Odjurio sam prvi od šest krugova oko nogometnog igrališta, a jedva sam izdržao svih 2400 metara

Nakon testova spreme više nisam mogao ni zagrijavati se (slika gore). No još sam mogao poslužiti za pokazivanje zahvata za privođenje (slika lijevo).

Minuta udaranja vreće bila mi je vjerojatno i najnapornija vježba Zahvati za privođenje funkcioniraju i na istreniranim policajcima

Da bih osjetio dan interventnog policajca u treningu prvo sam prošao test spreme u sedam točaka koji prolaze svi kandidati

Sa sobom sam “donio” i pušačka pluća te naj-manje deset kilograma nemišićne mase viška. Za početak sam trebao proći test opće tjelesne spreme u sedam točaka. Prvo sam trebao otrčati 2400 metara ili šest kru-gova oko nogometnog igrališta. Prvi krug sam projurio za minutu i 20 sekundi, samo da bi već u drugom krugu osjetio tone teške noge. Trčeći treći put kraj instruktora opće i specijalističke tje-lesne pripreme Velimira M. i njegove prokleto precizne štoperice bio sam siguran da neću uspjeti otrčati svih šest krugova za manje od trinaest i pol minuta, što je bio rezultat potreban da bih dobio prolaznu ocjenu. Sumnjao sam čak i hoću li uopće uspjeti otrčati 2400 metara. Iznenadio sam samoga

sebe i otrčao svih šest krugova, iako sam u dva navrata morao hodati nekoliko koraka. Dobio sam i prvu ocjenu – čistu jedinicu. Trebalo mi je 14 minuta i 28 sekundi. Slijedilo je testiranje

moje eksplozivnosti i pokretljivosti – četiri šprinta po 18 meta-ra. Iako kažu da sam izgledao kao patak koji je popio previše ener-getskih napitaka, na moju svjedodžbu je sjela pozitivina ocjena. S re-zultatom 16,87 sekundi sam dobio trojku. Bila je to moja prva pozitivna ocjena. I posljednja. Na benchu sam digao bi-jednih 50 kilograma, a iz čučnja tek 80 kilograma. Na mojoj svjedodžbi su se nanizale jedinice. Na žalost mojih već bolnih mišića dan obuke tu još nije bio gotov. Instruktor mi je naložio da minutu tučem vreću. Uzeo sam dah i počeo. Lijeva šaka je poletjela, pa desna, pa koljeno. Tukao sam ljuljajuću vreću kao da mi je oduzela prednost na cesti dok sam žurio na posao. Nakon 30 sekundi sam se pitao ima li to

nasilje smisla, a u 40 sekundi sam smišljao kako da se sprijateljim s vrećom. Instruk-tor mi je vikao koje udarce želi vidjeti, a ja sam još jedino uspje-

vao glavom udarati veću, nemoćan da podignem ruke, a kamoli da udarim. Beskonačno duga minuta je prošla, a ja sam legao na strunjaču, iščekujući sljedeću patnju. A onda je ušao jedan vod

> Nastavak na str. XX

ocjeNe pokazale: za iNterveNtNu policiju sam NesposobaNLagao bih ako bih rekao da se nisa nadao kako ću bar pola vježbi završtiti s pozitivnom ocjenom. No to je bila uistinu pretjerana ambicija. Moj test za pristupanje interventnoj policiji završio je sa šest jedinica i jednom troj-kom. Prosječna ocjena aktivnih interventnih policajaca je četiri i pol. Jedinu pozitivnu ocjenu, trojku, dobio sam iz

testa eksplozivnosti i pokretljivosti. Većinu ostalih zadata-ka nisam nikako uspio izvršiti. Pokušavao sam napraviti bar jedan zgib. Više izgleda za uspjeh bi imala šunka na dimljenju. Nisam uspio napraviti ni jedan sklek na ručama, ali sam se nadao da ću napraviti bar jedan trbušnjak s puškom iza leđa. I za to sam bio preumoran.

prva i jedina pozitivna ocjena, trojka iz četiri sprinta, ostalo sam pao

pet puta sam pogodio metu u glavu, ali ona je i dalje stajala, ja nisam mogao...

interventne policije u dvoranu. Naoružani ton-fama stali su u red. Iako sam gorio iznutra, a znoj se već po petnaesti put slijevao s mene, trebao sam se s njima zagrijava-ti. Prvo smo malo trčali u krug, pa smo razgibavali noge i dalje trčeći u krug, pa smo razgibavali ruke i dalje trčeći u kruga, pa sam ja sjedio na stru-njači u kutu, dok su oni dovršavali zagrijavanje –

trčeći u krug. Onda smo se trebali malo “boriti”. Zapovjednik voda Mario P. gurao me je ramenom, hvatio mi glavu u tzv. kravatu. Ja sam za to vrijeme pokušavao isto napraviti njemu. Neu-spješno. Uspio sam samo potrošiti valjda i zadnju zalihu energije. Srećom, snaga mi više nije ni trebala. Na redu su bile vježbe privođenja pomo-ću tonfe. Instruktor Ve-

limir odlučio je pokazne vježbe odraditi koristeći mene kao onoga kojeg privodi. Bol u zglobu se mijenjala s boli u vratu, desnoj ruci i lijevoj ruci. Nakon tog “tretmana” sam zaključio da nikada neću biti onaj koji se opire dok ga interventa policija privodi. No imao sam i prigodu sam nau-čiti i isprobati nekoliko zahvata. To su bile i posljednje

vježbe u kojima mi je instruktor bio Velimir. S vodom sam prepušten u ruke instruktoru specija-lističke obuke za nastavu naoružanja i gađanja Marku P. Slijedile su taktičke vježbe. On mi je

za početak dao remen s pišto-ljem za nebo-jevno streljivo. Nitko, ako nije u intervenciji, ne smije imati streljivo u pišto-

lju ili spremniku izvan streljane. Upozorio me i da će cijeli vod morati raditi 15 sklekova u slučaju da mi ispadne spremnik, a 30 u slučaju da mi ispadne pištolj za taktičkih vježbi. Ništa mi

nije ispalo, ali je jednom policajcu ispao spremnik, pa smo svi odradili tih 15 sklekova. Nakon niza tak-tičkih vježbi, u kojima su policajci pokazali da su uhodana ekipa, išli smo na ručak, pa u streljanu. Tamo nisam sudjelovao u redovitim vježbma, nego sam na kraju dobio pet nebojevnih metaka i zadatak da pucam u glavu mete. Pogodio sam svih pet. No, meta je još stajala, a ja jedva.

24EKSKLUZIV