1 Predavanje Osnove ME

1

OSNOVE MAKROEKONOMIJE

I predavanje

2

1. Makroekonomski ciljevi

3

1.1. Proizvodnja - BDP

• Cilj - obezbjeđivanje potrošnih roba i usluga u svrhu zadovoljavanja kako ljudskih potreba, tako i potreba proizvodnog (prerađivačkog) sektora.

• Interes svih zemalja - što viši nivo proizvodnje dobara i usluga.

• Osnovna i najsveobuhvatnija mjera ukupne proizvodnje u jednoj zemlji iskazana je BDP - bruto domaćim proizvodom (GDP – Gross Domestic Product).

• Bruto domaći proizvod (BDP) - mjera tržišne vrijednosti svih finalnih roba i usluga proizvedenih u jednoj nacionalnoj ekonomiji u toku godinu dana.

• Dva načina izražavanja vrijednosti ukupne proizvodnje u jednoj nacionalnoj ekonomiji: – Nominalni bruto domaći proizvod – Realni bruto domaći proizvod

• Nominalni BDP - mjera ukupne vrijednosti proizvedenih finalnih roba i usluga iskazanih u stvarnim, tržišnim cijenama.

• Nestabilnost u cijenama (npr. inflacija) mogu dovesti do pogrešnih zaključaka - iskrivljeno mjerilo vrijednosti.

• Realni BDP - vrijednost proizvodnje računa po stalnim (nepromijenjenim) cijenama.

1.1. Proizvodnja – nominalni i realni BDP

5

• Realni BDP - dobiva se otklanjanjem efekata inflacije iz vrijednosti nominalnog proizvoda.

Realni BDP = nominalni BDP - inflacija• O kakvoj važnosti otklanjanja cjenovnih nestabilnosti (npr.

inflacije) je riječ, govori slijedeći primjer: – Pretpostavimo da je u prethodnoj godini (godina I) u

našoj ekonomiji ukupno proizvedeno 1.000 jedinica proizvoda i usluga po prosječnoj cijeni od 2 KM. Ove godine (godina II) došlo je do povećanja obima proizvodnje na 1010 jedinica, ali i do povećanja cijena na 2,5 KM


6


6

Q – proizvodnja P - cijene Nominalni BDP

= Q x P Godina I 1.000 2 2.000 KM Godina II 1.010 2,5 2.525 KM

Rast nominalnog BDP: 2.525 – 2.000 = 525 ili 26,25%

7

• Pogledamo li zasebno povećanje obima proizvodnje dobara i usluga Q (1.000 1.010) i cijena P (2 2,5), uočljivo je da je značajnije povećanje cijena od obima proizvodnje, što upućuje na krivi zaključak (rast vrijednosti BDP - 26,25%).

• Stvarne promjene u vrijednosti proizvodnje utvrdit ćemo otklanjanjem efekata inflacije iz obračuna nominalnog BDP-a uz pomoć specifičnog indeksa cijena – deflatora BDP-a.

• Deflator BDP-a računa se preko indeksa cijena I i II godine.

1.1. Proizvodnja – deflator BDP

8

• Indeksi cijena pokazuju relativnu promjenu cijena u određenom vremenu.

• Globalni indeksi cijena su:– Indeks proizvođačkih cijena,– Indeks potrošačkih cijena, – Indeks troškova života, – Indeks cijena na malo, – Indeks cijena izvoznih dobara, – Indeks cijena uvoznih dobara,

• Imaju posebno važnu ulogu u dinamičkoj analizi ekonomskih pojava i računaju se kao agregatni indeksi ili indeksi prosječnih odnosa.

1.1. Proizvodnja – deflator BDP

9

1.1. Proizvodnja – deflator BDP• BDP deflator računamo preko indexa cijena. • U cilju lakšeg računanja, pretpostavićemo da je I

godina – bazna godina • I godina

• II godina

10

1.1. Proizvodnja – realni BDP

• I godina: Nominalni BDP = 2.000 KM Indeks cijena (bazna godina) = 1

• II godina: Nominalni BDP = 2.525 KM Indeks cijena = 1,25

• Rast realnog BDP = 2020 – 2000 = 20 ili 1%

11


Q – proizvodnja P - cijene Nominalni BDP Realni BDP Godina I 1.000 2 2.000 KM 2.000 KM Godina II 1.010 2,5 2.525 KM 2.020 KM

Rast: 525 KM (26,25%) 20 KM (1%)

12


• Promjene realnog BDP - najbolja mjera funkcionisanja jedne nacionalne ekonomije (puls ekonomije).

• One su istovremeno signal stabilnosti ili nestabilnosti ekonomije i mjera uzlazne ili silazne putanje u konjukturi (ciklusu).

Realni proizvod

Vrijeme

13

1.1. Proizvodnja – potencijalni BDP

• Za kompletiranje slike ukupne proizvodne aktivnosti u jednoj nacionalnoj ekonomiji, važno je dovođenje u vezu realnog BDP–a i potencijalnog BDP–a.

• Potencijalni proizvod - maksimalno mogući održivi nivo proizvodnje koji jedna ekonomija može postići uz maksimalno angažovanje svih raspoloživih resursa u određenom vremenu.

• To je proizvod pri punoj zaposlenosti svih faktora proizvodnje. • Različita veličina potencijalnog proizvoda po zemljama.• Definisana raspoloživim inputima - važnim za proizvodnju (rad,

kapital, prirodni resursi, nivo tehničke opremljenosti...).

14

1.1. Proizvodnja – potencijalni BDP (kratki rok)

• Potencijalni proizvod (proizvod na nivou pune zaposlenosti raspoloživih faktora) – kratak rok

Nivo cijena

BDP

Kratak rok

Qp

15

1.1. Proizvodnja – potencijalni BDP (dugi rok)

• Potencijalni proizvod se tokom vremena mijenja. • Dugoročno - sve ekonomije računaju sa povećanjem raspoloživosti

proizvodnih faktora (rast proizvodnih mogućnosti). • Pojam razvoja veže se za rast potencijalnih mogućnosti (rast potencijalnog

proizvoda).• Potencijalni proizvod (proizvod na nivou pune zaposlenosti raspoloživih

faktora) – dugi rok

Vrijeme

Proizvodna aktivnost

Dugi rok

16

1.1. Proizvodnja –BDP jaz• Tokom poslovnih (konjukturnih) ciklusa, realni BDP–a odstupa

od potencijalnog BDP–a. • Razliku između potencijalnog i realnog BDP nazivamo BDP jaz.

POTENCIJALNI PROIZVOD

REALNI PROIZVOD

1930 1950 1970 1990

300

400

500

600

700

800

40

20

0

-20

- 40

BDP JAZ = P BDP – R BDP

BDP JAZ

17

1.1. Proizvodnja –BDP jaz• Veličina BDP jaza = veličini neiskorištenih potencijala za

proizvodnju i razvoj.

• BDP jaz = signal faze u kojoj se ekonomija nalazi u konjukturi (recesija, kriza, depresija, stagnacija, stagflacija, inflesija...).

• Konjuktura svjetske ekonomije - najznačajnija odstupanja realnog BDP-a od potencijalnog zabilježena u vrijeme Velike ekonomske krize, Drugog svjetskog rata i naftnih šokova 70-tih godina XX vijeka.

18

1.1. Proizvodnja –BDP jaz• Konjukturni ciklusi u svjetskoj ekonomiji POTENCIJALNI PROIZVOD

pproizvodPROIZVOD

REALNI PROIZVOD

Poslo

vna

aktiv

nost

Vrijeme

1930 1950 1970 1990 2000

Velika ekonomska kriza

Drugi svjetski rat

Naftni šok

2010

19

1.1. Proizvodnja – stopa ekonomskog rasta

• Proizvodnja je motivirana zadovoljavanjem ljudskih potreba.

• Razvoj ljudskih potreba stimuliše rast proizvodnje.• Promjene u nivou proizvodnje u ekonomiji, posmatrane

kroz vrijeme, govore o dinamici rasta proizvodnje i izražavaju se stopom ekonomskog rasta

20

1.1. Proizvodnja – zaključak

• Ključni makroekonomski ciljevi vezani za proizvodnju su:

Visok nivo proizvodnje finalnih dobara i usluga

Dinamika ekonomskog rasta (brza stopa rasta)

21

1.2. Zaposlenost – puna zaposlenost

• Puna zaposlenost - optimalan nivo upotrebe raspoložive radne snage.

• Kvantitativno određenje pune zaposlenosti - stepen upotrebe radnosposobnog stanovništva na kome se koristi od smanjenja nezaposlenosti izjednačavaju sa rastom troškova povećanog zapošljavanja.

• Puna zaposlenost - podudaranje (ravnoteža) ponude radne snage i potražnje za radnom snagom.

• Puna zaposlenost - obezbjeđivanje dovoljno radnih mjesta za svo radnosposobno stanovništvo koje je voljno da radi.

22

1.2. Zaposlenost – puna zaposlenost

Važno je voditi računa o slijedećem:

• Puna zaposlenost ne znači da je broj nezaposlenih moguće svesti na nulu (dobrovoljna ili privremena nezaposlenost - optimum 2% – 7%).

• Ekonomska politika mora voditi računa o efektima mjera usmjerenih na stabilnost ekonomije (puna zaposlenost, ali uz opštu stabilnost ekonomije).

23

1.2. Zaposlenost – ciljevi• Osnovni makroekonomski ciljevi vezani za ovu

oblast ekonomije su:

Visoka stopa zaposlenosti (puna zaposlenost)

Niska nedobrovoljna (nevoljna) nezaposlenost

24

1.2. Zaposlenost – stopa nezaposlenosti

• Uobičajeni pokazatelji– stopa zaposlenosti/ nezaposlenosti

• Izražava procenat radne snage koja je zaposlena/ nezaposlena.

25

1.2. Zaposlenost – radna snaga

• Radna snaga - zaposlene i one koji aktivno traže zaposlenje.

• Radno sposobno stanovništvo - najčešće se određuje starosnim uzrastom stanovništva (npr. 18 – 65 godina starosti).

• Dio stanovništva sposobnog za rad koje ne traži zaposlenje, smatra se dobrovoljnom (voljnom) nezaposlenosti.

26

1.2. Zaposlenost – ILO definicija• Međunarodna organizacija rada (ILO, Ženeva, 1954.) • „nezaposlenima se smatraju sva ona lica koja su

prešla određen uzrast, a koja su se određenog dana ili sedmice našla u jednoj od slijedećih kategorija:– Radnici sposobni za rad čiji je ugovor o radu istekao ili je privremeno

prekinut, koji su bez posla i koji u određenom kratkom vremenskom periodu (najčešće sedam dana) traže plaćeno zaposlenje;

– Lica koja nikada nisu radila, koja nemaju status plaćenog radnika kao i penzioneri koji su sposobni za rad i traže plaćeno zaposlenje;

– Lica bez posla koja su u datom momentu sposobni za rad i imaju novo zaposlenje ali će početi da rade tek nakon nekog određenog vremena;

– Lica privremeno ili trajno otpuštena s posla bez novčane naknade.

27

1.2. Zaposlenost – ILO definicija

• Nezaposlenicima se ne smatraju lica koja odgovaraju slijedećim kategorijama:

– Oni koji se spremaju da za vlastiti račun osnuju preduzeće ili poljoprivredno gazdinstvo, ali koji još nisu izvršili sve potrebne predradnje, a koji ne traže plaćeni posao;

– Neplaćeni pomažući članovi porodice koji ne rade i ne traže plaćeni posao“ (ILO, Ženeva, 1980.).

28

1.2. Zaposlenost – kretanja• Zaposlenost/nezaposlenost vezana za proizvodnu aktivnosti

ekonomije kroz konjukturu. • Silazna faza poslovnog ciklusa (primjer recesije) obilježena je padom

proizvodne aktivnosti što uzrokuje pad potražnje za radnom snagom i dovodi do rasta nezaposlenosti.

• Uzlazna faza poslovnog ciklusa (primjer ekspanzije) znači povećanje proizvodne aktivnosti što vodi rastu potražnje za radnom snagom, rastu zaposlenosti i smanjenju nezaposlenosti.

• Ova veza proizvodnje i zaposlenosti ne znači da je dinamika promjena proizvodnih aktivnosti praćena identičnom dinamikom promjena na tržištu rada.

• Rast zaposlenosti je sporiji od rasta proizvodnje• Rast nezaposlenosti brži od pada proizvodnje.

29

1.3. Stabilnost cijena – stopa inflacije

• Inflacija se uobičajeno izražava stopom inflacije.

• Stopa inflacije = relativni izraz odnosa opšteg nivoa cijena u posmatranoj godini u odnosu na prethodnu (baznu) godinu.

30

1.3. Stabilnost cijena – indeks cijena

• Mjerilo inflacije - indeksi cijena:a) Indeks potrošačkih (maloprodajnih) cijena – CPI

(Consumer Price Index)b) BDP deflatorc) Indeks proizvođačkih cijena – PPI (Producer Price

Index)d) Indeks veleprodajnih cijena – WPI (Wholesale

Price Index).

31

1.3. Stabilnost cijena – CPI• CPI i WPI mjere cijene iz tekuće i bazne godine za korpu

roba sa fiksnom strukturom. • Predstavljaju međuodnos cijena korpe istih količina u

tekućoj, sa cijenama korpe istih količina u baznoj godini. • CPI indeks je najčešće korišteno mjerilo inflacije. • CPI mjeri troškove potrošačke korpe roba i usluga koje

kupuje prosječan potrošač. • Računa se ponderisanjem svake cijene u skladu sa

ekonomskim značenjem pojedine robe u potrošačkoj korpi.

32

1.3. Stabilnost cijena – CPI

• Pretpostavljamo da se porodični budžeti raspoređuju na potrošnju tri grupe proizvoda i to sa slijedećim učešćem: – Hrana 50%– Troškovi stanovanja 30%– Troškovi zdravstvene zaštite 20%– Budžet domaćinstva 100%

33

1.3. Stabilnost cijena – CPI

• Fiksni ponderi utvrđuju se na bazi učešća pojedinih stavki potrošnje u budžetima domaćinstva:– Hrana 0,5– Troškovi stanovanja 0,3– Troškovi zdravstvene zaštite 0,2

• Cijene roba i usluga u baznoj godini (godina I) postavljene su na 100 (fiksno).

CPI (godina I) = (0,5 x 100) + (0,3 x 100) + (0,2 x 100) = 100

34

1.3. Stabilnost cijena – CPI (bazno ponderisani indeksi)

• Pretpostavimo da je u posmatranoj godini (godina II) došlo do rasta cijena roba i usluga i to:– Cijene hrane porasle su za 7%– Cijene stanovanja porasle su za 4%– Cijene zdravstvene zaštite porasle su za 11%

CPI (godina II) = (0,5 x 107) + (0,3 x 104) + (0,2 x 111) = 106,9

• Fiksni ponderi (0,5 – 0,3 – 0,2) predstavljaju istu (fiksnu) strukturu roba i usluga u potrošnji domaćinstava.

• CPI i WPI indeksi su bazno ponderisani indeks (Laspeyres index).

35

1.3. Stabilnost cijena – BDP deflator i PPI – tekuće ponderisani indeksi

• BDP deflator i PPI koriste promjenjive (fleksibilne) pondere.

• Npr. BDP deflator koristi pondere iz tekuće godine.

• Ovo je tekuće ponderisani indeks (Paasche index).

36

1.3. Stabilnost cijena – razlike

• Razlike bazno ponderisanih indeksa i tekuće ponderisanih indeksa - CPI i BDP deflator.– CPI računa promjene cijena roba i usluga koje kupuju potrošači.

Ukoliko se povećaju cijene roba i usluga koje kupuju preduzeća (npr. oprema), to će se pojaviti u BDP deflatoru, ali ne i u CPI.

– BDP deflator računa promjene cijena domaćih roba i usluga. Ali, ukoliko su uvozne robe i usluge dio potrošačke korpe, promjene cijena uvoznih roba i usluga ulaze u obračun CPI.

– CPI sa fiksnim ponderima ne računa sa promjenom u strukturi potrošnje ili kvaliteta roba i usluga. BDP deflator sa promjenjivim ponderom omogućava prilagođavanja u skladu s promjenama BDP.

37

1.3. Stabilnost cijena – stabilnost ekonomije

• Stabilnost ekonomije ostvaruje se na dva načina:– Djelovanjem ekonomskih zakona u pravcu prilagođavanja

nivoa proizvodnje promijenjenim uslovima na strani tražnje – Instrumentima ekonomske politike.

• Tržišni mehanizam reguliše ekonomske procese posredstvom varijacije tržišnih cijena.

• Promjene u proizvodnji i potrošnji odražavaju se na cijene, a promjene u cijenama na proizvodnju i potrošnju.

• U današnjim ekonomijama, uspješnost ekonomske politike mjeri se količinom uspostavljenog ambijenta za slobodno tržište, slobodnu konkurenciju i slobodnu trgovinsku politiku.

38

1.3. Stabilnost cijena – ciljevi

• Makroekonomski ciljevi vezani za stabilnost cijena:

Odsustvo inflatornih i deflatornih tendencija

Slobodna trgovinska politika

39

1.4. Međunarodna razmjena – platni bilans

• Ključni korak u donošenju mjera ekonomske politike - mjerenje i ocjena vanjske pozicije jedne zemlje.

• Osnov za analize čini platni bilans (bilans međunarodnih plaćanja) koji registruje sve ekonomske transakcije jedne zemlje sa inostranstvom.

• Ekonomske transakcije - prenos društvenog bogatstva jedne zemlje u drugu.

• Primanja iz inostranstva (po osnovu izvoza) i dugovanja zemlje prema inostranstvu (po osnovu uvoza)


• Zašto je važno uravnoteženje platnog bilansa za jednu ekonomiju?• Zamislimo teoretski slučaj zatvorene ekonomije – bez ekonomskih odnosa

sa inostranstvom. • Ako se sav dohodak jedne zemlje troši unutar zemlje i ukoliko je sva

potrošnja jednaka dohotku, nacionalna ekonomija je u ravnoteži.• Ukoliko je potrošnja veća od dohotka, razlika se namiruje uvozom (M) iz

inostranstva (otvorena ekonomija). • Ova neravnoteža (deficit platnog bilansa) znači odliv kapitala iz zemlje (u

svrhu plaćanja uvoza) što može smanjiti proizvodnju, povećati nezaposlenost i ugroziti stabilnost cijena.

• I obrnuto, ukoliko je proizvodnja veća od potreba potrošnje, razlika odlazi u izvoz.

• Ova vrsta neravnoteže (suficit platnog bilansa) znači priliv kapitala u zemlju (po osnovu naplaćenog izvoza), što može promijeniti uslove proizvodnje (troškove proizvodnje, nestabilnost cijena...).

41


• Današnje ekonomije upućene su na ekonomske odnose sa inostranstvom.

• Otvorenost ekonomije i mjera te otvorenosti - ključni za ekonomsku analizu i važna podloga za ekonomsku politiku.

• Uobičajeno se u ekonomskim analizama koriste agregati: – izvoz (X), – uvoza (M) i – neto – izvoz (X – M).

• Pozitivan neto izvoz = suficit platnog bilansa• Negativan neto izvoz = deficit platnog bilansa• Podloga za vođenje ekonomske politike uobičajeno - udio suficita ili

deficita u BDP ili odnos: ili

42

1.4. Međunarodna razmjena – devizni kurs

• Ekonomski odnosi sa inostranstvom podrazumijevaju naplatu potraživanja (po osnovu izvoza) i plaćanja dugovanja (po osnovu uvoza).

• Odatle važnost visine deviznog kursa za konkurentnost nacionalne ekonomije.

• Devizni kurs - cijena domaće valute izražene u valuti/valutama drugih zemalja.

• Devize - novčana potraživanja prema inostranstvu. • Uloga deviznog kursa - u uslovima slobodne trgovine cijene u različitim

zemljama učinite ekvivalentnim. • Valuta jedne zemlje može odstupati od njene stvarne vrijednosti

(ravnotežnog deviznog kursa). • Potcjenjena ili precijenjena valuta odražava se na cijene stranih roba na

domaćem tržištu i cijene domaćih roba na inostranom tržištu.

43


• Kupovna moć novca ovisi o prosječnoj produktivnosti rada u zemlji.

• Sporiji rast produktivnosti u poređenju sa svjetskim prosjekom, smanjuje vrijednost novca - deprecijacija.

• Brži rast produktivnosti rada u odnosu na svjetski prosjek, povećava vrijednost domaćeg novca – aprecijacija.

• Do promjene vrijednosti novca može doći upotrebom instrumenata ekonomske politike,

• Npr. devalvacija – zakonsko smanjenje vrijednosti novca (zvaničnog deviznog kursa) ili revalvacija – zakonsko povećanje vrijednosti novca (zvaničnog deviznog kursa).

44


• Na koji način promjena deviznog kursa utiče na ekonomiju?

• Primjer - rast deviznog kursa izaziva:– pad cijena uvoznih dobara i usluga (pojeftinjenje

uvoza)– rast cijena izvoznih dobara i usluga (skuplji izvoz)

• REZULTAT: zemlja postaje slabije konkurentna na svjetskom tržištu – neto izvoz opada, usporava se proizvodnja, raste nezaposlenost...

45

1.4. Međunarodna razmjena – ciljevi

• Makroekonomski ciljevi vezani za međunarodnu razmjenu:– Ravnoteža platnog bilansa– Stabilnost (ravnoteža) deviznog kursa.

• Ravnoteža platnog bilansa vezana je za tokove domaće potrošnje,

• Stabilnost deviznog kursa ovisi o monetarnim kretanjima u ekonomiji.

Documents

1 Predavanje Osnove ME