašli ispod pijeska u samostanu kineskog Turkestana. Slične primjere sačuvanog zidnog slikarstva možemo naći i u islamskoj umjetnosti:

←3/ 8. Koço, Kineski Turkestan: Sidhartov odlazak Koço, Kineski Turkestan; danas: Stiftung Preussischer Kultrubesitz – Staatl.Museum, Indische Kunstabteilung, Berlin; 9. stoljeće; razdoblje T’anga; Sidhartov odlazak ; slog izvire iz kineskih uzora; visina fragmenta: 27,5 cm; buon fresco ; narativni, virtuozni crtež ali i utjecaj t’angovske dekorativnosti.

3/ 9. KASR El -HAJR: Svirač pod arkadama i lovac na konju→ Kasr el.Hajr; početak osmog vijeka; predstava svirača pod arkadama i lovca na konju; pretpostavlja se

da je crtež slikan u svježu žbuku jer je izuzetno čitljiv dok je slikani gornji sloj jedva vidljiv; dakle, fresco crtež uz secco slikanje... Difuzija budizma iz centralne Azije, drevnog Bamyana, prema Kini i Japanu prenijela je i običaj tehnike oslikavanja hramova, usječenih u stijene, dakle način pripreme prirodne stijene sa glinom i slikanje al secco , kao i al fresco, što vremenom postaje sve češće.

Razmatranjem tipičnih primjera iz Bamyana, Ceylona, Kine i Japana, možemo uočiti ove zanatske i kreativne inačice.

3.2.3. Bamiyan U Bamiyanu , gdje je već u vrijeme cara Trajana stjecište indoazijske, , kineske i helenske kulture. Ovdje se zanatsko umijeće prenosilo zajedno sa protokom ideja i robe, ponekad i posredstvom ratnih pohoda, asimilacijom strane tradicije, selidbenim tokovima. Sljedeći primjeri potvrđuje, da je uvijek postojala veza između Zapada i Istoka: ←3/ 10. Bamiyan: Friz sa ljudskim figurama6

6 Miran; krajem III stoljeća; visina: oko 122 cm; na fresci je potpis «TITUS»; vjerojatno neki putujući slikar pozno-rimskog carstva...stil oblikovanja figura podsjeća na Faiyumske portrete;



8

Agrawalova7 istraživanja pokazuju, da su u Indiji, kao i na Zapadu, najprije slikali direktno na stijeni a kasnije na malterisanim zidovima. Tehnika nije do kraja razmotrena, te su zato slike nastale prije VI stoljeća elaborirane kao kombinirane tehnike ←3/ 11. Kakrak kod Bamiyana: Kneževska figura8 Pogled na oslikanu stijenu u Kakraku kod Bamiyana je primjer slikanja na svježem krečnom premazu i nastavak slikanja na suhom sloju; evidentna je i primjena nekih zelenih i plavih pigmenata, koji se ne podnose najbolje sa krečem.

3.2.4. Utjecaj indijske umjetnosti na Ceylon, Japan i Kinu Agrawalova9 istraživanja pokazuju, da su u Indiji, kao i na Zapadu, najprije slikali direktno na stijeni a kasnije na zidovima poravnanim žbukom. Pogled na oslikani niz u stjenovitom grotlu Sigiriye , na Ceylonu u V stoljeću, ukazuje na autentičan način slikanja, ponekad i direktno na grubi kamen:

3/ 12. Sigiriya: Apsara sa cvijećem→ pećinske utvrde u Sigiriyi na Ceylonu; V stoljeće; oslikane figure Apsara, koje prolazeći na oblacima , kao da se nalaze na nebu; detalj na slici je tipičan primjer preciznog crteža i koloriranja ( cvijet je crven ali je preciziran nešto tamnijim crvenim linijama; odjeća je transparentna crvena sa zelenim uzorkom); prof.Mora navodi zanimljiv prikaz na vrhu stijene: kralj kojeg Apsare krunišu; na detalju na svodu, zaklonjenom od kapanja, vidi se sloj oslikavanja bez dotjerivanja površine ( na grubom kamenu);

←3/ 13. Sigiriya: Dvije ljupke dame pećinske utvrde u Sigiriyi na Ceylonu; 479-497; oslikane figure detalj na slici je tipičan primjer preciznog crteža i koloriranja konture su jasne na bijelom kreču; samo slikanje više liči na koloriranje, odnosno lazuriranje u hladnijim i toplijim nijansama koje prelaze preko linearnog dekorativnog crteža kao nježna koprena...Ove slikarije podsjećaju na one u Ajanti ali je sam slog slobodniji i hrabriji.

7 O.P. Agrawal: Study of the Technique of Indian Wall Paintings/ Journal of Indian Museums, vol. XXV - XXVI, 1969-70/str.98-118. 8 Kakrak kod Bamiyana; danas: Kabul (Afganistan); VI stoljeće;TEMA: kneževska figura ; svijetlo-plavi fond; orkestracija sa dekorativnom zelenom (svjetlocrveni nimb oko glave); isti motivi se javljaju i u iluminacijama... 9 O.P. Agrawal: Study of the Technique of Indian Wall Paintings/ Journal of Indian Museums, vol. XXV-XXVI, 1969-70/str.98-118.



9

U vrijeme , kada se u Ajanti javlja buon – fresco , ovo zanatsko iskustvo stiže i do Japana. Premaz kreča direktno na stijeni evidentan je i na dekoracijama u grobnici ( tumulusu) nađenoj u Takamatsuzuki, (Kyoto, Japan ; u Japan je uticaj budizma stigao posredstvom jedne misije iz Koreje 552. godine. Naime, u samu Kinu budizam su donijeli Tatari 440. godine). Nije isključeno da su ove slikarije rađene a fresco. Ipak, najznačajniji sačuvan primjer buon fresko slikarstva u Japanu su freske otkrivene kod Nare , one u Hôryûjiju (Horiudžiju); na zidovima Konda i Zlatnog paviljona:

3/ 14. Hôryû-ji: Trojica Amitabe→ Hôryû-ji, Nara, Japan; danas se nalazi u Muzeju Hôryû-ji, Nara ; na žalost 1949. požar je uništio veći dio ove jedinstvene baštine budističke umjetnosti; istina, požar je u slučaju ovog Kanona „pomogao” da se skinu sve čađave patine i dođe do izražaja jasan lik, bolje nego što se vidio prije; oko 710.; razdoblje Nara; vis. 3,04 m; buon fresco ; narativni, virtuozni crtež ali i uticaj t’angovske dekorativnosti.

←3/ 15. Hôryûji: Prizor iz Amidovog raja

Fotografija prije požara, prizora iz Amidovog raja , segmenta freski iz Hôryû-jija , na zidovima Konda i Zlatnog paviljona ukazuje na precizan i rutinirani crtež: dakle, prije požara izrađene fotografije mogu nam dočarati njihov izgled; ovdje je očit karakterističan crtački t’angovski slog. Djelo: SANSKRITSKI TEKST ima poglavlje o slikarstvu Chiirasutra ; između ostalog tu je i recept maltera 10; pogotovo je interesantno jer govori o

.... različitim tipovima slikanja, o pripremi zidova i preparacijama, nanosima,

načinima slikanja, mjerama, karakteristikama božanskih statua, različitim pozama...

Prema starim sanskritskim tekstovima zidovi su pripremani sa više slojeva maltera, slijedeći tradicionalne neolitske formule.

10 Paolo et Laura Mora: La conservation des peintures murales, Bologne, 1977 / str. 94



10

Priprema zida prema sanskritskim tekstovima: prvi grublji sloj maltera: glina sa sjeckanom slamom ali i drugim biljnim vlaknima ili životinjskom dlakom; mješavine sadrže i zemlju, pijesak, brašno opeke, kreč (sve u funkciji izravnavanja površine); gornji fini sloj – nositelj slike sadržao je kaolin, gips ili kreč, ali, u svim se tekstovima spominje dodatak veziva: gume, smole, vosak, melasa, slatki korijen, šećer, različiti biljni sokovi, iscjedak prokuhanog povrća, ulja, tutkala ( dodatak veziva u preparaciju pojačava plastičnost i otpornost, što je bilo poznato već Rimljanima: Plinius pod izrazom MALTHA /XXXVI, pogl.58, podrazumijeva malter sa krečem uz dodatak vina sa smokvama i svinjskom mašću, pogotovo kao dodatak za zidove u banjama...) Kako navodi Lee11 ...

...slike su bile rađene izdašnim nabacivanjem boja od kojih je dobar dio nestao i prije požara; preko izdašnih boja ima i naknadnog isticanja linearne razrade

... to je vrijeme kada je «linearna tehnika slikanja» na vrhuncu linija je relativno podjednake debljine, bez onih promjena u širini, tako karakterističnih za kaligrafski pristup u kineskom crtežu...

linija je nalik na žicu, vučenu izvanrednom pažnjom i u uzorku koji se može nazvati samo geometrijskim slikar- crtač se služi kistom, ali ravnomjernim pritiskom...

linija je izvlačena precizno...

Linearnu tehniku slikanja razmotriti ćemo na izuzetnom primjeru zidne slike Jedanajsteroglavi Kanon:

3/ 16. Hôryûji: Jedanajsteroglavi Kanon→ Hôryûji, Nara, Japan; zidovi Konda i Zlatnog paviljona .

Na žalost, 1949. godine, požar je uništio veći dio ove jedinstvene baštine budističke umjetnosti; pored Jedanajsteroglavog Kanona, na ostalim freskama, na zidovima Konda i Zlatnog paviljona su prikazi četiri budistička raja te pojedine Bodhisatve u tipičnom t’angovskom slogu; TEHNIKA: sačuvan je samo sloj slikan BUON FRESCO; rađeno na tankom krečnom malteru (3-4 mm), jako bijelom i fino zaglađenom, a pigmenti, koji su izdržali požar, očito su učvršćeni kalcinacijom – krečnom skramom iz maltera; ( u to vrijeme se već i u Indiji koristi ova prava fresko-tehnika); istina, požar je u slučaju ovog Kanona „pomogao” da se skinu sve čađave patine i dođe do izražaja jasan lik, bolje nego što se vidio prije; (možda je požar uništio i eventualno secco doslikavanje ?); ipak, u to vrijeme, u osmom stoljeću, se već i u Indiji koristi ova prava fresko-tehnika ! Kako smo već napomenuli, Lee12 navodi da su ...slike bile rađene izdašnim nabacivanjem boja od kojih je dobar dio nestao i prije požara... Dakle, «zahvaljujući» požaru danas možemo točno uočiti slojeve koji su slikani u tehnici buon fresco; naime, jedino su ovi anorganski slojevi izdržali visoku temperaturu prilikom požara.

12 Sherman E. Lee: Far Eastern Art / DALEKI ISTOK; Historija umjetnosti od kamenog doba do kraja XVIII veka, Beograd, 1972/ str. 165.



11

3.2.5. Rajasthanski „fresco lustro“ Pored „orijentalnog naslijeđa”- mezopotamskog, prisutno je u Indiji, u kontinuitetu i „zapadno naslijeđe“. Tako se susrećemo, čak na jugu Indije sa tz. Rajasthanskim Kineski budistički putopisac FO-KUO-KI bilježi da je u Indiji, u području rijeke Ganges naišao na bogate gradove sa razvijenom trgovinom, dobro uređenim gostionama i prenoćištima, velike budističke manastire ... Karakteristična je tolerancija do svih vjera. Rajasthan je gorovito područje jugozapadno od Delhija. FRESCO LUSTROM koji u svojoj tehnološkoj gradnji toliko podsjeća na pompejanske polirane slike, da se očito radi o zapadnom utjecaju:

←3/ 17. Pompeji : Aldobrandinska svatba, detalj prvo stoljeće ←/ ( prema grčkom uzoru iz IV stoljeća←); zidovi su dekorirani arhitekturnim elementima, tvoreći polja u koja su zatim komponirane „prenosive slike13” koje imitiraju klasične grčke majstore… Radoje Hudoklin u svojoj studiji savjetuje da se prenosivi zidni nosioci pripremaju na sljedeći način:

pripremi suhu drvenu kutiju ( od drveta ariša, smrče ili bora, grubog sa unutrašnje strane ali izoliranog) i nanesi u kutiju sloj grubog maltera od 1 dijela gašenog kreča i tri dijela šljunka;

u svježi grubi malter ugradi tanki krovni crijep, a zatim ponovo sloj maltera;

na kraju nanesi slikarske maltere... Kao što smo već napomenuli, slika je započeta kao buon fresco ali dovršena slikanjem detalja al secco (krečna tempera – pigmenti i krečno mlijeko ili neka druga tempera) koju prof. Mora, za razliku od krečne naziva ...Peinture à sec … Svakako je kao važna komponenta savršenog izgleda slike prisutno i dodatno poliranje voskom. Poliralo se odmah po završetku segmenta, u svježe i nastavljalo kad se u susjedstvu nanosila nova giornata... Tako se sve ujednačavalo. Većina stručnjaka smatra da je pompejanska freska primarno ...buon fresco tehnika…

13 Radoje Hudoklin : Tehnologija materijalov ki se uporabljajo v slikarstvu, Ljubljana, 1955 , str. 53).



12

Ova stara tehnika pouzdano se javlja u Rajasthanu već u VII stoljeću . Naime, prilikom svojih proučavanja tradicionalnih tehnika indijskog svijeta, Agrawal14 je elaborirao ( in situ) i stara zanatska iskustva Indije. Tako se u RAJASTHANU primjenjuje sve do naših dana posebna vrsta freske, koju je Agrawal nazvao FRESCO LUSTRO pošto je i kod ove tehnike, kao one pompejanske, jako značajno samo poliranje i sjaj:

... koriste arriccio od gašenog kreča uz dva dijela pijeska ili prah kalcita ili mramora uz dodatak malo melase, životinjskih dlaka, vlakana lana i jute, ili komušine od riže; sve je naneseno na vlažan zid i dobro nabijeno sa jednom drvenom daščicom kako bi što bolje prianjalo uz zid; tako sloj maltera postaje zatvoren i gladak,

te se na njega sada istim postupkom nanosi drugi sloj dok god se ne dobije ukupna debljina od 1 do 3 cm;

sada se ovo dobro osuši; nakon toga dolazi intonaco, koji sadrži gašeni kreč ( potpuno ugašen time da stoji pod vodom više mjeseci)

kojem se dodaje kazein ili kiselo mlijeko u omjeru 1 dio kazeina ili mlijeka i

75 dijelova kreča;

mješavina stoji pokrivena vodom jedan dan, zatim se procijedi kroz fino platno, doda ako je potrebno, još vode; smjesa se nanosi tanko i polira kamenom,

ovo se ponavlja u tankim slojevima i svaki puta polira, a zadnji sloj se polira ahatom;

crtež se još i danas prenosi metodom calque au poncif ; slika se u mokro uz dodatak malo gume ili tutkala,

boje se nanose kistom ili sa malim špahtlama, mistrijama od drveta; osušena slikarija se ponovo tuče sa mistrijom od drveta

a zatim sa tamponom umočenim u vodu od kokosovog oraha i trlja; na kraju se polira ahatom i ostavi da polako suši.

3/ 18. Rajasthan : Zidno slikarstvo

14 O.P. Agrawal: Study of the Technique of Indian Wall Paintings/ Journal of Indian Museums, vol. XXV - XXVI, 1969-70/str. 98 -118.



13

3.3. Ključne stečevine, spoznaje, i saznanja o indijskim

zidnim tehnikama Ajanta: Ljubavni par u palači

3.3.1. uvodne napomene 3.3.2. princip gradnje 3.3.3. instrumentacija

3.3.1. uvodne napomene

←3/ 19. AJANTA: Scena Visvantara jataka (desno je detalj - Ljubavni par u palači ) MJESTO: pećinski hram XVII, Ajanta (Adžanta); DATACIJA: razdoblje Gupta; 5. stoljeće; kada su freske u 19. stoljeću ponovo pronašli, oduševili su se njihovom ljepotom; svakako predstavljaju najveće stilističko i tehničko dostignuće tog vremena...;

ne zaboravimo da je u pitanju 5. stoljeće, kada na Zapadu cvijeta mozaik - u vrijeme slikara katakombi i koptske umjetnosti, kao da su zanatska predaja slikara iz Màrija, Knososa, Pompeja i slikara mnogih drugih remekdjela klasične starine, sačuvana ovdje... TEMA: iako je većina tema vezana za budističko učenje, često nam slike ukazuju i na samu životnu radost, pogotovo kada su vezane za prikaze Budine mladosti; prikazane su Budine inkarnacije; reminiscencija ovog čuvenog stila kasnije je evidentna u iluminacijama Bengalskih umjetnika; toplina boja je u najvećoj mjeri falsificirana i dolazi od laka koji su upotrebljavali restauratori s kraja XIX i početka XX vijeka; TEHNIKA: stijene su izravnane, ponekad deblje, ponekad tanje; za prvi, grublji malter najčešće su se koristile zemlje bogate željezo oksidima, uz dodatak praha od lokalnih stijena ili pijeska i biljnih vlakana, preko čega je nanesen samo premaz bijele na bazi kreča, kaolina ili gipsa; slikano je al secco ; starenje biljnih vlakana uslijed vlage, vremenom je oslabilo otpornost i samog maltera; kreč se koristi tek u VI i VII stoljeću, ali i pored toga je slikanje i dalje na suhom malteru.



14

Kao što smo već napomenuli, dinastija GUPTA ima već razvijenu zanatsku djelatnost, organiziranu u nekoj vrsti cehova. To je i zlatno doba književnosti i umjetnosti. Zidne slike iz perioda V i VI stoljeća rađene su jednostavnije – više plošno, linearno, često sa dekorativnim niskama...

3.3.2. princip gradnje princip gradnje zasnivao se na sljedećim fazama gradnje:

3.3.2.1. pripremni radovi 3.3.2.2. nosilac

3.3.2.3. iscrtavanje 3.3.2.4. hladne lazure

.2.5. slikanje

3.3.2.1. pripremni radovi █ prije slikanja često su motivi skicirani ( svi navodi koji se odnose na izabrani primjer analize, kao ključni moment, označeni su posebnom oznakom █ ). promatrajući stil slikarija na stijenama špilja, njihovu specifičnu ikonografiju, očito je da su umjetnici pripremali svoje kompozicije prethodnim promišljanjem; u već citiranom tekstu SADANGA piše i slijedeće:

...u času kad umjetnik pristupa praznom listu ( od palme ili od brezove kore) ili čistoj plohi, da na nju zabilježi svoj doživljaj,

taj list ili ploha postaju ogledalo njegove duše. I taj listi ta ploha dobivaju važnost. ■ bilježenje na trakama palminog lišća bilo je uobičajena tehnika u indijskom svijetu. na sjeveroistoku Indije, kao i na Ceylonu, budizam cvijeta i u vrijeme kada se u Indiji inače javlja već hinduizam, a u Pakistanu, Afganistanu i srednjoj Aziji islam; u gorjima sjeverne Indije ova umjetnost je sačuvala obilježja nekadašnje stare Indije: iluminirani rukopis živih boja, veće plošnosti, linearnosti podsjeća na hijeratičku umjetnost ikona;

3/ 20. ■ Iluminacija: AŠTAŠAHASRIKA→

Sjeveroistok Indije; danas: Umjetnički muzej, Cliveland; 1111. ; reminiscencije na slikarije u Ajanti; trake visine: 4,1 cm.



15

slikanje na palminom lišću je uobičajena tehnika iluminiranih rukopisa na području Indije i njenog okruženja; rukopis je iluminiran živim bojama, veće plošnosti i linearnosti, koja podsjeća na hijerarhijsku umjetnost ikona; u pitanju su tradicionalne vodene boje i prefinjeni linearni potezi kista uz djelomično koloriranje većih ploha... na dugim trakama od palmovog lišća i Bengalski umjetnici su ispisivali i ukrašavali svoje tekstove slično, kao što su to mnogo prije njih radili već Egipćani na trakama papirusa; očito su poznavali slikarije u Ajanti – nastale i 500 godina ranije ;

■ evidentne su i reminiscencije na prepoznatljiv stil evidentan na čuvenoj zidnoj slici Lijepi Bodisatva: pečinski hram br. 1 u Ajanti; 610/650; slika predstavlja Padmapanija s plavim lotosom u ruci; izvodi se prvi sloj crteža, te zatim i prvi sloj slikanja još u vlažni malter;

←3/ 21. ■ Ajanta: Bodhisatva Padmapani posredstvom bengalskih rukopisa stil Gupta je prenesen Nepalu, Tibetu, Borneu, Sijamu, Indoneziji i Kini; ■ tako i svitak iz Nepala podsjeća na bengalske rukopise; ponekad je vjerojatno u pitanju i uvozni artefakt:

3/ 22. ■ Nepal: Svitak iz Nepala→ nastao prije osmog stoljeća; trake visine: 4,1 cm;

TEHNIKA: slikanje na dugim trakama palminog lišća; osjeća se utjecaj Bengalskih umjetnika…; način slikanja je sličan onom na papirusu; linearan stil sa podcrtanim ali prefinjenim konturama, kao na bizantskim ikonama…



16

3/ 23. ■ Nepal: Svitak iz Nepala→ 1436.; još uvijek se osjeća utjecaj Bengalskih umjetnika, odraz kasne budističke slikarske škole... dakle, i za zidno slikanje su očito u pripremama korišteni stariji predlošci, iscrtani na trakama palminog lišća, očito fino obrušenim, slično kao što se brusio i pergament; 3.3.2.2. nosilac: po općem mišljenju prvi materijal koji je ljudima služio za pisanje bio je pijesak ili usitnjena zemlja po kojoj se pisalo prstom ili štapićem…Površina sa pijeskom ili usitnjenom zemljom mora je biti na neki način omeđena ( Grci i Rimljani su koristili oivičene podloge od drveta ili od bakarnog lima…). u kontekstu starih traktata15 o slikarstvu, već spominjani traktat nastao u Indiji u petom stoljeću nove ere pod imenom SADANGA ( traktat o indijskoj estetici nastao u periodu najbujnijeg života slikarstva i kiparstva Indije); sadrži postavke o slikarstvu sažete u šest tačaka od kojih je najinteresantnija zadnja točka koja govori o zanatu16:

...Najzad ne smije se mimoići ni osnovni preduslov za stvaranje umjetničkog djela:

ovladavanje zanatom... prema starim sanskritskim tekstovima zidovi su pripremani sa više slojeva maltera, slijedeći tradicionalne neolitske formule... Priprema zida prema sanskritskim tekstovima: prvi grublji sloj maltera: glina sa sjeckanom slamom ali i drugim biljnim vlaknima ili životinjskom dlakom; mješavine sadrže i zemlju, pijesak, brašno od opeke, kreč (sve u funkciji izravnavanja površine); gornji fini sloj – nositelj slike sadržao je kaolin, gips ili kreč, ali, u svim se tekstovima spominje dodatak veziva: gume, smole, vosak, melasa, slatki korijen, šećer, različiti biljni sokovi, iscjedci prokuhanog povrća, ulja, tutkala ( dodatak organskog veziva u malteru pojačava plastičnost i otpornost, što je bilo poznato već Rimljanima: Plinius pod izrazom MALTHA /XXXVI, pogl. 58, podrazumijeva malter sa krečem uz dodatak vina sa smokvama i svinjskom mašću, pogotovo kao dodatak za zidove u banjama...) 15 O. P. Agrawal: Study of the Technique of Indian Wall Paintings/ Journal of Indian Museums, vol. XXV - XXVI, 1969-70/str. 98-118. 16 S. M: INDIJSKO SLIKARSTVO: Razgovori o Ajanti, revija Vijesnik u srijedu, 1975.



17

←3/ 24. AJANTA: ■ zidna slika, detalj već spomenuti sanskritski tekst VISHNUDHAARMOTTARA PURANA ( IV – VIII stoljeće) daje precizni recept maltera:

...Uzmi cigle i zdrobi ih u prah.

U to opečno brašno dodaj prah gline u omjeru 3:1. Zatim pripremi smjesu veziva i to mjeru guggule

(vrsta gume Boswellia Serrata), madhucchista (pčelinji vosak), kundaruka gud( melasa) , kusumbla (ulje).

Sa ovom smjesom izmiješaj smjesu praha gline i cigli

kao i kreča u omjeru 1:3, zatim dodaj pulpe bilve

(Feronia elephantum) i to dva djela uz dodatak crnog praha od kamena (touche stone).

Dodaj u sve i pijeska koliko treba. Dopuni i sokom od Pichile.

Ostavi sve da odstoji mjesec dana, zatim sa tim premaži zid i napraši krečnim prahom te ostavi da se osuši.

Osušeni zid tada brusi sa glinom natopljenom sokom od Sarje uz dodatak ulja.

Zatim se izglađuje, polira sa crnim collyriumom...

Tako pripremljen zid neće propasti ni nakon hiljadu godina!



18

←3/ 25. AJANTA: █ Scena Visvantara jataka desno je detalj - Ljubavni par u palači dodatak veziva u malteru pojačava plastičnost i otpornost, što je bilo poznato već Rimljanima: Plinius pod izrazom MALTHA /XXXVI, pogl.58, podrazumijeva malter sa krečem uz dodatak vina sa smokvama i svinjskom mašću, pogotovo kao dodatak za zidove u banjama...; stijene su izravnane, ponekad deblje, ponekad tanje; za prvi, grublji malter najčešće su se koristile zemlje bogate željezo - oksidima, uz dodatak praha od lokalnih stijena ili pijeska i biljnih ili životinjskih vlakana ( trava, životinjska dlaka ili olupine riže), preko čega je nanesen samo premaz bijele na bazi kreča, kaolina ili gipsa; starenje biljnih vlakana uslijed vlage, vremenom je oslabilo otpornost i samog maltera; kreč se koristi tek u VI i VII stoljeću, ali i pored toga je slikanje i dalje na suhom malteru; u našem primjeru – preko neravnog kamena stavljena je mješavina kreča, dlake i gipsa; kad se ovaj sloj izravnao dodaje se sloj fine bijele gline ili sadre ( kao intonaco); sam način pripreme podloge za sliku zavisi od vrste zida;

█ ako je u pitanju stijena u kojoj je udubljen grob, zanatlija brižljivo zaglađuje njenu površinu,... 3.3.2.3. iscrtavanje

█ iscrtavanje , kao i slikanje nije izvođeno al fresco ali nije ni al secco: izvođeno je na još vlažnom sloju maltera; evidentne su snažne konture crvenom bojom , kao konstruktivna faza gradnje kompozicije; dakle, nakon pripreme podloge slikar hrabro crta i izrezuje crtež ( ponekad i brusi plitki reljef); urezivanje u stijenu smo već razmotrili kod prahistorijskih crteža u stijeni, kao i kod egipatskih slika. → 2. Itetin grob; 2.3.3.3. alat i pribor… naime, na brižljivo pripremljen zid slikar motiv crta kistom ili pomoću konopca potopljenog u crvenu boju i utisnutog horizontalno, kako bi razdijelio pojedine pojaseve motiva, ponekad čak napravio mrežu – vertikalno i horizontalno i tako definirao mjere za figure … preliminarni crtež je također izvođen crvenom bojom a zatim i akcentiran, dodatno ojačan, ako treba i sa korekturama crnom bojom;



19

3.3.2.4. hladne lazure:

transparentni, najčešće zeleni sloj boje također je nanesen na još vlažni sloj maltera; koriste se pretežno mineralni pigmenti , a ne zemljani;

←3/ 26. AJANTA: █ Scena Visvantara jataka , lijevi detalj

3/ 27. AJANTA: ■ Lijepi Bodisatva→

■na slici Lijepi Bodisatva još ljepše se vide „hladne pasaže“ kao posljedica prvog nanošenja u svježi malter ; dakle ovaj „mlađi“ primjer je djelomično već slikan al fresco...

pećinski hram br. 1 u Ajanti; 610/650; slika predstavlja Padmapanija s plavim lotosom u ruci; preko neravnog kamena stavljena je mješavina kreča, dlake i gipsa da se dobije površina na kojoj će se izvesti

prvi sloj crteža, te zatim i prvi sloj slikanja još u vlažnu žbuku...



20

3.3.2.5. slikanje █ veliki poznavalac umjetnosti Dalekog istoka Sherman E.Lee17 naglašava, da je ...

...toplina boja u najvećoj mjeri falsificirana u 19. stoljeću kada su restauratori,

prilikom otkrića ovih zidnih slikarija sve premazali lakom... █ prema Leeju – gradnja slikanog sloja podrazumijevala je nanošenje dva sloja:

- nanošenje lokalnih boja, - ojačavanje linearnog konturnog crteža smeđom i crnom, te eventualnih sjena;

u šestom stoljeću slikaju na sličan način i na Zapadu, kako je zapisano u mnogim ranim manuskriptima ...

3/ 28. AJANTA: spilja 1.; ■ zidna slika, detalj→ Crtež je često izveden u svježi malter, a kasnije slikanje je izvedeno dodatkom sekundarnog veziva...

... intonaco je prekriven tankim slojem kreča, na kojem je zatim rađeno krečem ili temperom1.

romanska tehnika je u principu analogna bizantskoj tehnici , te bi se moglo reći da je riječ o jednoj verziji «orijentalne tehnike»...

17 Sherman E. Lee: Far Eastern Art / DALEKI ISTOK; Historija umjetnosti od kamenog doba do kraja XVIII veka, Beograd, 1972/ str. 117.



21

←3/ 29. AJANTA:■ spilja 1.; zidna slika, detalj ipak, ima nekih specifičnosti... brojne varijacije evidentne su u području Sjevera Alpa... iako Mappae Clavicula potvrđuje da je freska primjenjivana u VIII i IX st. Theophilus, vjerojatno sredinom XII st., nema ni jednog poglavlja o zidnim tehnikama, po čemu se pretpostavlja da je ono manje primjenjivano... u prvoj knjizi, XV poglavlju ipak zapisuje: za slikanje na zidu... , kako navodi Moro...

... pokrij sa okerom sa malo kreča kako bi bio sjajniji. Učini sjene sa crvenim okerom, a možeš i sa zelenom zemljom

ili sa mješavinom okera i verdigriza. Inkarnat je nanesen mješavinom okera, cinobera i kreča, a modelacja kao gore.

Kada je u pitanju slikanje na suho, potrebno je prije početka rada zid dobro nakvasiti. Sve boje treba također nakvasiti i izmiješati sa krečem i slikati na mokro,

da se zid suši zajedno sa bojom i tako učvrsti. Pod slikanje ispod plave i viridijana izvodi se jednom bojom koja se zove VENEDA

a to je mješavina crne i kreča. Na tu boju, već osušenu nanosi se tanak sloj plave pripremljene sa ŽUMANJKOM razrijeđenim sa mnogo vode a zatim i jedan deblji sloj ako se želi jači efekt. Slično se postupa i sa viridijanom...

ali u II poglavlju, kada Theophilus govori o zelenoj zemlji, spominje da je ona jako pogodna za slikanje IN RECENTI MURO... a u dva pasusa u XIV poglavlju precizira da orpiment i mješavine koje ga sadrže nisu otporne na zidu... nullam vim habet in muro...

ova verzija «orijentalne tehnike» , dakle one mezopotamske tradicije nije na Srednjem i Dalekom Istoku nikada zaboravljena...



22

3.3.3. instrumentacija svaki likovni materijal je, u likovnom smislu - instrument, koji ima specifičnu vizualnu zvučnost, ili, drugim riječima - određena likovna instrumentacija …; zajedno sa specifičnom organizacijom likovnih prvina - crte, boje i volumena , daje određenu originalnu zvučnost likovnog teksta, ili , kada je u pitanju konkretna materijalizacija ideje - daje smisao poesisa materijalnosti…; u razmatranju instrumentacije kod egipatskog slikarstva , već smo elaborirali mnoge relevantne materijale, kao i alatke i pribor...; zato ćemo navesti samo neke specifičnosti:

3.3.3. 1. boje 3.3.3. 2. veziva

3.3.3.3. alatke i pribor

3.3.3. 1. boje u primjeni boja nama bitnih novina: koriste već poznate pigmente, kao što su

- ugljena crna, - žuti i crveni okeri, - bijela od kreča, - egipatska plava, - malahit,

ipak, tu je i neka hladnija plava za mješavine u ljubičastim nijansama…, vjerojatno ultramarin, kao i topla crvena zmajeva krv - ultramarin iz Afganistana, - zmajeva krv, tamno crvene tople nijanse; Dracaena draco , Pterocarpus draco ( iz smolaste mase istočno azijskog drveta , palme oblika zmajevih krila...) naime, istočne civilizacije koristile

su ovu prirodnu supstancu , koju tek u Evropi , u srednjem vijeku, prozivaju zmajeva krv, kao boju i kao vezivo…; koristila se i kao crveni lak za drvo…; otapa se u alkoholu, eteru, lako hlapljivim i masnim uljima, ali i u krečnoj vodi (!) , gdje daje crvenu lazuru…; stari Grci su ovu boju nazivali INDIJSKI CINOBER …; ime zmajeva krv je u srednjem vijeku nastalo na osnovu legende, po kojoj je, kako navodi Thompson18, nastala kao mješavina iz neprestane borbe slona i zmaja…; Theiphilus Presbyter savjetuje u Članu 37 da se...

zlato potopi u zmajevu krv ... smolu zmajevog drveta... Cennini, iako je ne cijeni kao boju, posvećuje joj Član XLIII u svom Traktatu...

Della natura d'un rosso ch'è chiamalo sangue di dragone... Avicena tvrdi da je u pitanju… zemlja natopljena krvlju…

3.3.3. 2. veziva pored već poznatih prirodnih supstanci koje su koristili već majstori Altamire , kao što su krv, bjelanjak, pljuvačka, masnoće, možda još uvijek i moždina, javljaju se i

- mješavine , kasnije nazvane tempere, kojima su vezane boje na suhom ožbukanom zidu to je već, kako bismo nazvali u naše vrijeme - peinture à sec /njem. Seccomalerei /ital. A secco /- secco slikanje - slikanje na suho uz dodatak veziva (drukčijeg od kreča), obično tradicionalnih veziva na bazi gume, tutkala, jaja, kazeina; ako je kazein u kombinaciji sa krečem tada je u pitanju specifična zidna tehnika...ali, koristili su već i prirodne emulzije ( jaje, mlijeko...)

18 Thompson: Materials str. 125.



23

dakle, kao egipatska secco tehnika i indijska je rađena vezivom na bazi gume ili tutkala (dakle, mješavina pigmenata sa vodenim vezivom); nije isključeno da su različita veziva bila korištena za različite boje; u to vrijeme su već evidentni i firnis i vosak... pretpostavlja se da su stare civilizacije za svoje secco slikanje kao vezivo koristile mješavinu gume, mulja i pigmenata…; veziva indijskih slikarskih boja ( za zid, kao i za palmin list) spadaju u biljna (gume, biljni sokovi,...) i životinjska ( proteini - tutkalo)… tu je kao specifičnost i zmajeva krv, tamno crvene tople nijanse; Dracaena draco , Pterocarpus draco ( iz smolaste mase istočno azijskog drveta , palme oblika zmajevih krila...) naime, istočne civilizacije koristile su ovu prirodnu supstancu , koju tek u Evropi prozivaju zmajeva krv, kao boju i kao vezivo… koristila se i kao crveni lak za drvo… otapa se u alkoholu, eteru, lako hlapljivim i masnim uljima, ali i u krečnoj vodi (!) , gdje daje crvenu lazuru… kao boja i vezivo, u Indiji se od davnina koristi i šelak ( čak i za bojenje tkanina…), a pogotovo kao lak žuto crvene obojenosti ŠELAK dobiven od lučevina jedne vrste insekata ( Laccifer lacca) koji žive na grančicama nekih vrsta tropskog drveća ( Ficus religiosa) u Istočnoj Indiji … SPECIFIČNA VEZIVA korištena su već u malteru, kako smo već citirali sanskritski tekst VISHNUDHAARMOTTARA PURANA ( IV – VIII stoljeće)... naime, u gornjim slojevima maltera je bila smjesa ( pulpe bilve (Feronia elephantum , uz dodatak crnog praha od kamena touche stone uz obični pijesak, a tu je krečni prah...) vezana specifičnim vezivima kao: guggula (vrsta gume Boswellia Serrata), madhucchista (pčelinji vosak), kundaruka gud( melasa) kusumbla (ulje). Tu je i sok od Pichile... Sa ovom smjesom zatim je pripremljena smjesa praha gline i cigli kao i kreča u omjeru 1:3.Sve se brusilo smjesom gline natopljene sokom od Sarje uz dodatak ulja...te gladilo ( poliralo) crnim collyriumom... dakle, u svim se tekstovima spominje dodatak veziva:

- gume, - smole, - vosak, - melasa, - slatki korijen, - šećer, - različiti biljni sokovi, - iscjedci prokuhanog povrća, ulja, tutkala ; dodatak organskog veziva u malteru pojačava plastičnost i otpornost, što je bilo poznato već Rimljanima: Plinius pod izrazom MALTHA /XXXVI, poglavlje 58, podrazumijeva malter sa

krečem uz dodatak vina sa smokvama i svinjskom mašću, pogotovo kao dodatak za zidove u banjama...

3.3.3.3. alatke i pribor prilikom kreacije korišteni su već spomenuti najstariji alati, koje su koristili već pećinski, a kasnije i slikari prvih civilizacija…; boje su se pripremale mljevenjem u

- avanu, miješale sa vezivom

Documents

3 slikarije u hramovima AjanteNajčešće su u pitanju tz. kombinirane zidne tehnike. Razlog za svrstavanje ove tehnike u tz. ... tipične primjere sačuvanog zidnog indijskog slikarstva