Click here to load reader

21 Izravno EEdition-short

  • View
    9

  • Download
    0

Embed Size (px)

DESCRIPTION

"Izravno" by Zigo & Katapult

Text of 21 Izravno EEdition-short

  • Ova publikacija je tiskana uz financijsku podrku Zaklade Kultura nova i Grada Rijeke.

    Miljenja izraena u ovoj publikaciji odraavaju iskljuivo miljenja autora i ne izraavaju nuno stajalite Zaklade Kultura nova i Grada Rijeke.

  • Goran Srdarevi

    IZRAVNO

    Zigo Rijeka, 2014.

  • 5

    Od ivota dobije sve samo onda kad ne oekuje nita. To je jedino to sam nauio u ovih 34 godine koliko lutam ovim svijetom. Kad kaem dobije sve, ne mislim samo na dobro, ve i na dobro i na loe, sve ovisi od toga kako ti se karte otvore. Kad oekuje neto od ivota, uglavnom se to ne ostvari, a kad ne oekuje apsolutno nita, dogodi se pravi ou. Jedina je razlika u tome svia li ti se ili ne? Ja sam proao i jedno i drugo, i to uvijek na takav nain da ti nitko ne bi povjerovao da mu pria. Sad kad imam jo samo par mjeseci ivota i dane provo-

    dim po bolnicama na pretragama i kojekakvim terapijama, mislim da je dolo vrijeme da napiem nekakvu svoju ispovijest nazovimo je tako. Zanimljivo je kako ovjek, kad osjeti da mu se blii kraj, ima potrebu napisati ili rei sve ono to nije mogao za vrijeme ivota. I kako mu vrijeme sve vie curi iz ruku, ima potrebu ispriati sve vie u to malo vremena to mu je ostalo. Iako mi doktori ovdje priaju bajke kako ima nade, da postoje anse i tako to, ovjek osjeti kad mu je doao kraj. Svakoga dana imam sve manje snage, sve manje jedem, a munine su jae. Specijalisti me tjee da je to posljedica terapije, no iako sam slab, mozak jo funkcionira. Bolje da mi kau iskreno, gospodine gotovo je, nego da mi vrijeaju inteligenciju bajka-ma. A onda opet s druge strane, kakvi bi oni bili doktori da samo tako odustaju... zato nemam druge nego pristati na tu igru i raditi to mi kau, dok konano ne ciknem.

  • 6

    Moda moj ivot nikome nee biti zanimljiv, moda ste ve uli za mene, moda me i poznajete, ali ne piem ovo za vas koji poznajete moj svijet, ve za frajera u plavoj Ford Fiesti, elektroinstalatera koji radi u firmi za prodaju sanitarija i ima kredit za stan od 55 kvadrata na 30 godina, oenjenog i koji je taman dobio prvo dijete. Takoer, ovo piem i za frajera u sivom Golfu, ekonomista, radi u osigu-ranju, oenjenog, s dvoje djece, ena mu je uiteljica u osnovnoj koli i najvei provod tjedna im je kad nedjeljom naveer proeu gradom i odvedu klince na sladoled. Svake godine ljetuju na Jadranu u nekoj selendri nemaju love za Dubrovnik, Hvar ili Bra gdje ima jedna pizzeria, slastiarna i etiri kafia, zato jer su dobri s gazdom, dola-ze godinama i dobiju popust i termin po svom izboru. Uglavnom shvatili ste o kome je rije. Piem ovo za

    male, obine, svakodnevne ljude, susjede koji vas dave sa svojim sitnim i besmislenim problemima svaki put kad ih sretnete. Za Mirka s treeg kata koji se vjeno bori s reu-mom i tlakom i stalno vam pria kako je bio na pretra-gama i kako eka nalaze iako mu nije nita, ali je u penziji, ivi sam i dosadno mu je pa obilazi domove zdravlja bez-veze. Za Mariju s petog kata iji sin nikako da vie zavri taj fakultet iako studira ve devet godina i za Damira s prvog, koji svako jutro ratuje sa svojim starim Opelom jer ubre beskorisno teko pali ujutro, pa Damir zakasni na posao skoro svaki drugi dan i stalno se kune da e prvom prilikom gurnuti taj prastari Opel u rijeku im bude sku-pio lovu za novu Daciu... To ti je orginal Reno, za male pare... ta joj fali? uporno ponavlja svaki put kad se sretnemo. No ti ljudi nemaju pojma kakav ih svijet okruuje.

    Uope nisu svjesni to se sve odvija oko njih. Njihovi ivoti su ili kao po pagi... zavrili su nekakve kole, nali posao, oenili se, dobili djecu i sad provode ostatke svojih ivota u koloteini koja se zove posao, kua, djeca, kredit.

  • 7

    Tu i tamo si neto priute, ali uglavnom se sve svodi na istu dosadnu svakodnevicu. A znate to? Sutra bih se odmah mijenjao s bilo kim od

    njih! Jer oni ne znaju kako je to kad ti ivot svaki tren visi o koncu. Istina je kad kau da to si blie smrti, osjea se vie ivim. Oni ne znaju kako je to kad te susjed zaustavi pred zgradom i davi te pola sata o tome kako misli monti-rati tendu na balkon da mu sunce ne puca direktno u dnevnu sobu, a ti ima 20 deka istog heroina skrivenog u trucu kruha i hrpu igli i prica skrivenih u prazni tetrapak od mlijeka. Kao ono, bio sam samo skoio do duana po kruh i mlijeko. I dok on lupeta o svojoj tendi, ti samo gle-da okolo nailazi li sluajno policija, ili te neki ulagirani narkoman eka iza ugla kako bi te zaskoio i zapucao ti pivsku bocu u glavu, samo zato jer zna da ima robe kod sebe i hoe je pod svaku cijenu. A postoji i trea varijanta tih koji te prate... ta je najgora, ali o tome neto kasnije. Sad ete svi odmah pomisliti da je ovo jo jedna

    patetina ispovijest biveg narkomana, koji je nakon godina i godina konzumacije tekih droga, otkrio Isusa i spasio se... naao pravi put i izvukao se iz pakla droge, pa danas izrauje keramike figurice, bode goblene, trika tabletie, usisava i pere prozore kao ispomo u SOS djejim selima, ili se bavi nekim drugim zanatom koji je nauio u komuni, da si zaokupi misli, da ne razmilja o drogi. ALI NE, GOSPODO! JA NIKADA, ponavljam, NI-KADA NISAM NI TAKNUO DROGU, A KAMOLI PRO-BAO! ak nisam ni prstom nikad dotaknuo taj udesni praak, koji vam za par sati ekstremnog zadovoljstva i ne-vjerojatno realne utopije, priuti desetke godina patnje, mizerije i ivota kojeg nije dostojan ak ni takor na smetlitu. Sve dok na kraju ne umre na ulici, ili u nekoj naputenoj, derutnoj kui gdje se inae takva ekipa oku-plja.

  • 8

    Ali polako... idemo redom, probat u sloiti priu po nekakvom redu dogaanja, od trena kad je sve poelo do toke u kojoj sam danas. A to je da, iako sam u najboljim godinama ivota, moram kenjati u metalnu posudu jer nemam snage da se ustanem i odem do zahoda. Leim u bolnikom krevetu s cjevicama koje mi vire iz ruke i nekakvim elektrodama spojenim na prsa koje, kad kona-no umrem, jave medicinskim sestrama tamo u njihovu sobu da je krevet slobodan za idueg pacijenta. Prvo bi bilo dobro predstaviti se...

  • 9

    O sebi...

    Ne smijem vam rei kako se zaista zovem, niti u otkriti iiji identitet u ovoj ispovijesti, stoga u koristiti nadimke i lana imena. Mene moete zvati Frenki. Imao sam obino, tipino djetinjstvo, stoga emo taj dio

    preskoiti... ono, mama, tata, kua, pas i maak. Sve do-sadno i uobiajeno. Tek u srednjoj koli stvari postaju za-nimljive. Ono to je bitno spomenuti jest da sam uvijek bio vrlo ravnoduan prema ljudima. Vjerojatno bih bio odlian politiar. Nikada nisam mario za ljude. Nisam ba neto pretjerano empatian i emocionalan. Kada bi mi rekli da je neki susjed umro ili da mu se neto loe dogo-dilo, samo bih slegnuo ramenima i rekao: A ta e... Vie sam volio ivotinje. Kao klinac sam imao psa i nakon njega sam imao maka. Oboavao sam ih, pogotovo maora koji je bio jedinstven. Da ga moram opisati u jednoj reenici, rekao bih ovako: Kakvo god miljenje imali o tome kakva je to tipi na ma ka i kako se ponaa, on je bio ista suprotnost u svakom pogledu. I zato sam ga najvie i volio. Bio je poput mene, samo je htio da ga svi puste na miru i da ga nitko nita ne pita. Ali je bio vrlo pametan. I tu smo slini. Iako nisam ama ba nikada uio, u koli sam prolazio vrlo dobro, da sam se imalo potrudio bio bih odlian, ali mi se nije dalo. Iako sam poprilino inteligentan, nikad u ivotu nisam imao niti jednu jedinu ambiciju. ivio sam doslovno od jutra do sutra, nisam nikada razmiljao o tome to u studirati, ime u se baviti u ivotu, gdje u ivjeti, gdje u nai posao... uope me nije bilo ni najmanje briga... do-slovno. Jednostavno sam prihvaao ono to mi dan donese i nisam nikad razmiljao: a to sutra? Svaki sam dan provodio tako da to vie sebi ugodim i da mi taj dan bude to bolji. Sjeate se prve reenice koju sam napisao? Od ivota dobije sve samo onda kad ne oekuje nita... E

  • 10

    tako sam i provodio dane, nisam oekivao nita, ali me uvijek neto negdje snalo i pronalo. Jedino ega mi je uvijek bilo ao na ovome svijetu su

    djeca i ivotinje. Nisam mogao gledati djecu i ivotinje kako pate. Ali djece mi je vie ao zbog njihove iskrene naivnosti, istoe i neiskvarenosti. Djeca nisu otrovana umijeem laganja, varanja, spletkarenja, podmetanja, lopovluka i svega to je danas kod nas normalno. Djeca su iskrena, nevina, zaigrana i vesela i nije im problem rei da vas vole i to ih mui. Kad ste dijete, nemate pojma kako svijet funkcionira. Mislite da je sve divno, lijepo i krasno i da su svi ljudi poteni, dobri i da e vam pomoi u svemu. I onda kako polako odrastate, poinjete traiti svoje mjesto u svijetu i tada vas opali ok. Odjednom uete u taj od-vratni, ogavni svijet odraslih. I zaas otkrijete da e va prvi susjed napraviti sve to moe i podmititi svakoga, samo da, umjesto vas, posao dobije njegova neakinja, koja nije ni upola kvalificirana ni sposobna kao vi. A do prije samo dvije-tri godine ste zajedno ljetovali u Crikvenici. Va drugi susjed koji je cijeli rat proveo u Njemakoj i tamo doivio prometnu nesreu, sad je uvaeni i cijenjeni ratni invalid s ogromnom vojnom penzijom. Ali danas je zato u prvom redu u Vukovaru na obljetnici pada grada. S vremenom i vi postanete kontaminirani tim svijetom i

    ponete se tako i ponaati. A oni koji to odbiju, ili im je ok prevelik, ili ih pojedu stres i ivci, okrenu se alko-holu... sjede u birtiji s ekipom koja je poput njih, opijaju se i svi drugi su im krivi za njihove probleme. Taj susjed i taj ratni invalid su samo sitne ribe... to mislite to tek rade oni gore. U srednjoj koli ni ja to jo nisam znao, jo uvijek sam bio klinac koji je mislio da je svijet divan i zabavan. Iao sam u kolu ne zato jer sam htio uiti i obrazovati se, ve zato jer je uvijek bila neka zajebancija i zabava u pitanju. Ako nisam u koli, onda sam bio ili na

  • 11

    nogometu, ili sam doma igrao videoigrice na kompjuteru. A vikendom smo ili van u grad, cugali i nadali se da emo moda nekim udom zbariti n