Upload
nikola-novicic
View
61
Download
5
Embed Size (px)
Citation preview
TEORIJE U
KRIMINOLOGIJI
Pojava, razvoj i osnovne ideje
glavnih kriminolokih orijentacija
Od kraja 18. i tokom 19. veka razvija se klasina orijentacija u kriminologiji. Sa Klasinom kolom poinje sistematsko razmiljanje o zloinu i nainima njegovog suzbijanja (ovo je pre krivinopravna nego kriminoloka kola; ona se ne bavi izriito uzrocima niti pojavnim oblicima kriminalnog ponaanja; u okviru ove kole se smatra da je zloin rezultat racionalnog izbora pojedinaca, kao i da do njega dolazi ne zato to su loi ljudi, ve zato to su loi zakoni i njihova primena)
Od druge polovine 19. veka - razvija se pozitivistika orijentacija u kriminologiji. U okviru ove orijentacije nastoji se da se kriminalitet prouava metodama prirodnih nauka i ukazuje se da on nije puki rezultat racionalne motivacije odnosno slobodne volje pojedinaca, ve da na njegovo javljanje utiu odreeni unutranji i spoljni inioci
Od 60-ih godina 20. veka razvijaju se teorije drutvene reakcije i radikalna (kritika) kriminologija. Fokus se prebacuje sa uinilaca zloina na nain na koji drutvo reaguje na kriminalitet, odnosno nain na koji ga sistemski proizvodi i odrava
KLASINA
ORIJENTACIJA U
KRIMINOLOGIJI
KLASINA KOLA
ezare Bekarija /Cesare Beccaria, 1738-1794/
Italijan ezare Bekarija se smatra osnivaem Klasine kole, kao i krivinih nauka uopte
Autor je knjige O zloinima i kaznama (Dei Delitti e Delle Pene, 1764) u kojoj je podvrgao kritici sistem srednjovekovnog krivinog pravosua i sistem sankcija (posebno je kritikovao smrtnu kaznu, beastee kazne i kaznu konfiskacije)
Bio je uasnut stanjem u evropskim krivinopravnim sistemima u 18. veku
Kao i drugi mislioci u doba prosvetiteljstva, smatrao je da ljudi postupaju racionalno, tj. da slobodnom voljom biraju ponaanje
Zalagao se za naelo zakonitosti i jednakost graana pred zakonom. Smatrao je da kazne treba da budu nune, srazmerne, hitne, neizbene, javno izreene i da imaju lini karakter. One treba da budu samo onoliko otre koliko je to nuno da bi se potencijalni prestupnici odvratili od vrenja zloina. Bio je veliki protivnik torture i smrtne kazne
Smatrao je da je prevencija najefikasniji nain borbe protiv kriminaliteta - dobri i jasni zakoni su najbolje sredstvo spreavanja zloina
Bekarijine ideje su postavile temelj svih krivinih nauka ukljuujui i kriminologiju, a veina evropskih krivinih zakonodavstava je ubrzo primenila osnovne njegove postavke
KLASINA KOLA
Deremi Bentam /Jeremy Bentham, 1748-1832/
Engleski filozof Deremi Bentam je zastupao utilitaristiki pogled na ljudsko ponaanje. Smatrao je da su ljudi racionalna bia koja tee to veoj koristi, te da unapred vagaju dobit i tetu koja e proistei iz odreenog ponaanja ljudi postupaju shodno proraunu korisnosti, odnosno hedonistikom proraunu
Zato, zapreena kazna mora biti dovoljno teka da bi odvratila potencijalnog uinioca od vrenja zloina zlo koje se uiniocu nanosi kaznom treba da nadilazi prijatnost ili dobit koje mu vrenje dela donosi
Kazna treba da zastrai potencijalne uinioce zloina (odvrati ih od vrenja zloina), ali i da omogui popravljanje onih koji su ih uinili
Cilj kanjavanja jeste da: sprei krivina dela, i to na najjednostavniji mogui nain
ako ih ne sprei, da utie na uinioca da izvri delo manje teine
da utie da uinilac ne upotrebi vie nasilja nego to je to (za izvrenje dela) neophodno
Bentam se zalae za: umerenost i opozivosti kazne
popravljanje uinilaca (smatra da bi osnovna kazna bi trebalo da bude osuda na kazneni zavod za popravljanje )
Bentamove ideje su inspirisale promene engleskog krivinog zakonodavstva poetkom 19. veka, doprinele uobliavanju razvoja prve moderne policije u Londonu 1829. godine i uticale na formiranje modernog zatvorskog sistema
KLASINA KOLA
Anselm Fojerbah /Anselm Feuerbach, 1775-1813/
Nemaki pravni teoretiar Anselm Fojerbah
utemeljuje teoriju o generalnoj prevenciji
psiholokom prinudom propisivanje kazne,
samo po sebi, treba da deluje na potencijalne
uinioce tako da se uzdre od vrenja zloina
Fojerbah se zalagao za dosledno sprovoenje
principa zakonitosti
da bi kazna odvraala od izvrenja zloina, ona mora biti
zakonom unapred propisana
pretpostavka kanjavanja je da je izvren zloin
pretnja kaznom mora biti ozbiljna
Iz ova tri stava Fojerbah je formulisao osnovno naelo
savremenog krivinog prava: nullum crimen, nulla poena
sine lege
Zasluge i kritika klasine kole
Zasluge:
U svoje vreme, ova kola je odigrala progresivnu ulogu doprinela je naputanju feudalnog i izgradnji novog kaznenog sistema u okviru kojeg se polazi od naela zakonitosti i jednakosti graana, naputaju se telesne kazne i suava primena smrtne kazne
Glavni nedostaci:
Klasinoj koli se prebacivalo da je suvie pojednostavljeno gledala na ljudsko ponaanje
Ova kola je je zastupala aprioristiko shvatanje o slobodi volje i rigidan stav o racionalnosti uinilaca, zanemarujui razmatranje ostalih uzroka zloina (znaaj slobodne volje i racionalnosti uinilaca je prenaglaen; racionalnost ne karakterie odreene kategorije uinilaca (npr. decu, senilna lica, lica sa tekim duevnim poremeajima i dr.); ljudi se ne ponaanju uvek shodno proraunu dobiti i tete, u mnogim je situacijama njihovo ponaanje voeno emocijama)
Neoklasicizam
Interesovanje za povratak idejama klasine kole tokom poslednjih decenija 20. veka mnogi poinju da zastupaju stav da nije previe vano tragati za uzrocima kriminaliteta, ve je najvanije iznalaziti reenja koja vre posao kod njegovog spreavanja
Predstavnici neoklasicizma se zalau za naputanje tretmana i rehabilitacije i povratak na stari model kanjavanja (zasnovan na razmatranju hedonistikog prorauna)
Ne odmerava samo zloinac ta gubi i dobija, ve to ini i drava Harris tvrdi da bi drutvo zaista moglo da eliminie sve zloine ukoliko bi bilo spremno da za to plati cenu (cena se pre svega sastoji u poveanju budeta pravosua i porastu neosnovano optuenih lica) Po pravilu, drutvo nije spremno da plati ovu cenu jer bi
teta bila vea od koristi; Zato organi krivinog pravosua tee postizanju optimalnog nivoa progona, kod kojeg je gubitak za drutvo najnii
Desni realizam
Desni realizam je neoklasini smer iji je utemeljiva Dejms Vilson /James Wilson, 1985/. U okviru ove koncepcije zastupaju se sledee ideje:
Bioloki i psihiki inioci kriminaliteta odluujue utiu na
procenu oekivane koristi i tete od vrenja zloina
Kada je kriminalitet rezultat izbora pojedinca, treba preduzimati pragmatine mere u SAD je uvedena praksa da se viestrukim prestupnicima koji se trei put osuuju za teko krivino delo izrie mera doivotnog zatvaranja (three strikes and you are out / tri greke i ispada)
Kritika desnog realizma: Zamera mu se to to se bavi samo ulinim kriminalitetom zanemarujui ostale oblike, kao i socijalne inioce kriminaliteta
POZITIVISTIKA
ORIJENTACIJA U
KRIMINOLOGIJI
POZITIVISTIKA ORIJENTACIJA
Javlja se u drugoj polovini 19. veka* (u vreme koje je obeleilo
pojaano interesovanje za bioloka i medicinska istraivanja, kao
i pojava sociologije kao nove akademske discipline)
U okviru pozitivistike orijentacije odbacuje se stanovite
Klasine kole o slobodnoj volji i panja se preusmerava na
istraivanje uzroka zloina, odnosno faktora koji doprinose
njegovom javljanju smatra se da je neophodno primeniti
naune metode u izuavanju biolokih, psiholokih i socijalnih
obeleja prestupnika
Dve osnovne struje unutar rane pozitivistike orijentacije:
Koncepcije o zloincu kao patolokom pojedincu
Stanovita prema kojima je zloin neumitna posledica delovanja
spoljnih, pre svega socijalnih inilaca
* Opti socijalni kontekst doba u kojem se razvio rani pozitivizam
obeleavale su: nagle drutvene i ekonomske promene; razvoj kapitalizma i
industrijske proizvodnje; migracije seoskog stanovnitva u velike gradove;
nagli rast stanovnitva i ogromni porast gustine naseljenosti u gradovima
Kartografska kola
Pripadnici ove kole zastupaju socijalni determinizam: prema njima, zloin je posledica delovanja spoljnih, socijalnih inilaca
Najznaajniji predstavnici: Geri (Andr-Michel Guerry) i Ketle (Adolphe Quetelet)
Geri (1802-1866) je istraivao distribuciju kriminaliteta u Francuskoj po regionima; Znaajnim iniocima kriminaliteta smatrao je nivo ekonomskog razvoja i gustinu naseljenosti
Ketle (1796-1874) je, koristei grau o kriminalitetu u Francuskoj, zakljuio da na njega utiu: starost, fizika snaga, pol, klima, godinje doba, zanimanje, siromatvo i alkoholizam. Drutvene faktore je naglasio kao presudne - drutvo priprema zloin, pojedinci su samo instrumenti koji ga vre
Rani bioloki determinizam:
fiziognomiari i frenolozi (prethodnici Antropoloke kole)
Fiziognomiar anbatista dela Porta /Giambattista della Porta/ (16. vek) je istraivao povezanost odreenih fizikih crta, naroito crta lica (velike usne, iljato lice itd.) sa kriminalnom predisponiranou
Jedno od najranijih biolokih objanjenja zloina frenologija (u okviru koje su prouavani oblik i veliina lobanje), bila je popularna od polovine 18. do polovine 19. veka Frenolozi Franc Gal /Franz Joseph Gall/ i Johan purchajm
/Johann Kaspar Spurzheim/ bili su usredsreeni na istraivanje veze izmeu veliine, oblika i deformacija na lobanji i kriminalne delatnosti
Antropoloka kola ezare Lombrozo /Cesare Lombroso, 1835-1909/
Pravi nastanak kriminologije vezuje se za
Lombrozovo uenje - Lombrozo je stavio zloinca u
prvi plan interesovanja i utemeljio antropoloku
kolu (Lombroza mnogi nazivaju ocem
kriminologije)
Lombrozo, kao i ostali predstavnici antropoloke
kole, bio je pod snanim uticajem uenja arlsa
Darvina. Prema Lombrozovoj teoriji o ,,atavistikom
zloincu, kriminalci su atavistiki tipovi, odnosno
nii oblik u evoluciji oveka
Atavistiki tipovi se mogu identifikovati preko
odreenih telesnih znakova (stigmata degeneracije) - npr.
iroka vilica, velike ui, sitne oi, ogromne ake,
preterana maljavost itd.
Italijanska antropoloka kola (Lombrozijanska kola: Garofalo i Feri)
1. Garofalo /Raffaele Garofalo, 1852-1934/ razlikuje prirodni i zakonski kriminalitet
Prirodni zloin je onaj ijim se vrenjem ispoljava
odustvo bazinih moralnih oseanja: saoseanja i
potenja
Sve zloince (prema stepenu odsustva moralnih
oseanja) deli na:
Ubice
Nasilnike
Kradljivce
Pohotljive
Garofalo je smatrao da su kriminalne crte linosti
nasledne (uroene) ili steene u ranom
detinjstvu. Ukazao je da:
- Uticaj porodice i crkve je najefikasniji u detinjstvu
- Najopasnije prestupnike treba eliminisati iz drutva
2. Feri /Enrico Ferri, 1856-1929/
Feri je utemeljiva socio-antropoloke varijante Italijanske pozitivne kole
Smatrao je da je kriminalitet rezultat delovanja biolokih predispozicija i socijalnih inilaca (multifaktorska etioloka koncepcija)
Faktore je podelio na: antropoloke (uzrast, pol, psihika obeleja itd.)
fizike (klima, geografska lokacija, temperatura itd.) i
drutvene (gustina naseljenosti, obiaji, religija, ekonomski uslovi itd.)
Prestupnike je klasifikovao na: Lude (zloince sa mentalnim oboljenjem)
Roene zloince
Zloince iz navike
Zloince iz strasti
Sluajne krivce
Feri (nastavak)
Feri je smatrao da izvrioci krivinih dela ne mogu biti krivi za zloine jer nisu slobodnom voljom odabrali da ih vre i zalagao se za neodreenu osudu i individualizaciju sankcije
Verovao je da odreene socijalno-politike mere (npr. poboljanje stambenih i materijalnih uslova) mogu spreiti kriminalno ponaanje
Istakao je etiri vrste zatitnih mera: Preventivne (najvanije mere)
Reparatorne
Represivne
Eliminatorne
Zasluge i kritika Antropoloke kole
Zasluge:
Stavljanje linosti prestupnika u fokus
Ukazivanje na drutvenu opasnost prestupnika
Isticanje da kazna ne moe biti jedina mera suprotstavljanja
kriminalitetu
Ferri je razradio sistem mera koje e fon List kasnije nazvati
merama bezbednosti
Razraen je koncept individualizacije krivinih sankcija
Kritika:
Upueni su joj prigovori metodoloke prirode
(reprezentativnost uzoraka itd.)
Zameren joj je ekstremni determinizam koji oveka svodi na
nivo pasivnog objekta, kao i to to je nedovoljno uvaila uticaj
socijalnih i ekonomskih faktora kriminaliteta
Zloin i fizika konstitucija Jedno od znaajnijih istraivanja povezanosti
somatskih osobina i sklonosti ka kriminalnom ponaanju sproveo je antropolog Huton /Earnest Hooton, 1887-1954/ 1937. godine sa 14.000 zatvorenika i 3.200 obinih graana Utvrdio je znaajne razlike izmeu ovih grupa u pogledu
mnogih osobina i zakljuio da su kriminalci moralno, intelektualno i morfoloki inferiorni, a da je njihova inferiornost najverovatnije nasledna
Primarnim uzrokom kriminaliteta smatra bioloku inferiornost
Huton je predloio primenu eugenikih mera* (kontrolu reprodukcije ovih lica)
* Eugenike mere podrazumevaju mere poboljanja ljudske vrste (tj.
poboljanja njenih naslednih kvalitetata). One, pored ostalog, mogu ukljuivati spreavanje inferiornih ljudi da imaju decu (negativna eugenika), kao i podsticanje onih superiornih da ostave to brojnije potomstvo (pozitivna eugenika).
BIOLOKA SHVATANJA
BIOLOKA SHVATANJA
Zloin i fizika konstitucija
eldon /William Sheldon, 1898-1977/ je smatrao da je
oblik tela oveka utie na obeleja njegove linosti.
Razlikovao je tri tipa telesne konstitucije:
Ektomorfni tip (vitke i krhke osobe)
Endomorfni tip (nie i punije osobe)
Mezomorfni tip (snane, miiave osobe atletske grae)
Za svaki navedeni tip telesne grae vezuje se
osoben tip temperamenta: cerebrotonini (introvertne, osetljive osobe umetnikih sklonosti);
visceralni (oputene i drueljubive osobe sklone
uivanju u hrani), i somatotonini (energine, odvane i
samouverene osobe)
Uporeujui grupu od 200 mukaraca prestupnika sa kontrolnom
grupom od oko 4.000 studenata mukog pola, eldon je utvrdio da
postoji veza izmeu telesne grae i delinkventnog ponaanja.
Osobe sa mezomorfnim tipom konstitucije sklonije agresivnom i
kriminalnom ponaanju, a naroito vrenju nasilnikih i drugih
zloina koji zahtevaju brzinu i snagu
BIOLOKA SHVATANJA
Uticaj genetskih faktora
Prouavanje porodinih istorija
Dagdejl /Richard Dugdale, 1877/ - izuavao lanove porodice Duk u kaznionicama drave Njujork i utvrdio:
na vrenje zloina odluujue deluju i naslee i sredina
zloin obino prati muku liniju, a najstarije dete u porodici ima tendenciju da postane zloinac
Godar /Henry Goddard, 1912/- prouavajui porodicu pod pseudonomom Kalikak (potomke iz brakova jednog mukarca sa dve ene), utvrdio je da se inteligencija, duevno zdravlje i moralnost (a time i kriminalne sklonosti) nasleuju
Brani par Glik /Sheldon & Eleanor Glueck, 1950, 1957/ su na osnovu svojih istraivanja utvrdili da je kriminalnost oca najbolji prediktor delinkvencije dece, ali da je takoe vaan i nadzor majke nad decom i materijalni status porodice. Naglasili su znaaj multidisciplinarnog pristupa u prouavanju etiologije delinkvencije, odnosno nunost prouavanja meuuticaja naslea i sredine
BIOLOKA SHVATANJA
Uticaj genetskih faktora
Prouavanje porodinih istorija (nastavak)
Goring /Charles Buckman Goring, 1870-1919/ je tvrdio da se osobine linosti prestupnika i
neprestupnika znaajno razlikuju i da su te razlike
rezultat naslea, a ne uticaja sredine
Kontrolu kriminaliteta bi, prema Goringu, trebalo zasnivati
na kombinaciji drutvenih mera sa medicinskim zahvatima
(koji ukljuuju i zabranu reprodukcije slaboumnih,
epileptiara i lica sa defektnim socijalnim instinktima)
Pod uticajem ovih ideja, u mnogim zemljama je vrena
prisilna sterilizacija tekih zloinaca
Kljuni prigovor Goringovim tezama nije pouzdano
utvreno odsustvo uticaja sredine na kriminalno ponaanje
BIOLOKA SHVATANJA
Uticaj genetskih faktora
Prouavanje blizanaca i usvojenika
Poreenje jednojajanih blizanaca idealan nain da se ispita uticaj naslea. Nekoliko istraivanja je ukazalo na slinost ponaanja (prisustvo/odsustvo delinkvencije) jednojajanih blizanaca, koja prevazilazi takvu slinost izmeu dvojajanih blizanaca, kao i izmeu obine brae i sestara
Prouavanje usvojenika - Mednik i saradnici su, nakon sprovedenog istraivanja nad vie od 14.000 usvojene dece u Danskoj, upozorili da se uticaj genetike ne sme zanemariti kriminalne sklonosti biolokih roditelja pouzdanije odreuju ponaanje dece nego takve sklonosti usvojilaca
Koncepcije o uticaju hromozomskih aberacija Sindrom XYY, odnosno viak mukog polnog hromozoma, dovodi
se u vezu sa kriminalnim ponaanjem. Rezultati istraivanja sprovedenog u Danskoj nad vie od 30.000 mukaraca pokazali su da su lica sa ovom hromozomskom aberacijom sklonija vrenju (nenasilnih) krivinih dela u odnosu na ostala lica istih godina, inteligencije i socijalnog statusa
Kritika biolokih shvatanja
Pored nesumnjivog doprinosa biolokih
koncepcija naunom saznanju u oblasti
kriminologije, ovim koncepcijama su upueni
i brojni prigovori
Pitanje reprezentativnosti uzoraka na kojima su
sprovoena neka od istraivanja na osnovu kojih
su potvrivane bioloke koncepcije
Rezultatima istraivanja nije pouzdano iskljuen
znaajan uticaj faktora sredine na kriminalno
ponaanje
Jednostranost uticaj biolokih inilaca je
apsolutizovan
PSIHOLOKA SHVATANJA
Psihoanalitika objanjenja
Prema psihoanalitikom uenju koje je utemeljio Zigmund Frojd
/Sigmund Freud, 1856-1939/, linost je sainjena od tri meusobno povezane komponente: Ida, Ega i Superega
Id predstavlja osnovne fizioloke potrebe i nagone i nesvesne tenje oveka i neprestano tei njihovom zadovoljenju (princip zadovoljstva). Ego je segment linosti koji je svestan i racionalan i deluje kao posrednik izmeu nesvesnih impulsa Ida i zahteva Superega (princip realnosti). Superego predstavlja moralnost i savest i obuhvata drutvena ogranienja i zahteve; on se gradi socijalizacijom, odnosno internalizacijom drutvenih vrednosti u periodu detinjstva
Psihoanalitiari smatraju da zloin moe biti posledica nerazvijenog Superega ili previe slabog Ega, nemonog da kontrolie instinktivne impulse
Sam Frojd je pak verovao da vrenje zloina moe biti posledica preterano aktivnog Superega zloinci oseaju krivicu i anksioznost pa podsvesno tee tome da budu kanjeni kako bi se rasteretili neprijatnih oseanja
Kljuna zasluga psihoanalitikih objanjenja je u tome to su naglasila
znaja iskustva u ranom detinjstvu na kasnije ponaanje
Prigovori upueni ovom objanjenju su prvenstveno metodoloke prirode: uoptavanja iz malih uzoraka i nemogunost operacionalizacije kljunih kategorija
PSIHOLOKA SHVATANJA
Teorija inteligencije
Mnogi istraivai su smatrali da je kriminalno ponaanje
posledica niske inteligencije. Nizak kolinik inteligencije zatvorske populacije utvrivan je u brojnim istraivanjima sprovoenim poetkom 20. veka
Godar /Henry Goddard/ je 1914. godine utvrdio da je oko 70% zloinaca je maloumno, te da su slaboumna lica potencijalni prestupnici
Hiri i Hindelang /Travis Hirschi & Michael Hindelang, 1977/ ponovo oivljavaju teoriju inteligencije krajem 70-ih godina 20. veka. Oni, naime, utvruju da je proseni kolinik inteligencije (IQ) kod delinkvenata za oko 8 poena nii nego kod nedelinkvenata
Niska inteligencija je znaajan faktor prestupnitva; osobe nie inteligencije ne uviaju posledice (tetnost) svog ponaanja
Prigovori:
Kritika testova inteligencije (ta uistinu oni mere: inteligenciju ili znanje?)
Postavljeno je pitanje reprezentativnosti uzoraka (budui da je u istraivanja obino ukljuena samo zatvorska populacija)
PSIHOLOKA SHVATANJA
Ajzenkova teorija linosti
Prema Ajzenku /Hans Eysenck/, postoje tri bazine
dimenzije (temeljne crte) linosti: psihoticizam,
neuroticizam i ekstraverzija. One su u velikoj meri
nasledne
Ekstraverzija drueljubivost, prodornost, impulsivnost
Neuroticizam - emocionalna nestabilnost, sklonost anksioznosti,
ljutnji i sl.
Psihoticizam sklonost psihopatolokim ponaanjima,
impulsivnosti, krenju normi, neosetljivost za druge
Ekstraverti se tee uslovljavaju (usled specifinih obeleja biohemijskih
procesa u mozgu) i teko ue, tako da su skloniji kriminalnom
ponaanju od introvertnih osoba
Ekstraverzija, neutoricizam i psihoticizam su izraeniji kod
zatvorenike populacije, a na prvom mestu je psihoticizam
Linost prestupnika po pravilu karakteriu: potraga za uzbuenjima,
nemogunost kontrole impulsa, hostilnost, agresivnost,
neprilagoenost, potiskivanje, poricanje i nezrelost
PSIHOLOKA SHVATANJA
Psihopatija i zloin
Psihopatija (ili antisocijalni poremeaj linosti) predstavlja specifian sklop linosti koji u prvom
redu karakteriu: nedostatak empatije, impulsivnost,
agresivnost, sklonost rizicima i neodgovorno
ponaanje
Mnogi istraivai su konstatovali da ovakav sklop
linosti nosi visok rizik nasilnikog recidivizma
Rezultati brojnih istraivanja govore da je kod
psihopata povrat etiri puta ei nego kod ostalih
prestupnika
SOCIOLOKA SHVATANJA
kola drutvene sredine
1. Tard /Gabriel Tarde, 1843-1904/
1905. godine u Parizu objavio knjigu (La psichologie
penale) u kojoj predstavlja zakon imitacije; smatrao je
da se devijantno ponaanje isprva imitira iz mode, a
da potom prelazi u naviku
Imitacija se pojavljuje u 2 oblika: kao moda u gradu i
navika na selu
Zloin se javlja kao moda i vremenom postaje
navika (nii slojevi drutva oponaaju vie slojeve)
Kriminalitet je pojava okrenuta protiv drutva i
nuno je preduzeti sva sredstva borbe protiv njega
(veruje u zastraujui efekat kanjavanja i sugerie
iru primenu smrtne kazne)
kola drutvene sredine (nastavak)
2. Dirkem /Emile Durkheim, 1858-1917/
Prema Dirkemu, ljudska priroda je u osnovi sebina, a
aspiracije ljudi su neograniene i one mogu da, ukoliko se ne kontroliu, dovedu do haosa. Socijalizacija i socijalne veze su mehanizmi pomou kojih drutvo uspeva da ogranii impulse i aspiracije ljudi i sprei haos. Putem socijalizacije, ljudi usvajaju drutvene norme i postaju dobri lanovi drutva, umesto sebinih jedinki. Neophodni preduslovi stabilnog drutva jesu vrst set drutvenih normi (snano kolektivno nesvesno) i vrste socijalne veze (socijalna integracija)
Anomija (odsustvo, nejasnoa ili neefikasnost drutvenih normi) dovodi do dezorganizacije drutva, konfuzije u moralnoj svesti pojedinca i delinkventnog ponaanja
Stanje anomije je naroito karakteristino za periode naglih i brzih drutvenih promena. U tim periodima, norme koje su tradicionalno bile smernice ponaanja postaju manje jasne, budui da iskrsavaju nove okolnosti na koje se one ne mogu primeniti. Aspiracije, koje su ranije drane pod kontrolom, sada su nesputane; mnogi ljudi poinju da se oseaju kao da ih nosi stihija i suoavaju se sa sve veim tekoama pri reavanju svojih problema; mnogi oseaju sve snaniju frustraciju usled nemogunosti da ostvare sve svoje aspiracije
Dirkem je zastupao funkcionalistiku perspektivu i smatrao je da je kriminalitet neizbean i normalna drutvena pojava; Kriminalitet postaje patoloka pojava tek onda kada poprimi preterane razmere
Socioloka kola (kola drutvene odbrane)
Formirana je krajem 19. veka, sa idejom da bude most izmeu pozitivizma i Klasine kole
Njeni utemeljivai su: Prins /A. Prins/, Fon List /F. von Liszt/ i Van Hamel /van Hammel/
Fon List smatra da na kriminalitet deluju dve grupe inilaca: individualna svojstva uinilaca (nasleena i steena) i
drutveni inioci
Prestupnike deli na: Zloince iz navike (popravljive i nepopravljive)
Sluajne krivce (krivina dela vre uglavnom pod uticajem spoljnih inilaca)
Zalae se za dualitet kazni i mera bezbednosti; najvanijom smatra specijalnu prevenciju i prilagoavanje sankcije linosti prestupnika (individualizacija)
Smatra da meu prestupnicima postoje oni koje treba samo zastraiti, oni koje treba popraviti i oni koji su nepopravljivi
Istorijski materijalizam
Utemeljivai: Marks /Karl Marx/i Engels /Friedrich Engels/
Engels je naroitu panju posvetio uslovima ivota radnika u
velikim gradovima, pre svega u Manesteru
Skrenuo je panju na demoralizujue dejstvo siromatva,
socijalnu nesigurnost i eksploataciju radnika, kao sigurne
faktore prestupnitva
Zloin je izraz revolta radnika, vid klasne borbe
Reenje: ukidanje kapitalistikog naina proizvodnje - osnovne
protivrenosti drutva se, kako su smatrali predstavnici ove
kole, ne mogu reiti na terenu prava, ve klasnom
revolucijom
Shvatanja Marksa i Engelsa uticala su na mnoge kriminologe
neki su uzrok porasta kriminaliteta traili u propadanju linosti
u uslovima buroaskog drutva, a drugi u drutvenoj strukturi i
ekonomskoj sferi.
Bonger /Willem Bonger/ je najvanijim iniocem kriminaliteta
smatrao siromatvo koje degradira linost bilo direktno
(razvijanjem sebinosti i parazitizma), bilo u sadejstvu sa
alkoholizmom. Vee uee pripadnika pojedinih rasa u
kriminalitetu tumaio je nepovoljnim ekonomskim i socijalnim
uslovima njihovog ivota
Bongeru se zameralo da je apsolutizovao dejstvo ekonomskih
inilaca
RANE AMERIKE SOCIOLOKE
TEORIJE
Prva istraivanja u SAD (s poetka 20. veka) bavila
su se, pod uticajem evropske kriminoloke tradicije
tog doba, prouavanjem pojedinca
20-ih godina 20. veka, pod uticajem Tardovog i
Dirkemovog uenja, razvija se socioloka
orijentacija, koja je od tada dominantna u amerikoj
kriminologiji
Ekoloka teorija
Vodei predstavnici: o i Makej /Shaw & McKay/
Oni su 20-ih godina 20. veka zapoeli prouavanje distribucije drutveno nepoeljnih ponaanja u ikagu, gradu koji je u to doba karakterisao veliki priliv stanovnitva iz unutranjosti, kao i imigranata
Odbacivi tada popularna rasna i kulturalna objanjenja delinkvencije, o i Makej su verovali da je ona rezultat specifinih sredinskih uslova ivota. Prouavajui gradsku socijalnu ekologiju ustanovili su da su faktori delinkvencije vezani za razvoj grada, odnosno drutvenu dezorganizaciju do koje dolazi u odreenim gradskim podrujima
Postoji pet jasno odeljenih podruja grada koja se prostiru oko jezera Miigen; u oronulim zgradama u centralnim zonama grada (oko poslovnog jezgra) ivi sirotinja i doseljenici; slamove u kojima oni ive karakterie drutvena dezorganizacija i tu je kriminalitet najvei, dok je u rezidencijalnoj zoni koja je udaljena od centra i nastanjena pripadnicima bogatijih drutvenih slojeva, kriminalitet daleko nii
Drutvena dezorganizacija je ono to vodi u delinkvenciju. Nju karakterie: raspad socijalnih institucija i organizacija; neefikasnost socijalne kontrole; postojanje kriminalnih podruja i kulturna transmisija delinkventnih obrazaca ponaanja. Kljuni elementi drutvene dezorganizacije su: heterogenost i smenjivost stanovnitva, siromatvo i rasturene porodice
Teorije kulturnog konflikta i kulturnog
raskoraka
Ideje o sukobu izmeu kulturnih normi razliitih drutvenih
grupa koje imaju vlastite vrednosne i normativne sisteme,
teorijski je uobliio Selin /Thorsten Sellin, 1938/. Prema njemu,
do kulturnog konflikta dolazi kada ljudi (pripadnici odreene
grupe/zajednice) potujui svoje, dou u sukob sa normama
ponaanja drugih
Od posebnog znaaja za kriminologe su sledee dve vrste kulturnih
sukoba:
Primarni kulturni sukobi, koji nastaju kada se pravne norme
jedne kulture primene na ljude odrasle u drugoj
Sekundarni kulturni sukobi, koji nastaju kada lanovi jedne ue
kulturne grupe stvaraju vrednosti koje su oprene pravnim
normama
Teorija kulturnog raskoraka tvrdi da se delovi kulture menjaju
nejednakim tempom, to dovodi do poremeaja ravnotee
kulturnog sistema u celini
Iz ovih shvatanja, nastale su teorije potkultura i kontrakultura. U
amerikoj sociologiji se tradicionalno pravi razlika izmeu opte
kulture (zajednike za celo drutvo) i potkulture (kulture posebne
drutvene grupe, koja sadri norme koje su suprotne
optepriznatim)
Teorije kulturnog konflikta i kulturnog
raskoraka
Sukob sa kulturom srednje klase Koen /Albert Cohen, 1955/ smatra da je fenomen supkulture
(specifini kulturni milje u kome odrastaju mladi) glavni faktor delinkvencije. Osnovni uzrok nastanka prestupnikih bandi i njihove supkulture jeste otpor radnike omladine prema vrednostima i kulturnim obrascima koje namee srednja klasa, kao dominantna u drutvu
Radnika omladina, naime, ne uspeva da te modele usvoji (deca iz radnike klase ne uspevaju da tokom kolovanja dostignu status koji je nametnut kao poeljan) i doivljava statusnu deprivaciju koja proizlazi iz frustracija
Supkultura i identifikacija s alternativnim vrednostima postaju reenje za statusne probleme mladih iz niih drutvenih slojeva
Drutvo tei da konformizuje mlade uveravajui ih u vrednosti srednje klase (materijalno blagostanje, stabilna porodica, uspean posao itd.). No, znatnom delu omladine je nedostian stil ivota srednje klase (oni nisu socijalizacijom opremljeni osobinama i znanjima potrebnim za uspeh prema njenim standardima), pa nastaje dubok jaz izmeu elja i mogunosti
Oni iz viih slojeva imaju drugaiju startnu poziciju: socijalizacijom im se podstie samopouzdanje i ambicioznost, usmerenost ka cilju, sticanju znanja i diploma, snana volja, suzdravanje radi kasnijeg dobitka itd.
Kod mladih iz niih slojeva nastaju frustracije i odbacivanje
uobiajenih sredstava za postizanje ciljeva
Premda je stil ivota srednje klase privlaan, postoje prepreke
vertikalne socijalne pokretljivosti
Na strukturne drutvene smetnje reaguje se identifikacijom sa
supkulturom (ukljuujui i delinkventnu)
Delikventnu supkulturu Koen vidi kao negativistiku -
supkulturna grupa odbacuje konvencionalne vrednosti i
usmerava svoje lanove prema vandalizmu, nasilnitvu i
preduzimanju rizika
Sukob sa kulturom srednje klase (nastavak)
Teorije kulturnog konflikta i kulturnog
raskoraka (nastavak)
Kultura nie klase
Miler /Walter Miller, 1958/ kulturu nie klase vidi kao kontekst
koji proizvodi delinkvenciju gangova. Ta potkultura poiva na
sopstvenim vrednostima koje Miler naziva fokusnim
interesovanjima i navodi ih est:
Nevolja (biti u nevolji najee za omladinu iz nie klase znai imati posla
sa krivinopravnim sistemom; roditelji ele da njihova deca izbegnu
nevolju, ali adolescenti ponekad stiu presti upadanjem u nevolju)
vrstina (preokupiranost isticanjem vlastite muevnosti i ekstremnom
homofobijom (mrnjom prema homoseksualcima); Miler je smatrao da je
to posledica odrastanja u porodicama bez oca, odnosno nedostatka muke
figure za identifikaciju)
Kefalo (imati kefalo u potkulturi nie klase znai biti snalaljiv i uspeti
nadmudriti druge, a ne biti nadmudren od strane drugih)
Uzbuenje (mnoge aktivnosti ljudi iz nie klase ukljuuju uzbuenje i
rizino ponaanje; nakon dosadne svakodnevice tokom radne nedelje,
vikendom ljudi izlaze u grad, opijaju se, kockaju, tuku)
Sudbina (ljudi iz nie klase imaju naroito fatalistiki pogled na ivot, vie
veruju u sreu nego u vlastite napore)
Autonomija (ovo fokusno interesovanje koje podrazumeva odbacivanje
autoriteta i nenaklonost prema svakom ko pokuava da kontrolie njihovo
ponaanje pomae da se opravda krenje zakona i drugih normi)
Miler smatra da u veini radnih porodica dominira majka, te da
je prezauzetost oca na poslu dovela deake u tekou da izgrade
svoj identitet mukarca
Zato su za maloletnike tue i drugi oblici antisocijalnog
ponaanja sredstvo izgradnje identiteta mukarca
Teorije kulturnog konflikta i kulturnog
raskoraka (nastavak)
Potkultura nasilja
Volfgang /Marvin Wolfgang/ i Ferakuti /Franco Ferracuti/
su u knjizi Potkultura nasilja (1967) opisali nasilniku
potkulturu urbanih maloletnika
Potkultura nasilja ukljuuje norme koje nalau da se
na odreene stimuluse (npr. uvredu) reaguje fizikom
agresijom, kao oekivanom i socijalno poeljnom
reakcijom
Volfgang i Ferakuti su ukazali na to da uinioci
ubistava koji pripadaju nasilnikoj potkulturi daleko
vie vrednuju ast nego to se to ini u okviru
dominantne kulture. S druge strane, oni daleko manje
vrednuju ljudski ivot
TEORIJE O UENJU
Teorija diferencijalne asocijacije Utemeljiva: Saderland /Edwin Sutherland, 1883-1950/
Saderland je smatrao da je kriminalitet proizvod diferencijane asocijacije (razliitog povezivanja) sa kriminalnim i nekriminalnim normama osoba postaje prestupnik zato to u njenim socijalnim kontaktima preovlauju pro-kriminalne, nad anti-kriminalnim definicijama i obrascima
Prestupniko ponaanje se, kao i svako drugo ponaanje, ui u procesu komunikacije, odnosno u interakciji s drugima. Ue se kako tehnike vrenja krivinih dela, tako i specifina opravdanja njihovog injenja
Tokom ivota pojedinac se identifikuje sa razliitim grupama i potkulturama, ali postaje delikvent onda kada socijalizacijom usvoji devijantne (prestupnike) vrednosti
Asocijacije, odnosno grupe koje generiu delinkventnu potkulturu mogu biti: porodica, vrnjake grupe, susedstvo itd.
Raznolikost, anonimnost i promenljivost urbanih drutava pogoduju stvaranju potkultura u koje pojedinac esto stupa igrom sluaja
Teorija diferencijalne asocijacije (nastavak)
Saderlend je svoja shvatanja izneo u 9 taaka:
1. Kriminalno ponaanje se ui (kriminalno ponaanje nije bioloki
determinisano, odnosno uroeno)
2. Kriminalno ponaanje se ui u interakciji sa drugima, kroz komunikaciju (uenje kriminalnog ponaanja se obavlja kroz interpersonalnu interakciju)
3. Glavni deo uenja se odvija u okviru prisnih grupa (ljudi ue kriminalno ponaanje od ljudi sa kojima su emocionalno povezani; ono se ne ui posredstvom mas-medija)
4. Uenje kriminalnog ponaanja obuhvata: savlaivanje tehnika vrenja zloina i specifinu usmerenost motiva, opravdavanja i stavova (ui se kako da se izvri zloin i kako da se njegovo vrenje opravda)
5. Nain usmeravanja motiva se usvaja iz definicija kojima se krenje zakona smatra poeljnim ili nepoeljnim (u interakcijama se ui i to da li e se pravne norme odrediti kao vredne potovanja ili kao one koje zasluuju da budu prekrene)
6. Pojedinac postaje prestupnik zato to je izloen veem broju definicija kojima se kriminalno ponaanje odreuje kao poeljno, nego definicija kojima se ono odreuje kao nepoeljno (ljudi kre zakonske norme onda kada usvoje vie stavova kojima se kriminalno ponaanje odreuje kao poeljno, nego stavova kojima se favorizuje potovanje zakona)
7. Asocijacije [kontakti, druenja] variraju po intenzitetu, uestalosti, trajanju i prvenstvu (efekti asocijacija variraju po etiri dimenzije; one zavise od toga koliko u proseku traju, koliko su uestali, koliku vanost neko pridaje odreenom kontaktu (intenzitet) i na kom uzrastu je do asocijacije dolo (prioritet); asocijacije e imati vei uticaj ukoliko su uestalije, due traju, dogaaju se rano u ivotu i ukljuuju osobe ije stavove i prijateljstvo pojedinac visoko vrednuje)
8. Proces uenja kriminalnog ponaanja obuhvata sve one
mehanizme koji su deo svakog uenja (pro-kriminalna socijalizacija ukljuuje iste mehanizme kao i socijalizacija kojom se
usvaja potovanje zakonskih normi)
9. Premda je kriminalno ponaanje izraz optih potreba i vrednosti,
ono se ne moe njima objanjavati, jer je i nekriminalno
ponaanje izraz tih istih potreba i vrednosti (motivi nisu dovoljni da objasne kriminalno ponaanje; primera radi, elja za
novcem neke e ljude motivisati da prekre zakon, dok e veinu
motivisati da se dobro obrazuju i marljivo rade; zato se i drugi
faktori moraju uzeti u obzir)
Ocena doprinosa teorije:
Teorija diferencijalne asocijacije je ostvarila ogroman uticaj u
kriminologiji i doivela brojne empirijske potvrde: ona
predstavlja uverljivo objanjenje mnogih oblika delinkvencije.
Jedan od glavnih prigovora koji su joj upueni tie se
uzronog redosleda (dileme tipa kokoka-jaje) odnosno
pitanja do ega je prvo dolo: do druenja sa delinkventim
vrnjacima ili vlastitog delinkventnog ponaanja? Drugi
prigovor odnosi se na neuspeh teorije da objasni odreena
kriminalna ponaanja npr. zloine koje samostalno vre
odreene individue, a za koje se ne moe rei da su nauena
ponaanja (npr. mnoga ubistva, silovanja i dr.). Saderland je
kritikovan i zbog zanemarivanja znaaja mas-medija za uenje
kriminalnog ponaanja
TEORIJE O UENJU
Akersova teorija socijalnog uenja
Akers /Ronald Akers/ je proirio teoriju diferencijalne
asocijacije tako to je ukljuio i aspekt pojaavanja
(koncept teorije socijalnog uenja). Prema Akersu:
Uvrivanje nekog ponaanja zavisi od posledica
(nagraivanja ili kanjavanja) koje ga prate (operantno
uslovljavanje). Kanjavanje nekog ponaanja dovodi do
njegovog izbegavanja, dok pozitivan ishod dovodi do
njegovog uvrivanja
Da bi subjekt neto uinio, potrebno je najpre da bude
motivisan bilo nagradom (pozitivno pojaavanje), bilo
uklanjanjem neega za njega neprijatnog (negativno
pojaavanje)
Poseban proces u kome devijantno ponaanje postaje
preovlaujue u odnosu na konformistiko naziva se
diferencijalno pojaavanje (devijantno ponaanje se vie
nagrauje nego konformistiko)
TEORIJE DRUTVENOG
PRITISKA
Mertonova teorija anomije
Robert Merton je smatrao da je uzrok zloina anomija. Svoju teoriju je izloio u eseju Drutvena struktura i anomija (1938).
Anomija je drutveno stanje koje karakterie nemogunost da se kulturom nametnuti drutveni ciljevi ostvare legalnim sredstvima. Ona, dakle, oznaava neusklaenost ciljeva (vrednosti) i sredstava za njihovo postizanje
Merton stavlja naglasak na individualnu reakciju pojedinca na stanje anomije i iznosi 5 tipova adaptivnih modela:
Konformizam (prihvataju se i ciljevi kulture i institucionalizovana sredstva)
Inovativnost (prihvataju se ciljevi, ali se odbacuju sredstva)
Ritualizam (odustaje se od ciljeva, ali se ritualno pridrava pravila)
Povlaenje (odustaje se i od ciljeva i sredstava)
Pobuna (odbacuju se i ciljevi i sredstva i zamenjuju se novim)
Mertonova teorija anomije (nastavak)
Nasuprot prvom modelu prihagoavanja
(konformizmu), preostali podrazumevaju
devijantno ponaanje. Poslednji tip prilagoavanja
pobuna, karakteristian je za pripadnike
revolucionarnih i teroristikih grupa koje tee da
stvore novo drutvo
Kritika Mertonove teorije: Neki autori su osporili
zakljuak koji proistie iz Mertonove koncepcije da
su devijantnosti i kriminalitetu najskloniji pripadnici
niih slojeva. Pored toga, neki kritiari ukazuju da je
Mertonovo shvatanje anomije koncipirano u doba
Velike krize i da ono ne odgovara amerikom
drutvu iz druge polovine 20. veka
Ipak, ini se nespornim da se Mertonova teorija
generalno moe primeniti u objanjavanju
odreenih tipova kriminalne aktivnosti
TEORIJE DRUTVENOG
PRITISKA
Delinkvencija i mogunost
Klauard /Cloward/ i Olin /Ohlin/ su 1960. godine dalje
razvili Mertonovo uenje, posebno ukazujui na uticaj
supkulture mladih: delinkventima su nepristupana
legitimna sredstva za postizanje kulturalno postavljenih
ciljeva, pa oni zadovoljenje svojih potreba pokuavaju da
ostvare ukljuivanjem u supkulture
Postoje tri vrste supkulture mladih:
Kriminalna supkultura (u podrujima gde postoji organizovani kriminal)
Konfliktna supkultura (nezadovoljstvo se izraava kroz nasilje maloletnikih bandi)
Supkultura povlaenja (nisu uspeli ni legitimnim niti alternativnim sredstvima, pa se povlae i stvaraju grupe ije
pripadnike obino povezuje zloupotreba droga)
Na odluku mladih o ulasku u svet kriminalaca u velikoj meri
utiu uzori koji im se nameu bilo u neposrednim kontaktima sa
starijim prestupnicima, bilo posredstvom medija i popularne
kulture (koji esto kao da tee popularisanju poznatih lica iz
kriminalnog sveta)
Tehnike neutralizacije
Odgovarajui na pitanje: zato ljudi kre norme u iju
osnovanost veruju, Sajks i Maca /Sykes & Matza, 1957/ ukazuju na to da delikventi zapravo nisu okrenuti protiv normi i vrednosti drutva, ve da uspevaju da neutraliu moralne konice.
Prestupnik mora opravdati svoje delinkventno ponaanje i osloboditi se oseanja krivice. On to postie posredstvom neutralizacija, kojih ima 5 osnovnih vrsta:
Poricanje odgovornosti za delinkventni in (doveden sam u ovu
situaciju bez svoje krivice)
Poricanje povrede (ma nije to nita; niko nee biti povreen)
Poricanje rtve (to je i zasluila; sama je to traila)
Osuda onih koji osuuju (policija i pravosue su korumpirani, gori od mene; zato ne bih i ja mogao prekriti zakon)
Pozivanje na viu lojalnost (prijatelj se mora braniti)
KONTROLNE TEORIJE
Spoljanja i unutranja kontrola
Rajs /Albert Reiss, 1951/ smatra da delinkvenciju izaziva
odsustvo line i drutvene kontrole. Prva je
internalizovana, dok se druga realizuje delovanjem
pravnih i neformalnih drutvenih sankcija
Naj /Ivan Nye, 1958/ ukazuje da na spreavanje
delinkvencije utiu tri vrste kontrole:
direktna kontrola (povezana sa kanjavanjem od strane
pravosudnih organa)
indirektna kontrola (od vrenja zloina se odustaje da se
time ne bi izazvali patnja i razoaranje blinjih), i
interna kontrola (delovanjem savesti)
KONTROLNE TEORIJE
Teorija suzdravanja
Rekles /Walter Reckless, 1961/ smatra da snane unutranje
i ojaane spoljanje brane doprinose tome da se
pojedinac uzdri od delinkventnog ponaanja
Postoje dve vrste brana od uputanja u prestupniko
ponaanje:
unutranje brane (osobine linosti snaan ego; razvijen
superego; jaka samokontrola, visoka tolerancija na
frustracije itd.) i
spoljanje brane (drutvena kontrola; efikasni mehanizmi
jaanja normi itd.)
KONTROLNE TEORIJE
Hirijeva kontrolna teorija
Hiri /Travis Hirshi, 1969/ smatra da je delinkventni akt
rezultat kidanja veza izmeu pojedinca i drutva
Ta veza ima sledee elemente:
Povezanost (ljudima je vano miljenje onih koje vole i
potuju; elja da ih ne razoaraju moe uiniti da se uzdre
od delinkventnog ponaanja)
Posveenost (to vie energije i emocija ljudi uloe u
prosocijalne aktivnosti, vie mogu izgubiti ukoliko se
upuste u delinkventno ponaanje)
Angaovanost (okupiranost konvencionalnim aktivnostima
onemoguava mnoge da se delinkventno ponaaju)
Verovanje (osobe koje prihvate konvencionalni sistem
vrednosti u niem su riziku od uputanja u delinkventno
ponaanje nego oni koji ovaj sistem vrednosti odbace)
Za Hirija, dakle, pravo pitanje nije zato neko vri zloin, ve
zato se mnogi uzdravaju od njegovog vrenja.
Povezanost sa drugima uinie da se delinkventim
ponaanjem moe previe izgubiti u socijalnom smislu, to
e doprineti da se ljudi sa socijalnim vezama uzdre od
prestupnikog ponaanja
TEORIJE DRUTVENE
REAKCIJE
Nova drutvena odbrana
Nastaje nakon II svetskog rata - godinom zaetka smatra se 1946. godina, kada je Filipo Gramatika u enovi osnovao Centar za prouavanje drutvene odbrane
Deli se u 2 struje: ekstremnu (glavni predstavnik: Gramatika) i
umerenu (glavni predstavnik: Ansel)
Pripadnici ekstremne struje zagovaraju dejuridizaciju
(nepotrebnim su proglaeni pojmovi poput: krivinog prava, kazne, zloina, prestupnika, a uvode se pojmovi antisocijalnog ponaanja i kurativnih, vaspitnih i mera odvajanja prilagoenih linosti uinioca)
Umerena struja ne odbacuje krivino pravo, ali favorizuje specijalnu prevenciju i rehabilitaciju prestupnika
Kritika ove kole: ostalo je otvoreno pitanje uinka resocijalizacije kao svrhe kanjavanja; vodi preteranoj blagosti prema uiniocima koji se tretiraju kao pacijenti koje treba leiti
Interakcionizam
Osnovna teza: Pojedinac nije devijantan zato to je
izvrio odreeno delo, ve zato to je drutvo to delo
i tog uinioca oznailo devijantnim (Tannenbaum)
Dominantne drutvene grupe su te koje imaju mo
da neka ponaanja oznae/definiu kao devijantna
Devijanti (i delinkventi) dolaze u sukob sa
dominantnim drutvenim grupama i u toj interakciji
nastaje i uvruje se odstupajue ponaanje
Teorija etiketiranja
Predstavlja konkretizaciju teorije socijalnog interakcionizma
Teorija upuuje na tri osnovna pitanja:
Definicije devijantnosti i kriminaliteta
Diskriminaciju u primeni zvaninog etiketiranja i sankcija
Posledice etiketiranja na nastavak kriminalnog ponaanja
Definicije kriminaliteta i devijantnosti su relativne Devijantnost se ne tie ponaanja, ve je rezultat
toga kako drugi ocenjuju to ponaanje
Lepljenje etikete devijantnosti Neki ljudi i neka ponaanja imaju vie anse da
budu stigmatizovani i ocenjeni kao devijantni
Ljudi koji imaju mo stigmatizuju i lepe etikete onima bez moi
Teorija etiketiranja (nastavak)
Negativne posledice etiketiranja:
Interakcije sa drugima oblikuju subjektovo poimanje samog
sebe
Pojaavanje devijacije
Dramatizovanje zla
epmen /Denis Chapman/ ukazuje da se stvara stereotip kriminalca
kao lica koje pripada niim drutvenim slojevima. Stereotip izaziva
odbojnost kod viih slojeva, razvija kod njih oseanje ugroenosti,
dok sa druge strane upuuje organe formalne socijalne kontrole da
potencijalne uinioce zloina trae meu pripadnicima tih grupa
Lemert /Edwin Lemert/ razlikuje:
Primarnu devijaciju primarno devijantno ponaanje , i
Sekundarnu devijaciju koja nastupa kod osobe koja je
uhvaena i etiketirana i koja nastavlja sa devijantnim
ponaanjem jer joj drutvo sve vie onemoguava povratak
meu konformiste i uvruje njen devijantni identitet
kanjavajui je svaki put sve tee
Teorija etiketiranja stoji nasuprot postavkama o efektu zastraivanja
krivinopravne reakcije. Dok teorije o zastraivanju kau da na
opadanje kriminaliteta utie pretpostavljeni rizik hapenja i
kanjavanja, teorija etiketiranja upuuje da oznaavanje nekog lica
prestupnikom pojaava rizik njegovog daljeg prestupnikog
ponaanja
Zasluge:
Doprinela realnijem sagledavanju
prestupnikog ponaanja
Skrenula panju na mehanizme
stigmatizacije
Kritika:
Istraivanja nisu uspela da konzistentno podre
njene argumente
Pojedinac se vidi kao pasivan
Nije uspela da objasni primarnu devijaciju
Zanemaruje kriminalitet monih
Zasluge i kritika teorije etiketiranja
RADIKALNA KRIMINOLOGIJA
Nastaje krajem 60-ih godina 20. veka na Zapadu
(najpre u Engleskoj, pa u SAD i drugim zapadnim
zemljama)
Za teorijski okvir uzima se teorija konflikta
Postoje dva bazina pogleda na drutvo: 1) drutvo je
okvir i izraz konsenzusa i 2) drutvo je kontekst
konflikta
Perspektiva konsenzusa - drutvene institucije
pomau da se izgradi drutvena stabilnost
Konfliktna perspektiva
konflikt je fundamentalni aspekt drutva koji nikada
nee biti potpuno razreen
drutvene institucije slue interesima monih, a drava
ne reprezentuje zajednike interese svih (opti interes),
niti pravdu
RADIKALNA KRIMINOLOGIJA (nastavak)
Osnovna teza - klasni odnosi proizvode
prestupnitvo
Nekolicina ljudi u kapitalistikom drutvu ima bogatstvo i
mo
Bogati koriste svoju mo da siromane zadre u toj poziciji
Krivino pravo reflektuje interese monih
Prestupnici su normalni ljudi koji vre zloine zato to su
pritisnuti bedom
Krivinopravni sistem ne deluje na uzroke kriminaliteta
Sistem mora postati praviniji nuna je socijalna i
ekonomska reforma
RADIKALNA KRIMINOLOGIJA (nastavak)
Za radikalne kriminologe kriminalitet predstavlja:
Krenje politiki definisanih prava (prava na
pristojnu ishranu i stanovanje, ljudsko dostojanstvo i samoodreenje)
Izraz protivrenosti kapitalizma; Kriminalitet je vid klasne borbe, a pravo je sredstvo u rukama vladajuih
Kvini /Quinney/ deli kriminalitet na:
kriminalitet represije i dominacije (vre ga pripadnici vladajuih slojeva)
kriminalitet eksploatisanih drutvenih klasa (ine ga krivina dela prilagoavanja (npr. imovinski kriminalitet) i krivina dela otpora)
Radikalni kriminolozi smatraju da je neophodno istraivati imperijalizam, rasizam, kapitalizam, seksizam i druge sisteme eksploatacije
Istraivanja bazirana na postavkama
teorije konflikta pokazala su da:
Delinkventi iz niih drutvenih slojeva imaju
znatno vie anse da budu registrovani od strane
policije nego to je to sluaj sa delinkventima koji
pripadaju viim drutvenim slojevima
Sudovi ee tee kanjavaju ljude bez moi i
pripadnike niih slojeva/marginalnih grupa
Zasluge i kritika radikalnog pristupa
Zasluge:
Proiren je predmet kriminologije i na oblast
reagovanja na kriminalitet
Zalaganje za ukidanje kazne lienja slobode
doprinelo je uvoenju alternativa kazni zatvora
Kritika:
Insistiranje na ekonomskim i politikim iniocima
ovekauinioca krivinog dela, nigde nema: on je
sveden na politiko bie, aktera klasne borbe
Kritika kriminologija - osnovne
postavke
Kriminalitet je u funkciji kapitalistikog
naina proizvodnje
Siromani (proletarijat) ukljueni su u
ulini kriminalitet, dok bogati (buroazija)
vre dela koja se ne definiu kao zloini
(rasizam, seksizam itd.)
Siromani slojevi se kontroliu
zatvaranjem, dok via klasa odvraa panju
srednjoj klasi putem stvaranja straha od
niih drutvenih slojeva
Kritika kriminologija danas
U njenom krilu moe se zapaziti nekoliko orijentacija kojima je zajedniko to to nastavljaju kritiku formalne socijalne kontrole kriminaliteta i trae njenu transformaciju anse i blagostanje moraju biti ravnomernije rasporeeni
Pravci:
Levi realizam
Postmodernizam
Mirotvorna kriminologija
Abolicionizam/anarhizam i
Feminizam
Levi realizam
Nastao 80-ih godina 20. veka kao reakcija na levi idealizam marksistiki orijentisanih autora koji su ulini kriminalitet tretirali kao politiku pobunu i neizbean ishod neprijateljstva i otuenja koje izaziva kapitalizam
Predstavnici: Jang /Young/, Dons /Jones/ i Meklin /MacLean/
U okviru ovog pravca zahteva se da se kriminalitet sagledava kao realna pojava i to iz ugla onih koji od njega najvie stradaju, kao i onih koji su sa njim u najveem dodiru, ukljuujui: rtve i njihove porodice, prestupnike , policiju i predstavnike pravosua
Siromani i marginalizovane drutvene grupe najvie pate od ulinog kriminaliteta i njihov strah od kriminaliteta je realan. Autori u okviru ovog pravca smatraju da su prevencija i kontrola kriminaliteta od sutinske vanosti
Mere koje treba primeniti ukljuuju: unapreenje socio-ekonomskih uslova, razvijanje koncepta policijskog delovanja u zajednici, razvijanje mehanizama obeteenja rtava i primena kazne zatvora samo prema prestupnicima koji zaista predstavljaju pretnju bezbednosti zajednice
Saznanja o zloinu i policijskom delovanju moraju biti utemeljena na empiriji
Kontrola kriminaliteta ne sme ignorisati stvarnu viktimizaciju radnika, ena, manjina (tj. onih segmenata populacije koji od kriminaliteta najvie stradaju)
Klasne razlike i siromatvo generiu kriminalitet relativna
deprivacija i marginalizacija su kljuni faktori
Postmodernizam u kriminologiji
Ostvaruje uticaj krajem 20. i poetkom 21. veka
Odbacuje privilegovan status naune
kriminologije (karakteristine za modernizam)
Zastupa relativistiki pristup devijantnosti
Kriminologija je produena ruka socijalne kontrole
Konstitutivni kriminolozi priznaju da su kriminolozi
suodgovorni za nain na koji se o kategorijama zloina i
njegove kontrole izvetava svakodnevno i nastoje da
razviju praksu kriminologije stvaranja vesti, koja bi se
suprotstavila mitovima, stereotipima i konstrukcijama
koje su usmerene na odravanje nejednakosti i
iskljuivanje pojedinih grupa ljudi
Mirotvorni pravac
Vodei predstavnik je Riard Kvini /Richard
Quinney/, koji kombinuje ideje gandizma,
marksizma i budizma
U okviru ovog pravca istie se sledee:
Kriminalitet je jedan od mnogih oblika ljudske patnje
Glavna uloga kriminologije jeste da promovie drutvo
u kome vlada mir
Kanjavanje pre podstie nego to zastrauje
prestupnike
Treba traiti humanistika reenja za problem
kriminaliteta (izlaz je u socijalistikom humanizmu).
Umesto negativnog mira kojim se red uspostavlja
primenom nasilja i koji doprinosi porastu opteg nivoa
nasilja u drutvu, potrebno je uspostaviti pozitivni mir
pozitivni mir postoji samo onda kada je uspostavljena
socijalna pravda
Abolicionizam
Nastao u evropskoj kriminolokoj tradiciji
Predstavnici: Kristi /Nils Christie/ i Hulsman /Louk Hulsman/
Pristalice ovog pravca kritikuju tradicionalne oblike kanjavanja i promoviu ideje restorativne pravde
Restorativna pravda, prema pripadnicima ovog pravca, ima kapacitet da bude adekvatan i dugotrajan odgovor na kriminalitet, jer zahteva uee rtve, prestupnika i zajednice u donoenje odluka
Feministiki pristup
Odbacuje se mukocentrina kriminologija,
koja se proglaava slepom za rodne razlike
Pravci:
Liberalni feminizam: polne razlike u stopama kriminaliteta
uzrokovane su rodnim razlikama u socijalizaciji
Radikalni feminizam: patrijarhat prethodi kapitalizmu; polna
pripadnost je vanija od klasne; muka dominacija, a ne
klasno potinjavanje je izvor podreenosti ena
Socijalistiki feminizam: kapitalizam i patrijarhat su
podjednako vani
Multikulturalni feminizam: naglaava vanost rasne i etnike
pripadnosti, pored polne i klasne
Glavne teme feministikih istraivanja
Viktimizacija ena
70-ih godina 20. veka istraivanja su panju
javnosti skrenula na probleme nasilja u
porodici i silovanja, koje daleko ee trpe
ene
Rodne razlike u pogledu kriminaliteta
Nie su stope prestupnitva ena
Mukost i kriminalitet: rodna socijalizacija
mukaraca je drugaija od rodne socijalizacije
ena
Objanjenja kriminaliteta ena sa pozicija feministikog pristupa
Feministkinje najpre postavljaju pitanje generalizibilnosti mogu li se tradicionalne teorije primeniti na ene?
Mukarci i ene u kriminalitetu uestvuju razliito, na razliit nain vre krivina dela (premda je nepoznanica kolike su zapravo stvarne razmere kriminaliteta ena)
Rodno podeljen proces porodinog ivota utie na kriminalitet i na uee mukaraca i ena u njemu
Patrijarhalni: otac radi, majka ostaje kod kue; polne razlike u stopama kriminaliteta su velike
Demokratski: oba roditelja rade izvan kue; polne razlike s obzirom na uee u prestupnitvu su manje
NOVIJE KRIMINOLOKE
TEORIJE
TEORIJA RACIONALNOG IZBORA
Teorija o zloinu kao odabranom
ponaanju
Vilson i Hernstajn /Wilson & Herrnstein, 1985/ smatraju da
ljudi imaju mogunost izbora ponaanja, a da na to
kakav e izbor napraviti utiu kako bioloki faktori,
tako i uenje. Razvijanje savesti pojedinca (uenjem
unutar porodice i kroz razne drutvene interakcije),
najbolja je prevencija vrenja krivinih dela
Teorija o rutinskim aktivnostima
Tvorci teorije o rutinskim aktivnostima, Koen i
Felson /L. Cohen & M. Felson, 1979/ iznose sledee: da
bi dolo do izvrenja kriminalnog ina, neophodno je
da se steknu sledei uslovi:
Motivisani prestupnik
Pogodna meta (osoba; objekat)
Odsustvo uvara/zatitnika
Ukoliko nije ispunjen neki od ova tri uslova, do izvrenja
zloina nee doi, te s toga preventivne aktivnosti treba
da budu usmerene na svaki od njih
NOVE TEORIJE IVOTNE
SREDINE
Do aktualizacije ekoloke teorije i shvatanja
ikake kole, dolazi u drugoj polovini 20.
veka
Neki autori ukazuju na prostor, kao posebnu
(etvrtu) dimenziju kriminaliteta:
kriminalitet varira od naselja do naselja, kao i od
jednog do drugog mesta unutar istog grada (uticaj
velikih trnih centara, saobraajnih vorita,
dezorganizovanih delova grada itd.)
mogue je razvijati nove oblike prevencije
zasnovane na saznanjima o prostornoj distribuciji
kriminaliteta na nekom podruju
NOVE TEORIJE IVOTNE
SREDINE
Zloin i prirodna okolina
Felson /Marcus Felson, 2006/ smatra da kriminalitet
ima svoj sopstveni ekosistem
Zloini proistiu iz ireg ekosistema unutar kojeg
zloinac i rtva zavise jedan od drugog
Meutim, ivot (tj. potreba za preivljavanjem)
nagoni ljude i da tee sigurnosti, ime se otvaraju
mogunosti za mere redukcije kriminaliteta
Redukcija kriminaliteta ostvaruje se delovanjem na
njegov ekosistem, odnosno otklanjanjem uslova i
prilika za vrenje zloina
TEORIJE KULTURALNE
KRIMINOLOGIJE
Zloin i njegova kontrola kao kulturni
fenomeni Kulturalni kriminolozi (Ferel /Jeff Ferrell, 2006/ i drugi) ukazuju na ulogu
kulture (odnosno stilova, simbola, razliitih supkultura, mas-medija i
dr.) u oblikovanju kako kriminalnog fenomena (obeleja krivinih dela i
uinilaca), tako i krivinopravne reakcije. Oni smatraju da kriminologija
ne treba da se bavi samo izuavanjem prestupnika i onoga to oni ine,
ve mora ukljuiti i naine na koji se kriminalitet opaa od strane
drugih, kao i naroita znaenja koja zloini imaju za uinioce, rtve,
predstavnike krivinopravnog sistema i graane. Posebno je vano
istraiti uticaj sredstava masovne komunikacije i popularne kulture na
imid kriminaliteta i praksu organa formalne socijalne kontrole.
Centralno pitanje je, dakle: kakav se imid zloina stvara u mas-
medijima.
Kulturalni kriminolozi primenjuju specifine metode istraivanja (u prvom redu etnografski metod koji podrazumeva dugotrajno, temeljno istraivanje na terenu
i produbljenu analizu sadraja radi otkrivanja znaenja).
Kriminalitet i mediji U okviru kulturalne kriminologije, posebna istraivaka panja je usmerena
na medije, odnosno nain na koji mediji predstavljaju kriminalitet,
uinioce i krivinopravni sistem. Mediji su, kako smatra Kid-Hjuvit
/David Kidd-Hewitt, 1995/, jedno od najznaajnijih sredstava
manipulacije javnou, jer selektivno iskrivljuju podatke, stvarajui
lanu sliku o kriminalitetu koja promovie stereotipe, pristrasnost,
predrasude i grubo pojednostavljivanje stvari. Mediji su odgovorni za
manipulacije i raspirivanja straha kod ljudi, kao i popularisanja nasilja
kao naina reavanja problema
TEORIJE KULTURALNE
KRIMINOLOGIJE
izofrenija zloina
Berk /Roger Burke, 2007/ ukazuje na kontradiktorni
dualizam odnosa savremenih drutava prema
kriminalitetu
Naime, s jedne strane se iri propaganda kojom se tvrdi
da je jedini izlaz u ratu protiv kriminaliteta i donoenju
zakona kojima se ljudska prava znaajno ograniavaju
dok, s druge strane, kriminalitet dobija karakter
univerzalne pojave. Tako isti oni ljudi koji zahtevaju da se
rat sa kriminalcima dobije po svaku cenu, u realnom
ivotu i sami vre brojne delikte (u oblasti biznisa,
saobraaja prometa rekreativnih droga i dr.)
TEORIJE O MUKOSTI
Globalno i univerzalno, mukarci vre daleko
vie (posebno nasilnikih) krivinih dela u
odnosu na ene
Postavlja se pitanje: da li je to rezultat
biolokih polnih razlika ili pak vaspitanja,
odnosno rodne socijalizacije?
Objanjenje muke nasilnosti koje daje
Segalova
Smatrajui da je silovanje ena od strane njihovih
mukih partnera vid terora kojim se one ine
zavisnim, Segalova /Lynne Segal, 1990/ istie da je
neophodno prouiti nain na koji drutvo
posredstvom svojih kulturnih definicija,
izjednaavajui mukost sa agresivnou, ohrabruje
muko nasilje prema enama
TEORIJE O MUKOSTI
Mukost kao strukturna akcija
Mesermit /James Messerschmidt, 2006/ ukazuje da u
svakoj sredini postoje drutveni obiaji koji nalau
na koji se nain ispoljavaju mukost i enskost, a ljudi
usklauju svoje aktivnosti sa tim modelima
Mukost i enskost nisu bioloki odreeni rod
je strukturna kategorija
Inae, svaka aktivnost ljudi odvija se u odreenom
ambijentu koji karakteriu socijalno-strukturna
sputavanja
TEORIJE O POSTIIVANJU I
KOMUNITARNOM PORETKU
Teorija reintegrativnog postiivanja
Teoriju je utemeljio Brejtvejt /John Braithwaite, 1989/.
Prema ovom autoru, postoje dve vrste postiivanja
prestupnika unutar drutvene zajednice: reintegrativno i
dezinegrativno
Reintegrativno postiivanje je efikasnije od
kanjavanja
Ono ne iskljuuje prestupnika, ve osuujuje samo njegov
in, a prestupniku prua priliku da se reintegrie u zajednicu
(reintegracija doprinosi spreavanju povrata)
Ove ideje snano uticale na afirmisanje restorativne
pravde
Komunitarna teorija drutvenog
poretka
Kordela /Peter Cordella, 1996/ razlikuje sledee
tipove drutvenog poretka (i prateih
obrazaca za uspostavljanje jedinstva): Prvi, zasnovan na linoj osnovi (baziran na uzajamnom
poverenju i zavisnosti lanova zajednice)
Drugi, organski (baziran na oseanju drutvene dunosti)
Trei, atomistiki (racionalno prilagoavanje kojim se
uzima u obzir primena pravne prinude)
Birokratizovane pravosudne institucije mogu
veoma malo da utiu na kriminalitet. Nasuprot
njima, obrasci prilagoavanja zasnovani na linoj
osnovi (koji ukljuuju dva bitna principa:
jednakost i slobodu) imaju daleko vee izglede u
prevenciji kriminaliteta. Meutim, pretpostavka
za jaanje linih obrazaca za uspostavljanje
jedinstva jeste promena postojeeg ekonomskog
i politikog ivota u celini
TEORIJE IVOTNOG CIKLUSA
Teorija o devijantnosti tokom ivotnog
puta
ivotni put putanja kroz razliite ivotne dobi
Sempson i Laob /Sampson & Laub, 1990/ smatraju da vani ivotni dogaaji poput zaposlenja, stupanja u brak, roditeljstva
mogu biti prekretnice kada je re o devijantnom i kriminalnom
ponaanju, odnosno trenuci kada moe doi do odustajanja od
kriminalnog ponaanja. U tom smislu naroito povoljan uticaj
imaju zadovoljstvo poslom i privrenost branom partneru
Teorija o kriminalnim karijerama Blamstajn i Koen /Blumstein & Cohen, 1987/ ukazuju da
pokazatelji razvijenosti kriminalne karijere jesu: teina dela,
intenzitet ktiminalne delatnosti, verovatnoa hapenja tokom
ivota, , trajanje lienja slobode i trajanje kriminalne karijere.
Veliki deo prestupnika okonava svoju kriminalnu karijeru do
30. godine oni koji i kasnije nastave sa kriminalnom
aktivnou mogu se smatrati habitualnim kriminalcima
INTEGRATIVNE TEORIJE
Integrativne teorije nastoje da objedine polazna stanovita razliitih pravaca u kriminologiji, kako bi
se izgradile uspenije etioloke koncepcije
1. Opta paradigma kriminalnosti Vila /Bryan Vila, 1996/ smatra da su osobine oveka rezultat
kumulacije kognitivnih, afektivnih, fizikih i socijalnih efekata
niza dogaaja koji su doveli do izgradnje odreenog stratekog
naina ponaanja tokom ivota
Tako su neki ljudi razvili kriminalnost, ivotni stil koji
karakterie naglaena primena sile, obmana, podmuklost, dok
samog uinioca karakteriu egocentrinost, ravnodunost prema
potrebama i patnji drugih i niska samokontrola
Delovanje svakog faktora treba posmatrati u kontekstu svih
drugih, a ne izolovano
Vila smatra da e kriminaliteta uvek biti u drutvu - strategije
vrenja zloina i strategije njegovog spreavanja
(kontrastrategije) neprestano podstiu razvoj jedna druge. Ipak,
razmere kriminaliteta je mogue uspeno kontrolisati primenom
adekvatnih kontrastrategija
INTEGRATIVNE TEORIJE
2. Reciprona teorija o kriminalnosti i
nekriminalnosti Barak /Gregg Barak, 2004/ pristupa fenomenu nasilja interdisciplinarno i
posmatra ga na interpersonalnom, institucionalnom i strukturalnom nivou.
Upuuje na to da veliki broj unutranjih i spoljanjih inilaca grade
ambijent koji vodi u nasilje ili nenasilje (uzajamno dejstvo sfera
interpersonalnog, institucionalnog i strukturalnog nasilja i nenasilja ima
reciprone i kumulativne efekte na nastanak i umnoavanje
neprijateljskih ili solidarnih odnosa). Borba izmeu nasilja i nenasilja
zapravo je borba izmeu tenzija neprijateljstva i kooperativnosti unutar
jedne zajednice. to je vie pristunih osobina nasilja (ili nenasilja) na
razliitim nivoima, to je vea mogunost njegovog pojavljivanja.
Svaki je ovek manje ili vie sposoban da stekne karakteristike i
prosocijalnog i antisocijalnog ponaanja, kao i da razvije puteve ka
nasilju i nenasilju
3. Integrativno-sistemska teorija o
antisocijalnom ponaanju Robinson /Matthew Robinson, 2006/ navodi da ovek odluuje da li e
izvriti zloin ili ne, a faktori koji na njega utiu mogu se podeliti na
faktore rizika i faktore zatite
On navodi vie od 60 takvih inilaca kriminaliteta koji uveavaju
(faktori rizika) ili smanjuju (faktori zatite) verovatnou antisocijalnog
ponaanja
TRIANGULACIJA TEORIJA
U irem smislu, triangulacija podrazumeva
upotrebu razliitih teorijskih pristupa u
konkretnom istraivanju
Koristi od triangulacije:
Brana protiv teorijskog zastranjivanja
Testira se vie teorijskih postavki odjednom
Sistematski i stalni meuodnos teorija od
znaaja za dalji razvoj kriminologije kao nauke
Jer: nijedan teorijski okvir ne
obezbeuje potpuno i univerzalno
objanjenje zloina